herman dils - predsokratovci (fragmenti) 2 (delimicno)

8/10/2019 Herman Dils - Predsokratovci (Fragmenti) 2 (Delimicno)

http://slidepdf.com/reader/full/herman-dils-predsokratovci-fragmenti-2-delimicno 1/150

Urednici biblioteke

BRANKO BOŠNJAK, MILAN KANGRGA, GAJO PETROVIĆ ,

PREDRAG VRANICKI

Naslov originala

DIE FRAGMENTE DER VORSOKRATIKERGriechisch und Deutsch

von

Hermann Dicls

Herausgegeben vonWalther Kranz

Erster BandWeiđmann,

Printed in Germany 1974.

Tekstove preveli:

ZDESLAV DUKAT, VELJKO GORTAN, STJEPAN HOSU,ANTUN SLAVKO KALENIĆ , JURE KAŠTELAN, RATIMIRMARDEŠIĆ , DARKO NOVAKOVIĆ , DAMIR SALOPEK, MILIVOJ

SIRONIĆ , DUBRAVKO ŠKILJAN

Predgovor napisao i predgovore preveo:

BRANKO BOŠNJAK

Redaktori teksta:BRANKO BOŠNJAKMILIVOJ SIRONIĆ



PREDSOKRATOVCIFragmenti

II svezak

iVnapri jed

ZAGREB, 1983.



y j l A 3 H ' :-ii

EP,



59 [46l. ANAKSAGORA (Anaksagoras)

A. ŽIVOT I UČ ENJE

ŽIVOT

I. DIOG. II 6 —15. (6) Anaksagora, sin Hegezibulov ili Eubu-lov, iz Klazomene. Bio je učenik Anaksimenov, i prvi je materiji

pretpostavio um (nus), započevši ovako svoj spis, koji je izloženu ugodnu i dostojanstvenu obliku: »Sve, stvari bijahu zajedno:

/sitim gridođe um i rasporedi ih« [= fr. 17 Schaubach; usp. 59II 11. Stoga je i dobio nadimak Um (Nus), a o njemu govori Timonu svojoj knjizi Silloi ovako [fr. 24 Dielsl:

Kažu da negdje bi Anaksagora, valjani junak,Um, jer u njega um, probudiv se jednoga dana, skupi sve stvari ujedno šio prije razbacane bjehu.

On se isticao plemenitim rodom i bogatstvom, ali i velikodu-'.nošću jer je očinski imetak ustupio kućnim slugama. (7) Optužen, naime, od njih da ga zanemaruje, reče: »A zašto se vi ne

brinete za nj?« I napokon je otišao i dao se na proučavanje pri;rudnih pojava, a na državne poslove nije mislio. Kad ga je jednomiiclko upitao: *Zar te ništa nije briga za domovinu?«, rekao je:■Ne govori tako, jer mi je i te kako na srcu domovina«, i pokaza

prema nebu.Kaže se da je u doba Kserksova prijelaza imao dvadeset godina

i da je živio sedamdeset i dvije. A Apolodor u Kronici [FGrHist

) \ \ F 31 II 1028] kaže da se rodio u 70. olimpijadi [500 —497],ii umro prve godine 88. olimpijade [428]. Počeo se baviti filozo-lijom u Ateni za arhonta Kalije [456; ili Kalijada, 480] u dobii id dvadeset godina, kako kaže Dem etri je iz Falera u Popisu ar-



6 P R E D S O K . R A T O V C I

honata [FGrHist 228 F 2 II 960]; također kažu da je ondje boraviotrideset godina.

(8) O n je tvrdio da je Sunce užarena grom ada [ = fr. 24 Schau-

bach] i da je veće od Peloponeza (drugi kažu da je to rekao Tantal[usp. A 20 a]); a Mjesec da ima naseobine, ali i brežuljke i ponore[usp. B 4l. Počela su homeomerije: kao što je naime od takozvanihzlatnih zrnaca nastalo zlato, tako je svijet sastavljen od malihhomeomerskih tjelesa. I um je počelo gibanja: teški su dijelovitjelesa zauzeli donje mjesto, {kao Zemlja), a lagani dijelovi gornjemjesto, kao vatra, a voda i zrak srednje mjesto. Tako je na zemlji,koja je plosnata, smješteno more pošto su se pod utjecajem Sunca

isparili vlažni dijelovi. (9) A zvijezde su u početku dignute nanebo kao u kupolu, tako da je okomito nad Zemljom bio polkoji je uvijek vidljiv, a kasnije je postepeno poprimio nagib. .Mlfc ječna jStaza je lom svjetla zvijezda koje ne dobivaju svjetlost odSunca. Kometi su susret planeta koji ispuštaju plamenove, a meteori se odbijaju kao iskre od zraka. _Vjetrovi nastaju kad se zrakrazrijedi djelovanjem sunca. Grmljavine su sudari oblaka, a munjesu snažna trenja oblaka; potres je povratak zraka u zemlju.JŽiva

bića nastaju iz vlažnog, toplog i zemljanog elementa, a kasnije jedna od drugih: muška od desne strane, a ženska od lijeve.

(10) Kažu da je prorekao pad meteorita koji se dogodio kodEgospotama, a za koji je rekao da će pasti sa Sunca. Stoga je iEuripid, njegov učenik, u Faelonlu (FTG fr. 783; usp. A 20 a]rekao da je Sunce zlatna gromada. Kažu također da je došavšiu Olimpiju sjeo obučen u kožnu odjeću kao da će padati kiša:i to se dogodilo. Kad ga je netko upitao da li će planine u Lamp-

saku jednom postati more, kažu da je rekao: »Ako samo budevremena za to.« Upitan jednom zašto se rodio, odgovorio je: »Da proučavam Sunce, Mjesec i nebo.. Kad m u je netko rekao: »Ostaosi bez Atenjana«, on je odvratio: »Nipošto, nego oni bez mene.«(Kad je vidio Mauzolovu grobnicu, rekao je: »Skupa grobnica jeslika okam enjena bogatstva.«) 1 (11) Nekom e koji se žalostio što

1. U zagradu je s tavl jena krono loški n em oguća izreka koju je vjeroja tno um etnu o

neki kasni ji k inik . A naksa gora je na ime u m ro go d. 428. pr i je n . e., a M auzol,vladar Karije u Maloj Azij i , umro je 333. te je njegova udovica Artcmizija

dovrš i l a m on um enta lnu grob nicu ko ju j e sam M auzol. počeo grad i ti za sebe u

svojoj pri jestolnici Halikarnasu. Ta je grobnica nosila ime Mauzolej i ubrajala

se m edu sedam čudesg s ta roga vi jeka . Po n jo j se i danas m on um enta lne g robn ice

zovu mauzoleji .



A N A K S A G O R A 7

umire u tuđini reče: »Odasvud je jednak silazak u Had« [usp. AI'I ni. A čini se da je prvi, po onome što kaže JFavorin u knjizilit t i i ilita povijest [fr. 26 FH G III 58 li, ustvrdio da Hom erovo|i|< iiiištvo govori o vrlini i pravednosti, ali da je to još više tvrdioMclrodor iz Lampsaka [c. 6l], njegov prijatelj, koji se i prvi pozabavio pjesnikovom naukom o prirodi. Anaksagora je prvi izdaoi knjigu s crtežima. Silen u prvoj knjizi Povijesti [FGrHist 27, 2I 212, 7l kaže da je za arhonta Demila [?] pao kamen s neba:(1 2) a da je Anaksagora rekao da je cijelo nebo sastavljeno odkamenja, a drži se skupa zbog snažne vrtnje i da će se srušitiIi ud se vrtnja^ uspori. O njegovoj parnic i ima različitih vijesti.Sol ion u knjizi Nasljedstvo filo zofa kaže da je bio od Kleona

optužen zbog bezboštva jer je tvrdio da je Sunce užarena groma-da: a kad je kao branitelj nastupio njegov učenik Periklo, bio jeosuđen da plati globu od pet talenata i da ode u progonstvo. Satiru Životopisima [fr. 14 FHG III 163] kaže da je TukididP podržaooptužbu kao politički protivnik Periklov, i to ne samo zbog bez

boštva nego i zbog pristajanja uz Perzijance, i da je Anaksagorau odsutnosti bio osuđen na smrt. (13) Kad su mu bile javljenedvije vijesti, o njegovoj osudi i o smrti njegovih sinova, rekao je o svojoj osudi: »I o njima i o meni već je davno priroda izrekla

presudu.« A o sinovim a je rekao: »Znao sam da sam ih sm rtnerodio.« (Jedni ovu izreku pripisuju Solonu, a drugi Ksenofontu.)A Demetrije iz Falera u knjizi 0 starosti kaže da ih je i vlastoručno

pokopao. H erm ip u Životopisima [fr. 31 FHG III 43] kaže da je bio zatvoren u tam nici da ondje umre. A Periklo je došao prednarod i upitao imaju li mu što prigovoriti s obzirom na njegovživot, a kad su rekli da nemaju ništa, rekao je: »Evo, ja sam njegovučenik. Nemojte ubiti toga čovjeka zavedeni klevetama, nego gaoslobodite vjerujući meni.« I bio je oslobođen, ali ne mogavši

podnijeti sramotu, počin io je samoubojstvo. (14) A Hijeronim udrugoj knjizi Razasutih uspomena [fr. 9 Hiller] kaže da ga jePeriklo doveo u sudnicu, skršena i iznemogla od bolesti, tako da

je bio oslobođen više iz samilosti nego presudom. Toliko o njegovoj parnici. Mislilo se da je na neki način bio mrzak i Demg-kritu jer je bio isključen od njegovih predavanja. Napokon se

povukao u Lampsak i ondje umro. Kad su ga i gradske vlasti

To ni je povjesničar Tukidid , p isac Peloponeskoga rata , nego a tenski pol i t ičar

Tu k id id , ze t s lavnog vo j skovođe K im ona , vođa a r i s tok ra ta , o s tr ak iz ir an god . 442 .i oko god. 425. opet osuđen u pol i t ičkoj parnic i .



8 P R E D S O K R A T O V C I

pitale što želi za sebe, kažu da je rekao neka se dječaci u mjesecukad on umre svake godine sastaju da se igraju. I taj se običajodržao do danas. (15) Kad je umro, Lampsačani ga pokopaše s

počastima i staviše mu natpis na grob:Počiva tu Anaksagora koji je najdalje dopro

shvativši istine cilj kakav je nebeski red.

Ima i naš natpis njemu u čast:

Učaše nekoć da je ognjena gromada Sunce, zbog tog je trebao tad mrijet Anaksagora naš:

ali ga prijatelj Periklo izbavi, a on je sebi

radije zadao smrt, mekušne mudrosti rob.A bila su i druga tri Anaksagore, od kojih prvi bijaše govornik

iz Izokratove škole, drugi bijaše kipar kojega spominje Antigon[p. 10 Wilam.[, treći gramatičar iz Zenodotove škole.

2. HARPOCR. s. v. Anaksagora, mudrac, sin Hegezibulov, izKlazomene, učenik Anaksimena iz Mileta. Imao je nadimak Um(Nus) jer je rekao da su materija i um obrana svih stvari. On jeonaj koji je Sunce nazvao užarenom gromadom.

3. SU(I)D. s. v. Anaksagora... užareni [A 2], to jest ognjenikamen.

Bio je prognan iz Atene premda se Periklo bio zauzeo za njega.I došavši u Lampsak umro je ondje uzdržavši se od hrane. Lišiose života u dobi od 70 godina jer je od Atenjana bio bačen utam nicu zato što je iznosio .neko novo mišljenje o bogu. Iz He-zihija.

4. CYRILL. c. Jul. I p. 12B [iz EUSEB. Chron. = HIERON.

a. Abr. 1520 = Ol. 70, 1 = 500l. Kažu da su se u 70. olimpijadirodili Demokrit i Anaksagora, filozofi prirode, a ujedno i Heraklits nadimkom Mračni. EUSEB. (HIERON.) a. Abr. 1557 [01.80,1 = 460). Anaksagora umire. Usp. A 18.

4 a. MARM. PAR. ep. 60 [FGrHist 239 A 60 II 1000, 22],Otkad je Euripid u dobi od 44 godine (?) prvi put pobijedio utragičkom natjecanju, za arhonta Difila u Ateni [442/41], prošlo

je 179 godina; a u Euripidovo vrijeme živjeli su Sokrat i Anak

sagora.5. DIOG. IX 41. Bio je [Demokritl, po vremenu, kako sam kaže

u Malom uređenom svijetu, mlad kad je Anaksagora bio star, mlađiod njega za 40 godina. Kaže da je M ali uređeni sviiel bio sastavljen730 godina poslije zauzeća Troje. IX 34 —35. Poslije se [Demo-




kriti susreo s Leukipom i Anaksagorom, od kojega je, po nekima,lilo mlađi za 40 godina. A Favorin u Različitoj povijesti [fr. 33I HG III 5821 kaže da Dem ok rit tvrdi o Anaksagori da mišljenja0 Suncu i Mjesecu nisu njegova, nego stara, a on ih je prisvojio.(V>) I ruga se njegovim mišljenjima o uređenju svijeta i o umu,neprijateljski raspoložen prema njemu zato što ga nije primio (usvoju školu). Ali kako je onda, po nekima, bio njegov učenik?

6. PHILOSTR. V. Apoll. II 5 p. 46, 22 Kayser. Slušajući, oApolonije, da je Anaksagora iz Klazomene s brda Mimanta u(uniji promatrao nebeske pojave, a Tales iz Mileta sa susjednogrta Mikale itd. PHILOSTR. V. Apoll. I 2 p. 3, 6 Kayser. Tkone zna da je Anaksagora u vrijeme kad je najmanje padala kiša

došao u Olimpiji na stadion s kišnim ogrtačem pošto je prorekao pljusak (usp. A 1 § 10 II 6, 12)? I da je prorekao da će se srušitineka kuća i da se nije prevario, jer se srušila? I da će od dananastati noć (usp. A 18 II 11, 9 bilj.) i da će kod Egospotama pastikamenje s neba, da je to prorekao i rekao istinu? Usp. A 11.

7. STRAB. XIV p. 645. Iz Klazomene bijaše glasovit čovjekAnaksagora, filozof prirode, drug Anaksimena iz Mileta, a njegovisu učenici bili Arhelaj, filozof prirode, i pjesnik Euripid. EUSEB.Praep. Evang. X 14, 13. Arhelaj je u Lampsaku preuzeo vodstvo

Anaksagorine škole. CLEM. Strom. I 63 III 40, 2 St.]. Poslije njega1Anaksimena] Anaksagora iz Klazomene, sin Hegezibulov; on je prenio školu iz Jonije u Atenu. Njega naslijedi Arhelaj kojemu je učenik bio Sokrat. GALEN. Hist. phil. 3 [Dox. 5991. Pobrinuose [Anaksimandar] da Anaksimen bude vođa Anaksagori, a ovaj je napustio Milet i došao u A tenu i najprije je Arhelaja Atenjanina potaknuo na filozofiju. Usp. 60 A 1 —5.

8. SIMPLIC. Phys. 25, 19 [31 A 7]. Empedoklo iz Agrigentakoji je živio malo poslije Anaksagore. Usp. 31 A 1. ARISTOT.

Mctaph. 3 [v. 31 A 6. 59 A 43l.9. PROCL. ad Eucl. p 65, 21. Poslije njega [Pitagore] Anaksa

gora iz Klazomene pozabavio se mnogim pitanjima iz geometrije,isto tako Enopid Hijanin, koji je bio nešto mlađi od Anaksago-

rc-10. CEDREN. I 165, 18 Bekker. I doista, kako kazuju Grci,

k njima su [Egipćanima] putovali i Ferekid sa Sira i Pitagora,saSama i Anaksagora iz Klazomene i Platon iz Atene, ponadavšise da će od njih naučiti točniju nauku o bogovima i o prirodi.AMMIAN. MARC. XXII 16, 22. (lat.) Pomoću njih (tj. tajnih spisa




Egipćana) Anaksagora je prorekao da će kamenje s neba pasti ida će biti potresi, ispitujući mulj u bunarima. Usp. također XXII8, 5.

11. MARM. PAR. ep. 57 [FGrH ist 239 A 57 II lOOOl. Otkad je kod Egospotama pao kamen i pjesn ik Simonid umro u dobiod 90 godina, za arhonta Teagenida u Ateni [468/71, prošlo je205 godina. PLIN. Nat. hist. II 149 s. (lat.) Grci slave Anaksagoruiz Klazomene da je u drugoj godini 78. olimpijade [467/6] natemelju proučavanja nebeskih pojava prorekao u koje će dane

pasti kamen sa Sunca, i to se dogodilo jednoga dana u krajuTrakije kod Egospotama; i taj se kamen još danas pokazuje, veličine je kolnoga tereta, boje opaljene, a onih je noći svijetlio i

jedan komet. Ako tko može vjerovati da je to prorečeno, moraujedno priznati da je Anaksagorin dar proricanja bio još čudesnijii da se um prirode razara i da nastaje sveopća zbrka ako se vjerujeda je ili samo Sunce kamen ili da je u njemu ikada bio kamen.Svakako ne može biti sumnje da kamenje često pada. (150) UAbidu se u gimnaziju iz istoga razloga još danas štuje kamen,osrednji doduše, ali o kojem se pripovijeda da je isti Anaksagora

prorekao da će pasti u sredinu zemalja. [Po ovome LAUR. LYD.

de ost. 7 S. 14, 15 W.] EUSEB. Chron. [HIERON. a. Abr. 1551;Ol. 78, 3 = 466], Jedan je kamen kod Egospotam a pao s neba.Usp. A 1 § 11.

12. PLUTARH. Lys. 12. Jedni opet kažu da je i pad kamena bio predznak te nesreće: srušio se naime, kako većina misli, sneba dolje vrlo velik kamen kod Egospotama. I pokazuje se joši danas jer ga štuju Herzonežani, a kaže se da je Anaksagora

prorekao: kad nastane neko sklizanje ili pomican je tjelesa pričvrš

ćenih na nebeskom svodu, bit će rušenje i padanje kad se jednood njih otkine; a nijedna zvijezda nije na onome mjestu gdje jenastala: kako su naime od kamena i teške, svijetle zbog otporai trenja etera, a vuče ih sila, stiskane vrtlogom i naponom nebeskoga kruženja, kao što su negdje i u početku bile zauzdane dane padnu dolje kad su se hladna i teška tjelesa otkidala od cjeline. .. A za Anaksagoru svjedoči i Daimah kad u spisu 0 pobož- nostiUr. 5 FHG II 44l] pripovijeda da se prije pada kamena kroz

75 dana neprekidno na nebu vidjelo vrlo veliko užareno tijelokao ognjeni oblak itd. (Iz spominjanja meteorita potječe spominjanje Anaksagore kod PSELL. de lapid. 26.)




13. PLUTARH. Perici. 16 [iz Iona?]. Onaj koji je svu toliku brigu za njega [Perikla] točno vodio, bio je jedan jedin i sluga,litiangel, kao nijedan drugi od prirode dobar ili od Perikla poučenza vođenje gospodarstva. Te su dakle stvari suprotne Anaksago-rinoj mudrosti, ako je on i svoju kuću napustio i zemlju ostavioneobrađenu, za pašnjak stoci, sve od božanskog nadahnuća i visokih misli. PLAT. Hipp. mai. 283 A. Naslijedio je [Anaksagora]mnogo imanja, ali ih je sva zanemario i upropastio: tako je ludovolio mudrost.

14. TERTULL. Apolog. 46. (lat.) Ako bih načinio usporedbuu pogledu poštenja, Anaksagora [?] je uskratio vratiti polog gostima: kršćanin se poziva na poštenje i prema strancima.

15. PLAT. Phaedr. 269 E. — Č ini'se , predragi, da je Periklos pravom bio najsavršeniji od svih u govorništvu. — Kako to? — Svekolike velike um je tnosti trebaju još i rječitosti i visokogumovanja o meteorologiji, jer uzvišenost misli i uspješnost u svemu kao da nekako odande dolazi. A to je sve i Periklo stekaouz to što je bio od prirode darovit: namjerivši se naime na Anaksagoru, koji je, mislim, imao takve osobine, napunio se dubokimumovanjem i doprijevši do prirode uma i tvari, o čemu je mnogo

raspravljao Anaksagora, izvukao je iz toga za umjetnost govoraono što je za nju korisno. ISOCR. XV 235. Periklo je imao dvaučitelja, Anaksagoru iz Klazomene i Damona koji je u ono vri

jeme bio na glasu kao najm udriji među građanima. PLUTARH.Perici. 4. Ali onaj koji se najviše družio s Periklom i koji mu

je najdublje usadio dostojanstvo i mišljenje ozbiljnije od običnedemagogije te uopće podupro i uzdigao vrijednost njegova karaktera, bio je Anaksagora iz Klazomene, kojega su njegovi suvremenici nazivali Um bilo zato što su se divili njegovoj oštroum-

nosti koja se u tumačenju prirode pokazala velikom i prevelikom, bilo zato što je on prvi svemu kao počelo uređenja postavio neslučaj ni nužnost, nego um čist i nepomiješan usred svih drugih pomiješanih stvari koji odvaja homeomerije. Usp. 37 A 3 ss. CI-CER. de orat. III 34, 138. (lat.) Perikla nije neki deklamator naučio galamiti uz pješčanu uru, nego, kako smo čuli, glasoviti Anaksagora iz Klazomene.

16. PLUTARH. Perici. 6. A pripovijeda se da je Periklu jednom

bila donesena sa sela glava ovna s jednim rogom. A kad je gatar l.ampon vidio jaki i tvrdi rog koji je izrastao iz sredine čela, kažuda je rekao: budući da u gradu postoje dvije stranke, Tukididova




i Periklova, na jednoga od njih prijeći će vlast, i to na onoga kodkojega se nađe znamenje. Kad su pak rasjekli lubanju životinje,Anaksagora je pokazao kako mozak nije ispunio svoje ^sjedište,nego je bio zašiljen kao jaje i iz čitave se lubanje skupio na onommjestu gdje je počinjao korijen roga. I tada su se Anaksagorizadivili prisutni, a malo kasnije Lamponu, kad jc Tukidid biosrušen [u proljeće 442], a svi narodni poslovi zarcdom došli uruke Perikla.

17. ----- 32. Otprilike u to vrijeme [početak peloponeskogarata]... Diopit je opet predložio da se sudu prijavljuju oni kojine vjeruju u božanske stvari ili učeno raspravljaju o nebeskim

pojavama, navaljujući na Perikla sumnju preko A naksagore.. . AAnaksagoru je (Periklo), prestrašivši se za njega, udaljio iz grada.DIODOR. XII 39 [arhont Eutidem, 431; poslije Fidijine parnice,koju on prepričava po Eforu XII 41, l], Uz to su Anaksagorumudraca, koji je bio učitelj Periklov, tužakali kao bezbožnika kojise ogrešuje protiv bogova. Usp. A 1 II 6, 27.

18. PLUTARH. Nic. 23. Onaj koji je prvi najjasnije od svihi najsmionije sastavio i zapisao teoriju o Mjesečevim mijenama,

bio je Anaksagora. Ali niti on sam nije imao starinskog ugledaniti je njegova teorija bila proširena, nego još tajna te je kružilameđu malim brojem osoba i više s nekim oprezom nego vjerodostojnošću. Nisu naime podnosili filozofe prirode i brbljavce onebeskim pojavama, kako su ih tada nazivali, jer su božanstvosvodili na nerazložne uzroke, nepredvidive sile i neukrotive po

jave. Zato je i Protagora bio prognan, a zatvorenog Anaksagoru jedva je spasio Periklo. EUSEB. Chron. arm. a. Abr. 1554 [Ol.79, 3 = 462/1]. (lat.) Bila je pomrčina Sunca. Anaksagora um ro

[kod HIER ON. a. Abr. 1557 = Ol. 80, 1 = 460/59].19. IOSEPH. c. Ap. II 265. Anaksagora je bio iz Klazomene,

ali budući da su Atenjani smatrali da je Sunce bog, a on ustvrdioda je ono užareni kamen [(auXoi; ] , osudili su ga na smrt malomvećinom glasova. OLYMPIOD. in Meteor, p. 17, 19 Stiive. Jedinosu zvijezde užarene, kao što je i Anaksagora Sunce nazvao užarenom groinadom zbog prekom jerne zagrijanosti:(jiijSpo? je naime užareno željezo. Stoga je i Anaksagora bio prog

nan ostrakizmom od Atenjana što se tako nešto usudio reći. Kasnije je bio pozvan natrag zahvaljujući govorničkoj vještini Peri-klovoj: Periklo je naime prije bio učenik Anaksagorin.




PHILODEM. Rhet. II 180 Sudh. fr. 7. Anaksagoru je nekiI Ironov (?) rob, pošto je bio bičevan, prijavio sucima, a Kilon1/ Krotona digao je protiv Pitagore optužbe i istjerao ga iz grada,

ii njegove je učenike skupljene (u školi) zapalio. Usp. II 6,2B.

20 a. SCHOL. PIND. Ol. I 91 p. 38, 6 Dr. Kad se Tantal daoi ih proučavanje prirode te izjavio da je Sunce užarena gromada,

b io je zbog toga kažnjen tako da je nad njim lebdjelo Sunce odkojega se plašio i skrivao. A o Suncu kažu filozofi prirode dat.c Sunce naziva kamenom i da je Euripid, postavši učenik Anak-

N iigorin, nazvao Sunce kamenom u ovim stihovima: »Jer sretnik. .. Tantal, bojeći se kamena koji mu se diže nad glavom, lebdi

u /raku i trpi tu kaznu« [EURIP. Or. 4 —7l. I opet u drugim'.lihovima naziva ga grudom ovako: »Da mi je dići se do hridinapete na lancima po sredini među Nebom i Zemljom, do grudefilo na lancima zlatnim u viru vrteći se visi s Olimpa, da u plačukliknem pred starim ocem Tantalom« [Or. 982 ss. Usp. SCHOL.Postavši Anaksagorin učenik, Euripid naziva Sunce užarenomgi'omadom.J.

20 b. THEOL. ARITHM. p. 6, 18 de Falco. I Euripid, kad je

postao učenik Anaksagorin, ovako spominje Zemlju : »Ognjišterpte mudri među smrtnicima smatraju (!).« Usp. EURIP. fr. 944.I majko Zemljo! Ognjištem te zovu mudri među smrtnicima, jer:.i smještena u eteru.

20 c. Satir je u 6. knjizi svoga djela Opis života, ondje gdje je obradio živote trojice tragičkih pjesnika, prikazao u obliku di ja lo g a odnos Euripida prema Anaksagori u učenom tumačenju pjesnika i citirao brojna mjesta koja se na papirusu (Ox. P. IXI>i 1176; ARNIM, Suppl. Eur. 3 s.) sam o djelomično mogu pre

poznati i pročitati: fr. 37, c. 1, 22 (p. 139): »A zatim se izvanredno<livio Anaksagori...« . Pošto je naveden Kritijin Piritoj (88 B 18)I .10 Euripidov, citira se EURIP. fr. 912, fr. 37, c. 3, 9: »Tebi, kojir za sve brineš, nosim zelenje i kolač, zvao se ti Zeus ili Had«:uivršenom točnošću sažeo je Anaksagorin poredak izloživši ga uIh stiha. I negdje drugdje postavlja pitanje: što je napokon ono•'.IO ravna nebeskim stvarima: »Zeus, bio on nužnost prirode ilium smrtnika« (usp. 64 C 2). Tada se navodi fr. 38, c. 1, 16 EURIP.Ii, ‘)13: Ondje kaže: »Tko je bezbožan i protivnik bogova (?), kojin< bi, gledajući ovo, poučavao svoju dušu da vjeruje u boga, adaleko odbacio podmukle prevare brbljavaca o nebeskim pojava




ma? Njihov drski jezik naklapa o nejasnim stvarima bez imaloudjela u njihovu smislu.« Zatim s pohvalom napornog rada(Ilovo?) i s prezirom bogatstva ( 1 I X o ' j t o ; ) prelazi na Euripida kaoučenika Sokratova (fr. .38 col. 2. 3. 4. fr. 39 col. 2).

21 GELL. Noct. att. XV 20. Aleksandar Etoljanin sastavio jeove stihove o Euripidu [fr. 7 Anth. Lyr. II 231 Diehll:

Anaksagore čestitog učenik, bio je, bar za mene, neugodan u razgovoru,bio je mrzitelj smijeha, a nije se znao ni pri vinu šaliti, ali što bi napisao, to je sazdao od meda i miline.

AELIAN. Var. hist. VIII 13. Za Anaksagoru iz Klazomene kažuda ga nikada nisu vidjeli da se smije niti uopće da se smije

ši.22. ATHEN. V 220 B. Njegov [Eshina sokratovca, usp. fr. 16

Krausc] Kalija prikazuje razdor između Kalije i njegova oca iruganje sofistima Prodiku i Anaksagori [?]. Kaže naime da jeProdik učinio svojim učenikom Teramena, a drugi (tj. Anaksagora) Filoksena, Eriksidova sina, i Arifrada, brata kitaraša Arignota,hoteći iz zloće njihovih postupaka i pohlepe za nevrijednim stvarima pokazati važnost pouke odgajatelja

23. ALCIDAMAS kod ARISTOT. Rhet. B 23. 1398b 15.Lampsačani su pokopali Anaksagoru, koji je bio njihov gost, i još ga danas časte.

24. AELIAN. Var. hist. VIII 19 [prema A 1 § 15 navedenomepigramu]. I žrtvenik je njemu posvećen s natpisom, po jednimaUmu, po drugima Istini.

25. DIOG. II 46. Kako kaže Aristotel u 3. knjizi Poetike [fr.75 Rose], suparnik... Anaksagori bijaše Sozibije.

26. — X 12. A najviše je prihvaćao [Epikur], kaže Dioklo,između starih Anaksagoru, iako u nekim pitanjima ima suprotnomišljenje, i Arhelaja, Sokratova učitelja. Usp. fip imrea p . 365, 16Us. i Index na str. 400.

27. Novci Klazomene (s natpisom K\AZOMENIQN) (njem.) pokazuju vjerojatno kopije ondje postavljenih kipova. Prvi tip(oko 100. prije n. e.) pokazuje Anaksagoru kako sjedi okrenutnalijevo na jednom povaljenom stupu, desnu ruku podigao je za

naučavanje, a lijevu položio na koljeno; drugi tip (carsko doba):stoji okrenut desno, s golim gornjim dijelom tijela, lijevu nogu




pimtavio na grobni kam en (cippus), u ispruženoj desnoj ruci drži/ilobtis, a lijeva mu je naslonjena na bok. Usp. Poole, Cal. of. gr. miiis of lonia, n. 101. 125 t. VII 4. 90.

DOMIŠLJATE IZREKE. Usp. A 1 §§ 10. 13

.’K. ARISTOT. Metaph. V 5. 1009b 25 (prema 28 B 16]. Spominje se i Anaksagorina izreka nekim prijateljima da će im stvari

bili lakve kakve ih pretpostave .29. CLEM. Strom. II 130 [II 184, 6 St.]. Kažu da je Anaksagora

i/ Klazomene rekao da je svršetak života promatranje i slobodaItojn iz njeg proizlazi.

30. ARISTOT. Eth. Nic. Z 7. 1141b 3. Stoga za Anaksagorui Talesa i druge takve kažu da su doduše mudri, ali ne razboriti,

jer vide da ne znaju ono što je za njih korisno; i kažu da oni/naju izvanredne, čudne, teške i božanske stvari, ali beskorisne

jer ne traže ljudska dobra. K 9. 1179a 13. A čini se da ni Anakr o n i nije pretpostavljao da je sretan čovjek koji je bogat i mo-

i ni, rekavši da se ne bi začudio ako se koji od njih učinio čudanmnoštvu. Usp. ARISTOT. Eth. Eud. A 4. 1215b 6. Eth. Eud. A

'i 1216a 11. Za Anaksagoru kažu da je nekome koji nije bioM^nran u tim stvarima te je pitao radi čega bi netko izabrao da■a- rodi radije nego da se ne rodi, odgovorio i rekao: »Radi promatranja neba i reda koji postoji u cijelom svemiru.« Usp. II 5,I Vss. EURIP. fr. 910. Blažen onaj koji je stekao znanje od istraživanja te ne polazi ni na nevolju sugrađana ni na nepravednadjela, nego p rom atra nestareći red besm rtne prirode, * kada jenaslala, gdje i kako. Takvima nikada nisu na umu sramotna djela.

31. VAL. MAX. VIII 7 extr. 6 (lat.) Kakvim je zatim žaromi mudrošću, po našem uvjerenju, gorio Anaksagora? Kad se oniluljeg putovanja vratio u domovinu i vidio zapuštene svoje

piiNjede, rekao je: »Ne bih bio zdrav ja da sve ovo nije propalo!«<) l i j eč i dos t o j ne žuđene mudrosti! Jer da se Anaksagora više posvetio njegovanju polja nego uma, bio bi ostao u kući kaoi 'i .podar imanja, a nc bi se kući vratio kao veliki Anaksagora.

12. PLUTARH. Perici. 16. Pa i za samoga Anaksagoru pripovijedaju ovo. Kad je Periklo imao pune ruke posla, ležao je Anak-■agora, već star čovjek, zanemaren, umotan u haljine, spreman...... ljeti od gladi. Kad je do Perikla došao glas o tome, prestraši■ i odmah potrči k tome čovjeku i stane ga vruće m oliti, žaleći




ne njega, nego sebe, ako takva savjetnika u državnim poslovimaizgubi. Nato se Anaksagora otkrije i reče mu: »Periklo, oni kojitrebaju svjetiljku dolijevaju ulje.«

33. GALEN. de plac. Hipp. et Plat. IV 7 p. 392s. Miiller [izPozidonija; usp. 21 A li. Stoga i kaže: »unaprijed se navikavati«znači služiti se stvarima koje još nisu prisutne kao da su prisutne.A hoće da riječi unaprijed se navikavati po Pozidoniju znače istokao unaprijed modelirati i unaprijed oblikovati stvar u sebi kojaće se dogoditi i proizvoditi je ukratko kao prema nekom uobičajenom događaju koji se već dogodio. Stoga je ovdje i citiraoAnaksagorinu riječ da je, kad mu je netko javio da mu je umro

sin, sasvim staloženo dobro rekao: »Znao sam da sam ga smrtnarodio.« I da je Euripid uzeo tu misao i stavio je u usta Tezeju[fr. 9641: »A ja sam od nekog mudraca naučio i u pamet uvijekljudske nesreće spravljao, uz to pred oči sebi stavljajući i progonstva iz domaje svoje i smrti prerane i druge putove nevolja, dame ne bi, ako bih što doživio od onoga što u duši zamišljah,nenadno me pogodivši jače ujelo.« Usp. također EURIP. Alc. 903[izvedena 4381. Kor: Meni bijaše u rodu neki čovjek kojemu sin

jeđinac vrijedan oplakivanja poginu u dvorima; ali uza sve to je podnosio nevolju mnogu, ostavši bez djece, već sasvim blizu si jede kose i poodmakle dobi. Usp. A 1 § 13.

34. STOB. Flor. IV 52b, 39H. Anaksagora govoraše da postojedvije pouke o smrti: vrijeme prije rođenja i san.

34a. CICER. Tusc. I 43, 104. (lat.) Kad je Anaksagora umiraou Lampsaku, pitali su ga prijatelji hoće li da bude prenesen uzavičaj Klazomenu ako se što dogodi, a on im je sjajno odgovorio:

»Nije potrebno, jer je odasvud jednako dalek put u podzemnisvijet.« Usp. 1 § 11.

SPIS. Usp. A 1 § 6

35. PLAT. Apol. p. 26D. Jer kaže da je Sunce kamen, a Mjeseczemlja. — Misliš da optužuješ Anaksagoru .. . i misliš da su oni[ovi mladići] neupućeni u književnost te ne znaju da su knjige

Anaksagore Klazomenjanina krcate takvih umovanja? Ali ovakoi mladići od mene uče ono što je moguće katkada, ako je i sasvimskupo, kupiti za drahmu pred kazalištem i zatim smijati se Sokratu ako tvrdi da je to njegovo.




36. CLEM. Strom. I 78 [II 50, 26 St.]. Zaista, kasno je nekoćdošla Grcima misaona proza i crtež. Alkmeon iz Krotona, sinPeritov, prvi je sastavio djelo o prirodi [usp. I 211, l], a drugi

Ivrde da je Anaksagora iz Klazomene, sin Hegezibulov, prvi izdaoknjigu s crtežom Tv. A 1 § 11; drugačije A 18].

37. DIOG. I 16. A drugi su napisali samo po jedno djelo: Melis,l’armenid, Anaksagora.

38. PLUTARH. de exil. 17 p. 607F. Ali Anaksagora je u tamnici opisao kvadraturu kruga. Usp. c. 42, 2. 3 I 395, 25ss.

39. VITRUV. VII praef. 11. (lat.) Najprije je Agatarh u Ateni,kad je Eshil prikazivao tragediju, sagradio „gozornicu i o tome

ostavio zapis. Njime potaknuti, Demokrit [B 68 IX 4] i Anaksagora pisali su o istom predmetu, kako treba da se prema oštriniočiju i smjeru zraka na određenom mjestu utvrdi središte takoda crte odgovaraju odnosu u prirodi te da prave slike stvoreneod nepravih stvari pružaju u scenskim crtežima izgled pravihzgrada i da predmeti što su oblikovani na prednjim ravnim pročeljima izgledaju jedni uvučeni, a drugi izbočeni.

40. COD. MONAC. 490, s. XV f. 483 v. [Miscellanea, usp.

Hardt V 14 li. O Anaksagori. Za Anaksagoru kažu nek i da jenapisao spis o teškim pitanjima (aporije) i nazvao ga Pojas zatosto je čitatelje, kako je mislio, zapletao u teškoće. [Za naslov usp.Hom. 3 214, za autora A 1 § 15.1

UČ ENJE. Usp. A 1 §§ 8ss. n. 1 0 - 1 2

THEOPHR. [Popis djela kod DIOG. LAERT. V 42], Protiv Aiutksagore u jednoj knjizi; 0 Anaksagorinu učenju u jednoj knjizi. Usp. dolje 41 pri kraju.

4 1. SIMPLIC. Phys. 27, 2 [iz THEO PHR. Phys. opin. fr 4; Dox.•1781. Anaksagora, sin Hegezibulov, iz Klazomene, pristavši uzAnaksimenovu filozofiju, prvi je preoblikovao učenje o počelimai dodao uzrok koji je nedostajao, tjelesna počela učinivši bezgraničnima: jer da su sve hprr>eomerij£, kao voda ili vatra ili zlato,nerođene i neuništive, ali se pojavljuju kao da nastaju i propadaju.iino sastavljanjem i rastavljanjem, budući da se sve nalaze u svim

■.tvarima, a svaka se stvar karakterizira po onome što u njoj prevladava. Kao zlato pojavljuje se ono u čemu jc mnogo zlata iako■■i' ii njem u nalaze sve (homeomerije). Kaže dakle Anaksagora:




»U svakoj stvari nalazi se dio svake stvari« i »Č ega u nekoj stvarinajviše ima, to kao najočitija jest i bijaše svaka pojedina stvar«[B 12], I Teofrast to tvrdi da Anaksagora naučava slično kao Anak-

simandar: on [Anaksagora] naime kaže da u rastavljanju bezgraničnoga srodni djelići teže jedni k drugima, i budući da je u cjelini bilo zlato, nastaje zlato, a ako je bila zemlja, nastaje zemlja; a jednako tako i sve druge stvari, ne koliko nastaju, nego kolikosu već prije bile. A kao uzrok gibanja i postajanja Anaksagora

je postavio um čijim djelovanjem [hom eomerije] rastavljane rodišesvjetove i prirodu svega ostaloga. Teofrast kaže: »Uzimajući stvarina taj način, moglo bi se učiniti da Anaksagora pretpostavlja dasu materijalna počela bezgranična, a uzrok gibanja i postajanjasamo jedan,_um; a ako bi tko pretpostavio da je miješanje svihstvari samo jedna jedina neograničena priroda i po obliku i poveličini, izlazi da taj dopušta dva počela: prirodu bezgraničnogai um; [odatle se vidi da on shvaća tjelesna počćla slično kaoAnaksimandar« [usp. 12 A 9al. Usp. SIMPLIC. Phys. 166, 15.Budući da je Anaksagora rekao da »niti od malenoga ne postojinajmanje, nego uvijek još manje« [B 3], niti najveće (kao što dokazuje sama riječ Anaksagorina, pa i Teofrast u drugoj knjizi 0

Anaksagori pišući ovo: »Zatim nije dovoljno uvjerljiv dokaz kazatida su sve stvari u svakoj stvari zbog toga što su neograničenei u veličini i u malenosti i što nije moguće uzeti niti najmanjeniti najveće«) itd.

42. HIPPO L. Refut. 1 8, lss. [Dox. 561, W. 13; iz Teofrasta,izuzevši § 13l. (1) Poslije njega [Anaksimena] dolazi Anaksagora,sin Hegezibulov, iz Klazomene. On je rekao da je početak svegaum i materija^ um koji čini, materija koja nastaje. Jer kad su svestvari bile zajedno, pridošao je um i rasporedio ih. A za materijalna počela kaže da su bezgranična i da su i manja od njih

bezgranična [?, usp. B l], (2) Sve stvari imaju udjela u gibanjuukoliko ih pokreće um , i jednake se okupljaju zajedno. I jednesu po nebu poredane kružnim gibanjem: gusto se dakle i vlažnoi mračno i hladno, i sva teška počela, skupilo u sredini, a kadsu se ona stvrdnula, od njih je nastala zemlja; a počela koja suse smjestila nasuprot ovima, toplo i sjajno i suho i lagano, prodrlasu dalje u eter. (3) A Zemlja je po obliku plosnata i ostaje u visini

zbog svoje veličine i zbog toga što ne postoji prazan prostor izbog toga što zrak, koji je najjači, drži uzdignutu Zemlju. (4) Aod vlažnih dijelova na Zemlji more je nastalo od voda koje su



bile u njoj — kad su se one isparile a ostatak tako slegao — i od rijeka koje su se ulile u more. (5) A rijeke dobivaju sadržaji od kiša i od podzemnih voda. Zemlja je naime šuplja i ima

vode u šupljinama. A Nil raste ljeti jer u njega utječu vode kojenastaju od antarktičkih snjegova. (6) A Sunce, Mjesec i sve zvi

jezde jesu užareno kamenje koje zajedno pokreće kruženje etera.A ispod zvijezda jesu neka tjelesa koja kruže zajedno sa Suncemi Mjesecom, nama nevidljiva. (7) Toplinu zvijezda ne osjećamo

jer im je velika udaljenost od Zemlje, a uz to nisu jednako toplekao Sunce jer zauzimaju hladnije područje. A Mjesec je niže odSunca, bliže nama. (8) A Sunce veličinom nadmašuje Peloponez.

Mjesec nema vlastitoga svjetla, nego ga ima od Sunca. Kruženjezvijezda događa se pod Zemljom. (9) Pomrčina Mjeseca nastajekad se Zemlja nađe ispred njega, a katkada i tjelesa koja su ispodMjeseca, a pomrčina Sunca nastaje za mlađaka kad se Mjesec nađeispred Sunca. Sunce i Mjesec izvršuju svoje obilaske potiskivaniod zraka. A Mjesec se okreće često jer ne može svladavati hladnoću. (10) Anaksagora je prvi odred io pitanja u vezi s pomrčinamai osvjetljenjima [Sunca i Mjeseca], Tvrdio je da je Mjesec od zem

lje i da ima u sebi ravnice i provalije, a Mliječna Staza da je lomsvjetla zvijezda koje ne dobivaju svjetlost od Sunca. Zvijezde lutalice jesu kao iskre koje odskaču, a nastaju od kretanja nebeskogasvoda. (11) Vjetrovi nastaju kad se zrak razrijedi djelovanjem Sunca i kad se zagrijani dijelovi dižu prema nebeskom svodu i odnjega se odbijaju. Gromovi i munje nastaju od topline koja prodire u oblake. (12) Potresi nastaju kad zrak nad Zemljom prodireu zrak pod Zemljom, a kad se ovaj pokreće, onda se i Zemljanošena od njega trese. Živa bića nastala su spočetka u vlazi, akasnije jedna od drugih: i muški nastaju kad se od desne straneodvojeno sjeme odloži u desne dijelove maternice, a ženske u protivnom slučaju. (13) Ovaj je bio u muževnoj dobi” * (i umro je) prve godine 88. olimpijade [428], u vrijeme kad se, kažu, rodioPlaton. Za njega kažu da je bio obdaren i proročkim darom.

43. ARISTO T. Metaphys. A 3. 984a 11. Anaksagora iz Klazo-inene, koji je dobom bio prije njega [Empcdokla, usp. 31 A 6],a djelima poslije njega, kaže da su počela bezgranična. Jer gotovo

sve homeomerije (kao npr. voda ili vatra), kaže on, nastaju takoi propadaju samo sastavljanjem i rastavljanjem, a drugačije nitinastaju niti propadaju, nego ostaju vječni. ARISTOT. de caelo T5. 302a 28. Anaksagora o elementima govori suprotno od Em-





peđokla. O n naim e kaže da vatra i srodni elem enti jesu elem entitjelesa i da se sva tjelesa sastoje od njih, a Anaksagora tvrdi protivno: elementi su homeomerije, hoću kazati npr. meso, kost i

svako pojedino od toga, dok su zrak i vatra mješavine tih i svihostalih klica; jedno i drugo od toga je skup svih nevidljivih ho-meomerija. Stoga i kaže da sve stvari nastaju iz njih, jer vatrui eter naziva istom stvari.

44. LU Č RET. I 830ss. (lat.) A sada ispitajmo Anaksagorinuhomeomeriju, kako je zovu Grci, a našim je jezikom nazvati nedopušta nam siromaštvo materinskoga govora, ali samu stvar ipak je lako izložiti riječim a. Ponajp ri je , ono što on zove hom eom e-

rijom stvari, njemu znači da npr. kosti nastaju od sićušnih i malihkostiju, od sićušnih i malih drobova nastaje drob, a krv se stvaraod mnogih kapljica krvi koje se međusobno spajaju; misli da izmrvica zlata može nastati zlato i od malih djelića zemlje stvaratise zemlja, iz iskrica vatre vatra, voda iz kapljica vode; ostale stvarizamišlja na sličan način i tako vjeruje. No ipak ne dopušta da bilo gdje m eđu stvarima posto ji prazan prosto r i da im a svršetkadiobi tjelesa... A toga se Anaksagora čvrsto drži da misli kakose u svim stvarima kriju sve stvari pomiješane, ali da se očitujesamo ono jedno čega ima najviše umiješanoga te je na dohvatui u prvom redu smješteno.

