gundulic - pjesme

7/28/2019 Gundulic - Pjesme

1/31

1

Ivan Gunduli

Ivan Gunduli

Pjesme


2/31

2

Ivan Gunduli

SADRAJ

Pjesni pokorne kralja Davida - predgovor i pozdravne pjesme _ 3PJESNI POKORNE KRALJA DAVIDA ___________________ 9

PJESAN PRVA.________________________________ 9PJESAN DRUGA. _____________________________ 10PJESAN TRETJA._____________________________ 11PJESAN ETVRTA. ___________________________ 12PJESAN PETA._______________________________ 13PJESAN ESTA.______________________________ 15PJESAN SEDMA. _____________________________ 16

OD VELIANSTVA BOIJEH ________________________ 17LJUBOVNIK SRAMELJIV __________________________ 19

U SMRT MARIJE KALANDRICE______________________ 23FERDINANDU II. KNEZU TOSKANSKOMU ____________ 27RJENIK ________________________________________ 30


3/31

3

Ivan Gunduli

Pjesni pokorne kralja Davida

MNOGO SVITLOMU GOSPODINUMARU MARA BUNIA

VLASTELINU DUBROVAKOMUDIVO FRANA GUNDULIA

P. I. P.

Pjesni pokorne Davida kralja minutijeh ljeta od mene u jezik nak prinesene, u zaetju tvomugospostvu nareene, u roenju od prijatelj izdvorene, od neznanaca poharane, s neponstvaizopaene, s pripis priobraene: eto opeta u vlatitoj napravi, s naravnijem uresom, u prvomsvjetlilu svijetu se kau, prijatelje sretaju, gospostvu se tvomu dobrovoljno darivaju. Ja za objavit,

da sva ostala spjevanja moja u manjoj scijeni drim, sve ino, kao porod od tmine, u tminahostavljam; njih samo, kako zrak od svjetlosti na svjetlost izvodim. I ako su druzi razlika sloenjamoja: Galateu, Dijanu, Armidu, Posvetilite ljuveno, Prozerpinu ugrabljenu, ereru, Kleopatru,

Arijadnu, Adona, Koraljku od ira s mnozijem i bezbrojenijem pjesnima tatijem i ispraznijem naoitijeh mjestijeh s velicijem slavam prikaivali, ja sve stvari tate za tate drei, vjerujui, da jepoetak od pravoga znanja strah boji, Pjesni pokorne svijetu prikaujem; i to ne bez razboritaspoznanja: da ako Virdilio, poganin ovjek, zasve da izvrstan spjevalac, ovu istinu potvrdi:

"ab Iove principium Musae; Iovis omnia plena,ille colit terras, illi mea carmina curae" -

ja krstjanin spjevalac, ki pravoga Boga poznam, vjerujem i izpovijedam, od koga, po komu i u komusva dobra izlaze, sve milosti rastu, bitje se prima, ivot uzdri, zdravje umnaa, spasenje stjee idobiva, vele dostojnije imam poeti s pjesni svetijeh i boanstvenijeh, kakve su ove Pokorne, kojeskuena grenika priko valovita mora od smuena i smetena svijeta mogu susim i krepcimstupajom od vjere, topei ohologa Farauna, od grijeha privesti i dovesti u zemlju od obeanja odslave vjene, gdi vrh dua pravednijeh dadi obilno slatka mana od milosti boanstvene. Ove dakepod zatienjem tvoga Gospostva, kako od moga draga prijatelja i vlastelina; plemenita, bogoljubnai razumna ljem na svjetlos, dokli s nebeskom pomoiJerusalem sloboen, spjevanje estitijemimenom privedre krune kralja poljakoga nareeno, svemu naemu slovinskomu narodu ukaem.Primi tvoje Gospostvo za biljeg od mnoge scjene, koju ja inim od kriposti njegove, ovi dar njemupodoban, njemu nareen i njemu prikazan, ukoliko ja sve, to umijem, znam i mogu, objetujem nazapovijed vau. Stoj zdravo!

Iz Dubrovnika na prvi Oktumbra MDCXX.


4/31

4

Ivan Gunduli

Gospodin Divo Palmota Dionori Pjesniku.

Vjeni vijenac da se spraviod lovora od zelenai za slavu tvoga imenana glavu se tvu postavi;

i spjevoci svi, ki bieter dobie vijence Alone,da se tebi sad poklone,razlono je, ni'e odvie.

Tebi vinji osobitusreu i razum zgar dopusti:

govor sladak, zlate usti,vjekovitu s na svitu.Ime e se tvoje znati

i, gdi ljudski stupaj stane,bez pristanka na sve stranemeu znanijem spovijedati.

Leti, leti jacijem krili,kako i or, u visine,komu bistri vid ne gine,kad se u sunce gledat sili.

Roditeljom vjeno imedaj i mjestu, ke te uzhrani:toj su umrli svi drani,dugujemo, zna, svi time.

I uini, da se ree,da proroka prisvetogaime s pisma znana tvogasve oblita, svud protie.

Neznani.

U stara jo ljeta kogod se postavi,da pisma prisveta u jezik svoj stavi,

zanijemi k kami, ali oi izgubi,ali se pomami, ali ga trijes ubi.

Nu sad je snieno spjevanje toj tvojevrh zvijezda primljeno, vinjemu milo je.

Ni'e udo, pokli glas pokorne tve lires kraljevom u 'edan glas skladno se udire.

Tim kad bi zlaenu krunu uzeo njemu ti,a d mu u promjenu tvoj lovor estiti,

ne bi im svijet znanje ni toli bistar vid,i'e 'e ljepe spjevanje, tko li je kralj David.


5/31

5

Ivan Gunduli

Neznani.

Tko udi pribrodit, k David pri je,valovit ovi svit, pun himbe svakoje,

spjevalac skazati pravedan drum svimeToli ga ho znati: od PLAVI nosi ime.

imuna Zlataria.

Zamnjee nebesa, gdi trublja prostiresmioni glas, kim stresa Sionu sve mire,

milosni vo'evoda, ugodan svim nebu,slobodu kad poda k bojemu pri grebu.

Tej pjesni izbrane odredi vinja mo,u vjene da shrane k nebesom budu do,

kad boji kralj prorok: "U jezik", ree, "ovi,"eto je doao rok, da pjenje me slovi.

"Stavi se, pjesnie, ter poju govori,"to duh moj poklie u grijeh pokori!

"Tvoje je sad brime, na svijetu ti jesi,

"slovinsko da ime tobom se uresi".

Antuna Kastratovia.

Uz romon od lire kraljevski prorok tajpun duha, pun vire ispusti svoj vapaj.

Molitva vrua bi za'edno njim zdruena,k primi Bog s nebi od srca skruena.

Srdbe gnjiv ustavi, njemu grijeh oprosti;tijem svijetu objavi drum prave kriposti;ku slidi na sada spjevalac, ki slove

kreposno, im sklada POKORNE PJESNI ove,kojijeme da nauk izvrstan u svemu,

slovinski neka puk raj ufa po njemu.Tijem slav'mo ovoga, koji nam ukaza

put dobra vjenoga, tit huda poraza.


6/31

6

Ivan Gunduli

Ad auctorem epigramma.

Fabuls nascentes sileat Parnasside VatesLympha, quaeque parit carmina fonte liquor.

Dun canis ad lacrymas lacrymas hoc flumine, Vates,Vnda locuturum stillat in ora melos.

Nosco Palaestinos vocali gurgite fontes:Regales fundit lingua animata sonos.

Moestaque vocales coeunt in carmina lymphae.Ora oculi cordis verbaque sunt lacrymae.

Vox abit in cantus lacrymam genitura parentem,Et sonus hic vndas, haec dabit vnda sonos.

Tu tibi fons, oculis diues te diuite manas.

Teque tuo Vatem, dum canis, amne paris.

Aliud.

Qui tibi, dum patrio Regales ore CamaenasImbuia, ambrosio ridet in ore lepos?

Quantane facundae censurgit gloria linguae.Dum parili reddis Regia verba sono?

Te reor ex illo dulces hausisse leporesFonte, Palaestinum Rex bibit vnde melos.Si te prisca tamen, vel Regem haec faecla tulissent,

Ille tuo mallet forsitan ore loqui.

Disticon.

Regia dum patrijs donas oracula musis,

Te Regem Illyrici carminia esse doces.

