imamovic, pravni polozaj iz u jugoslaviji 1918-1941

5/11/2018 Imamovic, Pravni Polozaj IZ u Jugoslaviji 1918-1941

1/20

D r. M USTAFA IM AMOV IC 157red ov ni p ro feso r

PRA VNI PO LO ZA J IO RGANIZA C IJAIS LA M SKE ZA JED NIC E U

JUGO S LA V IJI1918.-1941. GO D INEPoloze] Islamske zajednice u jugoslavenskoj drzavl izmedu dva svjetska rata

ostao je uglavnom neobraden u historijskoj literaturi. Osim dva kratka rada dr.Mehmeda Begovica, 1 te jednog prigodnog clanka Hasana Rebca, 2 prakticno,nema drugih posebnih radova 0 polozaiu Islamske (vjerske) zaiednlce uJugoslaviji 1918.-1941.

Pitanje polozaja IZ nije samo znacejno za pravnu, nego i za pollticku histori-ju Bosne i Hercegovine izmedu dva svjetska rata. S obzirom na povezanost kon-fesionalnog i nacionalnog elementa, IZ nije bila samo vjerska nego istovremenoi osnovna, a cesto i jedina ustanova bosnjackog naroda. Iz je bila posljednjabrana pred politikom denacionaliziranja, te ekonomskog i politickog ugnjeta-vanja bosnjackog naroda. Zato je ocuvanie i prosirenie autonomije Islamske(vjerske) zajednice, za koju su se bosanski muslimani, odnosno Bosniacl, izbo-rifi jos za vrijeme austrougarske uprave, bilo znacalno pitanje u prvoj zajednickojjugoslavenskoj driavi.

Kraljevski rezlm je, sa svoje strane, nastojao oslguratl kontrolu nadradomIVZ. Posebno je u tom pravcu bio aktivan sestojanuarskl rezlm koji je odmah uk-

. lnuo autonomiju Islamske zajednice u BiH, u namjeri da ovu ustanovu iskorlstfza svoje ciljeve, odnosno da muslimane u BiH odvoji od dr. Mehmeda SpaheiJugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) i veze ih za svoju politiku. es -to ianuarsk t rezirn nije postlgao taj cilj, pa muslimanski gradanski poutleatl akaJMO nastoje i uspijevaju nakon petomajskih izbora 1935. povratltl IzvJesnuau-tonomiju Islamske (vjerske) zajednice, i tako ojacati svoje pOlitlcke pozlcJje, sjedne strane u narodu, a sa druge strane prema rezlrnu,

U historiji IZ 1918.-1941., s obzirom na njen polozaj prema drfavl, jasno se~ razlikuju tri perioda. Prvi je ad uJedinjenja

1918. do uvodenja sestojanuarske diktature1929., u kojern je IZ zadriala anaj polozaj ior-ganizaciju koji je u pojedlnlm krajevima imalaprije stvaranja KralJevlne SHS.Drugl je u pre-rlodu diktature 1929.4935., kada je prove-dena jedinstvena organizacija I V Z za cijeluzemllu, pod strogom kontrolom rezima. Treciperiod je poslije 1935., kada je Spaho kao

1 OrganizacijaIslamske verske zajednice uKraUeviniJugoslaviji, "Arhiv za pravne idrustvene nauke-, knj. 44, Beograd1933., 375-387; Legislation relative tl I'organisation des affaires religleuses desMusulmans -e n Yougoslavie (separat)Belgrad - Paris 1934., 8.

2 Islam u KralJevini Srba, Hrvata i Siove-naca, "Jubilarni zbornik zivota i radaSHS, II, Beograd 1929., 655-659.


2/20

158

uslov za ulazak u Stojadlnovicevu vladu, izdjejstvovao promjenu Ustava IVZ, tevracanle njenog sjedrsta iz Beograda u Sarajevo. Ovdje se rekonstruira poloze]i uloga Iiu svakom od ovih perioda posebno, sa osvrtom na njenu unutrasnjuorganizaciju.

Na teritoriji Kraljevine SHS bilo je 1918. godine 1.379.687 muslimana, nas -tanjenih u Bosni i Hercegovinl, Makedoniji, Kosovu i Crnoj gori. 3 Poloiaj i orga-nizacija njihovih vjerskih zajednica u pojedinim krajevima bili su razlicltl. Naivecl"dio muslimanskog stanovnlstva zivio je u Bosni i Hercegovini. Njihova je vjerska organizacija bila uredena na principu samouprave, koja je bila regulirana"Statutom za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslo-va u Bosni i Hercegovini". To je bio poznati vAutonomnl statut- od 15 aprila1909. godine. 4 Ovaj je vAutonomnt statut- rezultat desetogodlsrue borbe boss-nskih muslimana za svoje kulturno-polltlcko odrianje u kojem je kljucnu uloguimala institucija vakufa i rijaseta. 5 Autonomno uredenje Islamske zajednice po-stojalo je sve do 1930. godine, kada je ukinut "Autonomni statut-.

