UNIVERZITET ZA POSLOVNE I FINANSIJSKE STUDIJEBANJA LUKA

ODSJEK: Bijeljina

GLOBALNI I FINANSIJSKI MENADZMENT

TEMA: INVESTICIONI FONDOVI

Profesor: Doc dr. Kristijan Ristic

Bijeljina 2012

SADRŽAJ

1. INVESTICIONI FOND KAO INSTITUCIJA TRŽIŠTA KAPITALA.. .....................................11.1. Značaj i prednosti ulaganja u investicioni fond..........................................................2-3

2. TRANSFORMACIJA PRIVATIZACIONIH U INVESTICIONE FONDOVE………………3-4

3. POSTOJEĆI ZAKONSKI OKVIR.................................................................................................4 3.1. Položaj investicionih fondova u BiH..............................................................................4 3.2. Karakteristike i realnost investicionih fondova u BiH.................................................4-5 3.3. Problematika računanja neto vrijednost imovine investicionog fonda............................6

4. INVESTICIONI FONDOVI U BIH...............................................................................................7 4.1. Pregled indexa BIFX.......................................................................................................7 4.2. Historijat investicionih fondova u BiH........................................................................7-9

5. RIZIK ULAGANJA U INVESTICIONI FOND..........................................................................10

6. NOVI ZAKONSKI OKVIR.........................................................................................................11 6.1. Vrste investicionih fondova......................................................................................11-13 6.2. Motivi osnivanja i perspektiva i investicionih fondova............................................13-14

7. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………..15

LITERATURA………………………………………………………………………….…………16

1

1. INVESTICIONI FOND KAO INSTITUCIJA TRŽIŠTA KAPITALA

Proračuni da građani BiH imaju slobodan novac koji drže kod kuće pokazali su se tačnim. Preko stabilnih finansijskih institucija oni to mogu da iznesu na tržište. U posljednje vrijeme se uočava trend vraćanja povjerenja u banke i stoga se umjesto neuposlenog novca u rukama građani odlučuju za jednu od banaka na našem tržištu kao mjesto držanja svoje ušteđevine. Ipak štednja građana nije zadovoljavajuća i iako se danas se u bankama nalazi novi iznos štednje dosta se novca još uvijek čuva na tradicionalan način. Razlog tome su prije svega visoke kamate uprkos privatizaciji bankarskog sektora, tako da sa ovim finansijskim opterećenjem još uvijek izostaje značajniji privredni razvoj naše zemlje.

Jednu od mogućnosti povećanja prinosa nude i investicioni fondovi. Nastali su kao izraz potrebe da se uposli rasuti kapital malih vlasnika. Investicioni fond je institucija zajedničkog investiranja novca koji se prikuplja od članova fonda i ulaže na finansijsko tržište. Na taj način stvara se mnogo veći finansijski potencijal od samostalnog ulaganja pojedinačnih investitora. Sakupljena novčana sredstva se investiraju u hartije od vrijednosti po principu ograničenja i smanjenja rizika.. Prosječni prinosi investicionih fondova na duži vremenski period u svijetu iznose između 8 do 15% godišnje dok prosječni prinosi na depozit u banku u svijetu iznosi između 2 i 3%. Isplativost ulaganja u fond je neupitna.

Kako izgleda investicioni fond: Konkretan primjer:

Cjelokupna imovina fonda je podeljena na djelove, “jedinice- udjele”. Svaka jedinica je proporcionalan dio u ukupnoj imovini investicionog fonda i svaki ulagač ima pravo na dio dobiti koja nastaje sa upravljanjem fonda u srazmjeru sa veličinom njegove investicije.

2

Dobrim stručnim upravljanjem imovinom fonda, ostvaruje se pozitivan rezultat, te se time uvećava imovina fonda, a samim tim raste vrijednost investicione jedinice fonda.

Kupovinom udjela investicionog fonda ulagač stiče investicioni kupon. Posjedovanje investicionog kupona ulagaču  daje pravo da može od društva za upravljanje u svako doba zahtijevati isplatu udjela fonda po njihovoj tekućoj vrijednosti i tako istupiti iz fonda. Investicionim fondom upravlja Društvo za upravljanje koje ima organizovan tim stručnjaka zaduženih za praćenje finansijskog tržišta i praćenje preduzeća izdavaoca dionica koje fond ima u svom portfoliju. Portfolio je kombinacija investicija u različite vrste hartija od vrijednosti u posjedu investitora ili institucije. Na osnovu stručno obrađenih informacija Društvo donosi odluke o investicionoj strategiji fonda kojim upravlja i izvršava sve poslove vezane za poslovanje fonda.