In eiusdem auctoris laudem Cristophori LILIATI CivisRagusini, alterius ex secretarijs apud NobilesReipublicae Ragusinae.

More boni Agricolae, magno cui foenore fruges,

Post semen ipsi creditum,Larga rependit humus, tibi summi Rector Olympi


7/31

7

Ivan Gunduli

Offert Ioannes ingeniM u n e r a p r i m a sui: Iessei carmina Regis,

Labore scilicet suoDeducta ad patrias, te concedente, Camoenas,Apte quidem, ac fideliter;

Queis populi Illyrici iustam praenertere laesiIram docentur Numinis:

Hoc mage grata putans, quo Dauide gratior alterNon extitit Vatum tibi.

Tu face' (nam tua sunt) longum seruentur in aeuumHaec dona: & in dies magis

Hanc patriam ingenij faecundi Gundula opimisDitare certet fructibus.

Aemula queis smyrnae tanto se iactet alumnoNec cedat ipsi Mantuae.

Dalmatiae Regina. & quas fluit Adria circum,Ragusa, ocellus vrbium.

Ad Perillustrem D. Ioannem Francisci GundulaePatritium Illustrissimae Reipubicae Ragusinae VictorBesalius eiusdem Senior Cancellarius.

Quae David Hebraeo cecinit, tu carmina plectroIllirico Patriae, Gundula docte, refers,

Et mentes hominum ad caelos, tellure relicta,Erigis atque pios crimina flere doces,

Quo tenebris oppressa micant, maculisque refertaPectora iam fiunt candidiora niue.

Macte animo. Vates diuine. & caetera pandeScripta Palaestini Regis in Vrbe tua.

Ut lapsus videare polo Dauid ipse, vel alter,Cui detur ad citharam cum Ioue posse loqui.

Perillustri D. Ioanni Gundulae Francisci filio IllyricaeCamaenae facile principi epigramma Vincentii Slavatatii.

Compositum varijs tinxit concentibus axeniPythagorus, dulces orbe ciere sonos.

Qui modulis elementa hilarant animantiaque altoObstupefacta queunt examinare sono.

Gundula tu caelu Aonidum, lauro l'arnasside vinctumDauidicum patrio concinis ore melos.


8/31

8

Ivan Gunduli

Redditur vnde sonus, tetras qui temperet auras.Mulceat hine superos, leniant inde feras.

Concentum hune illi confer; precor inspice vtrumque:Ille necat viuos, iste necata beat.


9/31

9

Ivan Gunduli

PJESNI POKORNE KRALJA DAVIDA

Gospodina Diva Frana Gundulia vlastelina dubrovakoga.

PJESAN PRVA.

"Domine ne in furore". Psal. 6.

Gospodine, ne udaraj

u tvom gnjivu sad na mene:ni me zloe neizreeneu rasrdbi tvojoj karaj!

Vrh sluge se smiluj tvoje,5u bolesti zato gine;ozdravi me, Gospodine,

jer su u smei kosti moje.I m dua u svom stanju

smuena je veomi priko;10nu ti Boe, dokolikosmilovat se ima na nju?

Pogled oka milosnogasvrni i duu slobodi mi;in', da zdravje rob tvoj primi15milosrdja cia tvoga.

Zato meu mrtvijem nije,da se od tebe tko spomene,iz propasti zle pakljenetko da slave tve spovije?20

Dosle cvile u dreseljumo sam trg moje snage:odsad sve me noi drage

umivau mu postelju,

ter u od suza groznijeh vire25

za nepravdu, k me trudi,oko mene ljevat svudii bez svrhe i bez mire.

S gnjiva, u komu za grih stojim,smueno oko m put ima,30

jer se ustarah meu svimanepri'ateljim hudim mojim.

Odstupite svi od mene,nepravedni ki ste u sebi;zato uslia vinji s nebi35glas me molbe ucviljene.

Bog dobrostiv, blag i miome moljenje usli je;Gospodin je due mojesad molitvu mu primio.40

Svi e sramni i smueninepri'atelji moji biti,natrag e se tim vratiti

veoma i naglo zaareni.Slava Ocu, Sinu dika,45

s svetomu Duhu budi,k je odprije bilo svudi,

sad i vazda i u vik vika!


10/31

10

Ivan Gunduli

PJESAN DRUGA.

"Beati, quorum remissae sunt iniquitates". Psal. 31

Ah, blaeni, kih velikenepravde su odputene,i kojijeh su pokrivenemilosrdjem zloe prike.

Ah, i blaen da u sebi5po sve vike ovjek t je,komu djelo ni'edno nijestavio za grijeh vinji s nebi:

koji ivot svoj odreditako isto i pravedno,10da zlo u duhu svomu ni'ednone stanuje grijene zledi.

Jaoh, a zato pun tamnostimu ja sam grijeh moj hudi?

Vapijui vas dan svudi15sharae se moje kosti.

Zato stoji vrhu menetvoje teke ruke sila:ili 'e svjetlos dana bila,ili tamnos none sjene?20

Smerno sam se obrationa nevolju moju sada,im me vrti i probadaotra draa, grijeh nemio.

Opovidjeh, Gospodine,25ja svu zlou moju tebi,i ne ostavih skrovnu u sebinepravednos me krivine.

Rijeh: "Kazau proz me ustisupro meni grijeh moj Bogu,30i nemilos taj as mnogu

grijeha moga ti odpusti.Tim jo molit tvj milosti

sveti e se svikolici,vele: 'Zasve da su prici35grijesi nai, Boe prosti!'

"A to, da kad voda isteeod nevolje, ter sve ustopi,njih ne obujmi, ni priklopi,stojei im nadalee.40

O moj Boe, blago i miloutoite ti si moje,

od svih tuga i zla, kojeodsvud me je obkruilo.

Tijem, uzroe izabrani45sve radosti me dovika,od hudijeh obsjednikaizvadi me i sahrani!"

Na molitvu moju s nebiodgovara vinji sveti:50'Znanje i mudros u pametis prividjenstvom dat u tebi.

Nauit te u put istini,po kom ima sve hoditi,nad tobom u ustaviti55oi mojijeh zrak jedini'!

O vi, ki ste sad u vajui u tminah od zgrjeenja,ne budite kao zvjerenja,ki razbora ne imaju!60

Stisni valim, stegni uzdami,Gospodine, desni veesvijem onijem, ki ti neepribliat se meu nami!

Pedepsanja mnokrat mnoga,65k greniku spravna bie,milosrdje obkruie,kada grenik ufa u Boga.

Radujte se u veselju,vesel'te se u radosti.70o pravedni, u milostistoje blagom spasitelju!

I vi, istou i istinuki u srcu uzdrite,hvalite se i slavite75

u milomu Gospodinu!Slava Ocu, Sinu dika,

s svetomu Duhu budi,k je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!80


11/31

11

Ivan Gunduli

PJESAN TRETJA.

"Domine ne in furore". Psal 37.

Gospodine, ah, na meneu tvom gnjivu ne udaraj,ni u tvojoj srdbi karajzloe moje neizreene!

Da tve vlasti otre strile5probit budu srce moje,

vrh mene si ruke tvojeustavio teke sile.

Nije zdravja pred obrazomsrdbe tvoje u mj puti:10vaskolik se ivot utipribjen tekijem, jaoh, porazom.

U kostijeh tunu menidua mira as ne ima,

jer mi sve su pred oima15grijesi moji nebrojeni.

zato zloe me nemilenadile su glavu moju,ter kao breme teko svoju

vlas na mene naslonile:20ule su se u gnusnosti,

jaoh, smrdee na sve strane,iteene moje ranes me nepomne bezumnosti.

Tuan sam se uinio,25ah, i prignut nisko odvee;tijem zlovoljan i pun smeepo vas dan sam ulazio,

zato su se boci mojipodruganja napunili,30i zdravlje se drago odili,

da u puti moj ne stoji.Nevolja me stegla mnoga,

tere sasma bez uresaponien sam, cjea esa35reah s plaa srca moga.

Prid tobom je, viinji s nebi,svaka oita moja elja,i pun vaja i dreseljapla moj skroven nije tebi.40

Srce smuen' u meni je,m kripos me ostavila,

i od oi svitlos mila,jaoh, i ona sa mnom nije.