Po ujedinjenju 1918. godine muslimani u Bosni i Hercegovini i Sandzaku billsu izlozenl svakovrsnim progonlma, neosnovanim hapseniirna, prebijanjima uzatvoru, te nezakonitim pretresima, pljackanjima i paljenjem kuca, Reisu-I-ule-ma Dzemaludin Causevic i drugi muslimanski vjerski predstavnici su vise putapojedlnaeno i grupno molili novu vlast, da se muslimani zastlte i tretiraju kaoravnopravni g radan t , Causevic je u svojim predstavkama posebno nagtasavao ,da negovori 0 pljackanju i ubistvima aga, nego da trazt vpostcvanle svetostikucnog prega, licne slobode i zivota, te zastlte vlastitog imetka onih muslimana,tezaka, koji trudom zaradulu koru hljeba kao i njihovi drugovi seljaci pravoslavnevjere, koji ih popljackase. PredsjednikZemaljske vladeza BiH AtanasijeSola, i za-povjednik srpskih trupa u BiH voivoda Stepastepanovlc vise puta su izrazili zaljenjeCausevicu i utema-medzllsu za nedaee kojesu muslimani dozivjeli, i davali uvjeravanja da .,.ce preduzeti sve nuzne mjere vd a se rnusli-mani od svake povrede njihove castt, zlvota iimetka najenergicnije zastite-. 6

Francuski novinar Charles Rivet je u listuLe Temps objavio 1. aprtla 1919. izjavu reisu-I-uleme Causevica 0 polozaju muslimana. Mi-nistar unutrasnilh poslova Svetozar Pribicevicje preko A.Sole zahtijevao od Causevica dademantuje ovu izjavu, iii ce, u protivnom, biti

1 . IZ U P E R I O D U 1918.-1929.

3 Boiidar D.lukic, Ministarstvo vera 'Kratak referat 0 organizaciji Min. vera Istatlstlekl pregled verskih organizaclJaukoliko je driava angaiovana u pogledunjihovog iivota i rada, "Vesnik Srpsktcrkve-, Beograd, mart 1922., 45 .M.lmamovic, Islamska zajedniea u BiH Iolvso] Jugoslaviji - Skiea za historiju."Glasnik Rijaseta IZ', br. 1-2, Sarajevo1992., 90-101.

5 Blize 0 tome, Nusret Sehi(:, Autonomnlpokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u BiH, Sarajevo,1980.,396.

6 Opsirno 0 tome, Atif Purivatra, For rn l ranje Jugoslovenske muslimanske o rgan t czaeije injen razvoj do prevazuazenla krizopocetkorn 1922. godine, Istorija XX Y Oka, Zbornik radova, IX, Beograd 1968 ..398-399.


3/20

159

1 penzioniran. Sola je, medutim, obavijestio Prtblcev lca, da su Causevicevi navo-di u izjavi uglavnorn tacni, pa se protiv njega ne mogu preduzeti disciplinskemjere, niti moze biti penzioniran. 7 Osim toga, rad; se 0 covieku koji je 1914.

i godine stitio Srbe od progona. 8I Ovo upoznavanje inozemstva sa stanjem u kojem su se nasli muslimani, bi-i 1 0 je veoma neprijatno za beogradsku vladu, posto su u to vrijeme vodeni pre-~'~: govori 0 zakljucivanju rnedunarodnog ugovora 0 zastiti manjina. Ovaj ugovor poz-I ', nat kao Seniermenska konvencija potpisan je 5. decembra 1919., i prema nje-~,.~ mu su muslimani u Jugoslaviji dobili status vjerske manjine." Kraljevina SHS preuzela je Senzermenskirn ugovorom izvjesne posebne~~; obaveze u pogledu svojih driavljana islamske vjeroispovijesti. Uclanu 10. ovogr ; { ; :t ugovora propisano je:I " "Driava Srba, Hrvata i Siovenaca pristaje da za muslimane, ukoliko se tice!, jf njihovog porodlcnog i licnog statusa, donese odredbe ko]e dopustalu da se taI' pitanja regulisu po muslimanskim oblcai tma.a :, Vlada Srba, Hrvata i Siovenaca preduzece korake da se naimenuje re ls-ut-~, ulema.~ Vlada Srba, Hrvata i Siovenaca obavezuje se da pruzi zastltu dzamliame,o grobljima i drugim verskim ustanovama muslimanskim. Dace se sve potrebneot olakslce i dozvole verskim zaduzblnama (vakufima) i verskim iii dobrotvornim mus-~ : : ,1 \ Jimanskim ustanovama, koje vee postoje, i vlada Srba, Hrvata i Siovenaca nece* za stvaranje novih verskih i dobrotvornih ustanova uskratiti ni jednu od potrebnih" o ta ks lc a, kOje su zagarantovane drugim privatnim ustanovama te vrste-. 9