45. ARISTOT. Phys. V 4. 203a 19. Oni koji naučavaju da suelementi neograničeni [brojem], kao Anaksagora i Demokrit, prviiz homeomerija, drugi iz panspermije (općeg sjemena) oblika, kažu da je beskraj povezan neprekidnim dodirom. I jedan hoće da je svaki djelić mješavina jednako kao cjelina, je r vidi da svakinastaje iz svakoga. SIMPLIC. Phys. 460, 4. A budući da Anak

sagora pretpostavlja kao počela homeomerije, a Demokrit atome, jedan i drugi neograničene broje m , [Aristotel], najp rije istražujućimišljenje A naksagorino, kazuje nam i razlog zbog kojega je Anaksagora došao do takve pretpostavke, i dokazuje da on mora govoriti da je ne samo cijela mješavina beskrajna veličinom, negoda i svaka homeomerija jednako kao i cjelina ima sve dijeloveu sebi, i to ne samo bezbrojne nego i bezbrojno puta bezbrojne.Ali do takva umovanja došao je Anaksagora na temelju mišljenja

da ništa ne nastaje iz nebitka i da se svaka stvar hrani sličnim.Videći dakle da sve nastaje od svega, ako i ne neposredno, nego po nekom redu (od vatre zrak , od zraka voda, od vode zem lja,od zemlje kamen i od kamena opet vatra, ali i davanjem iste




hrane, kao na primjer kruha, nastaju mnoge i različite stvari:meso, kosti, žile, živci, kosa, nokti, krila i, ako bi bio takav slučaj,logovi, a slično se povećava pomoću sličnoga). Zbog toga je pret

postavio da u hrani i u vodi, ako se njo m hrani drveće, im a drvetai kore i ploda. Stoga je govorio da su $ve stvari izmiješane u svimstvarima i da se postanak događa izdvajanjem. K tomu je jošmožda uvodio činjenicu da, dok neke stvari ostaju na miru, odnjih nastaju druge, kao na primjer od kamena vatra i od vodekoja se mjehuri zrak. Videći dakle da se od svake od sada razdvojenih stvari odvajaju sve stvari, kao na primjer od kruha meso,kost i ostale stvari, kao da se u njemu nalaze sve stvari istovremeno i pomiješane zajedno, on je iz toga pretpostavljao da susve stvari bile zajedno pomiješane prije nego su se razdvojile.Sloga je i započeo svoj spis ovako: »Zajedno bijahu sve stvari*IB li, tako da je »što god«, kao na primjer ovaj kruh, »mješavina jednako kao i cjelina« ovoga mesa i ove kosti (odatle fr. 16 Schau- bnchll. SIM PLIC. Phys. 1123, 21. Č in i se da je Anaksagora go

vorio: budući da su sve stvari bile zajedno i da su mirovale krozneizmjerno prethodno vrijeme, došao je um uređivač svijeta hoteći razdvojiti vrste, koje Anaksagora zove homeomerije, *i stavio

ih u gibanje.46. ARIS TO T. de gen. et corr. A 1. 314a 18. O n naim e [tj.

Anaksagora] stavlja kao elemente homeomerije, na primjer kost,meso, moždinu i od ostalih stvari one kojima je svakoj njezindio sinonim [cjeline], AET. I 3, 5 [Dox. 2791. Anaksagora, sinI legezibulov, iz Klazomene, izjavio je da su homeomerije počela■.tvari. Njemu se naime činilo da je najteže pitanje kako iz nebitkamože nastajati nešto ili propadati u nebitak. Hranu uzimamo

jednostavnu i jednoličnu, kruh i vodu, a njo m se hrani kosa, vena,arterija, meso, živci, kosti i ostali dijelovi. Kad se dakle to događa,I roba pr izn ati da se u hran i koju uz im am o nalaze sve stvari (ovxa),I tla iz tih stvari sve raste. I u onoj hrani nalaze se proizvodnidjelići krvi, živaca, kostiju i ostalih stvari: ti djelići mogu se pro-

• inatrati razum om . Ne treba naim e sve dovoditi do osjetilnog opažanja, da naime kruh i voda to proizvode, ali u njima se mogu

i Sc l i le i e rm ache r j c nag las io da ovo m jes to i z S impl ik i j a , ko j i j e na ravn o au to ra

jo š im ao u ru k a m a , n ije d o v o l jn o d a se rij eč 6(JLOtO(xćpeia> k o ja im a svoje

m j e st o u s p e c i f i čn o a r i s to t e lo v s k o j t e r m i n o l o g i j i i p o z n a t a je k a s n i j i m m i s li o c i m a

(p o če v ši o d E p i k u r a ) s a m o i z A r is t o te l a J T e o f r a st a, p r i p i š e s a m o m A n a k s a g o r i .




razumom promatrati djelići. Po tome dakle što su sastavni dijelovi((ižpv)) u hra ni jednaki (Sjioia) onom e što se pro izvodi, nazvaoih je homeomerije (o[xo*.o(Aepeia'.) i ustvrdio da su one počela

stvari, i da su homeomerije materija, a tvorni uzrok um koji sveraspoređuje. A počinje ovako: »Zajedno bijahu sve stvari, a umih je razdvojio i rasporedio«, nazivajući stvari (T tpo^ aTa) »realnošću« (xp^(i-aTa); treba dak le da bu de prihvaćen jer je ̂ materiji prid ružio tvorca (te/vEti-jv) .

47. PLAT. Phaed. 97 B. Ali čuvši jedno m čovjeka gdje iz knjige,kako reče, Anaksagorine čita i tvrdi da je upravo um onaj kojisve raspoređuje i svemu je uzrok, poveselio sam se tomu uzroku,i učinilo mi se da je na neki način lijepo da je um uzrok svemu,i pomislih, ako je tome tako, onda um sređujući sve sređuje i postav lja svaku stvar onako kako će bit i najbolje.. . Mislio samda sam u Anaksagori našao učitelja uzroka svemu u svijetu premasvom shvaćanju i da će mi on najprije reći je li Zemlja ravnaili okrugla, a kad mi to kaže, još će mi uz to protumačiti uzroki nuždu toga, i da će, kazujući što je bolje, reći da je za nju bilo

bolje da je takva... Pa ako mi to razjasni, bio sam sprem an netražiti više nijedne vrste uzroka. Pa i o Suncu sam bio tako spre

man da doznam iste stvari, i o Mjesecu i ostalim zvijezdama, o brzin i jednih prema drugima, o njihovim puta njam a i ostalimodnosima, na koji je napokon način bolje da svako tijelo i radii trpi ono što trpi. Ne bih naime nikad bio mislio da će on, kadveli da je to um uredio, iznijeti za to neki drugi uzrok nego tajda je za njih najboijc da im bude onako kako jest: kad on daklesvakoj stvari pojedinačno i zajednički svima navodi uzrok, misliosam da će još protumačiti što je za svaku pojedinu stvar najbolje,

a što zajedničko dobro za sve; i ne bih se bio ni za veliku cijenuodrekao svojih nada, nego sam s velikim marom uzeo one knjigei stao ih što sam brže mogao čitati da što brže saznam što jenajbolje, a što je gore. I eto, od divne nade, dragi prijatelju, odohu nepovrat, kad sam čitajući dalje vidio čovjeka koji se nimalone koristi umom niti mu pripisuje neke uzroke u raspoređivanjustvari, nego navodi zrak, eter, vodu i mnoge druge neumjesnestvari. Usp. ARISTOT. A 4. 985a 18. Anaksagora se služi umomkao strojem (deus, ex maehina) za tum ačenje postanlča^švijeta i

kad ne zna zbog kojega jc uzroka neka stvar od nužde, tada dozivau pomoć um, a u ostalim slučajevima radije navodi sve drugo

_kao uzrok nego um. SIM PLIC . Phys. 327, 26. I Anaksagora, za-



nemarivši um, kako kaže Euđem [fr. 21, 53 Wehrli], povezujemnoge stvari uvodeći i djelovanje slučaja.

48. AET. I 7," 5 [Dox. 299). Anaksagora kaže da su u početku

tjelesa stajala nepokretna, a um ih je božji [boga] stavio u redi proizveo postanke svih stvari. 7, 15 [Dox. 302]. Anaksagoralodređuje] um-tvorca svijeta kao boga. Usp. EURIP. fr. 1018. Um je u svakome od nas bog. Usp. i Troad. 884 [64 C 2l. IAMBL.I’rotr. 8 p. 48, 16. PHILOD. de piet. c. 4a p. 66 G. lDox. 532].Anaksagora kaže da je bog bio, da jest i da će biti i da svimavlada i gospodari. I da je um sve stvari koje su bile bezgraničnei izmiješane stavio u red [usp. B 12]. CIC. de nat. d. I 11, 26

ll)ox. 532]. (lat.) Zatim je Anaksagora, koji je primio učenje odAnaksimena, prvi htio da se raspored i uređenje svijeta uredi iizvrši moću i mudrošću neograničenog uma; pri tom nije vidioda ne može postojati nikakvo gibanje povezano s osjetom i spo jeno s neograničenim nit i uopće osje t koji ne bi priroda osjetilaa da ne dobije poticaj od prirode. Zatim, ako je htio da taj um bude neka vrst živog bića, m ora posto ja ti nešto dublje u nutrin iod čega će dobiti ime to živo biće. A što je dublje u nutrini oduma? Neka dakle on bude opasan vanjskim tijelom. No budući

da Anaksagora to neće, čini se da čist i jednostavan um bez primjese neke druge stvari, s kojom bi mogao im ati osjet, izmiče_spoznajnoj^ moći našega shvaćanja.

49. CIC. Acad. pr. II 37, 118 [Dox. lio], (lat.) Anaksagora [rečelda je materija neograničena, ali da iz nje [proizlaze] mali djelićislični među sobom: oni su najprije bili pomiješani, a poslije sudovedeni u red od božanskog uma.

50. ARISTOT. Phys T 5. 205b 1. Anaksagora besmisleno govori

o mirovanju beskrajnoga: kaže naime da beskrajno drži samosebe, i to zato što je samo u sebi: ništa ga drugo ne obuhvaća,lako da gdje nešto jest, tamo mu je mjesto po prirodi. Usp. LARI-STOTJ de M. X. G. 2. 975b 17 i 976a 14.

51. AET. I 14, 4 [Dox. 312], Anaksagora kaže da homeomerijeimaju mnogo oblika.

52. ARISTO T. Phys. A 4. 187a 26. Č ini se da je Anaksagoralako zamislio neo graničene elem ente [tj. homeom erije! jer je p ret

postavljao da je zajedničko shvaćan je filozofa prirode istinito i daništa ne nastaje iz nebitka; zbog toga naime ovako kaže: »Zajedno bijahu sve stvari« [B l] i utv rđuje da postajanje takvim i takvimznači mijenjanje [usp. B 17]. ARISTOT. de gen. et corr. A 1. 314a





11. Koji smatraju da je materija višestruka, kao Em pedoklo,Anaksagora i Leukip, oni moraju reći da su [mijenjanje i nasta- janjel različite stvari. Pa ipak Anaksagora nije shvatio pravo značenje riječi, jer kaže da postajanje i propadanje znači isto što imijenjanje. Usp. HIP-POCR. de victu I 4. Ne propada nijedna odsvih stvari niti nastaje ijedna koja nije i prije postojala: mijenjajuse miješajući se i rastavljajući se. Usp. A 112.

53. SIMPLIC. Phys. 461, 20 [= fr. 10 Schaubachl. Stoga Anaksagora tvrdi da nije moguće da se sve stvari razdvoje, jer razdva janje nije posvem ašnje rasulo.

54. AET. I 17, 2 [Dox. 315J. Sljedbenici Anaksagore i Demo-krita [tvrde] da miješanja nastaju postavljanjem elemenata jednih

uz druge.55. PLAT. Cratyl. 413C. Naprotiv da je pravedno ono za što

Anaksagora kaže da je um: tvrdi naime da on kao samovladari nepomiješan ni s čim sam sređuje sve stvari prolazeći kroz sve.ARISTOT. de an. A 2. 405a 15. Kao počelo [Anaksagora] postavljaiznad svega um: kaže naime da je on jedini od svih bića jednostavan, nepomiješan i čist. I on istom počelu pripisuje oboje,spoznavanje i gibanje, govoreći da je um pokrenuo sve.

56. ARISTO T. Phys. 0 5.256b 24. Stoga i Anaksagora ispravnogovori kad tvrdi da um ništa ne trpi i da se ni s čim ne miješa,kad ga baš navodi kao počelo gibanja. Samo tako može pokretati,a biti nepokretan i vladati a biti nepomiješan.

57. CLEM. Štrom. II 14 [II 120, 1 St.]. Anaksagora je prvi postavio um nad stvari. Ali ni on nije mario za tvorn i uzrok,crtajući neke nerazumne krivulje zajedno s nedjelatnošću i nera-zumnošću uma.

58. ARISTOT. Metaph. A 3. 984b 15. Kad je netko rekao dai u prirodi isto kao u živim bićima postoji um, uzrok svijeta isvega reda, koliko se pokazao trijezan prema onima prijašnjimakoji su govorili nepromišljeno! Znamo dakle da se Anaksagoraočevidno držao tih dokaza, ali ima razloga vjerovati da je o njima prije govorio Hermotim iz Klazomene. Usp. DIO G. VIII 5.

59. SIMPLIC. Phys. 1185, 9- Eudem [fr. 7l] prekorava Anaksagoru ne samo zato što kaže da je jednom započelo gibanje koje prije nije postojalo, nego i zato što je propustio reći o trajanju

ili da će jednom prestati, premda nije sasvim jasno. Kaže naime:»Što priječi misliti da su se nekoć sve stvari zaustavile djelovanjemuma, kao što onaj reče da ih je um pokrenuo?« A i u tome




Anaksagoru okrivljuje Eudem: »Kako je moguće da postoji nekooduzimanje prije suprotnog posjedovanja? Ako je dakle mirovanje oduzimanje gibanja, ne bi moglo postojati prije gibanja.«

60. ARISTOT. Metaph. I 6 1056b 28. Stoga je i neispravnozastranio Anaksagora rekavši da »zajedno bijahu sve stvari, bezgranične i mnoštvom i malenošću« [B l], a trebao je mjesto »imalenošću« reći »i malobrojnošću«: ne mogahu naime biti bezgranične, jer se »malo« ne tumači sa »jedno«, kako neki kažu, nego•sa »dva«.

61. ----- A 2.1069b 19- Iz bitkanastaju sve stvari, iz postojećegu mogućnosti, iz (još) nepostojećeg u činu. I to je Anaksagorino

•jedno« (bolje naime nego »zajedno sve stvari«) i Empedoklovai Anaksimandrova mješavina ... A 8. 989a 30. Ako bi tko pret postavio da Anaksagora navodi dva elementa, sasvim bi logički pretp ostavio.. . A 8. 989b 4. Ipak, ako bi ga tko slijedio raščlanjujući što on želi reći, možda bi se pokazalo da govori na novinačin... A 8. 989b 16. Iz toga on slučajno zaključuje da su počela jedno (i to jednostavno i nepomiješano jedno) i drugo koje uzimamo kao neograničeno prije nego bude ograničeno i dobije nekioblik.

62. DIODOR. I 7, 7. Č ini se da o prirodi svega ni Euripidne pobija ono što je prije rečeno, on koji je bio učenik Anak-sagore, filozofa prirode: on naime u M ela nip i govori ovako [fr.iz Mudre Melanipe 484]:

{i priča nije moja, nego od majke moje) da su Nebo i Zemlja bili jedan jedini oblik: ali kad su se razdvojili jedno od drugoga,

proizveli su sve stvari i iznijeli na svijet stabla, ptice, zvijeri i stvorove što ih more hrani, i rod smrtnika.

63. AET. II 1, 2 [Dox. 327]. Tales... Anaksagora, Platon, Aristotel i Zenon [tvrde] da je svijet jedan.

64. SIMPLIC. Phys. 154, 29. Anaksagora kaže da svijet koji je jednom nastao iz miješanja traje dalje upravljan i odvojen oduma koji m u je poglavar. SIMPLIC. Phys. 1121, 21. Č ini se da

Anaksagora, Arhelaj i Metrodor s Hija kažu da je na početkuvremena nastao svijet. Oni tvrde da je i gibanje imalo svoj početak: dok su bića mirovala prije ovoga vremena, kažu da im jegibanje dano od uma i da je od toga gibanja nastao svijet. A čini




se da su i oni iz didaktičkih potreba pretpostavili početak oblikovanja svijeta.

65. AET. II 4, 6 [Dox. 33l]. Anaksimandar, Anaksimen, Anak

sagora, Arhelaj, Diogen i Leukip tvrde daje svijet raspadljiv. Usp.AET. I 24, 2 [Dox. 320; 31 A 44],66. AET. I 29, 7 [Dox. 326b, 7 n.]. Anaksagora, Demokrit i

stoici [naučavaju] da je uzrok [stvari] nejasan ljudskom umovanju, jer jedne nastaju nuždom, druge sudbinom, jedne opet nam jerom,druge slučajem, a neke i same od sebe. ALEX. de fato 2 [li 165,22 firuns]. Kaže naime on [Anaksagora] da ništa od onoga što

biva ne biva po usudu — usud je prazno ime. SCHOL. ARISTID.VATIC. GR. 1298 [ed. B. Keil. Hermes, 55, 1920, 65] uz II 80,

15 Dindorf. I Anaksagora govoraše da uopće ne postoji neka briga bogova za ljude, nego da sve ljudske stvari vodi slučaj. Usp. 68A 66.

67. AET. II 8, 1 [Dox. 337]. Diogen i Anaksagora ustvrdišeda se, nakon što je sastavljen svijet i živa bića izvedena iz .zemlje,na neki način svijet nagnuo sam od sebe na svoj lijevi bok (moždadjelovanjem providnosti, da bi jedni dijelovi svijeta postali nenastanjeni, a drugi nastanjivi prema hladnoći, vrućini i umjerenoj

klimi).68. ARISTOT. de caelo A 2. 309a 19. Neki dakle od onih kojitvrde da ne postoji praznina nisu dali nikakvu definiciju lakogai teškoga, kao Anaksagora i Empedoklo. Phys. A 6. 213a 22. Onidakle koji pokušavaju dokazati da ne postoji [praznina] ne pobi

jaju ono što ljudi misle kad kažu praznina, nego (ono što) pogrešno govore, kao Anaksagora i oni koji na taj način pobijaju.Oni naime dokazuju da je zrak nešto stvarno, stežući mješine i

pokazujući kako je snažan zrak zatvarajući ga također u klepsidre.

69- [ARISTOT.] Probi. XVI 8. 914b 9- Pojavama koje se događaju u vezi s klepsidrom potpuni je uzrok, čini se, ono štonavodi Anaksagora: zrak naime koji je u njoj zatvoren uzrok jeda ne ulazi voda kad se cijev začepi, ali nipošto jedini uzrok, jerako netko ukoso uroni klepsidru u vodu začepivši cijev, ulazivoda. Stoga Anaksagora ne kazuje dovoljno kako je zrak uzrok.A zrak jest uzrok, kako je rečeno: kad je potiskivan i kreće sesam od sebe bez ikakva pritiska izvana, kreće se naravno u ravnoj

crti kao i drugi elementi. Kad se pak klepsidra ukoso uroni uvodu, zrak, sprečavan vodom da ne ide ravnom crtom, izlazi krozrupe nasuprot onima u vodi, a kad zrak iziđe, ulazi voda. Ali kad




sr klcpsidra okomito uroni u vodu, zrak ne može izlaziti okomitozbog toga što su gornji dijelovi začepljeni pa ostaje oko prvihrupa. Ne može se naime po svojoj prirodi ni stisnuti sam u sebe.

A dokaz da zrak kad miruje može zaustavljati vodu jest upravoto što se događa na samoj klepsidri. Ako naime netko, napunivšivodom samu njezinu glavu i začepivši cijev, okrene klepsidrunaglavce s cijevi prema dolje, ne teče voda kroz cijev na otvor.A kad se otvor otvori, ne istječe odmah voda niz cijev, nego malokasnije kao da nije na samom otvoru cijevi, nego da je kasnijekroz nju prošla kad se otvorila. Kad je klepsidra puna i u okomitom položaju, pa kad se otvori cijev, odmah voda teče krozcjcdilo zbog toga što se njega dotiče, a ne dotiče se krajnjeg rubal ijevi. Dakle, vođa ne ulazi u klepsidru zbog gore rečenog uzroka,a izlazi kad se otvori cijev zbog toga što onaj zrak u njoj gibajućise gore i dolje izaziva snažno istiskivanje vode koja se nalazi uklepsidri. Potiskivana dolje, voda i sama padajući u istom smjeru prirodno istječe, svladavajući zrak koji je izvan klepsidre (915a)i koji je i sam u gibanju i snagom jednak zraku koji ga odozgo

pritiskuje, ali je otporom slabiji od njega zbog toga što on pro lazeći kroz usku cijev juri većom brzinom i snagom i pada na

vođu; a kad se cijev poklopi te voda više ne protječe, uzrok jetome to što voda ulazeći u klepsidru silom istiskuje zrak iz nje.A znak su toga puhanje i grgljanje u njoj. A kad voda ulazi, zraksilom pritiskivan upada u njezinu cijev te kao utisnuti drveniklinovi ili mjedeni klin utiskivan u prorez ostaje čvrst bez ikakvedruge veze, (ali lako iskače kad) bude izbijen sa suprotne strane,kao što slomljene klinove u deblima izbijaju. A to se upravodogađa kad se otvori cijev, zbog navedenih razloga. Ili je dakle

vjerojatno da zbog tih razloga ne istječe voda ili je priječi izlazitizrak koji se silovito ispuhuje. A šum pokazuje da se voda strujomzraka potiskuje uvis, kao što se događa u mnogo slučajeva. A potiskivana i sva ujedin jena u sebi, voda ostaje mirna pod pritiskom zraka, dok opet ne bude otisnuta od njega; a ako prvi slojvode ostaje miran, isto je i s ostalom vodom jer ovisi o njemui s njim je jedna i jedinstvena. Usp. A 68 [II 24, lol. 115 i Emped.31 B 100.

70. THEOPHR. de sens. 59 (Dox. 516], Rijetko i tanko je toplo,

ii gusto i debelo hladno, kao što Anaksagora razlučuje zrak i eter.




71. AET. II 13, 3 [Dox. 34ll. Anaksagora [tvrdi] da je eter kojinas okružuje po svojoj biti užaren, a snagom vrtnje diže uvisstijene sa zemlje i, zapalivši ih, pretvara ih u zvijezde.

72. — II 20, 6 [Dox. 3491- Anaksagora kaže da je Sunce užarenagromada ili stijena [usp. A 19ss.l. 21, 3 [Dox. 35li. Anaksagora[kaže da je Sunce] mnogo puta veće od Peloponeza. 23, 2 [Dox.352], Anaksagora [kaže da obrat Sunca nastaje] jer ga odbija zrakna polovima što ga Sunce stišćući čini otpornim zbog zgušćavanja.Usp. SCHOL. APOLLON. RHOD. I 498.

73. XENOPH. Memor. IV 7, 6ss. (6) A općenito je [Sokrat]odvraćao od nakane da se počne umovati o nebeskim pojavamakako pojedine od njih bog ureduje... A reče da bi onaj koji o

tome razmišlja mogao doći u opasnost da poludi jednako kao što je poludio Anaksagora koji se jako uzoholio zbog toga što jetumačio uredbe bogova. (7) On naime govoreći da su vatra i Sunce

j stfo nije znao da vatru ljudi lako gledaju, dok u Sunce ne moguravno gledati, i da od Sunca osvjetljivani, ljudi dobivaju tamniju boju kože, a od vatre ne; i nije znao ni to da od biljaka kojeniču iz zemlje ne može nijedna lijepo napredovati bez sunčanezrake, a od topline vatre sve propadaju; govoreći da je Sunce

užareni kamen, nije ni to znao da kamen u vatri niti svijetli nitiizdrži dugo vremena, a Sunce u sve vrijeme trajno svijedi najsjajnije od svega. ARISTOT. de caelo A 3. 270b 24. Anaksagora krivoupotrebljava tu riječ [ aiO-^p = eter]: govori riječ eter m jesto vatre[usp. B 1 i češće], SIMPLIC. de caelo 119, 2. [Aristotel] okrivljujeAnaksagoru da je ne točno izveo etim ologiju riječi aUM]p [eter]od a£0eiv, što znači paliti, i zbog toga je upotrebljava mjestovatre.

74. lARISTOT.] Probi. XI 33, 903a, 7. Zašto je noć prikladnija

za primanje zvukova nego dan? Da li zato, kako kaže Anaksagora,što danju zrak grijan od sunca pišti i škripi, a noću ostaje miran

jer izostane toplina? PLUTARH. Quaest. conv. VIII 3, 3. 722A.Anaksagora kaže da je zrak pokretan od Sunca kretanjem punimdrhtanja i titranja, kako je očito po malim zrncima i ulomcimakoji neprestano prolijeću kroz svjetlo, a koje neki zovu pahuljicama: za njih dakle kaže naš čovjek da uslijed topline pište iškripe te danju svojim šumom čine zvukove teško čujnima, doknoću miruje njihovo prolijetanje i zujanje.

75. PROCL. in Tim. III 63, 26 D. Platon (p. 38 D ). .. je utvrdioda je njihov [tj. Sunca i Mjeseca] prilaz svijetu povezan, ali nije




i)ii prvi iznio tu pretpostavku, nego je to prvi pretpostavio Anaksagora, kako je istražio Eudem ifr. 98l.

76. PLAT. Cratyl. p. 409 A. Što je onaj [Anaksagora] nedavno

govorio da Mjesec ima svjetlo od Sunca... A novo je negdje istaro to svjetlo uvijek oko Mjeseca, ako anaksagorovci govoreistinu: jer Sunce obilazeći neprestano u krugu oko Mjeseca uvijek

baca novo svjetlo na nj, a staro je svjetlo od preth odnoga mjeseca.Usp. PLUTARH. de fac. in orbe lun. 16, 7 p. 929.

77. SCHOL. APOLLON. I 498. Isti Anaksagora dokazuje da je Mjesec plosnata zemlja s koje je, kako se čini, pao nemejskilav. 4 AET. II 25, 9 [Dox. 356). Anaksagora i D em ok rit [tvrde

da je Mjeseci užareno čvrsto tijelo koje u sebi ima doline, gorei provalije. ACHILL. Isag. I 21 p. 49, 4 M. Drugi [misle da jeMjeseci užarena čvrsta zemlja koja sadrži vatru, a na njemu da

postoji drugo naselje i rijeke i sve što postoji na Zemlji; a pričajuda je odande pao nem ejski lav. AET. II 30, 2 [Dox. 361 ]. Anaksagora [govoril o nepravilnosti kombinacije zbog toga što se hladnomiješa sa zemljanim, pa [Mjesec] ima visoke, niske i udubljenedijelove. I ognjenom elementu primiješan je mračni, čije djelo

vanje proizvodi tamu; stoga se za tu zvijezdu [tj. Mjesec, usp. 28B 21] kaže da svijetli lažnim sjajem. AET. II 28, 5 lDox. 358].Tales je prvi rekao da [Mjesec] dobiva svjetlost od Sunca... Istotako kaže Anaksagora. AET. II 29, 6 —7. [Dox. 360, iz Pozidonija].Tales, Anaksagora, Platon i stoici, slažući se s astronomima, [tvrde]da se Mjesec skriva svaki mjesec zato što putuje zajedno sa Suncem koje ga osvjetljuje sa svih strana, a pomrčine nastaju kadMjesec upada u sjenu Zemlje kad se ona nađe u sredini međuobje zvijezde, a Mjesec se više zastire. Anaksagora, kako kaže

Teofrast [Phys. opin. fr. 19; Dox. 492], [tvrdi da Mjesec pomrčali kad se katkada pred Mjesec postave tjelesa koja su niže od njega.

78. AET. II 16, 1 [Dox. 3451. Anaksagora, Demokrit i KleantI kažu] da se sve zvijezde kreću od istoka k zapadu.

4. P o m i tu o Hc rak lu p rv i posao š to j e He rak lo m orao i zv r ši ti u s l užb i k ra lj a

Eur i s te ja sas tojao se u tom da Heraklo kra l ju donese kozu nemejskog lava . Ta

neran j i va neman ž iv j e l a j e u šumama oko g rada Nemejc u Argo l id i na P e lopo-

nezu; po s taroj verz i j i l av je b io porod zemal j skih nemani , a po kasni joj pao je s M je seca na Z e m lj u , kad sc v je ro valo d a n a M je secu im a živ ih bića. N cm eja

je b il a p o z n a ta p o n e m e jsk im ig ra m a, ko je s o lim p ij sk im , p it ijs k im i is ta m sk im

idu u red čet i r i ju vel ikih panhelenskih igara .




79. ACHILL. Isag. 1, 13, p. 40, 26 M.Da su zvijezde živa bića,to ne misli ni Anaksagora ni Demokrit u Velikom redu svijeta [67 B l[.

80. ARISTOT. Meteor. A 8. 345a 25. Učenici Anaksagore iDemokrita kažu da je Mliječna Staza svjetlo nekih zvijezda: jerkad Sunce putuje ispod Zemlje, ne osvjetljuje neke zvijezde. Kojedakle zvijezde Sunce osvjetljuje, njihovo se svjetlo ne vidi (jer musmetaju sunčane zrake), a koje zastire Zemlja da ih ne osvjetljujeSunce, njihovo je, kažu, vlastito svjetlo Mliječna Staza. AET. III1, 5 [Dox. 365; o galaktičkom krugul. Anaksagora kaže da se sjenaZemlje diže nasuprot ovoga dijela neba kad Sunce dođe podZemlju te ne osvjetljuje sve naokolo.

81. ARISTOT. Meteor. A 6. 342b 25. A o kometima... Anaksagora i Demokrit [68 A 92] kažu da su kometi istovremeno pojavljivanje zvijezda lutalica kad se zbog toga što dođu blizu činida se dotiču jedna druge. AET. III 2, 2 [Dox. 366]. Anaksagorai Demokrit [kažu da su kometil susret dviju ili više zvijezda pozajedničkom ižarivanju svijetlih zraka. Usp. SCHOL Arat. p. 545,20 M.

82. AET. III 2, 9 [Dox. 367). Anaksagora kaže da takozvane

leteće zvijezde (meteori) jure iz etera dolje kao iskre; stoga seodmah i gase.83. SENEC. Nat. quaest. VII 5, 3. (lat.) I Harmandar u svojoj

knjizi o kometima kaže da je Anaksagora vidio na nebu velikoi neobično svjetlo, veličine velike grede, koje je svijetlilo kroz višedana.

84. ARISTOT. Meteor. B 9. 369b 14 [o munji i gromu; usp.31 A 63]. Neki tvrde da u oblacima ima vatra..., a Anaksagorakaže da je jedan dio gornjega etera koji on naziva vatrom spušten

odozgo dolje. Prosjaj dakle te vatre je munja, a štropot i pištanjekad se ona gasi jest grmljavina, jer kako vatra nastaje, tako sei vidi, pa je zato munja prije grmljavine. AET. III 3, 4 [Dox. 368].Kad se toplo sudari s hladnim (a to znači eterski dio sa zračnim),štropotom proizvodi grmljavinu, bojom nasuprot crnini oblakamunju, a mnoštvom i veličinom svjetlosti grom; vatrom od mnogih tjelešaca jaki vihor, a sudaranjem oblaka orkan. SENEC. Nat.quaest. II 12, 3. (lat.) Anaksagora kaže da vatra kaplje iz etera

i da iz tolike užarenosti neba padaju dolje mnoge vatre koje oblacidugo u sebi zatvorene čuvaju. II 19 lusp. Anaksimandar I 87, 28].Anaksagora kaže da sve to tako biva da iz etera silazi neka sila




u niže slojeve: tako vatra udarivši u hladne oblake zazvuči. A kadili raskine, zasvijetli, te manja količina vatre proizvodi bljeskove,a veća munje.

85. AET. III 4, 2 [Dox. 37 li. Anaksagora misli o oblacima isnijegu slično [kao Anaksimen, usp. 3 A 17), a o tuči [da nastajelkad od smrznutih oblaka budu otisnuti dolje k zemlji neki di

jelovi koji se padajući ohlađuju i primaju okrugljast oblik. A RISTOT. Meteor. A 12. 348b 13 [o tuči]. On naime Itj. Anaksagoralkaže da se to događa kad oblak naiđe na hladni zrak, a mi -kad se spusti na toplo. ARISTOT. Meteor. A 12. 348a 14. Nekimase dakle čini da je uzrok te pojave i njezina nastanka kad oblak

bude otisnut na gornji sloj koji je hladniji zbog toga što ondje prestaju odbijanja sunčanih zraka koje dolaze od zemlje, a kadvoda onamo dođe, smrzava se. Stoga tuče nastaju više ljeti i utoplim krajevima, jer toplina više potiskuje oblake sa zemlje gore.[Anaksagorino ime donosi ALEX. APHR. Meteor. 49, 13.1

86. AET. III 5, 11 [Dox. 373; o dugi]. Anaksagora smatra duguodrazom sunčane svjetlosti od gustog oblaka, a staje uvijek nasuprot zvijezdi koja je proizvodi. Slično Anaksagora tumači i takozvana pasunca (nuzsunca), a koja nastaju okolo po Pontu.

86a. SCHOL. A AESCHYL. Prom. 88 [ed. Dindorf, Oxford1851, III 181, 30]. Vjetrovi se, po Anaksagori, rađaju iz zemlje,a po Homeru »iz oblaka oca Zeusa« [Ilijada B 1461. Ali Anaksagoranavodi materijalni uzrok vjetrova, a Homer djelotvorni; a boljeoba: i materijalni i djelotvorni.

87. EXC. ASTRON. cod. Vatic. 381 [ed. Maass, Aratea p. 143].Da Zemlja nije ni šuplja, kako tvrdi Demokrit [68 A 94], ni

plosnata, kako hoće Anaksagora.88. ARISTOT. de caelo B 13. 295a 9. Prema tome, ako sada

Zemlja silom miruje, ona se morala skupiti nošena u sredinuzbog vrtnje; taj naime uzrok navode svi izvodeći ga iz onoga štose događa u tekućinama i sa zrakom; u tim slučajevima naimeuvijek veća i teža tjelesa jure prema sredini vrtnje. Stoga i svioni koji tvrde da je nebo nastalo kažu da se i Zemlja skupilau sredinu. SIMPLIC. de caelo 511, 23. Većina kažu da Zemljaleži u središtu, kao E m pe dok lo .. .i Anaksagora. 520, 28. . . . od

onih koji govore da Zemlja miruje jer je drži zrak koji je podnjom, a koji ona čvrsto zatvara kao poklopac jer je plosnata islična bubnju te ne dopušta zraku da izlazi. Tako se čini da su




govorili Anaksimen, Anaksagora i Demokrit. Usp. ARISTOT. decaelo B 13 [13 A 20l.

89. ARISTOT. Meteor. B 7. 365a 14. O potresu i pomicanjuZemlje... (19) Anaksagora dakle kaže da se eter po prirodi dižegore, a kad pada u donje i šuplje dijelove Zemlje, potresa je:gornji su naime dijelovi slijepljeni kišama — jer je sva Zemlja po prirodi jednako šupljikava — tako da od cijele sfere postojigornji dio i donji dio, a gore da je onaj dio na kojemu upravostanujemo, a dolje drugi... (31) Jednako je naivno govoriti daZemlja zbog svoje veličine miruje ležeći na zraku, a tvrditi dase trese kad je udarana odozdo prema gore u svom svojem obujmu. Uz to [Anaksagora] ništa ne objašnjava od onoga što se do

gađa u vezi s potresima. AET. III 15, 4 [Dox. 379; o potresima].Anaksagora [tvrđi da potresi nastaju] kad zrak pada prodirući ugustoću zemljine površine, a ne mogući naći izlaza trzajima potresa omotač. SENEC. Nat. quaest. VI 9, 1. (lat.) Neki misle da

je uzrok potresa vatra, a nek i da nije (jedini uzrok). Među prvima je Anaksagora, koji sm atra da se zbog gotovo istog uzroka tresei zrak i zemlja, kad u donjem dijelu ispod nas gusti zrak i skupljenu oblake raskine vjetar istom snagom kojom se i kod nas obično

razdiru oblaci, te iz tog sudara oblaka i bujice izbijenog zrakasijevne vatra. Upravo ta vatra jurne na zapreke tražeći izlaz iraskida ono što joj se opire, dok ili kroz uski prolaz ne nađe putizlaska k nebu ili ga ne načini na silu i sa štetom. Usp. AMMIAN.MARC. XVII 7, 11.

90. AET. III 16, 2 [Dox. 381; o moru, kako je nastalo i zašto je gorkol. Anaksagora kaže: kad se prvobitna stajaća vlaga isušila pod utjecajem sunčeva obilaska i kad se najlakši dio ispario, ostatak se staložio u slanu i gorku masu. ALEX. Meteor. 67, 17 [usp.

THEOPHR. Phys. opin. fr. 93; Dox. 495]. A treće mišljenje omoru jest da voda koja prokapljuje kroz zemlju i ispire je postajeslana zato što zemlja ima takve sokove u sebi: kao dokaz tomeiznošahu to da se iz nje iskapaju soli i nitrati; a ima i kiselihsokova u mnogim dijelovima zemlje. Takvoga opet mišljenja bi

jahu Anaksagora i Metrodor [70 A 19]. Usp. HIPPOCR. de aereaqu. loc. 8 CMG I 1 p. 62, 9.

CMC V 10, 1 [arapski prijevod GALEN. Comm. in Epid. Ii]

193, 6 Pfaff. Nalazimo da i voda, ako je vatra ili sunce prekomjerno zagrije, tako reći naginje slanosti, samo da se vrste vodeu preuzimanju slanoga okusa razlikuju prema svojoj prvotnoj pri-




jasno kada dulje traje i kad su osjeti pretjerani, jer jake boje i prejaki zvukovi uzrokuju bol i ne možemo ih dugo podnositi.Veće životinje imaju jača osjetila i općenito je osjet razmjeranveličini (osjetila). Koje naime životinje imaju velike, čiste i sjajne

oči, vide velike predmete i izdaleka, a koje imaju male oči, videsuprotno. Slično vrijedi i za sluh: (30) velike životinje čuju jakezvukove i izdaleka, a slabije zvukove ne čuju, dok male životinječuju slabe zvukove i iz blizine. I kod njuha je jednako tako: jačenaime miriše lagani zrak, jer zrak miriše kad se zagrijava i rasteže.A velika životinja dišući zajedno s razrijeđenim zrakom uvlači igusti zrak, i stoga velike životinje jače osjećaju mirise. Jer miris je u blizini jači nego u daljini zato što je gušći, a rasipajući se postaje slab. Gotovo bi se moglo reći da velike životinje ne osje

ćaju rijetkoga zraka, a male gustoga... (37) Anaksagora dakle,kako je rečeno, iznosi to neko opće i staro mišljenje, samo štokaže nešto svoje o svim osjetima, a najviše o vidu, jer je to velikoosjetilo, ali ne razjašnjava osjete koji su više vezani uz tijelo...(59) Jer je i Anaksagora rekao nešto općenito o njima [tj. o bo jama].

93. AET. IV 3, 2 [Dox. 387; je li duša neko tijelo i koja jenjezina biti. Anaksimen, Anaksagora, Ttrfielaj i Diogen [smatrahu

je] zračnom. 5, 11 [Dox. 392]. Pitagora, Anaksagora .. . [kažu] daum izvana prodire unutra. 7, 1 [Dox. 392 n.I. Pitagora, Anaksagora, Diogen... izjavili su da je duša neuništiva. Usp. 28 A47.

94. ARISTOT. Eth. Nic. H 15. 1154b 7. Živo biće naime uvijektrpi kao što svjedoče i filozofi prirode tvrdeći da je gledanje islušanje nešto bolno. AS PAS. Eth. Nic. 156, 14. Anaksagora naime govoraše da živo biće uvijek trpi zbog osjeta. Ali to ne govorikao da se slaže s njima, nego pričajući, jer oni nisu mislili da

je živo biće uvijek na muci. I krivi Anaksagoru [Aristotel], (kaoi) Teofrast u Etici, govoreći da užitak izgoni bol koja je suprotnaitd. AET. IV 9, 16 1Dox. 398]. Anaksagora tvrdi da je svaki osjet

povezan s naporom.95. CICER. Acad. post. I 12, 44. (lat.)... nejasnoćom onih stvari

koje su navele Sokrata na priznanje neznanja i već prije SokrataDemokrita, Anaksagoru, Empedokla i gotovo sve stare koji surekli da se ništa ne može doznati, ništa spoznati, ništa znati: dasu osjetila ograničena [31 B 2, li , duh slab [59 B 2 1], životni vijek

kratak i da je istina, kako kaže Demokrit, zaronjena u dubini [68




II I I7l, da sve zavisi o mišljenjima i sporazumima, da za istinunije ostalo mjesta, ukratko, rekoše da je sve zastrto tamom.

96. AET. IV 9, 1 [Dox. 396], Anaksagora, Demokrit... [rekoše]da su osjeti lažni. Usp. A 28.

97. SEXT. EMP. Pyrrh. hypot. I 33. Ono što mislimo [suprot-siavljamo] onomu što se pokazuje, kao što je Anaksagora činjenicida je snijeg bijel suprotstavljao tvrdnju da je snijeg sm rzn uta voda,a voda je crna, pa je dakle i snijeg crn. CICER. Acad. pr. II 31,100. (lat.) I bit će skloniji da prizna da je snijeg bijel nego što

je bio Anaksagora, koji je ne sam o tvrdio da to nije tako, nego

da mu se, jer zna da je voda od koje se snijeg zgusnuo crna, uopćene čini da je bijel. Drugačije dolje B 10.

98. SCHOL. HOM. (A) n 161. Crna voda: Anaksagora [kažeda se naziva crna] jer je po prirodi crna; pa i dim je crn kojise diže iz vode debala.

98 a. PSELL. de lapid. 26 [usp. 31 A 89]. Mnogi su se usudiliiznijeti uzroke tih svojstava kod kamenja, među starijim mudracima Anaksagora, Empedoklo i Demokrit...

99. ARISTOT. de an. A 2. 404 a 25. A jednako i Anaksagorakaže da je duša ona koja pokreće, i ako je tko drugi rekao da

je um pokrenuo svemir.

100. ----- A 2. 404 b 1. Anaksagora pak manje jasno govorio njima [tj. o pojmovima duše i uma]: na mnogo mjesta naimenaziva um uzrokom lijepoga i ispravnoga, a na drugim mjestimakaže da je on isto što i duša, jer da se nalazi u svim živim bićima,velikima i malima, višima i nižima. A čini se da um shvaćen kaorazum ne pripada jednako svim živim bićima, ali ni svim ljudima.405 a 13. A Anaksagora, čini se, kaže da je jedno duša, a drugoy m ..., a govori o jednom i drugo m kao o jednoj prirodi, osimŠio um stavlja najvećma kao počelo svih stvari: kaže da je on

jedini među svim bićima jednostavan, nepomiješan i čist. A istom počelu pripisuje dva djelovanja: spoznaju i gibanje, govoreći da je um pokrenuo svemir. 405 b 19. Anaksagora jedin i tvrd i da um

ni od čega ne trpi, i da nema ništa zajedničko ni s jednom drugom stv ari.. . I" 429 a 18. Stoga je po trebno da je um, budućida misli sve stvari, nepomiješan, kako kaže Anaksagora [B 12],da bi im gospodario, a to znači, da bi ih spoznavao.




101. AET. V 20, 3 [Dox. 432]. Anaksagora kaže da sva živa bića imaju aktivni um, ali kao da nemaju pasivnog uma koji senaziva tumačem uma.’

101 a. PSELL. de omnif. doctr. 15. Anaksagora ne stavlja u sveljude um ukoliko je razum, ali ne kao da nemaju razumnu supstanciju, nego jer se njom ne služe uvijek: i duša se karakteriziraovim dvjema svojstvima: sposobnošću kretanja i sposobnošćuspoznavanja.

102. ARISTOT. de part. anim. A 10. 687 a 7. Anaksagora kažeda je čovjek najrazboritiji od živih bića zato što ima ruke, a is pravno je reći da zbog toga što je najrazboritiji čovjek dobiva ruke.Ruke su naime oruđe, a priroda uvijek, isto kao i razborit čovjek,

daje svaku pojedinu stvar onome koji se njom može služiti. Usp.GALEN. de usu part. I 3 [III 5 Kiihn, I 4, 3 Helmr.1, B 21 bi c. 61, 6.

103. AfiT. V 25, 2 [Dox. 437]. Anaksagora kaže da san nastaje prestankom tjelesne djelatnosti, jer je to tjelesna slabost, ne duševna, a rastanak [tijela od duše] da je smrt i duše.

104. GALEN. de nat. facult. II 8 [II 107 Kiihn, III 179, 12Helmr.]. Ako se naime s pravom sumnja o tom, zašto onda nećemo istraživati i o krvi da li nastaje u tijelu ili je rasijana u jelima,kao što kažu oni koji pretpostavljaju homeomerije?

105. ARISTOT. de part. anim . A 2. 677 a 5. Č ini se da Anak-sagorini pristaše ne pretpostavljaju ispravno da je [žuč] uzrokakutnih bolesti, jer da se, kad pretjerano raste, širi sve do pluća,vena i rebara. Ali gotovo sve životinje kojima se događaju tetegobe bolesti nemaju žuči, i to se očito moglo vidjeti u anatom

skim ispitivanjima.106. AET. IV 19, 5 [Dox. 4091. Anaksagora kaže da glas nastaje

kad se dah sudari s čvrstim zrakom, a odbivši se od udarca dopredo ušiju; tako nastaje i takozvana jeka.

107. ARISTOT. de geA. anim. A 1. 763 b 30. Jedni kažu dase ta suprotnost nalazi već u sjemenu, kao na primjer Anaksagorai drugi filozofi prirode, jer da sjeme nastaje od muškoga, dokžensko samo pruža mjesto; i muško dolazi s desne strane, a žen-

5. Ne razu m lj iv tekst . S p ravom prim jećuje Z e l le r— N cst le ( 1 1244' ) da bi seočekiva lo upravo obrnuto .



nožaca lasica rađa na usta. To kaže i Anaksagora i neki drugifilozofi prirode, govoreći previše jednostavno i površno.

115. — de respir. 2. 470 b 30. Pošto su Anak sagora i Diogen

rekli da sva živa bića dišu, o ribama i školjkama govore na kojinačin dišu. Anaksagora dakle kaže: kad ribe ispuste vodu krozškrge, dišu uvlačeći zrak koji se stvara u ustima. Nema naimenikakva prazna prostora.

116. PL UTA RH. Q uaest. phys. 1 p. 911 D. Učenici Platona,Anaksagore i Demokrita misle da je biljka životinja koja rasteiz zemlje.

117. THEOPHR. Hist. plant. III 1, 4. ... Anaksagora govoreći

da zrak sadrži sjemena svih stvari i da ona nošena dolje zajednos vodom rađaju biljke... [usp. THEOPHR. de caus. plant. I 5,2; odatle VARRO de re r. I 40, l], [ARISTOT.l de plantis A 1.815 a 15 [31 A 70l. (lat.) Anaksagora p a k .. . kažu da se one [tj. biljke] pokreću po prirodnoj žudnji, i tv rde da one osjećaju, dase žaloste i vesele. Od njih Anaksagora reče da su one životinjei da se vesele i žaloste, a za dokaz uzima mijenjanje lišća. 16 [c.2]. Anaksagora pak ... govorahu da one imaju razum i shvaćanje.816 b 26 [c. 5]. Iako je Anaksagora rekao da [biljka] ima disanje.817 a 23 [c. 6l. Počelo hrane za biljke dolazi iz zemlje, a počelorađanja plodova od sunca. Stoga je Anaksagora rekao da njihovahladnoća dolazi od zraka i zato kaže (...) da je zemlja majka biljaka, a sunce otac.

