Intervju sa Želјkom Mastikosom, kooridnatorom projekta Ljudska prava i nezavisni život u Bosni i Hercegovini (BiH)

DNEVNIM CENTRIMA ZA OSI DO POBOLJŠANJA ŽIVOTA OSOBA SA INVALIDITEOM

PN: Vi ste osoba sa invaliditetom koja je relativno pokretna, možete li nam objasniti odakle interesovanje za pitanja samostalnog života?ŽM: Kao i sami što ste rekli i ja sam osoba sa invaliditetom i proveo sam veći dio života sa licima obolјelim od mišicne distrofije, pa prema tome moje potrebe su bile veće za uklјučivanjem u probleme samostalnog života OSI, jer dobro poznajem probleme i potrebe OSI.

PN: Kakva su Vaša iskustva i stavovi o Samostalnom životu OSI u BiH?ŽM: S obzirom da već dugi period radim poslove koji su direktno vezani za samostalan život OSI mogu slobodno da kažem da iskustvo koje sam stekao da je moguće oganizovati preduslove za samostalan život. Dobar primijer je grad Banja Luka u kojem smo dobili podršku lokalne zajednice, ali i podršku drugih OSI koji nemaju potrebu za personalnom asistencijom, pristupačnim prevozom, pristupačnim ulicama i stanovanju. Za omaogućavanje samostalnog života najvažnije je opredjelјenje jedne opštine da to želi jer je stvaranje preduslova pitanje koje se rješava na lokalnom nivou.

PN: Radite u Servisu personalne asistencije i bili ste prisutni u kućama mnogih osoba sa invaliditetom. Šta mislite kakav je ekonomski status OSI u našoj sredini?ŽM: Što se tiče statusa OSI i njihovog samostalnog života na našim prostorima nije baš zavidan, kuće ili stanovi nisu adekvatno prilagođeni OSI, korisnici personalne asistencije teško dolaze do posla pa im je loša ekonomska situacija, a i porodice ih još uvijek ne prihvataju kao ravnopravne članove i imaju prezaštitnički odnos.Važan problem su i nabavka adekvatnog ortopedskog pomagala. Mogao bi reći da smo još uvijek na društvenoj, a posebno ekonomskoj margini.

PN: Imate li neke preporuke o personalnoj asistenciji koje želite prenijeti drugima?ŽM: Da bi razvili personalnu asistenciju važno je da se prvo naprave procijena stvarnih potreba. Naši primijeri pokazuju da nije velik broj lјudi koji trebaju PA, te da se u malim sredinama mogu djelimično zadovolјiti potrebe sa dva do tri asistenta. Drugo važno je da se objasni predstavnicima vlasti da je pružanje usluga korisno za zapošlјavanje nezaposlenih jednako kao i za korisnike koji dobijaju uslugu.

PN: Vjerujete li da će Dnevni centri za OSI pobolјšati položaj osoba sa invaliditetom koje se ne mogu zaposliti?ŽM: Smatram da hoće u svakom slušaju, jer će mnogi imati priliku da izađu iz svoje kuće, upoznaju druge OSI i steknu nove navike. Imao sam priliku u drugim zemlјama da posjetim dnevne centre u kojima se osim dnevnog boravka pružaju dodatne usluge, kao što je kupanje, cijelodnevni boravak nekoliko dana ili kao što je radna okupacija u staklenicima i sportske aktivnosti. Ljudi koje sam tamo sretao pokazivali su zadovolјstvo navedenim uslugama.

PN: Upisali ste fakultet poslije 40 godine života, koje ste motive imali za dalјe školovanje? Da li ste zadovolјni u ulozi studenta?ŽM: Imao sam želјu poslije srednje škole da se upišem na fakultet, ali to tad nije bilo uobičajeno. Sad su uslovi za studiranje OSI mnogo bolјi. Ohrabrenje za studijem sam dobio od porodice koja je tu bila uvijek uz mene i moji dugogodišnjih saradnika iz Centra za socijalni rad Banja Luka. Interesantno je, upoznao sam nove prijatelјe, povezujem stvari na kojima svakodnevno radim u udruženju i sada ih bolјe razumijem.

PN: Učestvovali ste u Freedem drive 2013. godine u Strazburu. Možete li nam prenijeti svoje utiske?ŽM: Bilo je ohrabrujuće, pokazali smo neki vid protesta šetnjom kroz cijeli grad, jednoglasno uzvikujući da želimo slobodu na nekoliko evropskih jezika. Taj osećaj pripadnosti evropskoj zajednici OSI je uticao da bolјe razumijem termin šta znače lјudska prava. Mi u BiH još uvijek ne koristimo UN kovenciju o pravima OSI i pristup baziran na lјudskim pravima. Osim šetnje imali smo i dvodnevnu razmjenu iskustava gdje su pokrenuta neka pitanja kao što je finansiranje usluga i tretiranje invalidnosti i starenja. Potrebno je da nas što više učestvuje u ovakvim događajima da bi ojačali pokret OSI u BiH.

Mr Olivera Mastikosa

LJUDSKA PRAVA I NEZAVISNI ŽIVOT U BOSNI I HERCEGOVINI (BIH) – SARADNIČKI PROJEKAT

Aktivnosti u HO „Partner“U toku 2013. godine sve aktivnosti smo izvodili sa ciljem da se maksimalno uključe mladi lideri koji su prolazili obuku za mlade

lidere, te da u narednoj fazi stiču praktična znanja. Zato smo ih angažovali kao uvodničare i organizatore aktivnosti. Osoblje projekta im je pružalo podršku da realizuju ideje koje su zamisilili i da nakon aktivnosti analiziraju gjde su napravili greške, a gdje su bili uspješni, tj. kako da izbjegnu greške prilikom rada. Teme radionica za mlade i žene sa invaliditetom smo kooridnirali sa temama koje smo imali na zajedničkim Forumima.