Senzerrnenski ugovor je proglasen za privremeni zakon 10. maja 1920., at!


4/20

160

Kosovo i Makedonija upravo su predstavljali podrucja ne j veceg nacionalnog ugn-jetavanja u Kraljevini Jugoslaviji. Osim toga, davanje manjinske zastlte mustsmanima u BiH imalo je i tu nezgodnu posljedicu, da je unijeto u ugovor saAustrijom. Tako se Austrija pojavila ko zastitnik muslimana koji su u novoj drzavlfakticki dosli u gori poloze], pa ih blvsa Carevina mora stititi medunarodnimugovorom.

I pored svega toga, prilikom pretresa ovog ugovora u Privremenom narodnomoredstavnlstvu, protiv clana 10. govorio je smao jedan poslanik (SukrijaKortovlc), 11Ali, s obzirom na progone muslimanskog stanovnlstva poslije uje~injenja 1918., Senzerrnenskl ugovor je bioveoma znac~jan, posto je prufao muslimanl-ma BiH odredene pravne garancije, da cebarem neka od njihovih osnovnih Ijudskih pra-va biti postovana i zastlcena.

Medutim, iako je prihvatila tacku 10. ugov-ora, oeogradska \f~ada nije u oraks t provodila ,njene odredbe. Prva obaveza vlade odnosiJa ise na reguliranje porodlcnth i licnih poslova imuslimana po serllatskirn propisima. Clan !109. Vidovda-nskog ustava sadriavao je opeuproklamaciju da porodlcne i nasljedne poslo-ve muslimana "sude driavne serijatske sudl-je". Medutim, osim u Bosni i Hercegovini i dl-jelom Crnoj Gori, u ostalim krajevima nisu odranije postojali seriiatski sudovi. Zakonom od30. januara 1922., 0 izmjenama i dopunamau Zakonu 0 ustrojstvu sudova, 12 vrhovni mu-ftija u Beogradu dobio je funkciju vrhovnog se-rijatskog sudije za Srbiju 13 i Crnu Goru. 14 Onje u posljednjem stepenu presudtvac bracne,nasljedne i vjersko-imovinske sporove rnusli-mana na svom podrucju. I posllle donosenlajedinstvenog Zakona 0 senlatsklrn sudovima,21. marta 1929. godine, 15 otezalo se sauvodenjem serijatskih sudova u Srbiji iCrnojGori. Vrhovno starjeslnstvo IVZ je septembra1932., uputilo predstavku vladi da na po-drucju Juzne Srbije (Kosovo i Makedonija), umnogim mjestima ne postoje serllatskt su-dovi, iako je zakonski rok za njihovo ustanovl-jenje prosao, 16

11 Stenografski zapisnici Privremenog naro,dnog predstavnlstva Kraljevine SHI.Zagreb 1921., sv. V, 463465. .

12 Sluzbene novlne Kraljevine SHS, br. 31.V a, B e og ra d 1.B.\l1.922.

13 Do balkanskih ratova zivjelo je u Srbiji ok O15.000 muslimana, a posli je ovih ratOYltaj broj se znatno pov ecao , Posebnlpropisi 0 oTgan i l aC \ ) \ \J}efs\


5/20

.1.01.

Druga obaveza odnosila se na imenovanje reisu-I-uleme za cijelu drzavu. Toje znacilo da se ima provesti jedinstvena organizacija IZ za cijelu zemlju.Medutim, u tom pogledu vlada nije nista ucinila i cak je ornetala stvaranje jed in-stvene islamske (vjerske) zajednice.

