7 . – 2 0 . l i p n j a 2 0 1 6 .

Grgur AkrapVrtlarov vrt

da ponovi taj detalj na liku proroka brata, u

trenutku frustracije i nemoći, vođen nagonom

ili predosjećajem, odlučio potegnuti jedan

radikalan potez četkom preko njegovih očiju?

Je li time prorok, poput majmuna mudraca

Mizaru koji rukama prekriva oči, slijep spram

zla, nepovjerenja i vrebajućih grimasa u

blizini? Apolonov prorok Tiresija, starozavjetni

prorok Izaija, kao i Neo u Matrixu gubitkom

jedne vrste vida stječu novu, moć proricanja

i vezu s duhovnim, nadnaravnim i ostalima

nevidljivim.

A zečja rupa i Vrtlarov vrt čudesa?

Ograđen i intiman, vrt je – za razliku

od šume – prostor koji pruža sigurnost i

omogućuje udruživanja prirode i ljudske

domišljatosti – slikarskoga instinkta, pigmenta

i platna s brižno odabranim motivima u kojima

Akrap povezuje osobno i začudno, duhovno i

nagonsko. Mjesto je to u kojemu bujanje života

vrtlaru dopušta nesmetan povratak prirodi, a

slikaru stvaranje i povratak esenciji slikarstva.

Akrapova fascinacija pigmentom, kvalitetom

boje i samom biti slike, jednim je dijelom i

pjesničke prirode, poput vrtlara koji uživa

osjetiti bujnu vegetaciju i prhku zemlju pod

bosim stopalima. A prorok, slikar i vrtlar sreću

pronalazi u njegovanju, bezuvjetnoj predanosti

pozivu i nezaobilaznoj frustraciji stalnim

traganjem. U Vrtlarovu vrtu prorok u ruci

pridržava zmaja. Usidren tako u stvarnosti,

traga za novim značenjima, znajući pritom

da su ona suvišna, te da će vječno ostati tek

prorokom u praznini svijeta.

Hanan El Sayed

Nekoliko vječnosti prošlo je, a Sveta fortifikacija,

neometana vjetrometinom tirkizne plave, još

uvijek je tihi čuvar beskraja i neprekinutog

krajolika. I tako će, dok je svijeta i vijeka, ostati

tek promatračnica i tajni portal – zečja rupa koja

doziva i vapi, u čijoj se dubini pogled gubi, a glas

tone i zvonka tišina zaustavlja dah. Žitka smjesa

začudnoga, materičnoga, hermetičnoga i katkad

prijetećega priča je pigmenta, platna i svjetlosti –

igrača čija uloga nadilazi potrebu za kontekstom,

konceptom ili opravdanjem. Ovdje, gdje je

racionalno suvišno, gdje se stilsko etiketiranje

djela pod svaku cijenu čini ograničavajućim i

zastarjelim, slika konačno biva slikom.

A na slici Grgura Akrapa motiv je često

slojevite i višestruke ikonografije, predmet koji

bogatstvom – ili teretom – (pra)simbolike ne

dopušta pasivno promatranje. Širom otvorene

prijeteće ralje, obrambene kule na crvenome,

apokaliptičnome nebu i zeleno-plava glava bika

bude sjećanje na minule civilizacije i drevne

ambleme smrti, života, promjene i požude. I

dok Aronovo zlatno tele Jahve pretvara u prah

i legendu, kod Akrapa ono sja patinom bronce i

punoćom boje. Krv bikova mnogi su prolijevali u

znak žrtve, nadajući se brzomu kraju zime i spasu

proljećem, moleći gnjevne i tvrdoglave bogove

za kišu, plodnu zemlju i dobru žetvu. Akrapovo

platno, crveno i krvavo oko bikove glave, bljesak

je iskonskoga straha, nagona i žestine kojom

su stari ljudi i još stariji bogovi jednom vladali

svijetom, a britki kontrast užarene crvene i ledene

plave podsjetnik je na vječnu borbu životinjskoga i

ljudskoga, nagonskoga i duhovnoga, jina i janga.

Trag drukčije povijesti, intimne i tajanstvene,

ostavlja Stalni gost, žena čiji groteskni osmijeh

poput noćne more proganja i prijeti, te slika plave

haljine nepoznate vlasnice. Tu, baš kao i na

mnogim Akrapovim djelima, rubovi gologa platna

uokviruju motiv, podsjećajući time na fizikalnu

stvarnost slike i slikarskoga postupka kojima je

intimna ispovijed, začudnost motiva i ikonografija

suprotstavljena i demistificirana. Na slici Ritual,

u tonovima prepoznatljive zeleno-plave, osmijeh

žene koja stoji pored morskoga psa, slično

tamnoputoj nepozvanoj gošći, lažna je i jeziva

grimasa. Jednom neustrašivi vladar podmorja

sada je trofej koji žena u haljini cvjetnoga uzorka

i stariji muškarac ponosno izlažu. Tiha nelagoda,

svršenost i predosjećaj opasnosti potvrđeni su

nadrealnom oprečenošću između lovca i lovine,

pobjednika i trofeja, igrača i igračke.

Vrt Grgura Akrapa krije još jednoga Lovca,

konjanika – junaka ili agresora u zaustavljenome

trenutku na platnu velikoga formata. Ušetavši

u kompoziciju koja jednostavnošću i izmjenom

vodoravnih polja nedvojbeno podsjeća na

apstrakciju Marka Rothka, konjanikovo lice,

premazano gustim potezom plave, netragom

nestaje. Prekrivenih očiju i licem okrenutim

prema promatraču, konjanik se doima

tajanstvenim – gotovo opasnim, izazivajući

nepovjerenje i sumnju u mogućnost da je njegov

pogled uperen u novi plijen. Sličan ali deblji

potez gotovo reljefne kvalitete Akrap povlači

preko očiju jednog od proroka Braće, paru

gotovo identičnih portreta muških bradatih figura

s aureolama. Kontrast zasićene plave i zemljane

terakote osvježen je svijetlećom, reflektirajućom

snježnom bjelinom, a otkrivene oči proroka

skrivene su sjenom od užarenog pustinjskoga

sunca. Je li Akrap, gotovo opsjednut namjerom

Pozivamo vas na otvaranje izložbe

VRTLAROV VRTGrgura Akrapa

Utorak, 7. lipnja 2016. u 20.00 sati.

Grgur Akrap (Zagreb, 1988.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na nekoliko samostalnih i brojnim skupnim izložbama. Finalist je Nagrade za suvremenu hrvatsku umjetnost t-ht@msu.hr. Dobitnik je jedne od dvije jednakovrijedne nagrade za mladog umjetnika 3. bijenala slikarstva, prve nagrade Zaprešićke minijature i nagrade za najbolji diplomski rad. Živi i radi u Zagrebu.

Kontakt: grgur.akrap@gmail.com

Nakladnik MATICA HRVATSKA

Za nakladnika STJEPAN DAMJANOVIĆ

Voditelj galerije VANJA BABIĆ

Savjet galerije VANJA BABIĆ, NEVA LUKIĆ, FEĐA GAVRILOVIĆ, ŽELJKO MARCI UŠ, ZOLTAN NOVAK, ENES QU IEN

Autor teksta HANAN EL SAYED

Foto JURAJ VUGLAČ

Likovna oprema ŽELJKO PODOREŠKI

TisakDENONA d.o.o.

Ulica Matice hrvatske 2 ZagrebRadno vrijeme:utorak-petak 13-19, subota 11-13 sati