gundulic arijadna

Ivan Gundulić

Arijadna

Tradžedija

Ivan Gundulić: Arijadna

2

SADRŽAJ

POSVETA ________________________________________ 3

PRIPOVIJES ______________________________________ 4

ČINJEN'JE PRVO _________________________________ 7

Skazan'je prvo _______________________________ 7 Skazan'je drugo _____________________________ 15 Skazan'je treće ______________________________ 17 Skazan'je četvrto ____________________________ 21

ČINJEN'JE DRUGO ______________________________ 24

Skazan'je prvo ______________________________ 24 Skazan'je drugo _____________________________ 29 Skazan'je treće ______________________________ 30

ČINJEN'JE TREĆE _______________________________ 33

Skazan'je prvo ______________________________ 33 Skazan'je drugo _____________________________ 37

ČINJEN'JE ČETVRTO ____________________________ 42

Skazan'je prvo ______________________________ 42 Skazan'je drugo _____________________________ 49

ČINJEN'JE PETO _________________________________ 58

Skazan'je prvo ______________________________ 58 Skazan'je drugo _____________________________ 64 Skazan'je treće ______________________________ 66 Skazan'je četvrto ____________________________ 66

RJEČNIK ________________________________________ 68


3

MNOGO SVIJETLOMU GOSPODINU MARINKU FRANA TUDIŠEVIĆA VLASTELINU DUBROVAČKOMU DŽIVO FRANA GUNDULIĆA P. I. P.

Među mnozijem prijateljima, koji mene svjetuju i ljubežljivo sile, da Arijadnu moju na svijet budem prikazati, V. gosp. navlaštito je, komu želji ja u to pogodit želim: ne samo er toliko srčana prijatelja požudu1 u mjesto od zapovijedi držim, ma nu er ista Arijadna nikoga nije držanija poslušati negoli V. G.2, od koga i od vaše družine s velicijem slavami bi jur prikazana u našemu Dubrovniku. Tijem istino mogu rijeti, da od mene bi začeta, a od vas i urešena i proslavljena. K vami dake Arijadnu ja pošiljem, i vele s draga je srca vami u dar poklanjam, neka kako od stvari osobite i vlaštite činite od nje što hoćete. Ako uzbude pohvaljena, biće čâs vaša; toli inako, vi ćete vrijedni bit obranit ju, kako prem gospodičiću se takomu pristoji, čijeme pod Vašega G. krilo na svjetlos od svijeta izhodi. Stojte zdravo.

Iz Dubrovnika na IIII setembra 1632.

GOSPODIN DŽIVO SARA BUNIĆA PJESNIKU3

Arijadna ostavljena tako lijepo mlada cvili, da diklica ucviljena Baka k sebi doć usili; kî ne samo nju prigrli, ma za slavu nje potpunu da joj u dar neumrli usred neba zvijezdâ krunu. Čestiti se vijenac sviće od neumrle lovorike, kî se slavno zeleniće vrh čela ti po sve vijeke; er njoj zapad krunu krije, a tvoj lovor, kako sada, zelen je uvik: njemu nije smrti, zime ni zapada. Sad pravo je, u tve pjesni ti, kî vele ljepše skladaš neg ista ona nje boljezni, ljepšoj kruni da se nadaš.

1 požudu - želju 2 V. G. - vaše gospodstvo 3 Autor ove pohvalnice Arijadni je Dživo Bunić Vučić (1592-1658), dubrovački barokni pjesnik, autor Mandaljene pokornice i pjesničke zbirke Plandovanja.


4

PRIPOVIJES

Budući se uharačila država i grad od Atene slat svako ljeto nekoliko mladića, koji se na sreću vađahu4, kralju od Kandije, koja se u ono doba Kreta zvaše, neka budu vrženi u zahodnu5 i zametenu gradu od Laberinta za jestojsku vrloj i strašivoj nakazni, koja bješe do pasa čovjek, a u ostalomu svemu kipu četveronožni vuo i zvaše se Minotavro, Tezeo kralj, hrabren mladić i glasovit junak, izvađen i on na smrtni red mrzećega ugovora, mučno trpeći u slobodnu srcu nepravedno bezakonje, odluči ili viteški poginuti ili od teškoga harača rodni grad sloboditi. I tako s družbom od izabranijeh mladića pribrodi na Kandiju, gdje s pomoćim i po nauku6 Arijadne, kćere kraljeve, koju on bješe obećô za vjerenicu uzeti, uljeze i izide živ i zdrav iz zametenoga Laberinta, budući pridobio7 i pogubio strašivoga Minotavra. Tako slavan dobitnik sebe hrabreno obranivši, i slobodiv-ši plemenito rodni grad od teškoga harača, s družbom veseo i čestit diže se put Atene s Arijadnom, vjerenicom svojom, ku bez uprosa oca i matere nje on vođaše. Ali u putu na otoku od Nesa8, budući se s kraljevskom kćeri hrabreni vojevoda izkrcô, za na kraju pri-noćiti, svjetovan od svojijeh svjetnika, pače usiljen i pridobit od njih razloga, ostavi speći na rečenomu otoku zatravljenu mladicu, koja budući se probudila i našla privarena i izdana, plačući i zovući zaludu pobjeguća ljubovnika, veće mrtva nego živa, bez ufan'ja svakoga uzdišući izdisaše. Tada Ljubav po odluci svega vijeća od višnjijeh bogova i po naredbi Venere, majke svoje, ostavljenu ljubovnicu nevidjena vidjeno pomože; er u to isto doba iznenadke zagnan od sile od vjetara bog Bako9, dobitnik od istočnijeh Indija, s hrabrenom družbom budući dojedrio; ne dobro na isti otok stupaj postavi, a ucviljenu mladicu ugleda, koja neumrloga10 mladića zamjerivši, ubrzo oba po milosti i oblasti od blage i moguće Ljubavi, od stravljenijeh ljubovnika čestiti vjerenici nađoše se. Tako Ari-jadna srećna u nesrećah, ostavljena od svijeta, pomožena od neba, umrloga11 čovjeka na neumrlom bogu promijeni.

4 koji se na sreću vađahu - koji su se određivali ždrijebom, izvlačenjem 5 zahodnu - u gradu u kojem se lako može zaći (zalutati), odnosno u labirintu 6 po nauku - prema uputama 7 pridobio - pobijedio 8 otoku od Nesa - otok Naksos 9 Bako - Bakho, Dioniz, bog vina i veselja 10 neumrloga - besmrtnoga 11 umrloga - smrtnoga


5

Imena, koja ulaze u tradžediju:

Apolo Venere Ljubav Tezeo Arijadna Svjetnik Skup ribara Skup bojnika Tezeovijeh Pelinko Biserko

ribari

Poklisar splavi Koraljka gost(ionica) Glasnik prvi Glasnik drugi Bako Skup vojnika Bakovijeh Jove


6

APOLO

Od nebeske slatke lire vječna straža bog sunčani, kî po višnjoj lijepoj strani zlatna kola zrak prostire, od znanijeh kralj djevica, ke stanuju vrh Parnaza,

5

10

15

20

25

30

12 eto na svit sad ukaza slavnu svjetlos vedra lica. Ne, jer opet ljuta zmija jijedom, kî se u njoj čuje, nebo smuća, zemlju truje, rijeke suši, ljudi ubija; ne, jer opet svjetlos draga od pogleda umrloga željnu misao srca moga k sebi zove i primaga13: negli samo, o gospoje, dođoh sunce ja s nebesa sred vašega svijetla uresa za uživat zrake moje. Čujte, blage u ljubavi, milijeh pjesni sklad uljudni, vašijeh oči zrak14 razbludni od kojijeh je uzrok pravi. Čujte, izdana ljubovnica u pustomu sama kraju kako uzdiše, jaoh, u vaju peruć suzam lijepa lica. Možebit vam da se zgodi sred sadanjijeh vidjet sprava15 davnu krepos starijeh slava u spjevanju novom odi.

12 Riječ je o Muzama, zaštitnicama umjetnosti i znanosti, koje zajedno s Apolonom stanuju na pla-nini Parnasu. 13 primaga - privlači 14 zrak - pogled 15 sprava - pothvata, djela


7

ČINJEN'JE PRVO

Skazan'je prvo VENERE I LJUBAV16

VENERE

Ah, poprav je srećno čudo, da te sad sam ja zastala17 vrh pomorskijeh ovijeh žala, sinko, slatka, mâ razbludo!

35

40

45

50

LJUBAV

Što želiš, majko mâ, što žudiš, božice, sve pita' bez srama u moje desnice! Jeda ljepos tvoga uresa hoće, da luk napnem odi suproć bogu komugodi od mora, ali od nebesa? Da koji, hoć' li ti, umrli na svijeti s tve rajske ljeposti uzbude18 gorjeti?

VENERE

Mâ besjeda sad ne pita, da itko uzdiše s mene19 u sebi, ni od bogova višnjijeh s nebi, ni od umrlijeh ljudi od svita. Čuj, što hoću, čuj, što želim, o djetešce lijepo moje, čuj me, zašto volja ovo je boga Jova20, što ti velim. Ter plam vječni tvojih strijela

16 Ljubav - bog ljubavi, Eros, Amor 17 zastala - susrela 18 uzbude - bude (uz-bude) 19 s mene - zbog mene 20 Jove - Jupiter, vrhovni rimski bog (grč. Zeus)


8

i luk zlatni veće spravi, o jedihna mâ Ljubavi, a visoka slavna djela.

55

60

65

70

75

80

LJUBAV

Zapovijed se svaka ina tva saviše, majko, gleda, gdi razbludom zapovijeda slatka molba tvâ jedina. Eto sam pripravan na tvu riječ, na tvoj glas podložit ovi dan luk, strile i svu vlas.

VENERE

Neće lijepi bog Apolo, koji nosi dan po sviti21, sred valova zatvoriti zlatnu zraku, vječno kolo, sinko, draga mâ Ljubavi, a na otočne ove žale, pun vo'evoda slave i hvale, ustaviće svoje plavi. Oni slavni vojevoda, kî je stupaj izvadio iz strahoće od zahoda22, u kom ne sja vijek23 dan bio, u viteštvu u hrabrenu ostavivši vrhu trave zlu nakazan poraženu bez života i bez glave.

LJUBAV

Kâ uredba, kâ požuda, kô li od slave novo ufan'je24 opet na svo'e rodno stan'je25 Tezea vodi sad ovuda?

21 po sviti - po svijetu 22 od zahoda - od labirinta 23 vijek - (uz negaciju) nikad 24 kô li od slave novo ufan'je - koja li nova nada u slavu 25 na svo'e rodno stan'je - u njegovo rodno mjesto


9

VENERE

On pun slave neizrečene veseo u svâ mlada ljeta želi, neka vidi opeta grad uzmnožni od Atene. Tim

85

90

95

100

105

110

26 od mora sada brodi valovite sinje vode s mnozijem plavim, pun slobode, kijeh u svoju družbu vodi. Od Krete ga kralja slidi lijepa kćerca pobjeguća, kâ u ognju sva goruća za njim vene, čezne, blidi, što ga učini (ah milosti od ljuvena srca mila!) od mučnoga sasma dila dobitnikom27 slavnijem dosti.

LJUBAV

Ja sve to dobro znam; er sve što reče ti, učinil ja jesam, djelo je mê28 vlasti.

VENERE

Da čuj, sinko, ter se gani, kažuć milos dragu u licu, kraljevsku će djevojčicu on ostavit u ovoj strani.29 Bez ufan'ja, bez veselja u oholoj će u pameti moguća se toli rijeti od umrle slave želja? Koje uzdahe (jaoh) i koje tužbe i cvile čuti ima povjetarce s nebesima, ki povrh nas ovdi stoje! Ah, kako će, jaoh, doskora u žalosti jadoviti

26 tim - stoga, zato 27 dobitnikom - pobjednikom 28 mê - moje 29 u ovoj strani - u ovom kraju


10

gorkijem plačom svi zamniti bližnji otoci, bližnja mora!