15. FR AGM ENTI

KNJIGE O PRIRODI I, II (i III?)

1 [l Schaubachl. SIM PLIC . Phys. 155, 23. Svoje mišljen je dase iz jedne jedine mješavine odvajaju homeomerije neograničenemnoštvom, nalazeći se sve u svakoj stvari, a svaka se karakterizira

po onom što u njoj prevladava, Anaksagora iznosi u prvoj knjizi0 prirodi govoreći na početku:

Zajedno bijahu sve stvari, bezgranične i množinom i malenošću, jer i maleno bijaše bezgranično. I dok su sve bile zajedno,

ništa nije bilo jasno spoznatljivo zbog malenosti. Sve je naime pri tisk ivao zrak i ete r, oba bezgraničn i. A to su najveće tvari




sadržane u ukupnoj masi i množinom i veličinom. Usp. gore A60. 61.

I I2 I. SIMPLIC. Phys. 155, 30 [prema B li. I malo poslije kaže:

I zrak i eter odvajaju se od mnoštva koje ih okružuje, a to štoIII okružu je bezg ranično je po množ ini.3 15].----- 164, 16. I da među počelima nema niti najmanjega

niti najvećega, kaže naime: »Niti od malenoga postoji .. .i malena«lusp. 166, 15]. Ako je naime sve u svemu i ako se sve iz svegaIzdvaja, onda će se i od onoga što se čini najmanje izdvojiti neštoumuje od njega, i ono što se čini najveće odvojilo se od nečegašio je veće od njega [usp. 461, 7 ]. I kaže jasno da »u svakoj stvari

sadržan i um« [B li]. I opet drugdje kaže: »Sve ostale stvari. ili s jednom stvari« [B 12]. A drugdje kaže ovako: »I budućidu ... manjim stvarima« IB 6]. Ali i to Anaksagora tvrdi da svakaod osjetnih homeomerija nastaje i karakterizira se sastavljanjem jednakih dijelova. Kaže naim e: »nego čega . . . je st i bijaše« ]B 12],

Niti od malenoga posto ji najm anje , nego uvijek još manje (jerono što postoji ne može cijepanjem više ne postojati), ali i odvelikoga uvijek ima veće. I jednako je malenome po množini, au odnosu na sebe svaka je. stvar i velika i malena^

4 [3. 10. 4 ] . ----- 34, 28. Malo poslije početka prve knjige 0 prirodi Anaksagora govori ovako: »Kad je tome tako ... i drugdje.« Možda će se nekima činiti da on ne misli na spoznajnorazdvajanje koje se događa kod postanka, nego da s drugim mjestima Zemlje uspoređuje boravište kod nas. Ali o drugim mjestima ne bi bio rekao »Sunce ... kao kod nas« i ne bi stvari ondjenazvao »klice ... oblike«. 156, 1. I malo poslije Iprema B 2l kaže:• Kad je tom e tako . . . okuse. A prije nego su se te stvari odvojile

. slična drugoj«. 34, 21. »A prije nego ... sve stvari« [ali izostavljeno »Jer ni od ostalih ... slična drugoj«!]. 157, 9- I rekavšizatim: »da su u svemu što se sjedinjuje sadržane mnoge stvari

okuse. I da su tako i ljudi bili sazdani i ostala živa bića kojaimaju dušu«, dodaje: »I da ti ljudi ... njima se služe.« I da zagonetno govori o nekom drugom uređenju svijeta uz ovaj kodnas, pokazuje izraz »kao kod nas«, koji nije rečen samo jedanput.A da ne misli da je ono neko osjetno uređenje koje je vremenom

prethodilo ovom našemu, pokazuje izraz »od kojih oni najkorisnije skuplja ju u svoj* stan i nj im a se služe«. Nije naim e rekao•služili su se«, nego »služe se«. Ali nije rekao ni tako kao da jesada u nekim drugim zemljama uređenje slično ovomu kod nas.




Nije naim e rekao: »Sunce i Mjesec je i kod njih kao i kod nas«,nego: »Sunce i Mjesec kao kod nas«, kao da govori o drugima. No je li to tako ili drugačije, vrijedno je istraživati.

Kad je tome tako, treba pretpostavljati da su u svemu što sesjedinjuje sadržane mnoge i svakojake [stvari] i klice svih stvarikoje imaju svakojake oblike, boje i okuse. I da su tako i ljudi bili sazdani i ostala živa bića koja imaju dušu. I da ti ljudi imajui nastanjene gradove i opremljene utvrde kao kod nas, i da imajuSunce i Mjesec i ostale zvijezde kao kod nas, i da im zemlja rađamnoge i svakojake plodove, od kojih oni najkorisnije skupljajuu svoj stan i njima se služe. To sam ja dakle rekao o odvajanju,

da se moglo dogoditi ne samo kod nas nego i drugdje.A prije8 nego su se te stvari odvojile, dok su još sve bile za

jedno, nijedna boja nije bila jasno raspoznatljiva: priječila je tomješavina svih stvari, vlažnoga i suhoga, toploga i hladnoga, svi

jetloga i tamnoga, pogotovo kad je u njoj bilo i mnogo zemljei klica bezgraničnih mnoštvom, koje ni u čemu nisu bile slične

jedna drugoj. Je r ni od ostalih stvari nijedna nije slična drugoj.Kad je tome tako, treba pretpostavljati da su u sveukupnoj cjelini

sadržane sve stvari.5 [l4l SIMPLIC. Phys. 156, 9 [iza B 4], Da niti nastaje niti

propada koja od homeomerija, nego da su uvijek iste, dokazujegovoreći:

Pošto su se te stvari na taj način razdvojile, mora se spoznatida svih stvari nema ništa manje ni više (jer je nemoguće da ih bude više nego svih), već da su sve uvijek jednako na broju.

Toliko dakle o mješavini i homeomerijama.

6 [ l2 ] .----- 164, 25 [iza B 12l. A na drugom mjestu kaže ovako:I budući da su m no žinom jednaki dijelovi i velikoga i male

noga, tako također mogu u svakoj stvari biti sadržane sve stvari.Također ne može bilo što postojati odvojeno, nego sve stvariimaju udjela u svemu. A budući da ne može postojati nikakvonajmanje, ne bi se moglo ni odvojiti niti za sebe postojati, negomoraju, kao u početku, i sada sve stvari biti zajedno. U svim pakstvarima sadržane su mnoge tvari, a od onih koje nastaju odva janjem jednaka je množina u većim i manjim stvarima.

8. Veza s l jedećeg teksta s pre tho dn im ni je jasna . H. F rank e l kaže da je m nogo bol ja

veza sa B2.




7 lol. SIMPLIC. de caelo 608, 23 liza »zajedno ... zbog male-nosti« (B 1) i da »u sveukupnoj cjelini... stvari« (B 4)]. A kažedii je bezgranično za nas neuhvatljivo i nespoznatljivo: i to se

dokazuje ovako:Stoga ne možemo mnoštvo stvari koje nastaju odvajanjem znatini u teoriji ni u praksi.

Da ih je smatrao ograničene oblikom, dokazuje govoreći da ihsve spoznaje um ; pa ipak, ako su uistinu bile bezgranične, svakakonii bile nespoznatljive, jer spoznaja ograničuje i dovršava ono što je spoznato. A kaže: »I što se tu m ije ša lo ... kakvo bijaše« [B12],

8 [li], SIMPLIC. Phys. 175, 11. Pošto je Anaksagora rekao:•Niti se razdvaja ... od drugoga« [B 12l zbog toga što su sve stvariu svim stvarima, i drugdje': »Niti su odsječeni... od toploga«. 176,28. I to da »nisu odvojeni... sjekirom«, kako kaže na drugommjestu.

Nisu odijeljeni jedni od drugih sastavni dijelovi u ovome jednom svijetu, niti su sjekirom odsječeni, ni toplo od hladnoga nililadno od toploga.

9 [ 2 l ] ,----- 35, 13 [iza B 4]. A poslušaj što i malo poslije kaže

praveći usporedbu između oba svijeta [naime izm eđu jedinstvenog i razdvojenog svijetal:

... dok su se ti sastavni dijelovi tako okretali i odvajali djelovanjem sile i brzine. A silu stvara brzina. Ali njihova brzina nijeslična nijednoj stvari s obzirom na brzinu stvari koje sada postojemeđu ljudima, nego je svakako mnogostruko tako brza.

10 lol. SCHOL. GREGOR. NAZ. XXXVI 911 Migne. Anaksagora je našao staro mišljenje da ništa ne nastaje iz ničega te

je ukinuo rađanje, a uveo razdvajanje nam jesto rađanja. Trabunjao je da su sve stvari pomiješane medu sobom, a da se rastući razdvajaju. Jer u istoj se klici nalaze i vlasi i nokti, i vene i arterije,i živci i kosti, ali su nevidljivi zbog toga što su dijelovi vrlomaleni, dok se rastući malo-pomalo razdvajaju. On naime kaže:

Kako može od ne-vlasi nastati vlas i meso od ne-mesa?Ali nije samo o tjelesima iznosio takve tvrdnje, nego i o bo

jama: da naim e u bijelome im a crnoga i bijeloga u crnome. A

isto je tako tvrdio za težine, držeći da je s teškim pomiješanolako, a ovo opet s onim. Usp. SIMPLIC. Phys. 460, 16.



11 (7. 15l. SIMPLIC. Phys. 164, 22. I govori jasno:

U svakoj stvari sadržan je dio svake stvari, osim uma; ali unekima je sadržan i um.

12 (8. 9. 13l.---- 164, 24 [iza B li). I opet kaže da *sve ostalestvari... nije pomiješan ni s jednom stvari«. 156, 13 [iza B 5).A o umu napisao je ovo: »A um je ... jest i bijaše«. Usp. 176,32.

Sve ostale stvari imaju udjela u svemu, ali um je nešto neograničeno i nezavisno, i nije pomiješan ni s jednom stvari, nego

je sam, samostalan , za sebe. Jer kad ne bi bio sam za sebe, nego pomiješan s nečim drugim , imao bi udjela u svim stvarima ako

bi bio pomiješan bilo s čim. U svakoj stvari sadržan je naimedio svake stvari, kako sam već prije rekao [B li]; i priječili biga primiješani dijelovi tako da ne bi mogao vladati ni nad jednomstvari onako kao kad je sam za sebe. On je naime najnježnijaod svih stvari i najčistija, i posjeduje potpuno znanje o svemui ima najveću moć; i bića koja imaju dušu, i veća i manja, nadsvima njima vlada um. I nad cjelokupnom vrtnjom um je preuzeovlast, tako da je toj vrtnji dao početni udarac. I najprije je ta vrtnja

počela od neke male točke, zatim vrtnja postaje veća i postat će još veća. I što se tu miješalo i odvajalo i razdvajalo, sve je tospoznao um. I kakvo je trebalo biti i kakvo bijaše ono što sadaviše nije, i sve što sada postoji i kakvo će biti, sve je rasporedioum, pa i ovu vrtnju koju sada izvode zvijezde, Sunce, Mjesec, zraki eter, koji se odvajaju. A upravo ta vrtnja učinila je da su seodvajali. I odvaja se od rijetkoga gusto, od hladnoga toplo, odtamnoga svijetlo, od vlažnoga suho. Pri tom postoje mnogi dijelovi mnogih stvari. A ništa se potpuno ne odvaja niti ne razdvaja

jedno od drugoga, osim um a. A um je uvijek jednak, i onaj većii onaj manji. A inače nijedna stvar nije jednaka drugoj, nego čegau nekoj stvari najviše ima, to svaka pojedina stvar kao najočitija

jest i bijaše.

13 (18]. SIMPLIC. Phys. 300, 27. »Anaksagoru, kaže Aleksandar, nije spomenuo [Aristotel; Phys. B 2. p. 194a 20], premda jeum stavljao među počela, možda, kaže, zato što ga ne upotrebljavau tumačenju postanka.« Ali da ga upotrebljava, jasno je ako tvrdi

da postajanje nije ništa drugo nego izdvajanje, a izdvajanje da bivauslijed gibanja, a uzrok gibanja da je um. Ovako naime govoriAnaksagora:




l kad je um započeo gibanje, odvajao se od svega što se gibalo,i što god je pokrenuo um, sve se to razdvojilo jedno od drugoga;a za vrijeme gibanja i razdvajanja vrtnja je izazvala još mnogo

jače razdvajanje.14 [23] .----- 157, 5. Da pretpostavlja neko dvostruko uređenje,umno i osjetno (koje je nastalo) od prvoga, jasno je i iz onogašto je gore rečeno [B 12], a jasno je i iz ovoga:

A um, koji je uvijek, još više je i sada ondje gdje su i sve drugestvari, u množini koja ga još okružuje i u onim stvarima kojesu se pridružile i u stvarima koje su se već odvojile.

15 119]. SIMPLIC. Phys. 179, 3 [iza B 12], I malo poslije kaže:»Gusto i . . . etera.«

Gusto i vlažno i hladno i tamno skupilo se ovamo gdje je sada(zemlja), a rijetko i toplo i suho izišlo je u daljine etera.

16 [20]. — — 179, 6 [iza B 15l. I kaže da se ta prvobitna inajjednostavnija tjelesa odvajaju, a za druga složenija od njih kažeda se sad spajaju kao složena [?], sad opet odvajaju kao zemlja.Ovako naime kaže: »Od tih... hladnoće.« 155, 21. Kaže dakleAnaksagora u prvoj knjizi 0 prirodi: »Iz oblaka... nego voda.«

Od tih množina koje se odvajaju skrućuje se zemlja: jer izoblaka odvaja se voda, iz vode zemlja, iz zemlje se skraćuje kamenje uslijed hladnoće, a ono se još više natiskuje van negovoda.

17 [22 ] . ----- 163, 18. A Anaksagora u prvoj knjizi 0 prirodi jasno kaže da je postajanje i propadan je zapravo sastavljanje irastavljanje. Piše ovako:

O postajanju i propadan ju Heleni nemaju ispravno mišljenje, jer nijedna stvar ne nastaje i ne propada, nego se od postojećih

stvari sastavlja i opet rastavlja. I tako bi postajanje ispravno moralinazivati sastavljanje, a propadanje rastavljanje.

18 [0]. PLUTARH. de fac. in orb. lun. 16 p. 929 B. Prijateljse dakle proslavio u predavanju citirajući ovu Anaksagorinu rečenicu:

Sunce daje Mjesecu svoj sjaj.19 lo], SCHOL. HOM. BT uz P 547. Anaksagora kaže:Dugom zovemo odraz sunca u oblacima. Ona je dakle pred

znak oluje, jer voda koja se razlijeva oko oblaka podigne vjetarili izlije kišu.




20 [Ol. GALEN.9 in Hippocr. de aere aqu. loc. VI 202 ed.Chartier lW. Schultz, Archiv f. Gesch. d. Phil. 24, 1911, 325 ss.l.I svi ljudi kažu da Sunce izlazi ujutro i zalazi uvečer. Što se tiče

početaka, astronomi ih poznaju i imaju o njima opće znanje. Ionda, ako se neka zvijezda ne pojavi na početku dvadeset danaili je na nebu pri zalasku Sunca ili na način koji vrijedi za Mjesecu vrijeme konjunkcije: gle, sve što se od njih pojavljuje i udaljujeod horizonta, naziva se pojavak i izlazak. I mnogo je o tomegovorio AN SA RO S10 (= Anaksagora?), mudrac.

Kad izlazi zviježđe Plejada, čovjek počinje žetvu; kad zalazi, počinje oranje i drljanje. Rekao je također da to zviježđe ostajenevidljivo četrdeset dana i četrdeset noći. I ostaje skriveno, kako

je on o njemu tvrdio, samo tih četrdeset dana. Zatim pak postajevidljivo noću, a katkada postaje vidljivo pri zalasku Sunca, a katkada postaje vidljivo dva ili tri sata poslije zalaska Sunca. Ali postaje vidljivo tek poslije ravnodnevice koju smo spomenuli. Alikad Sunce zađe i noć bude zastrta, pojavljuje se Plejada u jasnojvidljivosti, dok je cijeli dan držana skrivena od zapadnog horizonta. Kad prođe ravnodnevica, zviježđe se u proljeće pojavljuje uslaboj vidljivosti. Tada zađe i nije ni na koji način vidljivo; Plejadanaime zalazi u isto vrijeme sa zalaskom Sunca, prije nego noć

stigne do potpune tame. Ali ne postaje opet vidljiva prije negonastupi tama noći koja zamračuje, zbog jedne male zvijezde kojase postavlja između nje i promatrača. I stoga ne postaje ponovovidljiva i ne pojavljuje se u mnogim noćima od četrdeset noći,kako je rekao ANSAROS ( = Anaksagora?), mudrac, učenjak. On

je naim e rekao da medu zvijezdama nema nijedne te vrste izuzevši jednu jedin u koja se zove »Č uvar Gazele«. I jedna je zvijezdau njezinoj blizini pod njom, koja se zove »Vrata Večeri«. Narod

je zove »Pas«.. . .

Što se pak tiče kasnijih glasovitih učenjaka, oni se slažu u tomda je proljeće ravnodnevica nakon zime, početak ljeta je izlazak

9 . Au ten t ičnos t Ga lcnova sp i sa s t av l j a u sumnju Brau t igam (de Hippocr . Ep id . VI

comm: Diss . Konigsb. 1908, 68) . Al i sp is preveden s grčkoga na arapski , za t im

na hebrejski ne dopušta n ikakav s igurni zakl jučak na izvornik . Gornj i teks t

temel j i se na pr i jevodu D. H. Mii l lera iz hebrejskoga u Bodi . rukopisu , koj i

je o b je lo d an io W . S chu lt z .

10. Ispravak imena (ANSAROS), koje se u ovom tekstu pojavl ju je dva puta raz l ič i to

p o k v a ren o , dao je la ti n sk i p rev o d il ac A la ti no , al i is pra vak n ij e sa sv im si gu ra n .

N je govu isp rav n o s t o spo ra va D ille r (P hil o l. S up p l. 23 , 1932, 186), koji m is li dase radi o Heziodu.




Kimaha [Plejada], a početak zrenja plodova izlazak »Psa«. I rekao je to ANSAROS (= Anaksagora?) jer je im ao znanje u drugimznanostima, naime da je početak ljeta izlazak Kimaha [Plejada],

11 početak zim e njihov zalazak. A već je i HOM ER [X26 —3li," pjesnik, rekao da zvijezda koja se zove »Pas« — a to je . . . — izlazi u vrijeme plodova sa svijetlosjajnim izlaskom.

21 [25]. SEXT. EMP. adv. math. VII 90. Najveći filozof prirode,Anaksagora, kudeći slabost osjetila kaže:

Zbog njihove slabosti nismo u stanju rasuđivati istinu.I za dokaz njihove nepouzdanosti navodi neznatnu izmjenu

boja. Ako bismo naim e uzeli dvije boje, crnu i bijelu, pa iz jedne

u drugu prelijevali kap po kap, vid ne bi mogao razlikovati neznatne promjene, premda one postoje u prirodi.

21a to]. SEXT. VII 140. Diotim [c. 76, 31 govoraše da po njemu[Demokritu, usp. 68 A 111] postoje tri mjerila suda, za shvaćanjenejasnih stvari — prividne pojave:

Gledanje skrivenih stvari pomoću pojavnih.Tako kaže Anaksagora, kojega zbog toga hvali Demokrit itd.

Usp. VII 374. III 23. 58. APPEND. proverb. 4, 50 [Leutsch Pa-

roemiogr. I 444].Izgled nejasnih stvari su pojavne prividnosti. Usp. c. 10, 3 Pnr. 20 I 63, 22.

21b tp. 188], PLUTARH. de fort. 3 p. 98 F. U svim tim stvarima slabiji smo od životinja, ali, po Anaksagori:

Iskustvom, pamćenjem, mudrošću i vještinom iskorišćujemonjihov {rad), uzimamo im med, muzemo mlijeko i sve skupljajućinosimo i dopremamo sebi.

22 [p. 183]. ATHEN. epit. B p. 57 D. Anaksagora u svojoj knjizi0 prirodi kaže:Takozvano ptičje mlijeko je bjelanjak u jajima.

I I . H o m e r o v i s t i h o v i ( I l i jada 22 , 26 —31) u M aret ić-Ivš ićevu pri jevod u (M atica h r

vatska , Zagreb, 1961) glase :

gdje se vinuo poljem i sjaji se kakono zvjezda, koja se u jesen rađa, i svojim zrakama jarkim druge nadsjajuje zvjezde u noći u gluho doba, a koju imenom »Pas Orionov« nazivaju ljudi; od svih je sjajnija ona, a sv’jetu je znamenje hudo, ona vrućicu silnu jadnicima donosi Ijudma.




NEAUTENTIČ NO

23 [ol. Ryssel graeco-syr. Philosophenspriiche 30 [Rhein. Mas.

51, 1896, 538], Anaksagora kaže: Smrt, koja se ljudima naokoukazuje gorka, pri pobližem je istraživanju vrlo lijepa: ona pribavlja počinak starosti, koja nema nikakve snage, i mladosti, na kojuvrebaju boli, i dječaštvu, da se ne muči i ne umara, da ne gradii ne sadi i ne uređuje za druge; ona oslobađa dužnike od vjerovnika, koji traže glavnicu i kamate. Zbog nečega što je uglavljenone treba da se ljutimo, jer ljutnja to ne može ukloniti; ali vedrijeraspoloženje može to pokriti, iako samo privremeno. Jer u luci

nema više poteškoća ako u njoj boraviš. I ako se ona (tj. smrt) prikazuje očim a gledalaca neugodna, zažmiri. I gle, ja sam vidiokako je lijepa smrt koju mole oni što ovdje trpe muke i nevolje.To pruža svjedočanstvo kako je spokojan i divan boravak u Podzemnom svijetu.

24 [ol. AELIAN. Var. hist. IV 14 = Anaksarh 72 B 2.

60 [47]. ARHELAJ (Archelaos)


1. DIOG. II 16. 17 Arhelaj, Atenjanin ili Milećanin, (kome je)otac (bio) Apolodor, a kako neki (kažu) Midon, (bio je) Anaksagorin učenik a učitelj Sokratov. On je prvi filozofiju prirode prenio iz Jonije u Atenu i bio je nazvan fizičarem zbog toga štose s njim ugasila filozofija prirode kad je Sokrat uveo etiku. Izgleda da se i on prihvatio etike jer je filozofirao o zakonima, olijepom i o pravednom. Sokrat je od njega preuzeo (etiku) i uz-digavši je do (vrhunca) bio je smatran (njenim) pronalazačem.Govorio je da postoje dva uzroka postajanja, toplo i hladno; dasu živa bića rođena iz blata i da pravedno i sramotno ne postoji

po prirodi (9 'jctsi) nego kroz odredbe (vo[x<o).(17) Učenje mu je ovakvo: tvrdi da voda sušeći se zbog topline,

ukoliko se zgušnjuje u ono (dolje zbog onog (što je)) vatreno,stvara zemlju, a ukoliko teče okolo rađa zrak. Zato je ona (sc.zemlja) obuhvaćena zrakom, a on (je obuhvaćen) obilaženjem vatre. Tvrdi da se živa bića rađaju iz tople zemlje koja kao hranu



A R H E L A J 47

ispušta blato slično mlijeku i da je tako stvorila i ljude. Prvi jerekao da glas nastaje od udarca zraka. More je nastalo u šupljinama procjedujući se kroz zemlju. Najveća od zvijezda je Sunce

a svemir je beskonačan.Postojala su i druga tri Arhelaja: (jedan), koji je opisao zemljena koje je stupio Aleksandar; (drugi), koji je napisao Osobitosti i treći, retor, pisac rasprave iz govomištva.

2. SUID. s. v. Arhelaj: Arhelaj, Apolodorov ili Midonov (sin),Milećanin, koji je s obzirom na svoje djelovanje nazvan filozofom

prirode zato što je prvi prenio iz Jonije proučavanje prirode, (bio je) učenik Anaksagore Klazomenjanina i učitelj Sokratov, a drugiIvrde i Euripidov. Napisao je Proučavanje prirode i smatrao je da pravedno i sramotno ne postoji po prirodi nego kroz odredbe. Napisao je i neka druga (djela). Iz Hezihija i iz Nepoznatog izvora (koji navodi) Ada Adler.

3. PORPHYR. Histor. philos. fr. 12 Nauck2 p. 11, 23 (iz Cyrill.c. Jul. VI 186 D) A o njemu [Sokratu] se govoriio kako kao dječaknije živio valjano niti uredno... i da mu je došao Arhelaj, Anaksagorin učenik (koji je) već (bio) u dobi od oko sedamdeset godinaIdakle 452] tražeći da (mu) bude ljubavnik. A Sokrat nije uskratio

i drugovanje s Arhelajem, već je bio kod njega dugo godina. Ilako (ga) je Arhelaj nagovorio na filozofiju, [iz Porph. takođerSuida s. v. Sokrat: Aristoksen [fr. 25 FHG II 280] govorio da jeon (sc. Sokrat) prvi slušao Arhelaja i da je postao njegov ljubavnik.] DIOG. II 23 A Ijon Hijanin [fr. 73 Kopke] (kaže) da je kaomladić [Sokratl otputovao s Arhelajem na Sam.

UČENJE

Cf. DIOG V 42 [Teofrastov spis] 0 Arhelajevim spisima, jedna(knjiga).

4. HIPPOL. Refut. I 9 (D. 563, W. 15) (1) Arhelaj (je bio) rodomAtenjanin a sin Apolodorov. On je govorio o miješanju tvari jednako kao Anaksagora, a i o počelima isto tako. O n (je rekao)da je umu imanentna upravo neka smjesa. (2) Početak kretanja je međusobno odvajanje toploga i hladnoga, tako da se toplokreće a hladno miruje. Nastala voda teče u središte u kojem izgarai nastaju zrak i zemlja. Od njih se jedno (zrak) odmiče gore adrugo ostaje dolje. (3) Zemlja, dakle, miruje i nastaje zbog toga,a leži u središtu i nije, tako reći, nijedan dio svemira. {Zrak obu-



37. CLEM. Strom. II 129 [II 183, 19l: Doista i pcripatetik Likogovorio je da je cilj pravo veselje duše kao što je Leukim(?) govorio da je to veselje za lijepe stvari. Usp. 68 B 207.


B. FRAGMENTI

LEUKIPOV VELIKI RED SVIJETA

Usp. 68 A 33 (Tetral. III. IV); B 4 b

1. ACH1LL. Isag. 1, 13 (iz Eudora): Da su zvijezde živa bićane smatra ni Anaksagora (59 A 79) ni Demokrit u Velikom redu svijeta.

ta. PAP. HERCUL. 1788 (Coll. alt. vol. VIII) fr. 1 (CronertKolotes i Mened. str. 147): ... pišući da je to isto već prije rečenou djelu Veliki red svijeta, za koje kažu da je Leukipovo. A bio je napadan što je toliko prisvajao tuđe misli uvrštavajući u M ali red svijeta ono što se nalazi i u Velikom redu svijeta.

Daljnji doslovni citati iz Velikog reda svijeta nisu sačuvani,nego samo prikaz sadržaja, usp. A 7 II 73, 16 i d.; pojedini izrazikao (£t o |a o i (atomi), varira (tvrda tjelesa), |jiya y.Evov (velika praznina), a7wro|j.Y) (cijepanje), pu<j(xot; (mjera), Sia&rf /) (uzajamni dodir), rpon-f] (smjer), 7rspi7taXaJ;t? (miješanje), Sivo? (vrtlog) i drugimogu sc utvrditi iz podataka doksografa. Epikurovski izvaci 67A 24.

O UMU

Usp. 67 A 28 i d., 68 A 33; B 5 e.

2. AfiT. I 25, 4 (D. 321): Leukip tvrdi da se sve zbiva ponužnosti, a da je ona sudbina. Govori naime u djelu 0 umu: Ništane nastaje nerazložno, nego sve s razlogom i po nužnosti-



83

68. [55]. DEMOKRIT (Demokritos)

A. ŽIV OT I UČ ENJE

ŽIVOT

1. DIOG. IX 34 i cl.: Demokrit, sin Hegezistratov, po drugimaAtenokritov, a po nekima Damazipov, bio je iz Abdere ili, kakoneki kažu, iz Mileta [usp. 67 A 1 30; A 33). On je slušao nekevrače i Kaldejce jer je kralj Kserkso njegovu ocu, kad je kod njega

bio pogošćen, kako kaže i Herodot, ostavio neke mudrace. Odnjih se još kao dječak uputio u teološke i astrološke nauke. Ka

snije se družio i s Leukipom, a po nekima i s Anaksagorom, odkojega je bio mladi četrdeset godina [FGrHist. 244 F 36 b II10301. Favorin u Raznovrsnoj povijesti [fr. 33 FHG III 582] kažeda je Demokrit o Anaksagori govorio da učenje o Suncu i Mjesecu nije njegovo, već drevno, a da ga je on prisvojio. Nadalje,da je ismijavao njegovo učenje o uređenju svijeta i o umu, jer

je prema njem u bio neprijateljski raspoložen zato što ga nije uzeoza učenika. Kako je onda, prema nekima, njega slušao?

Demetrije u Homonim im a i Antisten u Nasljeđivanjima [FHGIII 183 n.J kažu da je putovao i u Egipat k svećenicima da učigeometriju i do Kaldejaca u Perziju, a da je bio i na Crvenomemoru. Neki tvrde da se družio i s gimnosofistimaJ u Indiji teda je došao i u Etiopiju. Kao treći od tri brata podijelio je imutak i većina kaže da je uzeo manji dio, ali u novcu jer mu je trebaoza putovanja, a to su i braća lukavo naslutila. (36) Međutim, Demetrije tvrdi da je njegov dio iznosio preko sto talenata i da jesve to potrošio. Kaže nadalje da je toliko volio rad da je uzeo

neku kućicu okruženu vrtom i da je tu bio zatvoren. A kad je jednom njegov otac doveo vola da ga žrtvuje i ondje ga privezao,on ga dosta dugo nije ni primijetio dok ga otac radi žrtve nije

pokrenuo i ispripovjedio m u zgodu s volom [usp. A 15). Č ini se,kaže, da je došao i u Atenu, no kako je prezirao slavu, nije seni potrudio da ga prepoznaju. Da je upoznao i Sokrata, ali daga taj nije zapazio. »Eto, dođoh«, reče on, »u Atenu i nitko mene prepoznade [B 1161«.

2. G im no sofis t i ( = gol i m udraci) zval i su se indi jski u čitel ji m ud rost i koj i su živjel i

aske t sk im ž ivotom. Pr ipada l i su svećeničkoj kas t i b rahmana .




Tako je sunčanim zrakama ugasio svjetlo očiju da ne gleda kako opakim građanima ide dobro.

A tako i ja sjajem blistavog novca

želim pomračiti konac svojeg života da ne gledam nevaljanog sina u obilju.

24. LUCR. III 1039 [odatle LACT. Inst. III 18, 6b (lat.)

Konačno, kako Demokrit? On, čim ga poodmakla starost Podsjeti, duševna moć da pamćenja slabi u njega,Sam je ponio glavu svojevoljno smrti u siisrct.‘°

25. HIMER. Ecl. 3, 18: Dobrovoljno je Demokrit bolovao tje

lesno da mu bude zdravo ono vrednije.26. TERT. Apolog. 46: (lat.) Osljepljujući samoga sebe zato što

nije mogao gledati žene bez požude i što je trpio ako ih nijemogao dobiti, Demokrit svojom kaznom priznaje svoju neobuzdanost.

27. PLUT. de curios. 12 p. 521 D: Lažna je ona priča da jeDemokrit dobrovoljno ugasio očinji vid upravivši pogled u ogledalo postavljeno nasuprot vatri i izloživši se odsjaju da mu oči,

često pozivajući misao van, ne bi misao ometale, nego da bi ga,kao prozori čvrsto zatvoreni prema ulici, puštale da ostaje unutrau kući i da se posvećuje onom što se spoznaje duhom.

28. ANON. LONDIN. c. 37, 34 i d.: I u vezi s time Asklepijadgovori da se pripovijeda kako je Demokrit, uzdržavajući se odhrane četiri dana, bio na domaku smrti, ali da su ga neke žene

potakle neka ostane na životu još nekoliko dana. Da im Tezmo-forijc u to vrijeme ne budu nepovoljno prekinute, kaže da im

je naredio neka ga premjeste i posjednu kod hljebova iz kojih je isparivala para. Da je D em okrit udišući paru iz peći ojačao svojesnage i za neko vrijeme produljio sebi život. CAELIUS AUREL.Acut. morb. II 37: (lat.) Neka se uzme ječmena kaša s octom ili prženi kruh umočen u ocat ili dunje ili bobice od mrče i tomeslično. To naime zadržava tjelesnu snagu na izmaku, kako todokazuje znanost i dobro poznat primjer Demokrita koji je odgodio smrt.

29. ATHEN. epit. II p. 46 E: Pripovijeda se da je Demokritiz Abdere zbog starosti bio odlučio napustiti život i da je svakog

10. Prijevod Marica Tepesa (Lukrecije, 0 prir odi, 2. izd. Zagreb 1952, Matica hrvatska.)



D E M O K R I T 93

dana smanjivao sebi hranu. No kako su se primakli dani Tezmo-forija, neke su ga domaće žene zamolile neka ne umre za vrijemete svetkovine da bi je mogle proslaviti, a on ih je poslušao izatražio neka blizu njega bude postavljena posuda s medom, pa

je taj čovjek živio dovoljan broj dana samo od isparivanja meda,a kad je nakon tih dana med odnesen, umro je. Demokrit seuvijek radovao medu, pa kad ga je netko upitao kako se možezdravo živjeti, reče tako da se unutrašnjost tijela maže medom,a vanjština uljem.

30. MARC. ANTON. III 3: Demokrita su uši [naime ubile.Zamjena s Ferekidom 7 A 1 118].

SPISI V. A 2.

31. SU(I)DA: Demokrit [A 2]: Dvije su knjige stvarno njegove:Veliki red svijeta [67 B l] i 0 prirodi kozmosa [68 B 5 cl. Pisao

je i pisma [68 C 2 —6], Iz Hezihija.32. SU(I)DA: Kalimah [Popis djela]. Tabla Demokritovih izraza

i djela. Iz Hezihija. STEPH. BYZ. p. 640, 5 Mein.: GramatičarHegezijanakt [Susemihl Al. 1. II 31] napisao je jednu knjigu 0 Demokritovu iz ražavanju i 0 izražavanju pjesničkom. Bio je izTroade. Iz Hezihija.

33. DIOG. IX 45-49 TRAZILOV RASPORED U TETRA-LOGIJE [Usp. 68 B 0a —28c].1 njegove je knjige Trazil popisao redom onako kao i Platonove, po tetralogijama.

(46) E t i č k e su knjige ove:

I 1. Pitagora 2. 0 mudračevu raspoloženju 3. 0 prilikama u

Hadu. 4. Tritogeneja (to je ime odatle što od nje nastajetroje koje sadržava sve što je ljudsko).

II 1. 0 ljudskoj dobroti ili O vrlini 2. Amalte jin rog 3. 0 duševnom miru 4. Etičke bilješke [nedostaje broj knjiga]; knjiga0 dobrom stanju izgubljena je. To su e t i č k e knjige.

F i z i č k e s u o v e :

III 1. Veliki red svijeta (za koji Teofrastovi sljedbenici kažu da

je Leukipov) 2. M ali red svijeta 3. Kozmografija 4. 0 planetima.



(puše) Kekija, a da je dijametralno suprotan njemu, iz smjerazimskog zapada, Lib; s druge strane, od zimskog je istoka Eur,a nasuprot njemu Argest. U sredini su Apeliot i Zefir.

78 [65l. BOLOS (Bolos)

Za SU(I)DINE navode o njemu v. 68 B 300, 1. Tamo se citirai:•O ONO ME ŠTO PRI Č ITANJU POV IJESNIH D JELA PRIVLAČ I NAŠU PAŽNJU«

O njegovu imenu, vremenu, djelima v. 68 B 300. Osim toga:

APO LL ON. Mirabil. 31 (citat iz Teofrasta, H. pl. IX 17, 4. naveden i kod STEPH. BYZ. s. v. »Apsint«) ... to je i vrsta biljke( = pelin), koju spominje dem okritovac Bol, navodeći ono što udevetoj knjizi djela 0 biljkama kaže Teofrast: »Stoka koja naPontu pase pelin nema žuči.«Literatura: M. Wellmann Die Georgika des Demokritos, Abh. d. Beri. Ak. 1921, 4; id. Die <I>ucr'.xa des Bolos Demokritos und der Magier Anaxilaos aus Larissa, ibid. 1928, 7; id. Der Physiologos.

Philol. Suppl. XXII (1931); Kroll Herm. 69 (1934) 228. Neki O r iz Mendeta pojavljuje se kao pronalazač »lijeka od devetsastojaka« kod Aetija, XV 27 (p. 124, 5 ed. Zerbos = ’A&rjva sv.XXI, 1909).

2 3 0 P R E D S O K R A T O V C I



2. PLAT.Soph. 231 D'»Najprije se pojavio Isc. sofist] kao plaćenilovac na bogate mladiće... Drugi put kao neki veletrgovac znanjakoje se tiče duše . . . Zar se nije treći pu t u odnosu na ta ista

znanja pokazao kao trgovac nasitno?... A četvrti put nam se pojavio kao prodavač vlastitoga znanja . . . Peti p u t . . . bijaše nekiatleta u borbi govorima jer je uzeo za sebe erističko umijeće ...Šesti oblik bijaše prijeporan, ali se ipak složismo dopustivši muda je čistač od krivih mišljenja koja stoje na putu nauci koja setiče duše.« Usp. Prot. 317 B.2a. XENOPH. Mem. I 1,11 Za razliku od većine drugih, nijeraspravljao [Sokrat] o prirodi svega, nije istraživao kakvo je onošto sofisti zovu »kozmosom« niti kakve sile uvjetuju svaku poje

dinačnu nebesku pojavu. 6, 13 Isto tako, sofiste koji za novac prodaju m udrost svakomu koji to hoće, nazivaju svojevrsnim kurvama. Cyn. 13, 8 Sofisti govore zato da bi varali, pišu radi vlastitadobitka i nikomu ni u čemu ne koriste. Nitko, naime, od njihnije bio niti jest mudar (coipoi;), nego je svakomu dovoljno bitinazvan sofistom, što je kod ljudi čestite pameti uvreda. Savjetu

jem stoga oprez pred obećanjima sofista, ali poštovanje premamišljenjima filozofa.

3. ARISTOT. Soph. el. 1. 165a 21 Sofistika je, naime, prividna,a ne stvarna mudrost (crotpta), a sofist je prodavač prividne, a nestvarne mudrosti.

80 [74]. PROTAGORA (Protagoras)


1. DIOG . IX 50 seqq. Protagora, sin Artem onov ili, kako kažuApolodor [FGrHist. 244F 70 II 1040] i Dinon u petoj knjiziPerzijske povijesti [fr. 6 FHG II 90; usp. A 2[, Meandrijev. Rodom

je iz Abdere, kako kaže Heraklid Pontski u djelu 0 zakonima [fr. 21 Voss], koji tvrdi i to da je on napisao zakone za Turije.Prema Eupolidu i njegovim Ulizicama [fr. 146 I 297 K.], rodom

je iz Teja. Kaže naim e: »Unutra je Tejanin Protagora«. On i Pro-dik s Keja zarađivali su čitajući svoje rasprave. Platon u Protagori

1. Ulomak je ci t i ran iz pri jevoda Mil ivoja Sironića: Platon; Protagora. Sofist, preveli

Koloman Rac i Mil ivoj Sironić, Napri jed, Zagreb 1975, st r . 133. (D. N.)




je glas posudio učenik Arhagora, sin Teodotov. Tužbu protiv njega podigao je Pitodor, jedan od »četiri stotine*. Aristotel kaže da je to bio Euatlo [fr. 67; v. B 6],

(55) Ovo su njegova sačuvana djela: * * * Erističko umijeće, 0 rvanju, 0 matematici£, 0 državi, 0 častohleplju, 0 vrlinama, 0 prvobitnom uređenju, 0 pril ikama u Hadu, 0 neispravnim postupcima ljudi, Zapovjedni govor, Parnica u vezi s plaćom, dvije knjigeProtuslovnih tvrdnji. To su njegove knjige.5O njemu je i Platon napisao dijalog. Filohor [fr. 168 FHG I 412]kaže za nj da mu je na putu za Siciliju potonuo brod i da nato cilja Euripid u Iksionu [izveden 410 —8, p. 490 N.']. Neki kažu

da je umro na putu pošto je proživio oko devedeset godina; (56) prema Apolodoru , u sedamdesetoj [FGrH ist. 244 F 71 II 1040], pošto je četrdeset godina bio sofist. Po njemu, bio je u naponusnage u 84. olim pijadi [444 —441]. (Slijedi D iogenov epigram.)Govori se da je jednom tražio od svojega učenika Euatla da mu plati. Kad je ovaj odgovorio da još nije odnio pobjedu, odvratiomu je: »Ako ja pobijedim, pripada mi jer sam pobijedio; ako ti pobijediš, zato što si ti pobijedio.* [Usp. B 6 Spengel Siiv. te /v .

p. 26 seqq.]Postojao je i drugi Protagora, astronom, za kojim je tužaljku na pisao Euforion [p. 31 Scheidweilerl Treći je bio filozof, stoičar.

2. PH ILO STR. V. soph. I 10,1 seqq. Protagora, sofist iz Abdere, bio je u rodnom gradu slušač IJcm okritOV. a u vrijeme Kserksovanapada na Heladu zbližio se i s perzijskim magima. Naime, njegov otac Meandrije, koji se bogatstvom izdizao iznad mnogih uTrakiji, ugostio je u svojoj kući Kserksa i uz pomoć darova dobio

od njega dopuštenje da mu sin bude u društvu maga. Perzijskimagi ne obrazuju naime ne-Perzijance, osim ako kralj ne naredi.(2) A što se tiče njegove tvrdnje da ne zna da li bogovi jesu ilinisu, čini mi se da je Protagora tako bezbožno zastranio zbog

perzijskoga nauka. Naime, iako magi u svojim tajn im obredim azazivaju božanstva, izbjegavaju bilo kakvo javno priznanje božanstva jer neće da se čini kako njihova moć potječe otuda. (3) Zbog

4. Posl jednja dva naslova moguće je shvat i t i i ovako: 0 borbi, 0 egza k tn im nau- k a m a . Usp. B 7 i B 8. (D. N.)

5. Popis iz nepoznata raz loga ni je potpun; usp. odje l jak B. Diogen ne navodi i

neke knj ige za koje zna . Možda izraz a to^6(xeva u grčkom izvorniku, koj im

se inače redovno označuju očuvane knj ige , va l ja shvat i t i kao knj ige koje su

izbjegle javnu osudu. (D. N.)



P R O T A G O R A 235

toga su ga Atenjani prognali s cijeloga državnog područja i to,kako neki kažu, pošto je bio osuđen, dok je po nekima kažnjenna temelju glasovanja, bez suđenja. Prebacujući se sad na otoke,

sad na kopno, izbjegavajući atenske troveslarke razasute po svimmorima, potonuo je ploveći u maloj brodici. (4) Prvi je ustanovionaplatu za predavanja i tako je prvi među Helenima uveo običajkoji ne zavređuje prezir, jer znanje koje stječemo uz trošak prihvaćamo radije nego besplatno. Platon, koji je uvidio da se Protagora izražava uzvišeno, da se ponekad tom uzvišenošću i zanosii prekomjerno govori, okarakterizirao je njegov stil u dugom mituIC li.

3. HESY CH. O nom atol. ap. Schol. Plat. de rep. 600 C Protagora,

sin A rtem onov, iz Abdere. Bio je "nosač. Poslije susreta s Dem o-kritom stao se baviti filozofijom i posvetio se retorici. Prvi je pronašao eris tičke rasprave i naplatio od učenika 100 mina. Zato je i stekao nad im ak Rasprava ( Aoyo<; ). Njegovi su učenici biligovornik Izokra t i Prodik s Keja. Njegove su knjige Atenjanispalili jer je ustvrdio: »O bogovima ne mogu znati ni da jesu,ni da nisu« [B 4], O njemu je Platon napisao dijalog. Poginuo

je u brodolo mu, ploveći na Siciliju, u dobi od devedese t godina, pošto je kao sofist proveo četrdeset godina. SU(I)D. Protagora

(kon tam inirano iz A 1 i A 3).4. EUSEB. Chron. Hicr. (lat.) Na glasu je . . . Euripid , kao i

sofist Protagora, čije su knjige Atenjani po odluci javno spalili.Ol. 84 [444 —4 4li. APUL. Flor. 18: Za Protagoru, koji je biodoista svestran znalac, koji se među prvim pronalazačima govor-ništva odlikovao rječitošću, koji je bio sugrađanin i vršnjak De-mokrita, filozofa prirode: od njega je crpio svoje učenje — zatoga Protagoru kažu da je sa svojim učenikom Euatlom ugovorio

pretjeranu naknadu, ali uz nerazuman u v je t. . . usp. B 6.5. PLATO Protag. 317 B lodigrava se oko 43 li. Govori Protagora:6 »Ja sam stoga pošao posve supro tnim pu tem od ovihIprikrivenih sofista poput Orfejal i priznajem da sam sofist i daobrazujem ljude . . . C Mnogo se naime već godina bavim timumijećem — ukratko podosta sam star — te medu vama svimanema nijednoga kome po starosti ne bih mogao biti otac ... 318A Mladiću, budeš li sa mnom drugovao, zaista ćeš onoga dana,kad budeš prvi put sa mnom, otići kući bolji, a sutradan isto tako.

(t. Ulom ci A 3 — A 7 cit irani su iz pri jevoda K olo m ana R aca i Milivoja Sironića

(v. bilj. 1), str. 4 8 - 5 0 , 60, 61 i 86. (D. N.)