Radionica za jačanje kapaciteta organizacije

Učesnici radionica su radnici (osobe sa invaliditetom i bez invaliditeta) u HO „Partner“. Obuku smo organizovali po principu supervizije. Organizacija, osim zastupanja i realizacije projekata kojim podižemo svjest o pravima osoba sa invaliditetom, sprovodi podršku putem personalne asistencije, vršnjačke podrške i pravne pomoći. Osoblje se često susreće sa osobama sa invaliditetom koje imaju višestruke probleme. Posljedice kod osoblja su gubljenje samopouzdanja, nesigurnost i sagorijevanje. Stresne situacije sa kojima se često susreću (osobe sa invaliditetom koje su siromašne, zatvorene u porodici, nesocijalizovane, bez pomagala) nisu uvijek u mogućnosti da riješe što na njih utiče frustrirajuće i kao posljedica je smanjenje praga tolerancije, nervoza i drugi simptomi koji posredno utiču na uspješnost timskog rada.

Zato smo se odlučili da jačanje kapaciteta u 2013. i 2014. godini organizujemo po principu supervizije u dva ciklusa po šest radionica. Supervizija je proces u kojem jedan stručnjak ima odgovornost da radi s drugim stručnjakom sa svrhom da se postignu određeni profesionalni, osobni i organizacijski ciljevi superviziranog. Ti ciljevi uključuju osiguravanje kompetentnog i odgovornog neposrednog rada s korisnicima, kontinuirani profesionalni razvoj, te ličnu podršku superviziranom.

Kratkoorčni ciljevi supervizije su da se poboljšaju sposobnosti radnika da uspješnije obavljaju posao, da se radniku obezbijedi radni kontekst koji će mu omogućiti uspješno obavljanje posla, da se pomogne da se radnik dobro osjeća na poslu i da se očuva mentalno zdravlje radnika u organizaciji.

Dugoročni cilj supervizije je da se klijentu uspješno pruže usluge. Rezultat supervizije je promjena u načinu razmišljanja i rada superviziranog koja za krajnji cilj ima bolji kvalitet podrške korisniku. Supervizant uz pomoć supervizora istražuje svoj sopstveni put kojim može adekvatnije doći do cilja koji je postavio. Važan aspekt supervizije je djelotvorno i adekvatno suočavanje sa stresom.

Za radionice smo angažovali stručnjakinju u oblasti supervizije koja će držati prvih šest radionica. Sa radionicama smo započeli u novembru 2013. godine i tempo će biti jedna do dvije radionice mjesečno.

Radionice za žene sa invaliditetomPrva radionica za žene sa invaliditetom, u 2013. godini, je održana u Tesliću. Zaključili smo da je neophodno da se radionice

održavaju povremeno i van Banjaluke i da na taj način svojim prisustvom utičemo na svjest javnosti u više gradova. Tema radionice je Demokratija i ljudska prava. Cilj nam je bio da ponovimo ciljeve projekta i da se upoznamo bolje sa

pojmovima demokratije i ljudskih prava. Obzirom da su to termini koji još uvijek nisu prihvaćeni i razumljivi u našoj zajednici smatramo da povremeno moramo razvijati diskusije na te teme da bi poboljšali razumijevanje članova pojmova demokratija i ljudska prava. Na prvoj radionici su nakon uvodne riječi diskutovale o aktivnostima koje su za žene sa invaliditetom presudne. Kako je u grupi bilo najviše žena koje trebaju servise podrške njihova diskusija se usmjerila na pitanja samostalnog života, personalnu asistenciju i pristupačan prevoz. Konstatovale su da su ova pitanja još uvijek formalizovana u našoj sredini i da javnost ne razumije da se radi o osnovnom ljudskom pravu na dostojanstven život i da se najčešće izbjegava organizovati usluge jer se one smatraju troškom za društvo. Druga tema koja ih interesuje je upravo ženski aktivizam jer uviđaju činjenicu da su lideri u pokretu muškarci i da je jako teško da dođe do promjena da i žene zastupaju potrebe osoba sa invaliditetom. Rezultat takvih odnosa je favorizovanje nekih tema koje nisu od važnosti za žene sa invaliditetom. Primjer: Favorizuje se Zakon o organizacijama osoba sa invaliditetom dok sa druge strane se personalna asistencija čak isključuje iz Zakona o zapošljavanju invalida. Isključivanje personalne asistencije ima mnogo veći odjek na zapošljavanje žena sa invaliditetom nego sam Zakon o organizacijama OSI.

Druga radionica je organizovana nakon Foruma za žene sa invaliditetom pa smo za temu odabrali informaciju sa Foruma i diskusiju o pitanjima koja su pokretana na forumu. Jedan od zaključaka Foruma je bio da se ostale članice informišu o temama i zaključcima Foruma. Uvodnu riječ je održala Tanja Đokić, a seminar je vodila Nada Jovanović aktivistkinja iz Doboja. U uvodnoj

prezentaciji su predstavljene prezentacije i zaključci sa Foruma žena sa invaliditetom. U diskusiji nakon prezentacije učesnice su se složile sa zaključcima Foruma, posebnu pažnju posvećujući činjenici da druge ženske organizacija žene sa invaliditetom doživljavaju kao korisnike, a ne ravnopravne žene sa invaliditetom. U glavnim tokovima u kojima se žene bore za ravnopravnost nema adekvatnih zastupnica žena sa invaliditetom. Čak i u organizacijama osoba sa invaliditetom žene nemaju ravnopravan položaj sa muškarcima sa invaliditetom. Liderske pozicije u pokretu zauzimaju uglavnom muškarci sa invaliditetom, tako da se programi rada organizacija pitanjima žena bave uglavnom kroz obilježavanje 8. marta - Međunarodnog dana žena. Unutar organizacija ne postoje jasna pravila da žene trebaju biti dio upravnih odbora i drugih upravljačkih organizacija.

PARTNER NOVOSTIDalje su nastavile kroz rad u grupi da diskutuju o pitanjima koja treba postaviti u razgovoru sa drugim organizacijama žena. S obzirom da je jedan od osnovnih zaključaka Foruma povezivanje i pokretanje saradnje sa tzv. ženskim organizacijama koje djeluju u BiH i da su učesnice radionice upoznate i sa upitnikom koji je pripremljen u ovu svrhu. Smatrali smo da je korisno da kroz vježbu razmotrimo kako će funkcionisati ostvarivanje saradnje čiji su inicijatori žene iz organizacija OSI, te da vidimo na kakve prepreke bismo mogli naići i šta sve trebamo pripremiti.