Prijatelji svi su moji45i iskrnji se jo ostalisupro meni pribliali,ter mi svaki protiv stoji.

I, ki u momu bjehu broju,dalek su se ustavili;50srnuli su sve u sili,ki iskahu duu moju.

I, ki iskahu zlo za rijeti,na mene su tate stvarigovorili, la s privari55

vazdan misle u pameti.Nu ja, kao gluh, ui moje

odvra sam njih govori kao nijemac bez otvorastiskujui usti svoje;60

tere sam se uiniojakno ovjek, ki ne uje,km sred usti ne stanujerije, pokarat km bi ktio.

Zato ufanje moje u tebi,65Gospodine, sve je bilo,usliat me ti e milo,o moj vinji Boe s nebi.

Zato, rekoh, da se kadavrh zla moga ne obesele70nepri'atelji, ki se veleglavni i hudi moji sada.

Jer im su se uputile,da postupe, noge moje,o meni su zlo svakoje75

njih besjede govorile.Zato cjea grijeha mnoga

spravan ja sam podnijet bie,ter se boles moja istiesve prid obraz lica moga.80

Jer nepravdu hudu mojusvakomu u navijestitii za grijeh u moj mislitiu vjenomu nepokoju.

Ali ivu u radosti85nepri'atelji moji hudi

i stekli su vee svudisupro meni, jaoh, kriposti;


12/31

12

Ivan Gunduli

tere su se umnoilii skupili jo zajedno90

svi, koji su nepravednomrzjet na me odluili.Ki vraaju zla za dobra,

karahu me u ivotu,zato pravdu i dobrotu95moje srce slidit obra.

Ne ostavi, Boe mili,slugu tvoga; da pogine:milostivi Gospodine,od mene se ne odili!100

Oblas tvoja, k sve moe,budi u pomo vazda meni,

o jedini, o ueniod spasenja moga Boe!Slava Ocu, Sinu dika,105

s svetomu Duhu budi,k je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!

PJESAN ETVRTA.

"Miserere mei Deus". Psal. 50.

Imaj, vinji Boe s nebi,milosrdje vrhu menecje milosti neizrenei velike, k je u tebi,

i ci mnotva, kom ni broja,5smilovanja slatka tvoganepravednos grijeha moga

vlas oisti sveta tvoja!Jo me operi, Gospodine,

od nepravde, k me tlai;10jaoh, i duu mu oplaiod neiste me krivine!

Jer ja poznam odasvudinepravednos zloe moje,pred oima ter mi stoje15

vazda grijesi moji hudi.

Tebi, momu stvoritelju,samomu sam sagrijeio,pred tobom sam uiniozlo, s koga sam u dreselju.20

Tim u svakoj tvj besjedida istina tv rije bude,svijeh dobiva, ki te sude,milosrdan vrh me zledi.

Zato u prvo jo sam vrime25zaet evo ja sred zlobe,i u grijesijeh iz utrobe

mati moja porodi me;

zato od vlasti tve s ljubavisve istina bi gledana:30evo otajna i neznanatve mudrosti meni objavi.

Sipantom e okropitimene, i is taj as biu,i nad snijegom pobijeliu,35im me uzbude ti umiti.

uvenju e momu datimir, veselja i radosti,poniene ter e kosimilo i drago uzigrati.40

Lice odkloni sveto tvojeod mojijeh grijeha uvike,

jaoh, i smrsi svekolikenepravedne zloe moje!

isto grijene bez otrovi45srce u meni stvori i stavi,

vinji Boe, i duh praviu utrobi mj ponovi!

Grenika me ne odreniizpred svijetla lica tvoga,50

jaoh, i duha prisvetoganemoj uzet nikad meni!

Vrat' mi rados od ueneslave tvoga spasitelja,i ukrijepi cje veselja55

poglavitijem duhom mene!


13/31

13

Ivan Gunduli

Rijema i djelim ja u uitinepravednih pute tvoje,

i u tminah grijeha tko je,k tebi e se obratiti.60Slobodi me od vapjenja

i od osvete, koju pitas me bludnosti krv prolita,Boe, moj Boe od spasenja!

Neka jezik moj slaviti65bude iz glasa pravdu tvoju,u ivotu doim stojupo milosti tvj na sviti.

Tv vlas tako, Gospodine,usne meni otvorie,70i mo'e usti navijestieslavu tvoje veliine.

A da bi ti od imanjaposvetilita ugodila,posvetil bih; ali mila75taj ti nijesu prikazanja,

Posvetilite ovo, Boe,od bolee due u sebi,ufati je, da pri tebisve i svudi vele moe,80

zato srce od grenika

svim priklona i skruena

nee milos boanstvenapogrditi do vik vika.

Tim dobrostiv u nevolji85 Sionu se tvom objavi,koliko je tvj ljubavii tvj svetoj drago volji!

A to, iz hudih neka tetasred kijeh ljevam grozne suze,90

Jeruzalemu uzdignu semiri okolo bijeli opeta.

Tada od pravde ti primaeposvetilite obilnije,prikazanja ter svudije95i dar smerna srca na e.

Tada sa mnom postaviesvi mo'i puci odizgara

vrh svetoga tvoga otaramladolitne svim junie.100

Slava Ocu, Sinu dika,s svetomu Duhu budi,k je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!

PJESAN PETA.

"Domine exaudi orationem meam". Psal. 101.

Gospodine vinji s nebi,ti molitvu moju uslii,i moj vapaj vrui i vii

u uzdasijeh prii k tebi!Ne odvraaj mi zrak blaeni5

vedra i blaga lica tvoga:u dan trudna jada mogaprikloni uho tvoje k meni!

U ki dan tve sveto imezazvat budem ja skrueno,10naglo tvoje neizreenomilosrdje uslii me!

Zato kao dim dni me, Boe,iztajae u tamnosti,

i kao poar moje kosti15 izgorjene usahoe!

Jaoh, izbjen sam u ivotukako slama suha jedna,a to, er moja nepravedna

mis uvrijedi tvu dobrotu;20ter u ognju svaki dio

srca moga sta zgarati;zato kruh moj blagovatiu zabit sam postavio.

Ah jaoh, s glasa moga cvila,25puna plana nepokoja,k mojoj puti kos je mojaestoko se prilijepila.

Nenasitu pustinskomuprilian sam ja vidjeti,30

tere da sam, mogu rijeti,kako noni vran na domu.


14/31

14

Ivan Gunduli

Ne zdrui me vik san tihi,sve sam drage noi bdio,

tere sam se uinio35 jak modrokos sam na strihi.Nepri'atelji mo'i himbeni

na me vas dan iznoahu,i ki hvalit mene opahu,kuni'ahu se protiv meni.40

Zato ja ktjeh slatko tolipepeo kao kruh blagovati,i mu piu izmijeatis gorkijem plaom, jaoh, napoli.

Izpred lica srdbe ognjene45i pristrana gnjiva tvogazato oblas tvoja mnogauzdignuvi vre mene,

svi dni moji neredbenokako sjena skratie se50u ivotu, jaoh, tere se

vas usuih kako sijeno.Nu ti, Boe, bez ishoda

i bez svrhe sto'i do vika,i spomena 'e tv velika55od naroda do naroda.

Ah, moj slatki Gospodine,

u dobrotu tvu u ufati,da ti ustavi smilovatiSionu e se, da ne izgine.60

Vrime bo je, da mu budeimat milos vrhu smee;prilo bo je vrijeme vee,da ga brani, da ga bljude.

Zato kamenja odraae65jur njegova slugam tvima;trijebi 'e, da mu zemljam svimablag se i mio svaki ukae.

Bojae se tim naroditvoga imena, Boe, uvike,70i tve slave privelikekralji, od kih se svit gospodi.

Jer Gospodin sazid jevas sionski grad prisveti:vazda e se tim vidjeti75u obranah slave svoje.

Pogled je blag i miona molitvu snienimi,i moljenja smerna njimipogrditi nije ktio.80

Upisana ova biekad se narod drugi otvori,

i puk, ki se odsad stvori,Gospodina hvaliti e.