Normalno bi bllo ocekivati da se autonomna organizacija IZ, koja je posto-jala u BiH, proslr! na cijelu zemlju. Tome se protivio beogradski vrhovni muftija,koji je svoju nadteznost prosirio na Crnu Goru, posto je 1923. ukinut poloze]vrhovnog crnogorskog muftije. Osim toga, protivila se i vlada ko lo ] nije odgovar-alo sirenle vjerske samouprave. Ministarstvo vjera u Beogradu imalo je stvarnuupravu nad vjerskim poslovima muslimana izvan Bosne i Hercegovine. Vrhovnimuftija, okruzne i sreske muftije i dzernatski imami postavljeni su direktno odMinistarstva. ani su po naredenjima Ministarstva vodili vjerske i sudskeposlove i upravljali vakufskom imovinom.

Reisu-I-ulema za BiH bio je Dzernalucln CauseviC, skolovan islamski teolog ipravnik, poznat i cijenjen u muslimanskom svijetu, posebno u KemalovojTurskoj. Zbog toga je beogradska vlada priznala Causevica kao vjerskogpoglavara muslimana u cijeloj Kraljevini, ali mu nije dopustila da ima bilo kakavuticaj na vjerske poslove izvan Bosne i Hercegovine. On, doduse, nije to nipokusavao, Causevic se ograniclo da Islamskoj zajednici u BiH osigurau odno-su na drzavu punu vjerskui vakufsko-mearifsku autonomiju,i uces6enarod'a uizboru vjerskih organa. To je bio njegov osnovni zahtjev prilikom ucescauvjer ..skoj anketi, novembra 1921. u Ministarstvu vjera u Beogradu. 17Upravu nad is-amskim vjerskim poslovima izvan Bosne i Hercegovine zadrzalo je Ministarstvovjera, u kojem je operativne poslove vodio Hasan Rebac, nacelntkrnusllman-

g odjeljenja.Najzad, treca obaveza odnosila se na staranje 0 muslimanskim vjerskim us-

novama, dzamijama, grobljima i zaduzbinarna (vakufima). Jos 1921. godineusevlc je zahtjevao, da se -povrate islamske zgrade, u kojima su vojnicki iiiIni uredi, svojoj prvobitnoj svrsi, i da se muslimanskim grobljima pruf istaita kao i ostalim. 18 Vrhovno starjesinstovo IVZ prikupilo je mnoge podatke

rusenlu i oduzimanju dzamiia i njihovom pretvaranju u vojne magacine,Iske dvorane i skole, isticanju krstova na njimaitd. U Pristlni, Prizrenu,, Stipu, Nisu, Kratovu, Kocanlrna itd., mnoge dzamile su progtasevane

sklone padu, pa su onda iii rusene iii ustu-pane vojnim vlastima kao magacinski prostor.Sreski nacelnik u Gostivaru naredio je da sezapali dzamija na koju je licno ispalio 17bombi. Po rnnoglrn mjestima, Skoplju, Stipu,Prizrenu, Banjoj Luci itd., vlasti su prekopa-vale i skrnavile muslimanska groblja. Rusenesu i mnoge vakufske zgrade, a grada upotre-

17 Dr.Rado Kusej, Verska anketa uBeogradu i njeni zakllucci, Ljubljana1922., 27; opslrno vidjeti, M."'lmamovic,Pokusaj donoserua interkonfesionalnogzakona u Kraljevini SHS. Glasnik RijasetaIZ u BiH, br. 4-6, Sarajevo 1994., 235-249.


6/20

162

bljavana za zidanje sreskih nacelstava iii crkvi. Vrlo cesto uzurpirana je vakufs-ka imovina i poklanjana srpskim prosvjetnim zaduzblnama iii sokoskim drustvi-rna, dok je grada od srusenih vakufskih kuca upotrebljavana za zidanje drzavnihzgrada. Zardarmerijski narednici u Gnlifanima, Pljevljima, Podujevu, Rostusi,Gacku itd., javno su vrijedali pripadnike islama i zlostavljali imame. Osim toga,onerncgucavan je rad sibjan mekteba, osnovnih vjerskih skola, dok su rnusli-manska djeca natjerivana da idu u crkvu i prisustvuju casovlrna pravoslavnevjeronauke. 19