115

120

125

130

135

140

145

LJUBAV

Bez uzroka neće viku30 bit cviljen'je toj čemerno, ako u varku pasti priku pravedno će srce i verno.

VENERE

Ali kaž' mi, slatko ufan'je, mâ ljubezni, sinko mili, da pustićeš ti da cvili rajska ljepos, di 'e tve stan'je?31 Ti ćeš pustit, da pogine s himbenijeh hudijeh sprava (jaoh) mladica tač gizdava i tač verna nad sve ine? Ter će ostat na otoku u pržinah žala ovoga zatvorena ljepos mnoga u čemeru u žestoku? Ah, mlađahna djevojčica ostat li će uzdisaje32, zasve tvoga carstva da je svîm priklona službenica?

LJUBAV

Ah, ne reci toj se ikada33, ah ne budi vijek istina, da u kraljevstva, kojim vlada moja svijetla vlas jedina, verna sluga naći bude za svu platu gorke trude. Srce mu ću tvrđe i jače ja svezati uzam novim, ranit ga ću većma pače

30 viku - nikad 31 di 'e tve stan'je? - gdje ti stojiš? 32 uzdisaje - uzdišući 33 ikada - nikada


11

svemogućim strilam ovim: a neka se pak po sili, ako uzmože, od nje odili.

VENERE

Neka Tezeo od sve34 pođe pogrđene vjerenice, ištom da vlas tve desnice njoj na pomoć blaga dođe.

150

155

160

165

170

LJUBAV

Od goruća plama u sebi i od mogućijeh ovijeh strila čini što hoć', majko mila, kô35 je ugodno većma tebi.

VENERE

Pr'je neg sunce u pučinu zautra zrake sve podune36, ter od svita strane pune razlikosti s noći zginu, u mjesta će vjetri ova po smućenoj zagnat vodi Tebanina, kî se rodi od Semele i od Jova.37 Tako 'e, sinko, vječno vijeće vrh nebesa odlučilo, i Atlantov sin38 je dilo izvršiti pošô veće; otišô je Merkurio kralju, koji vjetrim vlada39,

34 sve - svoje 35 kô - kako 36 sve podune - svoje ugasi 37 Sin Semele i Jova (Jupitera, Zeusa) je Bakho (Dioniz), a Semela je kći Kadma i Harmonije, teban-skog kralja i kraljice. Ljubomorna Hera (Junona) nagovorila je Semelu da zatraži od Zeusa da joj se pokaže u svom božanskom veličanstvu i pritom su je spalile i u pepeo pretvorile njegove mu-nje. Zeus je spasio nerođenog Bakha iz pepela i nosio ga u svojoj utrobi do poroda. 38 Atlantov sin - Merkur (Merkurio), rimski bog krasnorječivosti, trgovine, putova, glasnik bogo-va (grč. Hermes); zapravo je sin Zeusa i Maje, Atlantove (Atlasove) kćeri, odnosno Atlantov unuk 39 Bog vjetra je Eol.


12

da bi od volje višnjijeh sada glas mu stavan navijestio. Ti, kom stupaj on postavi, potom na žao40 ovi stane, čin', cić lijepe Arijane da se užeže vas ljubavi;

175

180

185

190

195

200

41 ter od take čini moći tvoje u njemu vruće plame, da ufa42, da mu od nje same43 mir i pokoj može doći; ni od takoga ljubovnika slatku želju, plam čestiti bude lijepa pogrditi, ali ostavit do vik vika. Pače učini, da sve ine i radosti i ljubavi veće u zabit44 ona stavi cijeć požude te jedine.

LJUBAV

Smiri se45 misao tvâ, majko mâ ljuvena, gorjeće obadva s jednoga plamena; Ljubav sam ja mila, kletvom ti obitam vrh luka i strila46, ku činim voljno sam.

VENERE

Po načinu lijepu ovakom kolici će, o Ljubavi, po dobitnoj vrijednoj slavi nebo uresit novom zrakom? Jur u poljijeh punijeh gizde, sred kijeh sunce kram svoj ima, viđu među svjetlostima zlatan vijenac činit zvizde. Ali koja buka ovo

40 žao - žal, plažu 41 da se užeže vas ljubavi - da se sav zapali od ljubavi 42 da ufa - da se nada 43 same - jedine 44 u zabit - u zaborav 45 smiri se - neka se smiri 46 kletvom ti obitam vrh luka i strila - zakletvom na luk i strijele ti obećavam


13

od trubalja i od glasâ povjetarcem sad se ukaza? Što bit može? Što je novo?

LJUBAV

Ah, nut plavî koliko je! Puna ih je strana svaka; svrni lijepe oči tvoje, ter pogleda', ter viđ

205

210

215

220

225

47 paka: ne bi rekla zaistinu, majko, dobro moje milo, da se more u planinu punu dubja obratilo?

VENERE

Ah, ja svaki stijeg ponosni dobro poznam i sred vode; nuti grčke vojevode, ono 'e Tezeo nemilosni! O kolike prihrabrene čete svaka naponase, š njim s visocijeh drijeva slaze pod oružjem narešene!

LJUBAV

Gleda' ohola čela, zgara kâ gizdava perja rese, gledaj, štiti gdje svijetle se, čim zrak sunčan u nje48 udara.

VENERE

Na zemlju eto sad postavi veće stupaj svoj iz vodâ plemeniti vojevoda; vidiš li ga, o Ljubavi?

47 viđ - vidi 48 u nje - u njih


14

LJUBAV

Među mnoštvom, kô bez broja oko njega 'e odsvudije, još ga ne znam naći di je; ukaž' mi ga, majko moja!

230

235

240

245

250

255

VENERE

Gledaj, on je mladac oni, kî se put nas uputiva, i u vezenu zlatu siva49 po odjeći po svioni. Vjerenicu lijepu nuti kako uzdrži rukom svojom: ah, s tihoćom lijepom kojom gizdav stupaj milo puti! Nut, razbludno zamišljena kô se kaže sva u sebi, kô vedrina svijetla od nebi lica resi nje ljuvena!

LJUBAV

Gnjiv i milos veće odsada, jaoh, od hude česti svoje na srdačce slazi moje, ter me gorka žalos jada.

VENERE

Da ti nastoj, mâ Ljubavi, blaženu ju učiniti, ja ću se uto zabaviti u moru, ali u dubravi.

LJUBAV

A ja, ovako lijepo dilo da po meni svrhu primi50, nevidjen ću među njimi stanovati rado i milo.

49 siva - sjaji 50 da po meni svrhu primi - da se zbog mene ispuni, privede kraju


15

Skazan'je drugo TEZEO, ARIJADNA, SVJETNIK I SKUP BOJNIKA TEZEOVIJEH

SKUP

Ako ukraj rijeke Izmena51 plemeniti glas prostira slatkoskladna grčka lira, neka budu pohvaljena Erkulova

260

265

270

275

280

52 slavna dila, zgoditi se vijeku neće53, da će mučat54 grad Atene slavne dobiti i hrabrene, s kijeh sad svijetao i pun sreće kralj je dobri, kî ju vlada55. Pjevati će kufi bili, pjevati će vile od mora i one, koje posred gorâ vode o dzori tančac mili pri kladencu u dubravi, ter će rijeti, kô porazi nedobitan zlu nakazan, i kô po njem bi ukazan put, po kom se smiono izlazi iz zahoda smetenoga.

TEZEO

Vitezi hrabreni; o družbo od truda, i od časti kâ meni u pomoć bi svuda, skoro će svanut dan, kad ćete doći vi na željni rodni stan, ponosni u slavi, gdi svaki čestit prem zagrlit vrat ima ljubovcam drazijem, sinovim milima. Ku rados izbranu, ku ćemo čuti56 slas, oružje na stranu kad stavi svaki nas57,

51 Izmen - rijeka kod Tebe 52 Erkulo (prema tal.) - Herkul (grč. Heraklo), junak antičkih mitova 53 vijeku - (uz negaciju) nikad 54 da će mučat - da će prešućivati 55 kralj je dobri, kî ju vlada - kralj Atene je Egej, Tezejev otac 56 čuti - osjetiti 57 svaki nas - svaki od nas


16

kad budem s vami ja pokojan viditi od rodnijeh oganja dim k nebu hoditi!

285

290

295

300

305

310

SKUP

Slatko je djecu svu58, i slatko i milo ljubovcu gizdavu primiti u krilo; ali manja čâs ne bude ljudem, koji slavu ljube, za čâs lijepu kad pogube podnosit se vide i trude. Gdi nebesa najgnjivnija, gdi sveđ mora smućena su, gdi u ledu i u mrazu val se s valom sveđ razbija, slidićemo volju tvoju.

TEZEO

Dosta smo podnili pogube i smeće vrijeme je, dom mili da vidi svak veće; da rados svak svoju uživa s ljubavi u miru, u goju, u igrah, u slavi.

SVI

Umrla kripos dim bez snage ostaje, ako joj za trudim pokoj se ne daje. Dobiti grde sve i srca gnjive se, ako vijenci od slave čela im ne rese.

TEZEO

Na luku pođ'te vi, i pomnja budi vam od vojske, od plavi59; ja ću ovdi ostat sam, ter dočim sred mraka tmastu sjen studenu od zlatnijeh od zraka strijeljan'ja iždenu, drazijem ću pokojom sred lijepe zeleni s gizdavom vil mojom rasladit sve mê dni.

58 svu - svoju 59 pomnja budi vam od vojske, od plavi - budite oprezni (stražarite) zbog vojski i brodova


17

SKUP

Ah, blaženi i čestiti da bi svi sni vaši bili, ah, da s dzorom danak bili oba bude probuditi, samirenijeh u pokoju. Što s cknjen'jem od hoda ustavljamo odluku, kôm svijetli vo'evoda šlje nas svijeh na luku Hod'mo, neka on njegovi svrhu poda slatkoj želji, hod'mo veće, prijatelji, hod'mo veće, vitezovi!

315

320

325

330

335

340

Skazan'je treće TEZEO, ARIJADNA I SVJETNIK.

TEZEO

Jaoh, kî od straha biljeg meni kaže lijepo lice tvoje, o životu moj ljubljeni, o srdačce slatko moje! Ah, razvedri, dušo, veće zrak liposti pripadene, skoro oči tve vidjeće svijetle mire slavne Atene. Tu ćeš, ljubi lijepa moja, ti kraljica u svjetlilu gospodovat sred pokoja vodeć slatko mlados milu.

ARIJADNA

Ah! dopusti, čim rođenu zemlju ostavljam, brače, sada, daj, uzdahom jednim mlada da počastim uspomenu. Zaistinu svijes mâ sudi, poznam dobro, mâ ljuvezni, da su gorke tve boljezni moje muke, moji trudi;


18

ali od prsi majke mile djevojčica odkinuta uzdržati veće puta svaki uzdah nejmam sile.

345

350

355

360

365

370

TEZEO

Svîm60 je dobit61 plemenita od nakazni pogubljene, od zahoda svîm skrovita slatke i drage uspomene: nu veselo lice tvoje ako oči mê ne paze, sve dobiti slavne moje, sve mê slasti gorke izlaze.62

ARIJADNA

Uzdisati sili mene, slatki brače, želja mnoga od izdana ćaćka moga i od majke privarene. Jaoh, nu boles63 veće ustavi, dragi pogled, dušo, smiri: plemenitoj u tvôj viri razgovor64 je meni pravi.