I svakog ćeš dana uvijek nabolje napredovati... 318 D Ostalinaime ružno muče mladež, jer pobjegne li ona predmetima, opet

je preko volje vode natrag i uvaljuju u predm ete učeći je i ̂ ra

čun stvo i astronom iju i geom etriju i glazbu — pri tom svrneokom na Hipiju — a kad k meni dođe, neće učiti ništa drugoosim onoga za što je došao. A nauk mi je razborito odlučivanje( eu(5ouXža ) o domaćim poslovima, kako će što bolje upravljatisvojom kućom, i o državnim poslovima, kako će biti što sposobniji za državu raditi i govoriti.« 319 A Sokrat: »Č ini mi se dagovoriš o političkom umijeću i obećavaš da ćeš stvarati ljudedobrim građanima.« »Upravo to je«, reče, »Sokrate, obećanje što

ga dajem.« 349 A »... ti si se javno pohvalio pred svim Helenimai prozvao se sofistom i priznao da si učitelj odgoja i vrline. I prvisi se usudio uzimati plaću za to.«

6. — — 328 B Govori Protagora: »Zato sam i način isplatehonorara uredio ovako: kad tko u mene svrši nauke, ako hoće, plati onoliko novaca koliko tražim, a ako neće, pođe u hram,zakune se i položi onoliko koliko misli da je nauk vrijedan.«

7. — — 329 B »A ovaj Protagora vrstan je izreći duge i lijepegovore, kako je pokazao, ali je vrstan i na pitanje kratko odgovoriti i sam zapitati pa pričekati i prihvatiti odgovor, za što jemalo njih spremno.« Usp. 334 D seqq.

8. — Meno 91 D »Znam jednoga čovjeka, Protagoru, koji jetom mudrošću (sofistikom) stekao više novca nego Fidija, čija sudivna djela na takvu glasu, više i od deset drugih kipara... ECijela Helada nije otkrila da je Protagora više od četrdeset godinakvario one koji su boravili uz njega i odašiljao ih od sebe gorenego što bi ih primao! Mislim da je umro kad je bio blizu se

damdesete, pošto je četrdeset godina proveo u tom umijeću. 1u cijelom ovom razdoblju njegova slava do dana današnjega nimalo nije opala.«

9- — Hipp. mai. 282 D E [Govori Hipija; v. 86 A 7l: »Jednomzgodom došao sam na Siciliju dok je ondje boravio Protagora.Bio je slavan, već u godinama, a ja mnogo mlađi itd.«

10. PLUT. Perici. 36 [iz Stezimbrota, FG rHist. 107 F 11 II 5191Kad je za vrijeme petoboja netko nehotice kopljem pogodio Epi-

tima iz Farzala i ubio ga, potrošio je [Periklo] cio dan raspravljajući s Protagorom treba li, prema najispravnijem razmišljanju,krivcem nesreće smatrati koplje, ili radije bacača, ili priređivačenatjecanja. Usp. Antiphon Tetr. j.i




11. ATHEN. V 218 B A i razgovor u Protagori, koji se vodio poslije Hiponikove smrti, pošto je Kalija već naslijedio imanje,(spominje) Protagoru koji je nekoliko dana prije drugi put došao

(u Atenu) [309 Dl. Hiponik je za vrijeme arhonta Eutidema [431?] zajedno s Nikijom bio određen za vrhovnoga zapovjednika uratu s Tanagranima i njihovim saveznicima Beoćanima, i u boju

je odnio pobjedu. Umro je prije nego što je Eupolid, za vrijemearhonta Alkeja [421], prikazao Ulizice, ali, kako se čini, tek malo prije toga [kod Delija, 4 2 4 ] . . . U toj, dakle, komediji Eupolid prikazuje Protagoru kao da boravi u Ateni, dok ga Amipsija usvojem Konu [l 673 K.], prikazanom dvije godine prije toga [423],nije ubrojio u svoj kor »mislilaca*.’ Očigledno je dakle da je došao

u Atenu između tih dvaju datuma. XI 505 F Ali ne mogu nikakoPeriklovi sinovi Paral i Ksantip, kojima je otac umro od kuge,raspravljati s Protagorom za vrijeme njegova drugoga boravka uAteni, jer su još prije umrli. Usp. EUSTATH. Od. 1547, 53 Govori se da Eupolid podrugljivo prikazuje Protagoru kao filozofa prirode kad kaže:

»A bezbožnik šio se stvarima hvali nebeskim, usprkos tomu jede zemne plodove.«

[fr. 146 b Kocki Usp. fr. 147:

»Na piće ga je [Kaliju] tjerao Protagora da Psu ponese pluća dobro isprana.«'

12. SEXT. adv. math. IX 55. 56 [iza 88 B 25] S tim se ljudima[Euhemerom, Dijagorom, Prodikom, Kritijoml slaže i »bezbožnik« Teodor,’ a po nekima i Protagora iz Abdere... koji je doslovno ovako napisao: »O bogovima ne mogu reći ni da li jesu

niti kakvi su: mnogo me štošta sprečava« [B 4], Kad su mu zbogtoga Atenjani izglasali smrtnu kaznu, pobjegao je, ali je na morudoživio nesreću i poginuo. Na tu zgodu misli Timon iz Flijuntau drugoj knjizi Rugalica kad kaže [fr. 5 Dl:

7. Am i ps ij in k om a d na z va n je p r e m a So kr a tovu uč it e lj u g la z be K onu . N a g ra ds k im

Di on i z i j a ma u ož u j ku 423 . Ami ps i j a j e t i m koma dom b i o bo l j i od Ar i s t o f a na

koj i j e tom pr i l ikom pr ikazao prvu verz i ju Oblaka. (D. N.)

8 . »Pas« b i m ogao označava ti t ro je : 1) m i t skog psa K crbera , čuvara u po dze m no msvi jetu, pa p oto m m etafor ički i c io H ad; 2) zvijezdu Sir ija , O rion ov a »psa«, koja

svojom pojavom po četkom s rpnja navješćuje ve l ike vrućine (dakle : »prij e nes nosnih vrućina«); 3) bilo koju zvijezdu (dakle: »prije večeri«). (D. N.)

9 . Teodor i z Ki rene , s l j edbenik Ar i s t ipov . (D. N.)




Demokrit i Platon [Theaet. 171 A], pobijajući Protagoru. Naime,ako je svaka predodžba istinita, bit će istinito i mišljenje da svaka predodžba nije is tinita, je r se i ono temelji na predodžbi. Tako

će mišljenje da je svaka predodžba istinita postati laž. /Demokrit pro tiv Protagore 68 A 113. B 111./

16. HERM. Irris. 9 (D. 653) No s druge strane stoji Protagorai privlači me tvrdnjom kako je čovjek odrednica i prosudba svihstvari i kako stvari koje podliježu percepciji jesu, a one koje ne podliježu nis u m eđu oblicim a supstancije.

17. ARISTOT. Metaph. 9, 3. 1046 b 29 Ima ih koji, poputMegarana, tvrde da je sposobnost samo u djelatnosti, a da izvandjelatnosti nema sposobnosti. Tako, na primjer, onaj koji ne gradinije sposoban graditi, već onaj koji gradi, u trenutku kad gradi.Slično je i u drugim primjerima kojima nije teško uvidjeti besmislene posljedice. Jasno je da na taj način ni graditelj neće biti(graditelj) ako ne gradi. Biti graditelj, naime, sastoji se u sposobnosti gradnje. Slično je i s ostalim umijećima. Ako je dakle nemoguće posjedovati takva umijeća ukoliko ih netko nije jednom

prije učio i stekao, i (ako je nem oguće) ne posjedovati ih (1047a) ukoliko ih netko nije jedn om prije izgubio — bilo zbog za

borava, bilo zbog nesreće , bilo zbog vrem ena; svakako ne zbog propasti predm eta (umijeća) je r je on vječan — te ako, kad prestane (graditi), neće posjedovati umijeće, odakle će ga steći odmahčim stane graditi? Slično je i s neživim. Naime, ni hladno, nitoplo, ni slatko — uopće, ništa perceptivno — neće postojatiukoliko se ne percipira. Morat će se (sc. Megarani) priklonitiProtagorinoj tvrdnji. Ali tako ništa neće imati ni percepciju, ukoliko ne percipira i nije (na taj način) djelatno.

18. TERTULL. de anim. 15 (sjedište je duše u grudima; izacitata 31 B 105, 3) (lat.) Znaju to i Protagora, i Apolodor, i Hri-zip.

19- PLATO Euthyd. 286 B C No iako sam tu tvrdnju (naime,da se ne može protusloviti) od mnogih i često čuo, ipak joj seuvijek čud im . Č esto su se njom e koristili Pro tagora i njegovi, ai oni još stariji [usp. 22 A 7l. Meni se uvijek čini da je nekakočudnovata, da i druge i sebe samu pobija. ARISTOT. Metaph. 4,4. 1007 b 18 Osim toga, ako su sve suprotne tvrdnje istovremenoistinite, očigledno je da će sve biti jedno. Ako sc sve može bilo

potvrditi bilo zanijekati, kao što je nužno kad se prihvaća Pro-tagorino razmišljanje, i troveslarka i zid i čovjek bit će isto. Nai



24 0 P R E D S O K R A T O V C I

me, ako se nekomu čini da čovjek nije troveslarka, očito je danije troveslarka. No istodobno i jest, jer je suprotna tvrdnja istinita. Usp. 5, 1009 a 6 SEXT. Vll 389 [68 A 1141 ARISTOT.

Metaph. 11, 6 1062b 13 On je [Protagora] ustvrdio da je čovjekmjera svih stvari, ne tvrdeći pri tom ništa drugo nego to da onošto se svakomu pričinja to neoborivo i jest. Ako je tako, na istose svodi i bitak i nebitak, i biti loš i biti dobar i ostalo što seizriče kon tradik torn im tvrdnjama. Č esto se naime jednim a činida je nešto lijepo, a drugim a upravo o brnu to, a mjera je ono što

se svakomu činj.20. CLEM. Str. VI 65 (II 464, 14 St.) Heleni tvrde — začetnik

je tom u bio Pro tagora — da se svakoj tv rd nji može suprots taviti(druga) tvrdnja. SEN. Ep. 88, 43 (lat.) Protagora tvrdi da se osvemu jednako može raspravljati s dvaju suprotnih stajališta, pačak i o samoj toj tvrdnji — naim e, da li se o svemu m ože ras pravljati s dvaju suprotn ih stajališta. Usp. B 6a.

21. ARISTOT. Rhet. B 24. 1402a 23 U tome se sastoji i ona:»Slabiji govor činili jačim« IB 6bl. To je bio razlog za opravdanignjev ljudi prema Protagorinu obećanju, jer je to laž i nije istinanego pojavni privid koji ne vrijedi ni u kakvu umijeću osim u

retorici i eristici. STEPH. BYZ. s. v. »Abdera«: Protagora, za ko jega Eudoks [fr. 4 Gis in ger E t o i/ e t a VI 78] iznos i da je tvoracslabijega i jačega govora i da je učenika naučio da istu osobu ikude i hvale.

21a. PLATO Theaet. 166 D seqq. (Protagorina obrana):" »Janaime tvrdim da je istina kako sam napisao, tj. da je svatko odnas mjera onoga što jest da jest i onoga što nije da nije. No ipaksamim time silno se razlikuju jedan od drugoga što jednome jest

i pojavljuje sc jedno a drug om e drugo. 1 daleko sam od toga dane bih priznao da mudrost i mudar čovjek postoje, već štoviše,toga samoga nazivam mudrim koji bi nekome od nas, kojemuse nešto čini i jest zlo, to mijenjajući postigao da mu se čini i

je st dobro. 167 B Onaj koji uz loše stanje duše ima mis li srodnetome stanju, mislim da taj uz dobro stanje može postići drugetakve misli srodne tome stanju, tj. predodžbe koje neki s neznanjanazivaju istinitima, a ja jedne boljima od drugih ali nipošto is-

tinitijima. A što se tiče mudraca ... nazivam ih liječnicima tjelesa,11. Ulomak je c i t i ran iz p r i jevoda Mi l ivo ja S i ron io i : P la ton , Fileb i Teelet, preveli

' Vc l jko G or ta n i Mi l ivo j S i ron ić , N apr i jed , Z ag reb 1979 , s t r. 37 — 38 . (D. N. )




a one za biljke poljodjelcima. I tvrdim da ti poljodjelci biljkama pribavljaju um jesto loših stanja dobra i zdrava stanja kad nekaod njih pobolijeva, a mudri i čestiti govornici rade da državama

izgleda pravedno ono što je dobro a ne ono što je loše. Stogašto u svakoj pojedinoj državi izgleda pravedno i lijepo, to i jestza nju tako dok to prihvaća. No umjesto svake pojedine stvarikoja je loša mudar čovjek učini da građanima bude i izgledadobra. Po istom mjerilu i sofist, koji je sposoban da odgaja takoučenike, mudar je i zavređuje da mu odgajanici daju mnogo novaca. I tako jedni su mudriji od drugih i nitko nema pogrešnomišljenje, a ti, hoćeš ili nećeš, moraš dopustiti da budeš mjera

stvari. Ova moja tvrdnja upravo u tome nalazi svoj spas.«22. — Prot. 333 D ” »Pa zar je . . . to dobro što je korisnoljudima?« »Ma Zeusa mi, makar ne bilo ljudima korisno, ja [Protagora] zovem dobrim.« 334A »Misliš l i . . . time on o što nijednomčovjeku nije korisno ili što uopće nije korisno? Pa takvo što tizoveš dobrim?« »Nipošto«, reče, »nego ja za mnogo toga znamšto je ljudima štetno, i hrana i piće i lijekovi i drugo nebrojeno,a što korisno, i što nije za ljude ni jedno ni drugo, ali je za konjeitd.« Usp. 22 B 61; 68 B 172; c. 90, 1.

23. — Theaet. 162 D (Govori Protagora):15 »Dragi mladići istarci, razglabate opširno dosadne govore sjedeći na okupu i uvlačite u središte bogove, koje ja isključujem iz svakog mog govorai spisa te o njima i ne brinem da li postoje ili ne postoje.« CIC.de nat. deo r. I 24, 63 (lat.) A Protagora iz Ab dere . . . zacijelonajveći sofist onoga vremena, pošto je knjigu započeo tvrdnjom:»O bogovima ne mogu reći ni da jesu ni da nisu«, bio je odlukomAtenjana prognan iz njihova grada i zemlje, a knjige su mu javno

spaljene. 12, 29 (D. 535) A i Protagora, koji tvrdi za sebe da uopćenem a jasnih m isli o bogovima — ni da jesu, ni da nisu, ni kakvisu — čini se da ništa ne naslućuje o prirodi bogova. Iz istogaizvora PHILOD. de piet. c. 22 p. 89 G. ... ili one koji tvrdeda se ne može spoznati postoje li neki bogovi i kakvi su. DIOGEN iz Enoande fr. 12 c. 2, 1 p. 19 William Protagora iz Abdereiznio je sadržajno istu misao kao i Dijagora, ali se poslužio drugimizrazima da bi izbjegao njezinu pretjeranu izazovnost. Ustvrdio

12. Ulom ak je c i t i ran iz pr i jevo da K o lom an a R aca i Mil ivoja S i ron ića (v. b i lj . 1),

str. 67 — 68 . (D . N.)

13. Ulomak iz 1 'eete ta ci t iran jc iz pri jevoda Milivoja Sironića (v. bi l j . 11), str . 31.

(D. N.)



je, naim e, da ne zna posto je li bogovi, a to je isto što i tvrdnjuda zna kako bogovi ne postoje. Usp. B 4.

24. PLATO Cratyl. 391 BC (Sokrat govori Hermogenu): »To

su sofisti, oni kojima je i tvoj brat Kalija platio mnogo novcai čini se mudar. Kako ne možeš raspolagati očinskim imetkom,moraš proklinjati i moliti brata da te poduči 'ispravnosti’ Isc. riječilu takvim raspravljanjima, koju je naučio od Protagore.* »Moja bimolba, Sokrate, bila besmislena, kad bih, odbacujući u potpunosliProtagorinu Is tinu, ono što je u toj Istini rečeno prigrlio kaoda nešto vrijedi.«

25. — Prot. 339 A “ »Držim . . . da je za čovjeka najveći dotnelobrazovanosti ako se razumije u pjesnička djela, to jest ako jevrstan pjesnikove riječi razumijevati što je valjano ispjevano a štonije i znati to rasuditi i na pitanje dati opravdanje.« /Slijedi Simo-nidovo objašnjenje./ GNOM. VATIC. 743 ed. Sternbach n. 468Kad je neki epski pjesnik vrijeđao Proiagoru zato šio odbija njegove pjesme, odgovorio je: »Dragi moj, radije slušam tvoje grdnjenego tvoje pjesme!«

26. PLAT. Phaedr. 266 D seqq. (Sokrat i Fedro): »Č ini mi scda je prvo uvod: kako treba govoriti na početku govora. To su,

zar ne, po tebi profinjenosti (govorničkoga) umijeća?« »Da.« »Drugo je izlaganje, koje slijede svjedočanstva; treće su dokazi, četvrtovjerojatnost. A mislim da najbolji vještak govora, čovjek iz Bizan-tija, govori i o potvrdi i protupotvrdi.« »Misliš li na poštenjačinuTeodora? [v. 82 A 30]« »Dakako, i na pobijanje i protupobijanjckoje treba raditi i u optužbi i u obrani. A zar ćemo ostaviti postrani izvrsnoga Euena s Para [PLG II 269 B., ALG I 78 D.l, koji

je prvi izmislio aluziju i posredne pohvale? Neki za nj tv rde da

je radi vježbe pamćenja govorio i posredne kudnje u stihu. Pametan čovjek! Zar ćemo na spavanju ostaviti Tiziju [v. 82 A 7.85 A 2] i Gorgiju, koji su spoznali da više od istine treba cijenitjvjerojatnost, koji, s druge strane, snagom govora postižu da semaleno čini velikim, veliko malenim, novo starim i obrnuto, staronovim; koji su za svaku priliku pronašli i sažeto i beskonačnodugo govorenje? Slušajući me dok sam jednom o tome govorio,Prodik se [v. 84 A 20l nasmijao i rekao da je jedini on pronašao

pravila potrebna za umijeće govora : ne sm iju biti ni dugi ni kratki,

već umjereni.« »Odlično, Prodiče!« »Zar nećemo spomenuti Hi-

14. Ulom ak je c i ti ran iz pr i jevo da K olo m an a Raca i M ilivoja S i ronića (v . b i lj . 1),str. 73. (D. N.)





B. FRAGMENTI

.ISTINA, ili .RUŠILAČ KI GOVORI«”

1. SEXT. adv. m ath. VII 60 Nek i su i Pro tagoru iz Abdereuvrstili u družinu onih filozofa koji ukidaju kriterij (istine), jertvrdi da su sve predodžbe i mnijenja istinita i da je istina (istina)u odnosu na nešto, zbog toga što sve što se pojavilo ili učinilonekomu postoji upravo u odnosu prema njemu. Tako je u početku Rušilačkih govora izjavio: »Č ovjek je mjera svih stvari: onihkoje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu.«

PLATO Theaet. 151 E 152 A (Sokrat i Tcete t)'4 »Č ini se doistada nisi dao lošu definiciju znanja nego onu koju je dao i Protagora. No on je na neki drugi način rekao to isto. On naimenegdje govori da je čovjek mjera svih stvari, onih koje jesu da

jesu , a’ onih koje nisu da nisu. Valjda si to čitao?« »Č itao sam,i to mnogo puta.« »Zar ne govori on nekako ovako da kakve sesve stvari meni čine, takve za mene i jesu, a kakve se tebi čine,takve su opet za tebe. Č ovjek si naim e i ti i ja. . . . Z ar nijegdjekad, kad puše isti vjetar, jednome od nas hladno, a drugome

nije, jednome je hladno malo, a drugome veoma mnogo?« »Da- bogme.« »Da li ćemo onda vje ta r sam po sebi nazvati hladnimili ne hladnim ili ćemo vjerovati Protagori da je hladan za onogakojemu je hladno, a za onoga kojemu nije hladno nije hladan?«»I zaista.« »Zar se i ne čini tako jednome i drugome?« »Da.« »Izraz’čini se’ znači li 'percipira’?« »Znači.« »Pojava dakle i percepcijakod toploga i svega takvoga je jedno te isto. Kako naime svatkoosjeća tako se svakome i čini da jest.« 161 C (Sokrat) »Posve je

zgodno ostalo rekao, tj. da ono što se svakome čini to i jest. No početk u njegova razlaganja sam se začudio, tj. da u početk u svogaspisa Is tina nije rekao: 'Mjera svih stvari je svinja’ ili ’majmun’ili 'neko drugo bezumno stvorenje koje ima percepciju’. Tako binama već u početku velikodušno i oholo govorio dokazujući da

15. A l te rn a t ivn i g rčki nas lov Ka-rap iićXXov 're? m ože se d op un i t i (sc . X 6fo i ) ; t ako

je o v d je i p re v e d e n o . M o g u će je , m e đ u tim , p a rt ic ip s h v a ti ti i k a o su p s ta n tiv .

Tada b i r i j eč b i la o R u S ite lji m a (O barač im a), k a k o j e s h v a ć a o i W i la m o w i t z (u s p.Platon , Berlin,’ 1920. str. 79). (D. N.)

1 6 . U l o m a k i z Teetela citira n je iz pri jev od a M ilivoja S iro nića (v. bilj. 11), str. 15 — 16.

(D. N.)



P R O T A G O R A 2 4 5

upravo pameću ne samo da nije ništa bolji od bilo kojeg drugogčovjeka nego niti od žabljeg punoglavca, a mi smo mu se zbogmudrosti divili kao bogu.« Usp. A 21 a.

•O BIĆU . '1

2. PORPHYR. (iz prve knjige Filološkoga izlaganja, ap. Eus.P. E. X 3, 25) Rijetke su knjige autora koji su živjeli prije Platona,inače bi se vjerojatno otkrilo i više (krađa) toga filozofa. Ja samse slučajno čitajući namjerio na Protagorino djelo 0 biću, u kojemotkrivam da se služi istovjetnim argumentima protiv onih kojitvrde da je biće jedno. Potrudio sam se da riječi iz njegova tekstadoslovno upamtim. /Euzebije dodaje/: Poslije tih riječi prilaževiše dokaza.

.VELIKA RASPRAVA.

3. ANECD. PAP. I 171, 31 de Hippomacho B 3 [ed. BohlerSophistae Prolrept. fr. Lips. 1903 p. 46,5] ... u djelu naslovljenom

Velika rasprava Protagora je rekao: »Poduka zahtijeva prirodnunadarenost i vježbu« i »Učiti treba tako da se počne u mladosti«.

Ne bi to bio rekao da se sam kasno dao na učenje , kako je zaProtagoru mislio i rekao Epikur [fr. 173 Us.; 68 A 9l-

.O BOGOVIMA.

4. EUS. P. E. XIV 3, 7 Demokritov drug Protagora stekao jeglas bezbožnika. Tvrdi se kako se u spisu 0 bogovima poslužioovakvim uvodom : »O bogovima ne z n a m ... po vrsti.« D IOG . IX51 »O... čovjekov.« Usp. A 2. 3. 12. 23.

»O bogovima ne mogu znati ni da jesu ni da nisu niti kakvisu po obliku.'" Mnogo štošta, naime, sprečava spoznaju: (njihova)nepojavnost i kratak život čovjekov.«

17. »Bernays pre tpostavl ja da je ta j spis ident ičan s I s t in o m ( G e s a m m e l t e A b h a n -

dlungen I , str . 121)« (Diels) .

18 . T reća j e zav i sna r ečen ica sporna . S obz i rom na to da nedos ta j e u D iogena (A

1), H ez ihi ja (A 3) i P la to na (A 23), nek i f i lo lozi , s l i jedeći K r isch ea (Forschungen

I , s t r. 136), sk lon i su da j e sm a t ra ju d od a tko m (T im ono v im ? , usp . A 12). D ie l s,

m e đ u t i m , u p o z o r a v a d a s e n j e z i n a p e r if ra z a n a l a z i u S e k s t a E m p i r i k a (A 12),

C i c e r o n a i F i lo d e m a (A 2 3). K a k o s p o m e n u t e p e r i fr a z e , t a k o i k o n t e k s t f ra g

m en ta suge r i r a ju da se k ljučna r i ječ iBict ne s hvat i kao f iz ički obl ik , ve ć kao

ob l ik egz i s t enc i j e . Z a to značen je usp . np r . P l a t . T heae t . 184 D i L S J s . v . I ,

3. (D. N.)



P R O T A G O R A 2 4 7

»O RVANJU.'0

8. PLA TO Soph. 232 D E 21 »Zam jerke pak koje se tiču svih

umijeća zajedno i svakog pojedinog napose, a treba ih suprotstaviti svakom pojedinom vještaku u njegovoj grani, javno su oglašene i napisane raznose se naokolo za onoga koji ih želi naučiti.«»Čini se da smjeraš na Protagorine spise o rvanju i drugim umi

jećima.« . . . 233 A »Kako bi se dakle mogao stručn jaku uspro tivitinetko tko je sam nestručnjak, makar govorio što zdravo?« »Nikako!«

8a. »O DRŽAVI« Usp. B 5.8b. »O PRVOBITNOM UREĐ ENJU. Usp. C 1.

8c. »O Č ASTOHLEPLJU.8d. »O VRLINAMA.8e. »O NEISPRAVNIM POSTUPCIMA LJUDI«8f. .ZAPOVJEDNI GOVOR«8g. »PARNICA U VEZI S PLAĆ OM« Usp. A 1 § 56. B 6.8h. »O PRILIKAMA U HADU. Usp. 68 B O c. seqq.

IZ NEODREĐ ENIH DJELA

9. [PLUT.l Cons. ad Apoll. 33 p. 118 E ... Periklo, koji je zbog

svoje izuzetne govorničke i umne sposobnosti bio nazvan»Olimpskim«, kad je doznao da su m u oba sina, Paral i Ksantip,umrla — no evo što o tom e kaže Protagora: »Sinovi su m u. . .izgubljeno ponašao«. Odmah poslije vijesti o smrti obaju sinova,ovjenčan prema domovinskom običaju i u bijeloj odjeći, kao dase ništa nije dogodilo, govori pred narodom i »savjete daje valjane«iHom . B 273]“ , potičući Aten jane na rat.

»Sinovi su mu bili mladi i lijepi, umrli su u svega osam dana,

a on je to podnio bez boli. Zadržavao je vedrinu kojom se svakodnevno mnogo koristio da bi postigao sreću, bezbolnost i ugledmeđu pukom. Svatko tko ga je vidio kako junački podnosi svoju patnju, sm atrao ga je srčanim , hrabrim i jačim od sebe, dobroznajući kako bi se u takvim okolnostima sam izgubljeno ponašao.«

2 0. » N a sl ov je o č i t o p r e u z e t j e d i n o i z P l a t o n a , j e r P r o t a g o r i n o i z la g a n j e p r o t i v u m i

je ća , k o je se n av o d i i u Protagori ( 3 1 8 E ) , b i l o j e , p r e m a t o m e m j e s t u , s v e o b u

hv atn o i na lazi lo se vjero jatno — kao i B 7 — u P r o t u s l o v n i m t v r d n j a m a ili

I s t in u (Diels) .21. Ulo m ak je c i t i ran iz pr i jevo da M il ivoja S ironića (v. bi l j. 1), s t r . 135. (D. N.)

2 2. C i t a t i z H o m e r a p r e u z e t j e iz p r i j e v o d a T o m e M a r e ti ća : H o m e r , I lija d a , Z a g r e b

‘1961. (D. N. )



P R O T A G O R A 2 4 9

bez krvi. Z atim svakome nađe dru gu hranu: je dnim a iz zemljetravu, drugima plodove drveta, a trećima korijenje. No ima i takvih kojima dade za hranu meso drugih životinja, ali tima nami

jeni mali porod, a uniš tavanim a obilan porod pružajući tako spasrodu. No kako Epimetej nije bio baš mudra glava, potroši neo- pazice (C) sva sredstva na nerazum ne životinje . O stao m u je jošneopremljen ljudski rod te se našao u neprilici što će. No u tojneprilici dođe mu Prometej da razgleda diobu i vidi ostala živa bića skladno oprem ljena sv im e, a čovjeka gola, bosa, nepokriv enai neoružana. A već je došao i suđeni dan kad je trebalo da i čovjekiziđe iz zemlje na svijet. Našavši se u neprilici, kakav bi spas našaočovjeku, (D) Prometej ukrade Hefestu i Ateni vještu mudrost

zajedno s vatrom — ta bez vatre nitko je nije m ogao steći nitikorisnom učiniti — i tako je eto nadario čovjeka. Mu drost zaživot je dakle time dobio, ali građansku mudrost nije još imao je r je ona bila kod Zeusa . P rom ete ju naim e nije više bilo mogućeući u višnji grad, Zeusove dvore — ispred su bile strašne Zeusovestraže — ali u (E) A tenin i H efestov zajednički stan, gdje su seoni bavili umijećem, kradomice uđe, ukrade ognjeno umijeće He-festovo i još k tome Atenino pa ga dade čovjeku. Otada se čovjek

lako snalazi u životu. Prometeja, kako se (322) pripovijeda, stižekasnije kazna za krađu. Kad je čovjek postao učesnik božanskogadijela, ponajprije je zbog srodstva s bogom jedini od živih bića povjerovao u bogove i počeo je podizati bogovim a žrtv enik e ikipove. Poslije je svojim umijećem brzo glas udesio za govor iriječi, a pronašao je i stanove i odjeću i obuću i postelje i hranuiz zemlje. Tako opremljeni ljudi su isprva rasuto prebivali (B) igradova nije bilo. Pogibali su od zvjeradi jer su u svakom pogledu

bili od nje slabiji. I obrtn ička im je vještina bila za hranu dovoljna pomoćnica, ali za boj sa zvijerima nedostatna, je r još nisu imaligrađansku i političku vještinu od koje je dio ratna vještina. Stogasu nastojali da se saberu na okup i spašavaju osnivajući gradove.Kad bi se okupili, radili su jedan drugome nepravdu jer nisu imalidržavničku vještinu. Zato su se opet raspršivali i propadali. Po- bojavši se da naš rod ne bi posve propao, (C) Zeus poša lje H ermesa da dovede među ljude stid i pravdu neka budu ures gradovai pomoćne veze prijateljstva. No Hermes upita Zeusa na koji bi

način dao pravdu i stid ljudima. ’Da li da i ove tako podijelimkako su i ostale vještine podijeljene? A podijeljene su ovako:

jedan s liječničkom vještinom dovoljan je za m noge nestručnjake,




a tako je i s ostalim vještacima. Pa da evo ovako i pravdu i stidsmjestim među ljude ili da ih svima podijelim?’ (D) ’Svima’, rečeZeus, ’i svi neka imaju dio! Ne mogu naime niknuti gradovi kad

bi toga bilo samo u nekolicin e kao što je s drugim vještinama.I daj zakon od mene da ubijaju kao kugu gradsku onoga kojine m ože imati stida i pravde!’« Usp. M oshion fr. 6 Frag. Gr. Trag.

p. 813 N.! i ARISTOT. de partt . an. A 10. 687a 23 O ni koji tvrdeda čovjek nije sazdan dobro, već najgore od svih živih bića — vele, naim e, da je bos, gol i bez oružja za obranu — nem aju pravo.Usp. također 88 B 25.

2. ARISTOPH. Nub. 112 seqq. Usp. A 21.“

»Ma u njih, kažu, obadva su govora, l bolji — tko je, da je — pa i lošiji.

I jedan od njih, onaj gori, kaže svijet,114 Pobjeđuje, ma zborio i krivicu.«

Usp. agon Pravednoga i Nepravednoga govora, 889 seqq.

3. ARISTOPH. Nub. 658 seqq. (Sokrat i Strepsijad). Usp. A28.

•Al’ drugo treba prije da mi učiš ti, — od četveronožaca koji muško je.«

660 »Pa znam ja što je muško, ako nisam lud: — Bik, ovan, jarac, pijevac, gavran, a i pas.«•E, vidiš kud si zašo? Zoveš jednako l muško, a i žensko vazda gavranom.«•Kako? Kazuj!« »Njega i nju krstiš gavranom.«

665 » Jest, Posidona mi! Pa kako ću ga zvat?«

»Nju gavranica, njega opet gavranom.«»Zar gavranica? Uzduha mi, izvrsno.1

Ma samo za tu nauku sam tebi rad Do vrha brašnom napunili naćve ja.«

670 »Gle, p&siječe se opet! Naćve krstiš ti,671 ko muško, (i roda je ženskog...«677 »No kako mi je kazat odsad?« »Pitaš me?

Ta ’naćva’, — isto, ko što kažeš ’Sostrata’.«

»Ko žensko — naćva?« »Tako, pravo veliš sad.«

24 . U lomci C 2 i C 3 c i t i r an i su i z p r i j evoda Kolomana Raca ; Ar i s t o f an , Komedije ,

Z a g r e b 1 9 4 7 , s tr . 11 7 i 1 3 9 - 1 4 0 . ( D . N .)



P R O T A G O R A - K S F . N I J A D - G O R G I J A 251

4. EURIP. Bacch. 199 seqq. (Kadmo, Tirezija). Usp. B 1.”

»Ja čovjek smrtnik bogova ne prezirem.«200 »Zaludu nam se pret, nadbijaI s bozima.

Otaca običaje što ib i mi sad Držimo, riječ oborit ne će nikakva,Pa bila mudrost izum uma najvećeg.«

5 (?). AESCHINES Socrat. »Kalija., fr. 16 p. 50 Krauss. Usp.84 A 4b.

81 (75.1 KSENIJAD (Kseniades)

SEXT. adv. math. VII 53 Kscnijad iz Korinta, kojega spominjei Demokrit [68 B 163], prihvaća u stvari isto stajalište kao i Kse-nofan. Ustvrdio je da je sve lažno, da lažu svaka predodžba imnijenje, da sve što nastaje nastaje iz nebića i sve što propada

propada u nebiće. Usp. P. H. II 76 (Rhein. Mus. 64, 1909,262).

82 [76]. GORGIJA (Gorgias)

A. ŽIVO T I UČ ENJE

1. PH ILO ST R. V. S. I 9 1 i dalje. Sicilija u L eo ntin im a donese(na svijet) Gorgiju kome smatrajmo da treba kao ocu pripisivatiumijeće sofista. Ako, naime, pomislimo na Eshila, kako je mnogo

prid onio (razvoju) tragedije oprem ivši je kostim im a, povišenom pozornicom, likovim a junaka, glasnicim a udaljenih događaja ionima koji javljaju o događajima iza scene, te radnjama koje trebačiniti na sceni i iza nje, to bi bilo i (mjesto) što ga Gorgija (zauzima) m eđu preds tavnicima svog umijeća. (2) Medu sofistima bio

je začetn ik (govorničkog) zanosa, upotrebe sm io nih izraza i reče

nica izrečenih u jednom dahu, izražavanja kratkim i kao odsječenim rečenicama' i (neposrednog) pristupa temi,' čime (svime)

25. Ulom ak je c i ti r an i z p r i jevoda K olom ana Raca : Eu r ip i d o ve d r a m e I , Zagreb 1919,

Matica hrvatska , s t r . 153.

1. Ta se s t i lska f igura naziva apo stazo m a sasto j i se u s in ta kt ičk om razdvajanju

( log ičk i povezan ih ) mis l i u samos ta lne rečen ice .

2. S t il ska figu ra p rosb o le znač i zapo č in jan je govora ne po s red n im iz lagan jem mis li ,

b ez re to r ičk o g uvoda.




njegov govor dobiva na slatkoći i uznositosti; dodavao je i pjesničke riječi radi ukrasa i uzvišenosti. (3) Da je pak s velikomlakoćom (umio) govoriti bez priprave, spomenuo sam na početkuovog djela [A 1 a]. (Zato) nije nimalo čudno što mu se mnogizadiviše kad je, već kao starac, (upustivši se) u raspravljanje uAteni, nadvladao, mislim, i najznamenitije ljude, s jedne stranemladiće Kritiju i Alkibijada, a s druge Tukidida i Perikla,' (obo

jicu) već poodmakle dobi. I pjesnik tragedija Agaton, koga komedija zna kao vještog i ljeporjekog (stilista), na mnogo mjesta usvojim jampskim (trimetrim a)1 piše u Gorgijinoj m aniri. (4) Isticao se i na helenskim (narodnim) svetkovinama: zvonkim je glasom izgovorio svoj Pitijski (govorj IB 9l sa žrtvenika na kome bi postavljen i (njegov kip) od zlata, u svetištu (Apolona) Pitijskog.Olimpijski (govor) [B 7, 8al pak bio je njegov zahvat u političke

prilike o pitanju od najvećeg (značenja). Gledajući Heladu u neslozi, bi im’ savjetnikom da budu složni potičući (ih) protiv bar bara i nagovarajući (ih) neka nagradom svom oružju čine ne jednigradove drugih nego barbarsku zemlju. (5) Nadgrobni (govor) [B6], što ga je proslovio u Ateni, izrečen je u počast u ratu palih,koje Atenjani na državni trošak sahranjuju uz pohvale, a sastavljen

je izvanrednom umješnošću; podjarujući, naim e, Atenjane protivMeđana i Perzijanaca i dokazujući istu misao kao u Olimpijskom (govoru), ništa ne kaza o slozi s Helenima, jer je (govor) bio upućen Atenjanima, željnima moći koju ne bijaše moguće steći ne pribjegavajući sili, nego se pozabavi pohvalom trofejima otetimMeđanima, razlažući im da »(trijumfi)... tužaljke« [B 5b]. (6) Pri

povijeda se da Gorgija, dosegavši sto osam godina, nije onem oćaotjelesno od starosti, nego je okretnih i mladenačkih sjetila pro

živio do kraja.

la. PHILOSTR. V. S. I 1 Začetnik starije [naime sofistikel uTesaliji bio je Gorgija Leontinac... [tj. čini se] da je bio prvi koji je im provizirao4 govore; kad je on, naime, stupio u atensko kazalište,7 osm jelio se da kaže: »Predlažite (temu)!« i prvi je izrekao

3. U pogledu Kri t i j e v jero jatno , a u pogledu Per ik la posve s igurno ta je opaska

netočna (Unters teiner) .

4 . Tj . u d i ja loškim di je lovima t ragedi ja .

5 . U O l i m p i j i o k u p l j e n i m H e l e n i m a .6 . Star i Heleni su smat ral i da je logosa u f i lozofskom smislu dosto jan jed ino

improv iz i r an i govor .

7 . Omaška: to sc n ikako n i je moglo odigraval i u kazal i š tu .



G O R G I J A 253

jedan tako težak govor pokazujući (time), dakako, da sve zna ida bi o svemu mogao govoriti prepuštajući se trenutačnom nadahnuću.

2. SU(I)D. Gorgija, Harmantidov (sin), Leontinac, govornik,učenik Empedokla, učitelj Pola Akraganćanina, Perikla, Izokrata,i Alkidamanta Elejca koji preuze njegovu školu; a bio je bratliječnika Herodika’ [A 2a].

Porfirije ga stavlja u osamdesetu olimpijadu’; ali treba pomišljati da je bio stariji.

On prvi govorništvu kao podvrsti odgoja dade izražajnu snagui teoretski temelj i upotrijebi trope, metafore, alegorije, hipalage,katahreze, hiperbatone, anadiploze, epanalepse, apostrofe i parizo-ze."’ Zahtijevao je od svakog učenika 100 mina. Proživio je 109godina i sastavio mnoga (djela).

2a. PLATO Gorg. 448 B Da je Gorgija slučajno bio znalacumijeća svoga brata Herodika, kako bismo ga s pravom nazivali?

3. DIOG. VIII 58, 59 (Empedoklo) je bio i liječnik i izvrstangovornik. Gorgija Leontinac postao mu je učenikom, čovjek kojise isticao u govorništvu a ostavio je i (jedno) Umijeće (govorni- šlva) . . Satir kaže da ovaj '2 pripovijeda da je osobno pomagaoEmpedoklu kod čaranja.

4. DIOD. XII 53, 1 dalje [arhont Euklo 427] U to vrijeme naSiciliji Leontinci, koji su bili doseljenici iz Halkide a srodniciAtenjana, upravo su bili u ratu (nametnutom im) od Sirakužana;ali tištani ratom i jer su zbog nadmoći Sirakužana bili u opasnostida im (grad) bude jurišem osvojen, poslaše poslanike u Atenumoleći narodnu skupštinu da najvećom brzinom pritekne u pomoć i izbavi njihov grad iz opasnosti. (2) Na čelu odaslanog po

slanstva bio je govornik Gorgija, koji je snagom riječi daleko

8. Nc valja ga zam jenjivat i s H ero dik om iz Sel im bri je; v . D iels A no n. Lon-

din.

9 . Prema tome ž iv io je Gorg i ja između 500/497 i 391/388 (Wilamowi tz ) odnosno

392/389 (Unters te iner ) .

10. Prave su Gorgij ine s t i lske f igure samo parizoza, paromoja i ant i teza; v. Cic.

Ora tor § 175 . Anadip loze , npr . , kod n jega uopće nema.

1 1 . 0 pos to jan ju takvog G orgi j inog d je la m iš ljen ja su podvojena . Ako je i pos to ja lo ,

teško mu je utvrdi t i sadržaj .

12. Tj. Gorgija.




natkriljivao suvremenike. On je prvi iznašao govornička pravila"i toliko nadmašio druge sofističkim (majstorstvom) da je dobivaood učenika po sto mina. (3) Taj, dakle, stigavši u Atenu i uvedenu narodnu skupštinu, proslovi Atenjanima o (ponuđenom) savezništvu i neobičnošću stila zapanji Atenjane, koji su bili oštroumnii ljubitelji (lijepe) riječi. (4) Prvi sc, naime, poslužio ponešto traženim i po brižnoj umješnosti jedinstvenim sklopovima, antitezama, izokolonima, parizozama, homojoteleutonima i nekimadrugim takvim koji su tada bili rado prihvaćani zbog neobičnostiupotrebe, ali sad se smatra da sadrže izvještačenost i ukazuju sesmiješnima kad ih se umeće prečesto i do prezasićenosti. (5) Najzad nagovorivši Atenjane da sklope savez s Leontincima, on se,

pošto je u A te ni pobudio div ljenje zbog svog govorničkog umi jeća, vrati natrag u Lcontine. Prem a Tim eju ; usp. DIO NYS. d.Lys. 3 A o to m e" dokaz pruža i Gorgija Leontinac, koji u mnogo(slučajeva) čini (umjetničku) obradbu dosadnom i odveć visoko parnom upotrebljavajući neke (izraze) »ne daleko od dit irampske(manire)« [Plato Phaedr. 238 Dl, a tako rade od njegovih učenikaoni okupljeni oko Likimnija i Pola. A uhvatio se i atenskih govornika način izražavanja pjesnički i pun tropa, kako kaže Timej

[fr. 95 FHG I 216], počevši od Gorgije kad je, prigodom poslanstva u Atenu, zapanjio slušaoce svojim govorom u skupštini, ali,uistinu, i u starije vrijeme taj je (način izražavanja) uvijek pobuđivao određeno divljenje. Ups. Proleg. Syll. Rhet. Gr. XIV 27, 11i dalje, Rabe.

5. X EN O PH . An. II 6, 16 i dalje Proksen Beoćanin još kaodječak želio je postati čovjek sposoban za velika djela i u toj željidade novac11 Gorgiji Leontincu.

5 a. ARISTOPH. Aves 1694 Ima (vam) u (gradu) Fani"' do Klepsidre" opak rod; od jezika živi on:

13. U s tvarnost i , to su učini l i već Gorgi j in i s ic i l ski uči te l j i Koraks i T iz i ja .

14. Tj . p jes ničko m s t i lu .

15 . N a im e , za poduku .

16. Fani su bi l i grad na otoku Hi ju .

17 . K leps id ra (»voden i sa t« ) zvao se i zvor na obronku i spod a t enske ak ropo le . F an ii K leps id ra a luz i j a su na a t enske doušn ike ( s ikofan te ) : F an i zbog g lago la »pha i -

n o« , p r ij a v lj u je m , a K l e p s id r a j e r s e v o d e n o m u r o m m j e ri la d o p u š t e n a d u l ji n a

sudsk ih govora .



G O R G I J A 255

jezicima žetvu žanje,(sjeme) sije, (berbu) bere i sa smokve” skida plod; rodom (to) su barbari,

Gorgije i Pilij>i. t zbog tHmjezićina,'9,(zbog) onijeh Filipa,

posvuda po Atici se jezik isijeca van.“.

—Vesp. 420

Heraklo.', i žalci u njih. Gospodaru, vidiš li? Njima izboše21 na sudu Gorgijinog Filipa.'1

6. [PLUT.] Vit. X or. p. 832 F Rodio se lAntifont iz Ramnunta]/a perzijskih ratova [tj. 480J i za sofista Gorgije, malo mlađi odnjega. Usp. e. 41, 1 a.

7. PAUS. VI 17, 7 i dalje. Moguće je vidjeti i Leontinca Gor-giju:2‘ Eumo lp, un uk Deikrata koji se oženio Go rgijinom sestrom ,kaže da je posvetio taj kip u Olimpiji. (8) Taj Gorgija imao jeoca Harmantida; govori se da je on prvi obnovio vježbanje urječitosti koja je bila potpuno zanemarena i zamalo zapala u za

borav kod ljudi. Kažu da se Gorg ija proslav io svojom rječitošćuna narodnoj svetkovini u Olimpiji i kad je došao u poslanstvuskupa s Tizijom k A ten jan im a.. . (9) Ali veću slavu od njega21steče Gorgija kod Atenjana, a Jazon, koji je bio vladarem u Te-suliji [ + 380 — 370], stavio ga je ispred Polikrata,25 koji nije bionn posljednjem mjestu u atenskoj školi. Vele da je doživio sto

pet godina. X 18, 7 [U Delfima] zla tan (je) kip , zavjetni dar Gorgijei/, Leontina, a prikazu je samoga Gorgiju. Usp. A TH EN . XI 505

III, G rčka r ij eč za »do ušn ik , j e s ikofan t , od »sykon- , sm okva , i »pha ino« , p r i jav l ju jem ,

je r su p r v o b itn o p az il i d a se n e k r i ju m ča re sm o k v e .

I1) Kucov ing en ioza n pr i jevod grčke r i ječ i ko ja znači »one koj i za ž ivo t za rađuju je z ik o m ..

<10 To je ob red ni ob iča j da se ž r tveno j ž ivo t in j i ods i jeca jez ik i s tav lja na s t ranu .

1 1 D o s lo v n o: u p r op a st iš e .

U S i k o f a n t F i l ip , k o j i s e g o v o r n i č k i m u m i j e ć e m s l u ž i o i z a k l e v e t a n j e , p ri k a z a n

je i u iz g u b lje n im A risto fa n o v im K a t a r i m a . O v d j e o n j e s i n G o r g i j i n .

«M Tj, njegov kip.

Tj . od Tizi jc .. 'V Po z n a t o g k a o p i s c a o p t u ž b e p r o t i v So k r a t a . Ž i v i o j e u p r v o j p o l. I V s t . p a D i e l s

I z r a ž a v a s u m n j e u s u p r o t s t a v l j a n j e t o g m l a d o g s o f i s t a s t a r o m e G o r g i j i .