Radionice za mlade sa invaliditetom

Većina mladih sa invaliditetom su članovi organizacije još kao djeca i učestvovali su u ranijim aktivnostima. Prvu Radionicu za mlade sa invaliditetom smo održali početkom godine u Tesliću. Radionica je održana zajedno sa ženama sa invaliditetom. Uvodni dio je bio posvećen demokratiji i ljudskim pravima. Vodili smo se potrebom pojašnjavanja i prihvaćanja termina ljudska prava u svakodnevnom životu. U našoj sredini još uvijek se termin ljudskih prava shvaća više formalno nego suštinski pa je neophodno povremeno razvijati diskusije mladih sa invaliditetom na tu temu. U toku rada u grupi vidjelo se da još uvijek nema dovoljno razumijevanja za pitanja ljudskih prava jer su diskusiju o temama radionica za mlade brzo prebacili na oblasti koje oni bolje razumiju:

1. Podrška mladima sa invaliditetom nakon završenog obrazovanja – ostati u Banjaluci ili se vratiti u svoju zajednicu?

2. Kultura i mladi sa invaliditetom – mladi sa invaliditetom kao umjetnici i kao kulturna publika

3. Sport i mladi sa invaliditetom

Druga radionica je posvećena temama koje su mladi sami izabrali Sport i Kultura. Njihove uvodne riječi su bile veoma interesantne i donijele su neke nove dimenzije razumijevanja uloge sporta i kulture u životu osoba sa invaliditetom, a posebno mladih. U prezentaciji o sportu je dat akcenat na socijalnu ulogu sporta, paraolimpijske igre, razvoj novih oblika sporta koji postoje u svijetu, ali ne kod nas i pristupačnost postojećim sportovima za osobe sa invaliditetom. Uvodna riječ za oblast kuture se posebno vezala za pitanja bibliotekarstva, književnosti, muzeja i istorijskih mjesta. Slabu razvijenost ovih oblasti u BiH je uvodničarka dokumentovala i izvještajima o primejni UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i Startegije za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom u FBiH i RS. Uvodničari maldi lideri su pokazali da su stekli zavidna znanja vezana za probleme koji su im bliski. Diskusiju u radu u grupi smo vodili

tako što smo koristili SWOT analizu za uspostavljanje nedostataka i potencijala i na kraju konkretizovali mogućnosti koje nam se pružaju:

PreporukeStrategije koje bi se mogle koristiti za poboljšanje situacije:

- Akcije zastupanja potreba pristupačnosti pojedinih sportskih objekata,- Promocija sporta putem aktivnosti na ulici,- Širenje informacija o sportovima koji bi se mogli razviti,- Potenciranje gledanja sportskih takmičenja podržavajući članove sa prevozom.

Strategije koje bi se mogle koristiti za poboljšanje situacije u oblasti kulture:- Povezati se sa drugim udruženjima umjetnika i organizovati zajedničke aktivnosti,- Organizovati za članove prevoz i pozivati ih da se uključe u društvena događanja,- Doregistrovati organizacije da imaju jasno definisanu kulturu kao oblast djelovanja da bi lakše pristupili sredstvima koja se

daju za kulturu,- Tražiti od nadležnih da se istorijska i turistička mjesta jasno obilježe u djelovima koji su pristupačni za osobe sa invaliditetom

kako bi ih ohrabrili da posjećuju ova mjesta,- Ojačati odnos sa Omladinskim savjetom koji bi mogao biti saveznik u realizaciji ovih i sličnih ciljeva.

Sastanci sa organizacijama osoba sa invaliditetom

Prvi sastanak smo organizovali sa organizacijama koje se bave pružanjem socijalnih usluga za osobe sa invaliditetom u gradu Banjaluka. Obzirom da se radi o organizacijama koje su partneri JU “Centar za socijalni rad“ sastanak smo održali u njihovom prostoru i pozvali i predstavnike lokalnih vlasti, Ministarstva zdrvalja i socijalne zaštite i pravnog konsultanta i konsultantske kuće za poreske savjete.

Tema sastanka je bila organizacija usluga za osobe sa invaliditetom. Uvodne riječi su dali pomoćnik ministra za socijalnu zaštitu koji je objasnio koje se mogućnosti nevladinom sektoru pružaju posredstvom mješovitog sistema socijalne zaštite i usluge. Ovo je zakon kojim su za personalnu asistenciju i dnevne boravke za osobe sa invaliditetom stvorena zakonska mogućnost da se realizuju putem udruženja građana. Socijalne usluge nisu profitabilne i veoma je malo ljudi koji su spremni pružati te usluge. Do sada su za te usluge interesovanje pokazala jedino udruženja građana koja okupljaju korisnike usluga. Jedna od prepreka u proširenju obima usluga su male cijene usluge, porez koji povećava cijenu za 17%, skromna sredstva u lokalnim budžetima koja se mogu usmjeriti za socijalne usluge. Na ovom sastanku smo se dogovorili da organizujemo sajam socijalnih usluga kojim ćemo javnosti pokazati naše potrebe i važnost socijalnih usluga za samostalan život. Drugi zaključak je bio da pokrenemo kampanju na nivou BiH za ukidanje poreza na dodatnu vrijednost za socijalne usluge i ortopedska pomagala.

Drugi sastanak smo organizovali sa Udruženjem distrofičara u Tesliću koje je zainteresovano za razvoj personalne asistencije u njihovom gradu i željeli su da dobiju neposredno informacije o organizovanju usluga i iskustva korisnika. Na sastanku su kooridnator za servis personalne asistencije i dvije korisnice prezentovale principe rada servisa, odgovornost korisnika za upravljanje uslugom, kako koristiti asistenta.

Treći sastanak smo održali sa udruženjima distrofičara iz Bijeljine, Doboja i Teslića. Na sastanku smo diskutovali o personalnoj asistenciji, pristupačnom prevozu i drugim aktivnostima neophodnim za samostalan život. U ovim organizacijama se nije poklanjala dovoljna pažnja preduslovima samostalnog života. Zbog toga su osnovne organizacije zaključile da je neophodno da što više se uključe u servis personalne asistencije i da u narednoj godini rade na projektima u njihovim lokalnim zajednicama.