TEZEO

Ah, ne može bez žalosti mjesta ostavit svâ rođena,65 ko sred prsî bez milosti srca nejma od kamena; ali veće mlados tvoju smiri, lijepa djevojčice, ter s ljubavi u pokoju tve razvedri rajsko lice.

60 svîm - sasvim 61 dobit - pobjeda 62 ako oči me ne paze ... - ako moje oči ne paze tvoje veselo lice, sve moje pobjede i slasti postaju gorke 63 boles - bol 64 razgovor - utjeha 65 mjesta ostavit svâ rođena - ostaviti svoje rodno mjesto


19

Slatku i dragu svjetlos vrati sunčanijem tvijem očima, s mnogom srećom kraljevati narodim ćeš čestitima. Kraljica ćeš svijetla biti, biće slavno svud tve ime, pram ćeš zlatom naresiti i kamen'jem pridrazime. Djevojčice grčke izbrane, kijeh liposti suncem lete, dvorkinjice verne i znane umiljeno služiće te. Nu prî nego ijedna druga na trenutje tvoje zgledno ja ću letjet verna sluga i ljubovnik tvoj ujedno. Služit te ću, moj životu, dvorit te ću, mâ ljubavi, (ah jaoh) ištom da ljepotu mirnu gledam, kâ me travi. Ah, razvedri lice blago, tvoj drag ures razveseli, o sunačce moje drago, kîm mi siva danak bijeli. Trud, kî dragu rados diže tvom pogledu slatkom sada, mê srdačce (jaoh) saviše tužno mori, smrtno jada

375

380

385

390

395

400

405

66.

ARIJADNA

Tako slatko k srcu shodi tvâ besjeda sad medena, jur da svaka uspomena rodnoga me mjesta ohodi67. Zbogom! majko moja mila; Zbogom! ćaćko moj izdani, i ti zbogom, zemljo, ostani, u kôj sam se porodila.

66 jada - truje 67 ohodi - ostavlja, napušta


20

TEZEO

Ah, kralj koji u svitlosti, kî li vitez svîm hrabreni paše s većom čestitosti sad od mene mač zlaćeni? Eto mi je dopušteno, eto pogled moj uživa sunačce ono razvedreno, kî moj život prosvjetliva; nu jur sunce pri pučini svitla u more kola krije, navideći, da jedini sunca moga zrak svjetlji je. Eto veće dan utječe, čijem noć prvi mrak prostira: ovo 'e doba, nadaleče kad od sebe svak trud tira. U ovo brijeme od pokoja ne bismo li i mi odi počinuli, lijepa moja, gdje se pravi mir nahodi? Bolje nam je noćit veće u divjemu mjestu ovomu, u ubogu stanu, komu vlažni ševar krov poplijeće, neg na more poć opeta na mû zlatnu plav veliku, gdi i malahan vjetric viku s krajem

410

415

420

425

430

435

440

68 vale svađa i smeta69.

ARIJADNA

Drag i ugodan stan će biti, brače, s tobom vazda meni među vihrim, gdje smućeni val je morski jedoviti. Ištom da sam tebe blizu, o ljubavi mâ jedina, mirna biću sred planinâ, gdi najveće pustoši su.

68 s krajem - s obalom 69 smeta - uznemiruje, smućuje


21

SVJETNIK

Ali mi se vidjet čini, ali istino vidim veće onamo u onijeh sjena tmini na čas treptjet plam od svijeće.

445

450

455

460

465

470

TEZEO

Ah, pastirski stan po sreći da kigodi ono bude, gdi ispokojit san družeći slatko ćemo danje trude. A kad sine dzora mila, opet ćemo za put dragi na jutrnji vjetric blagi odriješiti jedra bila. Put onijeh veće strana sa mnom stupaj tihi upravi, o gizdava mâ ljubavi, o kraljice izabrana.

Skazan'je četvrto BISERKO, RIBAR OD SKUPA I SKUP RIBARA

BISERKO

Svijetle ti su i vesele, vedro nebo, zvijezde tvoje; veselije nu su vele i svjetlje oči Dzorke moje, kîm srdačce mê otvori, da u vječnom ognju gori. Jur je sunce ugasilo svoj gorući zrak u moru, po nebesijeh eto goru jasne zvijezde svijete milo: brijeme 'e, družbo, - što činimo? - lov iz mora da vadimo. Sada skrovno i mučeće na luku vam poć je triba:


22

er sumnjiva70 često riba, čim se od straha uzpromeće, kraje okastoj razdre mreži, ter izlazi tuda i bježi. Mi ćemo uto počivati bez svjetlosti ovdi ine, izvan ku nam zvijezde čine, kîm se nebo vidi sjati, blazneć tiho u ljuvezni sne prislatke skladnom pjesni.

475

480

485

490

495

500

505

510

SKUP

O jasnosti vedre i čiste, kim se tamna sjena resi, svijetlo blago od nebesi i kamen'ja draga vi ste. Višnjijeh polja lijepe vile, ke u skutu bistra mora uživate s neba zgora vječne vaše zrake mile: zašto pomno vaša lica pazi umrla želja mnoga jur od ognja nebeskoga svîm požudna ljubovnica? Ne bi zato, da zrak mili vi nam ikad skrile jeste, er goruće volje nijeste druzijeh nikad pogrdili. Nu vi lijepe, koli prike, svijetle zvijezde pune uresa, koje sjate sred nebesa umrloga lica uvike, sad kažete zrak milosni, sad krijete nami svijeme, u srcijeh budeć tijeme71 sad smijeh mili, sad plač grozni. Ah jaoh, ako vi žudite u gorjen'ju slikovati jasne zvijezde, koje sjati po nebesijeh sveđ vidite, zvijezde od zemlje lijepe i drage, stojte s istom sveđ prilikom,

70 sumnjiva - sumnjičava 71 tijeme - time


23

daždeć rados lubovnikom proz poglede mile i blage.


24

ČINJEN'JE DRUGO

Skazan'je prvo TEZEO I SVJETNIK

TEZEO

Ako se od puti, mê srce, možeš rit72, ko ćeš se prignuti, kô li ćeš (jaoh) pustit među ovijem otocim, na kijeh se ne vidi neg stijen'je strašno svîm, klisure i hridi na žalu studenu, na goloj pržini, tvu dušu ljubljenu, tvoj život jedini? Neharniče, ter je tvoja misô onu ostaviti kâ za tebe (jaoh) sliditi sva ostavi dobra svoja? Ti si krunu, s kôm na glavi svijetla si se porodila, Arijadna, pogrdila, cića moje (jaoh) ljubavi; i ti, dušo moja, paka da tvoj ures sa mnom bude, i celove i razblude ostavila od rodjaka: a ja moć ću (ah jaoh dila od mramorne nemilosti!) prosut bez tve sad ljeposti na plah vjetar jedra bila? Jaoh, to moć ću (srca od stijene) ne misleći, sred kijeh strana, gdje i kako sad izdana ti ostaješ, brače, od mene? Što ti valja, da me stravi kroz tu rajsku tvu ljepotu, i da si uzrok mom životu, jaoh! i mojoj vječnoj slavi, ako huđi zvijeri

515

520

525

530

535

540

545

73 od gora ja, to ništa ne mareći,

72 Ako se od puti, me srce, možeš rit - ako si, srce moje, od mesa 73 huđi zvijeri - huđi od zvijeri


25

od tebe se sad uteći spravljam, dušo, priko mora?

SVJETNIK

Još čini rat74 mnogu, natječuć još se rve proć lijepom razlogu75 smućeno srce tve; stravljenu svijes tebi, ah, vrijeđa saviše plam nečis u sebi, kî tvu vlas užiže jur silnik, zasve da prikoran vrh svijeh, od tvoga pogleda, od misli tvojijeh.

550

555

560

565

570

TEZEO

Ljubav je nemila toliko tvrdime vezom (jaoh) smrsila srdačce tužno mê, da ako moja svijes ište ga odriješit muku, trud i boles čujem76 (jaoh) za umrit. Ali mi veći jad zadava strašni grijeh od vjere, koju sad pogrdit ovdi tjeh: grijeh, vajmeh, sasma prik, za vječni nepokoj ki neće stavit vik77 u zabit život moj.

SVJETNIK

Pod posluh ljuveni čim bude srce stat, istine moć mu nî razvidjet, ni poznat. Pogrdit vjeru onu grijeh nije nikada, u ognju sionu užežen koju da; er kletva nije toj, ljubovnik ku tvori mladici gizdavoj, u bludu čim gori: paček se može rijet, gledavši k istini, da 'e kripos i pamet, kad se od nje promini.

TEZEO

Odveće je na sem sviti78 tvrde i vrle79 taj naravi,

74 rat - imenica rat u ženskom je rodu 75 rve proć lijepom razlogu - rve se s lijepim razlogom, razborom, razumom 76 čujem - osjećam 77 vik - nikad 78 na sem sviti - na ovom svijetu


26

tko od uza od ljubavi može odriješen sveđ hoditi; mučno može da promini blagu odluku mislim prikom, ko drag pogled (jaoh) silnikom od svojijeh želja učini.

575

580

585

590

595

600

605

610

SVJETNIK

Ako uzmnožnos, s kôm uzrasti, i kraljevsko srce tvoje u požudah sada stoje od uresa vedre časti: ako scijeniš vječnu slavu ti ne manje u životu negli žensku tuj ljepotu, ku spovijedaš tač gizdavu: ah, nu što će rijet od tebe (uzmi sa mnom mislit sada) bani i kralji, kijem se vlada Mičene80, Argo, Sparta i Tebe? A to, videć sred tvojega svijetla grada stat kraljicu pobjeguću djevojčicu, došlu iz mjesta iz tuđega. "Slavna 'e hvala, čudne moći", s podsmijehom će govoriti, "dobitnik se oglasiti s tuđe varke i pomoći." Tako ženska ljubav prika tvoj hrabrenoj vlasti veće svijetlu zelen potamnjeće od bojnijeh lovorika. Kaž' mi, ko ćeš podnijet moći, da u tvôj slavi gleda Atena, gdi kon tebe bludna žena stoji u dne i u noći? Bićeš uzrok, gnjivna stoga mrmoreći da izreče: "Da li ova krunu steče s huda dila nečasnoga? Da li vrh nas vlas prostire, i kraljica 'e primoguća

79 vrle - zle 80 Mičene - grčki grad Mikena


27

jedna žena (jaoh) bjeguća, bez poštenja i bez vire?"

TEZEO

Ah, kâ želja sad na svijeti od ljubavi i od časti smeću čini svojom vlasti u sumnjivoj môj pameti?

615

620

625

630

635

640

645

SVJETNIK

Nu tuj prirok tvoj ne svrši, ni naš prikor, gospodine, er su huđe stvari ine, ke još jezik moj uzdrži. Žalosnim su majkam svima (što naš općen jad uzroči) tužna srca, plačne oči za drazijem porodima, kijeh čes huda htje izniti, s ke smo jošte svi porazni, da nje81 bratu, zloj nakazni, poždrstvo se njim nasiti. Ah, nu misli, kâ 'e tvâ želja, ke li naše (jaoh) nevolje, čim ti stavljaš na pristolje sad kćer kralja nepr'jatelja. Tvo'i građani s kîm82 pogledi, s kîm li srcim gledati će, u svjetlosti slavne sriće hudi uzrok sve njih zledi83. Ah žalosti, ah prikora, da se gane stanac kami! Kraljevat li među nami, našega će kći zlotvora? Kôm za harač zao saviše (ah jaoh, tužna uspomena) naša djeca neodhranjena svako lito dana84 biše!

81 nje - njenom 82 s kim - s kojim, s kakvim 83 sve njih zledi - svih svojih rana 84 svako lito dana - svakih godinu dana


28

Ah, ter jedan zrak85 na sviti tamna lica umrloga lijepu svjetlos od razloga86 moć će dotle zasjeniti, da kraljevstvo i čâs tvoju zaboraviš ti neredno za željen'je tašto jedno ćud visoku grdeć svoju?