U pogledu pravnog rezima vakufske imovine, u Bosni i Hercegovini je vazlo"Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova-od 1909. godine. Vlada je 12. septembra 1919. donijela privremenu Uredbu 0upravi vakufa u Kraljevini SHS (osim Bosne i Hercegovine), 20 koja je 28. febru-ara 1922. zamijenjena Zakonom 0 upravi vakufa. 21 Medutim, za osnov ovihakata nije uzet samoupravni Autonomni Statut, nego su radeni po ugledu nanaredbu Zemaljske vlade za BiH od 1894. godine. 22 Prema ovoj naredbi, odnos-no zakonu od 1922., Ministarstvo vjera je i upravna i nadzorna vlast. Na prl-jed log muftije ministarstvo imenuje sreske vakufske odbore koji se staraju 0vakufskoj imovini. Odboru predsjedava muftija. Ministarstvo postavlja cak i onevjerske sluzbenike koie vakufi plaeaju iz svojih sredstava. Visak prihoda pole-dinih vakufa isao je u Centralni vakufski fond pri hipotekarnoj banci u Beogradu,a upotrebljavan je za vjerske potrebe muslimana u Srbiji i Crnoj Gori.

Ovo su bila jedina dva pravna akta 0 Islamskoj zajednici proglasena prijeuvodenja sestojanuarske diktature. Jugoslavenska kraljevska vlada je prvopristala da sasvim neadekva tno muslimane tretira kao manjinu,a zatim nije pre-ma njima izvrsavala obaveze preduzete medunarodnim ugovorom. Islamska za-jednicau BiH imala je autonomiju u okviru koje je slobodno vodila svoje vjerske,vakufske i prosvjetne poslove. Nasuprot tome, vjerska organizacija u Srbiji iCrnoj Gori bila je, ustvari, poseban dio drzavne uprave, delegiran da rjesavabracne i neke imovinske poslove muslim ana.

2. IVZ Z A V R I J E M E S E S T O J A N U A R S K O G R E I I M AOa bi oslgurao prisilnu podrsku muslimana za velikosrpsku politiku, dikta-

torski beogradskl reztrn , zaveden 6. januara :t929. odluc!o je ukinuti autonomi-ju Islamske (vjerske) zajednice u Bosni i Hercegovini i uvesti jedinstvenu vjerskuorganizaciju pod nadzorom d r zave ,

Pokusaja vezivanja muslimana za velikos-rpsku politiku bilo je vee za vrijeme parlamen-tarnog rezlma u Kraljevini SHS. Neki prosrps-ki orijentirani muslimanski politican pokusalisu pocetkorn 1922. preuzeti vodstvo Jugo-slavenske muslimanske organizacije i pride-

19 Opslrno 0 tome, Glasnik Vrhovnog star-jeslnstva IVZ, br. 1/1934., 41-62.20 Sluzbene novine Kraljevine SHS, br. 105,Beograd 5.X 1919. c

21 Sluzoene novine Kraljevine SHS, br. 288LI, Beograd 23.XII 1922.

22 H.Rebac, n.dj. 658; Glasnik zakona inaredaba za BiH, XV/1894., 167-178.


7/20

~.biti muslimane za svoju politiku.JMOje kao uslov za dalju saradnju sa vladom podnijela 17. decembra 1921.

svoje punktacije u kojirna se pored nekih privrednih i administrativnih zahtjeva,[trazi vdcnosenie zakona 0 jedinstvenoj vjersko-prosvjetnoj samoupravi musll-I~.,.manau Kraljevini", i v iz rada zakona 0 serllatsklrn sudovima za citavu Kralje-o ,' ' . : ' ' . 'vtnu-. 23 Kako vlada nije pokazala spremnost da ispuni ove zahtieve, dr.f Mehmed Spaho i dr. Hamdija Karamehrnedovic 1. i 2. februara 1922. podnijelit Sl.lostavke na svoje ministarske polozale. Medutim, jedan broj poslanikaJMO~{bjoje za dalju saradnju sa vladom, pa je prilikom pretresa nacrtaZakona 0

oblasnim i sreskim samoupravama dosio do rascjepa u poslanlckem klubue JMO. Spaho je bio protiv predlozenog zakona, ali je u poslanlckorn klubuiostao

u manjini. Vec l na u klubu JMO, tzv. "nacionalist", izjavili su da ce glasatizapredlozeni zakon, i odmah su popunili dva up razn l ena ministarska mjesta~24Spaho je, medtutim, imao vectnu u Centralnom odboru JMO. Ove dviJedareor-ganizira IZ i stavi je pod kontrolu Ministarstva pravde; i drugo, d~UV~~S1;.VC)ivJer-ske organizacije uvede reztmske i prosrpske Ijude. Glavnuulogu>utomeinamj..jenio je spomenutom banjaluckom muftiji, Ibrahimu ef.MaglajliOu~