1.1. Značaj i prednosti ulaganja u investicioni fond

Značaj investicionih fondova, kao vrste institucionalnih investitora, jeste da donose velike koristi obezbjeđujući dodatnu likvidnost na finansijskom tržištu i podstiču razvoj privrede. U zemljama u tranziciji su ubrzali i sam proces tranzicije.

Izdvaja se nekoliko prednosti ulaganja u investicione fondove:

1. Profesionalni menadžment-o načinu kako će novac iz fondova biti investiran odlučuju finansijski eksperti, portfolio menadžeri, što znači da je riječ o profesionalnom rukovođenju investicijama. Omogućava ulagačima da ne moraju direktno učestvovati na berzi. Fond trguje u njihovo ime, uz smanjenje rizika.

2. Likvidnost-uloženi novac nije „zarobljen”: investirani novac klijent uvek može podići.3. Raznovrsnost ulaganja – Diverzifikacija portfolia umanjuje rizik investiranja4. Dugoročne investicije mogu donijeti i veliki profit5. Pristupačnost informacija- Društvo je u skladu sa zakonom obavezno da objavljuje te

informacije svaki radni dan u prostorijama društva i na svom web sajtu.6. Fleksibilnost- investitori (ulagači) mogu biti fizička i pravna lica i mogu štedjeti prema

svojim mogućnostima. Svi ulagači su međusobno ravnopravni nezavisno od visine uplaćanih sredstava (za razliku od npr. vezane štednje, gdje veći iznosi nose veće kamate).

7. Smanjuju prometne troškove transakcijama na veliko

Ovo su bitne prednosti koje opravdavaju ulaganja u investicione fondove. Ulaganjem novca u investicioni fond investira se kao tim, a posao portfolio menadžera je da se brinu o stalnom rastu vrijednosti investicione jedinice fonda, time i o rastu zarade svih koji su uložili u njega. Ulažući u investicioni fond novac se povjerava na upravljanje stručnjacima koji raspolažu mnoštvom investicionih informacija, ali i znanjem i iskustvom neophodnim da se kretanja na finansijskom tržištu analiziraju i predvide.

3

Ulaganje u fond je odgovarajuće za one ulagače koji žele uložiti sredstva na duži vremenski rok, zaraditi više u odnosu na tradicionalne načine štednje i pri tome imati mogućnost unovčenja svojih udjela u svakom trenutku. Poslovanje društava za upravljanje pod stalnim nadzorom Komisije za vrijednosne papire u FBiH, banke depozitara i neovisnih revizora, predstavljaju veliku sigurnost za ulaganja u investcioni fond.

Investicioni fond nije primjeren za kratkoročna ulaganja. Ukoliko svoju ušteđevinu uložite u udjele fonda, a budete prisiljeni da ih prodate poslije kraćeg vremena, tada se može dogoditi da ih prodate po nižoj cijeni od one koju ste za njih platili, odnosno očekivali. Ali je i velika vjerovatnoća da biste ih za nekoliko mjeseci prodali po bitno boljoj cijeni. To su pokazala iskustva iz Hrvatske i Slovenije, gdje je vrijednost udjela nekih otvorenih fondova znala rasti i u desecima procenata u vrlo kratkom vremenskom periodu. Na uređenim tržištima EU i SAD u ovim fondovima štedi većina stanovništva.

2. TRANSFORMACIJA PRIVATIZACIONIH U INVESTICIONE FONDOVE

Privatizacioni investicioni fondovi nastaju u zemljama u tranziciji u kojima se vrši prodaja preostalog državnog kapitala i na taj način se izvršava privatizacija. Privatizacioni investicioni fondovi (PIF-ovi) kod nas su prikupljali certifikate građana u privatizaciji. Nakon što su građani BiH dobili cetifikate od države 1999.-2000., fizička i pravna lica osnivala su PIF-ove. Mogućnosti koje su nudili privatizaciono-investicioni fondovi bile su ipak najviše poznate investitorima iz regiona te oni su bili i najveći ulagači.

08.05.2002., jeste datum kada su utvrđeni kursevi za sve PIF-ove, te datum kada se desilo prvo trgovanje dionicama.

Međutim PIF-ovi u BIH bili su većinom neprofitabilni i kočnica privrede, dijelom zbog loše investicione politike, ali najviše zbog toga što je u ponudi za ulaganja u dionička društava bilo malo onih koji posluju s dobitkom.

