GRAĐANSKO – 2. KOLOKVIJ

Odgovornost za nedostatke

Pravila o posljedicama ispunjenja s nedostacima primjenjuju se samo na potpune (naplatne) dvostranoobvezne ugovore.

Pod pojmom materijalnih nedostataka treba podrazumijevati sva odstupanja faktičnih obilježja činidbe kojom je obveza ispunjena, odnosno odstupanja obilježja objekta te činidbe od obilježja ugovorene činidbe.

Materijalni nedostaci se dijele na:

a) nedostatke u količini (kvantiteti) – postoje kada dužnik preda vjerovniku veću ili manju količinu od ugovorene

b) nedostatke u kakvoći (kvalitete, osobinama) – postoje kad objekt kojim je obveza ispunjena:

nema faktična svojstva koja su ugovorena izrijekom ili prešutno nema svojstva potrebna za posebnu uporabu za koju je stjecatelj pribavlja, a prenositelj je za takvu uporabu znao

nema svojstva potrebna za redovitu uporabu nema svojstva koja treba imati prema propisima o normizaciji i drugim propisima

nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označivanje stvari i dr.)

bude nepravilno montiran, ako je usluga montaže bila uključena u ispunjenje ugovora, kad je nepravilno montiran zbog nedostataka u uputama za montažu

Pravni nedostatak postoji kad na predmetu kojim je obveza ispunjena postoji neko pravo treće osobe – ili/i neko javnopravno ograničenje – koje stjecatelju onemogućuje da u punom opsegu stekne ona prava, ili ono pravo koje na predmetu ispunjenja treba steći prema ugovoru. Načelno, može se raditi o bilo kojem stvarnom pravu, npr. Vlasništvu, uključujući i terete, autorskom pravu ili rjeđe, pravu obveznopravnog karaktera, npr. zabilježba u zemljišnim knjigama upisana na temelju obveznopravnog odnosa.

Odgovornost za pravne nedostatke zove se ZAŠTITA OD EVIKCIJE. Evikcija može biti:

1. sudska (postojanje prava trećeg je utvrđeno odlukom nadležnog tijela)2. izvansudska (pravo trećeg postoji, ali nije utvrđeno odlukom nadležnog tijela)

Pravni nedostaci se dijele na:

one koji isključuju stjecateljeva prava = POTPUNA EVIKCIJA one koje umanjuju ili ograničuju stjecateljeva prava = DJELOMIČNA EVIKCIJA

1

Opće pretpostavke odgovornosti i za faktične (materijalne) i za pravne nedostatke su:

naplatnost ugovora, ispunjenje obveze (ispunjenje s nedostacima razlikuje se od zakašnjenja odnosno neispunjenja;

vjerovnik nije dužan primiti ispunjenje s nedostacima) da stjecatelj nije znao, niti morao znati za nedostatke postojanje nedostataka u trenutku prijelaza rizika slučajne propasti, ili oštećenja predmeta

ispunjenja s prenositelja na stjecatelja (a za pravni nedostatak bitno je da postoji u trenutku kad stjecatelj stekne, odnosno treba steći neko pravo, npr. vlasništvo na pokretnini u trenutku preuzimanja)

da ugovorom nije isključena odgovornost za nedostatke (međutim ništetna će biti odredba o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostake kad je prenositelj znao ili za njih nije mogao ne znati

Kod materijalnih nedostataka, ugovorno je ograničenje ili isključenje odgovornosti ništetno ako je:

1. odredba nametnuta zbog prenositeljeva monopolističkog položaja, 2. ako je riječ o potrošačkom ugovoru

Dodatne pretpostavke odgovornosti za materijalne nedostatke su i:

1. da nedostatak nije neznatan (ovisi o ugovoru i okolnostima konkretnog slučaja), 2. da nije riječ o prisilnoj javnoj prodaji = svaka prodaja stvari koja se ne obavlja dobrovoljno, kao što su, primjerice, prodaja nekretnina ili pokretnina u ovršnom postupku (prema autorovu mišljenju prisilna bi javna prodaja isključivala samo odgovornost za nedostatke u kakvoći, ali ne i u količini generičnih stvari)3. da se nedostaci pokažu prije nego što isteknu dvije godine od predaje predmeta stjecatelju.

Pretpostavke očuvanja stjecateljevih prava su:

1. obavješćivanje o nedostacima (stjecatelj neće izgubiti prava unatoč neobavješćivanju, ako je prenositelj znao, ili morao znati za nedostatke te ako se odrekao prigovora nepravodobne obaviještenosti. Obavijest ne mora imati određen sadržaj ni oblik osim kod trgovačkih ugovora – kod njih mora sadržavati opis nedostatka i poziv prenositelju da pregleda predmet ispunjenja.

Kod pravnih nedostataka postoji izričita obveza stjecatelja da obavijesti prenositelja o mogućnosti postojanja prava trećeg).

Rokovi su:

a) kod vidljivih nedostatka – odmah ako su obje strane nazočne pregledu predmeta, a ako nisu nazočni rok je 8 dana , a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja u odnosu na trenutak primitka

b) kod skrivenih nedostataka – u subjektivnom roku od dva mjeseca , kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, u objektivnom roku od dvije godine, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci od predaje predmeta ispunjenja

2. postavljanje zahtjeva unutar zakonskih rokova (to su prekluzivni rokovi, kod materijalnih nedostataka rok je dvije godine od slanja obavijesti o nedostacima prenositelju

2

Prekluzivni nije u dva slučaja:

a) kad je stjecatelj prenositeljevom prijevarom bio naveden na propuštanje vršenja svojih prava u tom roku, tj. na propuštanje podizanja odgovarajuće tužbe, ili druge odgovarajuće postupovnopravne radnje (rok je istek zastarnog roka)

b) kad stjecatelj još nije ispunio svoju obvezu prema prenositelju a kod pravnih nedostataka rok je godina dana od saznanja za pravo trećeg kod izvansudske evikcije, a kod sudske evikcije šest mjeseci od pravomoćnog okončanja postupka)

Prava koja pripadaju stjecatelju su:

1. zahtijevati uredno ispunjenje (kod nedostatak u kakvoći – zahtjevati ispunjenje bez materijalnih nedostataka; kod nedostatka u količini – nadopunu do ukupno dogovorene količine; kod pravnih nedostatka - zahtijevati oslobođenje predmeta ispunjenja od prava trećega, ili predaju drugog predmeta ispunjenja koji neće imati pravni nedostatak)

2. zahtijevati sniženje cijene (odnosno naknade koju se obvezao platiti prenositelju, to pravo postoji kumulativno s pravom na naknadu štete)

3. zahtijevati naknadu štete (pripada stjecatelju kumulativno s bilo kojim drugim pravom, naknada štete može biti:

a) na predmetu ispunjenja (damnum quod rem)b) u vezi s predmetom ispunjenja (damnum circa rem) i c) koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima (damnum extra rem), naziva se

još i popratna, prateća, refleksna, sekundarna, sporedna i posredna šteta.

4. raskinuti ugovor - moraju biti kumulativno ispunjene dvije pretpostavke:

a) mogućnost vraćanja objekta ispunjenja dužniku (tu postoje 3 iznimke kada će vjerovnik ipak moći raskinuti ugovor unatoč nemogućnosti vraćanja:

1. nemogućnost vraćanja je nastupila zbog nedostataka zbog kojih vjerovnik želi raskinuti ugovor2. rezultat ispunjenja zbog nedostatka propadne ili bude potrošen redovnitom upotrebom3. objekt ispunjenja nije moguće vratiti zbog propasti ili oštećenja zbog događaja koji ne potječe od stjecatelja

b) stek primjerenog naknadnog roka za uredno ispunjenje

Kod potpune sudske evikcije ugovor između prenositelja i stjecatelja raskida se po samom zakonu, a stjecatelj stječe pravo na naknadu štete. Kad je sudska evikcija djelomična – tj. kad pravo trećega ograničuje ili umanjuje, ali ne isključuje stjecateljeva prava– ugovor između prenositelja i stjecatelja ne raskida se ex lege, nego stjecatelju pripada pravo na jednostrani raskid ugovora očitovanjem volje ili – alternativno tome – zahtjev za razmjerno sniženje cijene. Uz to stjecatelju pripada i pravo na naknadu štete.

5. kad je riječ o pravnim nedostacima, postoji i pravo priznanja trećemu njegovog prava (ta prava trećeg moraju biti očito osnovana)Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja

3

Nemogućnost ispunjenja (potpuna ili djelomična) obveze jedne strane na obvezu druge strane u dvostranoobveznom ugovoru može biti:

1.za koju ne odgovara ni jedna, ni druga strana (nastaje kad je ta nemogućnost nastala zbog više sile, tj. događaja koji je:

a) izvanredanb) vanjskic) u vrijeme sklapanja ugovora nepredvidljiv za ugovornu stranud) neizbježan ili neuklonjiv e) nemoguće ga je spriječitif) nastao je nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze

Kad, zbog događaja koji ima ova obilježja, ispunjenje obveze jednoj strani postane potpuno nemoguće, gasi se i obveza druge strane, što znači da ona postaje oslobođena dužnosti ispunjenja. Zbog toga je, prestao obveznopravni odnos.

2.za koju odgovara druga strana (događaji koji su nastali kao posljedica njezinih radnji ili/i propuštanja koje je poduzimala s nakanom ili zbog propuštanja dužne pozornosti) u tom slučaju prva strana zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani, a obveza joj se gasi

VI. SREDSTVA ZA POJAČANJE UGOVORA

Zapravo bi se to moglo nazvati »sredstva za povećanje vjerojatnosti urednog ispunjenja« ili »sredstva za osiguranje ispunjenja«.

To su instituti koji povećavaju vjerojatnost urednog ispunjenja tako što:

a) ili utječu na imovinu kojom se odgovara za ispunjenje obveze:

1. tako što je izuzimaju iz mogućnosti raspolaganja na način koji bi onemogućio namirenje iz te imovine - kao u slučajevima prava zadržanja, zaloga, hipoteke i fiducijarnog prijenosa, 2. ili tu imovinu povećavaju (pobijanje dužnikovih pravnih radnja, jamstvo i pristupanje dugu))

b) ili dodatno sankcioniraju neispunjenje, odnosno neuredno ispunjenje (zatezne kamate, ugovorna kazna i kapara)

2. Vrste sredstava i pojedina sredstva

Sredstva za osiguranje ispunjenja – prema kriteriju pravnog temelja primjene – mogu se podijeliti na:

a) ona koja se primjenjuju na temelju zakona b) ona koja se primjenjuju na temelju pravnog posla (ugovora) koji prema vjerovniku poduzima

dužnik ili treća osobaDruga podjela (zbog bitno drugačijeg pravnog položaja strana) je na:

a) akcesorna sredstva - kao i akcesorni (sporedni, ovisni) pravni poslovi – pravno su ovisna o obveznom odnosu iz kojega proizlazi tražbina koja se osigurava, dijele njegovu pravnu sudbinu i čvrsto su povezana s tim odnosom

b) samostalna sredstva – ne ovise o obveznom odnosu iz kojega proizlazi osigurana tražbina i nisu pravno povezana s tim odnosom

4

Podjela sredstava osiguranja prema tome osigurava li se ispunjenje obveze nekom stvari – a ovdje treba ubrojiti i prava – ili, uz dužnika, u odnos prema vjerovniku stupa još neka osoba:

»osobno pojačanje«

Kad u odnos prema vjerovniku stupa treći – primjerice kao jamac ili osoba koja pristupa dugu – nastaje obveza trećega prema vjerovniku. Treći vjerovniku za ispunjenje obveze odgovara čitavom svojom imovinom – kao i svaki drugi dužnik – pa je, na taj način, ujedno povećana i imovina kojom se odgovara za ispunjenje obveze jer više ne odgovara samo dužnik svojom imovinom nego i treći svojom imovinom

»stvarno pojačanje«

Osiguranje ispunjenja pomoću stvari ili prava češće je zasnivanjem stvarnog prava u korist vjerovnika, nego zasnivanjem obveznog prava, tj. tražbine. Zasnivanjem stvarnog prava na stvari ili pravu, u korist vjerovnika, tražbine se osiguravaju kad se u korist vjerovnika na određenoj stvari ili pravu zasnuje založno pravo, odnosno hipoteka, te kad se stvar ili pravo fiducijarno prenesu vjerovniku. O osiguranju zasnivanjem tražbine riječ je u slučaju ustupa tražbine (cesije) radi osiguranja.

VII. PROMJENE U OBVEZNOPRAVNIM ODNOSIMA

1. OPĆENITO

Obično ugovaratelji ili sudionici obveznog odnosa od nastanka takvog odnosa do njegova ispunjenja ostaju isti. Isto se tako prvotno ugovorena ili nastala obveza mora ispuniti u cijelosti. U tom je smislu obveznopravni odnos određen (individualiziran) kad su određeni (utvrđeni) njegovi subjekti i kad je određen, ili barem odrediv njegov sadržaj.

U obveznopravnim odnosima moguće su promjene u svezi:

Sa subjektima, odnosno stranama odnosa - tako da se zamijeni (promijeni) vjerovnik ili dužnik, odnosno oba. Promjene u svezi sa subjektima ne utječu na identitet obveznopravnog odnosa i on ostaje isti kakav je postojao prije promjena (sadržaj odnosa ostaje nepromijenjen – primjerice, različiti rokovi i dalje teku).

1. na mjesto postojećeg subjekta stupa novi subjekt, a postojeći subjekt izlazi iz odnosa i prestaje biti strana u odnosu (prijenos ugovora, cesija (ustupanje tražbine), subrogacija i preuzimanje duga)

2. jedna strana gubi svojstvo vjerovnika ili dužnika, a novi subjekt stječe to svojstvo (pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja i jamstvo)

3. uz postojeći subjekt, u obveznopravni odnos stupa još neka osoba, a postojeći subjekt zadržava svojstvo koje je dotad imao

promjena u svezi sa subjektima je i asignacija koju se ne može uvrstiti u ovu podjelu jer kod nje novi subjekt ne ulazi u odnos ni umjesto starog, ni uz stari.

s predmetom obveze - tako da se promijeni sadržaj obveza (obnova i nagodba). Promjene u svezi sa sadržajem obveznog odnosa mogu prouzročiti promjene pravnog identiteta tog odnosa ako zadiru ili u glavnu činidbu (dakle ne sporednu), ili u pravnu osnovu (postojeći obvezni odnos može prestati i novi nastati, odnosno da može biti promijenjen identitet obveznopravnog odnosa

5

sadržaj odnosa promijenjen, pa, primjerice, počinju teći novi rokovi).

Tome treba dodati i mogućnosti da se ukupni obvezni odnosi jednog ugovaratelja prenesu na novi subjekt (prijenos ugovora).

2. PROMJENE U SVEZI SA SUBJEKTIMA (STRANAMA)

1. Prijenos ugovora

1.1. Definicija i razgraničenje od cesije i preuzimanja duga

Prijenos ugovora - pravni posao kojim jedna strana (prenositelj) prenosi trećoj osobi (primatelju) sva svoja prava i obveze iz već postojećeg dvostranoobveznog ugovora, s time da druga strana iz tog odnosa pristane na takav prijenos.

a) Pri prijenosu ugovora cjelokupan ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu, a identitet prvobitnog obveznog odnosa nije se promijenio.

b) Prenositelj u cijelosti ispada iz pravnog odnosa i na njegovo mjesto dolazi treći – primatelj ugovora, a druga strana ostaje.

c) ne smijemo ga izjednačiti s prelaskom cjelokupne imovine s jedne osobe na drugu jer pri prijenosu ugovora nije posrijedi univerzalna sukcesija

d) sadržaj kod prijenosa ugovora nije sam ugovor – jer se pod ugovorom podrazumijeva postignuta suglasnost volja suugovaratelja o zasnivanju, promjeni i prestanku nekog pravnog odnosa.

e) Sadržaj »prijenosa ugovora« je prenositeljev ugovorni status, pod čime se podrazumijevaju ponajprije prava i obveze koje pripadaju ustupitelju prema drugoj ugovornoj strani, na temelju ugovora ili zakona (primjerice pravo zahtjeva na ispunjenje ugovora), ali i sva moguća prava u svezi s nekom pravnom situacijom (primjerice pravo zahtijevati poništenje ugovora zbog nedostatka volje na strani suugovaratelja)

Ovaj institut valja razlikovati od:

a) ustupa tražbine (cesija) - dolazi do ustupa tražbine i samo do promjene osobe koja je vjerovnika. nije nužno postojanje dvostranoobveznog ugovora, već se on može obavljati i kod

jednostranoobveznih i nenaplatnih ugovora, ali i kod nekih izvanugovornih obvezai. Suprotno tome, prijenos ugovora može se obaviti samo kod dvostranoobveznih

ugovorab. ako se i ustupa tražbina iz naplatnog ugovora, na novog vjerovnika prelazi samo tražbina,

pa stari vjerovnik ostaje dužniki. kod prijenosa ugovora na trećega prelaze oba svojstva, i vjerovnika i dužnika.

b) preuzimanja duga - dolazi jedino do promjene osobe dužnikaa. može obaviti i kod jednostranoobveznih i izvanugovornih obveza

i. prijenos ugovora može se obaviti samo kod dvostranoobveznih i naplatnih ugovora

6

1.2. Pretpostavke prijenosa ugovora

Za prijenos ugovora potrebno je ispunjenje sljedećih pretpostavaka:

a) postojanje dvostranoobveznog ugovora - uvijek je riječ samo o dvostranoobveznom ugovoru u kojemu oba suugovaratelja imaju međusobna prava i obveze. Ugovor koji se ustupa mora biti još neispunjen jer nema svrhe ustupati ugovor koji je već ispunjen i koji je proizveo pravne učinke

b) da nije u pitanju ugovor s obzirom na osobna svojstva suugovaratelja (intuitu personae) - ugovor koji se prenosi mora biti prenosiv

c) sporazum prenositelja i trećega - koji ima karakter ugovora čiji predmet su sva prava i obveze prenositelja iz ugovora koji se prenosi. Taj ugovor može biti jednostrano ili dvostrano obvezujući, ali je uvijek ugovor, a jednostranim se pravnim poslom prenositelja ugovor ne bi mogao prenijeti trećemu jer on preuzima i obveze iz tog ugovora, a ne stječe samo prava. Ugovor o prijenosu ugovora je neformalan

d) pristanak druge strane - tj. suugovaratelja prenositelja ugovora koji se prenosi

može se dati unaprijed, istodobno sa sklapanjem ugovora između prenositelja i primatelja, ali i naknadno

Učinci prijenosa nastupaju:

1. od trenutka kad druga strana dade svoj pristanak, ako je pristanak dala nakon sklapanja ugovora o prijenosu ugovora, 2. od trenutka kad je druga strana izviještena o tome da je sklopljen ugovor o prijenosu ugovora, ako je pristanak dan unaprijed

Pristanak »ostajuće« (druge) strane ima konstitutivan značaj, tj. ugovorni odnos između prenositelja i primatelja ne nastaje bez pristanka druge strane. Pristanak mora biti dan u obliku koji je zakonom propisan za prenesen ugovor.