G O R G I J A 2 5 7

menida, koji jc bio veoma star, i nađoh da je veoma dubok čov jek«. Taj Parm enid postade učite ljem Em pedoklu, učite lju G orgijinu. Ali Gorgija (doživje) još veću starost; kako se, naime, pri povijeda, um ro je u dobi od 109 godina. Proiz lazi, dakle, da su

živjeli u isto vrijeme. Usp. 82 B 2.11. A TH EN . XII 548C D Gorgija Leontinac, o kom e kaže isti

Klearh u VIII (knjizi) Životopisa [fr. 15 FHG II 308]'° da je zbogumjerena života doživio gotovo 80 [?] godina uz puno posjedovanje umnih sposobnosti. A kad ga je netko zapitao kojim jenačinom života (uspio) poživjeti toliko vremena tako skladno i bis tra uma, reče: »Jer nikad niš ta nc učinih radi užitka.« Dem etrijeBizanćanin kaže u 4. (knjizi svog djela) 0 pjesmotvorima da jeGorgija Leontinac, upitan što jc bilo razlog da je doživio više od' ’’ 1 }rio: »To što ništa nisam nikad učinio da ugo-

12. CIC. Cato 5, 12 (lat.) A njegov [izokratovl učitelj LeontinacGorgija napuni sto sedam godina i nikad ne popusti u svomučenju i radu. Kad su ga pitali zašto je htio živjeti tako dugo,odgovori: »Nemam nikakva (razloga) da se tužim na starost.«

13. PLIN. N. H. VII 156 (lat.) Nema sumnje da je SicilacGorgija doživio sto osam godina. [LUC.] Macrob. 23 Od govornika

Gorgija, koga neki nazivaju sofistom, sto osam godina,” a umrijeustegnuvši se od hranft ” Za nj kažu, kad je bio upitan za razlogsvoje duboke i zdrave starosti uz (pun posjed) svih osjetila, da je rekao: »Zato što se nikad nisam dao navesti na raskošan životdrugih.« Usp. CENSOR. 15, 3 gore II 85, 18.

14. QUINT. III 1, 8 i dalje (lat.) Najstariji pak pisci rasprava(o govorništvu) bijahu Sicilci Koraks i Tizija za kojima je slijediočovjek s istog otoka, Gorgija Leontinac, učenik Empedoklov, kako

se pripovijeda. Zahvaljujući veoma dugu životu (živio je, naime,sto devet godina), ovaj je bio suvremenik mnogima; stoga je biotakmacem i onima o kojima sam ranije govorio a nadživio je iSokrata.

15. AEL, V. H. II 35 Kad je već bio na kraju života i veomaodmakle dobi, zahvaćen nekom bolešću, ležao je tonući zakratko

30 . Fr . 62 W eh r l i

3 1. P o k u ša j i p o p ra v a k a : u t ro b i (Me i n e k e ) , lj u b a v n i c i m a (D i e ls ) it d . O p š i rn i j e U n t e r -

s t e iner s t r . 19 /20 .

32. Tj . doživje .33 . U IV s t . p r . n . e . veoma čes t ob l ik samouboj s tva .




u san. Kad netko od njegovih rođaka priđe da ga vidi i upitaga što radi, Gorgija odgovori. »Već me san počinje predavati načuvanje svom e bratu.«1,1

15 a. ATHEN. XI 505D Pripovijeda se da je i sam Gorgija,

pročitavši po njemu naslovljeni (Platonov) dijalog, rekao svojim prijateljim a: »Kako se zgodno znade Platon izrugivati!«

16. Q(JINT. Inst. III 1, 13 (lat.) Ove” naslijediše mnogi, alinajslavniji od Gorgijinih učenika (bio je) Izokrat. Premda se onjegovu učitelju pisci ne slažu, mi ipak vjerujemo Aristotelu [fr.139 R-] Usp. A 12.

17. [PLUT.l Vit. X or. p. 838 D [grob Izokratov, prema puto piscu Heliodoru] Bijaše ondje blizu i nadgrobni stol s prikazom

pjesnika i njegovih učitelja, m eđu kojima i Gorgije kako gledau astro lošku kuglu,57 i sam oga Izokrata kako stoji uza nj.

18. ISOCR. 15, 155 i dalje Od onih kojih se mi sjećamo Gorgija Leontinac bio je taj koji je najviše stekao. Premda je on proboravio u Tesaliji kad su njezini stanovnici bili najimućnijiod Helena i premda je najviše vremena i proživio i posvetiozgrtanju novca, (156) ipak se nije stalno nastanio ni u jednomgradu pa niti je što utrošio za javne potrebe, niti je bio prinuđen platiti porez; osim toga, prem da se niti nije ženom oženio, niti

je djecu izrodio, nego je ostao slobodan od te najtrajnije i najskuplje službe, toliko nadmašivši druge u pogledu (mogućnosti)stjecanja sve većeg (bogatstva), ostavio je za sobom samo tisućustatera.

19. PLATO Meno 70 A B Menone, u pređašnja vremena Te-salci bijahu ugledni među Helenima i (pobuđivahu) divljenje jahačkim umijećem i bogatstvom, a sada, kako mi se čini, i mudrošću, a ne najmanje Larišani, sugrađani tvog druga Aristipa. A

razlog vam je tome Gorgija. Jer došavši u grad, zbog svoje jemudrosti stekao kao ljubavnike i najistaknutije od Aleuada odkojih je i tvoj ljubavnik Aristip, i od ostalih Tesalaca; a tako vas

je navikao na tu naviku da odgovarate bez straha i uzvišenomsamosviješću ako vas tko što zapita, kao što je (i) prirodno za one

34. Sm rt je brat sna.

35. Tj . najs tar i je , prve govornike.

36. Tj . Izokratovih.

37. Zbog njegovih prirođnjačkih spekulaci ja u duhu hi lozoista; v . i B 4. 5 .



G O R G I J A 259

koji znaju, jer i sam je sebe stavio na raspolaganje svakom Helenukoji hoće da ga pita što god želi i nikoga nije (ostavljao) bezodgovora. ARISTOT. Pol. T 2. 1275b 26 [određenje građanskog

prava] Gorgija Leontinac, djelomično možda zbog (iskrene) sum nje, a djelomično podrugujući se reče da kao što su mužari (ono)što su načinili izrađivači mužara, tako su i Larišani (oni) koje sunačinili (odgovarajući) tvorci;*' da postoje, naime, neki izrađivačiLarišana.”

20. — Gorg. 447 C Volio bih doznati od njega [Gorgije] kakva je bit umijeća toga čovjeka i što je to što obećaje i podučava;a ostalo, obrazac svoga umijeća, neka pokaže drugi put, kao što

ti predlažeš. — Ništa (nije) bolje (nego) da ga pitaš, Sokrate; tai njemu to je bilo jedan (od elemenata) tog obrasca; upravo sada

pozivao je da ga tko od prisutn ih pita što god želi i reče da ćena svako (pitanje) odgovoriti. 449 C [Gorgija govori] A opet i to

jc jedno od onoga o čemu govorim, da nitko ne bi mogao kraćeod mene istu stvar izreći. — Upravo to (nam) je potrebno, Gor-gijo; i pokaži mi obrazac upravo toga, sažetoga izražavanja, a(obrazac) opširnoga izražavanja drugi put.

21. — Meno 95 C Kod G orgije najviše se, Sokrate, divim tom eda nikad od njega ne bi mogao čuti da obećaje to [naime da jeučitelj vrline], nego ismijava i druge kad čuje kako to obećavaju;nego smatra da treba (ljude) činiti vještima govoriti.

22. — Gorg. 456 B Ta često već ja [Gorgija] s bratom [A 2li s drugim liječnicima dođoh u kuću k nekom od bolesnika kojinije htio ili popiti lijek ili se nije dao liječniku (operirati) rezanjem

ili paljenjem; i dok ga liječnik nije mogao uvjeriti, ja ga uvjerihnikakvim drugim umijećem nego govorničkim.

23. ARISTOT. Rhet. T 3. 1406b 14 A ona Gorgijina (rečenica,dobačena) lastavici, kad je u letu na nj ispustila izmet najbolji(je primjer) tragičkih (metafora);10 rekao je, naime: »Sramota baš,o Tilomelo!« Ta za pticu nije sramotno (djelo) ako (ga) učini, ali

IM. Da bism o razum jel i sm isao odlom ka, t reba im at i na um u da izvorna grčka r i ječ

na ovome mjes tu , demijurg, znači i radnika i l i zanat l i ju , i preds tavnika javnevlasti.

,19. G rađa nsk o se pravo, po Gorgi j i , n i je s tjeca lo rođen jem nego ne kim čino m vlas ti

pa su i g rađ an i v rst u m je tn ih p ro iz v o d a jed n a k o kao i sam a drža va.

' IO. Tako nadopunja Diels .




za djevojku (jest) sramotno. Dobro je, dakle, izgrdi obrativši (joj)se (kao onome) što je (ona) bila, a ne (kao onome) što (ona) jest.4'

24. PHILOSTR. V. S. I prooem p. 4, 4 Kays. Rugajući se

Prodiku što govori (ono) što je zastarjelo i često ponavljano, Gorgija se prepusti (nadahnuću) trenutka"; ali, dakako, nije izbjegaozavisti; bio je, naime, u Ateni neki Herefont. . . Taj Herefont,zajedljivo se podrugujući Gorgijinom naučavanju, reče: »Zašto,Gorgijo, bob napuše trbuh a vatru ne napuše?« A ovaj, nimalosmeten pitanjem, reče: »Taj (problem) ostavljam tebi da ga istražuješ, dok ja odavno znam to, da zemlja čini da rastu šibe zatakve (poput tebe).«

25. PLATO Phaedr. p. 267 A. CIC. Brut. 12, 47 (lat.) opća

mjesta 180 B 6l; a to isto" da je učinio Gorgija kad je sastavio pohvalne i pokudne govore o pojedinim predm etima, je r je sm atrao da je to glavna karakteristika govornika da (neku) stvar umijeuznositi hvaleći i, obrnuto, kudeći unizivati.

26. — Phileb. 58 A Slušao sa m ... često od Gorgije da se(umijeće) uvjeravanja veoma razlikuje od svih (ostalih) umijeća;(to), naime, da mu sve služi, (ono) postiže putem privole a ne putem sile. CIC. de inv. 5, 2 (lat.) Gorgija Leontinac, gotovonajstariji (od) učitelja govorništva, držao je da govornik može naj

bolje govoriti o svim stvarima.27. — Gorg. 450 B [govori Gorgija] Dok se kod drugih umijeća

tako reći sve znanje odnosi na manualni rad i (druge) slične djelatnosti, govorništvo, međutim, ne sadrži nikakvog sličnog manualnog rada, nego se sva njegova djelatnost i djelotvornost vrširiječima. Zbog toga ja tvrdim da je govorništvo umijeće (koje se)odnosi na riječi i (timega), po mome mišljenju, ispravno određujem. OLYMPIOD. k istome mjestu p. 131 Jahn [jahns Archiv

Suppl. 14, 131] Stručnjaci u pitanjima stila kritiziraju dva izraza,»manualni rad« i »djelotvornost«, jer da se ne govore (u atičkom);i uistinu se ne govore'4, zaključujemo, dakle, da, budući da je

41. Smisao: grdnja jc , dakle, bi la opravdana koliko je bi la izrečena njoj kakva je

b il a a n e kakva je st. Lastavic a je p o g rčk o m e m itu n asta la o d d je v o jk e p o im e n u

Fi lomele .

42. Tj. improvizaciji .

43. Naime: is to kao Protagora. Subjekt izr ične rečenice o kojoj ovisi zavisna koja

sl i jedi jest Aris totel , izvor Ciceronov.

44. Tvrdnja sholi jasta jc bar u pogledu r i ječi »djelotvornost« pogrešna jer tu r i ječTukidid upotrebl java u VI 103 (Diels) .



Gorgija onaj koji govori,45 (Platon upotrebljava) izraze iz (Gorgi- jine) posto jb ine jer ih on44 izgovara; bio je, naim e, Leontinac.

28. PLATO Gorg. 453 A "A ko dobro shvaćam, kažeš [Gorgija]

da je govorništvo tvorac uvjeravanja i da sva njegova djelatnosti bit teže tom cilju. 455 A Govorništvo, dakle, kako se čini, tvorac je uvjeravanja4* koje stvara vjerovanje, — ali ne sposobnost podučavanja, — što je pravedno a (što) nepravedno.

29- ARISTO T. Rhet. I~ 1. 1404a 24 A jer pjesnici, prem dagovore otrcane stvari, čini se da su baš zbog svog stila steklisadašnju svoju slavu, zato je prvo nastao pjesnički stil poput onoga Gorgijinog. I sada većina neobrazovanih misle da se najljepše

izražavaju oni koji tako (govore). SYRIAN. in Hermog. I 11, 20Rabe [Dionys. Halic. de imit. 8 p. 31, 13 Us.] Gorgija je pjesničkinačin govora prenio na političke govore smatrajući da govornikne treba da bude jednak običnim4’ (piscima). Lizija pak učiniobrnuto itd. Na istome mjestu I 10, 13 [7 p. 30, 20 Usp.l

30. CIC. Orat. 12, 39 (lat.) Kažu da su te!0 [antiteze, parizozeitd.] prvi [85 A 2. 3] upotrebljavali Trazimah Halkedonac i GorgijaLeontinac, zatim Teodor Bizanćanin i mnogi drugi koje Sokrat

u Fedru naziva »vještacima riječi« [usp. 80 A 26].31. — — 49, 165 (lat.) Prvi koji je težio tom razm jeru51 (članova) bio je, (kako) doznajemo, Gorgija.

32. — — 52, 175 (lat.) Pronalazač (ritma) bio je Trazimah čijisu svi sačuvani (radovi) napisani uz pretjeranu (upotrebu) ritma.Ustvari... uzajamno razmjerni (članovi)52, (članovi) sličnih završetaka55 i u opoziciju stavljene sup ro tne (rečenice)54, koje se sameod sebe, bez svijesne namjere, većinom razrešuju u ritmičke klauzule, prvi je otkrio Gorgija, ali ih je on upotrebljavao bez (pravog)osjećaja za m je ru .. . 176 Gorgija je pak bio nezasitan (u upotrebi)te vrste55 i tim ukrasima (tako je, naime, on sudio (o njima)) služio

' IV Tj . na tome mjestu.

\( ). Tj . Gorgi ja.47. Govori Sokrat Gorgi j i .4H. Smatra se da su Koraks i Tizi ja prvi definiral i govorništvo kao »tvorca uvjera

vanja«.

Tj . p rozn im.

*)(). Naime stilske ili retoričke figure.

I I . Tj . s imet r i j i .

Parizoza.VI, Paromoja (srok, rima).

34, Anti teza.

IV Naime, r i tmizi ranost i govora.

G O R G I J A 261




se preko svake mjere. Izokrat, međutim, premda je kao mladićslušao u Tesaliji Gorgiju već kao starca, upotrebljavao ih je većumjerenije. DIONYS. Isae. 19 (grčki) Imajući na umu da nitko

nije uspio nadmašiti Izokrata u pjesničkom načinu izražavanja iu tom uzdignutom i dojmljivom stilu, mimoišao sam svijesno oneza koje sam znao da su bili manje uspješni u tim (stilskim) oblicima: Gorgiju Leontinca, jer sam vidio da krši norme uobičajene’6(jezične upotrebe) i da na mnogim mjestima postaje djetinjast.

33. ATHEN. V 220 D Njegov [Antistenov] Politički razgovor sadrži napad na sve atenske demagoge a A rhela j na govornikaGorgiju.

34. CLEM. Strom. VI 26 [II 443, 4 St.l Melesagoru [FHG II21 ] su plagirali povjesničari Gorgija Leontin ac’7 i Eu dem Nakša-nin [FHG II 20l a osim njih (i) Bion Prokonežanin [FHG II19l.

35. PHILOSTR. Ep. 73 [II 257, 2 ed. Teubn.] Odlični i brojni bijahu poštovaoci Gorgije; najprije Grci u Tesaliji, kod kojih je bavljen je govorn iš tvom dobilo naziv »gorgijanje«; zatim svi H eleni, pred kojima jc u Olimpiji, s postolja hrama, održao govor

pro tiv barbara. Priča se da jc i Milcćanka Aspazija Gorg ijinom(manirom) izbrusila Periklov jezik. Nije nepoznato da Kritija iTukidid od njega posjeduju uzvišenost i dostojanstvenost, ali suih prilagodili svome (stilu), jedan radi blagorječivosti, drugi radisnage. I sokratovac Eshin, kojim si se netom bavila [obraća seJuliji], koliko je otvoreno profinjivao svoje dijaloge, nije oklijevaoupotrebljavati Gorgijinu maniru u svome govoru o Targeliji; kaže,naime, ovako nekako: »Milećanka Targelija, došavši u Tesaliju, postade ljubavnicom A ntiohu Tesalcu koji je kraljevao svim Te-

salcima.« Izražavanje kratkim i kao odsječenim rečenicama i (ne posredni) pristu p tem i iz G orgijin ih govora uobičajeni su kodmnogih (pisaca), a najvećma u epskom ciklusu.”

5 6 . D o s l o v n o : o t a č k e , t r a d i c i o n a l n e .

57 . Ta opaska nema temel ja : v . C . Mi i l le r , FHG I I p . 22 (Unters te iner ) .

5 8. N e m o ž e s e o d n o s i t i n a s t a r i e p s k i c i k l u s, n e g o se m o ž d a m i s li ili n e k a p o h v a la

► krugu« e p s k i h p j e s n i k a i li n a p r o s t o e p s k e p j e s n i k e u o p ć e . A p o s t a z a i p ro s b o l en e p o j a v lj u ju s e u h o m e r s k i m e p o v im a .



G O R G I J A 2 6 3

B. FRAGMENTI

GORGIJINA RASPRAVA -O NEBIĆU ILI O PRIRODI.”

1. ISOKR. 10, 3 Ta kako bi bilo moguće nadmašiti Gorgiju,koji se odvažio tvrditi da nijedno od bića ne postoji, ili Zenona,koji je pokušavao dokazivati da je isto moguće i opet nem oguće.6015, 268 ... učenja drevnih mudraca, od kojih jedan reče da jemnoštvo bića neizmjerno, ... Parmenid i Melis (da je) jedno, aGorgija (da ne postoji) uopće nijedno.

2. OLYMP. IN PLAT. GORG. p. 112 Jahn Nesumnjivo je iGorgija napisao svoju ne baš neduhovitu raspravu 0 prirodi za i

84. olimpijade (444—li.3- SEXT. adv. math. VII 65 i dalje Gorgija Leontinac pripadao

je istoj skupini kao (oni filozofi) koji su porekli kriterij61, ali nena temelju istog smjera (mišljenja) kao Protagora i njegovi (sljed

benici). U spisu 0 nebiću ili o prirodi razvija on, naime, tri temeljne postavke (koje se) redoslijedom nadovezuju (jedna na drugu). Jedna je i prva da ništa ne postoji, druga da ako i postojinešto, za čovjeka je nespoznatljivo, a treća da ako i jest spoznat-

ljivo, ni na koji način ne može se saopćiti niti učiniti razumljivimnašim bližnjima. (66) Do zaključka, dakle, da ništa ne postojidolazi on na ovaj način: ako, naime, (nešto)6'1postoji, onda postoji

ili biće ili nebiće ili kako biće tako i nebiće. Ali niti postoji biće,kako će dokazati, niti nebiće, kako će (nas) uvjeriti, niti (istovremeno) biće i nebiće, kako će i to pokazati. Prema tome, ništai u* postoji. (67)6’ Nebiće n ikako ne postoji. Je r ako po sto ji nebiće,istovremeno će postojati i nepostojati; koliko ga, naime, mislimo

Ii no postojeće, neće postojati, a koliko nebiće postoji , (ono) će,naprotiv, postojati. Ali potpuno je besmisleno da nešto istovremeno postoji i ne postoji. Dakle, nebiće nikako ne postoji. I nailingi način: ako postoji nebiće, neće postojati biće. Jer to je dvoje(uzajamno) isključivo i ako je nebiće steklo postojanje, biću će

V), P r i jeporna je ident ičnost spisa 0 n e bić u i 0 pr irod i.

M ). N a im e , da su i s t e p ropoz ic i j e m oguće i nem oguće u i s t i čas .

M T j, k r i t e r ij ob jek t ivne spozna je .

u j , D o d a j u B e k k e r , M u t s c h m a n n , D i e l s, a li n e U n t e r s t e in e r .

<•' P rv i d io G org i j ina do kaz ivan ja o tom e da n i š t a ne pos to j i bo l je jc i p rec i zn i j ei z ložen u sp i su a no n im no g au to ra (v j e ro j a tno I s t. n. e. ) D e M el is so, K e n o p h a n e

vi Ciorgia ko j i s e u rukop i s im a pogrešno p r ip i su je A r i s to t e lu . V . na k ra ju ovog

fragmenta.




pripasti neposto janje . Ali neposto janje bića je isključeno; (stoga}'1'i nebiće neće postojati. (68) Ali niti biće ne postoji. Jer ako biće

posto ji, ili je vječno ili nasta lo ili is to vrem eno vječno i nastalo.

Ali niti je vječno, niti nastalo, niti oboje, kako ćemo pokazati.Dakle, biće ne postoji. Ako je, naime, biće vječno (jer odatle trebazapočeti), nema nikakav početak. Ta sve što nastaje ima neki

početak, ali vječno , budući da nije nastalo, nem a početka. A onošto nema početka neizmjerno je45. Ali ako je neizmjerno, ondanije nigdje. Jer ako je negdje, onda je ono u čemu je4'’ različitood njega, a time biće više neće biti neizmjerno jer je obuhvaćenonečim drugim. Jer ono što obuhvaća veće je od onoga što je(njime) obuhvaćano; od neizmjernoga ništa nije veće; stoga neiz

mjernoga nigdje nema. (70) Međutim, biće nije obuhvaćano nisamim sobom. Tada će, naime, biti isto ono što obuhvaća i onošto je obuhvaćano i biće će postati dvojako: prostor i tijelo. Ono»u čemu« jest prostor, a ono »u tome« tijelo. Ali to je besmisleno.Dakle, biće nije u sebi samome. Stoga ako je biće vječno, neizmjerno je; ako je neizmjerno, nije nigdje; a ako nije nigdje, ondane po sto ji.67 Ako je, dakle, biće vječno, uopće nije biće. (71) Ali

biće ne može biti nit i nastalo. A ko je, naim e, nastalo, nastalo je

zacijelo ili od bića ili od nebića. Ali od bića nije nastalo: jer ako postoji, nije (tek) nasta lo nego već jest. A niti od nebića (nijemoglo nastati): nebiće, naime, ne može ništa proizvesti, jer onošto je (od nečega) proizvedeno mora imati udjela u (stvarnom) posto janju . Prem a to m e biće nije niti nastalo. (72) Po tim istimrazlozima (nije moguće) niti oboje, (da je biće istovremeno) vječnoi nastalo; jer to (dvoje) uzajamno se ukida, pa ako je biće vječno,nije nastalo, a ako je nastalo, nije vječno. Dakle, ako biće nijeniti vječno niti nastalo niti oboje, biće ne može postojati. (73)

Ili na drugi način: ako (biće) postoji, ono je ili jedno ili mnogostruko. Ali niti je jedno niti mnogostruko, kako će biti dokazano; dakle, biće nc postoji. Ako je, naime, jedno, ili je određenekoličine, ili je (prostorno) cjelovito, ili je veličina, ili je tijelo. Ali

6 4 . Do d a o Bc k k c r .

6 5 . Go r g i j a o v d j e p o g r e š n o »iz v r e m e n s k e b e s k o n a č n o st i iz v o d i p r o s t o m u o p i ru ći

se na dv ozn ačno s t r ij eči 'ne izm je rn o’« (Nes t l e ; t ako i C apc l l e ) ; a l i za Mel i sa (30

B2) »v ječnos t nuž no im pl ic i r a bezgran ičnos t« (M ondo l fo , Lev i , U n te r s te ine r ) a

t r eba im a t i na um u i to ka ko j e u m iš l j en ju g rčk ih f i lozofa čes ta »povezanos t

p r o s to r n ih i v re m e n s k ih po jm ov a« (M o n d o lf o , U n te rs te in e r) .66 . Tj . p ros to r .

67. Krivi zaključak, ali v. bil j . 65.



G O R G I J A 2 6 5

što god od toga bilo, nije jedno, nego ako je određene količine, bit će djeljivo, ako je (p rosto rno) cjelovito, bit će rastavljivo (nadijelove); isto tako ako se zamišlja kao veličina, neće biti nedjeljivo, a ako je tijelo, bit će trojako: imat će i duljinu, i širinu,i visinu. No besmisleno je tvrditi da biće nije ništa od toga. Prematome, biće nije jedno. (74) Ali nije niti mnogostruko. Ako, naime,nije jedno , nije niti mnogostruko*1*: jer mno go struko st je jedin stvo pojedinačnih (predmeta). Stoga, kad se poriče jedno, ujednose poriče i mnogostrukost. Nego doista iz rečenoga je očiglednoda ne postoji niti biće niti nebiće. (75) A da ne postoji niti oboje,i biće i nebiće, lako je izvesti. Ako, naime, nebiće postoji i biće postoji, nebiće će, u pogledu postojanja , biti is to što i biće, pa

zbog toga nijedno od toga (dvoga) ne postoji. Da nebiće ne postoji, (u tome smo) se složili. S druge strane, dokazali smo da je biće is te (biti) kao ono:69 dakle i samo neće posto ja ti . (76)Međutim, ako je biće iste (biti kao) nebiće, ne može postojatioboje. Iz toga slijedi da ništa ne postoji. Ako, naime, niti bićene postoji niti nebiće niti oboje, — a osim tih ne m ože se zamisliti nikakva (druga alternativa), — ništa ne postoji.

(77) Kao sljedeće treba dokazati da ako i nešto postoji, čovjek

to ne može spoznati niti zamisliti. Ako, naime, mišljeno, tvrdiGorgija, stva rno ne postoji, niti biće se ne m ože m isliti.70 I sasvimrazložito (to tvrdi): jer baš kao što, ako je mišljenome pripisana bjelina, pa se onda bje lina m ože misliti , tako ako mišljeno ne postoji, nužno će proizaći da ono što posto ji ne m ože bit i m išljeno. (78) Stoga jc ispravan i dosljedan (zaključak): »Ako mišljeno ne postoji, on o što postoji ne može se misliti.«71 A baš mi-šljeno (odavde, naime, treba započeti (dokazivanje)) ne postoji,

kuko ćemo dokazati; dakle ono, što postoji ne može se misliti.I nadalje: sasvim (je) očigledno da mišljen o ne postoji. (79) Ako,nnime, mišljeno postoji, (onda) postoji sve što je mišljeno i tomi koji god to način netko zamisli. A to je apsurdno; [a ako jest,loše (je)I.7'. Naime ako netko misli čovjeka koji leti ili kola kojavoze po moru, ne leti odmah čovjek niti kola voze po moru. Stoga

(>H, Krivi zaključak (Capelle).

69. Tj . nebiće.70. Kr ivi zakl jučak (Capel le) , a l i v . Unters te iner uz i s to mjes to .

/ I . Kr ivi zakl jučak (Capel le) , a l i v . Unters te iner uz i s to mjes to .72, I /bac io B ekker .




mišljeno ne postoji.7’ (80) Osim toga, ako mišljeno postoji, onošto ne postoji neće (moći) biti pomišljeno.74. Jer suprotnim (stvarima) pridijeva se (predikacija) suprotnoga, a onome što postojisuprotno je ono što ne postoji. Zato općenito vrijedi (postavka):

ako biću pridajemo (predikat) da (može) biti mišljeno, nebiću će biti pridan (predikat nemogućnosti) da bude mišljeno. Ali taj jezaključak besmislen: jer i Skila i Himera i mnogo drugoga, štone postoji, može biti mišljeno. Dakle, ono što postoji ne možese misliti. (81) Kao što stvari koje vidimo nazivamo vidljivimazato jer ih vidimo i stvari koje čujemo čujnima zato jer ih čujemo,

pa ne pobijamo vidljivo zato što ga ne čujemo niti zabacujemočujno zbog toga što se ne vidi (jer svaku (stvarnost) treba prosu

đivati po njoj primjerenom opažaju a ne po nekom drugom), takoi mišljeno, ako i ne bi bilo gledano vidom niti slušano sluhom, postojat će jer biva primano (sebi) primjerenom rasudnom moći.(82) Ako, dakle, netko zamišlja kola kako voze po moru, ako ihi ne vidi, mora vjerovati da postoje kola koja voze po moru. Ato je besmisleno. Dakle, ono što postoji ne može se niti mislitiniti spoznavati.

(83) Pa ako bi se i moglo (ono što postoji) spoznavati, ne (bise moglo) drugome saopćiti. Ako su, naime, (stvari), koje postoje

izvan (nas), vidljive i čujne i uopće opažljive ćutilima, a od tihsu vidljive zamjetljive vidom a čujne sluhom, a ne obrnuto, kakoih, dakle, možemo drugome priopćavati? (84) Jer (sredstvo) kojim

priopćujemo jest riječ 7S a riječ nije stvar koja postoji; prema tomene priopćujemo bližnjima ono što postoji nego riječ koja je različita (od samih) stvari. Kao što, dakle, vidljivo ne može postatičujno i obrnuto, tak ono što postoji, budući da postoji izvan (nas),ne može postati našom riječi. (85) A budući da (vanjska stvar)

nije riječ76, ne može se (neposredno) objaviti drugome. Riječ,77međutim , kaže,7* nastaje od stvari koje izvana nalijeću na nas, štoće reći, od sjetilnih iskustava; jer nailaskom okusa (nekog jela ili

pića na naše osjetilo za okus) nastaje u nam a riječ koja iskazuje

73. Zakl jučak je ovako sasvim općeni to, naravno, neispravan; t rebalo je zakl juči t i :

s toga ne postoj i sve š to je mišl jeno (Capel le) : a l i v . Unters teiner uz is to mje

sto.

74. Krivi zakl jučak, a l i V. Untersteiner uz is to mjesto.

75. Logos.

76. Tj. ne m ož e bi t i ide nt ična s r i ječi .

77. Naime, sadržajem ispunjena r i ječ, r i ječ kao opažaj i l i pojam.

78. Tj. Gorgija.



o toj kakvoći, a utiskom boje riječ za boju. Ako se to (tako dešava),ne nagovješćuje (nam) riječ vanjsku (stvar), nego vanjska (stvar) postaje pokazivač značenja riječi. (86) Osim toga, nije mogućetvrditi da na onaj način na koji postoje vidljive i čujne (stvari),tako (postoji) i riječ, tako da na temelju svog postojanja u stvarnosti može priopćivati o (predmetima) koji u stvarnosti postoje.Ako i (ima), kaže, riječ (neku) stvarnu opstojnost, ipak se (ova)razlikuje od (svih) ostalih (stvari) koje postoje, a u najvećoj mjerirazlikuju se vidljiva tijela od riječi. Drugim se, naime, organomzamjećuje ono što je vidljivo a drugim riječ. Riječ, prema tome,ne otkriva većinu (predmeta) koji postoje u stvarnosti kao što nitiovi ne objavljuju uzajamno jedni prirodu drugih. (87) Zbog takvih

teškoća,” dakle, koje navodi Gorgija, propao je, koliko ovisi onjima, kriterij istine. Nije, naime, moguće da postoji kriterij zaono što niti postoji, niti se može poimati, niti se može drugomeobjasniti.

Sličan izvadak u [ARISTOT.] d. MXG. 5. 6. 979a 11 —980B2 I *° Sam Aristotel napisao je jednu monografiju Protiv Gorgijina učenja (DIOG. V 25).

4. PLATO Meno 76A i dalje [Menon i Sokrat] A što se (tiče) boje, kakvo (određenje) daješ, Sokrate? — Baš si drznik , Menone!Staru čovjeku namećeš (težak) posao odgovaranja dok se sam nećeš prisjetiti i reći što kaže Gorgija da je vrlina... C Želiš, dakle,ila ti odgovaram na Gorgijin (način) kojim bi (me) ti najlakšemogao slijediti? — Želim; ta kako ne bih? — Ne tvrdite li [Mellon i Gorgija] po Empedoklu [i 307, 4] da (postoje) neka istjecanjai/, stvari? — Upravo tako. — I (da postoje) pore u koje i krozkoje prolaze isparavanja? — Svakako. — A od isparavanja jednadii sc slažu s nekima od pora a druga da su manja ili veća? —

lliiš je tako. — Ne (postoji) li možda i nešto što nazivaš vidom?Da. — Iz toga »shvati što ti govorim!, (kako) je rekao Pindar

III 105/6 Schr.’l: boja je, dakle, istjecanje iz stvari razm jerno vidu

/ ') Apor i ja . Capel le : spo znajn ih teškoća.

III) Tešk o je razum jet i zbog čega i pse ud o-A ristotelov p rikaz G org ij inog doka zivanja

ni je uvrš ten u Die ls -Kranzov zbornik; to vi še za to š to se danas , za raz l iku od

nekoć, smat ra da je n jegov pr ikaz bol j i na mnogo mjes ta a i u c je l in i od Sek-

hIovoga. V. Apelt , Calogero, Gigon, Levi , Schmid. Drugi misle da se najbolja

p red o d žb a o G o rg ij in u u m o v an ju m o že d o b iti p ov ez iv an jem o ba iz vora: ta ko

M ondol fo , Joel , Un ters te iner . D ie ls jer i sam izdao pseu do->A ristotela; novije izdanje k od U nters teine ra, Sof is ti : t es t im onianze e f ram m ent i ,

II, ̂ 6 i da lje.

G O R G I J A 267



G O R G I J A 269

bovi«; ali mislima prekoračuje potrebno, kako i Izokrat svjedočikoji ovako veli: »Ta tko bi itd.?« [B li. [LONGIN.] O uzviš. 3,2 Zbog toga (razloga) ismijavani su i izrazi Leontinca Gorgije koji

je pisao »Kserkso, Zeus Perzijanaca« i »Jastrebovi, živi grobovi«.

5b. [fr. 4 Sauppe Orat. Att. II I29l. PHILOSTR. V. S. I, 9, 5[A 1 II 272, 14] Trijumfi nad barbarima traže hvalospjeve, oni postignuti nad Helenim a tužaljke.

6 [5]. PLANUD. ad Hermog. V 548 Walz Dionizije Stariji,raspravljajući o Gorgiji u drugoj (knjizi svog djela) 0 stilovima, kaže ovo: »Nisam naišao na njegove sudske govore a na malo političkih i obrazaca (za držanje govora), ali (naišao sam) na višesvečanih. A stil koji odgovara njegovoj govorničkoj maniri (bio

mu je) ovakav (veliča Atenjane koji su se odlikovali u ratovima):Ta što je nedostajalo tim muževima (od onoga) što muževi

treba da posjeduju? I što je (kod njih) postojalo od onoga što netreba da postoji? O da mogu izraziti (ono) što želim, o da želim(ono) što treba, skriven božanskoj kazni, izbjegavši ljudsku zavist!Jer bogodana bila je vrlina koju su oni posjedovali, ljudska-bila je (samo) sm rtn ost: često su pretpostavljali blagu popustljivostkrutoj pravednosti, često i (neugodnoj) preciznosti zakona ispravnost govora, jer su smatrali da je najbožanstveniji i najopćenitijizakon: ono što je potrebno u (trenutku) potrebe govoriti i prešućivati, činiti (i propuštati)*4; u dvojem se usavršivši najvećmaod onoga što je potrebno, razumu {i snazi),"’ onamo savjetom,ovamo činom, njegovatelji nepravedno nesretnih, kaznitelji ne pravedno sretn ih , osorn i prema korisnom, strastveni za doličnim , promišljenošću razuma uklanjajući nerazumnost (snage),86 nasilni prema nasilnim a, pristojn i prem a pristojnim a, neustrašivi prema

neustrašivima, strašni u (trenucima) strašnim. Kao svjedočanstvao tome podigoše znamenove za pobjede nad neprijateljima, po-i'nsne spomenike Zeusu, zavjetne zadužbine sebi, (oni koji bijahu)ne bez iskustva u urođenom (im) ratničkom zanosu, u zakonitojljubavi, u oružanom sporu, u miru, prijatelju ljepote, pobožni

prema bogovima u svojoj pravednosti, puni strahopočitanja premaroditeljima u svojoj brizi za njih, pravedni pred sugrađanima usvome (nastojanju oko) jednakosti, odani prijateljima u svojoj lo-

IM. Hodao Sauppe.HV Dodao Foss.

116. Dodao Sauppe.



jalnosti. Stoga sada, kad su umrli, čežnja (za njima) nije umrlaskupa (s njima), nego besmrtna u tijelima ne besmrtnim živi (zanjima koji) ne žive.*7

OLIMPIJSKI (GOVOR)

Usp. A 1

7 [2]. ARISTOT. Rhet. I~ 14. 1414b 29 Proemiji svečanih govora razvijaju se iz pohvale ili pokude, kao što Gorgija (kaže) uOlimpijskom govoru: »O Heleni, dostojni da vam se dive mnogi!«Hvali naime one koji sazivaju narodne svetkovine.

8 [Ol. CLEM. Str. I 51 [II 33, 18 St.] A naše nadmetanje, poGorgiji Leontincu, treba dvije vrline, smionost i mudrost; smio

nost u sukobljavanju s opasnosti, mudrost u spoznavanju prikladnoga.” Riječ, naime, kao proglas u Olimpiji, poziva svakoga kojihoće, ali ovjenčava (samo) onoga koji (nešto) umije.

8a [0]. PLUT. Coni. praec. 43 p. 144 B C Kad je govornikGorgija pročitao Helenima u Olimpiji govor o slozi, Melantijereče: »Ovaj nam daje savjete o slozi a nije uspio nagovoriti sebe,ženu i služavku kod kuće — (samo) tri (osobe)! — da budu složni.« Postojala je, kako se čini, neka Gorgijina ljubav prema slu-

škinjici i ljubomora njegove žene prema njoj.

PITIJSKI (GOVOR)

9 [6l PHILOSTR. I 9, 4 [v. A l]

POHVALA ELEJCIMA

10 [7 I. ARISTOT. Rhet. T 14. 1416a 1 Takva” je, naime, Gor

gijina Pohvala Elejcima; jer bez ikakva (prethodnog) zagrijavanjai (bez ikakve) predigre odmah započinje: »Elida, sretan grad.«


87. Diels je smatrao da je to završetak N adgrobnoga govora ,

88. Konjcktura Bernaysa. Diels ( i Nest le) ima »zamke« al i dodaje upi tnik. Ri ječ

p li gm a, ko jom on popravlj a ovo u ru k o p is im a is kvare no m je sto , zna či »ukrš ta njenogu pr i hodu i l i rvanju«.

89 . Tako j e kra tak , na ime proemi j toga govora .



G O R G I J A

GORGIJINA POHVALA HELENI”0

271

11. (1) Sklad51 (daje) gradu obilje hrabrih muževa, tijelu ljepota,duši” mudrost, djelu vrsnoća, govoru istina; a tome protivno

(stvara) nesklad. Muža, ženu, govor, djelo, grad, ako ih promatramo kao pr edm et'1 dostojan hvale, hvalom treba častiti, a ako kaonedostojan, grdnjom kuditi; ta jednaka je pogreška i neukost grditi ono što je za pohvalu i hvaliti ono što je za pokudu. (2)(Zadaća je jednoga) istog čovjeka da izrekne na pravi način onošto treba i da opovrgne91 one koji grde Helenu , žen u o kojoj je jednoglasno i jednodušno nastala kako svjedočanstvo pjesnika”koji su čuli’4, tako i (zao) predznak imena koje je postalo pod

sjetnik na (sudbonosne) događaje. A ja želim, davši neko racionalno objašnjenje (predanju), nju, koju bije loš glas, osloboditioptužbe, a one, koji je grde, dokazavši da govore neistinu i pokazavši istinu, osloboditi neznanja.

(3) No da je porijeklom i rodom prva od prvih ljudi i ženažena o kojoj je ovdje riječ, nije nepoznato niti malobrojnima.Poznato je da je od majke Lede, od stvarnoga oca boga a od

prividnoga smrtnika, Tindareja ovamo a Zeusa onamo. Od ovihza jednoga se vjerovalo, jer je to bio, a za drugoga se pronio glas

jer je (to) tvrdio.

(4) Potekavši od takvih (roditelja), dobi ljepotu kakva je u božica, koju primivši i ne sakrivši održi; nebrojene u nebrojenimažudnje ljubavne usadi i jednim tijelom mnoga tijela sabra junaka

()0. Radi se, zapravo, o obrani . Da nas većina učenjaka više ne sum nja u a uten t ično st

ovog i s l jedećeg Gorgi j inog svečanog govora .' ) I , U izvorniku s to j i kosmos, š to u grč . ima više značenja : može se upotr i jebi t i

na području poli t ike i vojništva, estet ike, f i lozofi je i rel igije (Zcller) . Ovdje je

usvo jeno značen je sk l ada kao posebnog s t an ja po tpunog p r i rodnog savr šens tva(Unters te iner) .P o U nte r s t e ine ru , duša ovd je znač i i s to š to i um , kao čes to kod p redsokra to -

vaca.

‘M. Neki rukopisi imaju ispred te r i ječi »i« a Diels usvaja tu verziju (». . . djelo,

grad i posao . ..«) . Č uvanje s im etr i je u ko nst ruk ci j i govor i za go rnju verz iju

drugih rukopisa , koju usvaja Unters te iner .

'M. Neki učenjaci, m edu nj im a i Die ls , mis le da jc ovdje lakuna u teks tu koju

p o p u n jav a ju na razn e n a či n e (D iels sta vlj a sam o to čk ic e). Ip ak , U n te rs te in e r daje

dobar sm isao t eks t a bez p rc tpos t av l j an ja da u n j em u pos to j i p razn ina .

'>'> O n o što p jesn ici čuju, kod G org ije pos taje pistis, »svjedočanstvo« ili čak »ne

p ogrešiv a m u dro st« (U nte rste ine r) .

96. Tj . za njezinu slavu.




zbog uzvišenosti uznositih, od kojih jedni zadobiše veličajnost bogatstva, drugi blistav ugled drevnoga plem stva, treći krepčinuvlastite snage, četvrti moć stečene mudrosti; i dodoše svi zbogljubavi pobjedoljubne i nepobjedivoga častoljublja. (5) Tko je, da

kle, i zašto i kako utažio svoju ljubavnu žudnju dobivši Helenu,neću pripovijedati. Jer onima koji znaju pripovijedati ono štoznaju sadrži uvjerljivost ali zadovoljstvo ne donosi. Zato, vrijemesvojim govorom ondašnje sada preskočivši, do temelja (svoga)naumljenoga govora naprijed ću poći te ću izložiti razloge zbogkojih bijaše prirodno da je došlo do Heleninog puta u Troju.

(6) Jer ili odlukom Slučaja, naređenjem bogova i zaključkomSudbine učini što učini, ili silom ugrabljena, ili riječima nagovo-

rena, (ili ljubavlju osvojena)'7. Ako dakle zbog prvoga, zaslužujeda bude optuživan onaj koji je (uvijek) optuživan: volju božanstva,naime, ljudsko predviđanje nije u mogućnosti da ometa. Ta prirodni je (zakon) ne da jače biva ometano od slabijega, nego dase slabije (daje) upravljati i vući od jačega, te da jače vodi a slabijeda slijedi. Bog je (biće) jače od čovjeka i silom, i mudrošću, idrugime. Ako, dakle, Slučaju i boginji” treba pripisati krivicu,Helenu treba osloboditi loša glasa.

(7) Ako je, opet, bila silom ugrabljena te protuzakonito nasilnoodvedena i protiv pravde silovana, jasno je da je onaj koji (ju)

je ugrabio krivo postupio a da jc ona, kao žrtva nasilja, doživjelanesreću. Zaslužuje, dakle, barbarin, koji se barbarskog pothvata

poduhvatio, osudu i zakonom, i riječju, i djelom, tako da pozakonu bude beščastan, riječju da bude optužen, djelom da budekažnjen. Ona, pak, koja je pretrpjela nasilje, bila lišena otadžbinei osirotjela (ostavši) bez (svojih) dragih, kako ne bi s razlogom

postala predm etom žaljenja prije nego osvade? Jer onaj počiničin užasan, ona pretrpje; pravo je, zato, nju požaliti, njega zamrziti.

(8) A ako je riječ" bila (ta) koja ju je nagovorila i zavaralanjezinu dušu, niti u tom slučaju nije teško sastaviti obranu i pobitioptužbe ovako. Riječ je velik moćnik koji sasvim sićušnim i posvenevidljivim tijelom izvršava najbožanstvenija djela; može, naime,i strah zaustaviti, i bol ukloniti, i radost izazvati, i sućut pojačati.

97. Dodatak na margin i rukopisa ; neki nc usva ja ju , npr . Unters te iner .98. Naime, Afrodi t i , bo/ . ic i l jubavi .

99. U izv orn iku (ov dje i dalje) logos, što ko d G org ije im a i znače nje »riječ« i »govor«.



na zlu je glasu. (13) (Što sc tiče činjenice) da uvjeravanje, pridruživši se riječi, također oblikuje dušu (onako) kako hoće, (ovo treba prim ijetiti): potrebno je (jasno) upoznati ponajprije rasprave filozofa prirode, koji, zamijenivši jedno mišljenje drugim pošto su

(ono prvo) eliminirali, učinili da se nepouzdana i nejasna (stvarnost) otkriva očima mišljenja'01; drugo, uvjerljiva razlaganja (sudskih) govornika u kojima jedan govor razveseli i uvjeri velikomnoštvo ako je umijećem napisan a ne po istini izrečen; (i)10’treće, nadmetanja u filozofskim raspravama, u kojima se očitujei brzina misli, ukoliko čini lako promjenljivim povjerenje u mišljenje. (14) U istom je odnosu moć riječi prema stanju duše (kao)i propisivanje lijekova prema prirodi tijela. Kao što jedan od

lijekova istjeruje jedne sokove iz tijela, a drugi druge, i (kao što) jedni prekidaju bolest a dru gi život, tako i jedni od govora rastuže,drugi razvesele, treći uplaše, četvrti pak usade u slušaoce smionost, a peti nekom rđavom uvjerom zatruju i ureknu dušu.

(15) A da ona, ako je bila riječju nagovorena, nije učinila nikakvu krivicu, nego je (slučajno) zapala u nepovoljan (položaj), bilo je rečeno. Č etv rti pak uzrok razložit ću četvrtim razlaganjem.Jer ako je ljubav bila (ona) koja je to uradila, nimalo teško izbjećiće 10,11 optužbu zbog krivice za koju se kaže da ju je počinila. Naše, naim e, vidne percepcije nem aju onu prirodu koju mi želimo, nego onu koja je svakoj (svojstvena). Ustvari, posredstvomvida duša prima otiske i na (svoj) karakter. (16) Na primjer, kadvid prom atra likove neprijatelja i '00 neprijateljski ukras od m jedii željeza na neprijateljskom oružju, jednom za obranu, drugomza napadaj, smuti se odm ah ”” i sm ut it ćc dušu tako da često,

prem da budućnost (ne)10" sadrži opasnosti, bježim o prestrav ljeni.Je r snažno se usađuje '09 istina '09 tog izlagan ja"0 zbog straha iza

zvanog pogledojn, koji, kad se jednom pojavi, učini da se odrek

104. I l i : mašte koja ima moć shvaćanja (Unters te iner) .

1 0 5 . N e m a u g l a v n i m r u k o p i s i m a ; d o d a n o p r e m a m l a d i m a .

