GRAMATIKA OD 5. DO 8. RAZREDA

VRSTE RIJEČI:

PROMJENJIVE – imenice, glagoli, pridjevi, zamjenice, brojevi

NEPROMJENJIVE – prilozi, prijedlozi, veznici, usklici, čestice

- promjena imenica, pridjeva, zamjenica i brojeva naziva se DEKLINACIJA ili SKLONIDBA (promjena po padežima)

- promjena glagola po licima naziva se SPREZANJE ili KONJUGACIJA

- padeži u hrvatskom jeziku su:

1. NOMINATIV (Tko? Što? radi)

2. GENITIV (Koga? Čega? nema)

3. DATIV (Komu? Čemu? dajem)

4. AKUZATIV (Koga? Što? vidim)

5. VOKATIV (nema padežnog pitanja, koristimo usklik OJ! EJ!)

6. LOKATIV (O komu? O čemu? razgovaramo)

7. INSTRUMENTAL (S kim? S čim? idemo)

- imenice mogu biti:

1. opće – pišu se malim slovom

vlastite – pišu se velikim slovom i

zbirne – označavaju skup ili zbir nečega

(npr. kamenje, granje, grmlje, lišće,

grožđe, momčad, prasad, pilad, janjad…)

2. konkretne – označavaju nešto opipljivo (stol,

ploča)

apstraktne – nešto neopipljivo (ljubav, dobrota,

prijateljstvo, mudrost…)

- pridjevi mogu biti:

opisni (kazuju nam kakvo je što)

posvojni (kazuju nam čije je što;

- ako imaju nastavke -ov, -ev,

-in, pišu se velikim slovom

- ako imaju nastavke -ski, -ški,

-čki, pišu se malim slovom)

gradivni (kazuju od čega je što)

- promjena pridjeva po stupnjevima

naziva se STUPNJEVANJE

ili KOMPARACIJA

- stupnjevi u komparaciji su:

pozitiv

komparativ (nastavci -ji, -iji, -ši)

superlativ (naj- + komparativ)

- brojevi mogu biti:

GLAVNI (kazuju koliko čega

ima; količinu nečega)

REDNI (kazuju koje je što po

redu)

- zamjenice su:

1. osobne – ja, ti, on, ona, ono /

mi, vi, oni, one, ona

2. posvojne – moj, tvoj, njegov, njezin/njen,

naš, vaš, njihov

3. povratna – sebe, se (to je oblik za genitiv

jer ta zamjenica nema nominativ)

4. povratno-posvojna – svoj

5. pokazne – ovaj, taj, onaj, ovakav, takav,

onakav, ovolik, tolik, onolik

6. upitne – tko, što, koji, čiji, kakav, kolik

7. odnosne – (iste, samo su u izjavnim

rečenicama)

8. neodređene – svi, nitko, bilo tko,

ništa, nešto, tko god…

GLAGOLI

- promjenjiva vrsta riječi kojom izričemo radnju, stanje i zbivanje

- podjela glagola:

- po značenju:

glagoli radnje, stanja i zbivanja

- po vidu:

svršeni i nesvršeni glagoli

- po predmetu radnje:

prelazni, neprelazni i povratni glagoli

- infinitiv – neodređeni glagolski oblik koji završava na –ti ili -ći

- glagolski

pridjevi:

a) radni (aktivni) – subjekt radi neku radnju-nastavci su: -o, -la, -lo, -li, -le, -la

b) trpni (pasivni) – subjekt trpi posljedice neke radnje-nastavci su: -n, -t, -en, -jen

- glagolska

vremena:

1. PREZENT – sadašnje jednostavno glagolsko vrijeme

- nastavci: a) –am, -aš, -a, -amo, -ate, -aju b) –em, -eš, -e, -emo, -ete, -u c) –jem, -ješ, -je, -jemo, -jete, -ju d) –im, -iš, -i, -imo, -ite, -e

- glasovne promjene u prezentu:

PALATALIZACIJA – glasovna promjena u kojoj glasovi k, g, h ispred i prelaze u č, ž, špeći pečemvući vučem

JOTACIJA – stapanje glasova d, t, l, n s glasom j u đ, ć, lj, njpisati pišemkretati krećem