1.3. Pravni učinci prijenosa ugovora

Glavni učinak prijenosa ugovora je u tome da primatelj stupa u ugovorni odnos i postaje nositelj prava i obveza, a prenositelj u cijelosti izlazi iz ugovornog odnosa. Primatelj zauzima položaj prenositelja i postaje vjerovnik i dužnik prema drugoj ugovornoj (ostajućoj) strani.

No, ako je ustupitelj, kao dužnik, dao ostajućoj strani zalog, kaparu, preuzeo obvezu plaćanja ugovorne kazne zbog osiguranja ispunjenja i sl., on ostaje i dalje u obveznom odnosu prema drugoj strani, ali sada kao sporedni dužnik.

Druga je situacija ako je netko treći dao zalog, kaparu itd. za prenositelja kao dužnika – jer s prijenosom ugovora ove sporedne obveze ne ostaju i ne vrijede automatski za novog dužnika – primatelja, već bi se to moralo izričito ugovoriti.

Sporedna prava kod prijenosa ugovora, koja su postojala do prijenosa, prelaze na primatelja kao vjerovnika i na njih se odgovarajuće primjenjuju odredbe o sporednim pravima, kao kod ugovora o preuzimanju duga.

7

1.4. Odgovornost prenositelja

Prenositelj je odgovoran za valjanost prenesenog ugovora tj. za njegovu istinitost (veritet).

Prenesen ugovor mora biti dvostranoobvezan i naplatni ugovor, a sam ugovor o prijenosu to ne mora biti, tj. može biti naplatni i nenaplatni.

Kod naplatnog ugovora o prijenosu ugovora primatelj je obvezan prenositelju isplatiti određenu naknadu, i to bez obzira na to hoće li od druge (ostajuće) strane naplatiti svoju tražbinu. Prenese li prenositelj na primatelja nepostojeći, ništetan ili pobojan ugovor (neovisno o naplatnosti ili nenaplatnosti ugovora o prijenosu ugovora), zbog nesavjesnog postupanja odgovara za naknadu štete koju je primatelj pretrpio zbog toga što nije mogao ostvariti očekivane učinke.

Prenositelj ne odgovara primatelju za ispunjenje druge strane.

Prenositelj prema zakonu ne odgovara primatelju za ispunjenje ugovora od ostajuće strane prenesenog ugovora (tj. prenositelj ne odgovara za bonitet druge strane). Ipak, on se može ugovorom obvezati primatelju za ispunjenje prenesenog ugovora od ostajuće strane, dakle i za bonitet tražbine (jamstvo del credere). Ne može li primatelj naplatiti tražbinu od druge ugovorne strane, prenositelj kao jamac duguje ispunjenje tražbine prema preuzimatelju.

Prenositelj ne odgovara drugoj strani ni za ispunjenje preuzimatelja.

Prenositelj prema zakonu ne jamči ni drugoj (ostajućoj) strani prenesenog ugovora da će preuzimatelj prema njoj ispuniti obveze iz prenesenog ugovora, ali ugovorom s drugom stranom može se i na to obvezati.

Pri prijenosu ugovora prenositelj, znači, može preuzeti dvostruko jamstvo – za ispunjenje ugovora i prema primatelju i prema drugoj strani.

1.5. Prigovori ostajuće strane i primatelja

Prijenosom ugovora položaj se druge (ostajuće) strane ne mijenja zbog toga što je umjesto jednog suugovaratelja (prenositelja) dobila drugog (primatelja).

Radi zaštite interesa ostajuće strane, zakonodavac joj daje izričito pravo da prema primatelju može rabiti sve prigovore koji su u svezi s prenesenim ugovorom (primjerice prigovor zastare, ništetnosti, nedostatka oblika itd.), ali i one koje ima iz drugih odnosa s njim.

No, druga strana ne može staviti primatelju prigovore koji su vezani uz osobnost prenositelja. To znači da druga strana u svezi s prenesenim ugovorom može primatelju staviti sve objektivne prigovore, a subjektivne samo ako ih ima prema njemu, a ne i prema prenositelju.

8

2. Promjene u svezi s vjerovnicima

Ustupanje potraživanja (cesija)

Pojam, pravne osnove i tražbine

Ustup tražbine (cesija) - prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika (cesionara), a dužnik (cesus) i tražbina ostaju.

On je jedan od tzv. trostranih pravnih odnosa:

1. odnos dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) i dužnika (cesusa), 2. odnos dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) i novog vjerovnika (cesionara) 3. odnos novog vjerovnika (cesionara) i dužnika (cesusa).

Moguće pravne osnove cesije su:

a) ugovor - najčešća je tzv. ugovorna ili dragovoljna cesija pri kojoj se i najjasnije očituju njezina obilježja

ona nastaje sklapanjem ugovora između dosadašnjeg (prenositelja, cedenta) i novog (primatelja, cesionara) vjerovnika

b) zakon – zakonska cesija nastaje kad se steknu određene činjenice predviđene zakonom

ima slučajeva kad vjerovnik može biti prisiljen da svoju tražbinu prenese na drugoga – što se naziva nužnom cesijom

razlika između nužne (cessio necessaria) i zakonske cesije je u tome što, pri zakonskoj cesiji, tražbina prelazi s cedenta na cesionara bez posebnog akta prenošenja, a pri nužnoj cesiji uvijek je potreban poseban cesijski akt

c) sudska odluka (ili odluka nekoga drugog organa) - sudske cesije nastaju na temelju sudske odluke, primjerice u postupku ovrhe, kad sud ovršenikovu tražbinu prema određenom dužniku dodijeli tražitelju ovrhe

d) oporuka - oporukom se neka tražbina može prenijeti na nasljednika ili nekog trećega, pod uvjetom da je nasljednik prihvati.

Postoje određene tražbine koje – bez obzira na to kako su nastale (pravna osnova) i unatoč načelnoj slobodi raspolaganja tražbinama – cedent ne može prenijeti na cesionara.

To su tražbine:

a) čiji je prijenos zabranjen zakonom (primjerice tražbine koje su nastale iz poreznih, carinskih i sličnih javnopravnih ovlasti upravnih organa) jer su te tražbine izvan prometa

b) koje su vezane uz osobu (osobnost) vjerovnika, kod kojih je riječ o strogo osobnim pravima vjerovnika (kao što su tražbina iz alimentacije, mirovinskog, zdravstvenog osiguranja itd.)

c) koje se, po svojoj prirodi, protive prenošenju na drugoga

9

Sve ostale tražbine mogu se prenositi cesijom.

dospjele tražbine (najčešće novčane) - redovito se prenose buduće tražbine – mogu se prenositi kad je dosta vjerojatno da će u budućnosti nastati te ako se zna osoba vjerovnika. uvjetne tražbine - također se mogu prenositi i djeljive tražbine - dopušteno je i njihovo djelomično cediranje

Odnos cedenta i cesusa

Općenito

Odnos između cedenta i dužnika može biti bilo koji pravni odnos iz kojega proistječe cedentova tražbina prema dužniku (cesusu), iako se najčešće ustupaju tražbine iz pravnih poslova, bilo jednostranih ili ugovora.

Ovaj odnos bitno utječe na preostale pravne odnose koji postoje u okviru cesije jer – primjerice u slučaju naplatne cesije, cedent odgovara cesionaru za postojanje ustupljene tražbine, a cesus se zahtjevu cesionara za ispunjenje može suprotstaviti prigovorima kojima se do ustupa mogao suprotstaviti tom zahtjevu cedenta. Posebno važan učinak na daljnje odnose stvara ugovorna klauzula o zabrani cediranja, ugovorena između cedenta i dužnika

2.1.2.2. Ugovorna klauzula o zabrani cediranja

Od taksativno navedenih tražbina, koje je prisilnom normom zabranjeno ustupati, moramo razlikovati slučajeve u kojima ustup tražbina nije zabranjen, ali su cedent i cesus posebnom klauzulom (pactum de non cedendo) utvrdili obvezu vjerovnika da svoje tražbine prema dužniku ne smije:

(1) uopće ustupiti (apsolutna zabrana), ili ih (2) može ustupiti, ali samo uz pristanak dužnika (relativna zabrana)

Pravni problem nastaje ako vjerovnik, unatoč takvom sporazumu s dužnikom, ipak svoje tražbine prenese na trećega, novog vjerovnika.

Valja utvrditi koji pravni učinak ima cesija, unatoč ugovornoj zabrani:

a) prema dužnikub) prema cesionaru

Ad a) ZOO je izričito riješio situaciju samo kad je riječ o učinku prema dužniku (cesusu), tj. kad ugovor o ustupu prema dužniku nema pravnog učinka. To znači, ustupi li vjerovnik tražbinu trećemu, usprkos ugovornoj klauzuli o zabrani cediranja, u dužnikovu položaju ništa se ne mijenja jer za njega stari vjerovnik ostaje vjerovnikom i on se oslobađa svoje obveze ako je ispuni starom vjerovniku.

Ad b) Kad je riječ o učinku ustupa prema cesionaru, unatoč klauzuli o zabrani, sklopljenoj između cedenta i dužnika, iz logičnog tumačenja teksta st. 2. čl. 80. ZOO može se zaključiti da je takav ustup valjan, bez obzira na to je li cesionar znao, ili nije znao za postojanje zabrane.

10

Odnos cedenta i cesionara

Ugovor o cesiji

Odnos ustupitelja (cedenta) i primatelja (cesionara) – kad je riječ o ugovornoj cesiji – nastaje u trenutku valjanog sklapanja ugovora o cesiji (ustupu) koji je:

a) konsenzualan b) načelno neformalan ugovor - pri čemu »načelno« znači da bi on iznimno morao biti u određenom obliku, kad bi određen oblik bio pretpostavka valjanosti pravnog posla iz kojega potječe tražbina koja se cedira, tj. kad bi se pravilo o paritetu oblika protezalo i na ugovor o ustupu. c) akcesoran - jer ne može postojati ako ne postoji neki pravni odnos iz kojega proizlazi cedentova tražbina i dijeli pravnu sudbinu tog odnosad) apstraktan ili kauzalan jer njegova kauza može (primjerice u slučaju naplatne cesije, odnosno prodaje tražbine), ili ne mora (primjerice u slučaju besplatne cesije) biti vidljiva prema van.

2.1.3.2. Prijelaz tražbine od jedne strane drugoj

U trenutku kad je sklopljen ugovor o ustupu tražbine ona prelazi iz imovine ustupitelja u imovinu primatelja i od tog trenutka primatelj stječe ovlasti poduzimanja radnja radi ostvarivanja svoje tražbine, a ponajprije zahtijevanja od ustupitelja da o ustupu obavijesti dužnika.

Kako bi mogao poduzimati radnje radi ostvarivanja tražbine, nužno je da primatelj ima dokaze kojima će se dužniku legitimirati kao novi vjerovnik, ali i u odnosu prema trećima kojima treba dokazati svoja prava. Stoga je prisilnim odredbama propisano da je, kad je riječ o prijenosu tražbina o kojima postoji isprava, ili čije je ostvarenje uvjetovano postojanjem neke isprave, ustupitelj te isprave obvezan predati primatelju.

Kad je ustupitelj dužan predati isprave, to se odnosi ne samo na glavna već i sporedna prava jer, primjerice, odredbe o jamstvu, ugovornoj kazni i sl. mogu biti sklopljene ne samo u glavnom ugovoru već i posebnim ugovorima.

Ustupitelj može prenijeti i samo dio tražbina (djelomičan ustup). No, primatelj kojemu je ustupljen takav dio također mora imati dokaze o svojim pravima. Kako mu se za dio tražbina ne može prenijeti isprava o cijeloj tražbini, ustupitelj je – ne pribavi li nove isprave o dijelovima tražbina – dužan predati primatelju ovjeren prijepis isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljene tražbine.

Original isprave kod potpune cesije, odnosno ovjeren prijepis isprave kod djelomične cesije, ustupitelj je obvezan predati primatelju ipso iure, a na zahtjev primatelja dužan je izdati i ovjerenu potvrdu o ustupu kod obje cesije.

2.1.3.3. Posebno o sporednim pravima

I kod ustupanja sporedna prava dijele sudbinu glavnoga, pa cesionar preuzima tražbinu onakvu kakva je ona bila kod ustupitelja, što znači da je preuzima i sa svim sporednim pravima.

Zakonodavac navodi neka najčešća sporedna prava kao što su: pravo prvenstva naplate, hipoteku, zalog, jamstvo, pravo na jamstvo, kamate, ugovornu kaznu i sl., a uvrstiti se mogu i plodovi koji su također sporedna prava koja se prenose s glavnom tražbinom.

11

Dospjele, a još neisplaćene kamate

na buduće kamate koje postoje uz glavnu tražbinu primjenjuje se opće pravilo o sporednim pravima. ako postoje kamate koje su dospjele, a još nisu isplaćene, postoji zakonska pretpostavka da su one ustupljene s glavnom tražbinom dospjele, a neisplaćene kamate nisu sporedne tražbine koje bi automatski dijelile sudbinu glavne tražbine, pa je stoga zakonom postavljena oboriva pretpostavka da su one ustupljene s glavnom tražbinom.

Poseban propis za predaju založene stvari

često je vjerovnik za osiguranje naplate svoje tražbine od dužnika, ili od nekoga trećeg (zalogodavatelja), primio neku stvar u zalog kao zalogoprimatelj. Ustupi li vjerovnik (cedent) tražbinu, po pravilu i zalog kao sporedno pravo prelazi na cesionara. Međutim, kako je založno pravo stvarno pravo na tuđoj stvari, cedent zalogoprimatelj je samo posjednik založene stvari, i on je, bez suglasnosti zalogodavatelja, ne može predati novom vjerovniku.

dade li dužnik (zalogodavatelj) suglasnost za predaju stvari cesionaru, ona ostaje kod cedenta koji je čuva, ali sada kao čuvar (depozitar) za račun cesionara.

Karakter odredaba o sporednim pravima

Odredbe zakona o sporednim pravima su dispozitivne :

1. ugovaratelji mogu prijelaz sporednih prava isključiti, ali i proširiti2. ako se ustupa izravno prema zakonu, proistječe da se sporedna prava ne mogu samostalno, bez

glavne tražbine, prenijeti3. sporedna prava su akcesorna i, kao takva, nesamostalna, jedino ako posebnom normom nije

drukčije omogućeno

Učinak prema dužniku (obavijest, notifikacija)

Ugovor o ustupu tražbine je dvostrani pravni posao između cedenta i cesionara.

1. promjenom vjerovnika ne mijenja se položaj dužnika kad je riječ o obvezi koja ga tereti pa za prijenos tražbine nije potreban njegov pristanak

2. zbog toga je ugovor o prijenosu tražbine perfektan u trenutku sklapanja ugovora3. dužnik ne sudjeluje pri sklapanju tog ugovora i, u krajnjoj crti, ne mora biti niti obaviješten o

cesiji da bi se postigao pun učinak ustupa4. ustupitelj (cedent) je dužan izvijestiti dužnika o učinjenom ustupu prema ugovoru o cesiji, kako

bi on znao da svoju obvezu mora ispuniti novom vjerovniku, a obavijest se može učiniti u bilo kojem obliku jer zakon ne zahtijeva neki poseban oblik

5. od dužnikova prijama obavijesti valjano je samo ono ispunjenje koje dužnik učini cesionaru6. ne ispuni li cedent svoju obvezu izvješćivanja, pa dužnik svoju obvezu ispuni njemu, obveza je

valjano ispunjena i gasi se

Dužnikov odnos prema ustupitelju nije vezan samo uz notifikaciju o učinjenom ustupu već i uz činjenicu je li on znao za ustup.

12

Moguće su dvije situacije:

a) dužnik za ustup tražbine nije znao - Ispuni li dužnik obvezu ustupitelju nakon obavljenog ustupa, ali prije nego što je izviješten o ustupu, a nije znao za ustup, ispunjenje obveze je valjano i ona se gasi

b) znao je za njega - Nije li dužnik bio izviješten o ustupu od cedenta (primjerice, obavijestio ga je cesionar), tj. znao je za ustup, pa je ipak prije prijama obavijesti od ustupitelja ispunio obvezu njemu, obveza se nije ugasila i on ju je dužan ispuniti primatelju. Tek poslije ispunjenja obveze primatelju obveza se gasi, a dužnik bi od ustupitelja imao pravo postaviti zahtjev zbog stjecanja bez osnove

2.1.3.5. Odgovornost cedenta prema cesionaru

Za odnose između cedenta i cesionara bitno je:

a) odgovara li, i u kojoj mjeri, cedent za postojanje ustupljene tražbine (veritet, istinitost) b) hoće li cesionar moći naplatiti tražbinu od dužnika (bonitet, naplativost)

Nenaplatne cesije (primjerice, cedent je tražbinu darovao cesionaru)

a) cedent ne odgovara za veritet, tj. ne jamči ni da je ustupljena tražbina doista postojala u trenutku kad je učinjen ustup

b) ne odgovara ni za bonitet, tj. ne jamči da će se ustupljena tražbina moći naplatiti nakon dospijeća

Naplatna cesija (tražbina ustupljena uz naknadu)

a) cedent ex lege odgovara za veritet, što znači da odgovara za postojanje tražbine u trenutku kad je učinjen ustup

b) za bonitet, tj. za naplativost ustupljene tražbine cedent ne odgovara, eo ipso. Kako bi cedent odgovarao i za naplativost, potrebno je tako ugovoriti između cedenta i cesionara. No, i u tom slučaju ustupitelj ne odgovara za punu svotu ustupljene tražbine, već samo do visine one svote koju je primio od primatelja. Odgovornost ustupitelja – kad je ugovorena – obuhvaća i naplativost kamata, troškova ustupa i troškova postupka protiv dužnika.

Trenutak odlučan kod odgovornosti za naplativost ustupljene tražbine:

a) ustupitelj odgovara samo ako je nenaplativost dospjele tražbine postojala u trenutku kad je učinjen ustup

b) ako u trenutku sklapanja ugovora o cesiji tražbina još nije dospjela, ustupitelj odgovara za naplativost u trenutku dospjelosti tražbine, a za poslije nastalu nenaplativost ne odgovara

Odredbe o odgovornosti cedenta prema cesionaru su dispozitivne, pa se odgovornost cedenta može i drukčije ugovoriti.