105 .aT j . H e lena .

106. V ezn ik *i« izbacuje D iels s l ijedeći B lassa . P r i jevod s li jedi U nters te ine ra .

107. Naime, v id .

108 . I ovo j e m jes to u rukop i s im a ne razum l j ivo a D ie l s se ogran iču je sam o na to

da i skva renos t t eks t a označ i na uob iča jen nač in . P r i j evod s l i j ed i popravke U n

t e r s t e i n e r a i d r u g i h ; n e g a c i j u u z a g r a d a m a u n i o j e U n t e r s t e i n e r p r e m a m l a đ i m

rukop i s im a . V . i D ie l sovu b i l j e šku u k r i t i čkom apa ra tu .

109. P rem a g lavno j ru kop i sno j t r ad ic i ji ; ko n jek tu re ko je uno s i i li u svaja D ie l s n i su

p o tre b n e .




nemo'" i onoga što se na temelju zakona prosuđuje kao lijepo(držanje)” 2, i onoga što se na tem elju pravde vrši kao hrabar(čin)"2. (17) Neki, osim toga, čim ugledaju strašan prizor, odmahnapuštaju i zamisao koju posjeduju u tom trenutku; tako gasi i

istjeruje strah razboritost. Mnogi zapadoše u neugodne bolesti,strašne napore i neizlječiva mahnitanja: do te mjere vid je usjekaou njihovu svijest slike događaja koje su vidjeli. Mnogi prizoristravičnih (prizora) ostavljaju se po strani, ali (tima) koji su ostavljani po strani analogni su (oni)"’ koji su govorom prikazivani.(18) S druge strane slikari, kad od mnogo boja i (ljudskih) tijela(uspijevaju) izraditi jedno tijelo i oblik, razveseljuju vid; a pravljenje kipova ljudi i izrađivanje kipova bogova slatku bolest'"1

pruži očim a. Tako priroda nekih prizora stvara vidu tugu, a (priroda drugih čini da ga obuzima) žudnja. S druge strane mnogi prizori u m noge usađuju ljubav i žudnju za m nogim djelim a itijelima. (19) Ako je, dakle, Helenino oko, ushićeno Aleksandrovim tijelom, izazvalo želju i žudnju za ljubavlju u njenoj duši,što je (u tom e) čudno? A ako je o n a " ’ bo žan stvo,"'’ kako bimogao biti u stanju (onaj) koji je od nje slabiji odbiti i od sebeodvratiti božansku snagu bogova? A kako je bolest ljudskog (porijekla) i greška duše iz neznanja, ne treba da bude kuđena kaokrivica nego treba da bude smatrana nesrećom; ta došla je kako je došla, zamkama duše a nc naum om razuma, nesm il jenošćuljubavi a sredstvima umijeća.

(20) Kako, dakle, treba ocijeniti kao opravdanu pokudu Helenekad ona, bilo da je bila obuzeta ljubavlju, bilo da je bila nagovorena riječju, bilo da je bila ugrabljena silom, bilo da jc bila prisiljena božanskom pris ilom, učinila što je učin ila, u svakomslučaju (posvema) izmiče optužbi?

(21) Odstranili (svojim) govorom loš glas od (jedne) žene, ostadoh vjeran načelu što ga sebi postavih na početku govora, poku

1 10. P o p ra v ak U n t c r s tc i n c r a p r e m a n e k i m m l a d im r u k o p s i m a ; D i e ls n e m a .

111. G rčk i i zvorn ik im pl i c i ra : da se odrek ne m o j e r sm o zas ićen i . B ekk erova (kod

D ic l sa ) i o s t a l e kon jek tu re n i su po t r ebne .

I I / , l lu d u ći d a s e r a d i o s i tu a c ij i u r a tu , o p r a v d a n o j e d o p u n j a n j e p r id j e v a i m e n i c a m a

»držanje« i »čin«.

I l i , D o d a n o p r e m a d v a m l a đ a r u k o p i s a ( D i e l s , U n t e r s t e i n e r ) .

I M . D o b r e e o v a k o n j e k t u r a ; D i e l s n e m a .115. Tj. ljubav.

116. N epo t rebn a j e dop un a t eks t a ko ju ovd je uv ode B lass, R e i ske , D o bree ,

Diels.

G O R G I J A 2 7 5




šah raspršiti nepravdu pokude i neukost mnijenja, prohtje (mi se)napisati ovaj govor kao pohvalu Helene a kao igrariju svoje (mašte).

OD ISTOGA (PISCA) OBRANA PALAMEDOVA"63

11a. (1) Optužba i obrana ni(su) odlučivanje o smrti; ta priroda je očiglednim glasanjem izglasala (o to m e svoju odlu ku) na šte tusviju smrtnika onoga dana u koji se (svaki od njih) rodio. Ulogu igri je, (umjesto toga) beščasnost i čast: da li treba da umrem prirodnom (smrću) ili da um rem nasiln om (smrću) uz najteže pogrde i najs ramotnije optu žbe. (2) Pri postojanju tih dviju (alternativa) jedna je potpuno u vašoj vlasti, druga u mojoj: što je

(stvar) pravde u mojoj je, što je (stvar) sile u vašoj. Ta osuditi mena smrt moći ćete, ako (to) budete htjeli, lako; imate naime vlastnad takvim (sredstvima sile) nad kojima je ja uopće nemam. (3)Da je, dakle, tužilac Odisej, bilo pouzdano znajući da izdajemHeladu barbarima, bilo na neki način misleći da je to tako, podnosio (tu) optužbu iz dobrohotnosti prema Heladi, bio bi izvrstan

čovjek; ta kako ne bi gdje spasava otadžbinu, roditelje, svu Heladu, a uz to još i kažnjava krivca? Ali ako je iz zavisti ili splet

karenja ili zlobe sastavio tu optužbu, kao što bi iz onih (razloga) bio odličan čovjek, tako (bi iz ovih bio) najpokvarenij i čovjek. (4)A kad već (kanim) govoriti o tome, odakle da započnem? Sto da prvo kažem? Kojo m (točkom) obrane da se pozabavim ? Nedokazana optužba izaziva, naime, očevidnu prepast, a (u slučaju) pre pasti riječ"7 nužno ne nalazi pravi put osim ako ne (treba da)naučim od same istine i od sadašnjeg teškog položaja, učitelja

1 1 6.a) J e d a n o d h e l e n s k i h j u n a k a p o d T r o j o m , č o v je k g e n i j a l n e i n v e n c i j e : p o t ra d ic ij i

t vo rac ne ko l iko s lova g rčkog a l f abe ta , i zum i te lj i g re dam e i a s t ro log i j e i td . K ad je O d ise j p o k u šav ao iz b jeći o b av ezu da sc p r id ru ž i p o h o d u n a T ro ju (te k se

ož en io i dob io s ina T e lcm aha) s im u l ir a juć i l ud i lo (upregao j e u p lug vo la i

jarca i sij ao u b raz d e sol) , P a lam e d g a je p ro z re o (stav io je n je g o v o g sin čića

u b razdu i sp red O di se j a , a ova j j e paž l j i vo pod igao p lug i p ren io ga p reko

d je t e t a pokazavš i t ako da n i je lud ). D a sc osve t i , pod T ro jom j e O di se j k r i

vo tvoreno tobožn je P r i j a rnovo p i sm o, ko j im se P a lam cđu obećava z l a to ako

i zd a H e l e n e , p o d m e t n u o P a l a m c đ u a u n j e g ov u jc š a to r u , O d i s e je v o m z a s lu

g o m , b i l o n a đ e n o z l a t o . H e l e n i n a t o P a l a m e d a k a m e n o v a š e . P a l a m e d o v j e o t a c

N a u p li je k asn ij e o sv e ti o s in o v u s m rt . H e le n sk u je m o rn a r ic u , kad se v ra ća la

o d T r o j e , l a ž n i m v a t r e n i m s i g n a l i m a n a v u k a o d a n a l e t i n a s t j e n o v i t u o b a l uo t o k a E u b e j c . » P a l am c d o v a o b ra n a « g o v o r je o p t u ž e n i k o v u f i k ti v n o m s u d s k o m

p o s tu p k u k o jim se o n b ra n i o d n a v o d n e iz daje .

117. Logos, i r i ječ i govor.



G O R G I J A 277

za mene većma opasnih nego sposobnih da (me) vode. (5) Dame, dakle, tužilac ne tuži pouzdano (znajući)"’ , pouzdano znam;ta pouzdano sam svijestan da ništa takvo nisam učinio; a ne znamniti kako bi netko mogao znati da postoji nešto što se nije do

godilo. A ako je podno sio tužb u m isleći da je to tak o ,"9 pokazatću vam dvostrukim načinom da ne govori istinu; jer niti da mise prohtjelo, ne bih se mogao poduhvatiti takvih djela, niti bimi se prohtjelo, da mogu.

(6) Najprije ću se pozabaviti tom tvrdnjom da (je) nemogućeda sam to radio. Trebalo bi, naime, da se najprije zbude nekizačetak izdaje, a začetak bio bi neki dogovor; nužno je, naime,da naumljenim djelima prethode neki dogovori. Ali kako bi mo

glo doći do dogovora ako nije bilo nekog sastanka? A na koji bi način bilo moglo doći do sastanka ako niti je on poslao nekogak m eni, niti je došao (n etk o )"” od m ene k njem u? Je r niti na

pisana vijest ne dolazi bez onoga koji je nosi. (7) Ali (u zmim o)da jc to 12' m oglo nastati dogovorom ; i evo, sastajem se s nji m e '" ja i sastaje se on sa m nom na nekakav n ačin "3. Tko sam ja is kime (se sastajem)? Helen s barbarinom. A kako ga (mogu)slušati i govoriti (mu)? Da li sam s (njime) samim? Ma nećemo

jedan drugom e razum je ti riječi. Nego preko tu m ača? Pojavljujese, dakle, treći svjedok onoga što treba da ostaje sakriveno. (8)Ali neka i to bude premda nije bilo. Bilo bi trebalo poslije togaizmijeniti jamstva. Što bi, dakle, bilo jamstvo? Možda zakletva?Ta tko bi imao povjerenja u mene izdajicu? Nego taoci? Koji? Na prim je r, da sam ja dao bra ta (drugog, naim e, (taoca) nisamimao) a barbarin nekoga od svojih sinova; to bi, naime, bilonajčvršće jamstvo meni od njega i njemu od mene. Ali da se todogađalo, svima vama bilo bi vidljivo. (9) Reći će tko da smonovcima davali jamstvo, on dajući a ja primajući. Da li, dakle,s malo (novaca)? No nije vjerojatno da se prima malo novaca zavelike usluge. Onda s mnogo (novaca)? Ali kojim su sredstvom

bili prenijeti? Kako bi ih (j edan)"'1 (čovjek) bio m ogao pre nijeti?

118. Dodao Rciskc .

119 . Naime, da sam počin io izda ju .

120. Dodao Blass .

121. Naime, zavjera o izdaj i .

122 . T r o j a n s k i m k r a l je m P r i j a m o m .12 i. D iels: — na k oji na čin?

124. Dodal i S tephanus i Kci l .




Ili (su ih prenijeli) mnogi? Ta da su mnogi prenosili, mnogi bi bili sv jedoci zavjere, a da je jedan prenosio , ne bi baš bio mogaom nogo nositi. (10) Da li su (ga) nosili danju ili noću? Alimnoge su i guste straže, kroz koje nije moguće proći neopažen.

A danju? Pa baš je (dnevno) svjetlo neprijatelj takvim (pothvatima). No neka bude! Ja sam, dakle, izašao i primio (novac) ili jeonaj, što (ga) je nosio, ušao? Obje su (alternative) neodržive. Primivši (ga), kako bih (ga) bio mogao sakriti i od onih unutra iod onih vani? Kako bih ga bio mogao metnuti? I kako bih (ga)

bio mogao sačuvati? Da sam (ga) upotrebljavao, bio bih otk riven,a da (ga) nisam upotrebljavao, kakvu bih korist od njega bio imao?(11) Pa i neka se, dakle, (stvarno) dogodilo (ono) što se nije do

godilo! Sastasmo se, porazgovarasmo, saslušasmo, novac primihod njih, primih (ga) krišom, sakrih. Trebalo je zacijelo raditi (ono)radi čega se to dogodilo'Taj je, međutim, (problem) još ner-

ješiviji od onoga što sm o (ga) spom enuli . Je r dok sam (to)127 radio,radio sam sam ili s drugima. No to nije posao za jednog (čovjeka).Onda s drugima? (S) kojima? Očito sa suurotnicima. Da li saslobodnima ili s robovima? Ta družim se s vama koji ste slobodni.Tko je, dakle, od vas znao (za to)? Neka kaže! A robovima kakoda se ne (uskrati) povjerenje? Ta (ili)12" od svoje volje optužuju

(u želji) za slobodom, ili od nužde pod mukama. (12) Ali kako bi poth vat bio mogao b iti '29 izveden? O čito bilo bi trebalo uvesti1’" nepri jatelje jače od vas; a to (je) nem oguće. Kako bih ih

bio (uopće) mogao uvesti? Da li kroz vrata? Ali nije moje nitida (ih) zaključavam niti otključavam nego zapovjednici (vojske)odlučuju o tome. Možda preko zidina (pomoću)'” ljestava? Zacijelo ne'32. Ta sve su pune'” stražara. Možda razvalivši (prolazu) zidinama. Pa to bi svima bilo vidljivo. Ta pod vedrim se nebom

(ta /ov o je/ tabor!) život provod i pod o ružjem, gdje (svi)1’1 svevide i svi su od svih viđani. Dakle, za mene bi bilo nemogućena svaki način i na svakome mjestu sve (to) raditi.

125 . Na ime , novac .

1 2 6 . S p o r a z u m s Tr o j a n c i ma o i z d a j i h e l e n s k e v o j s k e .

127 . P r ip remao izda ju .

1 2 8 . Do d a o Re i s k e .

129 . Rukop is i : kako j c mogao b i t i ? Poprav io Blass .

1 3 0 . Na i me , u t a b o r He l e n a .

1 3 1 . Do d a o Re i s k e .132. Posl i je »Zaci je lo nc« Die ls s tavl ja sem iko lon i dod aje : »bio b ih za tečen«. No

d o d a t a k j e n e p o t r e b a n .



G O R G I J A 279

(13) Razm otrite skupa (sa m no m ) i ovo! Radi čega bi mi se bilo isplatilo zaželjeti to radit i da sam to u najvećoj mjeri od sviju(i) bio u mogućnosti? Nitko, naime, ne želi badava izlagati senajvećim opasnostima niti bifi najveći zločinac najperfidnijim zločinom. A radi čega? (I opet se vraćam na to.) Da li radi vladanja?'” Nad vama ili nad barbarima? Ali nemoguće je vladati nadvama koji ste toliko (brojni) i tako (slavni) i imate sve u najvećoj(m jeri): vrline predaka, obilje novaca, junačke podvige, snagu uma,vlast kraljevsku nad gradovima. (14) A nad (barbarim a)?1’6 Pa tkoće (mi je) predati? Kojom ću vojskom ja Helen pokoriti barbare,(ja) koji sam jedan (njih kojih je) mnogo? Nagovorom ili silom?Ta niti bi se oni htjeli dati nagovoriti, niti bih (ih) ja mogao

prisiliti. Ali m ožda će predati drage volje (m eni) po (mojoj) volji,'” za uzvrat kao plaću za izdaju? Doista bila bi velika ludosti povjerovati (takvoj razmjeni) i primiti (je). Ta tko bi primiorobovanje umjesto vlasti, umjesto (položaja) najveće moći potpunu podređenost? (15) Mogao bi tko reći da sam, zanesen žudnjomza bogatstvom i novcem , poduhv atio se toga.” " Ali novaca posjedujem u dovoljnoj mjeri a nikako mi (ga) nije potrebno mnogo;mnogo, naime, novaca trebaju (oni) što mnogo troše, ali ne (oni)

koji su jači od tjelesnih užitaka nego koji robuju užicima i nastojestjecati časti bogatstvom raskoši. A od toga u mene nema ničega.I)a govorim istinu, kao pouzdana svjedoka nudim (svoj) protekliživot; (tom) svjedoku svjedoci bili ste vi. Živite sa mnom, zatoto znate. (16) Pa niti radi časti ne bi se ni osrednje oprezan čovjek poduhvatio takv ih '” djela. Ta od vrline (pridolaze) časti, ne odopačine. A kako bi mogla pripasti čast izdajici Helade? Osim toga,ni časti nisam baš bio potreban jer sam bio čašćen (zbog zaslugavrijednih) najvećih počasti od (ljudi) vrijednih najvećih počasti,a od vas zbog mudrosti. (17) Nadalje: i zbog sigurnosti ne bi tonetko uradio. Jer izdajica je neprijatelj svima: zakonu, pravdi,

bogovima, ljudskom e m noštv u; zakon krši, pravdu razara, m noštvo kvari, božanstvo vrijeđa. Kome je život takav, pun najvećih

I 53. N aim e, zidin e.

I M. D od ao Reiske .

I i'S. Te kst d op u n io Reiske .

I 16, D od ao S tep ha nu s.137. Naime, vlast .

I 18. Tj. izdaje Helena.

I 19. S trašn ih, zločin ačkih .




opasnosti, (taj) nema sigurnosti. (18) Ali možda"” u želji da koristim prijateljima ili škodim neprijateljima? Jer upravo radi togamogao bi tko počiniti krivicu. A meni se posve suprotno dešavalo:141 prijateljima sam nan osio zlo, neprijateljim a koristio. I ta

ko, to djelo nije sadržavalo stjecanje nikakvih dobara; s drugestrane, nitko ne počinja nedjelo želeći da ga zadesi nevolja. (19)Preostaje još (pretpostavka) da sam (to) učinio (nastojeći) izbjećineki (uzrok) straha ili nevolju. Nitko, međutim, ne bi mogao rećida to ima neke (veze) sa mnom. Zbog tih, naime, dvaju (razloga)svi čine sve, ili kad nastoje oko nekog dobitka, ili kad bježe odkazne. A lopovštine koje se počinjaju izvan tih (dvaju slučajeva){(posljedica) su ludosti. No ko liku) '4*(bih)1'" š tetu činio sebi radeći

to, nije nejasno: ta izdajući Heladu izdavao (bih)'4’ sebe, roditelje, pri jate lje, ugled predaka, otačka svetišta, gro bove, dom ovinu, najveću u Heladi. (Ono) što je najvrednije svima, to bih bio daou vlast (onima) koji se ogriješiše (o nas). (20) A razmotrite i ovo.Kako život za mene, da sam to učinio, ne bi bio (život koji) nijevrijedan da se živi? Kamo bi trebalo da se sklonim? Zar u Heladu? Da (ondje) platim kaznu (onima) o koje sam se ogriješio?Tko bi me od (onih) koji su (od mene) zlo pretrpjeli štedio?Možda da ostanem kod barbara? Zanemarivši sve najveće (vrednote), lišen najljepše časti, provodeći dane u najružnijoj osramo-ćenosti, odbacivši napore koje sam za proteklog života preturiou vrlini? I to (odbacivši ih) sam od sebe, gdje je čovjeku najsramotnije biti nesretan vlastitom (krivnjom)! (21) Pa ipak, niti kod

barb ara ne bih uživao povjerenje. Ta kako (bi to i bilo moguće)kad (bi i) oni znali da sam učinio najvjerolomnije djelo jer sam predao prijate lje nepri ja te lj im a? Živ ot nije podnošljiv (onome)koji je izgubio povjerenje (drugih). Jer kad (netko) izgubi novac

(ili)144 bud e zbačen s vlasti ili pro gnan iz do m ov ine, mogao biga tko primiti; ali (onaj) koji izgubi povjerenje (drugih) ne može

1 4 0 . N a i m e : ( m o ž d a ) s a m s e o d l u č i o n a i z d a j u .

141 . Sm isao jc : m en i b i sc posv e sup ro tn o dešava lo da sam to ( izda ju) do is ta izvrš io ,

tj. . . .

1 4 2 . P r a z n i n a u t e k s t u ; k o n j e k t u r a Sa u p p e o v a . D i e l s s a m o o z n a č u j e l a k u n u .

1 4 3 . Po s m i s l u u p r ij e v o d u j c s ta v l je n k o n d i c io n a l i ak o o d g o v a r a ju ć a m o d a l n a č e s ti c au izvorn iku dolaz i t ek u s l jedećoj rečenic i .

144. Dodao Reiske.



ga više steći. Da, dakle, niti bih bio mogao, niti bih bio želio'"izdati Heladu, dokazano je (onim) što je gore rečeno.

(22) Poslije toga želim porazgovarati sa (svojim) tužiteljem . U

što si se pouzdao te ti takav (nitkov) tužiš mene takva (plemenitačovjeka)? Vrijedno je pažljivo ispitati kakav (karakter) imaš ti (koji)iznosiš takve (teške optužbe), — kako nedostojan protiv (onoga)koji (to) ne zaslužuje! Ta da li me optužuješ (na temelju) točnogaznanja ili (obične) pretpostavke? Ako, naime, na temelju točnogaznanja, da li znaš jer si vidio ili si saučestvovao ili si doznao odnekog (saučesnika)146? Ako si, dakle, vidio, iznesi (način)'47, mjesto i vrijeme, kada, gdje i kako si vidio! Ako pak kao saučesnik

podli ježeš istim optužbam a. A ako jer si čuo od nekogsaučesnika, tkogod da jc taj, neka sam dođe, pokaže se, posvjedoči! Ta tako posvjedočena optužba bit će vjerodostojnija jer sada baš nijedan od nas dvojice ne nudi svjedoka. (23) Reći ćeš moždada je isto (to) što ti ne nudiš svjedoke za (ono) što se, kako titvrdiš, dogodilo a ja za (ono) što se nije dogodilo. Ali to nije isto:nemoguće je nekako dokazati (ono) što se nije dogodilo a (ono)što se dogodilo ne samo da nije nemoguće, nego (je) i lako,S0,i ne sam o (da je) lako '>0, nego teb i ne bi bilo m oguće sam o” '

naći svjedoke, nego i lažne svjedoke, dok meni (ne bi bilo) moguće naći jedne niti druge od tih. (24) Da, dakle, ne znaš (pouzdano o onome) što optužuješ, očito (je); ostaje, dakle, (zaključak)tla (optužuješ na temelju obične) pretpostavke (ne)'” znajući (točno). Zatim, o najdrskiji od sviju ljudi, pouzdavši se u mnijenje,najnepouzdaniju stvar, istinu (točno) ne znajući, usuđuješ se čov jeka tužiti optu žbom (zbog zločina koji povlači) sm rtnu kaznu?A kako je (to zločinačko) djelo, kako si upućen, učinio? Doista,

■.i varanje pre tpostavki o svem u (pravo je) zajedničko svima i ništaI ‘ IV U t eks tu neš to nedos ta j e . P r i j evod s l i j ed i S auppcovu kon jek tu ru , D ie l s usva ja

K e i lovu a u b i l j e šc i spom in je s l i čnu L eovu ; u oba po ton ja s luča ja dopuna j c

duža a sm isao jo j j e : »n i t i b ih b io h t io da sam m ogao , n i t i b ih m ogao da sam

ht io« (v . S 5 ) . S auppcovu kon jek tu ru D ie l s nc spom in je .

146. Dodao Blass .

147. Dodao Blass.

MH. Tj. doznao si za zavjeru.

M9. T j . doznao s i (za zavjeru) .

IM ). D ie ls m is li da u t eks tu po s to j i p razn ina i dop un ja ovako : * . . . i ne sam o (da

je) lak o n e g o i n u ž n o ; ali teb i n c b i b ilo itd.« S y k u tris i U n te r s te in e r , či je

se ve rz i j e t eks t a d rž i ova j p r i j evod , odbacu ju l akunu .

M l . D ie l s do pu n ja : »ne sam o« , š to č in i t ek s t j a sn i jim , al i n i j e ne op ho dn o .

112 . D odao S auppe .

G O R G I J A 281




ti u tome nisi mudriji od drugih. Ali niti treba vjerovati (onima)koji stvaraju pretpostavke već (onima) koji (pouzdano) znaju, nititreba mnijenje smatrati vjerodostojnijim od istine nego obrnuto,istinu od mnijenja.

(25) O ptu žio si me u govorim a, što si ih izrekao, za dvoje, jedno po tpuno oprečno dru gom e, za m udrost i ludost, a to nije mogućeda posjeduje isti čovjek. Gdje, naime, tvrdiš da sam umješan, vješti dovitljiv, optužuješ me zbog mudrosti, a gdje govoriš da sam(pokušavao) izdati Heladu, zbog ludosti; ta ludost je poduhvaćatise djela nemogućih, štetnih, sramotnih, kojima ćemo prijateljimanaškoditi, neprijateljima koristiti, a svoj život učiniti sramnim iopasnim . Pa ipak, kako treba imati povjerenja u takva čovjeka

koji u (toku) istoga govora pred istim ljudima o istim stvarimaiznosi potpuno oprečne (tvrdnje)P (26) Želio bih od tebe doznatida li smatraš mudre ljude nerazumnima ili razboritima. Ako (ih),naim e, (smatraš) nerazum nim a, to je nova teorija, ali n ije (u skladus) istinom. Ako (ih), pak, (smatraš) razboritima, zacijelo nije vjerojatno da baš (oni) koji su razboriti dopuštaju najveće pogreškei da radije izabiru zlo umjesto dostupnoga (im) dobra. Dakle, akosam mudar, nisam pogriješio; a ako sam pogriješio, nisam mudar.Prema tome, i po jednom i po drugom ti bi bio lažac.

(27) Premda bih te mogao (i ja) protutužiti zbog mnogih ivelikih, starih i novih (nedjela), neću; (hoću,)'’'' naime, biti oslo bođen od ove optu žbe ne tvojom zloćom nego svojim vrlinam a.Tebi, dakle, toliko.

(28) Vama, pak, o suci, o sebi želim reći (nešto) doduše malo,ali istinito, (nešto) što (onome) koji (ni)je'” pod optužbom ne bi pri ličilo, ali (onome) koji jest pod optu žbom dolikuje . Sada, naime, pred vama polažem račun i opravdanje (svoga) proteklog života. Molim vas, dakle, ako vas podsjetim nekoga lijepog djela

koje sam učinio, da nitko ne zamjeri (onome) što govorim, negoda ocijeni kao nužno da netko, optuživan strašnim i neistinitim(optužbama) navede pred vama koji ih znate i neko od (svojih)istinskih dobrih (djela). Taj pregled meni je najveća (zadovoljština). (29) Kao prvo, dakle, i drugo i najvažnije: od početka do kraja pro te kli mi je život neporo čan, čis t od svake optu žbe: nitko predvama ne bi me mogao teretiti nikakvim osnovanim okrivljava-

153 . T j . nedos l j edna .

154 . Dodao Aldus .155 . Dopunio Blass .



njem zbog opačine. Pa ni sam tužilac (u svemu) što je iznio nijeiznio nikakav dokaz: tako njegov govor vrijedi (koliko) vrijeđanje

bez dokaza. (30) Mogao bih ustv rditi, — i ako bih ustv rdio , ne

bih slagao nit i bih mogao biti pobijen, — ne samo (da sam)neporočan, nego i (da sam) velik dobročinitelj vama i Helenimai svim ljudima, ne samo sadašnjima, nego (i)n‘ budućima. Jer tko

bi bio mogao ljudski život od oskudnoga učiniti punim blagostanja, od nesređenoga sređenim iznašavši ratnu vještinu, izvanredno(važno sredstvo) protiv presizanja (za tuđim); pa pisane zakone,čuvare pravde; slova, oruđe pamćenja; mjere i utege, korisna(sredstva) razmjene u prometu (dobara); brojenje, čuvara novca;

znakove vatrom, najbolje i najbrže glasnike; kocke, bezbrižan (način) provođenja dokolice? Pa radi čega vas na to podsjetih? (31)Da pokažem da se bavim takvim (korisnim pronalascima) te dadadem dokaz da se klonim sramotnih i opakih djela: ta bavećise onima nemoguće je baviti se takvima. Stoga polažem pravo,ako sam ničime vama ne činim krivo, da i sam od vas ne pretrpimnikakvu krivdu. (32) Uostalom, ni zbog drugih postupaka ne zaslužujem da pretrpim zlo ni od mlađih ni od starijih. Ta starije

ničime ne vrijeđam, a mlađima nisam nekoristan, sretnima (nisam) zavidan, nesretne sažaljevam; niti prezirem siromaštvo, niti bogatstvo više cijenim od vrline nego vrlinu (više cijenim ) od bogatstva; nit i sam u vijećima beskoris tan, niti u bojevim a lijen, jer izvršavam naredbe, slušam zapovjednike. Uosta lom, nije mojeda sebe hvalim; ovaj položaj prisilio (me), posebice (zato) što samoptužen, da se u potpunosti obranim.

(33) I preostao mi je gov or vama o vama; kad ga izrek nem ,

završit ću (svoju) obranu. Zacijelo su jadikovanje, molitve i molbe prijate ljim a korisni kad presuđuje svjetina; ali kod vas, koji ste prvi m eđu H elenim a i (kao takvi) vrijedite, niti vas zagovaranjem prijatelja, niti molbama, niti jadikovkama ne treba uvjeravati, nego

najvećom jasnoćom onoga što je pravo, izloživši istinu, bez varkitreba da izbjegnem toj optužbi. (34) Vi, dakle, treba da obraćate pažnju ne ri ječima više nego djelima, da ne pridaje te veću važnostoptužbama nego dokazima (koji ih pobijaju), da nc smatrate malo

vremena mudrijim sucem nego mnogo (vremena), da ne držiteklevetu vjerodostojnijom od dokazima (potkrijepljenog saznanja).Doista, u svim (odlukama) čestitim je ljudima velika dužnost da

G O R G I J A 283

156. Dodao Reiske.




paze da ne (počinjaju) greške, u nepopravljivim (odlukama) jošviše nego u popravljivima: to je opreznim a moguće,1” ali (samimih) se kajan jem ” 8 ne može ispraviti. (Jedna) jc od takvih kad ljudi

čovjeku sude (za zločin koji povlači) smrtnu kaznu; a baš to jesada (slučaj koji stoji) pred vama. (35) Da jc, dakle, moguće daistina o djelima postane putem riječi čista (i)'” jasna slušaocima,laka bi bila presuda na temelju (onoga) što je već bilo rečeno;ali kad već nije tako,160 zadržite pod stražom moje tijelo te sačekajte dulje vrijeme a presudu donesite prema (utvrđenoj) istini.Velika vam je, naime, opasnost, ako se pokažete nepravednima,da (dobar)'6' glas pokvarite a (rđav)1'’1steknete. A čestitim ljudimatreba da je smrt milija od rđava glasa; ona je konac života, ovaj

je bolest života. (36) Ako mc nepravedno osudite na sm rt, (to)će postati znano mnogima; ja, naime, (ni)(sam)'6i nepoznat pa ćesvim Helenima (biti) poznata i očevidna vaša opačina. I vi ćetesnositi svima očevidnu krivnju zbog te nepravde, a ne tužilac:ta do vas jc konačna (odluka) o presudi. A pogreška veća od tenc bi mogla nastati. Jer nećete se ogriješiti samo o mene i o mojeroditelje ako presudite nepravedno, nego vi sami bit ćete svijesnida ste učinili djelo strašno, bezbožno, nepravedno i nezakonito

je r ste osudili na sm rt čovjeka saveznika, korisna vama, dobročinitelja Helade, vi Heleni (mene) Helena, a da niste dokazalinikakvu očiglednu krivicu niti vjerodostojnu optužbu.

(37) To sam rekao i završavam. Jer sažeta rekapitulacija (onoga)što je bilo opširno izloženo ima smisla pred lošim sucima; alida prvi Heleni od prvih Helena nisu pažljivo slušali i da ne pamte(ono) što je bilo izrečeno, ne dolikuje niti pomisliti.

(GOVORNIČ KO) UMIJEĆ E

Usp. SATYR. A 3 lv. II 272, 37l, DIODOR. A 4, 2 [v. II 273, 5l,SCHOL. 1SOCR. 13, 19, SOPAT. comm. Hcrm. Rhet. gr. V 6 i daljeWalz.

157. Naime, ispravljat i pogrešne odluke.

158. Kajanjem zbog kasni je uočene greške .

159. Dodao Diels.

160. Nije tako u stvarnosti.161 . Te Die lsove dop un e izbac io je Kran z u kasni j im izdanjima. Č in i sc da su ipak

opravdane . Tako i Unters te iner .

162 . Dopunio Stephanus.



12 [12]. ARISTOT. Rhet. T 18. 1419b 3 Gorgija je tvrdio datreba ozbiljnost protivnika osujećivati šalom a šalu ozbiljnošću;(i) pravo je govorio:

13 [13]. DIONYS. de comp. verb. 12 p. 83 Nijedan govornikniti filozof do sadašnjega vremena nije formulirao (teoriju) pravogtrenutka, pa niti Gorgija Leontinac, koji sc prvi poduhvatio pisati0 tome, ne napisa ništa vrijedno spomena.

14. (Govorničkome) umijeću pripadali su, pretpostavljam o, imali, herojski stilizirani obrasci obrambenih (govora) poput Helene i Palameda. ARISTOT. Soph. el. 33. 183b 36 Odgoj (što suga) za plaću davali (oni koji su podučavali o) razgovorima kojima

se vodi prepirka bio je sličan Gorgijinoj (učiteljskoj) djelatnosti: jedni, naime, (poučavahu tako da) davahu učiti naizust retoričke(govore), drugi zbornike postavljenih pitanja (o temama) za koje1 jedni i drugi pretpostaviše da se većinom oko njih odvijajuuzajamne raspre. Stoga je za učenike poduka kod njih bila brzaali nesustavna. Jer premda nisu davali teoretske temelje negosamo njihove (praktične rezultate), mislili su da obrazuju,l6) kaona primjer ako tko, tvrdeći da će predati znanje koje (čini) dasc noge ništa ne naprežu, zatim ne bi podučavao postolarstvo nitiodakle će biti moguće nabavljati takav''"1 (alat), nego bi dao16’(samo) mnoge vrste najrazličitije obuće. Usp. PLATO Phaedr.261B (Fedro-Sokrat) Govori se i piše po (govorničkom) umijećunajviše u parnicama, a govori se (na taj način) i u političkimgovorima; ali nisam čuo da (ima) širu (primjenu). — No zacijelosi čuo samo za Nestorovo i Odiscjevo Govorničko umijeće kojesu u dokolici sastavili pod Trojom, a nisi čuo za Palamedovo? —Da, Zeusa mi, za Nestorovo (jesam) osim ako ne prikazuješ

Gorgiju kao nekog Nestora ili Trazimaha i Teodora kao nekogOdiseja.

IZ NEODREĐ ENIH SPISA

15 [1 5 ]. ARISTOT. Rhet. i~ 3. 1405b 34 Hladnoća stila nastajeu četiri (slučaja); u složenicama. .. i kako je Gorgija nazivao »pjes-moprosilaskavce«, »krivokletnike« i »pravokletnike«.

163. Naime, svoje učenike.

164. Tj. postolarski.

165. Smisao: samo bi nabrojao i l i dao pr imjere raznih vrs ta obuće.

G O R G I J A 285



16 [161. - - 1406b 4 I još četvrti (slučaj) hladnoće (stila)nastaje u metaforama... na primjer Gorgija: blijeda (drhtava) i beskrvna djela; ti si to sram otno posijao i zlo požnjeo; odviše

je, naim e, pjesnički.17 [g ]. — — T 17. 1418a 32 Svečane govore treba činiti raz

nolikima (uvodeći) pohvale kao što čini Izokrat; uvijek, naime,uvodi poneku. I što je govorio Gorgija da mu nikad ne uzmanjkariječ, (to) znači isto; ako, naime, govori o Ahileju, hvali Pelcja,zatim Eaka, zatim boga a jednako i hrabrost koja čini ovo i onoili takve je (naravi). Usp. B 19.

18 [24 ]. — Polit. A 13. 1260a 27 M nogo, naim e, bolje od (onih)koji (je)1''' tako određuju govore on i koji nabrajaju (pojedine) vrline, kao što Gorgija.

19. PLA TO M eno 71E [Menon pozivajući se na Gorgiju 71D] Najprije , ako hoće š'6’ vrlin u muškarca lako (je) [naim e rećil da je to vrl ina muškarca, da bude sposoban obavljati državne (poslove) i, obavljajući ih, činiti dobro prijateljima a zlo neprijateljimate čuvati se da mu se samome nikakvo takvo (zlo) ne dogodi.Ako pak ho ćeš167 vrl inu žen e, nije teško razložiti da ona trebada dobro upravlja kućom, da čuva (ono) što (je) u njoj i da bude poslušna m užu. A drukčija je vrl ina djete ta, i ženskog i muškog,i (ona) starijeg čovjeka, hoćeš li slobodna, hoćeš li roba. Postojei druge veoma brojne vrline tako da nije problem reći o vrliniu čemu je (ona). Ta za svaku od djelatnosti i dobi, s obziromna svako djelo, za svakoga od nas postoji (posebna) vrlina, a istotako, Sokrate, mislim, i (posebna) opačina.

20 [19]. PLUT. Cim. c. 10 Gorgija Leontinac kaže da Kimonstječe novac (zato) da bi ga upotrebljavao, a upotrebljava ga (zato)da bi bio čašćen.

21 [271. — de adul. et am. 23 p. 64C (Pravi) prijatelj će, naim e,ne kako je tvrdio Gorgija, tražiti od prijatelja da mu pomaže samou pravednim (stvarima), a sam će njemu pružiti i mnoge (uslugekoje i nisu) pravedne.

22 [2 5 ]. — de mul. virt. p. 242E N ama se duh ov itijim čini

Gorgija (koji) traži da ne ljepota, nego (dobar) glas žene budemnogima poznat.

166. Naime, vr l inu.

167. T j . uzet i , odredi t i , def ini ra t i .

P R E D S O K R A T O V C I2 8 6



23 [2ll. — de glor. Ath. 5 p. 348C Procvala je tragedija i izašla

na glas jer postade čudesno (umjetničko) kazivanje i predstava zaondašnje ljude i jer pruži (svojim) fabulama i (potresnim) zgodamailuziju, kako kaže Gorgija, kod koje jc onaj koji »prevari« praved

niji od onoga koji je »prevaren« a prevareni mudriji od (onoga)koji (se) nije (dao) prevariti. Onaj koji »prevari« je, naime, pravedniji (zato) jer to (što) je obećao (i) učinio je, a »prevareni« jemudriji: (ono) što nije lišeno čuvstvenosti daje se, naime, lakozarobiti od užitka riječi.

23a. PLUT. de aud. poct. 15c Simonid (čitaj Gorgija) ... (onome) koji (ga) upita: »Zašto samo Tesalce ne opsjenjuješ?« odgovori: »Odveć su neobrazovani a da bi (se dali) od mene opsjenji

vati.«'6"24 I2 2 I. — Quaest. conv. VII 10, 2 p. 715E Gorgija reče da je jedna od njegovih fEshilovihJ drama, Sedmorica protiv Tebe, puna A resa.'6’ Usp. A ris toph. Ran. 1021.

25 [23l. PROCL. Vit. Hom. P. 26, 14 Wil. Helanik FGrHist.4 F 5 I 109, 10], Damast listo djelo 5 F lll i Ferekid listo djelo3 F 167 1 svode njegov [Homerov] rod k O rfe ju ... a GorgijaLeontinac svodi ga k Muzeju.

26 [261. — in Hes. Opp. 758 Naprosto nije istina (ono) što

je govorio Gorg ija; a govorio je da je bitak nejasan ako je lišen pojavnog, a da je pojavno nem oćno ako je lišeno bitka.

27 llSl. SCHOL. HOM. T uz A 4 lp 154, 29 Maafil I Gorgija;.Miješahu se s molbama prijetnje a s molitvama leleci. »Nadgrobni« (govori)?

LOŠE POS VJEDOČ ENI (FRAGMENTI)

28 10 1. GRA EC O-SY R. SPRUCH E prev. Ryssel [Rhein. Mus.

51, 1896, 540 n. 34 1 (njem. tekst) Gorgija 1?, sir. Gorgonija l jerekao: Izvanredna ljepota nečega skrivenog pokazuje se onda kadga mudri slikari ne mogu naslikati svojim iskušanim bojama. Jernjihov golem rad i njihov velik trud pruža čudesno svjedočanstvo

1 68 . N e m a D i e ls . U n t e r s t e i n e r u v r šć u je t aj f r a g m e n t n a t e m e l ju U . v o n W i la m o -

witzove bi l ješke O na s t r . 148 knj ige Sappho urni S imonides , Berlin 1913, koji

s ma t r a d a j c g r e š k o m i z r e k a p r i p i s a n a S i mo n i d u u mj e s t o Go r g i j i n a k o g a

upuću je spomin jan je Tesa laca i n j ihove neukos t i a t akođer i »ops jen j ivan ja .

(apate) : da b i »opsjena« uspje la , potrebno jc da su s lušaoci ( i l i g ledaoci) obra

zovani .169. Tj . ra tne a tmosfere i ra tn ičkog duha.

G O R G I J A 2 8 7




o tome kako je ono divno u svojoj skrovitosti. I kad pojedinistupnjevi njihovog rada dopru do konca, tad mu opet daju vijenac pobjede time što šute. Ali ono što nijedna ruka ne dohvaća i što

nijedno oko ne vidi, kako to može jezik iskazati ili uho slušaocarazabrati?2 9 l o l . GNOMOL. VAT1C. 743 n. 166 [ed. Sternbach Wien.

Stud. X 36] Govornik Gorgija je govorio da oni, koji zanemarujufilozofiju a posvećuju se posebnim znanostima, slični su proscimakoji su, (dok su) željeli Penelopu, obljubljivali njezine služavke.

30 lol . - n. 1 6 7 Ina istome mjestu 3 7 ] Gorgija je govorio dasu govornici slični žabama: ove krekeću u vodi a oni uz vodenuuru.'7"

31 l o l . SOPAT. Rhet. gr. VIII 23 W. Gorgija koji je govorioda je Sunce užarena masa metala...

C. IMITACIJE

1. PLATO Symp. 194E —197E. Agatonov govor u pohvaluErosa, parodija Agatonovog gorgijanskog stila. Usp. 198C [Sokrat]Ta i podsjećao me govor na Gorgiju tako da mi se posve onoHomerovo događalo: plašio sam se neće li na kraju (svoga) govoraAgaton glavu Gorgije, silna govornika, pustiti na moj govor iučiniti da ja sam zanijemim kao kamen.17' 185C A kad je Pau-zanija završio17' (jer me [Apolodoral mudri uče da (treba) govoriti jednakim (glasovima172) itd.

2 [l7l. XEN OP H. Symp. 2, 26 Ako nam robovi budu malim peharim a malo nalijevali, da i ja reknem gorgijanskim izrazimaitd.

83 (ol . LIKOFRON (Lykophron)

1. ARISTOT. Metaph. H 6 1045b 10 Jedni govore o sudjelovanju,ali nc znaju što je uzrok sudjelovanja i što to (znači) sudjelovati,a drugi o druženju [duše], kao što Likofron tvrdi da je znanost

170. T j . na sudovima gdje se dopušteno vr i jeme t ra janja svakoga govora mjer i lo

vo de nim sato m (v. bi lj . 17).

171. Igra r i ječi: Gorgija i Gorgona Meduza koja jc svojim pogledom sve, koji su je pog led ali u oči , p re tvara la u k am en .

172. O p et igra r i ječima: »završit i« sc grčki ka že pa usasthai .



L I K O F R O N 289

(druženje) znanja i duše. ALEX. 1. c. A drugi govore o druženjuduše, kao sofist Likofron koji kaže da je znanost druženje znanjaI duše. Ljepše i jasnije bi bilo da je napisao ovako nekako: »Zna

nost (je) druženje znanja i duše.« Kad su, naime, Likofrona upitališio je uzrok da su znanost i duša jedno, odgovorio je da (je to)druženje.

— PHYS. A 2. 185b 25 Zadnji od starih /Eleaćani, Heraklit/l>ili su u nedoumici kako istim (stvarima) u isti čas nije pripaloisto jedno i mnoštvo. Zato jedni, kao Likofron, odbaciše ono jest,ii drugi preinačiše riječi da čovjek nije bijel nego postaje bijelim ... da ne bi činili da jedno bude mnoštvo pridodajući muono »jest«.Cf. PLATO Soph. 251 B. DAMASC. dc princ. c. 126 II, 2R.3. — POL. 9. 1280b 8 Postoji . . . zajedničko savezništvo ostalihkoje se samo mjestom razlikuje od savezništava koja su dalekoi zakon (je) ugovor i, kao što je rekao sofist Likofron, jamacuzajamne pravednosti, ali ne (takav) koji građane čini dobrimai pravednima.

— FRAG. 91 R. (STOB. Flor. IV 29 p. 710 H.) Govorim o

tome da li je /sc. plemenit rod/ (svojina) uglednih i cijenjenih ili jc, kao što je napisao sofist Likofron, nešto sasvim isprazno. On,naime, uspoređujući ga s ostalim dobrima, kaže: »Ljepota plemenita roda (je) nevidljiva, a (njegov) ugled (se zasniva samo) nariječima«, jer prema mnijenju postoji njegov izbor, a prema istininišta se ne razlikuju ljudi prosta roda od onih plemenita roda.5. ARISTOT Rhet. T 3. 1405b 34 Suhoparnost nastaje u četirima

(izrazima) koji slijede jedan za drugim i u dvjema izrazima, na primjer (kod) Likofrona mnogoliko nebo visokovršne zemlje itjesnoputa obala [slijedi Gorgija B 15, Alkidamant fr. 10 Sauppe]. .. jedan je, dakle, (taj) isti uzrok, a drugi (je) upotreba arhaizama,na primjer Likofron zove Kserksa »gorostasni junak« a Skirona»razbojnik« [slijedi Alkidamant fr. 14]. Bit će da je Likofron, spomenut ibid. 9. 1410a 18 tiranin iz Fere. Cf. Vahler Rhein. Mus.21 (1866) 143 = Kl. Schr. I 156.

6. — Soph. el. 15. 174b 32 Treba se katkada prihvatiti nečegdrugog (od onoga) što je rečeno, ali uzevši iz rečenog, ako netkone može prihvatiti predloženo, a to je baš učinio Likofron kad(mu) je bilo predloženo da slavi liru. ALEX. 1. c./nakon jednog




krivog tumačenja/ Ili što više, kad je od nekih bio prisiljen pohvaliti liru, (a) tada nije znao (to) izvesti s mnogo riječi, pohvalivšinešto malo tu vidljivu liru prebacio se na nebesku liru. Postoji,naime, na nebu neko zviježđe sastavljeno od mnogo zvijezda,nazvano Lira, za koju je pronašao mnogo dobrih riječi. Cf. ARISTOT. Rhet. B 24. 1401a 15 V 17. 1418a 29sqq.