Kampanje

Kampanja za izmjenu Zakona o porezu na dodatnu vrijednost

Obzirom da Centri za samostalan život trebaju zastupati pravo na realizaciju preduslova za samostalan život i pružati direktno socijalne i zdravstvene usluge smatramo da je važan dio našeg djelovanja uticaj na stvaranje klime koja pogoduje razvoju usluga u zajednici. Obzirom da

smo se i sami našli u problemu oko pitanja poreza za pružanje usluga personalne asistencije uvidjeli smo da bi trebalo uticati da se zakon o porezu na dodatnu vrijednost mijenja. Prema sadašnjem zakanu ovog poreza su oslobođene samo državne institucije. Novi zakoni u BiH su omogućili da usluge pruža nevladin i privatni sektor, ali u tom slučaju se plaća porez na dodatnu vrijednost. Proces tranzicije sistema socijalne zaštite ne prate promjene u drugim zakonima. Suočeni sa problemom smo prvo organizovali sastanak sa drugim organiazcijama osoba sa invaliditetom, pozvali smo zvaničnike i diskutovali o problemu. Drugi problem koji ima uticaj na realizaciju samostanog života su ortopedska pomagala koja se oporezuju u našoj zemlji pa se malo novca koliko se izdvaja za pomagala zapravo još umanjuje za iznos poreza. Na osnovu zaključaka koje smo na sastanku donijeli u saradnji sa konsultantskom agencijom pripremili smo prijedlog za izmjene i dopune zakona i poslali ga svim partnerskim organizacijama i organizacijama u Federaciji BiH sa ciljem pokretanja kampanje na nivou BiH. Zamolili smo svih 38 organizacija da zahtjev stave na svoj memorandum i upute Vijeću ministara.

Sajam socijalnih usluga je dio ove kampanje. Na sajmu je učestvovalo 22 organizacije koje su predstavili uluge koje se realizujuju putem dnevnih centara, personalnu asistenciju, volonterizam srednjoškolaca, usluge za žene žrtve nasilja i stara lica.

U septembru je održan treći filmski festival - Festival o osobama sa invaliditetom revijalnog karaktera, i iz godine u godinu polako postaje prepoznatljiv kulturni događaj, kako u zemlji, tako i u regionu, sa konstantnim porastom broja učesnika i samog kvaliteta sadržaja. Prateća aktivnost ovogodišnjeg Festivala je bila izložba slika umjetnika sa i bez invaliditeta članova Organizacije amputiraca „UDAS“.

Na Festivalu je prikazano 12 filmova čija se tematika odnosi na svakodnevni život i probleme sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom. Cilj festivala je da se prikaže svakodnevnica osoba sa invaliditetom i skrene pažnja javnosti na njihov društveni položaj.

Prikazani filmovi su motivacionog i afirmativnog karaktera, naročito za ljude bez invaliditeta, jer oni donose priče o ljudima koji su, i pored invaliditeta, odlučili živjeti punim plućima i raditi na poboljšanju statusa osoba sa invaliditetom. Treba istaći da filmovi nemaju namjeru izazvati sažaljenje kod gledalaca, bili oni sa invaliditetom ili ne, nego upravo suprotno - da se pokaže i dokaže kako je njihov život zapravo identičan kao i život svakog drugog čovjeka, te da oni imaju iste mogućnosti u smislu društvenog položaja kao i svi ostali.

Od velikog je značaja da kompletna društvena zajednica da sve od sebe da svim svojim članovima omogući život dostojan čovjeka. Ono na šta želimo uticati i kroz organizovanje Festivala i njegovih pratećih aktivnosti, jeste da se prava osoba sa invaliditetom u punom svom obimu počnu poštovati kroz primjenu Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala, kao i drugih pravnih akata koji se odnose na osobe sa invaliditetom, ali još uvijek nisu našli svoj put do primjene u realnim životnim situacijama.

Početkom novembra smo organizovali prezentaciju ortopedskih pomagala. Prezentaciju je vodio predstavnik Firme Myra. Cilj nam je bio

pokazati koliko su pomagala funkcionalna i koliko je važno da se prepiše funkcionalno pomagalo. Prezentaciju smo organizovali jer je stanje sa nabavkom pomagala u BiH izuzetno loše. Uglavnom se pomagala dodjeljuju u odnosu na dijagnozu pa se dodjeljuju pomagala koja nezadovoljavaju potrebe korisnika bilo da su skupa ili ne.

Zato smo prezentaciju održali u Zavodu za fizikalnu medicinu „Dr Miroslav Zotović „ i prisustvovali su ljekari i terapeuti koji propisuju pomagala. Prezentaciji su prisustvovali predstavnici Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite i Fonda zdravstvenog osiguranja RS. Prezentaciji su prisustvovali i predstavnici organizacija osoba sa invaliditetom – korisnika ortopdeskih pomagala. Prezentacija je imala poseban kvalitet jer su pitanja postavljali i korisnici i oni koji propisuju, tj. apliciraju pomagala da bi se uvidjelo da propisivanje pomagala treba i funkcionalnu procjenu a ne samo medicinsku procjenu.

Povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom održali smo Kulturno veče u okviru kojeg smo podsjetili javnost na prava osoba sa invaliditetom. Filmsko veče smo održali u centru grada u prostoru u kojem se organizuju slične aktivnosti za sve građane. Ovo je bila dobra prilika i za naše članove da povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom izađu u javnost. Događaju je prisustvovalo pedesetak osoba sa invaliditetom, predstavnici medija i drugih organizacija koje se bave osobama sa invaliditetom. Organizacija večeri je bila od strane mladih lidera pa je to još jedan dodani događaju u toku godine koji su iskoristili za sticanje praktičnih iskustava u radu.

Kursevi računara i jezika

Kursevi jezika

Tokom godine smo održali dva kursa engelskog jezika i započeli sa trećim kursem engleskog i prvim kursom njemačkog jezika.

Prvi i drugi kurs engleskog jezika organizovali smo za napredne učenike i bazirali smo ga na sticanju znanja terminologije potreban u pokretu osoba sa invaliditetom i ponavljanje gramatike. Predavač engleskog jezika je profesor Sanja Malić koja je i sudski tumač i prevodioc a član je pokreta osoba s ainvaliditetom devet godina i dobro poznaje problematiku.