Zato ktje Bog pogledati85 iz visine svoje svete,ah, Gospodin, tamni svijete,s neba na te oi obrati:

da glas tuba ucviljenihokovanim bude uti;90

vez da odrijei smrtni i ljutisinovima od pobjenih;

neka budu navijestitiu Sionu boje ime,i hvalami njegovime95

Jeruzalem napuniti;neka skladna i jedina

mnotva od puka kupe u zborei kraljeve, neka dvore,neka slue Gospodina.100

Ovi odgovor vinjoj svijestibudi u putu sve kriposti,ah, maline i kratkosti,mojijeh mi dni navijesti.

Usred dana nemo' opeta105natrag prizvat moga hoda:od naroda do naroda

bez svrhe su tvoja ljeta.U poetak vlas tv mila

zemlju osnova punu uresa,110Gospodine, i nebesatvojijeh su ruka dila.

Oni izginut, nu ostatikrepko tv e veliina,ah, tere e, kao haljina,115svikolici ovehati,

i kao odjeu promijenitidesnica ih ima tvoja,

i u svitlja ruha svojapromijenjena sva e biti.120Ali ti sam isti sada

i vazda si bez promine,i tv ljeta, Gospodine,skonati se nee ikada.

Vernih sluga tvo'ih sinovi125pribivae puni dike,i sjeme se njih uvikaupravie na put ovi.

Slava Ocu; Sinu dika,s svetomu Duhu budi,130

k je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!


15/31

15

Ivan Gunduli

PJESAN ESTA.

"De profundis clamavi ad te domine". Psal. 129.

Iz dubin srca mogavapih, vinji Boe; k tebi:vinji Boe, vapaj s nebiti uslii sluge tvoga!

Neka ui svete tvoje5priklonjene budu utis groznijem plaom glas ganutiod molitve smerne moje!

Ako uzgleda, Gospodine,na nepravde svekolike,10tko da cia zloe prikena tvom sudu ne pogine?

Tim ci ove obiajii zakona tve milosti

ja sam vazda uf dosti15ste, to kajnim tv ri praji.

Uzdala se m dua jeu rije boju nad sva ina,u miloga Gospodinadua moja ufala je.20

Od jutrnje strae o dzori,dokli tminu no donese,krepko Izrael ufae seu vinjega, ki ga stvori.

Jer pred blazijem Gospodinom25milosrdje sve stanuje,i odkupljenje prid njim tu jes neizmernom veliinom.

On e svoga Izraeladobrostivo odkupiti30od nepravad, ki na sviti

sada ga je uza spela.Slava Ocu, Sinu dika,

s svetomu Duhu budi,k je odprije bilo svudi,35sad i vazda i u vik vika!


16/31

16

Ivan Gunduli

PJESAN SEDMA.

"Domine exaudi orationem meam". Psal. 141.

Ah, uslii, Gospodine,mu molitvu zgar s nebesi,ki greniku rekao jesipodat ivot, da ne izgine.

uj skruene molbe moje5u obeanja tvoga istini,u milosnoj veliiniusliaj me pravde tvoje!

Prem na sudu nemoj statis tvojom slugom u sej vrime,10jer pred svijetlijem licem tvimeiv duh nee se opravdati.

Neprijatelj zato hudiprogonil je duu moju,i na zemlji kroz vlas svoju15snizio ivot moj odsvudi.

Postavi me u tamnosti,kako mrtvih jo odvika,

jaoh, i duh moj s grijeha prikanad mnom cia u alosti.20

ivot boles zlu outi,dua smrtne nepokoje:a sve tuno srce mojeu meni se smete i smuti.

Spomenuh se starih dana,25stah razmiljat sva tv dila,tvojijeh ruka tvorstva milarazbiraju sa svih strana.

Prostrijeh ruke moje k tebi,ah, m dua s prijeke zgode30pred tobom je kao bez vode

suha zemlja, Boe od nebi!Hrlo uslii me bolee

ove iz srca glase istine,uslii me, Gospodine,35

jaoh, skona se duh moj vee.

Ah, lice mi tvoje svetoi tvu svjetlos ne odvrati,da ne budem slikovatitim, ki u blatu shode kleto.40

in', da milos tvu velikuuti budem, kada pravi(s novim zrakom) dan se objavi,zato u tebe ufah viku.

Ukai mi koji sada45 put u hodu slidit mogu;zato k tebi momu Boguduu uzdigoh, ti ju vlada'.

Od mojijeh sasma vrlihnepri'atelja, Boe, otmi me;50Gospodine, di 'e tve ime,utoite me zagrlih.

Naui me, kao tvoritivazda budem tvoju volju:pravedno je, da ovo molju,55

jer si ti Bog moj na sviti.Duh e uvesti dobri vee

mene u pravu zemlju opeta,cje imena tvoga svetatv me pravda oivjee.60

Iz nevolje na veseljeizvadie duu mojui kroz milos slavnu tvojurasut sve me nepri'atelje.

Pae svijeh, jad i tuga65od kijeh dui mj se stvara,pogubie vinji, zgara;

zato ja sam tvoja sluga.Slava Ocu, Sinu dika,

s svetomu Duhu budi,70k je odprije bilo svudi,sad i vazda i u vik vika!


17/31

17

Ivan Gunduli

OD VELIANSTVA BOIJEH

Naredbeno sve vrteiobraa se sila od nebi;plamenuje ne svijetei

veliina ognja u sebi.Sada svjetlos, tminu sada5

povjetarce ovo slijedi;sred istoka, sred zapadau krepini zemlja sjedi.

Samo sobom obkrueno

u sebi se more uzdri,10te u svom kraju zatvorenou poetku svom se vri.

Svijesti moja, tko ova stvori,poj mu otajstva zlamenita,krepka vjera ter govori,15to tv slabos ne dohita.

Bez uzroka uzrok jedan,nerazdiono jedinstvo je,i poetak, komu ni'edan

jur poetak vik bio je.20

Prvi oni, ki u sebivazda krepak vrti svime;svrha, kojoj moglo ne binai svrhe ni'edno vrime.

Oganj koji duh uzdri25i bez mjesta mjesta ima,koji sve, to zgara i pri,resi darim blaenima.

Dobro, koje neizmerno,u sve sebe im razmee,30sve priudno, sve zamerno,sve izvrsno ini odvee.

Znanje, koga vlas kriposnasama gleda se, u sebi je,ter im sebe ista pozna,35sve u sebi razumije.

Ljubav, koja sve djeluje,i sve hrani, ter ljubjenaljubovnika namirujeu ljubavi svj blaena.40

On pristolje svomu stanjubude u sebi sam staviti;on u vjenom djelovanju

ima pokoj vjekoviti;

on nevidjen od slabosti45svijesti umrle kratka zgleda,skroven svojoj u svitlostiu djelih se svojih gleda,

ter nebeskoj u vedrini,i na zemlji jo ovuda50od zabiti i u tminisvud on svijeti, Bog je on svuda.

Neizmernim znanjem svime

od sebe se poznan uje:kako hoe, pak druzime55na brijeme se objavljuje.

Ter u vjenoj svj pametisve, to moe brijeme odkriti,pri bremena sve vidjetibude i poznat i ljubiti.60

Nu u sebi, zasve er znamo,da sve gleda, rijeti trijebi:drugu svitlos, izvan samosebe istoga, nejma u sebi.

On nebesko polje resi65 pridrazijem kamenima,zlatno cvitje s kojijem smijei,neka ljepu sliku ima.

On koprene tamne noisvijetlim zracim zvijezd veze;70on je sunce, s koga 'e doisvjetlos suncu, kad izljeze.

On je, koji dzore mile,kad najdraa jes ob liti,zlate prame, prsi bile75sve rumenom ruom kiti.

Od estitih njegovijehljubovnika ljubav ista,slatka pjesan blaenijeh,koji vinja pune mista;80

od obrtnijeh nebes pakaviku plodna obraanjatiha, plaha, brza, laka,bez promjene, bez pristanja;

i razlici druzi plodi,85koji izhode od naravi,navjetenja jesu odi

njegovojzi mnogoj slavi.


18/31

18

Ivan Gunduli

Svjetlos, koja tmine skraa,i duh vazda ueeni;90

zemlju u nebo on obraa,smrt u ivot preueni;ter u svoj dvor, svijetao viku

ki od zraka jes blaenih,na istinu, na veliku95slavu zove razvedrenih.

Ponosito on na nebisam sobom se nareuje,ter ujedno sam je sebistan, i u stanu ki stanuje.100

On razgleda lipos svoju,k je svitlos svih liposti,tere sja vas u pokojuod ljuvenih poudnosti,

(privinjega sred istoka105od ljuvenih slacijeh udadrazi uzroci bez uzroki poude bez poud.)