650

655

660

665

670

TEZEO

Čim87 mogu otvorit na sunce oči mê, neće se nigda rit, u n'jedno, znaj, vrime da želje ijedne vlas veća je u meni, negoli svijetla čâs, kom slovu moje dni. "Gospodstva, verni mo'i, dostojan čovik nî, kî sluga volji svôj tamna se učini".88

SVJETNIK

Ah, kô svijes mâ grede u miru s veseljem, s razumne besjede, s hrabrena srca prem! O kreposti plemenita, na nebu se kâ nahodiš, odkle u svijetla srca shodiš od kraljeva segaj svita, gdi s oružjem bude doći svemoguća tvoja sila, nejma ljubav ni nje strila, jad ni omraza n'jedne moći.

85 zrak - pogled 86 razloga - razuma 87 čim - dok 88 kî sluga volji svôj tamna se učini - koji postane sluga svojoj mračnoj požudi


29

Skazan'je drugo POKLISAR, TEZEO I SVJETNIK

POKLISAR

Pomorci su vješti i znani, tvojim plavim kî vladaju, spravni, samo što čekaju tve došastje, kralju izbrani! Po nebesijeh jer se čuje u blag način drag i sladak šušnjet njeki gizdav hladak, ki na put nas svijeh klikuje.

675

680

685

690

695

700

TEZEO

Opeta, verni moj, vrati se, ter ćeš rit viteškoj družbi svoj, da š njima sad ću bit. Kô vidiš, kaži svim, da sam se digô ja i da se jur k žalim stupaj moj približa. Ah, odkli se dijelit trijebi, dijelimo se, hod'mo veće; gorka muko puna smeće, ku mê srce ćuti u sebi, i ti sa mnom doć se spravi, jaoh, ter vijek me ne ostavi.

SVJETNIK

Žalosne boljezni na svitu nije te, s bremenom koju dni napokon ne skrate; nu vele pr'je od svijeh, ke nam jad gork čine, od rana ljuvenijeh muka i trud pogine.

TEZEO

Meni se ne haje, da brijeme ali smrt ranu ovu, koja je u srcu, bude strt, ali, vajmeh! da ostane u ovako hudoj sreći sred pustošne ove strane moje duše dio veći; da ostane djevojčica kraljevskoga od plemena


30

sred klisura i litica ovdi od mene ostavljena: taku u sebi boles ćutim, da ja ne znam, cijeć gorkoga odjeljen'ja kô se putim, a ne umrem prije toga.

705

710

715

720

725

SVJETNIK

Vedrina tvâ nemoj cijeć toga strah imat, višnja će milos njoj potpunu pomoć dat. Tim se opet vratiće na mjesta svâ rodna, vesela s te sreće i svojim ugodna, čestita gdi paka sve dni će svo'e vidit; er milos rodjaka ne može se uvridit.

Skazan'je treće PELINKO I SKUP RIBARA

PELINKO

Nevoljnijem putnicima počinuti nije moći, sveđ po tamnoj idu noći drage i tihe sne druzima i pokoje smetajući.

SKUP

Ili na istok sunce sine, ili u sinje more zađe, da od misli pokoj nađe, ke mu u trudu stati čine, zaman ište, tkogod vlada. Nu jur zvijezde blide ostaju, bijelom rukom jasna dzora od koralja vrata otvora, sred istoka koja sjaju čistim zlatom narešena.


31

SKUP

Dzoro89 lijepa, dzoro bijela, zlatnim stupom nebo uresi, zrak objavi, dan donesi, hodi vedra, hod' vesela, ljubovnika starca ostavi.

730

735

740

745

750

755

760

765

90 Bog sunčani stavio je zlatnu uzdu svîm91 konjima, jur iz mora zrake svoje meće i k nebu put uzima, da sne izagnu tamne svima, otvorene trepte oči; prostri, prostri zrak s istoči, u kom nam si dan donijela. Dzoro lijepa, dzoro bijela, zlatnijem stupom nebo uresi, zrak objavi, dan donesi, hodi vedra, hod' vesela, ljubovnika starca ostavi. Noć s mjesecom i zvjezdami, skupiv tmastu svu koprenu, drugo nebo svo'im igrami ide uresit noseć sjenu; cvijet, na busu kî 'e zelenu, sunce prosi, rosu pita; hodi draga, hod' čestita, zemlja te se uželjela. Dzoro lijepa, dzoro bijela, zlatnijem stupom nebo uresi, zrak objavi, dan donesi, hodi vedra, hod' vesela, ljubovnika starca ostavi. Tih kladenac romoneći zove svitlos dana draga: slavic perja svâ čisteći vrhu gnjijezda pjesni slaga; na pršanje hladka blaga

89 Dzora - boginja zore je Aurora (grč. Eos) 90 Titon, kralj troje i otac Memnona, kralja Etiopije; Eos je za svoga ljubavnika Titona od bogova dobila dar besmrtnosti, ali je zaboravila zatražiti da on ostane vječno mlad, pa je Titon živio vječ-no, ali kao starac 91 svîm - svojim


32

slatko trepti vrh od mora; tance vode vile od gora reseć cvijetjem vedra čela. Dzoro lijepa, dzoro bijela, zlatnim stupom nebo uresi, zrak objavi, dan donesi, hodi vedra, hod' vesela, ljubovnika starca ostavi.

770

775


33

ČINJEN'JE TREĆE

Skazan'je prvo ARIJADNA, KORALJKA I SKUP RIBARA

ARIJADNA

Zasve da me vjera mnoga tvrdi92 i ljubav privelika od svijetloga kralja moga, od dragoga vjerenika, ištom u sni i u javi sred srdačca (jaoh) sumnjiva mrazan njeki strah boravi, ki vas život obujmiva. Da nî ovo môj mladosti jadni glasnik i tužbeni (jaoh) od muke i žalosti, koja doći ima meni, kî smućenoj duši mojoj zlu bojazan nosi sada u strahoći zloj njekojoj kâ me huđe sveđ pripada

780

785

790

795

800

93!

SKUP

Često, gdi ima šteta prijeka doć po uredbi višnjoj hrla, čini otajna pripas njeka, da goneta svijes umrla, proročica od zla svoga.

ARIJADNA

Jaoh, još svjetlos dzorna mila zrak ne slaše s neba zgara, kad, buduć se probudila, iskah moga gospodara.

92 tvrdi - utvrđuje (u vjerovanju) 93 pripada - prepada, straši


34

Po pernici bijeloj mani94 stokrat prostrijeh ruhe oboje, jeda tužna u kôj strani nađem pokoj duše moje.

KORALJKA

Kćerce mila, razlog nije, da se lipos tvoja smeta

805

810

815

820

825

95; drag razgovor uzmi opeta: kralj vjerenik blizu ti je. Istino je pošô k žalim, za prigledat plavi svoje, i za vidjet mirno kô je sinje more s tisim96 valim, i ako veće drazi i sladci sred blagoće i tišine za vaš put se čuti čine pomoćnici dzorni hladci.

ARIJADNA

Ali posred noćne sjeni, (jaoh) što mi se muče97 ukrade, što me ostavlja samu sade, što ne vraća još se k meni?

KORALJKA

Od ljeposti poman tvoje tihim stupom98 on se odili, da ne smete sanak mili i ugodne tve pokoje, misleć, netom jedra stavi, hrlo opeta po te doći, neka brodit bude moći, kî čas stupiš ti na plavi.

94 mani - uzalud 95 smeta - uznemiruje 96 tisim - tihim 97 muče - šutke, krišom 98 stupom - korakom, hodom


35

ARIJADNA

Sve 'e tako istino, kô veli riječ tvoja„ i da (jaoh) nî ino, vjerovat hoću ja. Ako kadgod s tve ljeposti u srdačcu strah je ovomu, vjereniče dragi, prosti gorućemu ognju momu.

830

835

840

845

850

855

SKUP

Vazda ufa, sveđ se boji mlados kâ je zatravljena; nu htjej danas vlas ljuvena da bojazan tašta broji, a ufan'je istino se.99

KORALJKA

Nu ako podat uzaznaju glase istine tvojoj želji ribari oni prijatelji, koji ovdi pribivaju? Ah! tako vam sveđ kazale zvijezde čestit zrak veseli: prije dzore vidjeste li koga ovuda sît100 na žale?

SKUP

Pripravila prem se biše dzora gonit tmine od noći, a ovdi se ustaviše dva viteza čudne moći, odovle se odijeliše; tom101 se vidje k njim pridoći jedan bojnik, i kô riješe, uprav luke put uzeše.102

99 da bojazan tašta broji, a ufan'je istino se - da bojazan bude nepotrebna (ništavna), a nada isti-nita 100 sît - sići, spustiti se 101 tom - potom, tada 102 i kô riješe, uprav luke put uzeše - i pošto rekoše, odoše prema luci


36

KORALJKA

Da čuste li vi po sreći bližnje žale gdi zamniti na trubalja glas aliti na kî ini vapaj veći?

SKUP

Ni u bukah, ni u glasih muklih trubalj bojna bijesa sklad se smete pjesni drazih, ni tišina noćna uresa; na svjetlosti zvijezda blazih, pod vedrinom od nebesa proveli smo mirne čase družeć pokoj drag uza se.

860

865

870

875

880

885

890

KORALJKA

Ah, što veće sada tebi, draga kćerce, sumnju uzroči? Razveseli lijepe oči! Zamišljena još si u sebi? Jeda ne znaš, u zamnjen'ju i u kojoj buci stane nebo i zemlja svake strane, kad je vojska na dijeljen'ju?

ARIJADNA

Slatko ufan'je, s kîm boravi (ah jaoh) želja moja sama, od srdačca ti si mâma i drag vjetric od ljubavi. Ljubko ti me (jaoh) i milo odsvud blazniš i njeguješ: neka sa mnom sveđ stanuješ, hodi, hodi u mê krilo! Hodi ufan'je, hodi raju, hod' blaženstvo mê veliko! Trudne prsi, ah, koliko dobrovoljno stan ti daju. To nebesa milostiva našla svaka želja tvoja, povedi me, draga moja,


37

gdi sunačce moje siva. Povedi me, gdi od moga srdačca je dio draži: ukaži mi (jaoh) ukaži vjerenika ljubljenoga. Jaoh, od želje duša poje: povedi me veće sada, gdi ću pokoj naći mlada, gdi ću vidjet dobro moje.

895

900

905

910

915

KORALJKA

Mirno srce, vedro lice veće objavi, ter upravi k moru stupaj tvoj gizdavi, o kraljevska djevojčice!

ARIJADNA

Prijateljska družbo, zbogom! Veseo večer, jutro milo da bi vami dohodilo s čestitostim vazda mnogom!

SKUP

Zbogom i ti pođ' čestita! Ljubav dvorna, draga i mila tvom srdačcu samirila dni smetene, trudna lita vječnom, dragom svôm radosti!

Skazan'je drugo BISERKO I PELINKO I SKUP RIBARA

BISERKO

Da dâ višnje vlas desnice, da od sreće danas hude prorok srce mê ne bude, (ah nevoljna djevojčice!)


38

PELINKO

Nu koja te stvar pripada103? Što ti žestok trud uzroči? Što k nebesom dižeš oči, pak uzdišeš kô pun jada? 920

925

930

935

940

BISERKO

Ja se bojim s mudrim svitom zasjedami i privaram, u pameti koje stvaram mlađahnijem onim litom. Cić tolike (jaoh) ljeposti one svijetle svîm gospoje od bolesti i od milosti skončava se srce moje.