Ovaj način rada je pogodan za nas jer smo organizovali za vrijeme raspusta i ljetnjih praznika, tako da su polaznici imali manje drugih obaveza i posvetili su se kursu. Sa druge strane većina škola stranih jezika u Banjaluci nisu dostupne, pa je to još dodatna prepreka za pohađanje kurseva. Treći razlog je mogućnost organizovanja prevoza za korisnike kolica jer ukoliko pojedinačno bi išli u druge škole jezika imali bi problem sa prevozom.

Od početka novembra je započeo kurs engleskog za početnike koji se održava u prostoru Centra za studente na Univerzitetu jer je većina polaznika smještena u studentski dom. Progream rada je za polaznike prvog stepena tako da će kurs trajati četiri mjeseca.

Za njemački jezik se prijavilo četiri osobe, ali kada je kurs trebao početi početkom novembra troje je odustalo. Profesorica njemačkog je žena sa invaliditetom koja studira njemački jezik a i sam je živjela u Njemačkoj nekoliko godina. Časovi se redovno održavaju jednom sedmično u trajanju od tri školska časa. Do kraja godine smo prešli jednu četvrtinu kursa i nastavljamo u 2014. godini.

Kursevi računaraU toku godine su održana dva kursa računara jedan za naprednu grupu i jedan za početnu grupu. Predavači su profesori računara koji imaju

ECDL licence za predavače i rade u srednjoj školi. Za polaznike napredne grupe smo nabavili literaturu po kojoj se sprema ECDL ispit. Drugi kurs smo organizovali za početnike, kurs je započeo sredinom septembra i traje do 15.01.2013. godine.

Pravna pomoćPravnu pomoć smo prvo angažovali za kampanju za izmjene Zakona o PDV-u. Angažovali smo agenciju za pravnu pomoć kako bi dobili što

kvalitetnije prijedloge za izmjenu Zakona o PDV-u kojim bi se sve socijalne usluge pa i personalna asistencija oslobodile od plaćanja PDV-a, kao i aktivnosti koje sprovode organizacije osoba sa invaliditetom.

Za pružanje pravne pomoći osobama sa invaliditetom su bili zaduženi pravnici sa invaliditetom g-đica Biljana Vukadinović, g-din Drago Vučenović, kao i g-đa Milena Kobas predsjednica Udruženja za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“.

Vršnjačka podrškaVršnjačka podrška je organizovana u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr. Miroslav Zotović“. Jednom mjesečno su dvije osobe

(muškarac i žena) posjećivali ovu ustanovu i razgovarali sa pacijentima koji su korisnici kolica. Cilj ovih radionica je upoznavanje korisnika kolica sa samostalnim životom, mogućnostima postojećih socijalnih i zdravstvenih usluga, razmjena iskustava o svakodnevnim životnim aktivnostima. U toku godine je bilo dvanaest posjeta u kojima je učestvovalo 48 osoba.

Učesnici radionica najčešće postavljaju pitanja o ortopedskim pomagalima. Iskazuju nesigurnost u svojim željama i ciljevima pa smo sa nekima ostavrili kontakte i po njihovom povratku kući. Kontinuiran rad na ovaj način bi mogao dati dugoročno pozitivne rezultate jer znanja i iskustva koja stiču na radionicama osobe koje imaju potrebu za samostalnim životom mogu prenijeti u svoju sredinu. Dogovoreno je da program stalno bude tako da korisnici koji ponovo dođu imaće nove susrete sa voditeljima peer suport radionica.

Podrška neposredno jedan na jedan je pružena u više slučajeva. Za narednu godinu planiramo obuku za peer suport u koju ćemo uključiti i mlade sa invaliditetom.

Mr Olivera Mastikosa

U toku projekta jedna od aktivnosti su Forumi osoba sa invaliditetom koji imaju za cilj razmjenu mišljenja između osoba sa invaliditetom. Od 2013. godine smo započeli sa praksom da se jedan forum u potpunosti posveti pitanjima žena.

Prvi forum je održan u drugoj polovici juna u Sarajevu. U Forumu je učestvovalo oko četrdeset žena s invaliditetom iz cijele Bosne i Hercegovine, a to je bilo prvi put da su se stvorile prilike za žene s invaliditetom da raspravljaju o pitanjima od interesa za njih.

Nakon uvodnih izlaganja žena lidera iz udruženja osoba s invaliditetom, raspravljalo se o koracima koje treba poduzeti u budućnosti, kako što su pitanja koja se tiču žena sa invaliditetom u programima organizacije osoba s invaliditetom, programima drugih organizacija žena, podizanje svjesti javnosti o specifičnostima potreba žena sa invaliditetom kao i uključivanje pitanja koja se tiču žena s invaliditetom u redovnom politike invalidnosti. Također, razgovaralo se i o većoj mogućnosti za razvoj sposobnosti velikog broja žena sa invaliditetom, razvoj njihovih liderskih sposobnosti koje bi iskoristile

putem postojećih udruženja osoba sa invaliditetom ili kroz uspostavu i razvoj posebnih organizacija žene sa invaliditetom.

Drugi Forum savezništva organizacija osoba s invaliditetom organizirana je u drugoj polovici septembra u Doboju, a bio je posvećen Mogućnostima postizanja samostalnog života osoba s invaliditetom. U Forumu je učestvovalo četrdesetak predstavnika različitih organizacija osoba s invaliditetom, a oni su bili još i predstavnici lokalnih organizacija i potencijalnim kooridnatorima programa za samostalan život.

Uvodničari foruma su dva predstavnika Centra za samostalno stanovanje Srbije, koji su govorili o razvoju ideje samostalnog života osoba s invaliditetom u Srbiji i akcije zagovaranja za uspostavu usluge osobne asistencije kroz regulaciju Zakon o socijalnoj zaštiti, kao i o izazovima s kojima se suočavaju, nakon donošenja zakona u kojem je priznato pravo na personalnu asistenciju. Nakon uvodnih izlaganja predstavljena su dva kratka dokumentarca o zalaganju za usluge personalne asistencije u Srbiji.