Kritike tadašnjih PIF-ova su bile usmjrene i na njihovu neefikasnost. Nakon završene masovne privatizacije u Federaciji BiH uočavao se trend da je nekoliko građana preuzelo ulogu privatizacijsko-investicionog fonda, te da su po osnovu upisa certifikata postali većinski vlasnici u 66 preduzeća. Prema podacima finansijskog magazina "Prizma", u tri javna poziva za upis dionica jedno fizičko lice postalo je većinski vlasnik u 66 preduzeća, dok je jedan PIF postao većinski vlasnik u 36 preduzeća. U tri kruga masovne privatizacije obuhvaćena su 752 preduzeća, a ponuđeni državni kapital od 3,6 milijardi prodat je upisom dionica za 7,8 milijardi KM. U tom procesu vlasnicima državnog kapitala postalo je 52.138 građana i 11 federalnih PIF-ova. Imajući u vidu da su ovakvi PIF-ovi ipak bili najznačajniji vlasnici u privatizovanim preduzećima, poboljšanje korporativnog upravljanja u preduzećima u velikoj mjeri zavisilo je od rješavanja uloge i pozicije PIF-ova u društvu. Tadašnja zakonska rješenja afirmisala su pasivnu ulogu PIF-ova u restruktuiranju preduzeća.

Privatizacioni investicioni fondovi više ne postoje u FBIH a u RS se takođe ukidaju. Rok za transformaciju privatizacionih (PIF) u investicione fondove (IF) u FBiH je istekao krajem 2006. usvajanjem zakona u Parlamentu FBIH. Zakon ja nalagao da se PIF-ovi u roku od devet

4

mjeseci transformišu u investicione fondove, a u peroidu od tri godine usklade imovinsku strukturu sa pravilima poslovanja investicionih fondova. PIF -ovi ove godine takođe nestaju i u RS. PIF-ovi u RS imaju zakonsku obavezu da se do kraja 2007. godine transformišu u investicione fondove zatvorenog tipa ili se likvidiraju.

Pozitivni efekti Zakonom obavezne transformacije PIF-ova jeste da je, Zakon ograničio da svoje usluge naplaćuju neopravdano. Do tada, bez obzira koliko je fond loše poslovao društvo je naplaćivalo upravljanje njime fiksno, po cijeni na koju ništa nije uticalo. Sada su rezultati upravljanja jedino mjerilo koliko će biti plaćeni. Druga zamjerka PIF-ovima bila je da ne pokreću privredu, takođe je otklonjena - indirektno. Prisiljeni da ostvare bolje rezultate u poslovanju, društva su primorana da nešto urade sa svojim portfolijom. Većina je vrlo brzo iščistila portfolij od dionica koje su smatrali nelikvidnima, prodajući na berzi ili kupujući dolazila do dionica preduzeća koja su im u njima omogućila veći uticaj. Veći interes za zaradom natjerao ih je da nešto pokušaju učiniti sa preduzećima u kojima su suvlasnici.

U FBiH postoje 11 investicionih fondova a u RS 13 zatvorenih investicionih fondova i nesporno je da su dali značajnu ulogu u početnim aktivnostima razvoja tržišta kapitala u BiH i unapređenju korporativnog upravljanja u privatizovanim preduzećima

3. POSTOJEĆI ZAKONSKI OKVIR

3.1. Položaj investicionih fondova u BiH 

Situacija za investicione fondove u Bosni i Hercegovini trenutno nije zadovoljavajuća.

Neki zainteresirani investitori su već uložili novac u fondove koji posluju u drugim zemljama regiona, a to svakako nešto govori i o ambijentu u našoj zemlji. Trebaće vremena da ovaj novi finansijski proizvod u većoj mjeri prihvate i naši građani iako dasadašnja iskustva pokazuju da investicijska kultura u BiH raste.

3.2. Karakteristike i realnost investicionih fondova u BiH

BiH ima plitko tržište. Glavna ograničenja razvoja tržišta su:

1. Politička nestabilnost2. Pravna nesigurnost3. Ekonomski faktori4. Funkcionalnost administracije5. Veličina i snaga prostora

Politička nestabilnost jeste relativno najizraženiji ograničavajući faktor razvoja. Ovu nestabilnost su ranije determinirale krize institucija i postupaka rada bilo državne bilo entitetskih skupština, Vijeća ministara i sl. Danas se kao uzrok krize javljaju novi generatori kao što je bio nedavni problem reforme policije, pitanje ustavnih promjena i sl. Ovaj faktor će

5

sasvim izvjesno duže vrjeme biti destmulirajući faktor razvoja finansijskog tržišta. Pravna nesigurnost kao nedovoljno konzitentni pravni sistem, gdje se zakoni sporo donose i usvajaju.

Ekonomski faktori koji će se i dalje ispoljavati kao ograničavajući faktor: niska kupovna moć stanovništva, fiskalni sistem, sporost procesa privatizacije. Potom birokratiziranost administraicje, i dalje je potrebno tražiti veliki broj dozvola i saglasnosti, kao i brojni nekonzistentni propisi koji stvaraju pogodno tlo za korupciju po čemu smo prepoznatljivi, što obeshrabruje investitore. Prostor BiH je mali i nerazvijen. Veličina prostora sama po sebi ne mora biti ograničavajući faktor. Pozitivni primjeri su singapur, Luksembur, Hong Kong i drugi gdje postoje vrlo efikasna tržišta vrijednosnih papira. U našem slučaju mali prostor s političkom nestabilnošću, pravnom nesigurnošću, slabom ekonomskom snagom zemlje, korupcijom administracije. Uz to je i tako mali prostor ekonomski podijeljen i različito reguliran te samim time ne predstavlja pogodan ambijent za ubrzaniji razvoj.