Jedina je prisilna odredba čl. 87. st. 2. ZOO:

Veća se odgovornost savjesnog ustupitelja, od one predviđene u tom stavku, ne može ugovoriti. Manja se odgovornost može ugovoriti (redovito kod ustupa sumnjivih tražbina, zatim onih o kojima se već vodi spor i sl., jer je neizvjesno hoće li se uopće ostvariti naplata i u kojem opsegu.

Kako i primatelj time preuzima rizik, obično ne plaća za tražbinu njezinu nominalnu vrijednost, već manju.)

13

Odnos cesionara i cesusa (dužnik)

nastaje saznavanjem dužnika za obavljenu cesiju cesionar prema dužniku ima ista prava po obujmu i po sadržaju, koja je imao cedent do ustupa, a osim glavne tražbine na njega prelaze i sva sporedna prava cesijom se ne smije pogoršati položaj dužnika, pa on može istaknuti cesionaru – osim prigovora koje ima prema njemu kao takvom – sve one prigovore koje bi mogao istaknuti cedentu do trenutka u kojemu je saznao za ustup npr. prigovor zastare tražbine, prigovor prijeboja i sl

Dužnik ne može staviti novom vjerovniku neke prigovore koje je mogao staviti starom, poput:

prigovora osobne prirode, npr. gubitka cedentove poslovne sposobnosti nakon obavljene cesije,

prigovora prijeboja ako je ista tražbina više puta dalje ustupana (cedent prvom cesionaru, on drugomu, drugi trećemu itd.), a dužnik je u međuvremenu propustio moguće prebijanje prema nekom od tih sukcesivnih vjerovnika.Prigovor prijeboja dužnik može uspješno postaviti samo prema prvobitnom cedentu i posljednjem cesionaru, jasno, ako prema njima ima kakvu tražbinu, a ne može im staviti u prijeboj neku svoju kompenzibilnu tražbinu koju ima prema osobama koje su bile cesionari u međuvremenu.

Poseban prigovor koji dužnik može staviti cesionaru jest prigovor da je on sa svojim vjerovnikom sklopio odredbu o zabrani ustupa, pa ugovor o ustupu uopće nema učinak prema njemu.

Dužnik može s cedentom ili cesionarom ugovoriti djelomično ili potpuno odreknuće od prava da stavi navedene prigovore, a ugovor o odreknuću prava je valjan i tada ako je sklopljen prije ugovora o ustupu između cedenta i cesionara. Izjava mora biti jasna i ovisna je o slučajevima o kojima je riječ. Može biti u obliku priznanja duga, ali i bilo koje izjave volje. Ipak, odreknuće od prigovora može se pretpostaviti samo ako je izjava dana nedvojbeno.

2.1.5. Višestruko ustupanje

a) ustupanje iste tražbine vjerovnika nekolicini osoba - sukcesivna cesija b) obavješćivanje ima dodatnu ulogu, ne samo u odnosu između ustupitelja i primatelja već i u

odnosu prema ugovoru između njih c) ustupi li stari vjerovnik cijelu tražbinu raznim osobama, tražbina pripada onoj osobi o kojoj je

ustupitelj najprije obavijestio dužnika, ili koja se prva od više njih javila dužniku. Samo je ta osoba cesionar.

Dužnik može valjano ispuniti svoju obvezu u sukcesivnoj cesiji na jedan od ovih načina:

1. prije notifikacije, ako za nju nije znao, ispunjava je prvobitnom vjerovniku2. nakon notifikacije – onoj osobi – cesionaru – o kojoj ga je cedent obavijestio da mu je novi

vjerovnik, odnosno onome koji se prvi javio kao takav3. deponiranjem duga sudu, ako je nesiguran u tome kojoj od više osoba treba ispuniti obvezu

14

2.1.6. Posebni slučajevi ustupa tražbine

ZOO razlikuje sljedeće posebne slučajeve ustupa tražbina (tzv. oslabljena cesija):

a) ustup umjesto ispunjenja - kad dužnik, umjesto ispunjenja svoje obveze, ustupi vjerovniku svoju tražbinu (ili jedan njezin dio) koju ima prema svojem dužniku, kako bi se tim ustupom oslobodio svoje obveze prema vjerovniku (cesionaru).

Takvo ustupanje je zapravo zamjena ispunjenja jer su se vjerovnik i dužnik sporazumjeli da će se dužnik osloboditi svoje obveze na taj način što će, umjesto dužne činidbe, ispuniti neku drugu – ovdje, umjesto isplate duga svojem vjerovniku, ustupa mu svoju tražbinu prema trećemu.

Ustupom (sklapanjem ugovora o cesiji) umjesto ispunjenja gasi se obveza koju je ustupitelj imao prema primatelju do svote ustupljene tražbine, a tražbina ustupitelja prema dužniku prelazi na primatelja. b) ustup radi ispunjenja (naplaćivanja)

Inkaso cesija - postoji kad dužnik ustupi svojem vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja (naplaćivanja), a ne umjesto njega, i tada se njegova obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu, a ne već u trenutku ustupa, kao kod ustupa umjesto ispunjenja.

Ta se cesija približava punomoći za naplatu i postoji kad dužnik, kao ustupitelj, ustupi svojem vjerovniku, kao primatelju, svoju tražbinu prema nekom svojem dužniku radi toga da primatelj (vjerovnik) tu tražbinu naplati od cedentova dužnika.

Ako i kad primatelj namiri svoju tražbinu iz tražbine koju je ustupitelj imao prema svojem dužniku, primatelj (vjerovnik) je zapravo ostvario svoju tražbinu koju je imao prema ustupitelju (cedentu). Ne naplati li primatelj tražbinu u cijelosti, zadržava ono što je naplatio od dužnika, a za ostatak tražbine i dalje ima zahtjev prema ustupitelju.

Primatelj je obvezan, i kod ustupa umjesto ispunjenja i kod ustupa radi naplaćivanja, predati ustupitelju sve ono što naplati od dužnika više od svote koju je ustupitelj dugovao primatelju. Svrha je, naime, kod obje ove cesije u tome da primatelj namiri svoju tražbinu koju ima prema ustupitelju. Kako vjerovnik – primatelj ne smije steći veću korist od one koju bi ostvario ispunjenjem svoje tražbine bez primjene cesije, eventualni višak mora predati ustupitelju (tj. svojem primarnom dužniku).

Kako kod ustupa radi naplaćivanja tražbina ostaje u imovini ustupitelja do naplate od dužnika, dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je izviješten o ustupu, što nije slučaj kod redovite cesije.

c) ustup radi osiguranja

Postoji kad je ustup učinjen radi osiguranja neke primateljeve tražbine prema ustupitelju.

npr. A ima neku tražbinu prema B, pa želi tu tražbinu osigurati na taj način da mu B cedira svoju tražbinu prema C. Primatelj je dužan brinuti se, s pozornošću dobroga gospodarstvenika (odnosno dobrog domaćina), o naplati ustupljene mu tražbine. Nakon obavljene naplate, kad zadrži koliko mu je potrebno za namirenje vlastite tražbine od ustupitelja, dužan je njemu predati višak.

Fiducijarne cesije: ustup radi naplaćivanja i ustup radi osiguranja

U oba slučaja cesionar nije ovlašten ustupljenu tražbinu dalje otuđivati, kao što može pri redovitoj cesiji ili ustupu umjesto ispunjenja, nego je dužan, nakon postignute svrhe cediranja (naplata ili osiguranje), prenijeti natrag na cedenta tu istu tražbinu, ako nije prestala, odnosno ono što više naplati.

15

Fiducijarni odnos

Pri kojemu fiducijant prenosi neko pravo na fiducijara i pritom ugovara da, nakon postignuća određenog cilja, fiducijar ponovno prenese to isto pravo na njega.

Pri fiducijarnoj cesiji riječ je o dva ugovora:

a) ugovoru o cesiji - ugovor ograničenog gospodarskog učinka ustupab) ugovoru o fiduciji - ugovor vraćanja ustupljene tražbine nakon postignuća svrhe ustupa

Razlika između ustupa radi naplaćivanja i ustupa radi osiguranja:

1. ustup radi naplaćivanja - ako je tražbina dospjela, primatelj može odmah zahtijevati naplatu, a ako još nije dospjela, pravo se primatelja odlaže do dospijeća

2. ustup radi osiguranja - tražbina je prenesena radi osiguranja nekog duga te ga primatelj ne može ostvariti odmah, pa ni ako je dospjelo, već samo ako mu je ustupitelj – dužnik ispunio obvezu radi koje mu je i ustupio tražbinu kao osiguranje

Personalna subrogacija

Pojam i razlikovanje

Personalna subrogacija je prijelaz vjerovnikove tražbine (koju ima prema dužniku) na osobu koja ju je ispunila umjesto dužnika (ispunitelj, isplatitelj, solvens). Kako, prijelazom tražbine na ispunitelja, on postaje novi vjerovnik, subrogacija je promjena u svezi s vjerovnikom, kao i cesija.

Razlike između subrogacije i cesije:

a) pri ustupu (cesiji) vjerovnik je dužan o ustupu tražbina obavijestiti dužnika, a pri personalnoj subrogaciji ZOO ne propisuje notifikaciju,

b) pri naplatnom ustupu cedent odgovara cesionaru i za veritet, i za bonitet (ako ga ugovore), a pri personalnoj subrogaciji vjerovnik ne odgovara ni za veritet, ni za bonitet tražbina,

c) pri ustupu cedentova tražbina prelazi na cesionara u trenutku sklapanja ugovora o cesiji, a pri personalnoj subrogaciji tražbina prelazi na ispunitelja tek u vrijeme ispunjenja dužnikove obveze,

Cesionar ima prema dužniku sva prava kao i cedent, bez obzira na to koliko je platio za tražbinu, a ispunitelj kod personalne subrogacije samo onoliko koliko je platio.

Personalna subrogacija (subrogacija osoba) - prelazak tražbina s vjerovnika na ispunitelja, odnosno s jedne osobe na drugu

Realna (stvarna) subrogacija - kad dužnik umjesto dužne činidbe ispunjava obvezu vjerovnika nekom drugom činidbom

16

Pravni temelji personalne subrogacije

Subrogacija može nastati:

a) na temelju ugovora - ugovorna subrogacija

ispunjava li treća osoba tuđu obvezu, može taj ispunitelj prije, ili u trenutku ispunjenja, ugovoriti s vjerovnikom da ispunjena tražbina prijeđe na njega (ispunitelja, solvensa).

na ispunitelja mogu prijeći vjerovnikova prava i na temelju ugovora između dužnika i ispunitelja, ali u takvom slučaju ugovor mora biti sklopljen prije ispunjenja.

prijelaz ispunjene tražbine s vjerovnika na ispunitelja u oba se slučaja mora ugovoriti

b) na temelju zakona – zakonska subrogacija

prijelaz ispunjene tražbine na temelju zakona

npr. nastaje kad dužnikovu obvezu ispuni jamac ili druga osoba koja ima pravni interes za to da dužnikova obveza bude ispunjena

Odnos vjerovnika i ispunitelja

Ugovorna personalna subrogacija

Kod ugovorne personalne subrogacije postoje dvije inačice:

a) ugovor sklapaju vjerovnik i ispunitelj

Ovaj ugovor sklapa se prije, ili pri ispunjenju dužnikove obveze od ispunitelja, što znači da ugovor koji bi bio sklopljen poslije ispunjenja dužnikove obveze ne bi imao pravnog učinka jer u trenutku ispunjenja obveze ona prestaje, ako prije nije ugovorena subrogacija. No, ponudi li dužnik vjerovniku da sam odmah ispuni svoju obvezu, vjerovnik ju je obvezan primiti i ne može primiti ispunjenje treće osobe, makar s njom sklopio ugovor o personalnoj subrogaciji. Za valjanost tog ugovora nije potrebna suglasnost dužnika jer nije ugrožen njegov interes.

b) ugovor sklapaju dužnik i ispunitelj

Ovaj ugovor mora biti sklopljen prije ispunjenja, a u praksi pri ispunjenju obveze vjerovniku od treće osobe ne sudjeluje dužnik. Za taj ugovor nije potrebna suglasnost vjerovnika jer se personalnom subrogacijom ne ugrožavaju njegova prava, a zakon ne predviđa ni obvezu izvješćivanja vjerovnika o tome.

I jedan i drugi ugovor odnose se (ponajprije) na glavnu tražbinu. Kad je riječ o sudbini sporednih prava u oba slučaja – tj. i kad ugovor o personalnoj subrogaciji sklapaju vjerovnik i ispunitelj, i kad ga sklapaju dužnik i ispunitelj – ugovorom se može predvidjeti da na ispunitelja s glavnim tražbinam prelaze sva, ili samo neka sporedna prava, a sporedna prava koja ne prijeđu na ispunitelja ostaju vjerovniku, ako mogu samostalno postojati.

Oblik ugovora o personalnoj subrogaciji nije posebno predviđen, pa vrijede opća pravila o neformalnosti oblika. No, kad bi ugovor o personalnoj subrogaciji bio usmeno sklopljen između vjerovnika i ispunitelja, ispunitelj bi mogao doći u poteškoće glede legitimacije prema dužniku jer bi morao drugim dokazima

17

dokazivati ispunjenje dužnikove obveze prema vjerovniku (pisana potvrda vjerovnika, svjedoci i sl.) i prijelaz vjerovnikove tražbine na njega, pa preporučujemo da se taj ugovor sklopi u pisanom obliku.

Ugovor o personalnoj subrogaciji može biti naplatan i besplatan, s tim da se ugovaranje naplate ne protivi načelu savjesnosti i poštenja i načelu jednake vrijednosti davanja te da ugovaranjem naknade nije povrijeđeno pravilo kako ispunitelj od dužnika ne može zahtijevati više nego što je platio vjerovniku.

Glavni namjeravan učinak ugovora - prijelaz vjerovnikovih prava na ispunitelja, zbiva se u trenutku kad ispunitelj ispuni dužnikovu obvezu.

Zakonska personalna subrogacija

postoji ako je ispunitelj dužnikove obveze treća osoba koja ima neki pravni interes u ispunjenju obveze, pa tada, po samom zakonu, na tu treću osobu prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

prijelaz tražbine nastupa u trenutku ispunjenja obveze. Vjerovnik ni dužnik ne mogu spriječiti ispunitelja u ispunjenju dužnikove obveze, pa subrogacija nastupa neovisno o njihovoj volji, a ispunitelj ne mora, pri ispunjenju obveze, obrazlagati da ispunjava dužnikovu obvezu sa svrhom nastupanja zakonske personalne subrogacije.

Djelomično ispunjenje i subrogacija

postoji ispuni li se ona samo jednim dijelom, a moguće je kod djeljive obveze, odnosno one koja se može ispuniti u dijelovima, a da se ne nanosi (povrijedi) njezino sučanstvo (supstancija) ili nerazmjerno smanji vrijednost.

treća osoba može također djelomično ispuniti obvezu dužnika, tj. moguća je personalna subrogacija i kod djelomičnog ispunjenja. U slučaju djelomičnog ispunjenja vjerovnikove glavne tražbine od djelomičnog ispunitelja na njega prelaze samo ona sporedna prava kojima je bilo osigurano ispunjenje tog dijela ispunjene tražbine, uz oborivu zakonsku pretpostavku da ta prava nisu potrebna za ispunjenje ostatka vjerovnikove tražbine.

npr., ako je ispunjenje tražbina osigurano ugovornom kaznom, kod djelomičnog ispunjenja vjerovnik je obvezan prenijeti na ispunitelja pravo na razmjerni dio ugovorne kazne. No, ako je ispunjenje tražbine osigurano bjanko-mjenicom, vjerovnik nije obvezan prenijeti mjenicu na ispunitelja jer je ona potrebna za ispunjenje ostatka tražbine.

Dokazi i sredstva osiguranja

kako bi ispunitelju prema dužniku bilo olakšano ostvarivanje prava stečenih personalnom subrogacijom, zakon nalaže vjerovniku da je obvezan predati ispunitelju sredstva: a) kojima se tražbina dokazuje (dokazna sredstva), ili b) sredstva kojima se tražbina osigurava

uobičajena dokazna sredstva jesu obveznica, zadužnica, priznanica, sudska odluka i sl., a sredstvo osiguranja je obično neko sporedno pravo koje je u svezi s obvezom imao vjerovnik. On mora ispunitelju predati isprave kojima se dokazuju sporedna prava, kao što je ugovor o jamstvu, zemljišnoknjižna isprava o hipoteci, sporazum o ugovornoj kazni itd.

18

kad je predmet osiguranja neka pokretna stvar koju je dužnik, ili neka treća osoba za njega, kao zalog predao vjerovniku, založena stvar u načelu ostaje kod vjerovnika – da je drži i čuva za ispunitelja. No, ako zalogodavatelj pristane na to da se založena stvar preda ispunitelju, vjerovnik ju je iznimno obvezan predati ispunitelju. Pristanak zalogodavatelja je potreban zato što njemu nije svejedno tko drži zalog i on ne mora imati povjerenje u ispunitelja, ili ne u onoj mjeri u kojoj je imao u zalogoprimatelja.

ako bi pak vjerovnik, kao zalogoprimatelj, vratio stvar zalogodavatelju bez suglasnosti ispunitelja, odgovarao bi mu za svu štetu koja bi mu zbog toga nastala.

Odnos ispunitelja i dužnika

Svota koju može zahtijevati ispunitelj (solvens)

ugovornom ili zakonskom personalnom subrogacijom tražbina u cijelosti ili djelomično prelazi na ispunitelja, ovisno o tome je li ispunitelj ispunio čitavu dužnikovu obvezu, ili samo jedan dio. U prvom slučaju čitava vjerovnikova tražbina prelazi na ispunitelja i samo on postaje dužnikov vjerovnik. Ako je pak ispunitelj obvezu ispunio samo djelomično, na njega prelazi samo ispunjen dio tražbine, a preostali ostaje na vjerovniku i u tom dijelu on i nadalje ima tražbinu prema dužniku.

kako bi se izbjegla situacija da se prema dužniku pojave dva vjerovnika za istu obvezu, odnosno bez njegove volje uvećanu obvezu, ispunitelj može od dužnika zahtijevati samo onu svotu koju je isplatio vjerovniku, odnosno samo onaj dio u kojemu je ispunio tražbinu. Ovo pravilo je prisilne prirode.