Prvi dio plana, reorganizacija IZ i stavljanje pod kontroluMiniS~l"stvapravde,izveden je Zakonom 0 Islamskoj vjerskoj zajednici KraljeVine JugoSlaviJe,od31.

januara 1930. godme 27 ZakonJeclanom 26.stavio van snage "Statut za autonomnu up-ravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskihposlova u Bosn; iHercegov ln l , Tako je ukinu-ta vjerska' i prosvjetna samouprava. Stupe-njem na snagu novog zakona prema clanu21. stavljeni su na raspolaganle reisu-I-ulema

23 A. Purivatra, n.dj., 437.24. isto, 437-439.25 Ferdo Culinovic, Jugoslavija izrnedu dva

rata, I, Zagreb 1961., 406.26 Isto, II, 55-60.27 Sluzbene novine Kraljevine Jugoslavije,

br, 29-X, Beograd 7.111930.

163

v


8/20

164

za BiH, vrhovni muftija za Srbiju i Crnu Goru, clanovi ulerne-medzlisa i sve mufti-je. Po istom clanu, novog reisu-I-ulemu sa sledlstern u Beogradu, clanove ule-rna-medzllsa u Sarajevu i Skoplju i devet muftija postavit ce kralj ukazom.Prema tome, vjerski poslovi ostaju u rukama imenovanih vjerskih funkcionera iorgana. Medutim, vakufsko-mearifski poslovi nisu ostavljeni imenovanim or-ganima, nego su predati u direktnu nadleznost Ministarstva pravde. Premaclanu 26. ovog Zakona, za sve vjerske i vakufsko-mearifske organe propisat cenadleznostl i krug rada ministar pravde posebnom naredbom koja ce vazltl dodonosenla .Ustava IVZ.

Uredbu a prwrerneno] organizaciji vlasti i poslova Islamske vjerske zajedniceKraljevine Jugoslavile, propisao je ministar pravde 5. februara 1930. godine. 28Clanom 1. ave uredbe ministar pravde postao je naivisa upravna vlast koja vrsinadzor nad cjelokupnim radom svih organa IVZ. On je vrsio opel nadzor nadradom iskljuclvo vjerskih organa. Medutim, za zaduzbinske i prosvjetne (vakuf-sko-mearifske) poslove on je bio naivlsa upravna vlast za cijeJu zemlju. Nizi or-gani bili su sreska vakufsko-mearifska povjerenstva i Glavno vakufsko-mearif-sko povjerenstvo u Sarajevu. Povjerenstva su se sastojala ad po jednog pov-jerenika i potrebnog broja savjetnika, kojepostavlja ministar pravde. Povjerenicisu bill pouzdana lica ministra pravde, rezlmski Ijudi, koji su cesto rasipali vakuf-sku imnovinu na stetu vjerske zajednice i prosvjete.Otpor takvoj politici pruzlo je Dzemaludin Causevic, dotadasn]l reisu-l-ulernaza Bosnu i Hercegovinu. 29 .Causevicje dosta predano radio na pobolisaniu so-cijalnih, kulturnih i prosvjetnih prilika bosanskih muslimana. Dolazio je cesto usukob sa konzervativnim dijelom uleme. Naroclto je astra napadan ad kraja1927. godine, kada je poslije povratka iz Turske, gdie se upoznao sa Atatu-rkovim reformama, dao izjavu be.ogradskoj"Politici", da bosanski musllrnanl morajutakoder krenuti putem reformi. Zalozio se zaskidanje zara i feredze i ukljucivanje musli-manki u javnii privredni zlvot. Ujedno je poz-vao muslimansku inteligenciju, da radi naprivrednom i prosvjetnom napretku svog nar-ada. 30 Zbog ovih izjava on je bio ostro na- ..padan ad konzervativnih hodza, kojirna su sepridruztli banialuck: muftija Maglajlic ibeogradski veliki muftija Mehmed Zekji.

Po uvodenju sestojanuarske diktatureCausevic je dao izjavu a lojalnosti kralju, a po-tom je pristao na ukidanje Autonomnog statu-ta lz 1909. i donosenie novog zakona a IVZza cijelu zemlju. On se , lzgleda, nadao da ce

28lsto.29 Causevic je bio obrazovan teolog, zavrsioje 1903. u Istanbulu mektebi hukuk(pravni fakultet), a zatim putovao poTurskoj, Hedzasu, Jemenu i Egiptu. Od1910. bio je profesor na Serijatskoj SU odacko] skoli u Sarajevu. Nakon izbora odHadzinske kurije, potvrden je za relsu-l-ulemu 27. oktobra 1913., a svecano us-toltcen 26. marta 1914. godine. (Btizevidjeti, M. lmarnovlc, 0 politlcko] sk-tivnosti reis-l-ulernu Causevica, GlasnikRijaseta IZ u SFRJ, br.l, Sarajevo, 1991,26-34.)