Na kraju ograničavajući faktori se snažnije izraženi nego podsticajni. Posljedica navedenog je i odlazak mladih profesionalno i tehnički obrazovanih koji bi mogli biti akteri promjena. Na duži rok je to upravo i najveći problem BiH.

-ulagače je teško privući u fond, potrebno ih je obezbjediti i uvjeriti u garanciju i isplativost. Nešto je bolja pozicija onim fondovima koji imaju institucionalnog investitora, banku.

-Brzo iscpljivanje kapitala društva: osnivački troškovi, troškovi marketinga i poslovanja

-Nedostatak finansijskih instrumenata za ulaganja fonda

-Neravnopravan zakoski i institucionalni okvir sa fondovima iz okruženja

Problemi domaćeg tržišnog materijala

-Nepostojanje dužnižkih instrumenata (obveznice, komerijalni zapisi)

-Curency board i izvozna orjentisanost prema EU smanjuje atraktivnost novčanih fondova

-Mali free-float (do 15 %) kod kompanija sa tržišnom kapitalizacijom većom od 10 milionaeura kao rezultat modela privatizacije

-Privatizacija velikih kompanija isključivo prodajom većinskog paketa metodom tendera

Mogući načini rješavanja problema domaćeg tržišnog materijala

-Aktivnija uloga državnih, entiteskih i opštinskih vlasti na promjeni načina finansiranja duga

-Promovisanje korporativnih dužničkih hartija od vrijednosti

6

-Prodaja do 15 % državnog kapitala u strateškim preduzećima putem berze (primjer INE)

3.3. Problematika računanja neto vrijednost imovine investicionog fonda

Način računanja neto vrijednosti imovine investicionog fonda propisan od strane Komisije za vrijednosne papire FBiH što u konačnici za rezultat ima da“papirnata“ neto vrijednost imovine fonda baš i nema puno veze sa stvarnim stanjem, odnosno sa tržišnom cijenom dionica koje se nalaze u portfoliju fondova. Jednostavno, prilikom izračunavanja neto vrijednosti imovine, odnosno vrijednosti dionica kompanija kojima raspolažu, fondovi polaze od podjele dionica u tri grupe:

1. Dionice kojima se aktivno trguje na SASE i tu nije nikakav problem utvrditi njihovu tržišnu vrijednost;2. Dionice kojima se trguje povremeno;3. Dionice kojima se nikako nije trgovalo, što predstavlja problem.

U nedostatku realne tržišne cijene priča o utvrđivanju vrijednosti ovih dionica uglavnom se svodi na knjigovodstvenu vrijednost ovih kompanija.

Konačan rezultat je da zvanično iskazana neto vrijednost imovine fondova uglavnom nema previše veze sa realnom vrijednošću njihovog portfolija, što u praksi znači da stvarna vrijednost može biti i veća ali i osjetno manja. Primjer je investicioni fond iz FBiH, Eurofond u čijem finansijskom izvještaju za prvi kvartal ove godine se navodi neto vrijednost imovine u iznosu od 51,4 miliona maraka dok je istovremeno procjena tržišne vrijednosti portfolia upola manja, 25,9 miliona.

U FBiH posluje 11 investicionih fondova. Eurofond tu nije nikakav izuzetak, jer su svi fondovi suočeni sa istim problemima i nepoznanicom koliko u stvari realno vrijede one dionice iz njihovog portfolia kojima se do sada trgovalo samo simbolično ili nikako. U finansijskim izvještajima drugih fondova, rubrika "tržišna vrijednost" jednostavno ostaje nepopunjena.

7

4. INVESTICIONI FONDOVI U BIH

4.1. Pregled indexa BIFX

BIFX- Bosnian Investment Fund IndeX-BIFX je indeks koji prati kretanje kurseva Privatizacijskih investicionih fondova kasnijih investicionih fondova listiranih na Sarajevskoj berzi.

Radi se o ponderisanom indeksu, pri čemu se kao ponder koristi tržišna kapitalizacija vrijednosnog papira, u ovom slučaju dionica fondova.