Isključenje odgovornosti vjerovnika

treća osoba koja ispunjava dužnikovu obvezu čini to na vlastitu inicijativu, kad god subrogacija nije ugovorena, ali o tome odlučuje svojom voljom i u slučaju sklapanja ugovora o subrogaciji, pa i rizik postojanja (istinitosti, veritet) i naplativosti tražbina (bonitet) mora sama snositi.

stoga vjerovnik kojemu je ispunitelj ispunio obvezu dužnika ne odgovara ispunitelju ni za postojanje, ni za naplativost tražbine u trenutku ispunjenja.

vjerovnik ne odgovara niti za veritet, niti za bonitet ex lege, ali – kako su općenito odredbe o personalnoj subrogaciji dispozitivne prirode – dopustivo je da vjerovnik i ispunitelj ugovorom o subrogaciji ugovore odgovornosti vjerovnika za veritet i bonitet

kad vjerovnik ne odgovara niti za veritet, niti za bonitet, a ispunitelj ispuni obvezu, moguće je da ispunitelj ne može naplatiti tražbinu od dužnika, bilo zbog ništetnosti, poništenja, ili iz nekoga drugog razloga. Tada će postojati stanje u kojemu je dio ispuniteljeve imovine prešao u imovinu vjerovnika, a ispuniteljeva je imovina smanjena jer on nije naplatio tražbinu od dužnika

kako takvo stanje odgovara stjecanju bez osnove – u kojemu je vjerovnik obogaćeni, a ispunitelj osiromašeni – ispunitelj ima od vjerovnika pravo zahtijevati povrat plaćenoga prema pravilima o stjecanju bez osnove

19

Promjene u svezi s dužnicima

Preuzimanje duga

je ugovor kojim se netko treći (preuzimatelj – intercedent) obvezuje dužniku preuzeti na sebe njegov dug, a vjerovnik se s tim složi

preuzeti se može svaki dug, osim onoga stroge osobne prirode kod kojih su svojstva dužnika bitna za ispunjenje obveze. Isto se tako može preuzeti dio duga i cijeli dug, u kojem se slučaju takvo preuzimanje naziva ekspromisijom.

Ugovor o preuzimanju duga

sklapaju ga treći (preuzimatelj) i dužnik i taj je ugovor konsenzualan, apstraktan, akcesoran i neformalan jer zakon ne propisuje određen oblik

može se sklopiti samo kad je riječ o onim obvezama koje nisu strogo osobne i na njega se odgovarajuće primjenjuju pravila o tražbinama koje se ne mogu cedirati.

Pristanak vjerovnika

pristanak na ugovor o preuzimanju duga je bitan za učinak tog ugovora prema njemu jer mu nije svejedno tko mu je dužan. Vjerovnik ne mora dati pristanak na promjenu dužnika, ne pruža li mu on jednake ili veće izglede za namirenje tražbina.

odredba o nužnosti pristanka dužnika je prisilnog značaja, pa stari dužnik i preuzimatelj ne mogu ugovorom isključiti nužnost pristanka vjerovnika.

nužno je da vjerovnik bude obaviješten o sklapanju ugovora, a obavijestiti ga mogu ili stari dužnik, ili preuzimatelj, pa vjerovnik ili jednom, ili drugom može priopćiti pristanak na preuzimanje duga. Vjerovnik pristanak može dati izričito, ali i konkludentnim radnjama, no ipak tako da je jasno izražen.

svoj pristanak vjerovnik mora dati u primjerenom roku. Ne učini li to, stari i novi dužnik mogu ga zajedno, ili svaki posebno, pozvati da se u određenom roku izjasni, a ako on to u tom roku ne učini, drži se da nije pristao jer i njegova šutnja ima značenje odbijanja.

Pravni učinci

nastupaju u trenutku sklapanja ugovora, ako vjerovnik dade pristanak na njih.

ugovorom o preuzimanju duga preuzimatelj – novi dužnik – stupa na mjesto prijašnjeg (starog) dužnika, tako da se stari dužnik oslobađa obveze, a sadržaj obveze ostaje isti: novi dužnik duguje vjerovniku isto ono što mu je dugovao stari dužnik jer se prvobitna tražbina nije ugasila.

posrijedi je prava promjena dužnika pri kojoj stari dužnik potpuno ispada iz obveznog odnosa, a za novog ne nastaje njegova vlastita nova obveza, nego on postaje dužnik obveze koju je imao stari dužnik.

vjerovnik koji se suglasio s ugovorom o preuzimanju duga ima isti položaj prema preuzimatelju (novom dužniku) kao što ga je imao prema prijašnjem dužniku – jer je obveza ostala ista. Eventualna promjena sadržaja obveze može uslijediti samo sporazumom između novog dužnika i vjerovnika.

20

Sporedna prava

promjena subjekata ne utječe na identitet (sadržaj) obveznopravnog odnosa, pa opće načelo – prema kojemu sporedna (akcesorna) prava dijele sudbinu glavnog – vrijedi i kod ugovora o preuzimanju duga, a to znači da sporedna prava koja su postojala uz tražbinu ostaju vjerovniku i dalje.

zbog posebnosti koje mogu nastati kod preuzimanja tuđeg duga, drukčija pravila postoje glede jamstva i zaloga ako su ih dale treće osobe, te glede kamata dospjelih do preuzimanja.

kada je ispunjenje obveze dužnika osigurano jamstvom, promjenom dužnika jamstvo prestaje, osim ako jamac ne pristane odgovarati i za novog dužnika.

kod zaloga u našem pravu treba razlikovati je li: a) zalog dao sam dužnik, ili b) netko treći za njega.

a) Dužnik koji je dao u zalog svoju stvar za dug koji je ugovorom o preuzimanju duga prenio na novog dužnika ne može, prije ispunjenja obveze, zahtijevati povratak stvari dane u zalog. Zalog je prijašnji dužnik dao upravo zbog osiguranja ispunjenja obveze, pa bi vjerovnikov položaj bio oslabljen kad bi prijašnjem dužniku vratio založenu stvar. Stoga založena stvar tog dužnika i nakon ugovora o preuzimanju duga ostaje kod vjerovnika, sve do namirenja njegove tražbine.

b) Ako je zalog za prijašnjeg dužnika dala neka treća osoba, ona ga je vjerovniku dala s obzirom na osobu prijašnjeg dužnika, pa je nužno da zalogodavatelj pristane da založena stvar i dalje ostane kod zalogoprimatelja – vjerovnika.

kako su kamate sporedna prava, one kamate koje dospijevaju nakon preuzimanja duga terete novog dužnika – što je pravilo. Iznimka je postavljena glede kamata koje su dospjele prije preuzimanja i koje nisu plaćene vjerovniku. Nije li što drugo ugovoreno, postoji oboriva pretpostavka da preuzimatelj za takve kamate ne odgovara.

Prigovori novoga dužnika

Preuzimatelj prema vjerovniku ima:

a) prigovore koji su nastali iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega proistječe preuzeti dug, dakle one koje je prema vjerovniku mogao isticati i dosadašnji dužnik, primjerice prigovor da tražbina nije nastala valjano, zatim da je dug zastario (zastara teče bez obzira na promjenu dužnika), da je dug isplaćen itd.

b) prigovore koje preuzimatelj ima osobno prema vjerovniku, primjerice prigovor prijeboja – jer postoji uzajamnost tražbina.

novi dužnik nije ovlašten isticati vjerovniku prigovore koji potječu iz pravnog odnosa starog i novog dužnika, iz ugovora koji je u konkretnom slučaju bio pravna osnova ugovora o preuzimanju duga – jer ti odnosi nemaju nikakve veze s vjerovnikom. To bi, primjerice, bilo preuzimanje duga s nakanom novog dužnika da time učini dar starom dužniku. Nadalje, novi dužnik nije ovlašten staviti u prijeboj tražbine prijašnjeg dužnika koje on ima prema vjerovniku jer ne postoji uzajamnost tražbina što je pretpostavka prijeboja.

21

3.2. Pristupanje dugu

Pojam i pravni učinci

Ugovor o pristupanju tuđem dugu je ugovor kojim se netko treći (intercedent) obvezuje vjerovniku da će mu ispuniti dužnikovu obvezu tako da stupa u obvezu prema vjerovniku uz dužnika.

pristupanjem intercedenta tuđem dugu stari se dužnik ne oslobađa obveze i njegov se položaj ne mijenja. Treći nije s dužnikom u ugovornom odnosu glede duga koji on duguje vjerovniku i svojim pristupanjem dugu nije oslobodio dužnika od ispunjenja obveze. Vjerovnikov se položaj poboljšao jer su mu sada za jednu te istu tražbinu u obvezi i dosadašnji dužnik i treći (intercedent), pa može protiv obojice postaviti zahtjev za ispunjenje.

nakon sklapanja ugovora o pristupanju dugu, osim treće osobe i nadalje je u obvezi i dosadašnji dužnik, i to svaki posve samostalno i neovisno jedan o drugome, a tako i odgovaraju vjerovniku. Zapravo, riječ je o postojanju dva dužnika u odnosu na samo jednu tražbinu.

zbog toga kod pristupanja dugu nije riječ o jamstvu – jer je jamstvo odgovornost za drugoga – niti o supsidijarnoj ili solidarnoj odgovornosti jer između dužnika i trećega ne postoji bilo kakav pravni odnos, pa ni odnos pasivne solidarnosti. Sukladno tome, plati li intercedent vjerovniku dužnikov dug, nema prema dužniku pravo regresa.

dužnik i treći nisu solidarni dužnici jer između dužnika i trećega nema ugovora, pa se između njih ne primjenjuju odredbe o solidarnim obvezama. Drugo je situacija ako je treći (intercedent) sklopio ugovor s vjerovnikom, na temelju prethodnog ugovora s dužnikom o preuzimanju ispunjenja.

učinci ugovora o pristupanju dugu mogu nastupiti i ako se sklopi, doduše, ugovor o preuzimanju duga, ali je preuzimatelj bio prezadužen, a vjerovnik to nije znao, niti je morao znati.

Poseban slučaj

postoji kad na temelju nekog ugovora – primjerice ugovora o kupnji nekog poduzeća, neke obrtničke radionice ili njezina dijela, ugovora o diobi dosad zajedničke imovine i sl. – jednoj osobi pripadne neka imovinska cjelina, ili dio te cjeline.

u tom je slučaju s imovinom na imatelja prešla aktiva i pasiva cjeline, ili dijela neke cjeline. Kada na opisan način prijeđe neka imovina, ili njezin dio, na neku osobu, onda za dugove koji se odnose na tu imovinu odgovara i dalje dosadašnji imatelj, ali sada uz njega, i solidarno s njim, odgovara stjecatelj »do vrijednosti njezine aktive«. Zapravo je stjecatelj pristupio dugu.

opseg odgovornosti novog imatelja ograničen je vrijednošću aktive koja je na njega prešla, tj. ne odgovara za dugove koji su vezani s imovinom koja je na njega prešla preko svote vrijednosti aktive imovine.

nije dopušteno, u odnosu na vjerovnike, ugovorno isključenje ili ograničenje odgovornosti, bez obzira na to odnosi li se ono na odgovornost prijašnjeg ili novog imatelja. Tom prisilnom normom zaštićuju se interesi vjerovnika – kako stari i novi imatelj ne bi mogli svojim raspoložbama trećima nanijeti štetu.

22

Preuzimanje ispunjenja

Definicija i prava vjerovnika

Preuzimanje ispunjenja je ugovor kojim se treća osoba (intercedent) obvezuje dužniku da će ispuniti njegovu (tj. dužnikovu) obvezu prema vjerovniku.

preuzimatelj ispunjenja ne postaje dužnik vjerovnika, on ne preuzima dug, niti pristupa dugu, već samo preuzima obvezu prema dužniku da će ispuniti njegovu obvezu, pa vjerovnik prema njemu nema nikakvih prava.

tako vjerovnik prema trećemu ne može postaviti zahtjev za ispunjenjem dužnikove obveze, niti može od dužnika zahtijevati da treći ispuni obvezu jer je dužnik i nadalje u obvezi prema vjerovniku.

Intercedent odgovara samo dužniku

ne učini li intercedent na vrijeme ili uopće ispunjenje dužnikove obveze, pa vjerovnik zatraži ispunjenje od dužnika, interecedent odgovara dužniku za svu time prouzročenu štetu.

prestane li obveza dužnika prema vjerovniku iz nekog drugog razloga, prestaje i obveza ispunjenja intercedenta.

Asignacija

Uputom (asignacijom) uputitelj (asignant) ovlašćuje upućenika (asignata) da u svoje ime, a za račun asignanta, ispuni nešto određenoj trećoj osobi – primatelju upute (asignataru), a ovoga ovlašćuje primiti uputu u vlastito ime.

Za uputu je, dakle, nužna pretpostavka postojanje triju subjekata :

a) uputitelja (asignanta)b) upućenika (asignata)c) primatelja upute (asignatara) te tri izjave volje o pristanku sudjelovanja u konkretnom

upućivanju

Potpuna asignacija postoji ovlasti li jedna osoba (uputitelj, asignant) drugu osobu (upućenika, asignata) da za njegov račun ispuni nešto određenoj trećoj osobi (primatelju upute, asignataru), a ovoga ovlasti na primitak ispunjenja u vlastito ime, i upućenik i primatelj se s tim slože.

Ne postoji li trostruki pristanak, nije riječ o asignaciji, već o nalogu, punomoći i sl., iako neki to nazivaju nepotpunom asignacijom.

Tipični primjeri uputa:

a) Primatelju upute (asignataru) potreban je novac i obraća se uputitelju (asignantu) radi dobivanja zajma, pa ga uputitelj upućuje banci upućeniku (asignatu) u kojoj drži novac, ovlašćujući je da na teret njegova računa isplati određenu svotu primatelju upute, umjesto njemu (uputitelju), a ujedno ovlašćuje primatelja da taj zajam primi

b) Asignant (osoba A) je dužan 100 000 kn asignataru (osoba B), pa ovlasti svojega dužnika (asignata) (osoba C) da za njegov račun (A) isplati dug asignataru (B), svojemu vjerovniku, a ne njemu (A) i ujedno upućuje asignatara (B) da tražbinu prema asignantu (A) namiri od asignata (C) (asignantova dužnika).

23

Kod upute je riječ o tri obveznopravna odnosa:

1. odnos između uputitelja (asignanta) i primatelja upute (asignatara), nazvan i kao odnos valute jer se činidba na koju ima pravo asignatar većinom odnosi na isplatu određene svote novca koji uputitelj duguje primatelju upute

2. odnos između uputitelja (asignanta) i upućenika (asignata), nazvan kao odnos pokrića jer se, za ispunjenje činidbe primatelju upute (asignataru) od upućenika, zahtijeva, u svezi s uputiteljem, materijalno pokriće kod upućenika,

3. odnos između primatelja uputa (asignatara) i upućenika (asignata) naziva se i apstraktni odnos, ili odnos neovisnosti jer između te dvojice prije prihvaćanja asignacije od asignata ne postoji prethodni samostalan pravni odnos.

Odnos uputitelja (asignanta) i primatelja upute (asignatara)

Za odnos asignatara i asignanta odlučna je činjenica je li asignatar vjerovnik asignantu ili nije.

Ako je asignatar vjerovnik asignantu, onda:

asignatar, iako je vjerovnik, nije obvezan pristati na uputu koju mu je učinio asignant (tj. dužnik) zbog ispunjenja obveze iz njihova odnosa (primjerice, asignatar sumnja u platežnu sposobnost asignata (upućenika), pa zbog toga ne prihvaća uputu). No, ako je asignatar odbio uputu, obvezan je o svojem odbijanju odmah obavijestiti dužnika, tj. asignanta, jer će mu zbog propuštanja obavijesti odgovarati za štetu koju mu je time počinio. Međutim, pristane li na uputu,asignatar više ne može od upute odustati, već je dužan pozvati asignata na ispunjenje upute u svoju korist

Asignant – ako je izdao uputu zbog ispunjenja nekog svojeg duga asignataru, ili je općenito izdao uputu u interesu asignatara (primjerice, time mu želi dati zajam), ne može više opozvati ovlast koju je uputom dao asignataru.

Ako asignatar nije vjerovnik asignantu, onda:

asignatar može odustati od upute, čak i u slučaju da je izjavio da je prima asignant može opozvati ovlast koju je uputom dao asignataru

Položaj asignatara-vjerovnika koji je prihvatio uputu

pristane li asignatar, kao vjerovnik, na uputu koju mu je uputio asignant kao dužnik, dužan je pozvati asignata da mu uputu ispuni jer jedino asignatar koji nije vjerovnik asignanta može odustati od upute

prihvati li asignatar (vjerovnik) uputu od asignanta – a asignat, pravodobno pozvan od asignatara, ne ispuni uputu, asignatarov dužnik i dalje ostaje asignant i od njega u svako doba asignatar ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze

vjerovnik (asignatar) iz prethodnog odnosa koji je prihvatio promjenu načina ispunjenja, tj. asignacijom od svojega dužnika (asignanta), obvezan je prihvatiti ispunjenje dužnikove obveze od upućenika (asignata) o dospjelosti. Ne bude li tražbina vjerovnika (asignatara) ispunjena od upućenika (asignata) u roku određenom u uputi, asignatar se može obratiti asignantu (dužniku) za ispunjenje obveze.

To znači da obveza dužnika (asignanta) ne prestaje sve do ispunjenja, samo je u međuvremenu može ispuniti i asignat. No, dopušteno je i drukčije ugovoriti.

24

O bveza dužnika (asignanta) prema vjerovniku (asignataru) ne prestaje:

a) ni pristankom asignatara na uputub) ni prihvaćanjem od asignata

već prestaje tek u trenutku valjanog ispunjenja od asignata. S obzirom na dispozitivnost odredbe, asignant i asignatar mogu i drukčije ugovoriti.

Ako asignat (upućenik) ne prihvati uputu, ili odbije ispunjenje koje zahtijeva asignatar (primatelj upute), ili izjavi unaprijed da je neće ispuniti, asignatar (primatelj upute) je odmah dužan obavijestiti asignanta (uputitelja) o tome jer mu inače odgovara za štetu zbog propuštanja obavijesti.

Asignatarov odustanak od prihvaćene upute

asignatar koji nije vjerovnik asignanta i koji se ne želi služiti uputom može od nje odustati, čak i ako je već izjavio da je prihvaća, ali je o tome dužan, bez odgađanja, obavijestiti asignanta.

riječi »bez odgađanja« znače da o svojem odustanku asignatar mora izvijestiti asignanta u što kraćem roku, tj. »odmah«, jer će u protivnom biti odgovoran za svu štetu koja je nastala zbog tog propuštanja, primjerice, asignant novac koji drži kod asignata za asignatara, određen za zajam, ne rabi u neku drugu svrhu.

Asignantov opoziv ovlasti dane asignataru

asignant, u načelu, ima pravo opozvati svoju ovlast danu asignataru glede zahtjeva prema asignatu za ispunjenje upute, no, uz to temeljno pravilo postoji više iznimaka.

asignant ne može opozvati ovlast danu asignataru ako je ona izdana radi ispunjenja nekog njegova duga prema asignataru. Ipak, i u tom bi slučaju asignant mogao opozvati tu ovlast, kad bi istodobno, na neki drugi način, ispunio svoju obvezu prema asignataru.

asignant ne može opozvati svoju ovlast i u svim drugim slučajevima, ako ju je izdao radi nekog interesa asignatara. Koji su to interesi faktično je pitanje (primjerice namicanje zajma asignataru), ali bitno je da je uputa izdana u interesu asignatara i asignant ne može više slobodno raspolagati svojim pravom opoziva ovlasti koju mu je dao.

kada asignant i ima pravo opoziva, može opozvati uputu prema asignataru samo dok asignat ne ispuni svoju obvezu prema ovlaštenom zahtjevu asignatara.