Tako sebe sam uiva,i u sili svj ognjeni110

vjena ljubav sam pribivai ljubovnik i ljubljeni.Ovdi, svijesti priklonita,

tvoj zavei jezik sade,ter muei toj poita',115to ni'e rijeti mo nikade.

Zato ono, k ti svijetidobro u tminah priveliko,ter ga ne mo razumjeti,ono Bog je svekoliko:120

on je ono, to zaman jeiskat, da se vik izrijee,tere slabo ljudcko znanjezna, da ne zna, znav najvee.


19/31

19

Ivan Gunduli

LJUBOVNIK SRAMELJIV

Poi, liste moj ljuveni,poi, k onoj, cjea kojemuei je sila menidni u eljah svrit moje;

u muanju tere momu,5komu 'e dano besjediti,njoj e, k je uzrok tomu,mu smrt mue objaviti.

Poi, vjerni, po' muei

navjesnie srca moga,10prid oi one, ke je veipogled zraka sunanoga;

zato slika i prilika,i stvar u svem podobna je,od muea lubovnika15i poklisar mue da je.

Poi, vjerni, poi, mili,po', muei moj glasnie,prid oi one, s kijeh dan bilinoi mojoj sam istie.20

Da nu, ako ne zna puta,k te odvesti ima onamo,gdi m mlados izginutapuna elje stoji samo,

trag od uzdah mojijeh slidi,25koje upravljam sve bez broja,gdi se draga ljepos vidi,drumi otajni, dua moja;

u ljuvenu tako u sebiputu i u skladu nada svima30moje srce vodac tebii pritecnik biti ima,

srce moje strjelovito,koje svak as bjei od mene,ter k u mjesto sve vlatito35put ljeposti gre ljubljene.

Nu ako u udesu mom je hudem,ter inako nije moi,da ja prije na smrt budem,negli tamo ti, jaoh, doi,40

pokloni se umiljeno,i ako od oi nje svjetlostignjevno, srno, nesmiljeno

vidi gorjet nemilosti,

smjernijem glasom tad objavi45u zlu momu djelo tvoje,da ti nijesi od ljubavi,negli od smrti glasnik moje.

Nu ako moga cje porazaglas od smrti uje ljuti50ona, koja vijeku glasaod ljubavi ne htje uti;

nu zamalo od ruic

ako vidi rujnos milupromijenut ju usred lica55bijelijeh lijera na bljedilu;

tko zna, da ju ne primoenijemo pismo na smiljenje,to uinit vijek ne moegrozno i tuno me cviljenje.60

Ali po mj smrti veetaj na vrijeme milos nije;

jaoh, jednomu, k mueebez nje ive i umrije!

Tijeme bre jo e riti:65 'Pravo alit nije ovoga;mre dostojno, tko odkritine htje mrei srca svoga'.

Daj, daj bolje, da im duana izhodu svom se vrti,70da pr jedan uzdah sluaod ljubavi, negli od smrti.

Ah, moj liste izeznuti!gdi 'e proljetje mojijeh lita,uputi se, vee uputi;75hod', smjej, moli, ufa', pita'!

Pita' u one, k obstireelu od pram krunu zlatu,od ljubavi, od me viremilos samo, jaoh, na platu!80

Ja ne pitam toj saviemojoj srei, mojoj esti,da na uzdahe moje uzdie,da se boli mm bolesti.

Ah, srce ima prem kameno,85ljubovnik se toj ne veli,tko uzdisat sve ljuveno

svoju dragu vidjet eli.


20/31

20

Ivan Gunduli

Nadalee da se odileod nje muke sve ljuvene:90

boles, uzdah, jade i cvile,ja uzimam sve na mene.Pae, ah jaoh, nova uda

od ljubavi, u kj stoju,prosit nije m pouda,95da ona ljubi ljubav moju,

er moja ako lijepa vilaalos stjee, rados gubi,ter joj ljubav nije mila,

ja vik neu, da me ljubi.100Samo udim, samo prosim

u ivota moga svrsi,da na ljubav, ku joj nosim,ne gnjevi se, jaoh, ni mrzi,

ter za platu svega jada,105vaj, u komu vas vik tuim,da uzhoe samo sada,da ju ljubim, astim, sluim.

Sad od mene, ah jaoh, Boe,u prilijepe me gospoje110koja stvar se manja moeod ljubavi pitat moje?

Pitam ono, to braniti

toli manje ima ona,koli vema hoe biti115nemilosna, nepriklona.

Jaoh, er pitam samo, da jeugodna joj boles, koja

jadno srce me skonaje,i s nje mirom da 'e smrt moja.120

Na ovomu tvom govoru,liste, kad ga bude uti,ako u lijepom svom pozoruita vidi da se smuti,

ti zamukni mramorkome,125 tere ini, da rije drugane izide tv prid njome,negli ova: 'Mre tvoj sluga!'

Ah, da uzmoe k po sreijo pun elje tej ljuvene130izrijeti joj tad mueiove uzdahe moje ognjene:

Tako rijeju vrijea' i slijedi,prijeka i huda, jaoh, savie,zabraniti ako odredi,135da uzdie, tko izdie.

Nu ako je namijenilave ivota moga osude,

ter uzhoe moja vila,da svakako umrijet bude;140zaree se pae u sebi,

ne ut uzdahe od ljubavi:tko mre, uzdah jes mu trijebi,da s njim ivot svoj ostavi;

ali vide, da svjetlosti145sebi obraa sve ljuvene,ako, ah jaoh, ne s milosti,da daj sasma nesmuene,

tad s uzdasim dade groznosuz rijeke, pismo, tvoje150tuno skazanje i alosnood ljubavi rijet e moje.

Najpri'e poni: 'Kad upazihvedra lica raj veseli,svijetlo sunce oi drazih,155sladki pogled, moj dan bijeli:

tada poznah, vinja kreposda svu objavi vlas veliku,svu ujedno skupnu ljeposstavi u samu tvu priliku'.160

Tim m dua naglo stupi,

i u oi doe moje,ter u jedan pogled skupisvekolike sile svoje;

tuj ljuvenijeh raj zamira165stanovita, zapanjenaudei se im razbira,sva gorjae zatravljena.

S jedne strane uda milarazgledaju sladko tima,170s druge ljubav i nje dila,bjeh led srcem, plam oima:

nu ijem se sladko pustieljen pogled razmiljati,lijepe oi, drage usti,175rajsko lice, pram tvoj zlati,

stat zapanjen put jednogavele mog nigda ne bi,taj as bi ga od drugogapritegnula elja k sebi.180

Ah, kolikrat uh se ritija uzdiu: 'Vinji Boe,da se kako razluitisvud moj pogled ovi moe,


21/31

21

Ivan Gunduli

da bih tako odasvudi185gledajui u pokoju

mogao uivat u razbludi,sve ujedno lijepu moju!'Er s jednoga mjesta draga,

kada drugo gledat slidim,190im me ovo, jaoh, primaga,drugo gubim i ne vidim.

Odtada sam sve elio,da zatvori oi mojeljubav, smrt li, da vidio,195ljepos ne bih manju od tvoje!

Ja odtada ne upazihdoli umrlu svjetlos ni'ednu,k od ljeposti tvojih drazihima u sebi zraku jednu.200

Sve, to imae svijet u sebilijepa, draga i ljuvena,mnjae mi se sve pri tebik prid suncem tmasta sjena.

Lijepe uah rajske dike,205zvijezde, sunce i nebesa,ukoliko bjehu slikenjih svjetlosti tvoga uresa.

Tim veekrat stah vapiti:

'Ve se bitje me rastvori,210da mi je u raju iztakmitiljeposti ove s onijem gori!'

Stoga ueen milim plamommoj se oganj gojit pazihsladcijeh misli dragom mamom,215tihijem vjetrom uzdah plasih.

Tim u meni sve goreitaku plam je stek krepos,da ja ne znam, ali veioganj moj je, al' tv ljepos;220

jer da groznih suza nije,kijema boles, k me mori,na as vrui plam polije,da me preno ne izgori,

ja ne mogu ni'edan dio225ognja ugasit razgorjena,

jaoh, ivot bi ugasio,ljepirica ueena:

tako ista se muka menimilosnija vele kae,230negli ures tvoj udjeni,gdi je ufanje me najdrae.