4.2. Historijat investicionih fondova u BiH

Postojeći investicioni fondovi navode da je proces osnivanja i prikupljanja certifikata bio težak i državnim propisima složen posao. Pri osnivanju fondova se zapravo vrlo malo gotovog novca ulagalo, većinom su se udjeli kupovali cetifikatima ili dionicama. Društva su se suočavala sa prilično visokim troškovima marketinaga, nedostatkom podrške šire zajednice a i mali broj medija je vjerodostojno predstavio ovu bitnu kariku našeg tržišta kapitala. U relativno kratkom roku od 1999. podneseni su zahtjevi za registraciju 12 društava za upravljanje sa 12 privatizaciskih investicionih fondova. Jedno društvo nije ispunilo cenzus osnovnog kapitala tako da je sa radom nastavilo 11 društava i 11 privatizacionih investicionih fondova koji su tokom 2006. transformirani u investicione fondove. Cijeli ovaj period od osnivanja prvih investicionih fondova 1999. sve do početka 2006. jeste proces začetka tržišta kapitala u BiH.

8

Pri osnivanju investiranje u investicione fondove je bilo dobro. Tržišna cijena dionice je bila 2 KM određena švercerima na ulicama, te kasnije kako su se fondovi uključivali na SASE, došlo je do porasta od 34 KM tržišne cijene po dionici a u kraćim periodima vrijednost je dostizala čak i 50 KM.

Trgovanje se obavlja na dvije postojeće berze-sarajevskoj i banjalučkoj, koje su osnovane 2001. godine.Nakon osnivanja portfolija, investicioni fondovi iz FBiH počinuju učestvovati na SASE i postaju institucionalni investitori. Početkom 2006. fondovi počinju trgovati i na području RS, što je omogućila transformacija PIF-ova u investicione fondove. Ova transformacija je podrazumjevala usklađivanje strukture imovine PIF-ova.

Investicioni fondovi u poslovanju trenutno se susreću sa brojnim ograničenjima, a prije svega u entitetskim zakonima o vrijednosnim papirima ali i u pravilnicima o načinu trgovanja koje su donijele komisije za vrijednosne papire i berze, prema kojima fondovi ne mogu trgovati van zemlje, vrijednosni papiri jednog emitenta kao i lica povezana s njim mogu biti zastupljeni max. 5 % portfolija, pojedinačno vlasništvo u fondu je max. 5 %. Ograničenja kakva su u BiH, u zemljama u okruženju nema, fondovi nesmetano trguju većim iznosima i po višim kursnim vrijednostima u korist svojih ulagača. Imovina u koju fondovi ulažu su dionice i strane dionice koje kotiraju na BiH berzama. Kao što smo ranije naveli dionice su u početnoj fazi razvoja tržišta kapitala se javljale kao isključivi oblik vrijednosnog papira. A danas 6-7 godina poslije uspostavljanja institucija kapitala, dionice proistekle iz procesa privatizacije su i dalje isključivi oblik vrijednosnog papira koji se javlja kao tržišni materijal na SASE. Stručnjaci nisu očekivali da će "početna faza razvoja tržišta kapitala" trajati ovako dugo. Vjerovali su da će se i neki drugi oblici vrijednosnih papira definiranih Zakonom pojaviti na tržištu kapitala u prvih 3-4 godine njegovog funcionisanja. Od strane države su bile obećane i državne obveznice kao moguća ulaganja ali investicionim fondovima još uvijek nisu dostupna. Te dionice su se trebale emitirati po osnovu izmirenja obaveza po deviznim računima građana ili nekih drugih obaveza nastalih tokom 90-tih godina. To se nažalost nije desilo. A upravo najčešća pitanja investitora su zašto se ne ulaže u druge vrijednosne papire. Obveznice jednostavno na našem tržištu ne postoije ni kao dugoročni ni kao kratkoročni vrijednosni papir.To je velika šteta i hendikep za finansijska tržišta kod nas. Sada pojedini fondovi u svom portfoliju imaju vrijednosne papire koji nisu uvršteni na SASE.

Nakon prve faze za uspješno funkcionisanje tržišta kapitala a to je uspostavljanje institucija tržišta kapitala za dalji razvoj je potrebno postojanje zadovoljavajuće strukture i obima tržišnog materijala. Poznato je da je karakteristika našeg finansijskog tržišta nedostatak tržišnog materijala. Tržišni materijal predstavlja vrijednosne papire kojim se trguje na tržištu materijala.("Sl. novine FBiH", br. 39). Pretpostavka za to je postojanje zakonske regulative koja omogućava uspostavljanje osnovne institucionalne infrastrukture tržišta kapitala i stvaranje novog tržišnog materijala.

Društva za upravljanje i svi zainteresirani iščekuju novi zakon o Investicionim fondovima od kojeg očekuju korigiranje i omogućavanje veće funkcionalnosti kao što je dozvola izlaska investicionim fondovima i na druga tržišta, stvaranje jedinstvene Komisije za vrijednosne papire na nivou države te ujednačavanje entitetskih zakona. Postojeći zakon iako je pretrpio 6 izmjena je prevaziđen i kočnica našim pokretačima privrede. Komisija za vrijednosne papire

9

FBiH je nedavno usaglasila Tekst novog zakona o investicionim fondovima koji sada treba da prođe proceduru usvajanja.