FORUMI ZA OSOBE SA INVALIDITETOM U 2013. GODINI

Sve ovo je služilo da pokrene raspravu o sudionicima foruma, a oni su bili usmjereni na mogućnost sličnim aktivnostima zagovaranja u Bosni i Hercegovini, razjašnjenje, razumijevanje personalnog asistenta HO "Partnera" i nekih drugih udruženja osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini.

Rasprava se razvila između onih koji su zainteresirani za održavanje sadašnjeg sistema potpore koji se temelji na izravnim novčanim davanjima i one koji vole uslugu kao način pružanja podrške za samostalan rad. U toj diskusije su stavovi potpuno različiti jer su sistemi podrške između dva entiteta različiti, pa je i odnos direktnih davanja različit. Zajednički stav je da treba da postoje direktna davanja ali da se trebaju razvijati i usluge u zajednici.

Treći forum je održan u decembru 2013. godine na temu reforme u socijalnim sektorima u oba bh. entiteta planirane za predstojeći period. Zbog ekonomske krize, značajno smanjenje

proračuna planirani su u sljedećem razdoblju izmjene u načinu određivanja prava i usluga što izaziva u pokretu razumnu bojazan da veliki broj osoba sa invaliditetom koje trebaju potporu zbog radikalnih reformi može ostati bez ove potpore.

Zahvaljujući naporima predstavnika udruženja osoba sa invaliditetom, tijekom 2013. Zakon za regulaciju smanjenja postojećih oblika podrške u FBiH je povučen iz parlamentarne procedure, a što se tiče toga 2014. je godina općih izborima i s obzirom na eskalaciju političkih događaja u Bosni i Hercegovini, nije sigurno da će tijekom 2014 . Zakon ponovno biti na dnevnom redu Vlade i Parlamenta FBiH.

Na forumu je zaključeno da predstavnici udruženja osoba sa invaliditetom treba aktivno pratiti razvoj događaja u vezi s pitanjem reforme u socijalnom sektoru, a u odnosu na inicijative reagovati zajednički, kako bi se spriječila loša rješenja koja ugrožavaju već težak položaj osoba sa ainvaliditetom.

3. DECEMBAR U HOTELU TUZLA

JEDAN OD LEADERSHIP TRENINGAKAMPANJA O PRISTUPAČNOSTI

OKRUGLI STO O PRISTUPAČNOSTI OKRUGLI STO O ZAPOŠLJAVANJU OSI

RADIONICA ZA ŽENERADIONICA ZA MLADE

RADIONICA-UVOD U PODUZETNIŠTVO

Sanja Zahirović

AKTIVNOSTI HO PARTNERA NA PROJEKTU IC LOTOS

Sanja Zahirović

PARTNER NOVOSTI

Pod opštom zašitom osoba sa invaliditetom treba podrazumjevati sveukupnu njihovu zaštitu, počev od: međusobnog uvažavanja, pažnje; razumjevanja; zajedništva; prijateljstva; nivoa svijesti u društvu o njima; koliko su uključeni u sva društvena zbivanja; koliko su im pristupačne ili prilagođene ključne oblasti života; koliko i kako su zaštićeni u korišćenju ljudskih prava i mnogo toga još neophodnog za puno učešće i ravnopravnost u svim tokovima života.

Opšta i puna zaštita osoba sa invaliditetom, odnosno njihova "prava integracija u društvo može se postići samo na temelju punog priznavanja njihove različitosti". Potrebne su zajedničke akcije u društvenim promjenama, jer se radi o promjeni u shvatanju ljudi, a da bi se oni mijenjali, treba prvo uključiti onu jaču - unutrašnju snagu, a to je moralna snaga i svijest upućena jedna na druge, ali i zakonske mjere. „Lakše je razbiti atom, nego ljudske predrasude.“

Tek u poslednjih tridesetak godina i Ujedinjene Nacije (UN) posvećuje više pažnje sveukupnoj zaštiti osoba sa invaliditetom. Tako su UN odredile 1981. godinu za Međunarodnu godinu osoba sa invaliditetom, sa motom: "Potpuno učešće i ravnopravnost". Dekada 1983-1992. godina određena je za međunarodnu dekadu osoba sa invaliditetom. U 1992. godini određen je Međunarodni dan osoba sa invaliditetom - treći decembar, koji se obilježava svake godine sa ciljem da se javnost i institucije (bar) tada podsjete na njihovo postojanje i njihove potrebe, ali i sposobnosti, odnosno na ostvarivanje njihovih prava. To je, dakle, dan u kojem se promovišu ljudska prava svih osoba sa invaliditetom na našoj Planeti koja nam je zajedničko mjesto življenja. Utvrđen je Svjetski program akcije zaštite osoba sa invaliditetom na principima Međunarodne organizacije osoba sa invaliditetom. U oktobru 1993. godine Generalna Skupština UN usvojila je Standardna Pravila,a 2006. godine u UN usvojena je Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, koja je u BiH ratifikovana u decembru 2009., što znači da je postala obavezujuća za sve subjekte u društvu. To su osnovni međunarodni dokumenati o zaštiti svih osoba sa invaliditetom u svijetu, jer oni u sebi, pored ostalog, sadrže sva međunarodna i regionalna dokumenta o ljudskim pravima.

Opštu zaštitu osoba sa invaliditetom države, uglavnom, rješavaju na različite načine, ali im je zajedničko to da se ni u jednoj u dovoljnoj mjeri ne ostvaruju njihova prava. Najviše ih je koje nemaju svoje zakonodavstvo o zaštiti osoba sa invaliditetom, osim za ratne-vojne, neke to imaju površno, nepotpuno, više deklarativno, mnoge nemaju ni socijalni program o njihovoj zaštiti. U mnogim državama ne postoji organ vlasti koji bi se isključivo i profesionalno bavio njihovim pitanjima i problemima, odnosno o njihovoj sveukupnoj zaštiti, osim za ratne vojne.

U Republici Srpskoj osobe sa invaliditetom se nalaze na marginama u svim tokovima društvenog života i već su zabrinjavajuće ugroženi u ostvarivanju svojih prava. Nešto bolju zakonsku zaštitu imaju ratni vojni, ali i oni nedovoljnu, a oni ostali nepotpuno i nedovoljno su zakonski zaštićeni, jer nemaju posebno zakonodavstvo, niti organ vlasti.