PELINKO

Ah Biserko, odkli izhodi ta bojazan, kâ te jada, toj odkriti nami odi ne budi ti mučno sada. Nu pogleda', gdi se boji svak i uzdiše (jaoh) u smeći, na istoku još čim stoji bijela dzora noć goneći.

BISERKO

Ah, viteza vi onoga dočuste li svi veljen'je, koji s mnogo sad razloga podspiješaše odjeljen'je? Još na pamet staviste li čine, ke mu drugi ukaza: gorku žalos, jad dreseli, i uzrok svoga vas poraza?

103 pripada - prepada, straši


39

PELINKO

Vidjeh sve, i kako razumijeh svijesti môm, pridobit onako među snom i trudom, stavljam se od toga, sve mi se učini, prî dana biloga da onako u tmini s mogućijeh besjeda žalosno ucviljen dijelit se ureda jedan bi usiljen.

945

950

955

960

965

970

BISERKO

Da jeste li pak vidili, kî u trudu jadovitu skončavaše strah nemili gospođu onu plemenitu? Ne čuste li s uzdasima nje govore plačne svima?

SKUP

Jaoh, što kažeš ti nam sada? (Ah jaoh) što nam spomenivaš? O mladice puna jada, u nevolji kâ pribivaš, sad bojazan tvâ žestoka, poznam, da nî bez uzroka.

PELINKO

S besjede moguće usiljen na to bit: uzdisat goruće i s tijem se svîm dijelit104; jaoh, noćno se odijeliti u žalosti i u vaju; na ovakom pustu kraju ljepos dragu ostaviti - n'je bez svjeta105 toj nikada, o nevjerni svijete sada.

BISERKO

Ah, ke srce, višnji Bože, toliko je bez milosti,

104 uzdisat goruće i s tijem se svîm dijelit - žarko uzdisati i od svega se toga rastati 105 svjeta - savjeta, nagovora


40

da ovolike (jaoh) ljeposti ostaviti sada može na otoku pustu ovomu? 975

980

985

990

995

1000

1005

SKUP

Ljepota se tuj ne scijeni, milos blaga nejma silâ, bez luka je i bez strila u nescijeni bog ljuveni, gdi ohola hlepnja od časti srca gori svojom vlasti.

SKUP

Srećni ti smo mi vrh svijeh ljudi, kojih sunce obtječe, vijek vodeći nadaleče od gradova oholijeh. Zabave su naše općene mirno vodit krotka stada, gdi sred travnih vru livada vode bistre i studene; ili u morsko metat krilo u tišini, čim ne raste,106 vrše uresne, mreže okaste nijemom jatu hitro i milo. Nam sred mirnih srca viku107 ne umje se ustaviti žalos, ni trud jadoviti kroz nerednu misô priku; ni vik ovdi smesti može žestok zakon hude sile od ljuvene slasti mile drage pokoje i razkoše. Svijeh nas Ljubav vodi i vlada, i što od nje mi imamo naručeno, ono samo naš je zakon i drum sada. Jedan sladak posmijeh nami želju svaku samiriva; nejma zrake kojom siva

106 čim ne raste - dok nije uzburkano, dok je mirno 107 viku - nikad


41

za nas zlato ni drag kami108. Ah, a koja ikad blaga veća i ljepša svit ukaza od jednoga rusa vlasa, od jednoga lica draga? Nam su od carstva svitlih slave tamne vidjet i čemerne, ugodne smo sluge i verne od ljeposti prigizdave. Nu ti ponosni i oholi, koji s naših kraja poći sad ukradom priko noći spravio si skrovno toli, tamo, gdi greš stolovati u privedroj velikosti, bržek još ćeš pun žalosti misao hudu proklinati, i zapleten pomnjam pricim slatko gorjen'je od onoga, (jaoh) pogleda prilijepoga s uzdasima zvat velicim.

1010

1015

1020

1025

108 drag kami - dragi kamen


42

ČINJEN'JE ČETVRTO

Skazan'je prvo GLASNIK, PELINKO, BISERKO I SKUP RIBARA

GLASNIK

Ako višnji s neba gori iz desnice svemoguće strile ognjene i goruće u treskovijeh

1030

1035

1040

1045

1050

109 ne obori; trozubje ako vrlovito110 silnijeh osti cijevi crne u kolovrat111 ne obrne sve kraljevstvo valovito; ako ona plav nemila od mora se ne proždrije, o kuk li se ne razbije u tisuću mrva i dila: o bogovi prostićete, ja vjerovat neću odi, da se pravda sad nahodi usred vaše strane svete.

SKUP

Stvar je lijepa i kreposna čovjek, mučat kî umije, kad velika i jakosna rasrdžba ga pridobije. Zavazda se jednom pusti kami iz rukâ, riječ iz usti!

109 u treskovijeh - u gromovima 110 vrlovito - zlo 111 kolovrat - vrtlog, vir


43

PELINKO

Pod pristoljem božijem stoji goru pravda neockvrnjena, i ako kadgod kasna i lijena hrlo stupit ne nastoji, koliko se tiša diže, vrlja i preča

1055

1060

1065

1070

1075

1080

112 toli stiže.

GLASNIK

Ako jezik izvan sebe sad govori bez razloga, gnjiv i milos (ah, jaoh) mnoga opravi me, Bože, u tebe!

BISERKO

Kî pravedan gnjiv te jada i razgara ljuto odviše? Č'ja li milos ganu sada srce tvoje, da uzdiše?

GLASNIK

Jedna lijepa djevojčica, od ke, ne znam, dzora bila je li ikada objavila u istoku draža lica, ostavljena jad svoj vika113, (jaoh) izdana tužno pače, odiljen'je hudo plače od nevjerna ljubovnika, ter gorućijeh sred uzdaha tako slatke tužbe čini za jedrima po pučini, kojijeh nosi sila plaha, da ja ne znam (jaoh) za milos, kô se vjetar ne ustavi, kô li natrag tamne plavi ne zanije opet morska silos; ali sunce kô ne skrije

112 vrlja i preča - gora i brža 113 vika - vikala je


44

u zapad se vjekoviti za strašivu ne viditi zgodu, kojoj slike nije114? 1085

1090

1095

1100

PELINKO

Umrla ufan'ja poprav su laživa115, sumnja i strah, viđu116 ja, istin se odkriva. Da kako, htjej mi rit, mogoše bez buke tolike plavi izit ujedno iz luke.

GLASNIK

Ne da trubljam glasa dati, nu mučeća svîm zlamen'ja stavi od svoga odjeljen'ja tad himbenik domišljati.

PELINKO

Privarit jednoga, kî se uzda, lasno je117; nu plata od Boga svakomu svâ doje118.

BISERKO

Danu tužna, gdi nesreće odsvud je su tako stisli, jaoh, što čini, jaoh, što misli, u što se uzda sada veće? Ah, sve nam, što vidi, i sve, što sliša ti, molju te, sad slidi podpuno kazati.

GLASNIK

Na onomu golom kuku, s koga općim119 odizgora

114 kojoj slike nije - kojoj nema slične 115 Umrla ufan'ja poprav su laživa - nadanja smrtnika uistinu su lažna 116 viđu - vidim 117 Privarit jednoga, kî se uzda, lasno je - lako je prevariti onoga koji vjeruje 118 svakomu svâ doje - svakomu njegova dođe 119 općim - običavam


45

prostirući s trstim ruku varat ribe ukraj mora, ne pr'je vele neg

1105

1110

1115

1120

1125

1130

1135

1140

120 s istoči dzorni zraci dan ukažu, otvorene držah oči, pomno činjah mrežam stražu; ali eto meni objavi u jedihni hip se tade, od visocijeh gdi se plavi jedra driše, sidra vade. Premda od kraja nadaleče strjeljaicu bjehu od luka, kad me ljuto (jaoh) posiječe glas nevoljne pun jauka: ko'i bi tako tužan čuti i tolike pun žalosti, da mi sva se krv u puti121 smrznu i sledi od milosti. Obraćam se122 i po žalu vidim hodit djevojčicu, (jaoh) od truda veće palu, plačnu u zgledu, blidu u licu. Ah, od koga bješe jada mekahnijem nje stupajim oštro i tvrdo stijen'je tada pomorskijem blizu krajim! Od bolesti oblak kî li smrknut sasma, smeten svime123 nje prilike zrak premili pokrivaše u toj brime! Hoja, Lero, Dolerije,124 na kletvu vas zovem doli, da vidjen'ja nigda prije čo'ek ne zgleda tužna toli. U vlas vjetra raspustila bješe zlatni pram niz pleći, a oči plačne obratila k moru hrlo sveđ trčeći, jaoh, a ruke prostiraše, pobjeguće one plavi

120 ne pr'je vele neg - ne mnogo prije nego 121 u puti - u tijelu 122 obraćam se - okrećem se 123 svime - sasvim 124 Hoja, Lero, Dolerije - božanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, često se spominju u narod-nom pjesništvu u zakletvama, zazivima i sl.


46

jeda tužna, kô mogaše, da zagrli, da ustavi, koje gluhe na nje tužbu valovitoj po pučini plaha vjetra naglu družbu dostizahu u brzini.

1145

1150

1155

1160

1165

1170

1175

BISERKO

Ah, mladice, odasvudi ku nemila sreća tira, poprav ti te udes hudi doni na kraj naš ovdira.

GLASNIK

Nu tekući125 kako doje, gdi pržinu more plače126, od hrline plahe svoje tijek uzpreže, stup uzmače127, tere glasom tužnim kliče vapijući u žalosti: "Obrati se, nevjerniče, jaoh, k izdanoj môj mladosti! Jaoh, kî grijeh te moj odnosi! Obrati se, ah, obrati! Vid, nevjeran koliko si, jaoh, jesam li ja vjerna ti!" Kô dovrši govor ovi, u more se sva zapazi128 veleć plačuć: "O valovi, niz vas li su mo'i porazi? Ah, valovi, sasma vi ste nemilosni meni sada, što mi stupaj ustaviste, da ne tonem prešno mlada. Ne ustavlja'te misao priku: kad mi živoj nije moći, k nemilosnom izdajniku neka mrtva budem poći. Što ste živoj zabranili,

125 tekući - trčeći 126 plače - oplakuje, optječe 127 tijek uzpreže, stup uzmače - trk zaustavi, hod uzmakne 128 zapazi - zagledaj


47

da toj mrtvoj dopustite; da me vidi moj nemili, vodite me, jaoh, vodite! Da me vidi, da me pozna razkinutu na sto dila, ah, ljubavi mâ žalosna, ovo li si zaslužila?" Prista i opet tijek priuze, što hrlije može i plaše, i nesvijesna u vodu se naglo veće sunivaše, kad joj, kô bi nebu ugodno, prispje u pomoć ribâr četa, iz valova kî slobodno izeše ju na žô opeta. Tu umorna i utruđena uzdišući sveđ na čase, ko snijeg bijela i studena snagu izgubi, jaoh, skonča se.

1180

1185

1190

1195

1200

1205

1210

1215

BISERKO

Tužne zgode, ah žalosti! Ah privari vrle129 i prike! jaoh, dostojne od milosti i od grozna plača uvike! Da što paka slidi veće od tolike, vaj, nevolje, od tolike hude sreće, kâ nas pored s tobom130 kolje?

GLASNIK

U naručja milostiva od pr'jatelja onih tada veće mrtva negli živa zamalo se spusti mlada, pak opeta plakat uze, i toliku slas uzroči ljevajući grozne suze iz onezijeh lijepijeh oči, da ne samo srca i duše omekšaće, nu bi rekô

129 vrle - zle 130 pored s tobom - zajedno, upored s tobom


48

stijen'ja, u moru kâ se duše, kami, od ljuti131 kî se osjekô. Podnijet veće ne bi meni, u žalosnoj gledat zgodi oni ures božanstveni; tijem obratih stupaj odi.

