IVAN SKOT ERIUGENA

Stvorio je prvi veliki sistem srednjega vijeka, pri čemu se umnogome oslanja na djela Grgura Nazijanskog i PseudoDionizija.Rođen je u Irskoj oko 810. i učio je u nekom irskom samostanu.Eriugena znači „koji pripada narodu Irske“, dok je termin Skot vezan uz naziv Scotia Maio pod kojim je Irska bila poznata u 9.st.Bio je jedan među rijetkima koji je vladao grčkim jezikom, a za 9.st. smatran je izuzetnim poznavaocem.850. se nalazi na dvoru Karla Ćelavog, gdje je zauzimao istaknuto mjesto u Palatinskoj školi. 858., na zahtjev Karla Ćelavog hvata se prevođenja djela PseudoDionizija s grčkog na latinski. Objavio je i komentare djela uz komentare djela nekih drugih autora.Izgleda da je nadživio Karla Ćelavog koji je umro 877.g. ali nije sigurno što je bilo dalje s njim.

De praedestinatione (O predodređenosti)- pokazuje slobodu ljudske volje nužno povezanom s kršćanskom vjerom, te drži nespojivim s

Božjom dobrotom da bi on unaprijed čovjek smislio paklenu kaznu

De Divisione Nature (O podjeli prirode)- sastoji se od pet knjiga napisanih u obiku dijaloga- pokušava spojiti kršćansko učenje, Augustinovsku filozofsku doktrinu na način kakav sugerira

PseudoDionizije, i to u okviru novoplatonske filozofije što ostavlja prostora za raspravu o tome je li bio pravovjeran kršćanin ili je bio panteist. 1225. papa Honorije III. je osudio ovo djelo i naredio da se spali.

- na početku prve knjige, kroz usta učitelja objašnjava što on podrazujmijeva pod prirodom: sveukupnost stvari koje jesu i stvari koje nisu, i daje različite metode za podjelu istih. Termin priroda obuhvaća i nama znani prirodni svijet ali i Boga i natprirodnu sferu – tim terminom se označava cjelokupna stvarnost.

- tvrdi da se priroda dijeli na četiri vrste:1. PRIRODA KOJA STVARA, A NIJE STVORENA (Natura quae creat at non creatur)2. PRIRODA KOJA JE STVORENA I STVARA (Natura quae et creatur et creat)3. PRIRODA KOJA JE STVORENA, A NE STVARA (Natura quae creatur et non creat)4. PRIRODA KOJA NITI JE STVORENA NITI STVARA (Natura quae nec creat nec creatur)

- kaže da se može smatrati da Bog i stvorena bića zajedno sačinjavaju universitas, univerzum ili sveukupnost

1. PRIRODA KOJA STVARA, A NIJE STVORENA jest Bog, koji je uzrok svih stvari a sam nema uzroka. On je početak ili prvo načelo jer sva stvorena bića proizlaze iz njega. On je „sredina“, pošto stvorena bića postoje i kreću se u njemu i pmoću njega. On je također i cilj i finalni urok, jer je granica kretanja i stvorenih bića u samorazvitku i savršenosti.Da bi se postiglo znanje o ovakvoj prirodi može se upotrijebiti afirmativna i negativna metoda koju preuzima od PseudoDionizija. S time da negativnu metodu smatra fundamentalnom. Vezano i sa preuzimanjem (od PseudoDionizija) ideje da Boga ne treba nazivati npr. Istinom ili Mudrošću, već Nadistinom i Nadmudrošu; budući da se imena uzeta od stvorenih bića ne mogu primjeniti na Boga u strogom i pravom smislu, ona se primjenjuju na Boga samo metaforički ili prenosno, odn. analogno. Ravija to izlaganjem da je pr. Nadmudrost negacija, u smislu: ako rijeći 'mudar' pripisujemo značenje koje odgovara ljudskoj mudrosti, onda Bog nije mudar – on je nešto više od ljudske mudrosti.

'Bog je suština' = afirmacija; 'On nije suština' = negacija; 'On je naduština' = afirmacija i negacija u isto vrijeme. Tako su teza i antiteza pomirene u sintezi.

Isto tako Bog transcendira kategorije, što Eriugeni stvara probleme sa objašnjenjem stvaranja i distinkcije između Boga i stvorenih stvorenja. O tome kaže: „Kada čujemo da je Bog stvorio sve stvari, mi pod time se trebamo razumijeti ništa drugo do toga da je Bog u svim stvarima, tj. da je suština svih stvari. Jer jedino On istinski jest, i sve za što se uistinu može reći da postoji u onim stvarima koje jesu, jest samo i jedino Bog.“Ovakvo obrazlaganje navodi na panteizam, zbog čega Eriugena ističe odnos uma i autoriteta – razum je iznad autoriteta i istinski autoritet je jednostavno „istina zasnovana snagom uma, i u spisima Otaca predana budućim naraštajima“. Što bi zaključilo da govor Svetog pisma, ma koliko prikladan za neobrazovane, treba biti racionalno interpretiran od strane stručnjaka.

Njegovo odbijanje da Bogu pripiše stvaranje svijeta ne znači poricanje samog stvaranja, nego poricanje Božjeg stvaranja u onom smislu u kojem mi jedino razumijemo stvaranje, naime kao događaj, kao potpadanje pod određenu kategoriju. Božja egzistencija i esencija i njegov čin stvaranja su ontološki jedno, i svi predikati koje mi primjenjujemo na Boga označavaju jednu nepojmljivu Nadsuštinu.

2. PRIRODA KOJA JE STVORENA I STVARA odnosi se na prvobitne uzroke ili praedestinationes jesu egzemplarne ideje stvorenih bića i postoje u Riječi Božjoj: oni su, u stvari, božanske ideje, prototipovi svih stvorenih suština.Skot smatra da vječno stvaranje Riječi ili Sina uključuje vječno oblikovanje arhetipskih ili egzemlarnih ideja u Riječi. Stvarnje Riječi nije vremenski nego vječan proces, a takvo je i oblikovanje praedestinationes: gledano apstraktno, prvenstvo Riječi nad arhetipovima je logičko a ne vremensko.

3. PRIRODA KOJA JE STVORENA A NE STVARA se sastoji od stvorenih bića i čini svijet prirode u užem smislu, koji je stvorio Bog iz ničega. Ivan Skot ih naziva participacijama, a time podrazumijeva proizlaženje srude suštine iz neke više suštine – u duhu teorije o emanaciji. Stvorena bića ne sačinjavaju samo participaciju božanske dobrote već i božansko samoispoljenje ili teofaniju.U četvrtoj knjizi dolazi do antropologije → DEFINICIJA ČOVJEKA: Intelektualni pojam koji je vječno u božanskom duhu. Smatra čovjeka mikrokozmosom stvaranja, jer u sebi objedinjuje duhovni i materijalni svijet.

4. PRIRODA KOJA NITI JE STVORENA NITI STVARA jest Bog kao ishodište i cilj svih stvari, Bog kao sve u svemu. Ovaj stupanj je stupanj povratka Bogu i analogan je procesu proizlaženja iz Boga.