2. PERFEKT – prošlo složeno glagolsko vrijeme- sastoji se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

3. AORIST – prošlo svršeno glagolsko vrijeme jer se tvori samo od svršenihglagola- jednostavno glagolsko vrijeme

- nastavci: -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše (kad glagol završava na –sti ili –ći)

-h, -, - , -smo, -ste, -še (kad glagol završava na

–ti)

4. IMPERFEKT - prošlo nesvršeno vrijeme jer se tvori samo od nesvršenih glagola- jednostavno glagolsko vrijeme

-nastavci: a) -ah, -aše, -aše, -asmo, -aste, -ahu b) -jah, -jaše, -jaše, -jasmo, -jaste, -jahu c) -ijah, -ijaše, -ijaše, -ijasmo, -ijaste, -ijahu

- glasovne

promjene:

SIBILARIZACIJA - glasovna promjena u kojoj glasovi k, g, h ispred e prelaze u c, z, speći pecijahvući vucijah

EPENTEZA – glas l koji se javlja između glasova b, p, m i v i glasa jživjeti življah

JOTACIJAnositi nošahdolaziti dolažah

5. PLUSKVAMPERFEKT– prošlo složeno glagolsko vrijeme čija se radnja dešava prije neke druge prošle radnje (pretprošlo glagolsko vrijeme)

- tvori se od imperfekta ili perfekta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

6. FUTUR PRVI –

buduće složeno

glagolsko vrijeme

- tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva

7. FUTUR DRUGI – predbuduće glagolsko vrijeme čija se radnja dešava prije neke druge buduće radnje (radnje futura prvog)

- tvori se od svršenog prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

- glagolski načini:

1.IMPERATIV – zapovjedni način

- nastavci su: -, -mo, -te

-i, -imo, -ite

-j, -jmo, -jte

- pravi imperativ je u 2. licu jednine i 1. i 2. licu množine

- u 3. licu jednine i množine se tvori pomoću čestice neka + prezent

2. KONDICIONAL PRVI – izriče se

savjet, molba, pogodba…

- tvori se pomoću aorista pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

3. KONDICIONAL DRUGI – sastoji se od kondicionala prvog pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

- glagolski prilozi:

1. sadašnji (nesvršeni glagoli; 3. lice množine prezenta + -ći)

2. prošli (svršeni glagoli; -vši ili –avši)

PRILOZI – izriču okolnosti neke radnje:

mjesto – odgovaraju na pitanja:

Gdje? Kamo? Kuda?

vrijeme – pitanja: Kada? Otkad? Dokad?

način – pitanja: Kako? Na koji način?

uzrok – pitanja: Zašto? Zbog čega?

količinu – pitanje: Koliko?

PRIJEDLOZI – dodaju se ispred imenskih riječi i utječu na padež te riječi (ispod, iznad, k(a), s(a), na, u, po, pri, prema…)

VEZNICI – povezuju dva pojma ili dvije rečenice (i, pa, te, ni, niti, a, ali, no, ili…)

USKLICI (UZVICI) – izriču neko raspoloženje ili se oponašaju zvukovi iz prirode (uh, jao, joj, pljus, tres, oho…)

ČESTICE – barem, baš, da, ne, li, zar, ma …

SLUŽBA RIJEČI:

PREDIKAT – može biti:

glagolski - čini ga glagol

imenski - čini ga bilo koji oblik

glagola biti + neka

imenska riječ (imenica,

pridjev, zamjenica, broj)

SUBJEKT – imenica ili zamjenica u

nominativu

OBJEKT – može biti:

izravni (bliži, direktni) – u akuzativu

ili genitivu koji je zamjenjiv

akuzativom

neizravni (dalji, indirektni) – u nekom

drugom padežu ili prijedložnom

akuzativu

PRILOŽNE OZNAKE – mogu biti:

priložna oznaka mjesta (pitanje: Gdje? Kuda?

Kamo? Odakle? Dokle?)

priložna oznaka vremena (Kad? Otkad? Dokad?)

priložna oznaka načina (Kako? Na koji način?)

priložna oznaka uzroka (Zašto? Zbog čega?)

priložna oznaka društva (S Kim?)

priložna oznaka sredstva (S kojim sredstvom,

alatom?)…

ATRIBUT – može biti:

pridjevski (kad je pridjev,

zamjenica ili broj)

imenički (čini ga imenica u

genitivu)

APOZICIJA – imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i s njom je u istom rodu, broju i padežu