Odnos uputitelja (asignanta) i upućenika (asignata)

kao što je za odnose između asignanta i asignatara odlučujuće je li asignatar vjerovnik asignanta, tako je za odnose između asignanta i asignata važno je li je asignat (upućenik) dužnik asignanta (uputitelja) o čemu ovise pravne posljedice njihova odnosa.

Asignat je dužnik asignanta.

Temeljno je pravilo da upućenik (asignat) nema obvezu prihvatiti uputu uputitelja (asignanta), čak ni onda ako je asignantov dužnik, osim ako je to izričito prihvatio, tj. ako se na to obvezao.

25

Asignat koji je dužnik asignanta obvezan je prihvatiti uputu i obvezu ispuniti asignataru do visine svojega duga asignantu, odnosi li se uputa na dug asignata prema asignantu, a ispunjenjem toga duga asignacijom ne otežava se ispunjenje (asignatove) obveze. Ako je riječ o otežavanju obveze dužnika (asignata), asignat može odbiti uputu asignanta.

Ispunjenjem upute koja se temelji na asignatovu (dužnikovu) dugu prema asignantu (vjerovniku), dužnik (asignat) oslobađa se svojega duga i obveza prema asignantu (vjerovniku), jasno, u onoj mjeri u kojoj je isplatio asignatara.

Asignat nije dužnik asignanta

ako asignat nije dužnik asignanta, temeljno je pravilo da on ne samo da nije dužan prihvatiti asignantovu uputu nego ga se na ispunjenje te upute ne može prisiliti. Pristane li asignat, koji nije dužnik asignanta, prihvatiti i ispuniti asignantovu uputu, to čini dragovoljno.

Pravni učinci takve dragovoljne asignacije ovise:

a) tome je li asignant dužnik asignatara, a asignat nije dužnik asignanta: u tom je slučaju riječ o sporazumnoj promjeni osobe dužnika – ugovorom o preuzimanju duga, ali je za tu konstrukciju potrebna i suglasnost asignatara,

b) tome da asignant nije dužnik asignatara, a ni asignat nije dužnik asignanta, pa je tada riječ o dragovoljnom prihvaćanju obavljanja određenog pravnog posla (naplatno ili besplatno), u ime i za račun asignanta, a na temelju posebne punomoći. Dobiva li asignatar takvom asignacijom zajam, dolazi do osnivanja novog odnosa između asignanta i asignatara – preko asignata kao opunomoćenika asignanta.

Opoziv ovlasti dane asignatu

upute koje je uputitelj dao upućeniku u načelu su opozive jer one čine samo ovlasti, a ne obveze. Kako asignant sam odlučuje hoće li ili neće dati uputu asignatu, on može uputu i opozvati. Opoziv ovlasti koje je asignant dao asignatu dopušten je do trenutka dok asignat ne izjavi asignataru da je prihvatio uputu asignanta, ili dok uputu ne ispuni. Navedena su pravila predviđena radi zaštite savjesnog asignatara koji od asignata, koji ga je izvijestio da je prihvatio uputu, očekuje i njegovo ispunjenje.

asignant je ovlašten opozvati svoj uputu asignatu i onda: a) ako je u uputi navedeno da je neopoziva, b) kad bi opozivom upute bila povrijeđena neka obveza asignanta prema asignataru. otvaranjem stečaja nad imovinom asignanta po samom zakonu (ipso iure) dolazi do opoziva uputa asignatu.

Iznimno ne dolazi do toga u slučajevima:

a) kada je asignat već prihvatio uputu prije otvaranja stečajab) ako asignat, u trenutku prihvaćanja uputa, nije znao niti, morao znati, postupajući s pozornošću dobrog gospodarstvenika odnosno domaćina, da je došlo do stečaja.

Odnos primatelja upute (asignatara) i upućenika (asignata)

odnos upućenika i primatelja upute nastaje tek u trenutku kad upućenik izjavi primatelju upute da prihvaća uputu, a nikako prije tog trenutka, makar u odnosu upućenika i uputitelja postojala obveza upućenika da prihvati uputu – jer takva obveza može postojati u tom odnosu i njezino postojanje ne dovodi automatski i do nastanka odnosa upućenika i primatelja upute.

26

izjava o prihvaćanju upute – kojom se zapravo upućenik obvezuje primatelju upute – u načelu može biti dana u bilo kojem obliku.

asignatova izjava asignataru o prihvaćanju upute je neopoziva od trenutka u kojemu je asignatar primi, odnosno od trenutka u kojemu mu ona prispije – jer i ovdje se primjenjuje teorija primitka, odnosno, do trenutka primitka bi se mogla opozvati.

u trenutku u kojemu primatelj upute primi uputiteljevu izjavu nastaje uputiteljeva neopoziva obveza da primatelju upute da ili učini ono što je predmet upute. nemogućnost opozivanja odnosi se samo na one razloge opozivanja koji se odnose na asignatov odnos prema asignantu, ili asignatarov odnos prema asignantu, a može se pobijati valjanost izjave o prihvaćanju, primjerice, da ju je dao u zabludi, pod prisilom i sl.

neopozivost asignatove izjave propisana je radi zaštite pravne sigurnosti i držimo da je prisilne naravi jer mora se imati na umu da je asignacija trostrani pravni odnos u kojemu odnos između dvaju sudionika utječe i na trećega

Prijenos upute

Temeljno je pravilo da se uputa primljena od asignatara (primatelja upute) može prenijeti na neku drugu osobu (pribavitelja upute). Čak primatelj upute može uputu prenijeti na neku drugu osobu i prije nego što je upućenik (asignat) neopozivo prihvatio njezino ispunjenje.

Pribavitelj upute, zapravo novi primatelj upute, može tu uputu dalje prenositi – što se u poslovnoj praksi često događa.

Daljnji prijenos upute od asignatara nije dopušten u dva slučaja:

a) ako to proistječe iz same uputeb) ako to proistječe iz posebnih okolnosti konkretnog slučaja. Te iznimke odgovaraju zapravo

odredbi o ugovornoj zabrani cesije (pactum de non cedendo). Neprenosivost upute ugovarat će se redovito kad je gospodarska svrha asignacije ponajprije ostvarenje naplate, a ne osiguranje zajma (kredita).

U ZOO nije propisano u kojem se obliku prenosi uputa, ali kada je riječ o pisanoj uputi, prijenos se obavlja na temelju pisane izjave i predaje isprave.

Izjavi li upućenik (asignat) primatelju upute da prihvaća uputu, ta izjava ima učinak ne samo prema asignataru, već i prema svim osobama (pribaviteljima uputa) na koje bi uputa bila uzastopno prenesena. To ujedno znači da asignat može i prema njima uspješno isticati prigovore koji se odnose na valjanost prihvaćanja upute, na sadržaj upute te na prigovore koje on ima osobno prema asignataru.

Izjavi li upućenik (asignat) pribavitelju upute, na kojega je primatelj upute (asignatar) prenio uputu, da prihvaća uputu, prema tom pribavitelju upućenik (asignat) ne može isticati prigovore koje ima osobno prema primatelju upute.

Prigovori upućenika (asignata)

izjavom o prihvaćanju upute od asignata stvara se samostalan odnos između asignatara i asignata koji je neovisan o odnosu između asignata i asignanta, kao i o odnosu između asignanta i asignatara. to ukazuje na apstraktnost asignatove obveze prema asignataru do prihvaćanja upute. No od prihvaćanja upute između asignata i asignatara nastaje neovisan dugovinski odnos, pa asignat odgovara asignataru za ispunjenje preuzete obveze, a zbog neispunjenja odgovara po pravilima o naknadi štete zbog povrede ugovorne obveze, kao i svaki drugi dužnik.

27

asignat ima prigovore prema asignataru kao i svaki drugi dužnik prema svojem vjerovniku jer je njihov odnos redovit (neovisan) dugovinski odnos. Osim toga, njemu pripadaju i posebni prigovori koje ima kao asignat prema asignataru, kao što su prigovori o valjanosti prihvata, o sadržaju prihvata, sadržaju same upute te prigovori koje ima osobno prema asignataru.

Poseban rok zastare

poseban rok zastare predviđen je jedino kad je riječ o zahtjevu asignatara prema asignatu i on iznosi godinu dana. Kako nije posebno propisan rok zastare za zahtjeve asignatara prema asignantu, a ni za zahtjeve asignata prema asignantu, za njih vrijedi opći rok zastare od pet godina.

ako za ispunjenje upute nije određen rok, rok zastarjelosti počinje teći od trenutka kad upućenik (asignat) prihvati uputu. Ako je upućenik prihvatio uputu prije nego što je ona dana primatelju upute (asignataru), rok zastare počinje teći tek kad mu ona bude predana.

Asignacija u obliku vrijednosnih papira

poslovnom praksom i zakonodavstvima predviđena je konstrukcija osnivanja obveznopravnog odnosa asignacije izdavanjem uputa kao vrijednosnog papira na donositelja. U tom je slučaju asignant izdavatelj vrijednosnog papira na donositelja, asignat osoba kojoj se vrijednosni papir predočuje zbog ispunjenja, a asignatar je svaki zakoniti imatelj tog papira.

kod uputa u obliku papira na donositelja, osim pravnog odnosa između asignanta i asignata ne postoje uvijek pravni odnosi između unaprijed određenih osoba jer se asignatar može mijenjati, pa asignat mora ispuniti obvezu često osobi (posljednjem asignataru) koja ni njemu ni asignantu nije poznata.

Uputa kao vrijednosni papir na ime donositelja

pisana uputa kod asignacije može se izdati kao vrijednosni papir na donositelja. Izda li se pisana uputa kao vrijednosni papir na donositelja, svaki imatelj tog papira ima prema upućeniku (asignatu) položaj primatelja upute. pravni odnos između asignanta i asignatara je depersonificiran jer se asignatarom drži svaki zakoniti imatelj takve upute, a zakonitost i savjesnost imatelja papira na donositelja se pretpostavljaju. Imatelj tog vrijednosnog papira ne mora biti u pravnom odnosu s asignantom, tj. ne mora postojati izravni pravni odnos između asignanta i svakog asignatara.

Uputa kao vrijednosni papir na ime i po naredbi

vrijednosni papiri po naredbi (order papiri) su takvi kod kojih je imatelj prava izričito označen u samoj ispravi, time što mu je istodobno dana mogućnost da svojom naredbom odredi neku treću osobu kao korisnika isprave. ta vrsta vrijednosnih papira vrlo se lako prenosi indosiranjem, tj. stavljanjem potpisa imatelja na poleđini isprave (primjerice trasirana mjenica).

na ime određene osobe, ali i s odredbom »po naredbi« (te osobe), može biti izdana pisana uputa koja glasi na novac, vrijednosne papire ili na zamjenjive stvari.

28

Jamstvo

Definicija i uvodne napomene

Jamstvo je jedno od sredstava za povećanje vjerojatnosti (osiguranje) ispunjenja ugovora jer jamac pristupa već postojećoj obvezi glavnog dužnika koji i dalje ostaje obvezan ispuniti svoju obvezu – čime se povećava broj subjekata na dužničkoj strani i sigurnost vjerovnika za ispunjenje njegove tražbine.

Jamstvo je jedna od promjena na strani dužnika u tom smislu što se na dužničkoj strani pojavljuje još jedna osoba. Jamstvo valja razlikovati od pristupanja dugu jer treći koji pristupa preuzima na sebe dužnikovu obvezu, a jamac preuzima svoju vlastitu obvezu koja se ravna prema ugovoru o jamstvu.

Izrazom »jamstvo« opisuju se odnosi koji nastaju sklapanjem ugovora o jamstvu, a ponajprije odnos između jamca i vjerovnika.

Stoga se može reći kako jamstvo nastaje u trenutku sklapanja ugovora kojim se treća osoba (jamac) obvezuje tuđem vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu glavnog dužnika, kad je on ne bi ispunio. Iznimno, jamstvo može nastati i na temelju zakona, a to će se dogoditi, primjerice, u prilikama kad posebni zakon odredi da država ili banka jamče za štedne uloge u određenim bankama.

Strane ugovora o jamstvu

Samo osoba s potpunom poslovnom sposobnošću može sklopiti ugovor o jamstvu u svojstvu jamca. Zahtijeva se baš potpuna poslovna sposobnost, tako da ograničeno poslovno sposobna osoba ne bi mogla sklopiti ugovor o jamstvu, čak ni uz odobrenje njezina zastupnika, jer za ugovor o jamstvu takvo sklapanje nije zakonom dopušteno. Zakonsko ograničenje (prisilna norma) jest u razlozima zaštite pravnih interesa takvih osoba.

Preuzimanje jamstva od potpuno ili djelomično poslovno nesposobne osobe je zabranjeno, ali obrnuta je situacija dopuštena, tj. netko treći može se obvezati da će ispuniti obvezu poslovno nesposobne osobe, a njegova odgovornost izjednačena je s odgovornošću jamca poslovno sposobne osobe. Ovom odredbom štite se interesi vjerovnika jer mu se pojačava sigurnost naplate, ali i glavnog dužnika jer je velika vjerojatnost da će jamac biti onaj tko će ispuniti obvezu.

Obveze za koje se može jamčiti

Temeljno je pravilo da se jamčiti može za svaku valjanu obvezu glavnog dužnika, bez obzira na njezin sadržaj. Sadržaj obveze koja je predmet jamčenja može biti u davanju, činjenju, nečinjenju, propuštanju i trpljenju. Suprotno tome, za obveze koje nisu valjane, ili su prestale na bilo kojem temelju, valjano se jamstvo ne može preuzimati jer je ugovor o jamstvu akcesoran u odnosu na pravni odnos iz kojega proistječe obveza za koju se jamči, pa dijeli njegovu pravnu sudbinu.

Tu se može postaviti pitanje odgovara li jamac za naturalne obveze, dakle kad obveza nije prestala ali je neutuživa te može li vjerovnik takvu tražbinu zahtijevati i od jamca. Može – jer zastarom obveze glavnog dužnika ne mora zastarjeti i obveza jamca.

Jamstvom se može osigurati ispunjenje i onih obveza čija pravna osnova nije u ugovoru, već u nekom drugom pravnom poslu, a jamac se također može posebno obvezati da će vjerovniku naknaditi štetu u svim onim slučajevima kad dužnik povrijedi svoje ugovorne obveze.

29

Jamstvom se mogu osigurati ne samo postojeće i bezuvjetne obveze glavnog dužnika već i buduće i uvjetne obveze. Kad je riječ o budućoj obvezi, ona mora biti određena, pod čime se podrazumijeva da predmet obveze mora biti određen, ili barem odrediv, kako bi činidba glavnog dužnika, predviđena u trenutku sklapanja ugovora, bila ista u vrijeme njezina ispunjenja. Isto tako mora biti određen rok do kojega buduća obveza treba nastati. U protivnom bi rok ispunjenja ostao neodređen, pa zakonodavac daje jamcu pravo opozvati jamstvo prije nego što je buduća obveza s neodređenim rokom nastala.

Glede jamčenja za uvjetne obveze glavnog dužnika vrijedi pravilo da je i jamčeva obveza uvjetna i nastaje ili traje samo ako nestane ili prestane obveza glavnog dužnika.

Predmet jamstva može biti i obveza drugog, već postojećeg jamca, tj. ugovorom o jamstvu jamac se može obvezati da će ispuniti obvezu jamca, a ne obvezu glavnog dužnika i u tome jamac ne odgovara za obvezu glavnog dužnika, nego za obvezu jamca (jamčev jamac). U tom slučaju riječ je o podjamstvu.

Na odnose između jamca i jamčevog jamca primjenjuju se odredbe kojima se uređuju odnosi između glavnog dužnika i jamca kod supsidijarnog jamstva jer je položaj jamčevog jamca prema jamcu analogan položaju jamca prema glavnom dužniku.

Opseg jamčeve odgovornosti

Ako ugovor o jamstvu sadrži odredbe o opsegu jamčeve odgovornost- primijenjuje se ugovoreno, ako ne sadrži –ZOO.

Kad opseg jamčeve odgovornosti nije određen ugovorom, obveza jamca je jednaka obvezi glavnog dužnika. Tada on odgovara za čitavu glavnu obvezu glavnog dužnika, ali njegova obveza nikada ne može biti od nje veća – prisilna norma.

Nepoštivanje te norme nema za posljedicu ništetnost ugovora o jamstvu, već obveza jamca ostaje valjana do visine obveze glavnog dužnika, a više od toga riječ bi bila o samostalnoj obvezi.

Jamac odgovara i za:

a) sve potrebne troškove koje je vjerovnik imao u svezi s namirenjem tražbina od glavnog dužnika. (pr.sudski troškovi)

b) ugovorne kamate koje dužnik plaća za služenje tuđim kapitalom , samo za one koje su dospjele nakon sklapanja ugovora o jamstvu

c) svako povećanje obveze glavnog dužnika, do kojega je došlo zbog dužničkog zakašnjenja ili kakvog drugog povećanja zbog krivnje dužnika (pr.zatezne kamate) ali se ugovorom o jamstvu može i drukčije ugovoriti

Ako vjerovnik i dužnik mogu nakon nastanka jamstva povećaju obvezu glavnog dužnika, ili na bilo koji način otežaju njezino ispunjenje, to ne utječe i na povećanje jamčeve odgovornosti - ne može biti stavljen u teži položaj nego što je on biou trenutku sklapanja ugovora o jamstvu. Smanji li se obveza glavnog dužnika, u tom se opsegu smanjuje i obveza jamca.

Jamac može svoju obvezu ugovorom o jamstvu ograničiti i na dio ili je preuzeti pod povoljnijim uvjetima nego što je obveza glavnog dužnika.

30

Oblici jamstva

Ugovorom o jamstvu može (ali ne mora) biti određeno je li jamstvo supsidijarno ili solidarno.

Prema ZOO, ako ugovorom o jamstvu nije drukčije određeno – a jamči se za obvezu koja:

→ nije nastala iz trgovačkog ugovora – jamstvo je supsidijarno→ nastalu iz trgovačkog ugovora- jamstvo je solidarno

Riječ o obvezama »iz trgovačkih ugovora o jamstvu«što podrazumijeva da jamac ima svojstvo trgovca. Oboriva je zakonska predmnjeva i može se drukčije ugovoriti.