1220

1225

1230

1235

1240

1245

1250

SKUP

Nevoljna ti mož' se riti, o mladice lijepa i mila, sred razkošna kojoj krila stril svoj toli jadoviti stavlja uredba prika i huda. Ah, u ovoj sad pustini koji život biće tebi? Bez ufan'ja tužna u sebi što da misli, što da čini nepokojna mlados tvoja? Ako od tebe goru uzljesti, k višnjim milos ne uzbude, ne može se znat, kô132 hude svršiti će (jaoh) bolesti, i tolici raspi tvoji. Ah jaoh, ako sred svitlosti vedrih kralja slave i dike zamerne su i velike varke, izdajstva, himbenosti, naš je život čestit svime133. Ovi otoci sva su naša mila rados, gdi nam časi lete mirni, ljubki i drazi; ni nas smeta, ni poraža vruće ufan'je, strah ledeni.

GLASNIK

Ako me oči ne varaju, ovo svijetle djevojčice! Ah, kô tiho stupa u vaju, žalosno ti nje je lice.

131 ljuti - hridi, stijene, litice 132 kô - kako 133 svime - sasvim


49

Skazan'je drugo ARIJADNA; KORALJKA I SKUP RIBARA

ARIJADNA

Ne ustavlja'te, ne držite, komu veće nî živiti, umrit, umrit (jaoh) pustite, pustite me (jaoh) umriti! Ter ko će u ovoj hudoj česti razgovor

1255

1260

1265

1270

1275

134 mi kî donijeti? U ovoj ljutoj, vaj, bolesti pustite me (jaoh) umrijeti!

SKUP

Zaman ište i nastoji svijes umrla, ljudcki jezik da razgovor poda i lik135, gdi bez svrhe zlo se goji.

ARIJADNA

O Tezeo, moj Tezeo, moj, er moj si '(jaoh) svakako, zasve očima mojim tako svitlos dragu da si uzeo, obrati se, moj životu, obrati se (ah jaoh Bože!), da tvoj pogled vidjet može njekad rajsku tvu ljepotu, onu, cića slatke tvoje i jedine (jaoh) ljubavi rodno mjesto kâ ostavi i kraljevstvo slavno svoje, i kâ mrtva s gorka vaja još jestojska zvijeri ohole136 ostaviće kosti gole na pržinah segaj kraja.137

134 razgovor - utjehu 135 lik - lijek 136 još jestojska zvijeri ohole - još kao hranu oholoj zvijeri 137 na pržinah segaj kraja - na pijescima ove obale


50

Ah, mâ željo nemilosna, (jaoh, o Bože!) da ti 'e znati, kô se muči i što pati Arijadna tva žalosna: bržek, bržek s mojih zala tu bi milos oćutio, da bi kajan obratio jedra još put ovih žala. Nu s vjetricim blazim milim ti sad čestit brodiš more, a ja tužna svak čas gore bez ufan'ja ovdi cvilim; tebi Atena spravlja u čudih sprave

1280

1285

1290

1295

1300

1305

1310

138 pune veličine, a ja puste vrh pržine pića139 ostajem zvijeri hudih; tebe rodjaka140 oba tvoja veseli će zagrliti, a vas veće ja viditi neću, čaćko, majko moja!

SKUP

Ah, mi sve se cijepa, na nevoljnu svrhu koju vidim letjet mlados tvoju, o nesrećna, koli lijepa!

ARIJADNA

Neharniče, gdi je vira, gdi su kletve, ke činjaše, da bez mene ne mogaše čas pokoja nać ni mira? Ove li su (jaoh) nevolje, načini oni, s kîm obeća, da ću sjesti svjetlja i veća mojih starih na pristolje? Ovo li su krune jasne, s kojim resiš prame moje; šibika li svitla ovo je,

138 sprave - priprave, pripreme 139 pića - hrana 140 rodjaka - roditelja


51

ku kraljice nose oblasne141? Kamen'ja ovo bez procjene i zlata su privelika, ostavit me, da zvir prika svoj na meni glad iždene? Ah Tezeo, moj Tezeo, skončat li ćeš u nemiru onu, ku si ti na viru

1315

1320

1325

1330

1335

1340

1345

142 iz rodnoga mjesta izveo? Ah žuđeni moj pokoju, ah životu moj izbrani, podnijet li ćeš, da zamani plačuć pitam143 pomoć tvoju? Ah sve dobro mê144 pod nebi brače, ter ćeš ti pustiti Arijadnu tužnu umriti, slavu i život kâ da tebi?

SKUP

Tolika ju bolest kosi, da ne pozna puna jada, er ujedno s molbam sada uzdahe joj vjetar nosi.

ARIJADNA

Ah, ne samo odgovora na mê tužbe da ne daje, ma se gluši kaže da je od kamen'ja ljutih gora. Silni vjetri, vihri plasi145, sred valova i treskova146 vaš ga urnebes dno valova tisni, uduši i porazi; strašnih riba jata vrla, hrlim plovom doletite, tijelom hudim da punite

141 oblasne - koje vladaju, moćne (oblas - vlast) 142 na viru - na vjeru, na povjerenje 143 pitam - tražim 144 me - moje 145 plasi - strašni 146 treskova - gromova


52

jazovitih ponor grla. Ah, kâ nesvijes tužna ovo je, kuda srnem s bijesom hudim, jaoh, što pitam147, jaoh, što žudim, ke su ovo riječi moje? O Tezeo, moj Tezeo, moj, er moj si (jaoh) svakako, zasve očima mojim tako svjetlos dragu da si uzeo, nijesam, nijesam (jaoh) ja ono, jaoh, ja ono nijesam bila, kâ sam gnjivna izustila govoren'je usiono; govoril' je muka prika, govoril' je boles mnoga; bi jezika govor moga, ne srdačca (jaoh) dovika.

1350

1355

1360

1365

1370

1375

1380

SKUP

Ah, ovo je ljubav prava, neka svit ju s čudom pazi148; nevolja te čim porazi, ah, ljepoto prigizdava, ne um'ješ se rasrditi ni s osvetom zla prositi.

ARIJADNA

Ah, nevoljna još li dajem mjesto ufan'ju izdanomu, ljuven oganj ter u momu srcu ugasit još ne hajem? Narugana nepokojni život vodim još ovuda? Gorim? Ne, ne, smrti huda, ti plam ugas' nedostojni! Dragi ćaćko, majko mila, dvori svijetli carstva moga, gdi od zlata pričistoga kolijepku sam ja imila; sluge spravne mojoj želji, dvorkinjice verne meni,

147 što pitam - što tražim 148 pazi - opazi, vidi


53

o rodjaci mo'i ljubljeni, o ugodni prijatelji, pogledajte, gdi sam mlada dovedena s hude sreće, ter za milos moje smeće proplačite sa mnom sada! Pogledajte, od kolika uzrok mi je (jaoh) nemira moja ljubav, moja vira i druzijeh privar prika. Ah, ovaku platu stiže, svoj ovako život gubi tko dragoga sasma ljubi, tko vjeruje (jaoh) saviše.

1385

1390

1395

1400

1405

1410

1415

KORALJKA

Od hrabrena i slobodna srca, ko'e smrt pogrđuje, riječi uzmnožne svijes mâ čuje, o kraljevska kćerce ugodna! Ali svijetla mâ gospoje149, još oruža' odasvudi uredbenoj proć osudi ponosite volje tvoje! Ter viđ150, blaga i pokojna prikoj smrti poć u krilo, od kraljice je li dilo i odluka toj dostojna?

ARIJADNA

Svijetla sam se ja rodila, krunom pram se moj resio, i lijep život moj jes bio, čim151 nebesa jesu htila. Skončaju me sad nemiri, trudi, jadi, tuge i smeće; jaoh, da umrem, brijeme 'e veće, na moju se volju smiri.

149 mâ gospoje - moja gospođo 150 viđ - vidi 151 čim - dok


54

KORALJKA

Kâ se vrti buka ovo, povjetarcem ter se ukaza od vapajâ i od glasâ žamor smeten? Što je novo? Čuj, gdi se je množ sastala bojnijeh trubalj spjevat milo, čuj, kako je sve zamnilo od bubanja i od svirala. Razveseli svijetlo lice! Na žô, na žô, djevojčice! Od česa se bojiš veće? Što ckniš? Ovo tvoje sreće! Evo Tezea, evo tvoga vjerenika ljubljenoga! K njemu milo što ne slaziš? Jaoh, što činiš? Jaoh, što paziš?

1420

1425

1430

1435

1440

1445

152

ARIJADNA

Hodim, živem, mrem, bjesnujem: tašta153 li sam sjen na sviti? Što, jaoh, imam učiniti? Što da sada ja vjerujem?

KORALJKA

Jur bojazan svaku otira', ter se onamo sad zapazi154, otkuda se najpr'je oglasi vapaj, glasnik tvoga mira. Ne vidi li, mâ gospoje, veće ures tvoj gizdavi, da 'e sva luka puna plavi, ke svud po njoj redom stoje?

ARIJADNA

Ali ko mi do istine može riti, plavi one

152 što paziš? - što gledaš? 153 tašta - bezvrijedna, ništavna 154 zapazi - zagledaj


55

da su zaisto Tezeove, a ničije veće ine? Ah, ufan'je nepravedno, još li vriježit misliš sade mê boljezni, moje jade u nemiru zlom neredno? Ah, žalosna i skončana, živjela si tužna odveće: umri, umri, Arijana, jaoh, ne išti druge sreće!

1450

1455

1460

1465

1470

1475

1480

KORALJKA

Ko za život svoj ne haje, smrt sveđ nađe, kad ju ište, najpokonje 'e utočište, komu ufan'ja ne ostaje. Nu od tvojih trudnih zala možebiti nî daleče željna svrha; brijeme utječe, ah, molim te, dođ' do žala. Pogrditi nemoj, mila, moga svjeta razgovorna155, ako sam ti verna i dvorna gostionica dosad bila.

ARIJADNA

Ja ću činit što ti hoćeš: di ti 'e ugodno, svud me vodi; strah me, da opet brzo odi sasma tužna sa mnom doć ćeš. Tko pogrdi, tko me ostavi u pustoši, u nescijeni, da se vraća opet k meni, da me prima u ljubavi, ah, mučno je vjerovati. Jaoh, ufan'je tašto to je; tako lasno misli svoje ne opće156 kralji promijenjati.

155 svjeta razgovorna - utješnog savjeta 156 ne opće - ne običavaju


56

SKUP

Odkrit će kratak čas od svega istinu,157 nu vidjet još danas tvu ljepos jedinu, gdi čestita i uresna raduje se i veseli, u srcu mi njeka veli misao naročna i udesna.