Prema iskustvima u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji hitno bi trebalo izmijeniti zakone o vrijednosnim papirima i prilagoditi pravilnike i propise, koji će u istu ravan dovesti domaće i inostrane fondove.

U 2006. i 2007. god. počinje zamah investicionih fonodova. Nakon promjene strukture imovine indexi na SASE bilježe značajniji porast. Iz podataka o kretanju indeksa na SASE(BIFX i SASX) može se zapaziti da vrijednost odnosno cijena tržišnog materijala raste, ali sporijim intenzitetom nego što je bio slučaj sa drugim zemljama u tranziciji.

Svi investicioni fondovi u BIH su doživjeli rast dionica. Što se tiče strukture investitora najviše su zastupljeni strani ulagači, iako u posljednje vrijeme brojni su "odvučeni" u Hrvatsku prodajom INE i HT putem prodaje paketa dionica na berzi.

Investicioni fondovi u BiH imaju i mnogo troškova propisanih zakonom, pa se dividende dioničarima uglavnom ne isplaćuju. Zapravo dividenda se dijeli u malo kompanija. Institucije tržišta kapitala koje osiguravaju njegovo nesmetano funkcionisanje su: Komisija za vrijednosne papire, Registar vrijednosnih papira, brokersko-dilerska društva, Berza, investicioni fondovi i banke depozitari.

10

5. RIZIK ULAGANJA U INVESTICIONI FOND

Ulaganje novca u investicione fondove sa sobom nosi manji rizik od ostalih načina ulaganja u finansijke instrumente. Glavni razlog za to je upravo diverzifikacija investicionog portfolija fonda. Jer fondovi svoja sredstva ne ulažu samo u jednu, već u izuzetno veliki broj različitih hartija od vrijednosti. Tako se u znatnoj mjeri umanjuje rizik od eventualnog gubitka. Za razliku od toga, kada neko sav svoj novac uložili samo u dionice jednog preduzeća, a one dožive pad na berzi, gubitak se ne može izbjeći.

Rizik pri ulaganju u investicioni fond postoji. Fondovi sa rizičnijim ulaganjima potencijalno imaju i veće prinose za kraći vremenski period ulaganja, dok fondovi sa relativno konzervativnom politikom ulaganja imaju manje prinose a za duži period ulaganja ali i manji rizik.

Rizici mogu biti sistematski(rizik portfelja) i nesistematski.

1. Sistematski rizik je onaj na koji upravljač nema uticaj jer se sa diverzifikacijom ulaganja taj rizik ne može izbeći. Ulaganje u BLSE za investicione fondove sa područja Federacije se ispostavio kao loš potez, uprkos provedenim analizama o isplativosti ulaganja. Društva iz FBiH ovo svrstavaju kao sistemski rizik.

2. Nesistematski rizik je onaj koji se može ograničiti diverzifikacijom i odgovarajućim izborom ulaganja.

Ciljevi investicionog fonda:

1. Profitabilnost-što veći prinos uz umjereni rizik 2. Sigurnost – očuvanje vrijednosti uloga3. Stalna mogućnost unovčenja uloga4. Dioba rizika diverzifikacijom portfelja - raznolikost ulaganja

Cilj poslovanja je povećanje ukupne imovine otvorenog investicionog fonda i time povećanje imovine ulagača. Investicioni fondovi nisu strateški investitori i ne teže dugoročnijem boravku u vlasničkoj strukturi nekog preduzeća, najvažniji interes im je kapitalna dobit.

“Kupujemo dionice da bi ih sutra skuplje prodali”. Zalažu se za restrukturiranje kompanija čije dionice poseduju, za bolje korporativno upravljanje i veću korporativnu odgovornost, za podizanje ukupnih performansi preduzeća, jer samo tako njihovi vlasnički papiri mogu računati na bolju cijenu.Kao jedna od najznačajnijih karika korporativne ekonomije, investicioni fondovi su brana obezvređivanju uloga malih ulagača i njihovoj marginalizaciji. Prošle godine su slovenački investicioni fondovi donosili prihod od prosječnih 20%, mađarski od 32 %, češki od 28 %, a poljski od čak 44 %.