Supsidijarno jamstvo postoji kad vjerovnik ne može zahtijevati ispunjenje obveze od jamca prije nego što je tražio ispunjenje od glavnog dužnika pisanim pozivom u kojemu je bio određen rok za ispunjenje- to proistječe iz akcesorne prirode ugovornog jamstva i načela supsidijarnosti jamstva.

Dovoljno je da vjerovnik izvansudskom radnjom (a može i sudskom) opomene glavnog dužnika na ispunjenje obveze u određenom roku, pa ako poziv (opomena) ostane bez rezultata, može se odmah pisanim putem obratiti jamcu sa zahtjevom na ispunjenje.

Iznimno je vjerovnik i kod supsidijarnog jamstva ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze glavnog dužnika od jamca, i kad nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje:

1. kad je očito da iz sredstava glavnog dužnika ne može namiriti svoje tražbina2. kad je glavni dužnik pao pod stečaj

Tada zakon daje vjerovniku pravo izravnog zahtjeva jamcu.

Solidarno jamstvo postoji kad jamac odgovara vjerovniku na isti način i pod istim uvjetima kao i glavni dužnik za cijelu obvezu, tako da vjerovnik ima pravo izbora u zahtijevanju ispunjenja bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca, ili od obojice istodobno.

Ako je ugovor o jamstvu građanskopravni, za nastanak solidarnog jamstva nužno je da se jamac obveže kao solidarni jamac tj. kao jamac (i) platac, a ako je ugovor trgovački, jamstvo je solidarno ex lege.

Dakle, postoje prednosti solidarnog pred supsidijarnim jamstvom za vjerovnika

Sujamstvo

Jamstvo za obvezu glavnog dužnika može preuzeti više jamaca. Postoji oboriva predmnjeva da svi oni solidarno odgovaraju za ispunjenje glavne obveze, bez obzira na to je li jamstvo osnovano jednim zajedničkim ugovorom ili svaki od jamaca sklapa s vjerovnikom ugovor o jamstvu za isti dug –dispozitivnost

Svaki od solidarnih jamaca odgovara za ispunjenje cijele obveze glavnog dužnika, tako da je vjerovnik ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze i od glavnog dužnika, i od bilo kojeg sujamca. Ako nije ugovoreno drukčije ili se dijelovi njihovih obveza ne mogu odrediti prema prirodi posla, zajednička obveza se dijeli na jednake dijelove.

31

Kod sujamstva postoji više pravnih odnosa: odnos vjerovnika i glavnog dužnika iz nekog temeljnog ugovora - odnos jamstva između:

1. vjerovnika i solidarnih sujamaca, 2. glavnog dužnika i sujamaca 3. odnos između solidarnih

Obilježja ugovora o jamstvu

Ugovor o jamstvu:

upućuje na jamčevu obvezu ispunjenja pravovaljane i dospjele obveze glavnog dužnika – proizlazi kako je ugovor o jamstvu načelno akcesoran pravni posao u odnosu prema pravnom odnosu iz kojega proizlazi obveza za koju se jamči sklapa se pod negativnim odgodnim (suspenzivnim) uvjetom jednostranoobvezujući vrijedi istovjetnost obveze (kao i dužnikova)

ako ispunjenje prvobitne obveze nije više moguće ili je predmet ugovora bila obveza vezana jedino uz osobu glavnog dužnika, a on je nije ispunio, jamac je, ako to ne može ispuniti dužnik, dužan naknaditi štetu koju je zbog toga imao vjerovnik.

Izjava o jamstvu mora biti dana u pisanom obliku (prisilna odredba) – nužno je postojanje isprave, potrebno da obje strane potpišu ispravu, a za vjerovnikovu suglasnost vrijedi načelo neformalnosti.

ODNOS VJEROVNIKA I JAMCA

Prikazat će se i one radnje koje vjerovnik poduzima u odnosu s glavnim dužnikom ili trećim, a utječu na njegov odnos s jamcem.

Vjerovnikovo odricanje od osiguranja

Činjenicom ispunjenja dužnikova duga od jamca, na jamca prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima i garancijama njezina ispunjenja.

Napuštanjem, odreknućem ili gubitkom (nepozornošću) sredstva osiguranja (tj.prava kojim je bilo osigurano ispunjenje tražbine) vjerovnik onemogućuje prijelaz tih sredstava na jamca i time bitno otežava njegov položaj.

Opseg jamčeve odgovornosti smanjuje za onoliko kolika je bila vrijednost osigurane stvari ili prava koje je služilo za osiguranje ispunjenja tražbina

Vjerovnikovo odugovlačenje

Zakonom je predviđena mogućnost oslobođenja jamca od odgovornosti zbog vjerovnikova odugovlačenja sa zahtjevom glavnom dužniku za ispunjenje dospjele obveze

32

Postoji razlika između:

1. obveze kod koje je određen rok za njezino ispunjenje

Jamac se oslobađa svake odgovornosti ako vjerovnik, na poziv jamca upućen poslije dospjelosti, i dalje ne zahtijeva ispunjenje obveze od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od prijama poziva

2. obveze kod koje taj rok nije određen

Jamac se oslobađa od odgovornosti ako vjerovnik na njegov poziv (koji može biti upućen vjerovniku tek nakon isteka roka od jedne godine od dana sklapanja ugovora o jamstvu) u roku od mjesec dana od prijama poziva ne da nužnu izjavu kojom bi se napokon odredio nadnevak dospjelosti ispunjenja obveze glavnog dužika.

Vjerovnikova obveza izvješćivanja

Vjerovnik ima posebnu obvezu prema jamcu, obvezu izvješćivanja jamca o tome da glavni dužnik nije ispunio svoju obvezu o dospijeću.

Propusti li vjerovnik svoju obvezu izvješćivanja, odgovara jamcu za svu štetu koju mu je time nanio - kao sankcija kako bi se jamcu omogućilo da poduzme kod glavnog dužnika sve potrebno za zaštitu svojih i vjerovnikovih interesa.

pr. šteta jamcu zbog toga što ga vjerovnik nije pravodobno izvijestio o neispunjivanju obveze glavnog dužnika može nastati zbog dužnikova zakašnjenja jer jamac odgovara i za svako povećanje obveze koje nastane dužnikovim zakašnjenjem, zbog povećanih troškova vjerovnika i sl.

Rok nije određen u ZOO. Vjerovnik bi to morao učiniti bez odgađanja, a najkasnije sljedećeg dana od isteka roka koji je vjerovnik odredio glavnom dužniku u pisanom pozivu na ispunjenje dospjele obveze.

Gubitak prava na rok dužnika

U određenim prilikama vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispu-njenje i prije roka (pr. ako mu dužnik nije dao obećano osiguranje)

Jamstvom se osigurava ispunjenje obveze dužnika u redovitim okolnostima, a ne i ispunjenje obveza zbog okolnosti koje jamcu nisu poznate, niti su mu to morale biti.

Vjerovnik ipak ne može zahtijevati ispunjenje od jamca prije isteka prvotnog, između vjerovnika i dužnika utvrđenog, roka; - dispozitivnost

Ovo pravilo odnosi se na supsidijarnog jamca.

Stečaj glavnoga dužnika

Kad vjerovnikova tražbina nije osigurana jamstvom, pa nad dužnikom bude otvoren stečaj, posljedice možebitnog vjerovnikova propusta da prijavi tražbinu u stečaj snosi on sam.

Ako nemaran vjerovnik ne prijavi u stečaj jamstvom osiguranu tražbinu koju ima prema glavnom dužniku u stečaju, posljedice snosi jamac.

33

Jamac ostaje odgovoran vjerovniku, makar je nad glavnim dužnikom otvoren stečaj, pa će biti dužan ispuniti obvezu vjerovniku.Regresno pravo prema glavnom dužniku ne bi mogao ostvariti zbog pravnog položaja dužnika u stečaju.

Vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca,ako to ne učini odgovara jamcu za svu štetu koju bi on imao zbog tog propuštanja.-Jamčeva bi šteta mogla odgovarati onoj svoti vjerovnikove tražbine koju bi vjerovnik naplatio od glavnog dužnika u stečaju da je prijavio svoje potraživanje.

Kad vjerovnik prijavi tražbinu u stečaj, on će je namiriti iz stečajne pa će se toliko smanjiti dug jamca, a ako stečajna masa nije dostatna za namirenje, vjerovnik se neće namiriti.Smanje li se obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku, ili na temelju stečajnog plana, to istodobno ne povlači i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze. Jamčeva obveza i dalje ostaje u nesmanjenom opsegu (svoti).

Ovi slučajevi su iznimke od načela akcesornosti jamstva ( obveza jamstva nije dijelila pravnu sudbinu obveze glavnog dužnika)

Jamčevi prigovori

prigovori kojima se jamac može suprotstaviti vjerovnikovu zahtjevu

Zahtjevu vjerovnika jamac se može suprotstaviti prigovorima koji proistječu iz dva pravna odnosa:→ između glavnog dužnika i vjerovnika – što proizlazi iz načela akcesornosti jamstva→ između jamca i vjerovnika - nastalih sklapanjem ugovora o jamstvu

Proistječu dvije vrste prigovora:

→ ad rem- prigovori koji nastaju iz odnosa koji proistječu iz dužnikove obveze i koje glavni dužnik može stavljati prema vjerovniku, a koje može stavljati i jamac→ ad personam- oni koje može stavljati jamac vjerovniku

Jamac može protiv vjerovnikovih zahtjeva staviti sve prigovore koje mu može staviti i glavni dužnik iz temeljnog ugovora čije se ispunjenje osigurava jamstvom(pr. prigovori zastare, prigovor da je dug otpustio).

Ti prigovori glavnog dužnika pripadaju i jamcu ex lege, dužnik ih se ne može odreći na štetu jamca. Odricanje glavnog dužnika od prigovora ad rem, ili priznanje vjerovnikovih tražbina vrijede samo za glavnog dužnika

Jamac nema pravo isticati prigovore:

a) koje bi prema vjerovniku imao glavni dužnik, a posve su osobne naravi; pr. prigovor o poslovnoj nesposobnosti glavnog dužnika, da je dužnik nesposoban za plaćanje

b) koje bi on, prema njegovu mišljenju, imao glavni dužnik, kad bi oni bili suprotni ugovorenoj svrsi osiguranja jamstvom.

34

Jamac ima pravo protiv vjerovnika isticati i svoje osobne prigovore što vrijedi:

a) i za prigovore koji potječu iz ugovora o jamstvu, pr.o ništetnosti, zastarjelosti, isteku rokab) i za prigovore koji potječu iz nekog njihova drugog odnosa, primjerice prigovor

prijeboja uzajamnih tražbina jamca s vjerovnikom.

Zakonska personalna subrogacija

Zakonska personalna subrogacija→U trenutku u kojemu jamac ispuni obvezu glavnog dužnika na njega ex lege prelazi vjerovnikova tražbina, zajedno sa svim sporednim pravima i sredstvima osiguranja.

Ispunjenjem od jamca gasi se ugovor o jamstvu, pa on stupa u sva prava vjerovnika i zauzima njegovo mjesto, a glavni dužnik ostaje u (neimjenjeoj)obvezi prema jamcu (ipso iure).

Ispunjenjem se gasi obveza jamca koju je imao prema vjerovniku, kao i pravo vjerovnika zahtijevanja ispunjenja od glavnog dužnika.

Jamac stupa u vjerovnikova prava do visine ispunjene obveze, pa će moći od glavnog dužnika zahtijevati ono što je ispunio

Tada je vjerovnik na zahtjev jamca dužan izdati priznanicu o isplati a dužan je predati mu i eventualne isprave o dugu kojima se tražbina dokazuje ili osigurava.

Ako je tražbina bila osigurana zalogom, vjerovnik je obvezan jamcu predati predmet zaloga, samo ako na to pristane zalogodavatelj (glavni dužnik ili netko treći za njega), a inače stvar ostaje kod vjerovnika i on je drži i čuva za račun jamca.

Ne može li vjerovnik predati jamcu sredstva osiguranja, pa stoga na jamca ne mogu prijeći prava vezana uz ta sredstva, jamčeva se obveza smanjuje za odgovarajući dio.

Odgovornost dužnikova nasljednika

Ako dođe do smrti glavnog dužnika, postoji mogućnost smanjenja obveze nasljednika . Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Odgovornost jamca se ne smanjuje, nego jamac i dalje odgovara vjerovniku za cijelu svotu obveze za koju jamči prema ugovoru o jamstvu. I to je iznimka od načelne akcesornosti jamstva.

Odnos jamca i glavnog dužnika

Ukoliko vjerovnik zahtijeva od dužnika da ispunjenje svoje obveze osigura jamstvom neke treće osobe, do glavnog ugovora i ne mora doćii ako dužnik ne pribavi odgovarajućeg jamca.

Tada prije sklapanja ugovora o jamstvu – dužnik s trećim sklapa ugovor o davanju jamstva kojim se treći obvezuje dužniku da će s vjerovnikom sklopiti ugovor o jamstvu u svojstvu jamca.

Taj je ugovor o davanju jamstva neimenovan ugovor i može biti jednostranoobvezan ili dvostranoobvezan.

Taj ugovor i pravni odnos koji nastaje njegovim sklapanjem (kauzalni odnos) ne uređuju odredbe ZOO o jamstvu

35

No, jamstvo se može dati i bez takvog ugovora,može biti i bez suglasnosti ili znanja dužnika.U povodu sklapanja ugovora o davanju jamstva, ili bez toga, jamac s vjerovnikom sklapa ugovor o jamstvu

Posljedice – u svezi s ugovorom o jamstvu – nastaju u trenutku u kojemu jamac, na temelju tog ugovora, ispuni obvezu glavnog dužnika.

Pravo na prethodno osiguranje

Nakon sklapanja ugovora o jamstvu, imovinsko stanje glavnog dužnika – koje je jamac imao u vidu u trenutku sklapanja tog ugovora – može se pogoršati u tolikoj mjeri da postane neizvjesno hoće li glavni dužnik moći jamcu nadoknaditi ono što jamac ispuni vjerovniku.

To je jedna od okolnosti u kojima nastaje jamčevo pravo zahtijevati od glavnog dužnika davanje prethodnog osiguranja za zahtjeve koje bi jamac mogao imati prema njemu.

Uz to, postoje još dvije zakonom predviđene okolnosti, tako da to pravo jamac stječe – taksativno nabrojenim – slučajevima:

→ kad dužnik propusti ispuniti svoju obvezu o njezinoj dospjelosti→ kad je vjerovnik preko suda zatražio naplatu od jamca→ kad se imovinsko stanje dužnika znatno pogoršalo nakon sklapanja ugovora o jamstvu

Kad postoji jedan od tih slučajeva, pravo zahtijevati prethodno osiguranje jamac ima pod pretpostavkom da između njega i glavnog dužnika postoji prethodni odnos,a zahtijeva se odobrenje, ili barem znanje dužnika za jamčevo preuzimanje jamstva tj. kumulativno s jednim od navedenih slučajeva mora postojati odobrenje ili znanje glavnog dužnika za jamčevo obvezivanje vjerovniku.

To pravo nastaje u trenutku sklapanja ugovora o jamstvu jer tad nastaje jamčeva obveza prema vjerovniku. Ono pravo postoji sve dok glavni dužnik ne podmiri sve obveze prema jamcu. Zahtjev za prethodno osiguranje jamac ima pravo postaviti i prije nego što je namirio vjerovnika – jer zapravo to svrha ovog osiguranja

Sredstva osiguranja koja jamac može zahtijevati od glavnog dužnika mogu biti:

a) zalog stvari i vrijednosnih papirab) hipotekac) bankovna garancijad) avalirane mjenicee) jamstvo naknađivanja štete

Pravo regresa

Jamac koji je ispunio obvezu glavnog dužnika prema vjerovniku može od dužnika zahtijevati:

1. sve ono što je doista platio vjerovniku, a to uključuje glavnicu duga2. kamate na tu isplatu od dana plaćanja3. naknadu troškova nastalih u sporu s vjerovnikom od trenutku kad je izvijestio glavnog dužnika o tom sporu,4. naknadu štete koju je pretrpio on zbog dužnikova zakašnjenja ili zbog krivnje dužnika

36

To pravo ex lege pripada svakoj osobi sa svojstvom jamca koja je isplatila vjerovnikovu tražbinu, ali pod pretpostavkom da je glavni dužnik znao za jamčevo ispunjenje obveze.

Za to vrijedi dispozitivnost, pa se pravo regresa može ograničiti.

Ponekad neće postojati samo jedan glavni dužnik nego više solidarnih dužnika.

Ako tada jamac jednoga od više solidarnih dužnika isplati vjerovnika→ zakonska personalna subrogacija→ jamac postaje novi vjerovnik svih solidarnih dužnika.

Jamac jednoga od više solidarnih dužnika može zahtijevati (sada kao subrogiran vjerovnik) od bilo kojeg solidarnog dužnika naknadu onoga što je isplatio i troškove.

Kod solidarnih obveza-ispunjenjem od jednog solidarnog dužnika obveza gasi i svi se ostali oslobađaju u odnosu na vjerovnika.

Ispuni li obvezu vjerovniku jamac jednoga od solidarnih dužnika, obveza i dalje ostaje netaknuta jer nije svrha jamstva ispunjenje obveze od jamca, već osiguranje njezina ispunjenja.- Ima li više jamaca, pa jedan od njih podmiri vjerovniku dospjelu tražbinu, dužnik, jamac isplatitelj ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki nadoknadi dio koji pripada njemu- stječe pravo od ostalih jamaca regresirati onaj dio koji otpada na svakog od njih jer se među jamcima uspostavljaju odnosi solidarne odgovornosti jamaca prema jamcu isplatitelju. Solidarno jamstvo je kod sujamstva pravilo.

Za to pravilo vrijedi dispozitivnost; ipak, jamac isplatitelj treba najprije pokušati tražbine namiriti od glavnog dužnika.

Gubitak prava jamca

I dužnik i jamac su obvezni međusobno se izvješćivati i interesirati o stanju duga.

Zbog zaštite dužnikovih opravdanih interesa, koji mogu biti ugroženi neizvješćivanjem od nemarnog jamca, predviđena su tri tipična slučaja i posljedice neizvješćivanja dužnika od jamca.

Jamac je, prije nego ispuni vjerovniku obvezu glavnog dužnika, o svojoj nakani obvezan izvijestiti glavnog dužnika.Ne izvijesti li jamac dužnika o tome, pa bez znanja glavnog dužnika ispuni dužnikovu obvezu vjerovniku, dužnik je ovlašten protiv regresnog zahtjeva jamca staviti sve one prigovore kojima je u trenutku ispunjenja mogao odbiti vjerovnikov zahtjev.

To se pravilo može primijeniti i na slučaj kad je vjerovnik tužio jamca, a jamac o tome nije izvijestio glavnog dužnika i time mu onemogućio stavljanje određenih prigovora ipribavljanje dokaza na koje bi, kao umješač u sporu, imao pravo.