1485

1490

1495

1500

1505

SKUP

Strašivoga vrhu blata, kud se u pakô brodi tmasni, na primučan put cijeć jata hudih, vrlih, zlih nakazni Orfeo158, željan sve ljubavi, zatravljeni stupaj stavi. Ne tri grla neizmerna, zavijevan'ja ne strašiva, ne pogleda svîm čemerna159 Karontova160 od sumnjiva djela i trudna vlas imaše srce ustavit, ke goraše. Željnu milos tim izprosi pod glas slatke svoje lire161; nu kôm časti da ponosi čistoća se većma od vire, negli u tamni pakô siti162, za na bio dan dragu izniti? I ovim se samo slavi ženska kripos: cijeć ljeposti tim ne muča, nego stavi sunčanijeh vrh svjetlosti jur Ljubmira sred nebesâ

157 Odkrit će kratak čas od svega istinu - za kratko vrijeme otkrit će se istina o svemu 158 Orfeo - Orfej, mitski pjevač iz Trakije koji je tako divno pjevao da su se zaustavljale ptice i zvi-jeri da ga slušaju; kada je njegova žena Euridika umrla od zmijinog ugriza, Orfej ju je pokušao izbaviti iz podzemnog svijeta, ali je prekršio uvjet da se neće osvrtati da je vidi prije nego što iza-đe na površinu 159 ne tri grla neizmerna ... - niti tri vrata (tri glave) neizmjerne, niti strašno zavijanje, niti otrovni pogled Haronov nisu imali moć zaustaviti srce, koje goraše, u sumnjivom i teškom djelu; tri glave ima Kerber, troglavi pas sa repom zmaja koji čuva ulaz u podzemni svijet 160 Karont - Haron, u grč. mitologiji lađar koji duše pokojnika prevozi u podzemni svijet preko rijeke Stiksa 161 Svojim sviranjem lire Orfej je opčinio Kerbera i Harona i oni su ga pustili u podzemni svijet. 162 siti - sići


57

grčka pjesan puna uresa. Ah Ljubavi, vlas tvâ sada ako oni isti luk napina, ako s misli, kâ mnom vlada, kaže mi se kâ istina, bićeš slavna: ah, veseo vrati se opet k nam Tezeo.

1510

1515


58

ČINJEN'JE PETO

Skazan'je prvo GLASNIK I SKUP RIBARA

GLASNIK

Prospi perja zlatnih krila, cijepa' oblake, o Ljubavi, od veselja slatka i mila ter se glasnik ti objavi! Ti u jezik tvoj najdraži u razbludi i milosti tvoje dike, njih radosti svemu svijetu sada kaži! Višnje slave i veselja bez načina i bez reda čo'ek umrli da spovijeda, huda 'e misao, prijeka 'e želja.

1520

1525

1530

1535

1540

SKUP

O gizdavi naš Radmile slatko čtimo svikolici u veseloj tvôj prilici glase drage, ljubke i mile. Eto veće svrha dođe gorcim tužbam, punim smeće; dođe, dođe svrha veće plaču lijepe svîm gospođe.

GLASNIK

Ah, ke danas ljubovnike druži Ljubav puna uresa, rec'te, o zvijezde, o nebesa, i ti, o svijetla danja zrako: vidjeste li vi uvike163

163 uvike - ikada


59

vrteći se uokoli gorjet u ognju lijepu toli dva srdačca lijepa ovako?

SKUP

Eto se opet njoj povrati, eto misao svu promijeni: poprav ti se, o ljuveni Bože, moguć možeš zvati.

1545

1550

1555

1560

1565

1570

164 Slatkoj dragoj svôj ljeposti da Tezeo sada doje, dvorno i slavno djelo to je nedobitne tve kreposti.

GLASNIK

O mâ družbo draga i mila, Tezeo ono bio nije, kî na luci malo prije sagnu i skupi jedra bila; ljepši, draži i gizdavi drugi je uzrok nje ljubavi. Puna slatke svîm požude drugoga je ljubovnika, drugoga je vjerenika na radosti, na razblude sva pokojna, sva vesela u raskošno krilo uzela.

SKUP

Ter je itko drugi mogô nje jad ljuti samiriti? Ah, toliko čudo mnogo kako prođe, htjej nam riti.

GLASNIK

Bako, koga slava i dika u sto imena svud se glasi, Bako, u istoku165 kî porazi

164 poprav ti se ... moguć možeš zvati - uistinu se možeš zvati moćnim 165 u istoku - na istoku


60

množ nakaznî, množ silnikâ, ah, čestita djevojčice, tako gori š nje ljubavi da s pogleda, kî ga stravi, čas ne smeće rajsko lice.

1575

1580

1585

1590

1595

1600

166 Nu ne manju i ona silu ćuti od ognja sva blažena, sred pozora ter ljubljena drži od očî zraku milu. Ah, od očî s česti prike neizmernijeh puna zala, proz kojijeh je (jaoh) ljevala malo prije suza rike167.

SKUP

Ah, ljuveno providjen'je, ah, pomoći, mila čuti: staro ognjeno sve168 gorjen'je novim plamom podunuti! Danu još nam sad objavi, kô dođe ovdi, i kô spravna bi prem tako vlas Ljubavi za užeći srca slavna?

GLASNIK

Da od tisuću svije pomâ i od tisuću lovorika vijenac slavan do vik vika sred vedroga svoga doma, brodijaše sinje vale stare Tebe svijetla glava indiotskijeh169 od država lijep dobitnik i pun slave. Ali od vjetar plasih170 sila goneći mu brze plavi obrnu mu i upravi na kraj ovi jedra bila.

166 da s pogleda, kî ga stravi, / čas ne smeće rajsko lice - da zbog pogleda koji ga je opčarao ni na čas ne zaboravlja (njeno) rajsko lice 167 rike - rijeke 168 sve - svoje 169 indiotskijeh - indijskih 170 plasih - strašnih


61

SKUP

O vjetri milosni, ah da li ganu vas kroz plač svoj žalosni od tužba lijepijeh glas?

1605

1610

1615

1620

1625

1630

1635

1640

1645

GLASNIK

Kad on s plavi, na kôj staše, side i ugleda ljepos milu, bez ufan'ja kâ u cvilu željno i tužno uzdisaše, ponositoj u blažini taj čas stupaj k njoj obrati, i videć ju skončavati plačem ures drag jedini, i videć ju (ah, jaoh, koja odkri mu se žalos tada), gdi se rajska lipos s jada topi u suzah bez pokoja, u svjetlosti ucviljene lijepa i draga lica onoga od pogleda neumrloga uprije zrake božanstvene, i milinam veće blazim stravljen s rajske nje ljeposti, pun razblude i milosti reče ovako glasom drazim: "Ah, što vidim? Jaoh, koja je od božica lijepijeh s nebi uzdisati plačna u sebi sad na ove sišla kraje? Ah, što čini, što uzroči, ke su vlasti toj nemile, da u suzah groznih cvile ovolike drage oči? Kâ je uredba huda odveće naripila toli priko, ljepos draga ovoliko da sad gine s gorske smeće? Jaoh, ne samo vidiš odi stvar umrlu na očiju, danu," kliče, "najtužniju među umrlim koja hodi." I kako ovo odgovori, veokom oči otirući podrije uzdah (jaoh) gorući, da prosuzi nebo gori.


62

Paka poče spovijedati, Tezea slijedeć nevjernoga iz kraljevstva rodna svoga bjeguć stupaj kô obrati.171 I tač slatka i milosna bi u skazan'ju riječ joj tomu, da u srcu nebeskomu novoga ognja plam se pozna. Kroz što u glas božanstveni, višnji porod kîm se objavi, ove riječi u ljubavi bog izusti zatravljeni: "Veće boles svaku otira', kâ srdačce tvoje smeta, ter mlađahna lijepa ljeta razveseli puna mira! Nî uz rajsku tvu ljepotu dostojan se mogô rijeti čo'ek umrli, kî na svijeti u umrlom sto'i životu. Neumrli sin ti nebesa neumrloga Boga gori, tebe ljubi, tebe dvori, verna 'e sluga tvoga uresa." Na glas ovi sladak toli gorućijeh od besjeda sramna umuča

1650

1655

1660

1665

1670

1675

1680

172, draga zgleda srnu svjetlos zemlji doli, tere ljepšijem rumenilom neg je cvijetak od ružice slatko uresi drago lice sva razbludom sjajuć milom.

SKUP

O dvorno odveće mučan'je u sebi, koli već mučeće, toliko draže bi.

GLASNIK

Nu od Boga, kî se diči sveđ vesel'jem vrhu svega, od govora mučećega

171 bjeguć stupaj kô odvrati - pošto okrene bježeći korak (hod) 172 sramna umuča - od stida zašuti


63

razumjene biše riči.173 Tim ruku onu, ka 'e po svemu svitu dobitna i smiona, on da nagu njoj, a ona s rukom bijelom srce njemu.

1685

1690

1695

1700

1705

1710

1715

1720

SKUP

O ljeposti svîm čestita, o ljeposti nebu mila, ljudska svijes te pogrdila u mlađahna tvoja lita, slatko i drago da te primi Bog veseo nada svimi.

GLASNIK

Užeže se sinje more, na pržini plam se objavi, vidješe se u ljubavi tad nebesa sva gdi gore. Nu ustavljena vrhu krila sred vjetrica tiha i blaga vidjeno se, Ljubav draga ljudckom zgledu očitila, tere glasom nebeskijem iz medenijeh svojih usti ove riječi slatke izusti, ke čuvene biše svijem:174 "Gor'te u lijepom ognju momu, lijepe duše i gizdave, u blaženstvu pune slave, gor'te u ognju ljuvenomu. Vaša lijepa želja izhodi od hotjen'ja višnjih zvizda, nu što obeća, neka izda vlas moguća moja odi. Eto vašoj ja ljeposti u razbludah milo i drago sve prosipljem slatko blago od neizmerne mê radosti." Pak vedrinom neba milom tiho perjem sveđ trepteći

173 od govora mučećega / razumjene biše riči - razumio je govor njene šutnje 174 ke čuvene biše svijem - koje su svi čuli


64

poda oblacim ures veći pazlatnijem rumenilom. Povjetarce prosvijetli se, skup se vilâ i božicâ vrh bisernijeh kamenica iz valova morskijeh ize. Nu ču'em nebo gdi 'e zamnilo na spjevan'je drago i milo: "Prijatelji, prijatelji, evo drazijeh ljubovnika, evo u skladnoj slatkoj želji kraljevskijeh vjerenika!"

1725

1730

1735

1740

1745

1750

Skazan'je drugo SKUP BOJNIKA, SKUP RIBARA, LJUBAV, ARIJADNA I BAKO

SKUP BOJNIKA

Prostri tvâ krila zlatna i mila, slatkoga pun mira, bože od pira, dođi veseo, sveti Imeneo175, Ljubav te zove. Ljubav te zove, da drage ove, razbludno združiti budeš na sviti; stisni u radosti rajskom kriposti prislatke veze. Prislatke veze, da sjedine se ovako lijepa dva, združi i uživa' viditi sada mlada uz mlada sred mila uresa. Sred mila uresa

175 Imeneo (prema tal.) - Himenej, starogrčki bog braka


65

i ti s nebesa, sunce, zrak ukaži, svjetlji i draži, da ovi dan bili vedri i mili ljepši se objavi. Ljepši se objavi u dragoj slavi, dan, ki se može rit blažen i čestit, koga spomena biće čašćena milo uvike.

1755

1760

1765

1770

1775

1780

1785

SKUP RIBARA

Od prilike po vedrini po rajskomu svom pozoru, kîm nadsiva svijetlu dzoru, boga Jova sin istini odkriva se milo svimi.

LJUBAV

Pogledajte, o bogovi, zamirite, o umrli, moje slave, moj stril ovi i plam, kîm se vas svit prli.

ARIJADNA

Radujte se moj radosti, moj radosti, ka nadhodi svač'ju misao sada odi u razbludnoj čestitosti. Ah, ufan'je ne ostaje od većega dobra meni, ah, milosni bog ljuveni do sve vijeke blažen da je. Nad željami svim inima srce ono blaženo je, u pokoju slatkom koje za razgovor boga ima.


66

SKUP RIBARA

Ah, blaženi da su uzdasi, ah, čestiti da su cvili, plači srećni, slatci i mili kim tolike višnji blazi pokoje uvik odlučiše.

1790

1795

1800

1805

Skazan'je treće VENERE IZ MORA, BAKO, ARIJADNA I SKUP BOJNIKA I RIBARA

VENERE

Vjerenice svîm čestita, uz višnjega ljubovnika slatko uživa' do vik vika ljubav, kâ nî bremenita176. Neka u mojoj u radosti sred pokoja i razblude vas svit sada gledat bude blaga dila mê milosti, da pod vjerom od Ljubavi srce izdano na sem sviti višnji umiju povratiti na veseli život pravi.