11

6. NOVI ZAKONSKI OKVIR

Novi Zakon o investicionim fondovima:

-Postiže se ujednačen zakonski okvir u BiH-sloboda ulaska fondova na tržište, smanjenje potrebnog kapitala-Nove podvrste fondova-Ulaganje u inostranstvu-Ulaganje u nekretnine-Viši pragovi ulaganja fonda-Rješenje problema tržišnog materijala

Investicioni fondovi svojim ulaganjima na razvijenim finansijskim tržištima doprinose:

1. osnivanju novih preduzeća i otvaranju novih radnih mjesta, kupujući vlasničke hartije od vrijednosti tih preduzeća

2. lokalnim vlastima, kupujući od njih obveznice kojima lokalne zajednice finansiraju izgradnju infrastrukturnih objekata(kod nas još uvijek nije moguće)

3. finasiranju državnog budžetskog deficita kroz kupovinu obveznica koje emituje država(kod nas još uvijek nije moguće)

4. izgradnji i kupovini kuća, stanova i ostalih oblika nekretnina, investiranjem u razne oblike hipotekarnih hartija od vrijednosti.

6.1. Vrste investicionih fondova

Osnovna podjela investicionih fondova je na zatvorene i otvorene. Obje vrste fondova osniva i njima upravlja društvo za upravljanje fondovima, koje za uslugu upravljanja fondom naplaćuje od fonda naknadu - upravljačku proviziju.

1. Otvoreni fond posluje na principu prikupljanja novčanih sredstava putem emitovanja investicionih kupona i otkupa investicionih kupona na zahtjev člana fonda. Cilj otvorenih investicionih fondova je očuvanje vrijednosti imovine uz ostvarenje visoke stope prinosa na duži vremenski period investiranjem u hartije od vrijednosti. Otvoreni investicioni fond nije pravno lice, već su to "udružena sredstva ulagača". Prodaja udjela fonda se obično obavlja putem javne ponude. Fond ne može samostalno  poslovati. Fondom upravlja društvo za upravljanje u svoje ime, a za račun ulagača u fond. Imovina fonda je u potpunosti odvojena od imovine društva da bi se zaštitio investitor. Postojeći i novi zakon (u proceduri usvajanja) predviđa isti osnovni kapital: 1.0000.000 KM.

12

Mjerilo uspješnosti otvorenog investicionog fonda je rast vrijednosti jedinice tj. prinos. Prinos predstavlja procentualni rast vrijednosti portfolija fonda na kraju u odnosu na početak posmatranog perioda.

1a. Uzajamni fond je otvoreni investicioni fond koji nije ni pravno ni fizičko lice, već je zajednička  imovina fizičkih i pravnih lica koja su svoja sredstva uložila u fond putem kupovine udjela fonda . Da bi se osnovao uzajamni fond potrebno je sakupiti milion KM(1.000.000,00 KM). Dividenda i profit pripadaju ulagačima, koji u svakom momentu svoje kupone ili dio uloženog iznosa mogu pretvoriti u gotovinu uvećanu za dobit, ako se ona ostvari u određenom periodu. Kuponi su kao certifikat (dokaz) o uloženom novcu biti zavedeni u Registru vrijednosnih papira FBiH. Širenje ovakvog načina ulaganja može se očekivati, a samim tim i pojava novih uzajamnih fondova.

Prema prinosu i riziku obavlja se osnovna podjela uzajamnih fondova na:

a. fondove visokog rasta. Ovi fondovi sredstva ulažu u visokorizične vrijednosne papire (dionice), pri čemu ostvaruju visoke prinose uz istovremeno visoke rizike (dionički fondovi).

b. fondove umjerenog rasta. Sredstva ovih fondova se ulažu u kombinaciju vrijednosnih papira s visokim prinosom i vrijednosnih papira s nižim prinosima (u portfoliju kombiniraju  dionice, obveznice, kratkoročne vrijednosne papire i depozite), gdje se postiže zadovoljavajuća stopa prinosa uz prihvatljivu stopu rizika (mješoviti fondovi).

c. konzervativne fondove. Ovi fondovi sredstva ulažu, prije svega, u vrijednosne papire niskog rizika, ali i nižeg prinosa. Konzervativni fondovi su, uglavnom, obveznički fondovi, novčani fondovi, fondovi koji ulažu u kratkoročne vrijednosne papire - bankarski depoziti, blagajnički i komercijalni zapisi, REPO sporazumi

2. Zatvoreni investicioni fond je institucionalni investitor koji se organizira kao dioničko društvo koje prilikom osnivanja emituje određen broj dionica i prodaje ih putem javne ponude u kratkom roku po ponuđenoj cijeni. Naziva se zatvorenim fondom zato što fond dionice ne otkupljuje od vlasnika (nema obavezu otkupa vlastitih dionica na zahtjev ulagača), već se dionice preprodaju na sekundarnom tržištu po tržišnoj cijeni koja se formira u zavisnosti od ponude i potražnje za dionicom. Posljedica toga je i odstupanje između tržišne cijene dionice i neto vrijednosti sredstava fonda. Ukupna neto vrijednost imovine jedanaest investicijskih zatvorenih fondova u Federaciji BiH na kraju juna iznosila je 1,19 milijardi maraka, što je u odnosu na kraj prošle godine povećanje od 48 posto, dok je u poređenju sa krajem marta ove godine neto vrijednost imovine povećana za četiri posto.