A to, er suze u plakanju,pomagat me ne pristaju,

i ako uzrok mm skonanju,235i ivot mi one daju.

Plaem tako sve me vrime.nu ljubovnik mue vikupod srdacem ognjenimetaje ljubav mu veliku.240

Tako gorim vas u sebi,nu moj oganj skroven stoji,nije objavljen jo on tebi,k ga uee i razgoji:

ja i ljubav, nitko vee245ni domisli, ni se staviod gorue, nu mueei otajne me ljubavi.

Moja mlados trpi i kuamuke one sve najgore,250osudjena koje duaposred pakla podnijet more.

Nu da 'e vrh svih muka huda,i najvee zlo u riti,ne mo jedno, jaoh, sred truda255prid vil dragom izustiti.

Nemilostan sasma paeni'e ni estok sasma toli,er se cii, daj, i plae,

a ne mui u njem doli.260Muim, i ako srce odpravi

glas, za milos tvu pitati,posred ust rije ustavi,u uzdah se pak obrati.

Ali ivot ezne i vene;265da su mue i uzdasi,

vjetric pre oko mene,da ih ne uje i ne izglasi,

muim, i ako glas ikadastan estocijeh muka utee,270

od bojazni i od jadadostigne se i prisijee.Ah, da glase tve muee,

ke vik jezik ne otvori,zatravljena srca vee275uje, nijemo k govori,

ognjilo bi mo'e alosnetube izelo, jaoh, iz stijenesrca tvoga, jaoh, milosneiskre, ako ne ljuvene.280

Muim, ali bljedilo jena mm licu upisalo,

joh, da zaman srce mojerazgorjenu 'e ognju malo.


22/31

22

Ivan Gunduli

Vee, liste moj, se odpravi,285gdi u drubi misli drazih

srce i dua m boraviponesena u uzdasih.

Toli bi te tko u putupit: 'K je trud najvei?'290

reci: 'Tajat muku ljutu,elju i ljubav tvu muei'.


23/31

23

Ivan Gunduli

U SMRT MARIJE KALANDRICE

Silni udes silnom vlastisilnu ljepos jur satire:gine dika rajske asti,Kalandrica lijepa umire.

Cvijet izbrani od ljeposti5smrt pepelom eto stvara,i u proljetju od mladosti

vil nebesku plee i hara.Groznijem suzam proplaite,

ljubovnici ucviljeni!10Dragu diklu, ku dvorite,sad vam grabi grob studeni.

Eto i ljubav puna cvilakri za njom svoje strile,bivi ovako izgubila15svo'e kraljevstvo i sve sile,

tere groba sred studenau smrtnijema nepokojiplana, mrazna i kamenabez boanstva svoga stoji.20

Pozna dobro, da na sviti,kad jedine ni'e ljepote,ni'e joj naprijed gospoditinaa srca i ivote;

vidi u smrti draga uresa25glasovite sej gospojeoborena sva nebesai pristolje slavno svoje.

Sred smrtnoga evo vajaKalandrica lei odi,30k boice sve od rajarajskom slavom svm nadhodi.

Lei, ah jaoh, bez ivota:huda ju je smrt satrla,aneoska nu ljepota35u njoj mrtvoj nije umrla.

Kad nje ljubav u zlu prikualosno se prem skonava,er vlas gubi svukolikuneumrlijeh svojih slava,40

kroz toj i ti po sva doba,o putnie, nje smrt cvili,pae ostavi vrhu groba

njoj u zavjet tvoj duh mili:

er ne mogu ve ivjeti45bez ivota tvoja lita,pravi ivot im na svijetismrt umori jedovita.

Tijem s razlogom izbrala jetrajat vas vijek svojijeh dana50u istom grobu, gdi ostajerajska dikla ukopana.

Da to emo, vajmeh, vee,

huda smrti, mi pod nebi,ako s ove zle nesree55umrijet nam je svjema trijebi;

ako imamo bez radostiuzdiui izdisati,i pogubnoj u alostibez pristanka umirati?60

ivjeti nam ni'e nainauzdisane bez ljubavi,kad sred ovijeh nonijeh tminasvijetlo sunce nas ostavi.

Umrijeti je trijebi nami,65 jednom smee da svrimo;tijem groznijem u suzami

vjekovito sve plaimo:da daj neka voda obilna

udui nas i utopi,70ili da nas boles' silnaplanu u rijeku svijeh rastopi.

Nu to emo cvilit prijeu tvj smrti, lijepa vilo?

Ali oi, od kijeh nije75svjetlje od nebi sunce bilo?

Ali usti primedene,gdje u milom perivojulijepe ruse i rumenesmijahu se slatko u goju?80

Ali ona slavna lica,vinja krepos kijeh naresi,kojim dzora i danicaklanjae se zgar s nebesi?

Ali zlatne prame od kosi,85ali ostale tve ljeposti,u kojijem se jo ponosi

slava prave izvrsnosti?


24/31

24

Ivan Gunduli

U neizmernijem udesima,sred kijeh bi ti dano sjati,90

ne zna, srce to pri'e imaza poalit, razabrati,ne znajui u nesvijesti,

koji ivot traje sada,gdi estokoj u bolesti95sred smrtnoga gine jada.

Ah, o Boe, ovo to je?Gdi je ona rajska mlados,kroz liposti koja svojeuzrokae slatku rados?100

Toli jesu pohudileone ruse i ruice,i svoj miris izgubile,kijem resahu lijepo lice?

To dva sunca od istoi105vjeni u zapad zala jesu,toli svijetle, vajmeh, oiodi mrtve sklopljene su?

Ljubice su dakle izniklevrhu usti prirumenijeh;110i ni'e uti rajske dikledrazijeh rijei i medenijeh?

Nije uti, usta blaga

milom rijecom da ubere,ni da kae skrovna blaga115slatki posmijeh priko mjere?

Mramorne su i kameneoi, usti, ruke i noge,mrazne, vajmeh, i ledenenjih milosti stoje mnoge;120

i zato se sad ne gizdastupaj tihi, kijem slovjae,k tanace nonijeh zvizdai svijeh vila nadhodjae.

Ah, alosti vjekovite!125 Oi nae prem opakemrtvu dragu vil pazitei ivete joter jake?

to s ovake, jaoh, bolestiraspuknut se sad neete,130ali tate izvan svijestida jo boles ne ujete?

O gospoje rajska i mila,mramorna je srca odvie,gdi 'e smrt tebe umorila,135tko za tobom ne uzdie.

Kamene je due u sebi,tko ostaje u ivotu,

ter ne ide tijekom k tebi,za slijediti tvu ljepotu,140

tvu ljepotu, za kom cvilinebo, zemlja, voda i more,i smrt ista, k dan biliskrati tvoje jasne dzore;

koja gorko sad kaje se,145jer ovako bez milostimile umori tve uresei neizmerne tve kreposti.

Nu to alos ta pomagai pla grozni sad na sviti,150ako umrije vila draga,i ni'e mo je povratiti?

Ako opade lijepa rusa,svijetla dika od proljetja,i ostavi vrhu busa155drae smrtne mjete cvijetja?

Ako silna smrt umori,vajmeh meni, ljepa lica,neg ih viku dosle stvori

vinja krepos i desnica?160Ah, opaka kleta esti!

I joter je duh u nami,ni nam puca od bolesti

tvrdo srce, tvrdi kami?Umrla je, utekla je165

od nas dikla boanstvena,i drugo nam ne ostaje,razmi slava nje imena.

Ostaje nam sama kripos,da 'e pjevaju grozne suze,170pokli u zemlju poe lipos,smrt nemila ku nam uze.

Ali, lijepa o gospoje,tko e izrijet mo ikada

stoti dio hvale tvoje,175 ke vik svjetlos ne zapada?Tko da izkae lica tvoga

sve liposti boanstvene,tko li srca privrijednogamisli i elje prihrabrene?180

K te narav lijepom stvorinad diklice sve ostale,tako i srce tve satvorislavne elje, svijetle hvale.