84 (77l. PRODIK (Prodikos)

A. ŽIVO T I UČ ENJE

1. SU(I)D. Prodik Kejanin s otoka Keja, a (iz) grada Julida, filozof prirode i sofist, (bio je) suvremenik Abderan ina Demokrita i Gorgije, (a) učenik Abderanina Protagore. Popivši otrov kukute umreii Ateni (optužen) da kvari mladež.1 Iz HESYCH. KiirzerSCHOL. PLAT. de rep. 600 C.

la. PHILOSTR. V. Soph. 12 Ime Prodika Kejanina postalo jezbog mudrosti toliko poznato, da je i Grilov (sin) iKsenofontl'kad je bio zarobljen u Beotiji slušao njegove rasprave ostavljajući(sc. u zatvoru) jamca za sebe. Došavši kao poslanik kod Atenjana

u vijeće pokaže se najvrsnijim od ljudi premda je govorio glasomdubokim i neugodnim za uho. On je znao nanjušiti mladiće plemićkoga roda i iz uglednih kuća, tako da ih je imao za zaštitniketoga lova. Bio je podmitljiv i predavao se nasladama. A Heraklovizbor, Prodikovu priču, koju spomenuh u početku, niti Ksenofontnije smatrao bezvrijednom da je ne bi objasnio. I zašto bismoocrtavali Prodikov jezik kad ga Ksenofont dovoljno opisuje?

2. PLAT Protag. 315 C D sqq. I doista, ugledah i Tan tala.1 Bio

je upravo u kući i Prodik Kejanin . Bijaše u nekoj prostoriji koja je prije toga služila Hiponiku kao sp remište . . . Taj je, dakle,Prodik osim toga ležao bolestan, umotan u neka ovčja runa i

1 . Brkanje sa Sokra tom 9

2 . iKsenofont l Kayser . Iz rečena se t v rdn ja ne da poveza t i sa s igurn im da tumima

Ksenofontova života. Vjerojatno je preuzeta iz jednog di jaloga u kojem sudjeluje

Sokrat , kao što i nastavak ovog odlomka vuče pori jeklo iz Platona i Kscnofonta

(v. A 2 — 4a). I’ilostrut, I . Praef. str. 4, 2 K., kaže da su P ro d ika zb og priče o

Herak lu -kod Tebanaca c i j en i l i ug l ednic i , a kod Spar t anaca već ina , j e r t ime pou

čava na korist mladeži - ,

3 . A luz i j a na Homera , Otlis. XI, 582.



P R O D I K 291

veoma mnoge pokrivače kako se činilo. Uz njega Pauzanija, Aga-1011 i dr. Nisam baš mogao izvana razabrati o čemu su raspravljaliK i k o

sam silno želio čuti Prodika. Č ini m i se da je veoma m udari božanski muž. Ali zbog duboka glasa neki šum koji je nastaou prostoriji činio je riječi nerazgovijetnima.

t Hipp. maior 282 C /govori Sokrat/ Ovaj naš prijatelj Prodikdolazio je često pa i inače u ime države, ali došavši zadnji putnedavno sa Keja u ime države i govoreći u vijeću veoma se odlikovao i pokazao svoju govorničku moć i čudo koliko je novaca

pobrao družeći se s mladićima.

la. — Theaet. 151 B A nekim a, Teetete, koji god mi se nisuučinili nekako trudni, uvidjevši da me ništa ne trebaju, posvedobrostivo savjetujem i, s božjom pomoći što sc kaže, sasvimdovoljno pogađam od kojih bi ljudi imali koristi ako bi se s njimadružili. Mnoge od njih, doista, predadoh Prodiku, a mnoge i drugim mudrim i božanskim ljudima.

I - Apol. 19 E Jer mi se i to čini lijepim ako je tko sposobanodgajati ljude, kao Gorgija Leontinjanin, pa Prodik Kejanin i

llipija Eliđanin. Svaki od njih, ljudi, Ikakav (već) jesti idući u pojedini grad, one mladiće, kojima je slobodno od njihovih građana bez naknade družiti se s kim god žele, nagovara da se,ostavivši društvo onih, druže s njima, daju novac i da su k tomei zahvalni.

•la. XENOPH. Symp. 4, 62 Znam, reče, da si ti [Antistenl ovogaovdje Kaliju pribavio (sc. za ljubavnika) mudracu Prodiku, kada',i vidio da onaj žudi za filozofijom, a ovome treba novaca.

II> ATHEN. V 220 B A Kalija, dijalog ovoga Isokratovca Eshinali 16 p. 50 Kraussl, sadržava neslogu Kalije s (njegovim) ocemiismijavanje sofista Prodika i Anaksagore. On, naim e, govori dal< Prodik učinio Teram ena (svojim) učenikom, a onaj drugi Fi-loksena, Eriksidova (sina) i Arifrada, brata kitaraša Arignota, želećizbog (njihove) očitovane pokvarenosti i lakomosti za prostotama pokazati učenje njihovih odgajatelja.

r). ARISTOPH. Nub. 360 (kor Oblaka; cf. Av. 692)

la drugoga posluš’o nc bih od aslronoma-sofista sadado Prodika; radi uma i radi znanja njega, a tebe(Sokr.)...

— Tagenistae fr. 490 K.




A toga muža ili knjiga uništi, ii’ Prodik (onaj), ili neki brbljavac.

6. SCHOL. ARISTOPH. Nub. 361 A on (Prod.) bijaše učitelj

i Teramena zvanog Kotorna.17. DIONY S. Halic. Isocr. 1 A [isokr.l je bio slušalac Prodika

Kejanina, Gorgije Leontinjanina i Tizije Sirakužanina, najslavnijihimena među Helenima zbog mudrosti, a kako neki spominju igovornika Teramena kojega triđesetorica dadoše smaknuti jer je bio na glasu kao demokrat.

8. GELL. XV 20, 4 (lat.) [Euripid] je bio slušalac Anaksagore,filozofa prirode, i govornika Prodika.

9. MARCELL. V. Thuc. 36 Nasljedovao je [Thukyd.[ malo, kakotvrdi Antil, i ravnomjernost klauzula Gorgije Leontinjanina i antiteze izraza koje su u ono vrijeme bile na glasu kod Helena, alii točnost u izrazima Prodika Kejanina.

10. QUINTIL. III 1, 12 (lat.) O Protagori i Gorgiji sc govorida su prvi od ovih obradili opća mjesta; duševna stanja (pak)Prodik, Hipija i isto tako Protagora i Trazimah. SCHOL. uz ARISTOPH. Av. 692 Da, čuvši od nas sve istinito o pojavama nanebu ... reknete Prodiku s moje strane neka ide do bijesa [slijedi1 A 12]: jer Kalimah ubraja netočno Prodika u govornike. On

je, naime, u tim (stihovima) očito filozof.11. PLATO Cratyl. 384 B /govori Sokrat/Ono što se tiče izraza

nije baš neznatno poučavanje. Da sam ja već odslušao Prodikovoizlaganje /tečaj/ vrijedno pedeset drahmi, koje omogućuje onometko ga je odslušao da o tome poučava, kako on tvrdi, ništa ne bi priječilo da ti odmah posve znaš istinu o pravilnosti izraza.Ali ovako nisam slušao (onaj tečaj) nego onaj od jedne drah-me.

12. ARISTOT. RHET. T 14. 1415b 12 Stoga gdje god je prilikatreba govoriti: »I svraćajte mi pozornost. Ništa se naime više tone tiče mene negoli vas i »reći ću vam nešto strašno što još nikadaniste čuli.« A to služi, kako je rekao Prodik, kada bi slušaocidrijemali da ih podsjeti da (predavanje vrijedi) pedeset drahmi.Cf. OUINTIL. IV 1, 73.

13. Sinonim ika : PLATO Protag. 337 A —C Nakon njegovihriječi reče Prodik: Lijepo, čini mi se, govoriš Kritijo, jer jc nužno,

4. Kotorno, grč. KoSopvo£ = »čizma« a ujedno jc naziv za visoku cipelu koju sunosili glumci u tragedijama.



naime, da su oni, koji su nazočni kod takvih razgovora, zajedničkislušaoei obojice sugovornika, ali ne jednaki, jer to nije isto. Za jedno, naim e, treba slušati obojicu, ali ne davati jednaku častobojici, nego mudrijem više, a neukome manje. Ja vas i sam,Protagoro i Sokrate, molim da se složite i da međusobno raspravljate o (vašim) tvrdnjama, ali da se ne prepirete. Jer raspravljajudobronamjerno prijatelji s prijateljima, a prepiru se jedni s drugima protivnici i neprijatelji. Tako bi nam razgovor bio najljepši.Jer vi biste, govoreći tako, kod nas slušalaca stekli odobravanje,ali ne i hvalu. Odobravanje postoji u dušama slušalaca bez ikakve prevare, a pohvala je u govoru često preko očekivanja lažna. A

mi bismo se opet, slušaoei, ponajviše tako radovali, ali se ne bismo naslađivali. Jer raduje se onaj koji nešto uči i pomoćusamoga razuma stiče spoznaju, a naslađuje se onaj tko jede ilišto drugo ugodno uživa samim tijelom. Nakon tih Prodikovihriječi mnogi od prisutnih u cijelosti odobriše. Cf. A 19

14. — — 340 A [uz Prod.) Jer, naime, i Simonidova obranatreba tvoga umijeća kojim razlikuješ »htjeti« od »žudjeti«, kao (izraze koji) nisu isti . . . B Č ine li ti se istim ili različitim (izrazi)

»postati« i »biti«? Različitim, tako mi Zeusa, reče Prodik. 341 BJer »strašno, je, kaže IProdikl zlo ... što je mislio, Prodiče, Simo-nid pod (izrazom) mučno? Zlo, reče.

15. — Meno 75 E Zoveš li što završetkom? Tako zovem na prim jer kraj i posljednje. Sve to nazivam jednim te istim, nomožda se s nama n? bi slagao Prodik.

16. — Euthyd. 277 E sqq. Je r prvo treba, kao što tvrdi Prodik,naučiti o pravilnosti izraza, što ti i dokazuju stranci /Eutidem iDionizodor/, jer nisi znao što (znači) učiti, jer ljudi se izražavajulako s jedne strane kad netko, tko iz početka nema nikakvo znanje o nekoj stvari, kasnije stekne znanje o njoj, a s druge straneizražavaju se o tome na isti način i kad netko tko već posjedujeznanje tim znanjem istu tu stvar istražuje, bilo učinjenu, bilorečenu. A to više zovu shvaćati nego učiti, a kadšto i učiti.

17. — Lach. 197 B (Nikija) Nego, mislim, da neustrašivost ihrabrost nije isto. Ja mislim da se hrabrosti i razboritosti moženaći kod sasvim malog broja ljudi, a smionosti, drskosti i neu-strašivosti zajedno sa nesmotrenošću kod većine, Cf. 197 D (Sokrat) Nemoj pobijati, Lahete, jer mi se čini da nikako nisi shvatioda je tu mudrost primio (Nikija) od našeg prijatelja Damona, a

P R O D I K 293




Damon je veoma blizak Prodiku, koji, čini sc, najbolje od sofistarazlučuje takve izraze.

18. — C ha rm id 163 A B Kaž i mi, rekoh ja, zar ne nazivaš

istim činiti i raditi? Ne nazivam, reče. Pa niti obavljati i činiti. Naučih , naim e, od Hezioda, koji je rekao da nijedan posao nijesramota [Opp. 31 li. Misliš, dakle, da on tvrdi, ako je takve posloveimenovao (izrazima) obavljati i raditi, kako si ih sada ti imenovao,da nije nikakva sramota biti postolarom ili prodavačem usoljeneribe ili vratarom u javnoj kući? Ne treba misliti, Sokrate, negomislim da je i onaj drugačije nazivao činjenje radnje i posla. Djelokatkada biva sramotnim, kada nc nastaje zajedno s lijepim, alirad nikada nije ništa sramotno. Ono što se stvara lijepo i korisno

nazivao je radom i takva činjenja poslovima i radnjama. Cf. DČ uo sam od Prodika vrlo m nog o o razlikovanju izraza.

19. ARISTOT. Top. B 6. 112 b 22 Zatim, da li jc ono što prip ada sam om e seb i postav io kao dru go, zbog toga što im a drugoime, kao što je Prodik dijelio naslade na radost, veselje i zabavu.Sve su to im en a istoga — naslade. ALEX. 1. c. 181, 2 A Prodik

je nasto jao svakom to m izrazu dodijeliti neko vlastito značenje,kao i pristaše Stoe, koji su govorili da je radost razuman zanos,a naslada nerazuman zanos, zatim da je veselje naslada putem

ušiju, a zabava je naslada putem govora. To je zadaća onih kojiodređuju zakone, ali ne govore ništa valjano.

20. PLATO Phaedr. 267 B [iza 82 A 25] Kad je jednom Prodikto čuo od mene, nasmije se i reče da je upravo on sam otkriovještinu kako treba govoriti. Govori ne trebaju biti ni dugi nikratki, nego primjereni.

B. FRAGMENTI

PRODIKOVE .HORE.1

1. SC HO L. ARIS TO PH . Nub. 361 A spom inje se i Prodikovaknjiga pod naslovom Hore, u kojoj je ispripovijedao kako je Heraklo sreo Vrlinu i Pokvarenost i kako se, kada su ga i jedna idruga upozoravale na svoj karakter, Heraklo priklonio Vrlini i

5 . H ore su ( r i : E un om i ja , Dika i I rena . Vje ro ja tno je kn j iga im a la t ri d i je la popu tH e r o d o t o v i h d e v e t k n j i g a Povijesti n a z v a n i h p o M u z a m a .



P R O D I K 295

izabrao njene mučne napore umjesto časovitih naslada Pokvare-uosti. PLAT. Sympos. p. 177 B Ili ako hoćeš osvrni se opet navaljane sofiste (koji) su pohvale Herakla i drugih opisali u prozi,

kao onaj najvrsniji Prodik. Cf. PLAT. Protag. 340 D.

2. X EN O PH . Mem. II 1, 21 —34 A i mudrac Prodik u spisu0 Heraklu, čiji sadržaj prikazuje većini, isto tako razlaže o vrlini,govoreći ovako nekako, koliko se ja sjećam. Kaže, naime, da jeHeraklo, kad se spremao iz mladenačkih godina u muževne, kada

mladići već postaju samostalni i pokazuju da li će u život krenuti putem vrl ine ili putem pokvarenosti, izašao u samoću i sjediou neprilici kojim od dva puta da krene.

(22) I ukažu mu sc dvije velike žene kako prilaze, jedna pristalaza oko i plemenita po prirodi, koju je krasila čista boja kože istidljive oči, čedno vladanje i bijelo ruho i druga, uhranjena dogojaznosti i mekoputa, koja je tako uljepšala boju lica da Ise činilo]da je bjelja i rum enija nego što jest; držanje joj je takvo daizgleda uspravnija nego što je po prirodi, oči joj širom otvorenea ruho takvo da kroz njega osobito prosijava (njena) mladenačka

dob. Č esto sebe promatra, osvrće se da li je tko d rug i gleda ičesto baca pogled na vlastitu sjenu. (23) A kada dodoše bliže1leraklu, ona prije spomenuta korača na isti način, a ova drugaželeći je prestići pritrči k Heraklu i reče: »Vidim te, Heraklo, dasi u neprilici kojim putem da kreneš u život. Zato, ako meneuzmeš za prijateljicu i podeš sa mnom, vodit ću te najugodnijimi najlakšim putem. Neće biti uživanja koje ne bi okusio i proživjetćeš ne poznavajući muka. (24) Prvo, nećeš se brinuti za ratovei i i i i za poslove, nego ćeš se uvijek brinuti da nađeš kakvo prijatno

jelo ili piće, ili da se razveseliš vidjevši ili čuvši što, ili čim e bise mirišući i dotičući naslađivao u društvu s kojim ljubavnicima bi se najviše veselio i kako bi najslađe spavao i kako bi sve to postigao uz najm anji napor. (25) A ako te kada obuzm e sum njada će nestati ono čime bi to postigao, ne trebaš se bojati da ćute voditi onamo gdje se to stiče uz trud i muku tijela i duše,nego ćeš se ti služiti onim što drugi zgotove ne uzdržavajući sen i od čega odakle bi se mogla izvući neka korist. Jer svima koji

se sa mnom druže ja dajem mogućnost da odasvud imaju koristi.«(26) Heraklo čuvši to upita: »Ženo, kako ti je ime?« Ona odgovori:■Moji me prijatelji zovu Sreća, a oni koji me mrze daju mi iz

požude im e Pokvarenost.« (27) U to pris tu pi i druga žena i reče:




»I ja sam došla k tebi, Heraklo, a poznajem tvoje roditelje i upoznala sam ti ćud kroz tvoj odgoj, pa se zato nadam, ako kreneš pute m prem a meni, da bi postao osobito vrs tan radnik lijepihi časnih djela i ja bih se pokazala više cijenjenom i zbog dobaraodličnijom. Neću tc prevariti obmanama naslade, nego ću ti poistini razložiti kako su bogovi uredili svijet. (28) Nijednu, doista,od dobrih i lijepih stvari ne daju bogovi ljudima bez truda iradinosti. Ako hoćeš da su ti bogovi milostivi, treba bogove štovati; ako želiš da te prijatelji cijene, treba prijateljima dobro činiti;ako težiš za tim da te neki grad časti, gradu treba koristiti; akotražiš da tc zbog vrline časti čitava Helada, treba nastojati Heladičiniti dobro; ako hoćeš da ti zemlja donosi obilje plodova, treba

zemlju obrađivati; ako misliš da se trebaš obogatiti pomoću stoke,treba se oko stoke trsiti; ako snuješ da se ratom uzdigneš i hoćešda uzmognes osloboditi prijatelje, a neprijatelje svladati, trebasamu ratnu vještinu učiti od onih koji je znaju i treba se vježbatikako da se njome služiš; i napokon, ako hoćeš i tijelom biti jak,treba tijelo naviknuti da služi razumu i treba ga vježbati naporima

, ' i znojem.« (29) A Pokvarenost, kako priča Prodik, upadne u riječi reče: »Uviđaš, Heraklo, kako ti ova žena razlaže težak i dug putdo radosti? Ja ću te, naprotiv, kakvim kratkim putem dovesti do

sreće.« (30) Vrlina odgovori: »O jadnice, što ti dobro imaš? Ili kojuugodu znaš kada ništa zbog toga ne želiš raditi? Ti ne čekaš dase zaželiš ugodnih stvari, nego se prije nego poželiš napuniš svega, prije nego si gladna jedeš, prije nego si žedna piješ i da jedešsa slašću priređuješ hranu na umjetan način, a đa sa slašću piješ, pripravljaš skupocjena vina i ljeti trčiš naokolo tražeći snijeg. Ada slatko zaspiš ne pripravljaš sebi samo meku postelju, nego i počivaljke i podm etače pod počivaljke da bi se njihale, je r nežudiš za snom zato što si umorna, nego zato što nemaš nikakva

posla. Na ljubavne naslade siliš prije nego treba svakojakim sredstvima i muškarcima se služiš kao ženama. Tako, naime, odgajašsvoje prijatelje, da noću živiš raskalašeno, a po danu prespavašnjegov najkorisniji dio. (31) Besmrtna si, doduše, ali te bogoviodbaciše od sebe, a čestiti te ljudi ne cijene. Ono što je od sveganajugodnije čuti, svoju pohvalu, ne čuješ i što je od svega najugodnije vidjeti, ne vidiš, jer nikada nisi vidjela da je ikoje tvojedjelo lijepo. Tko bi ti vjerovao dok govoriš? Tko bi ti pomogaokada nešto trebaš? Ili tko bi razborit podnio da bude u tvomdruštvu? Već kao mladići nemoćni su tijelom, a kada postanu



P R O D I K 297

stariji izbezume se; hraneei se u miadosti bez truda ugojeni sui u starosti osušeni mučno provode život, stide se učinjenih djela,

a muči ih ono što sada rade, pošto su u mladosti iskušali sveugodnosti, a nevolje odložili za starost. (32) Ja boravim medu bogovim a ali boravim i m eđu čestit im ljudim a. Lijepo djelo, niti božansko nit i ljudsko, ne nastaje bez mene. I kod bogova i kodljudi osobito me cijene oni kojima pristupam, kao mila pomoćnica zanatlijama, kao vjeran čuvar domova gospodarima, kao do

brostiva pom oćnica robovim a, kao vrsna pomoćnica u poslovim amira, kao pouzdana saveznica ratnih poslova i kao najbolji drugu prijateljstvu. (33) Mojim je prijateljima užitak u jelu i pićuugodan i bez muke, jer se uzdržavaju dok se toga ne požele. Sanim dolazi sladi nego lijenčinama i nije im žao kada ga napustei zbog toga ne propuštaju obavljati svoje dužnosti. Mladići seraduju pohvalama starijih, a stariji se ponose kad ih mladići cijenei rado se sjećaju svojih nekadašnjih djela, a raduju se kada dobroobavijaju sadašnje poslove. Zbog mene su mili bogovima, obljubljeni medu prijateljima, čašćeni u domovini. A kada se primaknesuđeni kraj, ne leže zaboravljeni i bez časti, nego im u uspomenicvjeta slava za vječna vremena. Ako sve to s naporom uradiš,Heraklo, sine čestitih roditelja, moći ćeš steći najbiaženiju sreću«.(34) Tako nekako pripovijeda Prodik kako je vrlina poučila He-rakla, a svoje je misli ukrasio još veličanstvenijim riječima nego

je sada.

O PRIRODI

3. GALEN. de elem. I 9. (I 487 K.; 54, 21 Helmr.; cf. 24 A2). CIC. de orat. III 32, 128 (lat.) Što da kažem o Prodiku Ke-

janinu, Trazimahu H alkedonja ninu i Protagori Abderanin u? Svaki je od njih u ono vrijeme također vrlo m nogo o prirodi i raspravioi napisao. Cf. II 310, 4. 24 cum not.

4. GAL. de virt. physic. II 9 (III 195 Helmr.; cf. XV 325 Kiihn)Prodik u spisu 0 ljudskoj prirodi^ono upaljeno i tako reć[osušenjevlage naziva zapaljenjem (phlegma) i osim za upalu upotrebljava

ovaj izraz i u drugom smislu, međutim, u isto doba slaže se uznačenju i s ostalima. A o iznalaženju novih izraza, čime se tajčovjek bavio, svoje mišljenje je zgodno izjavio i Platon [A 13 sqq.].Ali to, što svi ljudi zovu zapaljenjem, bijelo po boji, što Prodiknaziva sluz, hladna je i vlažna tekućina i najviše se skuplja u




starim ljudima i u onima koji se bilo kako prehlade i nitko, pai sišao s uma, nc bi to nazvao drugačije nego hladno i vlažno.

Cf. 44 A 27 Ii 406, 8], 68 A 159.

IZ NEPOUZDANIH SPISA

5. PHILODEM. de piet. c. 9, 7 p. 75 G. Perzej očito... uklanja božanstvo ili ne zna ništa o njem u, kada u (spisu) 0 bogovima govori da nije nevjerojatno da je Prodik napisao da su najprijehrana i korisne stvari smatrane i čašćene kao bogovi, a iza togaoni koji su pronašli ili hranu, ili zaklone ili ostala umijeća, kaona primjer Demetra i Dioniz i... [Cf. MIN. FEL. Oct. 21,2] CIC.

d. n. deor. I 37, 118 (lat.) Što? Kakvo je napokon vjerovanjeostavio Prodik Kejanin, koji jc rekao da su stvari koje koristeljudskom životu ubrojene u bogove? 15, .38 Perzej... (smatra) dasu bogovi oni^ koji su pronašli neku veliku korist za uređenježivota i da su same korisne i spasonosne stvari nazvane imenima bogova [Cf. eti. 72 B 7 II 243, 8 sqq.) SEXT. adv. math . IX 18[cf. supra II 103, I sq.[ Prodik Kejanin kaže da su Sunce, Mjesec,rijeke, izvore, uopće sve što je korisno za život, stari držali za

bogove zbog koristi od njih, na prim je r Egipćani Nil, i da su zatokruh smatrali Demetrom, vino Dionizom, vodu Posejdonom, vatru Hcfestom i dapače svaku korisnu stvar. 51 A da ne postoji[sc. bog] (tvrdili su) takozvani ateisti, na primjer Euhcmer... Di- jagora M eljanin , Pro dik K ejanin , Teodor. . . 52 Pro dik ono što je korisno za život sm atra bogom, na prim je r Sunce, Mjesec,rijeke, jezera, livade, plodove i sve stvari takve vrste. THEMIST.Or. 30 p. 422 Dind. Približavamo se već misterijama i uvrstitćemo u naše riječi mudrost Prodikovu, koji cjelokupno ljudsko

bogoslužje, mis te rije i posvećenja povezuje s pro izvodim a ratarstva, smatrajući da je odatle došao ljudima pojam (o bogovima)i sva po bo žn ost-** jamčeći.

6. PLATO Euthyd. 305 C Iriječ je o sofistimal To su, Kritone,oni za koje je Prodik rekao da su granica između filozofa i državnika i (koji) misle da su najmudriji od svih ljudi. . . D A smatraju da su silno mudri, dakako, jer su donekle vješti filozofiji,a donekle i državnim poslovima.

7. STOB. IV 20, 65 Prodikova (je izreka):

Udvostručena želja je strast, a udvostručena strast postaje mahnitost.



P R O D I K 2 9 9

NESIGURNA SVJEDOČ ANSTVA

8. iPLAT Ol Eryxias 397 D sqq. Upravo tu tvrdn ju6 je, rekoh

ja, nedavno u Likeju iznosio Prodik K ejanin , m udar čovjek, alisc prisutnima činilo da su to brbljarije, tako da nikoga od prisutnih nije mogao uvjeriti da govori istinu... Pitao ga je nekimladić, kako to misli da je biti bogat zlo, a kako da je dobro.Ovaj je odgovorio: »Kao i ti sada. Za lijepe i dobre ljude i zaone koji znaju gdje novac treba upotrijebiti, za te je dobro, a zazle i neznalice zlo. Tako je, reče, i sa svim ostalim stvarima. Kakvi.u oni koji se njima služe, takve su im nužno i stvari«.

9. [PLATOI Axiochus 366 B sqq. Igovori Sokrat] Aksioše, timi baš ne priznaješ istinu i misliš kao i većina Atenjana da neštoznam, jer sam sklon istraživanju stvari. O kamo sreća da znamono opće, a toliko sam daleko od uzvišenih. (C) 1 to što govorimsamo je odjek (iz govora) mudrog Prodika, jedno kupljeno za poladrahme, drugo za dvije, treće za četiri drahme, jer taj čovjeknikoga ne poučava badava. Neprestano ima običaj izgovarati Epi-liarmov (stih) 123 B 30l: »Ruka ruku mije, ako hoćeš nešto dobit,

<lajJ« Kad je nedavno držao govor kod Kalije Hipo nik ov a (sina),rekao je tolike stvari o življenju, da sam ja umalo povukao crtu preko života i od tada mi duša želi umrijeti , Aksioše.'

KRIVA SVJEDOČ ANSTVA

10. PLUT . de sanit. 8 p. 126 D Č ini se, naim e, da je i Prodikkrasno rekao da je najbolji začin vatra.

11. GAL. de meth. med. X 474 K. Doista i mlijeko je najčišće.iko bi ga tko sisao iz samih sisa, kao što smatraju Eurifont, He-rodot i Prodik.

6. Nc m ože se više razabrati koji je izvještaj i li koja izreka d ala povo da za tu

p re tp o s ta v k u . T e m a je od 5. st. pr. n . e. m n o g o s t ru k o o b rađ iv a n a , u sp . 68 B

171 — 17 3; P lato n, Eut idem 279 i d.

/ D al je izvođ enje v je ro ja tno n i je iz Pro dika , već je sadrža j m od eran i uze t iz aka

de mi j ske , k in ičke i e p iku re j ske l i t e ra tu re .



374 P R E D S O K . R A T O V C I

R E DAKT OR S KI DODAC I

OBJAŠNJENJE KRATICA

Tekst Predsokratovaca podijeljen je u tri grupe: A, B, C. Tosu oznake za tri vrste tekstova.

A — sadrži život i učenja po jedin ih filozofa. To su zabilježilidrugi antički autori.

B — označuje originalne fragm ente dotičnog filozofaC — nepravi tekst, dakle kasnije imitacije

BROJEVI ISPRED I IZA ZAGRADA

Primjer: 68 [55] DemokritBroj 68 je redoslijed u sadašnjem izdanju Dielsa, a broj 55 je

redoslijed iz prethodnih izdanja.68 A1 Broj 1 (2, 3, 4, itd.) je oznaka redoslijeda tekstova u

dotičnom poglavlju.Isto važi za oznake: B. i C.

TUMAČ ZNAKOVA

( ) Dielsov dodatak u grčkom tekstuI ] označuje citirane autore i tekstove() D odatne riječi prevodilaca za po tpu nije razum ijevanje preve -

denog teksta

? Označuje nesigurnu lekcijuDrugačija lekcija teksta

’ * * Praznin a u grčko m tekstu(lat.) = tekst na latinskom jeziku



D O D A C I 3 7 5

Treći svezak Dieisa ima naslov:

WORTINDEXion

Walther Kranz NAMEN UND STELLENREGISTER

von

Hermann DielsErganzt von Walther Kranz

To ima 660 stranica i sadrži alfabetskim redom pregled grčkih riječii pojmova iz prvih dvaju svezaka, sa oznakom gdje se koja riječ javlja.

Registar imena dat je u izboru. Isto tako u izboru je dat i registarcitiranih djela i pojedinih fragmenata.

Na kraju sc nalaze Dodaci koji dopunjuju Index riječi, registar imenai oznaku citiranih mjesta.

Epilogns je pisan 1952. a sadrži dopune uz I i II svezak gdje se upozorava na dodatne interpretacije i na dopunu literature u tom pogledu.

Uz to treba reći da I i II svezak imaju svoje vrlo opširne dopune, kojesu zaključene za I svezak 1. II 1951. godine, a za II svezak 1. XI 1951.




USPOREDNE OZNAKE TEKSTOVA

U d rug om svesku n a str. 418 — 419 nalazi se usp or ed na oznaka(K on ko rdan z) poglavlja (1) —4 i 5(6) izdanja što ovdje don osim oda bi se prcglednije vidjele razlike u rasporedu pojedinih tekstova.

K O N K O R D A N Z

DER KAPI'I'ELZAHLEN DER (1.) - 4. UND DER 5. (6.) AUFLAGE

4. Auflagc 6. Auflage 4. Auflage 6. Auflage

1. Thales . . . . . . . . i i 23. X u t h o s ........................ . 33

2. Anaximandros . . . . 12 24. B o i d a s ....................... . 34

3.Anaximenes . . . . .' 13

24a. Thrasyalkes . . . . . 354. Pythagoras . . . . . . 14 25. Ion von Chios . . . . 36

5. Kerkops . . . . . . . 15 25a. Damon ....................... . 37

6. Petron . . . . . . . 16 26. Hippon ....................... . 38

7. Brotinos . . . . . . . 17 27. Phaleas und, Hippo-8. Hippasos 18 d a m o s ....................... . . 39

9. Kalliphon und Dem o- 28. Polykleitos . . . . . . 40

kedes . . . . . . , 19 2 9 . O i n o p i d e s ................... . 41

10. Parmiskos . . . . . . 20 30. Hippokr. v. Chios.

11. Xenophanes . . . . . 21 Aischylos . . . . . 42

12. Herakleitos . . . . . 22 31. Theodoros . . . . . . 43

13. Epicharmos . . . . . 23 3 2 . P h i l o l a o s ................... . 44

14. Alkmaion . . . . . . 24 3 3 . E u r y t o s ....................... . 45

15. Ikkos . . . . . . . . 25 34. Archippos. Lysis.

16. Paron . . . . . . . . 26 O p s im o s ................... 46

17. Ameinias . . . . . . 27 35. Archytas ................... . . 47

18. Parmenides . . . . . 28 35a. O k k e lo s ................... . 48

19. Zcnon . . . . . . . 29 36. Timaios . . . . . . . . 49

20. Mclissos . . . . . . . 30 37. H ik e ta s ....................... . 50

21. Empcdokics . . . . . 31 38. Ekphantos . . . . . . 51

22. Mcncstor . . . . . . 32 39. Xeno philos . . . . . 52



D O D A C I 377

4. Auflage 6. Auflage

40. Diokles usw ...................... 53

41. Proros. Amyklas. Klei-

n i a s .................................5442. Damon u. Phintias . . 5543. Simos. Myonides. Eu-

p h r a n o r ............................5644. L y k o n .................................57

45. Pythagoreische Schule . 584 6 . A n a x a g o r a s ...................59

47. A rc h ela o s ....................... 60

48. Metrodoros v. Lamp-

s a k o s ......................................61

49. Kleidemos ..................... 6250. I d a io s .................................63

51. Diogenes v. Apollonia . 6452. Kratylos ............................65

53. Antisthenes d. Hcrakliteer

66

54 . Lcuk ippos ....................... 67

55. D e m o k r i to s ...................68

56. N e s s a s ............................ 69

57. Metrodoros v. Chios . 70

58. Diogenes v. Sm yrna . .7 1

5 9 . A n a x a r c h o s ...................72

60. Hekataios v. Abdera. . 73

61. A p o ll o d o ro s ...................74

4. Auflage 6. Auflage

62 . Nausiphanes.................. 75

63. D io tim o s ......................76

64. Bion v. Abdera . . . . 7765. Bolos .............................. 7866. O rph eu s ............................... 167. M u sa ios ..........................268. Epimenides ..........................368a. H e s io d o s ......................469. Phokos .................................. 570. Kleostratos ..........................671. Phcrekydes v.Syros . . 7

72. T h e a g e n e s ......................873. Akusilaos..............................973a. Die sieben Weisen. . 1073b. Name u. Begriff d. So-

p h is t ik .......................... 7974. Protagoras ......................8075 . Xeniades ......................8176. G o rg ias .......................... 82 — L y kophron .................... 8377. Prodikos .......................... 8478. Thrasymachos . . . . 8579. Hippias .......................... 8680. Antiphon d. Sophist . 8781. K r i t i a s ..........................8882. Anonymuslambliehi . 8983. (Dialexeis) . ................................................. 90




TUMAČ KRATICA IMENA I NASLOVA DJELA

U tekstovima imena pisaca i njihovih djela navode se u skraćenu obliku,i to najvećim dijelom na latinskom jeziku (što je uobičajen način citiranja).Da bi čitaocu prijevoda olakšali razumijevanje, redaktori donose izborglavnih pisaca i njihovih djela i u punim naslovima, npr.Hippol. Ref. = Hippolytus, Refutatio omnium haeresium.Lucret. = T. Lucretius Carus, De rerum natura.Lycurg. Leocr. = Lycurgus, Contra Leocratem.Arist./Aristot. Pol. Metaph. Metaphys. = Aristoteles, Politica, Metaphysica

itd.

Plat. Prot. Thaeet. Soph. = Plato, Protagoras, Theaetetus, Sophista itd.Aristoph. Nub. = Aristophancs, Nubes.

Achill. Isag. = Achilles, Isagoge (uvod) in Aratum.Ael. V. H. = Aelianus, Varia historia.Aeschyl. Ag. Eumen. Pers. Prometh. Septem, Suppl. = Aeschylus, Aga-

memnon, Eutnenides, Persae, Promelbeus, Septem contra Thebas, Supplices.

Actius plac.; de plac. phil. = Aetius, De placitis philosophorum.Agathemer. — Agathemerus (Geographiae hypotyposis).Alex. in Metaph.; in meteor.; Quaest. = Alexander Aphrodisiensis, In

Aristotelis Metaphysica commentaria; In Aristotelis meteorologicorum li- bros commentaria; Quaestiones.

Ammian. Marcell. = Ammianus Marcellinus, Res gestae.Ammon. de interpr. = Ammonius, In Aristotelis de interpretatione com-

mentarius.Anatol. = Anatolius, Fragmenta.

Andoc. = Andocides, Orationes.Androtion (Muller, Fragmenta historicorum Graecorum).Anecd. Boiss. = Anecdota Graeca, ed. Boissonade.Anecd. Bekk. = Anecdota Graeca, ed. Bekker.Anecd. Ox. = Anecdota Oxoniensia, ed. Cramer.



D O D A C I 3 7 9

Anecd. Par. = Anecdota Parisiensia, ed. Cramer.Anon. Byzant. = Anonymus Byzantinus de Comoedia.

Anon. in Plat. Thaeet. = Anonymi commentarius in Platonis Theaetetum.Antholog. Mahaff. = Anthologia Mahaffy.

Anth. Pal. = Anthologia Palatina.ANTIG. CAR. = ANTIGONUS CARYSTIUS.Antiph. = Antiphancs.Apollod. Athen. = Apollodorus Atheniensis (FGrHist. — Die Fragmente

der griechischen Historiker - Jacoby).Apollod. bibl. = Apollodorus Bibliotheca.Apollon. Dysc. de pron. = Apollonius Dyscolus de pronomine.Apollon. mir. = Apollonius mirabilia.Apollon. Rhod. = Apollonius Rhodius.

Apuleius apol.; de dogm. Plat.; flor.; de mag.; de mundo = Apuleius, Apologia, De Platone et eius dogmate; Florida; De magia; De mundo.

Arat. = Aratus.Archil. = Archilochus.Aristid. Ars rhetor. = Aristides, Ars rhelorica.Aristoph. = Aristophanes: Nub. = Nubes; Equ. = Equites; Ran. =

Ranae; Av. = Aves; Vesp. = Vespae; Eccl. = Ecclesiazusae; Thcsm.= Thesmopboriazusae.

Aristophanes ep. hist. anim. = Aristophanes Byzantinus, Historiae ani-

malium epitomae subiunctis Aeliani Timothei aliorumque eclogis.Ar. ArisL Aristot. = Aristoteles: Suppl. Arist. = Supplementum Aristo-

telicum; Pol. = Politica; Metaph./Metaphys. = Metaphysica; De caelo, De anima; De gen. anim = De generatione animalium; De gen. etcorr. = De generatione et corruptione; De part. anim. = De partibus

animalium; Phys. = Physica; Meteor. = Meteorologiea; Probi. = Pro- blemata; frag. = Fragmenta; rhet. = Rhetorica; soph. el. = Sophistici elenehi; top. = Topica, poet. = Poetica, de resp. = De respiralionc; Hist. anim. = Historia animalium; Anal. pos. = Analytica posteriora; eth. Nic. = Elhica Nicomachea; de lin. insc. = De lineis imecabilius.

(Aristot.) d. MXG = pseudo-Aristoteles, De Melisso; Xenophane et Gorgia.Athen. = Athenaeus, Deipnosophistae.

August, c d. i _ A ug us tinu s, De civitate dei.Augustin. de civ. d.Boeth. Inst. mus. = Boethius de institutione mušica.Cael. Aurel. acut. pass. = Caelius Aurelianus acutae passiones.

Callimach. Iamb. = Callimachus Iambi.Censor./-in. = Censorinus, De die natali.

Chalcid. = Chalcidius in Platonis Timaeum commentarius.Chron. pasch. = Chronicon Paschale, ed. Dindorf.




Cic. = Cicero: Ac. = Academica; de nat. deor. de d. nat de deor. nat.d. n. deor. = De natura deorum; Ac. pr. = Academica priora; de orat.= De oratore; orat. = Orator; ad Q. fr. = Epistulae ad Quintum

fratrem; Tusc. = Tusculanae disputationes; de div. = De divinatione;

De fato; de fin. = De finibus bonorum et malorum; de inv. = De inventione; de leg. = De legibus.

Claudian. Mam. de anim. = Claudianus Mamertinus de anima.Clcm. = Clemens Alexandrinus: Protrept. = Protrepticus; Str. Strom.

Stromat. = Stromateis (ed. Stahlin); Paedag. = Paedagogus.

CMG = Corpus medicorum Graecorum.Columel. d. re rust = Columella, De re rustica.Cornut. theol. = Com utus, Tbeologia.

Cramer An. Par. = Anecdota Parisiensia, ed. Cramer.Cyrill. c. Iul. = Cyrillus, Contra Iulianum.Damasc. de princ. = Damascius, De principiis.Demosth. = Demosthenes, Orationes.Dercyllides ap. Theon. astr. = Dercyllides apud Theonem astronomum. Dio Chrysost = Dio Chrysostomus (Orationes); Corinth. Corinthiacus.Diod. (Diodor. exc.) = Diodorus (Diodorus excerpta); Bibl. Bibliotheca.Diogen/Diog. = Diogenes Laertius, De clarorum pbilosopborum vitis. Diomed. Gr. = Diomedes Grammaticus (Ars grammatica).Dionys. Halic. = Dionysius Halicarnassensis: Isocr. = De Isocrate; Lys.

= De Lysia; Isae. = De Isaeo; Demosth. = De Demostbene; De comp.verb. = De compositione verborum.

Dionys. Per. = Diony sius Periegeta.D./Dox. = Doxographi Graeci.Elias in cat. = Elias in Aristotelis categorias commentaria.Epiph. adv. haeres. = Epiphanius, Adversus baereses.Eudem. = Eudemus: Fragmenta, Eudemi Rbodii fragmenta (ed. Spengel),

Phys. = Pbysica.

Eur./Eurip. Euripidcs: Fragmenta, Or. = Orestes, Troad. = Troades. Eus./Euscb. Eusebius: Chron. = Cbronica; P. E. = Praeparatio evangelica;

C. Mare. = Contra Marcellum.Eustath. in Dion. Per. = Eusthatius in Dionysii Periegetam.Eustrat. ad. Ar. Nic. = Eustratius in Aristotelis Etbica Nicomachea com

mentaria.FGrHist. = Die Fragmente der griecbischen Historiker (Jacoby).FHG = Fragmenta bistoricorum Graecorum (Miiller).Gal./Galen. = Galenus: H. ph. = Historia pbilosopha; Subfig. empir. =

Subfiguratio empirica; De meth. med. = De methodo medendi; De plac.Hipp. et Plat... Miill. = De placitis Hippocratis et Platonis, ed. Miiller;In epid. = Epidemiae.

Gell. = Aulus Gellius, Noctes Atticae.



D O D A C I 3SI

Gregor. Corinth. = Gregorius Corinthius.Haipocr. = Harpocratio.Hephaest. Ench. = Hephaestionis Enchiridion cum commentariis vete-

ribus.

Heraclides Ponticus = Heraclides Ponticus = De Heraclidis Pontici vita et scriptis.

Herm. Irris. = Hermias, Irrisio gentilium philosopborum.Hermog. d. id. = Hermogenes, De ideis.Herod./Herodian. II . |iov?)p.Xei; = Herodianus, Ilepi jj.ov p̂ou-Herod./Herodot. = Herodotus, Historiae.Hesych. lex. = Hesychius Lexicon Himer. = Himerius.

Hippocr. = Hippocrates: de aere aqu. loc. = De aere, aquarum, locis;

de flatib. = De flalibus; de carnib. = De camibus; de loc. in hom.= De locis in homine; de morbo sacr. = De morbo sacro; de morb.= De morbis; de nat. hom. = De natura homints.

Hippol. = Hippolytus: Ref. refut. = Refutatio omnium baeresium. Iambl. V. Pythag. = Iamblichus, De vita Pytbagorica. (Pythagorae).Ioh. Diacon. = Iohannes Diaconus.IG = Inscriptiones Graecae.Ioseph. = Iosephus: c. Ap. — Contra Apionem; Antiqu. lud. = Anti-

quitates luđaka«,Isidor. Orig. = Isidorus Origines.

Isocr. = Isocrates.Iuv. = Iuvenalis.Lactant. de opif. = Lactantius, De opificio dei,Lex. Bekk. Anecd. = Anecdota Graeca, Lexicon, cd. Bekker.Liban. Or. ■ Libanius, Orationes.Lycurg. Leocr. — Lycurgus, Contra Leocratem.Lys. = Lysias, Orationes.Lucret. = T. Lucretius Carus, De rerum natura.Macrob. Sat. = Macrobius, Satumalia; s. Sc. = Somnium Scipionis.

Marm. Par. = Marmor Parium.Mali. Thcodor. de metr. = F. Mallius Theodorus, De metris.Marcell. V. Thuc. = Marcellinus, Vita Tbucydidis.Min. Fel. Oct. = Minucius Felix Octavius.01ympiodor. = 01ympiodorus, De arte sacra.Orph. Frag. = Orphica Fragmenta.Orig. c. Cels. = Origenes contra Celsum, ed. KoetschauPap. Oxyrh. = Papyrus Oxyrhyncbus.Papyr. Petropol. = Papyrus Petropolitanus.Paus. = Pausanias, Periegesis.Philem. = PhilemoPhilodem. = Philodemus : de piet. = De pietate; Rhet. = Rbetorica.




Philop./Philopon. = Philoponus: de an. = De anima; de an. prooem.= De anima, prooemium; de piet. = De pietate; in Phys. = In Physka (komentar uz Aristotela).

Philostr. = Philostrattus: V. Soph. = Vitae sophistarum; Ep. = Epistulae.

Phot. Bibl. = Photius, Bibliotheca,Phrynich. Ecl. = Phrynichus, Ecloga; Praeparat. sophist. = Praeparatio

sophistica.Planud. in Hermog. rhet. — Planudes, In Hennogenem rhetorem.Plat. = Plato: Protag. = Protagoras: Theaet. = Theaetetus; Leges/Legg.

= Leges: Parm. = Parmenides; Hipp. mai. = Hippias maior; Apol.= Apologia; Cratyl. = Cratylus; Meno = Meno; Euthyd. = Euthyde- mus; Lach. = Laches; Soph. = Sopbista; Charm./Charmid. = Charmi- des; Phaedo; Phaedr. = Phaedrus; Sympos. = Symposium, Eryxias,

Axiochus; De rep. = De republica; Hipp. min. = Hippias minor; Alcib.= Alcibiades; Tim. = Timaeus, Ion.

PLG = Poetae Lyrici Gram.Plin. N.H. = Plinius, Naturalis historia.Plut = Plutarhus: Sol. = Solon; Conv. = Convivium septem sapientium;

Strom. = Stromateis; Symp. = Symposium; de Is. etOsir. = De Isideet Osiride; de prim frig. = De primo frigido; desanit. = De sanitate;Quaest. conviv. = Quaestiones convivales; Vit. X or. = Vitae X ora- torum; Num. = Numa; Lyc. = Lycurgus; Alcib. = Akibiades; Cim.

= Cimon; adv. Colot. = Adversus Colotem; Mor. = Moralia; da amic.mult. = De amkorum multitudine; de defect. or. = De defectu ora- culorum.

Polyb. = Polybius.Poli. = Pollux (Onomasticon.)Porph./Porphyr. = Porphyrius: Histor. philos. = Historia philosopha;

Quaest. Hom. = Quaestionum Homericarum ad lliadem (Odysseam) pertinentium reliquiae.

Prisc. = Priscianus, Institutiones grammaticae.

Procl. in Eucl. = Proclus, In primum Euclidis librum commentarius. Pseudoclem. Rec. = Pseudoclemens, Recognitiones.Pseudodionys. Ars rh et = Pseudodionysius, Ars rhetorka.Quintil. = Quintilianus, Institutio oratoria.Satyr. Vit. Eur. = Satyrus, Vita Euripidis.Schol. Aesch. Prom. = Scholia in Aeschyli Prometheum.Schol. Aeschin. = Scholia in Aeschynem.Schol. Apoll. Rhod. = Scholia in Apollonium Rhodium.Schol. Arat = Scholia in Aratum.