Za ovakvo stanje osoba sa invaliditetom najveću odgovornost snose oni sami i njihove organizacije, pogotovo njihovo rukovodstvo, jer su pasivni u traženju svojih prava, nedovoljno i loše su organizovani, pojedinačno pokušavaju tražiti svoja prava, nemaju dovoljne a često puta i nikakve saradnje između sabe samih i svojih organizacija, a u tome prednjači njihovo rukovodstvo, nemaju odgovarajuće programe, postavljene ciljeve i načine kako ih ostvariti, ne uključuju se u društvene strukture, "tapkaju" u mjestu i šire se ne integrišu, pa ukoliko ovako nastave - ubrzo će "nestati" sa društvene pozornice. Organizacije osoba sa invaliditetom u RS nisu u dovoljnoj mjeri opravdale svoje organizovanje, čast izuzecima.

Krajnje je vrijeme da se probudi vlast jer je uspavana za potrebe, probleme, ali i vrijednosti osoba sa invaliditetom, ali da se u isto vrijeme i osobe sa invaliditetom probude, da i sami porade više na postizanju neophodne samostalnosti - nezavisnosti, jer je to put ka njihovom uključivanju u sve društvene tokove, pošto se to ne postiže udjeljivanjem milostinje.

Mi, osobe sa invaliditetom, cijenimo početne napore društva i želju da nam pomogne, ali isto tako procjenjujemo da se može brže, više, bolje i potpunije ako nas društvo uključi u sve aktivnosti, programe i zakonodavstvo koje se odnosi na nas, u čemu treba da imamo i vodeću ulogu u tom kreiranju i primjeni, kao i kontroli učinjenog, jer treba priznati činjenicu da smo mi veći stručnjaci kada se radi o invalidnosti. Ovo ne podrazumjeva da mi možemo sami da djelujemo na promjene u društvu, jer smo svjesni činjenice da je jedino moguće da to činimo zajedno, pa je zato naš stav: zajedno možemo brže, lakše i potpunije prevazilaziti probleme i graditi srećniju budućnost za sve nas na našoj Planeti koja je (još uvijek) jedino mjesto življenja. Ovaj naš stav trebaju da prihvate nosioci vlasti, pa ih pozivam na takvu saradnju, pošto nam svima treba normalnije i humanije društvo - bazirano na vrijednostima.

Osobe sa invaliditetom traže: „Život bez barijera, jednak status, jednake šanse, zakonodavstvo bez diskriminacije.“ „Odložena nada srce mori, ispunjena želja drvo je život.“ „Pravičnost i čovječnost su najveća dobra među ljudima.“

Drago Vučenović

OPŠTA ZAŠTITA OSOBA SA INVALIDITETOM

("Svi mi, bilo da smo osobe sa invaliditetom ili ne, možemo živjeti svoje živote uz znatno više međusobnog uvažavanja").

UDRUŽENJE GRAĐANA „NOVA GENERACIJA“ BANJA LUKA

PLAVI TELEFON

18. februara 2014.godine, je puna godina dana od početka rada Plavog telefona – besplatne i anonimne savjetodavne linije za djecu. Za prethodnu godinu dana Plavi telefon je primio 355 poziva. Broj propuštenih poziva, odnosno poziva van radnog vremena iznosi 265 što nam govori da je preko 600 poziva upućeno ka Plavom telefonu. Ovo predstavlja zabrinjavajući broj, te nam ukazuje na važnost postojanja ovakve vrste usluge namjenjene djeci.

U podjednakoj mjeri su zvali i djeca i odrasli. Trećina poziva se odnosila na konkretan problem koji su pozivaoci imali i na zajedničko usmjerenje da se do potencijalnog rješenja dođe. U ove pozive ubrajamo i pozive prijave nasilja kojih je bilo i od strane odraslih i od strane djece. Bilo je slučajeva seksualne eksploatacije, fizičkog i psihičkog te vršnjačkog nasilja. Svi ovi pozivi nam ponovo potvrđuju da je nasilje nad djecom prisutno oko nas u velikoj mjeri i da je neophodno da se o tome priča i da se paralelno radi na suzbijanju nasilja i podršci djeci u tim situacijama.

Veliki broj poziva su bili od strane djece koji su testirali i proveravali ko je na liniji i kako će odreagovati ako budu provocirali. Ovi pozivi su nam takođe važni jer nam pokazuju da sve veći broj djece prepoznaje liniju i da kao što se više puta dogodilo, da će ponovo nazvati ako i kad budu imali problem.

AKTUELNO

Pozivaoci zovu i da se informišu u vezi različitih procedura, rada telefona, određenih institucija i udruženja i da dobiju informaciju kome da se obrate oko problema koji imaju. Plavi telefon je prvenstveno linija namenjena za podršku djeci koja su žrtve i svjedoci nasilja, ali je linija i koja je otvorena za probleme koje djeca imaju a koji se ne tiču nasilja. Djeca su i prepoznala Plavi telefon kao savetodavnu liniju u širem smislu, te će se u tom pravcu linija i razvijati.

Mi smo veoma zadovoljni dosadašnjim rezultatima budući da smo imali jako malu ili skoro nikakvu podršku donatora u ovom procesu te većinu aktivnosti finansiramo iz vlastitog budžeta. Smatramo da je već dosta djece i mladih čulo za postojanje linije i drago nam je da su se osnažili da zovu i da traže savjet za probleme koje imaju. Svakim danom se trudimo da opravdamo njihovo povjerenje i da ne posustajemo u nastojanju da budemo bolji i da pružamo što kvalitetniju uslugu. U planu nam je da više pažnje posvetimo promociji i upoznavanju djece sa postojanjem linije kao i njenom ulogom u procesu odrastanja i sazrijevanja.

Trenutno na telefonu dežura 8 volontera, dok 18 njih prolazi obuku. Svi volonteri koji rade na Plavom telefonu su studenti i studentice psihologije, pedagogije ili socijalnog rada. Volonteri prolaze detaljnu obuku koja se sastoji od 12 sati edukacije o osnovama savjetodavnog rada na telefonu i 18 časova treninga asertivne komunikacije.