Ispuni li pak jamac vjerovnikovu tražbinu, a o tome nije izvijestio glavnog dužnika pa on, ne znajući da je obveza već ispunjena u dobroj vjeri, još jednom vjerovniku plati isti dug, kao sankciju za propuštenu obavijest jamac ne može zahtijevati regres od dužnika već ima pravo zahtijevati od vjerovnika povrat onoga što mu je isplatio (opće pravilo stjecanja bez osnove)

Dužnika se time oslobađa od dodatnih radnja i zahtjeva i eventualnog spora s vjerovnikom.

Jamac koji je bez dužnikova znanja isplatio vjerovniku njegovu tražbinu, ali je ona poslije, na zahtjev glavnog dužnika poništena ili ugašena prijebojem, ovlašten je od vjerovnika zahtijevati samo povrat isplaćenog.

37

Jamčeva isplata duga glavnog dužnika o kojoj on nije bio obaviješten (nije primionotifikaciju) – a taj je dug bio ništetan ili pobojan, pa poništen, ili je ugašen prijebojem i sl. – ima za posljedicu gubitak prava na regres prema glavnom dužniku te prava na troškove prema vjerovniku, pa jamcu ostaje samo pravo na kondikcijski zahtjev prema vjerovniku zbog stečenog bez pravne osnove.

Zastara

Temeljno pravilo i posebna pravila

Temeljno je pravilo da zastarjelošću obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca.

Zastarom obveza glavnog dužnika nije prestala, ona i dalje ostaje, na dužniku jehoće li obvezu dragovoljno ispuniti jer, u slučaju tužbe, može vjerovniku staviti prigovore zastare.

U tom slučaju za jamca mogu nastati dvije situacije :

1. ako je jamac preuzeo jamstvo dok obveza još nije zastarjela, primjenjuje se navedeno opće pravilo, ali i posebna pravila prema kojima vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze i od jamca, ali mu on može staviti prigovore zastare.

2. ako je glavna obveza već zastarjela, a jamac preuzme obvezu da će ispuniti obvezu glavnog dužnika, on, iako se naziva »jamcem«, nema više svojstvo jamca, već postaje dužnikom jer je, u suglasnosti s vjerovnikom, preuzeo samostalnu obvezu, pa vjerovnik svoju tražbinu može usmjeriti izravno na »jamca« prema kojemu obveza nije zastarjela.

Poseban zastarni rok za supsidijarnog jamca

Kod supsidijarnog jamstva – te kad je zastarni rok za obvezu glavnog dužnika dulji od dvije godine, obveza jamca zastarijeva nakon isteka roka od dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika.

Ali, ako jamac odgovara kao solidarni dužnik (jamac i platac), on odgovara vjerovniku kao i glavni dužnik, pa i obveza jamca zastarijeva u istom roku.

Utjecaj prekida i zastoja obveze glavnog dužnika

Prekid zastarijevanja tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu jedino ako je do prekida došlo vjerovnikovim radnjama poduzetim pred sudom protiv glavnog dužnika zbog utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja njegove tražbine.

Naprotiv, kad bi do prekida zastarijevanja došlo zbog dužnikova priznanja duga, zastarijevanje prema jamcu ne bi bilo prekinuto (jer dužnikovom radnjom njegov pravni položaj ne smije biti pogoršan).

Zastoj zastarijevanja tražbine prema glavnom dužniku nema učinak prema jamcu jer su razlozi obustave vezani uz svojstvo određenih osoba ili faktičnog stanja što nema veze s jamcem.

38

3. PROMJENE U SVEZI SA SADRŽAJEM

Obnova (novacija)

Obnova (novacija) nastaje ugovorom između vjerovnika i dužnika na temelju kojega postojeća obveza prestaje i zamjenjuje se novom, tako da nova ima različitu glavnu činidbu, ili različitu pravnu osnovu od stare.

Promijeniti se mora upravo glavna činidba, a promjena sporedne činidbe nije obnova.

PRETPOSTAVKE za nastanak obnove:

1. postojanje valjane stare glavne obveze 2. volja suugovaratelja za obnovom (animus novandi); izričito izražena jer ako se ne može

nesumnjivo dokazati ona postoji, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i nadalje – uz novu, a ispunjenjem bilo koje od njih gase se obje obveze (alternativne obveze)

3. različitost glavne ili činidbe ili pravne osnove- jer mora postojati nov pravni razlog promjene. Obnova znači promjenu identiteta obveznog odnosa, jer se mijenja njegovsadržaj.

Učinci obnove

Temeljna pravna posljedica valjanog ugovora o obnovi→ prvotna obveza prestaje, a umjesto nje nastaje nova, nastupa istodobno u trenutku sklapanja ugovora o obnovi.

Prestaju sva sporedna prava i sredstva koja su je osiguravala, kao jamstvo i zalog koje zakon izričito navodi, ali i sva druga akcesorna sredstva pojačanja ugovora, vezana uz prvotnu obvezu( pr. primljena stvar dana u zalog mora se vratiti zalogodavatelju). Za nastalu novu tražbinu počinje teći novi zastarni rok.

Nevaljanost ugovora o obnovi

Ugovor o obnovi nije valjan kad postoje opći razlozi nevaljanosti ugovora. Uz to, on nije valjan – ili ne stvara učinke obnove – kad nisu ispunjene izložene pretpostavke obnove.

Ako je ugovor iz kojega je proizlazila obnovljena obveza bio ništetan, eo ipso je ništetan i ugovor o obnovi. Kad je ugovor iz kojega je proizlazila prijašnja obveza bio pobojan, moguće je da je dužnik znao za taj nedostatak, ili da to nije znao.

Ako je dužnik znao za pobojnost obveze, a unatoč tomu je sklopio ugovor o obnovi, obnova je valjana. Znanje dužnika za taj nedostatak prijašnje obveze i sklapanje ugovora o obnovi konvalidira (osnažuje) pobojnu obvezu. Sklapajući ugovor o obnovi, a ne pozivajući se na pobojnost, dužnik se odrekao prava pobijanja ugovora o obnovi.

Ako dužnik nije znao za pobojnost prijašnje obveze, pa sklopi ugovor o obnovi i na temelju toga ispuni novu obvezu, ovlašten je zahtijevati poništenje ugovora o obnovi i zahtijevati od vjerovnika povratak danog. Pravna posljedica konstitutivne sudske odluke -drži da obnove nije bilo i da prijašnja obveza nije ni prestala postojati. U slučajevima nepostojanja volje za obnovom, promjene glavne činidbe, ili promjene pravnog temelja obveze, sklopljeni ugovor ne stvara učinke obnove.

39

Razgraničenje od sličnih instituta

Obnova ima određenih sličnosti s nagodbom i zamjenom ispunjenja (realna subrogacija)

Nagodba je ugovor kojim stranke prekidaju međusobni spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnos i utvrđuju svoja međusobna prava i obveze; njome se može i obnoviti obveza, ali samo ako se u njoj steknu svi sastojci obnove.

I kod obnove i kod zamjene ispunjenja vjerovnik i dužnik svojim ugovorom zamjenjuju predmet dužnikove obveze.

Bitna je razlika u tome što je zamjena ispunjenja oblik ispunjenja obveze. Uvjet da do zamjene ispunjenja uopće dođe je dužnikova predaja novog predmeta ispunjenja vjerovniku tj. ispunjenje nove obveze -samo ispunjenjem modificirane obveze nastaje zamjena ispunjenja, tako da istodobno prestaje obveza. Ako vjerovnik ne primi nešto drugo, stara obveza ostaje.Kod obnove stara obveza prestaje bez ispunjenja, a umjesto nje nastaje nova obveza na ispunjenje. Ugovorom o obnovi stara obveza konačno prestaje i ne može se ponovno uspostaviti, čak ni u slučaju kad dužnik ne ispuni novu obvezu, osim ako je ugovor o obnovi ništav.

Što se ne drži obnovom

Zakonodavac je sam odredio što nije obnova.

Volja strana, izražena tako da se mijenja ili dodaje odredba o:

a) roku,b) o mjestu c) načinu ispunjenja,d) naknadnoj odredbi o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja, ili o kojoj drugoj

sporednoj obvezi, nikad ne drži novacijom, a ni sporazum o izdavanju nove isprave o dugu (zamjena za staru, priznanje duga i sl.), pa makar te promjene suugovaratelji nazovu obnovom (pravilo prisilne prirode)

Izdavanje mjenice ili čeka zbog ispunjenja neke prijašnje obveze ili njezina osiguranja ne drži se novacijom jer obveza ostaje ista, samo se nači ispunjenjatj. osiguranja, promijenio ili nastao. Umjesto plaćanja gotovinom plaća se čekom ili mjenicom. No, zakonodavac ipak dopušta da se izdavanje mjenice i čeka drži novacijom, ako to suugovaratelji izričito ugovore (dispozitivno pravilo)

Nagodba

Opći pojam i vrste nagodbe

Opći pojam nagodbe različit je od nagodbe uređene u ZOO koja se ovdje prikazuje.

Pod nagodbom se općenito i često podrazumijeva sporazumno preinačenje sadržaja nekog prijašnjeg obveznopravnog odnosa, sa svrhom da se svjesno, obostranom izjavom volje, taj sadržaj prilagodi novim prilikama.

40

Tipizirali su se sljedeći oblici nagodbe:

1. sudska nagodba je nagodba pred sudom (ili arbitražom) o predmetu spora2. upravna nagodba je nagodba sklopljena u upravnom postupku pred tijelom koje je vodilo postupak3. nagodba u stečajnom postupku je nagodba kojom je na nov način, kao novim institutom, na neki način zamijenjena prisilna nagodba,4. izvansudska nagodba, kao ugovorna nagodba uređena u ZOO, nagodba je koja je predmet daljnjih izlaganja

Definicija i značajke ugovora o nagodbi

Ugovor o nagodbi je ugovor kojim osobe između kojih postoji neki spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu ukidaju taj spor, ili uklanjaju tu neizvjesnost uzajamnim popuštanjem, određujući svoja novonastala uzajamna prava i obveze.

Ugovor o nagodbi je:

1. dvostranoobvezan - jer je u ZOO izričito određeno da se na nagodbu primjenjuju opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima, ako za nju nije što drugo predviđeno

2. konsenzualan - za nastanak dostatna suglasnost ugovornih strana3. načelno neformalan - jer nije predviđen obvezatan oblik.

On može biti sklopljen o svakom spornom ili neizvjesnom »pravnom odnosu« u kojemu sudionici slobodno raspolažu svojim pravima i obvezama – to ne moraju biti samo obveznopravni već i stvarnopravni, obiteljsko-pravni imovinski, nasljednopravni i drugi imovinskopravni odnosi.

Bitno je da se uređenje tih odnosa temelji na autonomiji sudionika. Ako već prvotni pravni odnos nije bio obveznopravni, on se pretvara u obveznopravni.

Može se sklopiti i o pravnom odnosu u kojemu nije započet sudski ili koji drugi postupak, i tijekom već započetog postupka (izvansudska nagodba može se sklopiti i bez sudjelovanja mjerodavnog tijela). Bitni sastojci ugovora o nagodbi bile bi modificirane obveze strana iz odnosa glede kojega sklapaju ugovor o nagodbi.

Razgraničenje nagodbe od obnove

Razlike su u sljedećem:

1. obnova postoji kad se vjerovnik i dužnik usuglase da se postojeća obveza zamijeni novom, s tim da stara obveza prestaje, a nova mora imati različitu glavnu činidbu, ili različitu pravnu osnovu i nema međusobnog popuštanja dok se nagodbom otklanja sporili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu koji i ne mora biti obveznopravni, ali obje strane moraju uzajamno popustiti,

2. kod obnove mora postojati izričita nakana i izražena volja suugovaratelja da stvaranjem nove obveze prestaje stara, a ako se animus novandi ne može dokazati, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje, uz novu, u punom opsegu.Kod nagodbe se pak prijašnji pravni odnos modificira (pr. smanjuju se tražbine), a prvobitan zahtjev, odnosno obveza ostaje u nekom smanjenom obliku. I kad je nagodbom učinjena obnova, na tu se nagodbu primjenjuju pravila o nagodbi – pr. o njezinoj valjanosti – ali prijašnji je odnos prestao postojati jer su strane imale animus novandi i izmijenile su pravnu osnovu ili glavni predmet obveze.

41

Pretpostavke valjane nagodbe

jedna od temeljnih pretpostavki za sklapanje nagodbe jest postojanje spora ili neizvjesnosti o nekom pravnom odnosu - osim toga, za valjanost nagodbe potrebno je postojanje i valjanost tog pravnog odnosa, a kad bi taj odnos proizlazio iz ugovora koji je pobojan, onda i znanje o pobojnosti

postojanje spora ne znači da spor između sudionika mora već postojati u postupovnom značenju, već u tom smislu da o nekom pravu postoji spor, odnosno da se osporava njegovo postojanje ili sadržaj, iako o spornom odnosu nije započet sudski ili neki drugi postupak neizvjesnost u nekom pravnom odnosu postoji kad se ne zna hoće li se neko pravo moći ostvariti; to su zapravo sve one situacije u kojima između sudionika postoji nesuglasnost o:

a) pravnoj strani odnosa, primjerice postoji li uopće neki odnos, a ako postoji – kojib) činjeničnom stanju, primjerice o sadržaju odnosa

neizvjesnost postoji i kad je ostvarenje određenog prava nesigurno (npr. kad ne postoje sredstva pojačanja ugovora kao što su zalog, ugovorna kazna, jamstvo…, ali i onda ako je ostvarenje nekog prava vezano uz uvjet, ili čak i onda kad oba subjekta ne pružaju sigurnost da će ispuniti svoje obveze)

Sklapanje ugovora o nagodbi

Sposobnost strana

kako nagodba ima konstitutivan značaj jer stvara nova prava i obveze između suugovaratelja, za njezino je sklapanje nužna poslovna sposobnost sudionika

za sklapanje nagodbe ne mora postojati opća poslovna sposobnost, već sposobnost koja se zahtijeva u konkretnom slučaju

Predmet (objekt) nagodbe

kad je riječ o sadržaju nagodbe, temeljno je pravilo prema kojemu to može biti »svako pravo kojim se može raspolagati«

nagodba se može sklapati samo u onim pravnim odnosima u kojima postoji sloboda stranačke volje, a još preciznije, i u tim odnosima samo o onim pravima kojima subjekti mogu slobodno raspolagati

tamo gdje je autonomija volje ograničena ili isključena, isključena je i mogućnost sklapanja nagodbe

u slučajevima u kojima bi i bila sklopljena nagodba čiji je predmet pravo kojim se ne može raspolagati, takva bi nagodba bila sklopljena o sadržaju koji je nedopušten i, kao takva, bila bi ništetna

nagodba se može odnositi i na imovinske posljedice kaznenog djela

prava i obveze u građanskopravnim statusnim odnosima su neprenosivi i stoga je prisilnim pravilom utvrđeno da predmet nagodbe ne mogu biti sporovi koji se odnose na statusne odnose

imovinska prava i obveze koji proistječu iz statusnih odnosa, ponajprije kada je riječ o dospjelim obvezama (odnosno njima odgovarajućim pravima), nisu neprenosivi, nego se njima može raspolagati – primjerice dospjelim obrokom obveze, odnosno prava uzdržavanja bračnog druga – pa oni mogu biti predmet nagodbe

42

Sadržaj nagodbe

bitno obilježje i sastojak izvansudske nagodbe je uzajamno popuštanje, tj., kako bi ugovor imao karakter nagodbe, svaki od sudionika mora u nečemu popustiti

međusobno popuštanje postoji kad svaka strana dobije određen ekvivalent za vlastito (potpuno ili djelomično) odricanje, ili priznanje nekog prava

međusobno popuštanje ne mora biti jednako: jedan sudionik može popustiti više, drugi manje, pa čak i simbolično, osim toga, ono ne mora imati samo materijalnu vrijednost već se može odnositi i na moralno zadovoljenje

popusti li samo jedna strana drugoj, nije riječ o nagodbi već o nekom drugom pravnom odnosu, pa se ne primjenjuju pravila o dvostranim ugovorima, nego pravila o tom drugom pravnom odnosu

Najčešći oblici uzajamnog popuštanja:

(1) djelomično ili potpuno priznavanje nekog zahtjeva druge strane (2) odricanje od nekog od svojih zahtjeva(3) uzimanje na sebe neke nove obveze(4) smanjenje stope kamata (5) produljenje rokova (6) pristajanje na djelomične otplate (7) davanje prava na odustatninu

Popuštanje jedne ili obje strane može biti ne samo bezuvjetno već i uvjetno.