Schol. Aristoph. Nub. Av. = Scholia in Aristophanis ’Nubes’, ’Aves’. Schol. Dionys. Thrac. = Scholia in Dionysium Thracem.Schol. Hom. = Scholia in Homerum.Schol. Pind. Pyth. Nem. = Scholia in Pindari ’Pithyas’, ’Nemeas’.



D O D A C I 3 8 3

Schol. Plat. in remp./rep. = Scholia in Platonis ’Rem publicam’. Seneca N./Nat. Quaest. = Seneca, Naturales quaestiones.Serv. ad Aen. = Servius ad Aeneida.Sext adv math. = Sextus Empiricus, Adversus mathematicos.

Sidon. Ap. carm. = Sidonius Apollinaris, Carmina.Simpl. Phys., de cael. = Simplicius, In Aristotelis ’Physica’ commentaria;

In Aristotelis de caelo commentaria.Stat Silv. = Statius, Silvae.Stephan. = Stephanus Byzantius (Ethnica).Stob. = Stobaeus : Flor. Ecl. = Florilegium, Eclogae.Strab. = Strabo, Geogrdphka.Su(i)d. = Su(i)da(s), Lexkon.Tatian. = Tatianus.

Tertull. Apolog./et. = Tertullianus, Apologeticum.Themist Or. = Themistiuš, Orationes.Theo Smym. = Theo Smyrnaeus.Theophr. Theophrastus: Phys. = Physica; Phys. Opin. = Physicorum Opi-

niones; de sens. = De sensu; h.plant./hist. plant. = Historia plantarum; caus. plan t = De causis plantarum.

Thuc. = Thucydides, Bellum Peloponnesiacum.Val. Max. = Valerius Maximus (Dictorum et factorum memorahilium lihri

IX).

Varro d(e) ling. Lat. = Varro, De lingua Latina; d(e) re r. = De re ništica. Vindician. = Vindicianus.Vita Arat. = Vita Arati.Vita Euripid. = Vita Euripidis.Xen./Xenophon. = Xenophon: Symp. = Symposium; Mem./Memorab.

= Memorabilia; Hell. = Hellenica; Conv. = Convivium; Anab. = Anabasis.

Zosim. V. Isocr. = Zosimus, Vita Isocratis.




KRONOLOŠKI PREGLED GRČ KIH FILOZOFA

prema Apolodoru, od 7 —3. stoljeća pr.n.e.

Apolodor iz Atene rodio se oko 180. pr.n.e. Bio je učenik stoičaraHrizipa. U svom dijelu Hronika daje kronološke podatke od osvajanjaTroje (1184. prema njegovom računanju) pa do svoga vremena. Apolodornastavlja na djelo Hronografija Eratostena iz Kirene (oko 276—194). Era-tosten je oko 235. postao bibliotekar u Aleksandriji. I Apolodor je radiou Aleksandriji zajedno sa Aristarhom iz Samotrake (217 —145), poznatimgramatičarem. Prema sačuvanim podacima Apolodor je umro u Ateni oko110. prije nove ere.

Apolodorova Hronika postala je već u Antici vrlo značajan izvor zavremensko označavanje pojedinih događaja.

624/3 rodio se Tales610/9 rodio se Anaksimandar545/4 Epimenid oslobađa Ate

nu od kuge594/3 Solonovi zakoni592/1 Anaharsis dolazi u Atenu

585/4 Razdoblje Sedam mudraca585/4 Talesov akme (doba stva

ranja)585/4 rodio se Anaksimen580/78 rodio se Ksenofan571/0 rodio se Pitagora570/69 umro Pitak560/59 umro Solon

546/5 umro Tales546/5 umro Anaksimandar546/5 Anaksimenov akme546/5 Ferekidov akme546/5 Ksenofanov akme

546/5 Pitagorin akme i preseljenje u Južnu Italiju

546/5 umro Anaksimen501/0 Parmenidov akme501/0 Heraklitov akme500/499 rodio se Anaksagora499/8 umro Ferekid (u 85. godi

ni)497/6 umro Pitagora484/3 umro Heraklit

469/8 rodio se Sokrat464/0 Zenona Elejca akme464/0 rodio se Demokrit444/0 Melisov akme444/3 Gorgijin akme444/3 Protagorin akme



D O D A C I 3 8 5

444/3 Empedoklov akme428/7 umro Anaksagora428/7 rodio se Platon424/3 umro Empedoklo424/3 umro Protagora, smrt

zbog brodoloma401/0 Ksenofontov akme400/399 Sokrat umro, ispio otrov384/3 rodio se Aristotel374/3 umro Gorgija, 109 godina

star 371/0 umro Demokrit372/68 rodio se Teofrast368/7 Eudoksov akme

367/6 Aristotel sa 18 godina dolazi u Atenu u PlatonovuAkademiju, gdje ostaje 20godina

355/4 umro Eudoks

348/7 umro Platon, 81 godinustar

343/2 Aristotel odlazi na dvorFilipa Makedonskog kaoodgajatelj Aleksandra, tu

ostaje 8 godina342/1 rodio se Epikup336/5 Pironov akme335/5 rodio se Zenon stoičar 331/0 rodio se Kleant322/1 umro Aristotel288/87 umro Teofrast, 85 godina

star 280/76 rodio se Hrizip

271/0 umro Epikur 264/3 umro Zenon stoičar 233/32 umro Kleant, 99 godina

star 208/5 umro Hrizip




BILJEŠKE .O HER MA NN U DIELSUS BIBLIOGRAFIJOM

Hcrmann Diels (1848 —1922) klasični filolog, filozof, arheolog; studirao je od 1867—1871. Njegov učitelj bio je Herm ann Usener. Pored Usenerasurađivao je još i s Eduardom Zellerom. Promovirao je na klasičnoj filologiji 1870. s temom Doxographi Graeci; 1873 —1877. radi u srednjimškolama, no i dalje priprema studije iz različitih područja antičkog stvaranja; 1881. postao je na prijedlog Eduarda Zellera redovan član berlinskeAkademije nauka, a radi i dalje u različitim prosvjetnim službama. Diels je 1886. dobio poziv za Heidelberg, no taj je poziv odbio i iste godine

postao je redovan profesor na berlinskom univerzitetu.Godine 1879. objavljena je Dielsova studija Doxographi Graeci. Uz Zel-

lerovo epohalno djelo Philosophie der Griechen (koje ima nekoliko hiljadastranica) Dielsova studija je postala sastavni dio u istraživanju antičkemisli uopće.

Diels je izabran za stalnog sekretara filozofsko-historijskog razreda uAkademiji, kao nasljednik Theodora Mommsena. Na toj dužnosti je od1895—1920. Bio je počasni član mnogih akademija.

Tekstovi Predsokratovaca podijeljeni su u tri grupe: A, B i C.

A sadrži život i učenja pojedinih filozofa, što je zabilježeno kod kasnijihautora

B označuje originalne fragmente, koji su sačuvani u obliku citata. Diels

jc preveo na njem ački samo taj dio tekstova.C sadrži imitaciju teksta.

I dalje se u literaturi kritički istražuju pojedini tekstovi, no za sve toostaje standardno djelo — Vorsokratiker Hermanna Dielsa.

Ovdje objavljena bibliografija uzeta je iz knjige: Hermann Diels, Kleine Schriften zur Geschichte der antiken Philosophie, herausgegeben von Walter

Burkert, 1969, Hildesheim.Ova bibliografija je dopuna bibliografije koju je pripremio Otto Kern

(Bursians Jahresberichte 215, 1927, str. 136—146).Tekstovi sa znakom * objavljeni su u spomenu tu Dielsovu djelu.



D O D A C I 387

B i b l i o g r a p h i e H e r m a n n D i e l s

Mit * bezeichnet sind die Schriften, die im vorliegenden Band erschcinen.

1870

De Galcni Historia philosopha. Diss. Bonn. 52 S.

1872

Zur Litteratur der griechischen Florilegien. Neue Jbb. f. class. Philol. 105,189 -194 .

1873

Critica. Commentationcs in honorem Fr. Buechcleri Herm. Usencri edi-tac a socictate philologa Bonnensi. Bonn. 61—67.

1874

ArjuaSeia Rhein. Mus. 29, 107—117.i

1875

Zu Aristophanes. Rhein. Mus. 30, 136—139.Eine Quelle des Stobaus. ib. 30, 172—181.Zu Aristophanes. ib. 30, 471—472.Rez.: Iw. Mueller, Galcni dc plac. Hipp . et Plat. I. Jena er Lit.-Ztg. 154 —

155.

1876

Chronologischc Untersuchungen tiber Apollodors Chronika. Rhein. Mus.31, 1-54.



Him mcls- und Hollenfahrten von H om er bis Dante. Ncue Jbb. 49, 239 — 253.

Zum Lostafelchen von Patavium. Zeitschr. f. Numismatik 33, 200.

1923

Lucretius, De Rerum Natura. Lateinisch und dcutsch. I: T. Lucreti CariDe Rerum Natura Libri sex. Recensuit, emendavit, supplevit H. D.Berlin. XLIV, 410 S.

* Anaximandros von Milet. Vortrag, hgg. von O. K ern. Neue Jbb. 51,6 5 - 7 5 .

Zeus. Vortrag, hgg. von O. K ern. Arch. f. Religionswiss. 22, 1 —15.

1924

Lucretius, De Rerum Natura. Lateinisch und deutsch. II: Lukrez, Vonder Natur der Dinge. Ubers, von H. D. Berlin. XII, 312 S.

1956

Ein Brief an W. Capelle (30. November 1918). Gymnasium 63, 81.




D O D A C I 4 0 5

N e u b e a r b e it u n g e n u n d N a c h d r u c k e

Antike Technik. Sieben Vortrage. 3., unveranderte Auflage. Leipzig 1924. VIII, 243S. 4., unveranderte Auflage. Osnabriick 1964.

Doxographi Gracci. Collegit, recensuit, Prolegomenis Indicibusquc instruxit H. D.Berlin. X, 854 S. Nachdruck als 2. Auflage 1929; 3. Auflage 1958; 4. Auflage1965.

Die Fragmente der Vorsokratiker. Griechisch und deutsch von H. D., herausgcgcbenvon Walther Kranz.5. Auflage, Bd. I, II, III. Berlin. 1934. 1935. 1937. XIV, 482; 419; 651 S.6., verbesserte Auflage. Berlin 1951/52. XII, 504; 428; 660 S.7., unveranderte Auflage 1954.8., unveranderte Auflage 1956.9., unveranderte Auflage 1960.10., unveranderte Auflage 1961.

11., unveranderte Auflage Zurich/Berlin 1964.12., unveranderte Auflage Dublin/Zurich 1966.

Lukrez, Uber die Natur der Dinge. Hgg. u. eingel. v. G. Klaus, aus dem Lateinischenvon H. D. Berlin 1956. 288 S.

L i te r a tu r i ib e r H e r m a n n D i e l s

(Auswahl)

Werner Jacger, Hermann Diels. Zum golden Doktorjubilaum am 22.Dezember 1920. Internationale Monatsschrift 15. 1921, 133 —146 =Humanistische Reden und Vortrage, 2. Aufl. Berlin 1960. 31—40.

Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff, Gedachtnisrede auf HermannDiels. Sitz.-Bcr. Akad. Berlin 1922, CIV —CVII.

Johannes Ilberg, Nachruf auf Hermann Diels. Neue Jbb. 49, 1922, 233 — 239.

Otto Regenbogen, Hermann Diels, Deutsches biogr. Jb. 4, 1922, 35 —43= Kleine Schriften, Miinchen 1961, 543 —554.

Erich Samter, Zum Gedachtnis von Hermann Diels. Berlin 1923. 32S.

Otto Kern, Hermann Diels und Carl Robert. Ein biographischer Versuch.Jahresber. iiber die Fortschritte der klass. Altertumswiss. Suppl. 215,Leipzig 1927. VII, 205 S.

Peter R. Franke, Hermann Diels Neue Deutsche Biographie III, Berlin1957, 646-647.




RIJEČ REDAKTORA

Višegodišnji rad na prevođenju Predsokratovaca I i II zahtijevao je m nogo truda od svih koji su u tom e radu sudjelovali. Svi smo bili svjesni da taj posao neće biti nim alo lak. No postojala je jakavolja i odluka da se zajedničkim snagama učini sve kako bi taj poth vat što bolje uspio.

Redaktori su u prevodiocima imali izvanrednu podršku, i svakinaš razgovor i svaka razmjena misli u nastojanju da se pojedina pitanja suglasno riješe bili su zaista veliko zadovoljstvo. Ovdježelimo izraziti svoju zahvalnost kolegama na takvoj suradnji.

Predviđeni rokovi za predaju rukopisa nisu na žalost mogli bitiostvareni. Za to su postojali ne samo objektivni, nego i dubokoljudski, subjektivni razlozi. Pri tome smo stalno imali podrškui maksimalno razumijevanje u izdavačkom poduzeću Naprijed, načemu se ovdje toplo zahvaljujemo.

Predajemo našoj čitalačkoj javnosti djelo, koje do sada u cijelosti nije prevođeno ne samo u nas nego gotovo nigdje u svijetu.



4 0 7

K A Z A L O I M E N A (Izbor)

Broj bez oznake odnosi se na prvi svezak, a s oznakom II na drugi svezak.Zagrada uz ime označuje grčki odnosno latinski naziv. Kazalo imena

pripremili redaktori.

Abraham (Abraam, Abram) I I 222 , 223

Abrukal i s ( t j . Empcdoklo) 269

A d i m a n t ( A d e im a n t o s) 2 6 .

Afrodita (Aphrodite) 19, 34, 50, 54, 144,

214, 216, 258, 286, 290, 300, 321, I I

112, 116, 272 , 344A g a m e m n o n ( A g a m e m n o n ) I I 5 2

Agaton (Agathon) I I 291

Ahi le j (Achi l leus) 48, 54, 63, I I 243,

307, 340

Aidone j (A idoneus ) 15 , 251 , 260

Akusi la j (Akusi laos) 23, 33, 42, 49-56,

57

Aleksandar iz Afrodiz i je (Aleksandros)

280

Alkej (Alkaios) 6, 53, 64, 71Alkiona (Alkyone) 5

Alkim (Alkimos) 175, 176, 178

A lkm eon (Alkmaion) 106 , 185-191,

270, 400, II 17, 68, 322

Amik lo (Amyklas ) I I 85

Anaharsis (Anacharsis) 31, 49, 56, 57,

64, 172

Anakreon t (Anakreon) 71 , I I 337

A nak sago ra (Anaksagoras) XV III — XX,

12, 78, 80, 85, 94, 116, 129, 148, 189,196, 204, 205, 230, 235, 237, 252,

2 6 1 - 2 6 4 , 2 7 2 , 2 7 4 , 2 7 7 , 2 8 0 , 3 3 1 ,

3 4 3 , 3 4 5 , 3 9 5 , II 5 - 4 6 , 4 8 , 4 9 , 51 ,

53, 55, 57, 61, 72, 83, 85, 86, 89, 99,

105, 111, 112, 124, 142, 149, 168,

206, 229

A n a k s i m a n d a r ( A n a k s i m a n d r o s ) X , 4 0 ,

7 6 -8 8 , 90, 125 , 128, 193 , 194 , 234 ,

24 9, 263, II 18, 49 , 58, 78, 153A n a k s i m e n ( A n a k s i m e n e s ) X , 5 6 , 8 2 ,

85 , 8 6 - 9 2 , 125 , 174 , 188, 194, 234 ,

270, 335, 418, II 9, 23, 26, 32, 34, 50,

54, 55

Androk lo (Androk los ) 141

A nd ron (An dron ) 20, 42 — 44, 51

Andro t i on (Andro t i on) 12

Anhiz (Anch i ses ) 54

A n o n i m J a m b l i h ( A n o n y m u s J a m b l i -

e h i ) I I 3 5 9 - 3 6 3Ant i fon t (Ant iphon) XXIV, XXX, 101 ,

187, 219, 22 0, 34 6, II 31, 30 9, 31 3 —

336, 357

Ant i loh (Ant i lochos) 101

A n t i m a h ( A n t i m a c h o s ) 4 8 , 2 5 7 , 3 0 2

Ant i s t en Herak l i t ovac (Ant i s t henes He-

rakleiteios) II 71, 262

Ant i s ten (Ant i s thenes) 138, 217, 222, I I

55Apolodor (Apol lodoros ) 62 , 66 , 77 , 86 ,

115, 117, 172, 195, 217, 245, 247,

304, II 46, 47, 84, 141, 228, 232

Apolodor i z K iz ika (Apol lodoros ) 223



408

Apolon (Apollon) 49, 63, 64, 97, 137,157, 256, 317, 344, II 218 256

Apoloni je (Apol lon ios) 24

Ara t (Ara tos) 302

Ares (Ares) 6, 49, 50, 151, 316, 354, II

112

Arion (Ar ion) 388

Aris toksen (Ar is toksenos) 19 , 41

Arhelaj (Archelaos) 82, 85, 115, 188,

2 7 0 , 3 4 3 , II 9 , 14, 2 5 , 3 4 , 4 6 - 5 1 , 2 0 6Arhes t ra t (Archcs t ra tos ) 40

Arhiloh (Archilochos) 94, 146, 196, II

311 , 355, 356

Arhimccl (Archimedes) 333 , 375

A rhip (Archippos) 102 , 103 , 366 —367A rhita (Architas) 350 , 367 — 383 , 390

Ari jadna (Ar iadne) 35Aristarh (Aristarchos) 37, 75, 96, 144

Aristagora (Aristagoras) II 219

Arist ip (Arist ippos) 282, II 237

A r i s t o d c m ( A r i s t o d e m o s ) 5 7 , 6 4

Ar is tofan (Ar is tophanes) XXII I , 208 ,

230, 326, 328, 333, 365, 415, II 254,

255, 291

Aris toksen (Ar is toksenes) 93 , 96 , 99 ,

100, 103, 110, 172, 333, 334, 350,

3 6 7 , 3 8 8 - 3 9 0 , 3 9 8 , 4 2 2 , 4 2 4 , 4 2 6 ,4 2 7 , 4 3 4 - 4 3 7 , I I 4 7

Aristotel (Aristoteles) VIII , IX, XI, XIX,

XX, X XII I , XXVI, XXIX, XX XIII , 44,

48, 62, 73, 78, 92, 95, 96, 99, 101,

105, 171, 186, 188, 197, 199, 200,

217 , 219 , 220 , 2 2 i , 223 , 224 , 230 ,

231, 238, 246, 248, 250, 25 5, 257,

267, 271, 274, 279, 281, 29 2, 298,

302 , 303, 332, 365, 372, 378, 383,

3 8 5 , 3 8 8 , 3 9 1 , 4 1 0 , 4 1 1 - 4 1 4 , I I 2 0 ,25, 42, 95, 105, 110, 117, 132, 212,

217, 234, 258, 263, 316

A rtem ida (Ar temis) 15, 38 , 39 , 49 , 51 ,

II 345

Asklcp i jad (Asklep iades) 6

Asklepi jc (Asklcpios) 51

Atena (Athena) 15, 48, 51, I I 51, 229,

269

Atlas (Atlas) 5, 23

Atropa (At rope) 14

Beros (Berosos) 53

Bijant (Bijas) 49, 56, 57, 59, 64, 172

Bloch E. XXVI

Boida (Boidas) 326

Bolos (Bolos) I I 187-189 , 190 , 230 ,

243Bro(n)tin (Bro(n)tinos) 5, 105, 106, 191,

329

Capel le \V. XXXIV

Ce nso r in (Cen sor inus) 147, 269

Ccrcra (Ceres) 183,

C h e r n i s s H . X X X I V , X X X V

Ciceron (Ciccro) II 76, 245, 260

D a m o n ( D a m o n ) 5 6 , 3 3 1 — 3 3 4 , 3 9 0 ,

427, 428, 430

Darcj (Dareios) 117, 141, II 90

Dedal (Daidalos) 29

Demetra (Demctcr ) 15 , 16 , 20 , 25 , 61 ,

66, 107, 354 , II 85

Dcmetr i jc (Demetr ios ) 27 , 57 , 116 , 217

Dcmetr i jc Fa le ran in (Demetr ios ) 140

D e m o k e d ( D e m o k e d e s ) 1 1 2 — 1 1 4

D e m o k r a t ( D e m o k r a t e s ) 1 5 8

D em ok r i t (De m okr i tos ) XV II I — XXI ,XXIX, XXXI, XXXIV, 47, 61, 62, 82,

90, 94, 183, 189, 196, 200, 203, 204,

229, 234, 253, 254, 262, 267, 273,

280, 282, 293, 309, 343, 344, 349,

38 3, 389, 39 8, 399, II 8, 9, 26, 29,

3 0 - 3 2 , 3 4, 3 5 , 3 8 , 4 5, 6 1, 7 2 , 7 3, 7 4,

7 8 , 8 0 , 8 1 , 8 3 - 2 0 4 , 2 0 8 , 20 9 , 2 2 9 ,

233, 239, 290, 362

D e m o s t e n ( D c m o s t h c n e s ) 3 4 1 , I I 3 0 2 ,

333Deukal ion (Dcukal ion) 54 , 55

D i e l t h e y W . 3

Dikearh (Dikaiarchos) 56, 97, 103, 253,

II 131, 153

D i o d o r ( D i o d o r o s ) 4 6D i o g e n A p o l o n j a n i n ( D i o g e n e s A p o l l o -

nia tes) II 54 — 69 , 72

Diogen Laer t i j e (Diogenes) 42

Dioklo (Diokles ) 272 , 388

D i o n ( D i o n ) 3 6 9

Dionizi jc (Dionysios) 66, 86, 172, 349,

369, 390, 327, 328



409

Dioniz (Dionysos) 17, 25, 35, 150, 151,

330

Dio t im (Dio t imos) I I 229

Durid (Duriš) 66, 174, 230, 330, 390,

391

Eagar (Oiagros) 5, 15

Eak (Aiakos) 27

Eet (Aietes) 33

Efor (Ephoros) 53, 56, 86, 230

Ehekrat (Ehekra tes) 103, 388

Efkan t (Ekphantos) 387

Elian (Aclianus) 335, 356

Empedoklo (Empedokles) XVII I , XXXI ,75, 78, 80, 92, 116, 118, 119, 129,

144, 145, 170, 171, 186, 188, 189,

1 9 3 - 1 9 6 , 1 9 7 , 2 0 3 - 2 0 5 , 2 1 7 , 2 1 8 ,

2 2 0 , 2 3 6 , 2 3 7 , 2 4 5 - 3 2 4 , 3 2 5 , 3 2 8 ,

329, 335, 368, 387, 422, II 19, 24, 26,

31, 35, 74, 87, 99, 105, 124, 142, 191,

193, 253, 257

Enea (Aincas) 54

E n d i m i o n ( E n d y m i o n ) 3 3 , 5 3

Eni j e Kvin t (Ennius Quin tus) 174 , 182 ,183

Epaminonda (Epameinondas) 102 , 104

Epiharmo (Epicharmos) 104, 117, 118,

1 61 , 1 6 9 - 1 85 , 4 2 2

Epikur (Epikuros) XXV, 82, 129, 189,

204, 262, 309, 313, 379, II 14, 21, 72,

77, 78, 80, 81, 87, 99, 1 0 0 - 102, 104,

107, 117, 120, 132, 139, 140 , 148,

155, 161, 200, 216, 224, 225, 245

E pim cn id (E pim cnidc s) 26 — 36, 49, 51,

56, 57, 115, 253

Era tos t en (Era tos thenes) 42 , 78

Erikepej (Erikepaios) 13

Esh il (Aischylos) m atem atičar 345 — 348

Eshil (Aischylos) tragičar 32, II 33, 251,

357

Eshin (Aischincs) II 14, 291, 341

Eros (Eros) 13, 45, 50

Eu dem (Eudem os) 30 , 44 , 50 , 62 , 69 , 70 ,

74, 90, 95, 133, 199, 210, 223, 226,2 4 1 , 3 4 5 - 3 7 0 , I I 2 3 , 2 5

Eudoks (Eudoksos) 37, 40, 63, 76, 98,

1 1 1, 375, 378 , II 1 4 9 - 1 5 1Euforb (Euphorbos) 259

E u f r a n o r ( E u p h r a n o r ) 3 9 0

E u h e m c r ( E u h c m e r o s ) 3 3 5 , I I 5 5 , 2 9 8

Eukl id (Euklc ides) 333

Eumolp (Eumolpos) 20 , 21

Eurikli ja (Eurikleia) 34Euripid (Euripides) 7, 137, 139, 146,

174, 182, 299, II 6, 8, 13, 14, 16, 23,

3 3 , 6 8 , 2 3 3 , 2 3 5 , 3 4 5 - 3 4 7 , 3 4 9 , 3 5 0 ,

352 , 358

E uri t (E urytos) 365 —366Euzebi je (Eusebius) I I 245

Ezop (Aisopos) II 178

Favorin (Phavorinus) 76, 116, 185, 193,194, 218, 246, 248, 372, II 7, 9, 83,

108 , 133 , 142

Fe rek id (Phc rekyd es) 41 — 51, 57, 67,

71, 96, 97, 102, 117, 141, 330, II 93,

149, 157Fidija (Pheidias) II 236Fi lohor (Phi lochoros) 21, 23

Filolaj (Philolaos) 10, 103, 24 6, 3 45 —

349, 383, 388, II 84, 149

Fi lon (Phi lon) 269, I I 223Fint i jc (Phint ias) 390, 427, 428, 430

Foki l id (Phokyl ides) 119

Foko (Phokos) 39

Forkis (Phorkys) 11, 51

Fracnke l H. XXXV

Fr ied lander P . XXXV

Fotije (Photios) II 222

Galen (Galenus) II , 44, 67Gal i le j G. XVIII

Gea (Gea) 11

Gigon O. (Gigon) XXXIV

Gocthe J . W. XXXII I , 342 , 343

Gorgi ja (Gorgias) XXVI, XXXII , 186,

247, 252, 255, 281, II 88, 242, 246,

25 1 - 2 8 8 , 2 9 0, 2 9 1 , 3 01 , 3 0 6

Gr i inwa ld M. XXXIV

Hadr i j an (Hadr ianus) 50

H a m ( H a m ) 4 6

Haronda (Charondas) 32

Harpal (Harpalos) 40



410

Hefes t (Hephais tos) 35, 38, 49, 64, 305,

3 06

Hcge l G . W. XII , XXII , XXII I

H e i d c g g e r M . X X I I

H e i n e m a n n F . X X X I VHeka ta (Heka te ) 24

Hekate j (Hekata ios) 42, 47, 50, 53, 78,86, 116, 137, 153, II 141, 144, 146,

15 3

Heka te j i z Abdere (Heka ta ios Abdcr i -

t e s ) I I 2 1 6 - 2 2 3

Helanik (Hel lanikos) 6 , 13, 53

H elen a (H elene) 52, 54, 64, I I 270 —

275, 345Heli je (Hel ios) 18, 39, 49, 207

H e r a ( H e ra ) U , 3 2, 4 7 - 4 9 , 5 1 , 197 ,

25 1, 260, 354, II 51, 221Herak l id s a Pon ta (Herak le idcs Pon t i -

kos) 62, 97, 104, 174, 204, 217, 223,

245, 247, 249, 250, 387, II 95, 137,

289H erak l i t (H erakle i tos) XI, X III — XV,

XXIX, XXX, 46, 62, 89, 92, 104, 109,

1 3 7 - 1 6 9 , 1 7 4 , 1 8 7 , 1 8 8 - 1 9 0 , 1 9 6 ,

202, 218, 229, 246, 253, 258, 266,

270, 274, 313, II 8, 54, 70, 71, 87, 95,105, 160, 171, 173, 221, 322

Heraklo (Herakles) XXIV, 14, 21, 32,

41, 52, 54, 178, 280, II 29, 192, 214,

2 90 , 2 9 5 - 2 9 7 , 3 47 , 3 48Heri l (Heri los) 62

Hermes (Hermes ) 47 , 49 , 51 , 97 , 347 ,354, 397, I I 249

Hermip (Hermippos ) 41 , 42 , 49 , 56 , 65 ,

I 13, 138, 217, 245, 249, 349, II 7, 85,

144H e r m o d o r ( H e r m o d o r o s ) 1 3 7, 1 41 , 16 0

H e r m o g e n ( H e r m o g e n e s ) I I 7 0 , 2 4 2

Hcrodik (Herodikos) 5 , 191

H ero do t (Hcrodotos ) 6 , 9 , 32 , 48 , 57 , 61 ,

II 33, 87, 133, 219, 231, 299, 334

Heziod (Hes iodos) XXXIV, 6 , 9 , 10, 13,

19, 20, 23, 24, 29, 30, 31, 33, 34, 3 7 -

3 9 , 4 5 , 4 7 , 5 0 - 5 3 , 6 6 , ' 7 4 , 7 6 , 8 3 ,

105, 115, 116, 118, 132, 133, 137,

1 5 3 - 155, 159, 171, 174, 191, 233,236, 252, 290, 421, II 44, 142, 146,

212 , 216, 222, 294, 327

Hezihi je (Hesychius) 133

Hie ron im (Hie ronymos) 13 , 62 , 140 ,

247, II 7

H iketa (Hikctas) 386 — 387

H i l o n ( C h i l o n ) X X I X , 4 9 , 5 6 - 5 8 , 6 3 ,

67, II 345Hiparh (Hipparchos) 25, 75, I I 86, 202

H ipas (H ippa sos) 106, 107 — 111, 141,

142, 143, 203, 324, II 54

Hipi ja (Hippias) 9 , 62, I I 236, 246, 256,

2 9 1 , 3 0 5 - 3 1 3H ipod am (H ippodam os ) 339 — 341

H ipokra t (H ippokra te s ) XXIX, 146 , 229,

252, 260, 271, II 33, 68, 85, 87, 88,

143, 199, 200, 201, 256, 319, 354H ipok ra t s a H i ja (Hippok ra tes ) 345 —

348, 395Hipokra t ma temat iča r (Hippokra te s ) 71

Hipol i t (Hippolytos) 138

H ipon (H ippon ) 273 , 334 — 339

H i p o n i k ( H i p p o n i k o s ) I I 2 9 0

Hiron (He i ron) 52 , 184

H om er (Ho m eros) 6 , 9 , 10, 13, 14, 20,

2 2, 4 5 - 4 7 , 4 9 , 5 1 , 6 6 , 71 , 78 , 99 ,

115 , 1 1 7 -1 1 9 , 126 , 132 , 137 , 146 ,148, 153, 154, 158, 171, 182, 191,

203, 255, 256, 303, 327, 338, 408,421 , II 7, 31, 45 , 51, 52, 57, 94,115,

124, 154, 208, 216, 222, 229, 243,

287, 288, 290, 307, 311, 324

Howald E . XXXIV

Hrizogon (Chrysogonos ) 183

Hriz ip (Chrys ippos) 342, I I 52, 332

I de j ( Id a io s) II 5 3 - 5 4

Ion (Ion) 5 , 327 1Iko (Ikkos) 191

Izokrat (Isokrates) 327, 365, II 231, 235,

258, 262, 269, 302, 306

J a e g e r W . X X X I V

Jamblih (Iamblichus) 101, 351 (kata log

3 9 2 - 3 9 4 )

Jaspers K. 15

Jazon (Jason) 7 , 27, 52Joč l K . XXXI

Jul i jan (Jul ianus) car , 365

Jup i te r ( Jupp i te r ) 46 , 183



411

K a d m o ( K a d m o s ) 2 1 , 4 2

K al i fon t (K al l iphon ) 112 — 113

Kal imah (Kal l imachos) 31 , 61 , 63 , 68 ,

99, 193, 327, 328, 333, 398, I I 93, 139

Kaliopa (Kal l iope) 5, 8, 15, 317

Kalis ten (Kal l is thencs) 188, 327, I I 212,

213, 215

Ka mbi z ( Ka mbys e s ) 48 , 97

Karnead (Karneades) 104

Katon (Cato) 371

K clso (Cclsus) I I 191, 319 -

Kerkop (Kerkops) 5, 105, 118, 171

Kierkegaard S . VI

Ki lon (Kylon) 28

Kir (Kyros) 62, 86, 113, 117, 125

Kleant (Kleanthes ) 344 , I I 29 , 57Kleobul (Kleobulos) 56, 57, 63, 172

Kl e ome n ( Kl e omc nc s ) 253

Kleos t ra t (Kleos t ra tos ) 39 , 40

Kl idem (Kle idemos) 52 , 53

Klini je (KJeinias) 29, 389, I I 85Klota (Klo tho) 14

Kolo t (Kol lo tes ) I I 96 , 170

Koraks (Koraks) 255

Krates (Krates) 82, 134

Kr a nz W . XXVI I , XXXVI , 160

Kra t in (Kra t inos) 439

Krez (Kroisos) 56, 62, 64, 66, 67, 69, 86,257

Kriti ja (Kritias) XXIII, II 13, 53, 237,

2 5 2 , 2 9 2 , 3 0 2 , 3 1 4 , 3 1 7 , 3 3 6 - 3 5 8

Kronos (Kronos) 11, 14, 24, 32, 34, 35,

44, 45, 46, 316, 338, 354, 363, I I 112,

346

Kseniad (Xeniades) I I 251

Ksenofan (Xenophanes) XI I , 27 , 62 , 75 ,82 , 92 , 97 , 107 , 114 , 115 - 137 , 138 ,

141, 153, 174, 193, 194, 195, 197,

201, 204, 206, 218, 229, 236, 238,

258, 387, I I 75, 251

Ks e nof on t ( Xe nophon) XXI I I , XXI V,

1 18, 15 2, 3 83 , II 7 , 2 9 0 , 3 41

Ksenokra t (Xenokra tes ) 109 , 224 , 262 ,

351, II 109, 190, 193

Kserkso (Xerxes) I I 5,83, 88, 192, 219,

234

Ksut (Xuthos) 326 , 328

Laj (Laios) 34

Lahcza (Lachesis 14

Leofant (Leophantes ) 49Leukip (Lcukippos) XVII I , XX, 82 , 195 ,

398 , I I 9 , 24 , 57 , 61 , 71 - 8 2 , 8 3 , 86 ,

93, 97, 98, 141, 194, 195

Liko fron (Ly kop hron ) I I 288 — 289

Likon (Lykon) 170, 391

Likurg (Lykurgos) 66

Liz id (Lysis) 102 — 104, 36 6 —3 67

Lizi ja (Lysias) II 231, 300

Lukrec i j e Kar (Lucre t ius Carus) XIX,

257

Luki jan (Lukianos) 169

Maneton (Maneton) 53 , 95

Marsija (Marsyas) 29

Medeja (Medeia) 11

Melis (Melissos) 120, 124, 129, 196,

1 9 8 - 2 0 1 , 2 1 0 , 2 1 7 , 2 2 7 , 2 2 9 - 2 4 5 ,

II 73, 264

Menelaj (Menelaos) 52, 64

M enes tor (M enes tor) 324 — 326

M etis (Metis) 13

M e t on ( M e t on ) 39

Metop (Metopos) 324M et rodor (M et rodoros) 82 , 125

Milon (Milon) 113

Minos (Minos) 27, 35, 38, 368

M i on id ( M yon ide s ) 340

Miron (Myron) 28

M ne m os i na ( M ne m os yne ) 17, 18, 24

Mojsi je (Mozes) I I 222

M ondo l f o R . XXXI V

M uzej (Musaios) 6 ,8 — 10, 15, 19 — 26,

100, II 311

N a to rp P. X X IX

N a usif an (N a usip h a nc s) II 224 — 228

N e a rh (N ea rc hos) 219 , 220 N e b u k a d n c s a r (N eb u c h a d n e sa r) 70

N c stlc W . X X X I, X X X II

N io b a (N io be) 51

O ke an (O kean os) 10 — 13, 23, 24, 32, 34,52, 53, 72, 338, II 208

O k e l ( O k k e l ) 3 6 8 , 3 8 4 - 3 8 6



412

O noma kr i t (O noma kr i to s ) 5 , 6 , 12 , 20 ,

25

O ps im (O ps imos) 366 — 367

O rfe j (O rphc us) 5 - 19, 24, 25 , 29, 30 ,

42, 57, 105, 172, 197, 256, 329, II235, 287, 311

Orion (Orion) 38 , 39

Oziris (Osiris) 117, II 220, 222

Palamed (Pa lamedes) 29 , 171 , 217 , 221 ,

II 27 6, 285Pa mf i l (Pa mphy los ) 62

Pan (Pan) 34, 35

Panijazis (Paniasis) 51Panc t i je (Pana i t ios) 116

P a r m e n i d ( P a r m e n i d e s ) X I , X X I X ,

XXXI, XXXIV, 50, 86, 89, 104, 118,

119, 122 , 124, 129 , 1 4 4 - 170, 171,

1 8 6 , 1 8 9 , 1 9 3 - 2 1 6 , 2 1 8 - 2 2 4 , 2 2 9 ,

2 35 , 2 3 8 - 2 4 1 , 2 4 6, 2 47 , 251 - 2 5 3 ,

256, 266, 274, 282, 290, 299, 328,

422, II 70, 73, 75, 76

P a r m e n i s k ( P a r m e n i s k o s ) 4 0 , 1 1 4 — 1 1 6

Paron (Paron) 192Patroklo (Pa t roklos) 6

Pauzanija (Pausanias) 140, 249, 252,

282, 283

Pcr i jandar (Per iandros) 29 , 31 , 49 , 56 ,

57, 60, 63, 64, 172

Per ik lo (Per ik les) XX, XXII , 218 , 219 ,

222, 229, 331, II 7, 8, 11, 12, 15, 16,236, 247, 252, 253, 341

Peršin (Pers inos) 5

Perzefona (Persephone) 6 , 15 , 17 , 18 ,

141, 216, 323, 415

Petron (Pe l ron) 105

Pindar (Pindaros) 48 , 51 , 56 , 71 , 257 ,

281, 300, II 88

Pira (Pira) 55

Piron (Pyrrhon) I I 215 , 217 , 224Pizandar (Pe isandros) 53

Pizistrat (Peisistratos) 25

Pitagora (Pythagoras) 30, 41 — 44, 47 , 56,

62 , 68 , 71 , 72 , 86 , 9 2 - 103, 105 , 107 ,

113 , 114, 132, 137, 153, 156, 161,170, 172, 174, 185, 186, 193, 194,

203, 204, 218, 247, 253, 254, 266,

312 , 316 , 318 , 322 , 329 , 330 , 344 ,

347, 354 , 355 , 364 , 369 , 370 , 387 ,

3 9 1 , 3 9 8 - 4 0 0 , 4 0 3 , 4 1 1 , 4 1 4 - 4 1 7 ,

42 2, 42 3, 426 , 42 7, 43 5, II 9, 12, 13,

84, 149, 155, 156, 188, 189, 191, 193

Pitak (Pit takos) 4, 49, 56, 57, 59, 64, 172Pitija (Pythia) 26, 14

P i todo r (Py thodoros ) 86 , 94 , 219 , 220

Pla ton (Pla ton) VIII , XIX, XX, XXII ,

XXIII, XXV, XXXII, 29, 30, 45, 56,

63, 71, 85, 89, 91, 103, 148, 172, 173,

1 7 5 -1 7 8 , 195, 197 , 199, 203 , 210,

217, 246 , 254 , 264 , 274 , 303 , 313 ,

3 3 2 , 3 4 8 - 3 5 1 , 3 5 6 , 3 5 8 , 3 6 0, 3 63 ,

367, 369 , 371 , 385 , 389 , 391 , 395 ,

402, 406, 409, 410, II 19, 25, 28, 33,38, 61, 70, 74, 77, 88, 93, 114, 116,

118 , 125, 138, 153, 15 5, 164, 168,

193, 229, 232, 233, 235, 239, 245,

247, 258, 290, 304, 306, 314, 337

Plinije (Plinius) II 190, 191, 223

Pluta rh (Plu ta rchos) 218 , 257 , 260 , 283 ,

335, II 170, 211, 312

Pol ignot (Polygnotos) 6

Pol ik le t (PoIyklc i tos) 341—343

Polikrat (Polykrates) 77, 96, 112, 113

Po l imna s t (Po lymna s tos ) 388

Porfiri je (Porphyrios) 70, 96, 251, II 54,

253

Pose jdon (Pose idon) 23 , 34 , 38 , 39 , 49 ,

52, 55

Po se jdoni je (Pose idonios) 30 , 43 , 83 , 90,

104, 143, 148, 203, 316, 318, 321,

327, 345, 354, II 29, 102, 112, 120,

19 4Pra c h te r K . X X X I

Praksi fan (Praksiphanes) 48

Pri jam (Pr iamos) 54

Prodik (Prodikos) XXIV, 6 , 186 , 334 , I I

233 , 235, 237 , 246 , 256 , 260, 2 9 0 -

299, 313Proklo (Prokles) 222 , 299 , 351

Prokse n (P rokse nos) 324

Prome te j (P rome the us) 32 , 54

Pro r (P ro ros ) 389 , 429Protagora (Pro tagoras) XXII — XXIV,

171, 348, II 87, 118, 142, 205, 208,2 0 9 , 2 3 1 , 2 3 2 - 2 5 1 , 2 6 0 , 2 6 3 , 2 9 0 ,

297, 301

Prote j (Pro teus) 51



414

Zeller E. XXII, XXXIV, 185Zenon (Zenon) XII , XVI, XX 123, 129 ,

1 50 , 1 9 4 - 1 9 6 , 2 1 7 - 2 2 9 , 2 3 6, 24 0,

247, 343, II 25, 71, 73, 81, 96, 215,

263Z eus (Zeus) 6, 11,' 12, 1 4 - 1 6 , 18, 22,

2 3, 2 4, 2 7, 3 1 - 3 5 , 38 , 4 4 - 4 6 , 48,

5 1 - 5 3 , 5 5 , 13 0, 132 , 1 37 , 1 4 6 , 1 5 2 -155, 160, 162, 169, 175, 197, 216,251, 256, 260, 313, 31 6, 327, 328,338 , 354, 368, 397, 413 , II 13, 51,

112, 150 , 1 5 5 -1 5 7 , 169 , 171 , 212,214, 220, 221, 249, 271, 312, 347, 348Zopir (Zoppiros) 5 , 6



S A D R Ž A J

59 (46) Anaksagora (preveo Stjepan Hosu):A. Život i učenje

Ž iv o t ................................................................... 5Domišljate iz r e k e ........................................ 15S p i s ................................................................... 16

U č e n j e .............................................................. 17

B. F ra g m e n ti.......................................................... 38

Neautentično ................................................. 46Od 60 (47) do 66 (53) preveo Damir Salopek

60 (47) Arhelaj:A.. Život i u če n je ................................................. 46

U č e n j e .............................................................. 47

B. S p i s i ................................................................... 50P o e z ija .............................................................. 50

P ro z a ................................................................... 50

Kriva svjedočanstva........................................ 51

C................................................................................... 5161 (48) M etrodor L a m p sa ča n in ....................................... 51

62 (49) K l i d e m ...................................................................... 52

63 (50) I d e j .................................................... .......................... 5364 (51) Diogen ApolonjaninA. Život i učenje ............................................ 55

Ž iv o t .................................................................. 55



S p i s ................................................................... 55U č e n je .............................................................. 56

B. F ra g m e n ti .......................................................... 63

C. Naknadni u t j e c a j ............................................. 6765 (52) K r a t i l ........................................................................... 69

66 (53) Antisten H er a k lito v a c ....................................... 71

67 —78 Abderićani

Od 67A1—68B116 preveo Veljko Gortan

67 (54) Leukip:

A. Život i u če n je ................................................. 71

B. F ra g m e n ti.......................................................... 82

68 (55) Demokrit:

A. Život i u če n je ................................................. 83

Ž iv o t................................................................... 83

S p i s i ................................................................... 93

Stil ................................................................... 95U č e n j e .............................................................. 95

B. F ra g m e n ti..........................................................-139

Od 68B117—68C8 preveo Darko Novaković Dvojbeni f ra g m e n t........................................186

Nepravi fra g m en ti........................................187

Demokritove š a l e ........................................196

C. Imitacija ..........................................................199

Od 69 (56) do 81 (75) preveo Darko Novaković

69 (56) Nesa:

A. Ž i v o t ....................................................................204

B. F ra g m e n ti..........................................................20570 (57) Metrodor s Hija:

A. Život i u če n je .................................................205

B. F ra g m e n ti ............................... .......................... 209

71 (58) Diogen iz S m im e : ................................................ 210

72 (59) Anaksarh:

A. Život i učenje .................................................210

B. F ra g m e n ti..........................................................21673 (60) Hekatej iz Abdere:

A. Život i u če n je .................................................216

4 1 6 S A D R Ž A J



B. F ra g m e n ti..........................................................21774 (61) A p o l o d o r ................................................................. 22375 (62) Nauzifan:

A. Život i u če n je .................................................224B. F ra g m e n ti..........................................................226

76 (63) D i o t i m ....................................................................\ . 22977 (64) Bion iz Abdere . .........................................j . . 229

78 (65) B o l o s ........................................................................... 230

C . S t a r i j a s o f i s t i k a

79 (73b) Im e i p o j a m ..........................................................231

80 (74) Protagora:

A. Život i u če n je .................................................232B. F rag m en ti..........................................................244C. Imitacija ..........................................................248

81 (75) Ksenijad ..................................................................25182 (76) Gorgija (preveo Zdeslav Dukat):

A. Život i u če n je .................................................251B. F rag m en ti..........................................................263C. Imitacije ..........................................................288

Od 83 (0) do 86 (79) preveo Damir Salopek

83 (0) Likofron ..................................................................288

84 (77) Prodik:A. Život i u če n je .................................................290B. F ra g m e n ti..........................................................294

85 (78) Trazimah:A. Život i u če n je .................................................300B. F ra g m e n ti..........................................................302

86 (79) Hipija:A. Život i u če n je .................................................305B. F rag m en ti..........................................................310C. Imitacija ..........................................................313

87 (80) Antifont sofist (preveo Darko Novaković):

A. Život i s p i s i ..................................................... 313B. F ra g m e n ti..........................................................317

S A D R Ž A J 417



Od 88 (81) do 90 (83) preveo D am ir Salopek

88 (81) K ritij a :A . Ž ivot i s p i s i .....................................................336

B. Pjesnički f r a g m e n t i .................................. 34289 (82) A n o n im J a m b l i h o v ........................................... 359

90 (83) D vo struk e tvr dn je (Raspravljanja) . . . . . . 364

REDAKTORSKI DODACI

Objašnjenje k r a t ic a ...................................................................374

Usporedne oznake tekstova ........................................ ...... 376

Tum ač kratica imena i naslova d je la ............................. 378

K ronološki pregled grčkih filozofa (prema Apolodoru) . 385

Bilješka o H. Dielsu s bibliografijom ........................................ 587

Riječ r e d a k t o r a ........................................................................406



H K RM A N N D I E L S

P R E D S O K R A T O V C I

herman dils - predsokratovci (fragmenti) 2 (delimicno)

Documents