Da tv mis i tv dua185ne poudje ino viku,

razmi slave, u kj kuavrijedno srce pravu diku,


25/31

25

Ivan Gunduli

tere, zasve bi gledanaod tisuu ljubovnika,190

viku lipos tv izbranane uini djela prika:neockvrnjenoj u istoi

tvoji danci svijetli bie,kijeh glas isti u bjeloi195k snjeani lijer mirie.

Lijepa i vrijedna, vrijedna i lijepalijepoj ivje u vrijednosti,ni bi drugo tv pohlepa,razmi samo od kreposti.200

Nadalee od tatinizpraznoga bludna svijeta,puna mudrijeh ti bistrinasva provede tvoja ljeta,

ter ukaza u zeleni205i u cvijetju ljetnijeh danazrelo voe od jeseni,plod razumna srca i znana,

da tvoj' vjerni, s kijem te s nebiprava ljubav isto sveza,210kripos vide tu u tebiosta u robstvu tvoga uresa,

ter doim bi u ivotu

tvoj vjerenik priestiti,vik ne prista tvu dobrotu215vjerno dvorit i ljubiti.

Ali nebo, da pritopitve kriposti zlato vrijedno,doe smeam, da te utopinepravedno i neredno.220

Ugrabi ti mladca milamladijeh dob sred proljea,u komu je tebi bilasvakolika slava i srea,

ter tom hudom nemilosti225 hotje srce tve kuati,za vidjeti, u alostiku e krepos ukazati.

Nu takoga sred poraza,k ti umori duh napoli,230ti svijes stavnu svijetu ukazai uztegnu plahe boli;

dignu oima suze grozne,tube plane ustim uze,a alosti nemilosne235hotje ukopat samo u se,

da ti su one uspomenaod jedine tve ljubavi

draga mladca i ljubljena,s kijem te huda smrt rastavi.240

Podnije vrijednos tv visokastavno i krepko take jade,zasve rana prem dubokau tve srce da zapade;

dnh ukaza plemeniti,245k vladae mlados tvoju,da umi'e cijelu as dobitiu protivnom svakom boju,

i da ni'edna zla nesreanejma u sebi take moi,250da vik moe s gorkijeh smeatvj kreposti vrha doi.

Ali dua tv estitasmrtnom trudu zasve odoli,narav, k ni'e kamenita,255bi podlona ljutoj boli.

Unutrnji crv izgrizetve srdace milostivo,ke u sebi prikrati se,to bi veoma boljeljivo,260

pokli rados nejma puta,u tve prsi da uljeze,odkada ti zgoda ljuta

u grob dobro tvo'e ponese.I zakonom zasve od nebi265

mnozi iskae i prosie,vjerni druzi da su tebi,te im molbe zaman bie,

er ti vrijedna u sva djela,za ures vei tvojijeh dika,270promijeniti nijesi htjela

vjeru mrtva ljubovnika.Pae za uprav bit njegova

i slobodit sebe od jad,

ta boles te ljuta otrova,275 da ga brzo slijedi sada.Eto zlatnijeh mjete dvora,

gdje mogae uivati,sad mrkli te grob zatvora,im ti alos ivot skrati:280

alos, k tvj u pogubioito je ukazala,da si prava vjerna ljubi,komu vjeru tvu si dala.

Slijedi dua tv hrabrena285dragu duu sve ljubavi,

i zasve er bi ostavljena,nju vijeku ona ne ostavi.


26/31

26

Ivan Gunduli

Ah, kreposti plemenita,neuvena pri'e na sviti,290

tv spomena glasovitaza izgled e uvik biti.Svi jezici, svi narodi

pripijevae slavnijem pjesnisvijetle i slavne ove zgodi,295zasve pune zle boljezni.

Ali na em boles naa,o ljubavi, svrit ima,gdi se svak as pla uzmnaanaijem planijem u oima?300

Ti, vidimo, gdje poplesasve boanstvo slavno tvojei da za raj i nebesagrob izabra sej gospoje.

Mi, trijebi je, da itemo305pospijeit se, za do k tebi,i da sami oberemosmrt nemilu podat sebi;

rajske vile da milostine elimo na sem sviti,310neg da vjenoj u radostis njom budemo priestiti.

Kroz to grozno sve plaite,

oi nae boleljive,paek se ovdi satvorite315dvije rijeke vode ive,

tere vaem u romonusvjedoite prem alosnenau boles usionus ove smrti nemilosne!320

A ti, duo prihrabrena,k uiva vjene sree

i estita i blaenaozgar gleda nae smee,im s hudoga nepokoja325

sad opaka smrt nas mori,od rajskoga perivojaslavna vrata nami otvori,

ter estita ti boicauvedi nas u veselje,330da blaenstvo tvoga licauivaju nae elje!

Ucviljena tuna pjesni,plana kerce moga jada,ako ljutoj u boljezni335ikad cvilje ti dosada:

sad umnoi gorke cvile,ter alosna unaprijedasmrt nezrelu rajske vilegroznijem suzam pripovijeda';340

pae, da joj pod nebesiglas uvijeke bude sjati,poi, na grob nje ponesirijei ove izpisati:

'Ovi mramor vil zatvora345

rajske dike i ljeposti:tko ni'e srca od mramora,odi izdahni od alosti!'


27/31

27

Ivan Gunduli

FERDINANDU II. KNEZU TOSKANSKOMU

Zaleti se strelovitana sunanijeh kolih slavapo najveem dijelu svitaslovinskijeh svih drava,

i rasvanu iz vedrine5je obraza svijetla dzoras dubrovake pokrajinedo ledena mrazna mora;

sto kraljevstva gdi se uje

slovinsko ime slovit sada,10kijeh svijet prostran razdjeluje,a openi jezik sklada:

da najviijeh sred nje krunavisoka se kruna umjesti,k gospodi slave puna15s mnogom sreom, s mnogom esti,

ter s razlike bude stranezemlja slavit blinja i dalja

velikoga od Toskanekneza imenom, djelim kralja;20

neka u nain drag, naredan,gdi slovinske slave slovu,iz p svita jezik jedanklikne pjevat pjesan ovu:

'Ferdinando knee okrunjen25nad najviijem knezovima,koga slavom svit napunjenzahod zemlje sunce ima,

uj, gdi slave tvoje glasivas slovinski narod haran,30obljubio kojega sii besjedu blagodaran.

Od visoka i velikakoljena se rodio si,koga plemstva vedra dika35s neumrle slave nosi.

Tve kraljevske svijetle kueblagodarnos slatka i milasve kriposti pobjeguena zemlji je ustavila:40

u njoj srca plemenitapod visokom misli zdruapomnja i ljubav vjekovita

i od knjig i od oruja.

Tim u mnogoj slavi i dici45sluie joj prvi od svijetai junaci i knjinicii za strae i za svjeta;

svi bo stari tvoji bieslavni u miru, silni u boju,50i do zvijezd uzvisieudnim djelim kuu tvoju.

Jedan s krune tri na glvi

raj na zemlji otvorae;u crljenoj u napravi55oko ela drugi sjae.

Neko u vojskah hrabren tolinepri'atelje im potlaa,rijeke od ljudcke krvi prolitreskovita izpod maa.60

Svjetlji od sunca njetko iztjee,mudar svijesti, mogu rukom,i od velika ime steei ostavi krunu unukom.

Ali k s neumrlu65 tvoji djedi, slavom kitni,u pounu boju vrludobivahu nedobitni!

Vojske u moru sve njihovezloincom su smrtne bile70i kraljevstva i gradoveturske egle i plijenile:

tim na konju tvoj djed skovaoruanu sebi slikuotetijeh od treskova75carigradskom nevjerniku.

Nu svih jezik sve besjedebrzo bi se utrudile,kad bi vedre tvoje djedei pradjede brojit htile.80

Sa svijeh strana po plemenusunce od sunc ti iztee;svak bo u djelu i imenuod tvojijeh se svijet ree!

U Buljonskoj staroj kui85mati se oca tvoga rodi,u kijeh Gofred sja mogui,

k Jezusov grob slobodi;


28/31

28

Ivan Gunduli

a rodica tv estita,koje plemstvu slike nije,90

kraljica je glasovitaod esarske Austrije;slavni 'e esar dundo tebi,

k vie svijeh kruna sjedi,a najvei svi pod nebi95kralji od krstjn bratuedi.

Ali na ke pute smionezajedril' je m plav mala,ne boje se, da utoneu puini tvojijeh hvala!100

S novijem zracim svjetlos starapriobraa sunce u te,o kraljeva, o esarsinu, unue i nepute!