30 Politika, br. 7048, 10.XII 1927. Causevi6je dao izjavu u istom smlslu, 31. XII1927. sarajevskom tistu vecernia posta(Bllze 0 tome, Dr.Fikret Karicic,Drustveno-pravm aspekt islamskog reoformizma, Sarajevo, 199o_, 215-220.)


9/20

se vjerska samouprava oroslrtu na cijelu zemlju. Medutim, kada se upoznao sanacrtom zakona 0 IVZ, koji je ukidao vjersko-prosvjetnu autonom iju , C auseviese odlucno usprotivio njegovom ozakonjenju. U pismu Srskicu, 20. januara1930. on zahtijea da se vjerski i fakufski organi biraju, a ne postavljaju, jer "jevrlo neugodno, da bez izbora - ulema predstavlja I.V. Zajednicu". 31Istovremeno, Causevie je iznio i zahtjev koji je sadrzavao neke elemente odva-janja crkve od drzave, odnosno ravnopravnosti svih vjeroispovijesti. Onjepisao:"Osim toga trazim kao preduvjet, ako se reflektira na prosirenie moje djelatnostikao reis-ul-uleme za cijelu crzavu, jos ito, da se uspostavi vierski mir i da seukloni uzrujavanje medu muslimanima. Za tu je svrhu u prvom redu potrebno,da se muslimanima ne naturaju vjerski sveci i vjerske ceremonije nemusliman-skog karaktera, koliko po skolsklm toliko i na drugim mjestima. U tu svrhu tre-balo bi krsne slave kod pojedinih pukova pretvoriti u slave bez vjerskih cere-monija i bez ma kakvog vjerskog obiljezja. Muslimani ne mogu mirne duse gle-dati, da se njima i njihovoj djeci narnece ono sto im vjera zabranjuje, pa bi nuznobilo da drzavne vlasti sve ovo otkone od svojih muslimana. Uz dobru volju to semoze lako postici. Na kraju, dodaje da bi bilo dobro v da se sve to zakonom os-lgurav. 32

Na primjedbe i prijedloge reisu-I-uleme, vlada se nije osvrtala. Causevie jeobavijestio Srskica telegramom 26. januara 1930. da ce zamoliti kralja da nesankcionira zakon, a ako to kralj odbije, onda moli da bude razrijesen duznos-ti. 33 Medutim, kralj je 31. januara 1930. potplsao Zakon 0 IVZ, skupa saspomenutom Uredbom kojorn su u upravu vakufa uvedeni povjereniciMinistarstva pravde. 34

Postavljanju ovih povjerenika Oz. Causevie se takoder protivio i usmeno jeizajvio predsjedniku vlade Petru Zivkovieu i ministru Srskicu, da je "protivanuvodenju ma kakve politike u nasu vjersku or~tp', i v da nfje potrebnopostav!jati povjerenike na racun nasih strornasnlh vakura-. 35 Pismom od 21.maja 1930. Causevic je obavijestio ministra pravde, da nece sarac:llvati.saGlavnim vakufskim povjerenstvom i sa Ijudima koji su mu nametnutt; MT d d e n skasnije, Causevie se zal], a glavno povjerenstvo rasipa vakufskuimovinu ide su

vee upropastili vise od BO.OOOdinars. 37Kraljevim ukazom od26.februsra 193.0.

Dzemaludln Causevic je postavijen za reisu-I-ulemu IVZ sa sjedistem ..u.8eogradu. 38Medutim, on le odbio dastuRI na duznost,34 Sluibene novine, Kraljevine Jugoslavijebr. 29-X, Beograd 7.111930. dok sene ukine Uredbiroprivremenoj organ-

35 Dokumenti 0 borbi Diemaludina zaciji vlasti i pos4ova 1\IZ,od5. februaraCausevica.36lsto. 1930. Oovorne je piSmomod 4.aprila 1930.37lsto. I izvijestio mlnlstra prevde. T u, lzmedu ostalog,38 Sluibene novine Kraljevine Jugoslavije,br.67, Beograd 24.'" 1930. stoji: "Posto Vi, gospod l ne ministre, ne

31 Rudimir Roter-Progonski, Dokumenti 0borbi Diemaludina Causevica, "Obzor",br.69, Zagreb 23.'" 1940.

321sto.33 Isto.