Uvidjeviši da je tokom prošle godine Plavi telefon imao preko 27o propuštenih poziva , shvatili smo da je neophodno produženje radnog vremena kako bismo duže bili na raspolaganju djeci i mladima. Dugoročni cilj nam je da Plavi telefon radi 24 sata, 7 dana u nedelji, a ovo je prvi korak ka tome. Od 1.marta 2014.godine Plavi telefon radi od 10.00 do 16.00 časova.

Na telefonu trenutno volontira 23 volontera, studenti psihologije, socijalnog rada i pedagogije, koji su prošli obuku za rad na ovom projektu u trajanju od 30 sati.

Plavi telefon je savjetodavna, anonimna i besplatna linija za djecu, mlade ali i odrasle osobe koje imaju neki problem vezano sa komunikaciju i odnos sa djecom. Na ovaj telefon je također moguće prijaviti i bilo koji oblik nasilja i eksploatacije nad djecom.

Broj telefona je 080 05 03 05.

Rezultate projekta “Ja govorim budi spreman da čuješ” prezentovalo je u subotu 15.2.2014.god, Udruženje „Djeca svjetlosti“ iz Banjaluke, koji je ralizovan u saradnji sa Helsinškim parlamentom građana Banjaluka. Prema prikupljenim podacima sa terena iz 30 centara za socijalni rad na području RS registrovano je 158 djece sa autizmom, ali se procjenjuje da je taj broj daleko veći, jer mnoga djeca još nisu prošla proces kategorizacije.

U narednom periodu Udruženje će uz redovne aktivnosti kao što su tretmanski rad sa roditeljima i individualnim tretmanom, te obukom volontera i asistenata u nastavi za rad sa djecom iz udruženja, nastaviti aktivno raditi na stvaranju uslova za otvaranje Dnevnog centra za djecu sa autizmom.

Nadležne institucije još nisu prepoznale značaj ovog centra, pa RS i dalje nema nijedan dnevni centar ovakve vrste. Što se tiče prikupljanja novca sa donatorske večeri, koja je održana u decembru prošle godine, iz Udruženja poručuju da još nemaju precizne podatke koliko je novca prikupljeno, te da će ove podatke naknadno objaviti, a sav novac prikupljen na ovaj način uručiće se porodicama djece sa autizmom. Udruženje „Djeca svjetlosti“ iz Banjaluke za pomoć djeci oboljeloj od autizma, jedino je ovakvog tipa u RS. Projekat "Ja govorim budi spreman/na da čuješ", dio je projketa X-Press II- Socijalna uključenost putem medija, koji finansira Evropska unija.

Udruženje za pomoć licima sa autizmom „DJECA SVJETLOSTI“ Banja Luka

U RS REGISTROVANO 158 DJECE SA AUTIZMOM

Predstavnici HO „Partner“ na „Freedom Drive“

10 GODINA BLIŽE JEDNAKIM PRAVIMA

Od 09. do 12. septembra 2013. godine u Strazburu, u Francuskoj, održan je šesti „Freedom Drive“. Više od 200 osoba sa

invaliditetom i njihovi personalni asistenti iz preko dvadeset evropskih zemalјa je učestvovalo u ovom događaju.

„Freedom Drive“ pruža priliku za članove Evropskog parlamenta da se sastanu sa osobama sa invaliditetom iz cijele Evrope i da

sa njima razgovaraju o pitanjima koja utiču na njihove živote. Najznačajnija pitanja za osobe sa invaliditetom u svim zemlјama Evrope su

personalna asistencija, deinstitucionalizacija, obrazovanje, zapošlјavanje, dostupnost objekata u uluga, kao i sloboda kretanja.

„Freedom Drive“ 2013 je počeo sa dvodnevnom konferencijom, koju je otvorio predsjednik Evropske mreže za samostalan život

(ENIL) Vibeke Maroi Melstrom. On je istakao važnost nastavka zalaganja za

prava osoba sa invaliditetom i samostalni život širom Evrope u ovim vremenima

štednje.

Vrhunac „Freedom Drive“-a je bio marš, ulicama Strazbura 11.

septembra, koji je bio prilika da učesnici pošalјu svoje poruke jasno i glasno.

Marširajući do Evropskog parlamenta, oni su uzvikali: „Naši životi, naša prava“,

„Institucije nisu rješenja“, „Pravo, nije milostinja“, i „Ništa o nama bez nas“.

„Mi smo osobe sa invaliditetom iz cijele Evrope marširamo u Evropski

Parlament u Strazburu za naša prava. Naša prava se ne poštuju i finansijska

kriza ima negativan uticaj na naše živote. Mi smo građani sa punim i jednakim

pravima kao što promoviše Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa

invaliditetom. Želimo imati kontrolu nad našim životima i pristup podršci kakva

nam je potrebna. Mi smo tu da potvrdimo naše pravo na samostalan život i

personalnu asistenciju. Možete nam se pridružiti i pokazati vašu podršku“,

glavna je poruka 6. „Freedom Drive“-a.

Za predstavnike Humanitarne organizacije „Partner“ učešće na

„Freedom Drive“-u je bila odlična prilika da se upoznaju sa predstavnicima

organizacija osoba sa invaliditetom iz Evrope i regiona, razmjene iskustva, a i da

ostvare saradnju sa zvaničnim predstavicima ENIL-a.

Vanja Čolić

IZGUBLJENI SNOVI

U praskozorje ranoMjesečinom ploveMoji snovi I sa njima duša mojaKoju boli tajna njena. Dok vjetar nosi Miris lipe zoriSnovi se gubeNestaju u njoj.

TUŽNA MUZIKA U MOM SRCU

Od kad si me ostavioU duši mi je teška bolKoja u mom srcuTužnu pjesmu sviraI dok je slušam zatvaram očiIz njega čujem tvoj glasKoji se polagano utapaU moj sanU kojem naslanjam glavuNa tvoja široka prsaI srce ti slušam U ritmu muzike kuca.I te tanane žiceŠto tužno pojeSa tvojim dahomRazlijevaju se po meniDok se po sobi širiMiris makovog cvijeta.

Rođena je 18.07.1969. godine u Hrvatskoj Kostajnici. Školovala se u Zagrebu. Do sada svoje radove nije objavljivala.

Trenutno živi u Domu za starija lica u Banjoj Luci.

Fatima Halavač

www.sooibiser.rs.ba