Sve pohvale, ke govore,105da u djedijeh tvojijeh sjaju,kako rijeke sve u moreu samom se tebi staju.

Tebe svaka kripos visi,svjet se u tebe s maem zdrua,110u oruju mogu ti si,a glasovit bez oruja.

Mira zidnja svijem visoka,

vojske oklopjem svim pobjenena trenutje tvoga oka115stavit e se podloene.

Obeava slava sade,i od slave vema istina,da, vas saj svijet da ne pade,podprla bi tv visina.120

Tvom velikom srcu tolipodobno bi carstvo bilo,sve, to arko sunce okoli,kad bi ti se podloilo.

Nu bi i tada vei bio125 od esarstva velikga:toliko si s' uzvisio

vrh svijeh asti svijeta ovoga!Ti prividi sve pameti,

znan, razborit, tih i stavan:130starac svijesti, mladac ljeti,

visok mislim, djelim slavan.Blagodarne tve su ruke,

svjeti mudro temeljiti,srce uzmnono, vrijedne odluke,135svi naini plemeniti;

proz tvoj se obraz vedri vidi,kako proz cklo, srce isto,

i u misli i u besjedijedno ima htjenje isto;140ud bez varke u istini,

i blagoa i dobrotaod srca te kraljem ini,i esarom od ivota;

lica draga pogled mili145ne probua bludne elje,ni istoa tvoja silitue ckvrnit vik postelje;

ne smeta se ni'ednom smeom,ni te oholi es velika,150meu sreom i nesreom

jednaka je tv prilika.es je mnoga tvojih puka,

to tvj kruni posluh daju;gdi svak ini satren huka,155

vijek zlatni oni uivaju.Ti u Livornu gradu haja

strijet po vodah grae nove,da im od svijeta sa svijeh krajasamo na stan zlato plove.160

U tvh rukah pravda ista

ne ugiba mjere od suda:tijem podlona tebi mistastoje u miru bez zla huda.

Tua imanja ti ne stie,165hte, svakomu da je svoje,er k dobri pastir strie,a ne dere ovce tvoje.

Ali u tebi sve jednakomilosrdje s pravdom slove;170na pedepse stupa lako,tee hrlo na darove.

Tko 'e kripostan, tko je vrijedanili u miru ili u boju,za vas ivot u as jedan175blagodarnos pozna tvoju.

Vrh koristi svih od svijetati sve dri nada svimaslavu boju i razpetaIsukrsta pred oima:180

po vitekoj zato siliiz korablja tvojih se uzesina mora sloboditiod turake klete guse.


29/31

29

Ivan Gunduli

Er dobitne tvoje plavi185im po moru silne tre,

pri sunanoj, tvojoj slaviIstoni se Mjesec smre;pae usred Carigrada

Otmanovi ezne i preda,190im se od vitez tvojih sada

junatvo mu pripovijeda.U isto doba pomo jaku

lje esaru, dundu tvomu,supro kletu i opaku195poluvjerstvu odmetnomu.

Tvo'i junaci na sve stranenevjernike rvu odmetne,i esarstvo nijemsko braneod navale plahe i tetne.200

Ali od vitez tvh slobodada 'e tolika, glas i slava,im hrabreni vojevodaPikolomin jaka 'e glava.

Njih ivotim u ivotu,205im pravu oni vjeru brane,trijebi 'e, od pakla na sramotukri dobitnik da ostane.

Tim Zmaj zaman od sjevera

pro esarskom Orlu pri:210vojska tv mu skube perai ognjena krila kri.

Ali 'e vrijeme, da svit slua,kako ljubav u radostidrui tebe kralja od du215i kraljicu od liposti,

kj pri'e od zlatnijeh prama stavinarav krunu oko ela,negoli onu, s km na glaviestita je i vesela.220

Izpod dzore svijetlih oi,s nje pogleda suncu slina,

vedra lica sred istoisja razbludna gospodina.Razumna je nje besjeda,225

puna 'e dike i milosti,zrcalo se u njoj gledaod najviijeh svih kriposti.

I ona, koja svijetla diklavisocijem se plemstvom resi,230iz esvine 'e zlatne nikla,k uzrastje do nebesi;

eka vas svijet uokoliu pokojnu mirnu vijeku,od dva sunca svijetla toli235nova sunca da isteku;

kojih zracim, kako sadavaijem, bit e kratka mjeraod istoka do zapada,od poludne do sjevera'.240

Nu kud vee mala pticas nejacijem leti krili,muklim glasom od slavicanatjeui uber mili?

Neka od Arna kufi bijeli245

estitosti tvoje poju,i oni slave pir veselii kraljicu, ljubi tvoju.

Druga pjesan kratku znanjuni prilii ni dotjee:250u snienu ja muanjuastit vas u izdalee.


30/31

30

Ivan Gunduli

RJENIK

Aloni- vijenci Aloni - vijenci od aloja,mediteranske biljke s velikim mesnatimlistovima

bljusti- uvati, nadziratibo- jerbrijeme- vrijemebrime- vrijeme

ci, cia- zbog, radi

cije, cjea- zbog, radicklo- staklockvrniti- skvrnuti

s- astes- kob, sudbinaesar- caresvina- crnika, vrsta zimzelenog stablaslinog hrastu koje raste na Sredozemljuis- ist

dake- dakledikla- djevojkadiklica- djevojicadohititi- shvatitidosle- dosaddraa- trn, bodljika; trnjedreselje- alost, tugadundo- stricdzora- zora

er- jer

goj- spokojstvo, mir; uitakgreb- grobgusa- gusar

ikada(uz negaciju) - nikadainako- drugaijeiskrnji- blinjiizljesti- izaiiztakmiti- dobiti, stei, izvojevati

jak- kao

jakno- kaojur- ve

kajni- pokajni, koji se kajekoli- kolikokrepina- krepost, krepkoakrivina- krivicaktiti, ktjeti- htjetikuf- labud

lipos(t)- ljepotalijer(gr.) - ljiljan

ljepos(t)- ljepotaljepirica- leptiricaljubi- ena, supruga

malina- malost, osobina neega to je malomiri- zidinemramorkome- kao mramormuati- utjeti, preutjetimue- utei

nedobitan - nepobjediv

nenasit- pelikannepokoj- nemirneponstvo- nepanjanepriklon - nemilostivneput(tal.) - neaknijemski- njemaki

obeseliti se- razveseliti seoblas- vlastobrtni- koji se okreeobsjednik- opsjedateljodiliti se- rastati seodreni- prez. 3. l. sg. od glagola odgnatiOrao- Austrija (koja u grbu ima orla)otar- oltarovehati- poveati

pedepsa(lat.) - kaznapedepsanje(lat.) - kanjavanjepia- hranapjesan - pjesmaplav- brod, laapokli- budui da, poto

poludne- jugpoluvjerstvo- protestantizam


31/31

Ivan Gunduli

postupiti- koraknutipreno- urno

pritecnik- onaj koji pritjee, pritie (upomo i sl.)protiv- nasuprotproz- kroz

razgojiti- razdebljati, razjaati, uveatirazmi- osimriti, rijeti- reirusa(tal.) - rua

saj- taj, ovajsavie- suviescijena- cijenasipant- izop, mirisna biljka iz porodiceusnaa, grm modrih i ljubiastih cvjetovaskazanje- prizorskroven - skrivenskube- upaju (od gl. skupsti)slaci- slatkisladci- slatkismea- smutnja, nemirspjevalac- pjesniksran - srdit, ljut

stanovit- vrst, stalanstavan - vrst, siguranstupaj- koraksvijetiti- svijetliti

svim - sasvimsvjet- savjet

ta- takotej- tetoli- tolikotrijebi- treba; trijebi (j)e- trebatrijes- grom

upaziti- opaziti

vaj- nesreavas- savvee- vievik- vijek; vas vik- uvijekvik, viku, vijeku- uvijek; (uz negaciju) -nikadvila- vila, djevojkaVirdilio- Vergilije, Publije Maron (70-19.pr. n. e.), rimski pjesnik; autor Eneide,Bukolika (Ekloga) i Georgika.

zabit- zaboravzameran - sjajan, izvrstanzgar- odozgo

zgled- pogledzlamenit- znamenit

gundulic - pjesme

Documents