Skazan'je četvrto JOVE S NEBA, VENERE, ARIJADNA, BAKO I SKUP BOJNIKA I RIBARA

JOVE

Sad po slavah i dobitjih, po uzdasih i po cvilih, u pokojih drazih, milih trajte177 čase dni čestitih;

176 kâ nî bremenita - koja nije vremenita, tj. koja je vječna 177 trajte - provodite

67


više sunca sred nebesâ pristolje vas svijetlo čeka, ah, ugodni meni od vijeka moj porode, pun uresa!

1810

1815

1820

1825

178

BAKO

Sred vedrine vječne blage milo sa mnom sadružena kušajući, mâ ljuvena, piću179 slasti mile i drage, sveđ gledati plemenita svitla ljepos tvoja ima pod stupajim neumrlima hrlo letjet nagla lita. Među višnjim tuj na nebi zvijezde, ke su najjasnije, lijep će vijenac svit najprije od tvojijeh prama sebi. Slavna plata, ku uživa duša, umrle kâ ljeposti cijeć nebeske požudnosti kô stvar taštu pogrdiva. SVRHA.

178 Jupiterov sin je Bakho. 179 pića - hrana


68

RJEČNIK

ali - ili aliti - iliti Apolo (tal. Apollo) - Apolon, starogrčki i starorimski bog sunca, pjesništva i glaz-be Atlant - Atlas, mitološki div koji na ple-ćima nosi svijet

Bako - Bakho, Dioniz, bog vina i veselja; sin Semele i Jupitera (Zeusa). Semela je kći Kadma i Harmonije, tebanskog kralja i kraljice. Ljubomorna Hera (Junona) na-govorila je Semelu da zatraži od Zeusa da joj se pokaže u svom božanskom ve-ličanstvu i pritom su je spalile i u pepeo pretvorile njegove munje. Zeus je spasio nerođenog Bakha iz pepela i nosio ga u svojoj utrobi do poroda. bijes - obijest bio - bijeli blazniti - milovati bojnik - ratnik, vojnik boles(t) - bol; bolest boljezan - bol, bolest brače - vok. od bratac; kao uzrečica koris-ti se i za ženske osobe brijeme - vrijeme brime - vrijeme bržek - brže bus - grm

celov - cjelov, poljubac cić, cića, cijeć, cijeća - zbog, radi ckniti - kasniti, oklijevati cknjen'je - kašnjenje

čâs - čast čes (gen. česti) - kob, sudbina, udes česa - čega čijem, čim - pošto, dok, kada činjen'je - čin (u drami); djelo čtiti - štovati

čuti - osjetiti, osjećati (pored običnog značenja); čuti se - osjećati se

da - ali, nego; da dake - dakle daleče - daleko danu - ali di - gdje dijeliti se - rastati se, odlaziti dijeljen'je - rastanak, odlazak diklica - djevojka dilo - djelo dobit - pobjeda dobitan - pobjednički, koji pobjeđuje dobitje - pobjeda dobiti (prez. dobudem) - pobijediti dobitnik - pobjednik Dolerija - v. Hoja dresel - žalostan, tužan drijevo - brod, lađa družiti (se) - združiti (se), povezati, spo-jiti držan - dužan dubje - hrastovi; stabla, šuma dubrava - šuma dvoran - uslužan dzora - zora

er - jer Erkulo (prema tal.) - Herkul (grč. Herak-lo), junak antičkih mitova

goj - izobilje; spokoj, mir, uživanje, ra-dost greš - v. gresti gresti (prez. grem) – ići

hajati - mariti hoć' - hoćeš Hoja, Lero, Dolerije - božanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, često se spo-minju u narodnom pjesništvu u zaklet-


69

vama, zazivima i sl. hrlo - brzo htjej - imperativ od gl. htjeti, ushtjedni

ikada - (uz negaciju) - nikada Imeneo (prema tal.) - Himenej, starogrč-ki bog braka istin - istinit, pravi istino - istinito istoč - istok ištom - tek izbran - odabran, izabran iziti - izići Izmen - rijeka kod Tebe iždenuti (prez. iždenu) - otjerati; utažiti

jad - otrov (pored danas uobičajenog značenja) jadati - trovati, otrovati jeda - eda, da li, zar jes - jest jestojska - hrana jijed - jed, otrov Jove (prema lat. genitivu Jovis i tal. Gio-ve) - Jupiter, vrhovni starorimski bog (grč. Zeus) Junona - glavna starorimska boginja, sestra i žena Jupiterova (grč. Hera) jur - već

kâ - koja kako - kao kami - kamen Kandija - stariji (talijanski) naziv za otok Kretu, prema gradu istog imena Karont - Haron, u grč. mitologiji lađar koji duše pokojnika prevozi u podzemni svijet preko rijeke Stiksa kî - koji kigodi - kojigod kijem - kim kladenac - izvor; zdenac, bunar klikovati - zvati, pozivati, dozivati kô - kal, blato kô - koje; kako, ako, kad, pošto koli - koliko kolovrat - vrtlog, vir

kon - kod kraj - obala (pored drugih značenja) kram - hram krepos - snaga, moć; vrlina, krepost kripos - snaga, moć; vrlina, krepost kroz (što) - zbog (čega) kuf - labud kuk - hrid, litica

lasno - lako Lero - v. Hoja lipos - ljepota lito - ljeto; godina

ljepos - ljepota Ljubav - bog ljubavi, Amor, Eros ljubi - draga; žena, supruga ljubovnik - onaj koji ljubi; ljubavnik; za-ručnik; muž, suprug ljut - hridina, litica ljuven - ljubavni ljuvezan - ljubav

ma - ali mâ - moja mani - uzalud mê - moje Merkurio - Merkur, rimski bog krasnor-ječivosti, trgovine, putova, glasnik bo-gova (grč. Hermes) mira - mjera moguć - moćan môj - mojoj môm - mojom mû - moju mučati - šutjeti muče - šutke mučno - teško, naporno

nahoditi se - nalaziti se najpokonji - posljednji naponase - posebno, napose naripiti - nahrupiti, navaliti naročan - nejasno značenje (možda na-ročit) naviditi - zavidjeti


70

nečis - nečist nedobitan - nepobjediv neharnik - nezahvalnik, objesnik nepokoj - nemir nescijena - nepoštivanje; nečasnost, sra-mota nesvijes - ludost neumrli - besmrtni nî - nije nut - evo

nje - njih; njezin

obitati - obećati oblas (gen. oblasti) - vlast obrati - izabrati, odabrati obratiti - okrenuti; prevrnuti, baciti; ob-ratiti se - pretvoriti se obstrijeti se - ograditi se odi - ovdje odijeliti se, odiliti se - rastati se odjeljen'je - rastanak ohoditi - ostaviti omraza - mržnja općen - zajednički, opći; uobičajen općiti - običavati Orfeo - Orfej, mitski pjevač iz Trakije koji je tako divno pjevao da su se zaus-tavljale ptice i zvijeri da ga slušaju; kada je njegova žena Euridika umrla od zmi-jinog ugriza, Orfej ju je pokušao izbaviti iz podzemnog svijeta, ali je prekršio uv-jet da se neće osvrtati da je vidi prije ne-go što izađe na površinu ovdira - ovdje ovo - evo

paček - pače, dapače paka - pak Parnaz - Parnas, planina u Grčkoj na kojoj je stanovao bog Apolon s Muzama paziti - opaziti, vidjeti pića - hrana pitati - tražiti plah - silovit, strašan plav - brod podspješati - pospješivati, poticati

poguba - pogibelj, opasnost pojati - pjevati pokoj - mir pokojan - miran pomnja - pažnja, briga poplijetati - oplitati poprav - uistinu pozor - pogled poždrstvo - proždrljivost prem - upravo, baš prî - prije pridobiti (prez. pridobudem) - pobijediti priklon - ponizan prilika - lik, slika, izgled; biti prilika - biti nalik, biti sličan pripaden - preplašen pripas - strah, prepast pripasti – prepasti, prestrašiti prirok - prigovor, pokuda privar - prijevara, obmana proć - protiv proz - kroz pržina - pijesak put - tijelo

rasti - čim ne raste (more) - dok nije uz-burkano, dok je mirno razbluda - nježnost, maženje; uživanje, naslada razgovor - utjeha, nada; radost, zabava (pored drugih značenja) razlog - razum, razbor; razlog; pravo rijeti - reći riti - reći

samiriti - smiriti saviše - suviše scijeniti - misliti, smatrati, držati segaj - ovoga, toga shoditi - izlaziti, ishoditi sîti - sići skazan'je - prizor (u drami) skrovno - kradom, potajice skup - škrt, lakom slavic - slavuj smeća - smutnja, nemir smetati - unositi nemir


71

smeten - smućen, nemiran smućati - zamućivati; uznemirivati spomena - uspomena spovijedati - pripovijedati, pričati sprava - pothvat; dogovor, govor, priča; priprava, priprema; ures, ukras, oprema spravan - spreman spravljati (se) - spremati (se) stan'je - stan, boravište stati se - sastati se; združiti se stavan - stalan, postojan, siguran staviti se - sjetiti se; vidjeti, zapaziti, primijetiti stavljati se - zapažati, vidjeti; misliti stokrat - sto puta strana - kraj, zemlja, država strašiv - strašan stravljen - začaran, očaran stup - korak, hod stupaj - korak suproć - nasuprot; prema sveđ - uvijek, neprestano, stalno svijem, svijeme - sasvim svîm, svime - sasvim svititi - svijetliti svjet - savjet svjetlji - svjetliji svjetnik - savjetnik

ševar - trska šibika - prut, šiba; palica, žezlo

tač - tako taš(t) - tašt, isprazan; uzaludan; bezvri-jedan, ništavan tijek - trk tijem - tim; stoga, zato tim - tim; stoga, zato toli - toliko tom - potom, tada trajati - trošiti, tratiti; provoditi, živjeti traviti - očarati, opčiniti trenutje - treptaj treskovi - gromovi trg - trgovina triba - potreba; triba je - potrebno je, treba

trijebi je - potrebno je trst - trstika; štap trud - muka, napor tva - tvoja tve - tvoje tvu - tvoju

ujedno - zajedno umiljen - ponizan umrli - smrtni ureda - odmah, brzo uredba - zapovijed, zakon ures - ukras uzmnožan - moćan, silan; častan, ugle-dan uzmnožnost - moć

vaj - jad, nesreća; uzvik: jao! vapiti - dozivati, zazivati upomoć vas - sav veće - više Venere - Venera, starorimska božica lju-bavi (grč. Afrodita) viđ - vidi vijek, vijeku - uvijek; uz negaciju: nikad vik, viku - uvijek; uz negaciju: nikad vil - vila, draga vlas - vlast; moć vrh, vrhu - nad, iznad, povrh, ponad vriježiti - krijepiti, učvršćivati vrl, vrli - zao vrlovit - zao vuo - vol

zabit - zaborav zaći - zalutati zahod - labirint, mjesto na kojem se lako može zaći (v.) zaman - uzalud zameran - primjetan, veliki; lijep, naočit, vrijedan, sjajan, izvrstan zameten - odbačen, prezren zamjeriti, zamiriti - opaziti, primijetiti, vidjeti zamnjen'je - odjekivanje, razlijeganje zapaziti se - zagledati se zastati - susresti

72


zasve - premda, iako zašto - jer zatravljen - zaljubljen, opčaran; začaran zautra - sutra zavijevan'je - zavijanje zgora - odozgo

zlamen'je - znak zled - ozljeda; zlo, nevolja zrak - zraka; pogled

žao - žal, plaža žô - žal, plaža

gundulic arijadna

Documents