165


10/20

166

uvazavate zelje i prijedloge reis-ul-uleme kao predstavnika IVZ, lzgleda mi, da Vihocete da budete i ministar pravde i reis-ul-ulema, a da reis-ul-ulema pored vassamo figurira to zvanle. 39 Ministarstvo pravde odgovorilo je Causevieu aktomod 7. aprila 1930. koji je potplsao ne ministar Srskie, nego Hasan Rebac, nacel-nik muslimanskog odjeljenja. U ovom aktu Causevie se tretira kao oblcan c t n -ovnik, pa mu se prijeti, da ce ukoliko u roku od 15 dana ne stupi na novuduznost, izgubiti pravo na penziju, posto se prema clanovirna 102. i 126.Zakona 0 cinovnictma, sluzbenik koji se ne odazove pozivu na rad vsmatra kaosluzbenlk koji je -dao ostavku na sluzbu-. 40 Rezlm je sa poglavarom jedne

. ' l. . " . " ,znacaine vierske zajednice postupao kao sa obicnlrn cinovnikorn.Causevie je pismom od 11. aprila 1930. zatrazlo umirovljenje, pa makar i

bez prava na penziju. To je potvrdio ponovo u pismu od 21. maja 1930.Obracaiuci se Srsklcu, on kaze da je stekao "cvrsto uvjerenje, da Vi ne zelltesuradivati sa mnom i da cu dobiti ukaz kollrn se rjesavarn ovog zvanja. Gospo-dine ministre! Ja to i zellm, jer sam dozlvic mnoga ponlzen]a, pa necu vise dame se ponizuje." 41 Kraljevim ukazom od 6. juna 1930., na prijedlog ministrapravde, Dz. Causevic je stavljen u penziju. 42 Tako je Srskie ostvario i drugi diosvog plana, da iz IVZ ukloni Causeviea i dovede rezlmske Ijude.

Dzema lud tn Causevic se borio bez ikakve podrske tadasniih muslimanskihpollticara, koji su se jednako kao i drugl gradanski politicari, iznenadeni i zapla-s e n t kraljevskom diktaturom, povukli u pozad-inu, cekajuei rasplet dogadaja. Podrsku sumu pruzi l t jedino obicni Ijudi iz raznih krajevazemlje, hrabrecl ga da istraje u borbi i ne pre-pusti "bezdusnicima, da na naslrn ledimasticu po loza le i postizavaju pollticke kar i ie rev ,kako mu je pisao jedan musliman iz Herce-govine. 43 Dzernaludln Causevie je umro 28.marta 1938. u Sarajevu. 44

Kako bi se odmah mogao postaviti novireisu-I-ulema vee 4. juna 1930. proglasen jeZakon 0 izboru relsu-l-ulerne, clanova ulema-medzlisa i muftija IVZ Kraljevine Jugoslavije io prlnadlezoostlma vjerskih sluzbenlka te za-jednice. 45 Po ovom zakonu reisu-I-ulema je bi-ran od izborne kurije koja se rnoze oznacltikao rnlesovito vjersko-drzavno tijelo. Odstrane vjerske zajednice clanovi kurije su bili:/1/ svi ctanovl ulerna-medzlisa u Sarajevu iSkoplju; /2/ sve muftije; /3/ svi clanoviVrhovnog seriiatskog suda u Sarajevu i

39 Dokumenti o borbi DZemaludinaCausevica.40 Isto.41 tsto.42 Sluzbene novine Kraljevine Jugoslavije,

br.128, Beograd, 10.IV 1930.I 43 Dokumenti 0 borbi Dzernaludina

Causevica.44 U nekrologu Causevicu, Alija Nametak jedao svojevrsnu ocjenu nlegove borbe: -lz

neopreza, koji katkada imaju i najveci Ijudi; a u najcistijoj namjeri i s nadom da eetake najbolje pomoci svojoj zajednici, po-mogao je ondasnio] autoritativnoj vladtPetra Zivkovica u kojoj je imao resorpravde dr. M. Srskic, da srusi rnuslirnan-ski vjerski prosvjetni Autonomni statut,izvojevan 1909.g ... U dogaclajima koji suiza tog neposredno slijedili, bile su muruke vezane, pa je odmah vidio daje pre-varen. Najbolje 5tOje u toj prilici mogao

imamovic, pravni polozaj iz u jugoslaviji 1918-1941

Documents