Važeći zakon predviđa 4.000.000 KM kao osnovni kapital, a u prijedlogu je to iznos 1.000.000 KM.

13

Postoje i drugi kriteriji podjele investicionih fondova prema vrsti investicija koje posjeduju:

Prijedlog zakona: Važeći zakon:

-Dionički -Dionički-Obveznički -obveznički-novčani -novčani-mješoviti -mješoviti-nekretninski

Novi zakon donosi i mogućnost ulaganja u inostranstvu, te novu vrstu, nekretninske fondove.Investicioni fondovi prema sektorima u koje investiraju:(farmaceutski, transport, tehnologija, sirovine i energija, uslužni, nova energija, potrošnje automobilzam) ili regijama(evropski, američki, regije u razvoju (emerging markets) Brazil, Rusija, Indija, Kina, Balkan (bivša Jugoslavija), Istočna evropa (Rumunija, Bugarska, Turska, Poljska, Mađarska itd.), Daleki istok (Japan, J.Koreja Australija, Honk Kong, Singapur, Indonezija itd.)

U zavisnosti od odabranog investicionog cilja, otvoreni fondovi se mogu djeliti na fond očuvanja vrijednosti imovine, fond prihoda, balansirani fond, i fond rasta vrijednosti imovine

6.2. Motivi osnivanja i perspektiva i investicionih fondova:

-Stalno povećanje broja emitenata na berzama u BIH -veliko povećanje tržišne kapitalizacije na berzama BiH-veliki porast domaćih ulagača na tržištu , naročito malih ulagača bez potrbnog znanja i iskustva-provođenje ekonomskih reformi

Bosna i Hercegovina ocjenjena je kao zemlja koja je ostvarila najveći skok u realizaciji tranzicijskih reformi, i time iz postkonfliktne prešla u krug zemalja u tranziciji. Postizanje makroekonomske stabilnosti potvrđeno je od strane Evropske banke za obnovu i razvoj izvještajem za 2004. godinu.

NEKI POKAZATELJI  PRIVREDNIH I DRUGIH KRETANJA

2004 2005  2006 VI 2007  VII 2007

Bruto domaći proizvod, tekuće cijene u 000 KM 

10.321.440 10.831.267 12.058.1951) - -

Bruto domaći proizvod po stanovniku, u KM 

3.625 3.803 4.1381) - -

Ostvarene investicije, u 000 KM 

2.065.384 2.477.480 2.219.0241) - -

Broj zaposlenih  388.310388.418 389.601 401.254 407.885

Broj nezaposlenih 315.847 338.270 355.102 373.519 370.410

14

Najveći ulagači u BiH su Litva, Hrvatska, Austrija te Srbija i Crna Gora. Kada se promatra po sektorima gdje su investicije uložene, to je prije svega proizvodnja gdje je uloženo oko 59 % investicija, nakon čega slijedi bankarstvo sa 15 %. Elektroenergetski sektor se navodi kao sektor čija je potražnja za proizvodima u porastu.

15

7. ZAKLJUČAK

Pretpostavke za razvoj investicionih fondova će u skorijoj budućnosti biti donekle olakšane i Novim Zakonom koji će im omogućiti nešto diverzificiraniju strukturu portfolija i utvrđivanje njihove pozicije osnovne poluge privrednih tokova i razvoja. Svi stručnjaci se slažu da se razvoj finansijskog tržišta ne može prepustiti stihiji.

Predviđanja razvoja tržišta kapitala BiH su u zavisnosti od političkih odluka. Dugo se razgovara o privatizaciji i razmatra da li privatizirati ili ne, koji dio kapitala privatizirati, kako i sl. A u slučaju privatizacije pominje se samo model preuzimanja tenderom od strane strateškog partnera. Kao mogućnost bi se trebala razmotriti privatizacija putem prodaje paketa dionica na berzi. Ukoliko se konkretnije i hrabrije bude išlo sa prodajom državnog kapitala putem berze to će svakako interesirati investitore i svakako bi se odrazilo na cjelokupno tržište.

16

LITERATURA

1. Zbornik radova, X. Međunarodni simpozij, Neum: "Pretpostavke i ograničenja razvoja tržišta kapitala u BiH"

2. Druga međunarodna konferencija SASE o tržištu kapitala, Sarajevo

3. www.komvp.gov.ba.

5. www.sase.ba

6. www.investicioni-fondovi.com

7. Dnevni list, "Dvenvi avaz"

17

18