Oblik ugovora

za ugovor o nagodbi ne zahtijeva se neki određen oblik za njegovu valjanost, ali se, zbog dokazne snage (ad probationem) redovito sklapa u pisanom obliku

ako se nagodbom uređuju međusobna prava i obveze, ili se osniva ugovorni odnos za koji se zakonom zahtijeva određen oblik, u tom se obliku mora sklopiti i nagodba

Valjanost i nevaljanost ugovora o nagodbi

na ugovor o nagodbi primjenjuju se opća pravila o valjanosti i nevaljanosti pravnih poslova

Ništetnost nagodbe zbog zablude

prema općim pravilima, zabluda ne dovodi do ništetnosti, nego do pobojnosti pravnog posla ali, kako su postojanje pravnog odnosa iz kojega proizlazi spor ili neizvjesnost koji se otklanjanju iz ugovora o nagodbi i stvarno postojanje spora ili neizvjesnosti -pretpostavke valjanog sklapanja ugovora o nagodbi, zabluda strana ovdje izaziva drukčiji učinak - ona ugovor o nagodbi čini ništetnim prva i glavna pretpostavka ništetnosti ugovora o nagodbi postoji kada je nagodba zasnovana na pogrešnom vjerovanju oba suugovaratelja o postojanju pravnog odnosa koji zapravo ne postoji, tj. to je zabluda o pravnim činjenicama, primjerice da postoji spor ili neizvjesnost u nekom pravnom odnosu, a on doista ne postoji

43

druga je pretpostavka u tome da bez zablude ne bi bilo došlo do spora ili neizvjesnosti, pa, prema tome, suugovaratelji ne bi ni sklopili nagodbu

ispune li se navedene pretpostavke, nagodba je zbog zablude ništetna

sa zabludom o sporu ili neizvjesnosti naš zakonodavac, glede pravnih posljedica ništetnosti, izjednačava i zabludu koja se odnosi »na obične činjenice«, tj. nepravne činjenice ( to bi bila činjenica kad bi suugovaratelji nagodbepogrešno vjerovali da je šteta jednom suugovaratelju nanesena štetnom radnjom drugoga, a to nije tako), i u tim je slučajevima ugovor o nagodbi ništetan

suugovaratelji se ne mogu valjano odreći prava zahtijevanja utvrđenja ništetnosti nagodbe, pa takvo odricanje nema pravnog učinka

Djelomična ništetnost ugovora o nagodbi

opće pravilo o djelomičnoj ništetnosti ne vrijedi za ugovor o nagodbi jer je za taj ugovor izrijekom određeno drukčije

budući da odredbe ugovora o nagodbi, čine cjelinu – a to se osobito odnosi na odredbe o uzajamnim popuštanjima strana – u pravilu djelomična ništetnost ugovora o nagodbi nije moguća, već ona dovodi do potpune ništetnosti cijele nagodbe

tek iznimno, ako se iz nagodbe vidi da se ona sastoji od više neovisnih dijelova, nagodba može biti i djelomično ništetna, tj. ništetnost se odnosi samo na odgovarajuće neovisne dijelove, a ne na ugovor o nagodbi u cjelini

Prekomjerno oštećenje u ugovoru o nagodbi

iznimno od općeg pravila da se na ugovor o nagodbi primjenjuju opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima, prema posebnom pravilu – na ugovor o nagodbi ne primjenjuje se institut prekomjernog oštećenja, pa se, zbog tog razloga, ne može zahtijevati poništenje nagodbe

u nagodbi nema »oštećene strane« i zbog toga nijedna strana ne može ni zahtijevati poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja

uzajamna popuštanja, koja su bitna za ugovor o nagodbi, ne moraju biti ekvivalentna, pa se ne može zahtijevati poništenje nagodbe zbog prekomjernog oštećenja

to pravilo vrijedi ako u nagodbi nije riječ o prijevari - ako je jedna strana izazvala kod druge strane zabludu, ili je održala u zabludi s nakanom da je time navede na sklapanje nagodbe, druga strana može zahtijevati poništenje nagodbe i onda kad zabluda nije bitna

Nagodba o pobojnom pravnom poslu

sklopljena je nagodba valjana ako je njezin predmet neki pobojni pravni posao, a strana koja je mogla zahtijevati poništenje takvog posla znala je za njegovu pobojnost »u trenutku sklapanja nagodbe«

strana koja je znala za mogućnost pobijanja nekog pravnog posla, ali je, unatoč tomu, sklopila nagodbu o tom poslu, odrekla se prava na njegovo pobijanje

ostvari li se ta zakonska pretpostavka, nagodbom je učinjena svojevrsna konvalidacija (osnaženje) pobojnog ugovora

44

a contrario, ako je sklopljena nagodba čiji je predmet neki pobojni pravni posao, a strana koja je bila ovlaštena zahtijevati njegovo poništenje za tu mogućnost nije znala u trenutku sklapanja nagodbe, tada je nagodba pobojna – zbog postojanja zablude glede pobojnosti pravnog posla koji je bio sadržaj nagodbe

kao pretpostavku za valjanost nagodbe, tj. nemogućnost njezina pobijanja, zbog znanja, odnosno mogućnost njezina pobijanja zbog neznanja ovlaštene osobe, zahtijeva se stvarno znanje o tome, a nije dostatno pretpostavljeno znanje, tj. da je ovlaštena osoba »mogla ili morala znati« o pobojnosti

Nagodba o ništetnom pravnom poslu

kada je predmet nagodbe ništetan, pravni posao i nagodba je ništetna, bez obzira na to jesu li strane znale, ili nisu znale za njegovu ništetnost

odredba ima prisilan značaj i njome se onemogućuje konvalidacija ništetnog pravnog posla

Učinci ugovora o nagodbi

ovisno o tome je li do nagodbe došlo iz već postojećeg obveznog odnosa, ili nekog drugog pravnog odnosa, sklapanjem ugovora o nagodbi nastaje modificiran prijašnji obvezni odnos, ili nov obvezni odnos (umjesto prijašnjeg drugog pravnog odnosa), a ako je nagodbom ujedno učinjena i obnova, onda i u prvom slučaju nastaje nov obvezni odnos

nagodba ima konstitutivan značaj i stvara nova prava i obveze između sudionika nagodbe kojima se, u pravilu, mijenja opseg prije postojećih prava i obveza, ali se može promijeniti i njihov sadržaj, barem kad je riječ o sporednim obvezama, a ne glavnim

ugovorna nagodba ima relativan učinak, tj. njezini učinci ograničavaju se samo na osobe koje su je sklopile jer prava trećih, osoba ne smiju nagodbom biti ugrožena

ugovor o nagodbi može sklopiti jedan od solidarnih dužnika s vjerovnikom, ili jedan od solidarnih vjerovnika s dužnikom

Učinci prema jamcima i zalogodavateljima

nagodbom ne prestaje postojeći pravni odnos, već se preinačuje

nagodba kojom je ujedno učinjena i obnova oslobađa jamca i zalogodavatelja – ako je on treća osoba koja je dala zalog za dužnika – od daljnje obveze njihova osiguranja tražbina vjerovniku

nema li nagodba ujedno i učinak obnove, jamac i treći koji je dao svoju stvar u zalog ostaju i dalje u obvezi

kad obje strane uzajamno popuste, redovito se smanje obveze suugovaratelja, pa je i odgovornost jamca i zalogodavatelja u tom opsegu manja - za takvo smanjenje odgovornosti jamca i zalogodavatelja, do kojega je došlo nagodbom, nije potrebna njihova suglasnost

kad bi nagodbom odgovornost jamca ili zalogodavatelja bila povećana, zapravo bi riječ bila o ugovoru na štetu trećega, pa je za povećanje njihovih obveza potrebna suglasnost jamca, odnosno zalogodavatelja

prizna li dužnik u nagodbi spornu tražbinu djelomično ili u cijelosti, jamac i zalogodavatelj zadržavaju pravo istaknuti vjerovniku, uz ostale, i one prigovore kojih se dužnik nagodbom odrekao

45

VIII. PRESTANAK OBVEZA

1. UVOD

jedna od općih značajka subjektivnih obveznih prava (tražbina) nije u njihovu trajnom – »vječnom« – postojanju – kao što je to kod subjektivnih stvarnih prava

svrha stjecanja subjektivnih obveznih prava je u ostvarenju njihova sadržaja, odnosno zahtjeva koji pripada imatelju subjektivnog obveznog prava, a tim ostvarenjem subjektivno pravo prestaje

već i iz načela dužnosti ispunjenja obveze od svakog sudionika obveznog odnosa proistječe da se obveza može ugasiti samo suglasnom voljom sudionika obveznog odnosa, ili na temelju zakona

ispunjenje je redovit način prestanka obveze, a zakon kao druge opće načine prestanka svake obveze navodi i prijeboj, otpust duga, obnovu, sjedinjenje, nemogućnost ispunjenja, protek vremena, otkaz te smrt i prestanak pravne osobe

ugovorne obveze mogu prestati i raskidom ugovora i poništenjem ugovora

prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava, što znači da ona dijele sudbinu glavne obveze, odnosno prava

2. ISPUNJENJE (OPćA PRAVILA)

1. Pojam i uvodne napomene

ispunjenje je redovit način prestanka obveza, bez obzira na to je li riječ o zakonskim (izvanugovornim) obveznim odnosima, ili odnosima iz pravnih poslova

pravila o ispunjenju pretežito su dispozitivne naravi, pa ih strane mogu prilagoditi konkretnim odnosima

imajući u vidu kako postoje i drugi načini ispunjenja, ovdje se govori o općim pravilima o ispunjenju koja su podijeljena na sastavnice valjanog ispunjenja (subjekti, objekt tj. predmet, opseg, kakvoća i mjesto ispunjenja) i sastavnice urednog ispunjenja (vrijeme ispunjenja i nepostojanje nedostataka predmeta ispunjenja)

ako neka od ovih sastavnica nije uredno i valjano ispunjena, ili nije uopće ispunjena, ispunjenje nije valjano i obveza ne prestaje, nego postoji i dalje, a dužnik dolazi u zakašnjenje

suprotno tome, ako odgovarajući subjekt odgovarajućem subjektu, na odgovarajućem mjestu, odgovarajućim objektom, odgovarajuće količine i kakvoće, ispuni obvezu, ispunjenje je valjano i primarna obveza prestaje (a ako vjerovnik u tim okolnostima ne primi ispunjenje ili ga spriječi, dolazi u vjerovničko zakašnjenje)

kad odgovarajući subjekt odgovarajućem subjektu, na odgovarajućem mjestu, odgovarajućim objektom, odgovarajuće količine i kakvoće, ispuni obvezu, ali sa zakašnjenjem ili s nedostacima ispunjenja, ispunjenje će biti valjano i primarna će obveza prestati, ali, ispunjenje će istodobno biti neuredno i mogu nastati nove obveze dužnika, odnosno ostali, nenamjeravani ili sekundarni učinci

46

valjano je ispunjenje kojim obveza prestaje, a uredno ispunjenje kojim ne samo što obveza prestaje nego ne može nastati nova dužnikova obveza (osim obveze davanja priznanice i vraćanja isprave o dugu)

samo valjanim i urednim ispunjenjem obveza prestaje i ne može nastati nenamjeravan (sekundarni) učinak, odnosno nova obveza

Elementi valjanog ispunjenja

Subjekti ispunjenja

Tko može ispuniti obvezu

temeljno je pravilo da dužnik sam ispunjava svoju obvezu, s tim da je kao iznimka dopuštena mogućnost da dužnikovu obvezu mogu ispuniti i treće osobe

iako je načelno dopušteno da i treća osoba može ispuniti obvezu dužnika, ispunjenje strogo osobne činidbe (primjerice izradu slike) prema naravi obveze, može ostvariti samo dužnik

Dvije temeljne skupine obveza kad treće osobe mogu ispuniti obvezu umjesto dužnika:

1) treće osobe koje imaju neki pravni interes da obveza bude ispunjena 2) osobe koje takav pravni interes nemaju

vjerovnik je obvezan primiti ispunjenje od svake treće osobe koja ima neki pravni interes da obveza dužnika bude ispunjena - postoji li takav interes treće osobe, ne zahtijeva se suglasnost vjerovnika i on je obvezan primiti ispunjenje, čak i kad bi se dužnik tomu protivio

treća osoba s pravnim interesom za ispunjenje obveze svakako je ona koja može imati neke obveze ne ispuni li se obveza dužnika, ili ne ispuni li se obveza navrijeme – kao što su, primjerice, jamac i zalogodavatelj, ako nije ujedno i dužnik

dužnik koji ne ispunjava svoje obveze uredno i navrijeme ne smije pogoršavati položaj trećih koji imaju pravni interes u ispunjenju njegove obveze te isticati svoje pravo na ispunjenje i sprečavati trećega u ispunjenju te obveze jer bi bila riječ o zloporabi prava koja je već i po općim načelima zabranjena

osoba koja nema ili ne može dokazati pravni interes za ispunjenje obveze dužnika može također ispuniti obvezu dužnika i vjerovnik je dužan primiti ispunjenje ako se s tim suglasi dužnik

davanje suglasnosti dužnika ili vjerovnika je neformalno, osim ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju pisani ili koji drugi oblik

odbije li vjerovnik primiti ispunjenje od treće osobe, a nije riječ o strogo osobnoj ili ugovornoj obvezi ispunjenja od dužnika, dolazi u zakašnjenje

treći koji nema niti pravni interes, niti suglasnost dužnika također može ispuniti dužnikovu obvezu - u takvim okolnostima ne postoji obveza vjerovnika primanja ispunjenja od trećega, ali prepuštena mu je odluka hoće li primiti ispunjenje od treće osobe

dužnik ne smije svojim postupcima pogoršati položaj vjerovnika

47

na vjerovniku je odluka o služenju svojim pravom izbora, pa ako i odbije ispunjenje o kojemu je riječ – od treće osobe, ne dolazi u zakašnjenje, niti odgovara dužniku za eventualno nastale štetne posljedice, a razloge odbijanja ne mora opravdavati ni dužniku, ni trećoj osobi

dužniku u svim inačicama ispunjenja od trećih osoba ipak ostaje prednost (prioritet) u ispunjenju obveze u odnosu na bilo koju treću osobu

ponudi li dužnik vjerovniku da će sam odmah ispuniti svoju obvezu, vjerovnik ne možeprimiti ispunjenje od treće osobe, ali nije dostatna samo izjava dužnika, već on mora doista biti spreman ispuniti obvezu

dužniku se ne može uskratiti ispunjenje njegove obveze, bez obzira na njegove prijašnje izjave, sve dok obveza nije ispunjena

odbija li vjerovnik primitak urednog ispunjenja dužnikove obveze, on bi obvezu mogao ispuniti polaganjem stvari kod suda poslovna sposobnost zahtijeva se ne samo za sklapanje valjanog ugovora već i za ispunjenje obveze jer ono redovito znači neku činidbu kojom se raspolaže imovinom

iznimno i poslovno nesposoban dužnik može valjano ispuniti obvezu, ispune li se sljedeće pretpostavke:

a) da je postojanje obveze nesumnjivo što znači da nije riječ o ništetnoj i pobojnoj obvezi, da nije riječ o ispunjenju prirodne obveze (naturalis obligatio), ili neke sporedne obveze ako postoji spor glede glavne i slično

b) da je rok za ispunjenje obveze dospio

Kada se i ispune obje te pretpostavke, ispunjenje obveze poslovno nesposobne osobe može se osporavati ako je ona:

a) isplatila zastarjeli dug b) ako je isplatila dug koji potječe iz igre ili oklade

za osporavanje je ovlašten zakonski zastupnik poslovno nesposobne osobe, i to tužbom za poništenje ispunjenja zastarjele obveze (kod zastare), odnosno tužbom zbog stjecanja bez osnove (kod igara i oklada)

Kome se može ispuniti obveza

prema općem pravilu, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od dužnika, a on ima obvezu ispunjenja prema vjerovniku

Zakon je dopustio da i netko treći može ispuniti obvezu dužnika vjerovniku, a ispunjenje obveze može biti učinjeno ne samo vjerovniku već i osobi određenoj:

a) zakonom b) sudskom odlukom c) ugovorom između vjerovnika i dužnika d) koju je jednostrano odredio sam vjerovnik

ako je vjerovnik poslovno nesposoban, ispunjenje obveze neće se učiniti njemu, već njegovu zakonskom zastupniku

48

sud svojom odlukom može narediti da se obveza ispuni trećoj osobi, a ne vjerovniku, primjerice kad se dužniku naloži da ispuni obvezu vjerovnikovu vjerovniku umjesto vjerovniku

ugovore li vjerovnik i dužnik ispunjenje obveze dužnika trećoj osobi, a ne vjerovniku, riječ je samo o delegaciji isplate, tj. ispunjenju obveze trećemu, pri čemu treća osoba nema pravo od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze za sebe, već je ovlaštena jedino na prijam ispunjenja

vjerovnik može odrediti treću osobu za prijam ispunjenja – redovito će to biti njegov zastupnik ili opunomoćenik – koja nema pravo dužniku postavljati zahtjev za ispunjenje ako to ne učini vjerovnik, ako je on i za to nije opunomoćio

ispuni li dužnik obvezu neovlaštenoj osobi njegova obveza prema vjerovniku nije prestala vjerovnik može i naknadno ispunjenje obveze trećoj neovlaštenoj osobi odobriti i time ga učiniti valjanim, a obvezu ispunjenom - odobrenje vjerovnika ima retroaktivan učinak

umjesto poslovno nesposobnog vjerovnika, ispunjenje tražbina prima njegov zakonski zastupnik

I spunjenje poslovno nesposobnom vjerovniku je valjano ako je ono:

a) korisno za vjerovnika (ako je njime zadovoljen neki njegov pravni interes)b) ako se predmet ispunjenja još nalazi kod njega

predmet ispunjenja nalazi se kod poslovno nesposobnog vjerovnika ne samo kad se fizički kod njega nalazi (npr. radni stol), već i onda ako je, primjerice novac koji je primio, uložen u njegovo ime na račun u banci

ako poslovno nesposoban vjerovnik primljeno ispunjenje nije korisno uporabio, ili ga je otuđio, zakonski je zastupnik ovlašten zahtijevati od dužnika ponovno ispunjenje obveze, i tada prethodno ispunjenje poslovno nesposobnom vjerovniku nema značaj ispunjenja obveze

kada poslovno nesposobna osoba postane poslovno sposobna (malodobnik postane punodobnik, ili punodobna duševno bolesna ili zaostala osoba ozdravi), može odobriti ispunjenje obveze koje je primila za vrijeme svoje poslovne nesposobnosti

Objekt (predmet) ispunjenja

Općenito

predmet ispunjenja je ono što čini sadržaj obveze, to je ostvarenje (konkretizacija) dužnikove obveze, a sadržaj obveze je određena dužnikova činidba kojase sastoji u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju

dužnik u ispunjenju obveze treba učiniti baš onu i onakvu radnju koja čini sadržaj obveze

ako je radnja individualno određena, mora se ispuniti upravo ona i nijedna druga kad je obveza generična, ona se ispunjava odgovarajućim rodom, odnosno vrstom, količinom i kakvoćom, a izloženo se ne odnosi samo na radnju, odnosno činidbu nego i na njezin objekt (primjerice stvar) dužnik nije ovlašten svojevoljno učiniti zamjenu dugovane obveze nekom drugom, pa čak ni ako obvezu nije moguće ispuniti

49

Predaja (davanje) druge stvari umjesto dugovane

može se dogoditi da je dužnik predao vjerovniku kao dugovanu stvar, a vjerovnik je primio, neku drugu stvar, iako ona uistinu nije dugovana stvar (npr. umjesto krušaka predao mu je dunje)

u tom slučaju nije ispunjen sadržaj obveze (predaja krušaka), nema stvarnog ispunjenja, pa vjerovnik ima pravo vratiti ono što mu je predano i zahtijevati upravo onu stvar koja je predmet ispunjenja što se podrazumijeva pod nečim drugim – »druga stvar« (aliud) – nije precizirano, pa može doći do poteškoća u utvrđivanju je li neka stvar druga, a ne ona koja je ugovorena, ili nije

neće biti većih problema u utvrđivanju je li riječ o drugoj stvari, ako je riječ o individualno određenim stvarima (automobil točno određene marke, kubikaže), ali poteškoće često nastaju ako je ugovorena predaja generičnih stvari jer se postavlja pitanje do koje se mjere može odstupiti od ugovorenih svojstava, a da bude riječ o istoj stvari

najbolja metoda utvrđivanja suglasnosti robe s ugovorom je kriterij »vrste robe«: ako je umjesto ugovorene stvari predana stvar koja pripada drugoj vrsti (umjesto jabuka predaju se kruške), drži se da je predana druga stvar (aliud), a neće se držati drugom stvari ona koja pripada istom rodu, ali je različitih svojstava od predviđenih

Zamjena ispunjenja (datio in solutum)

odstupanje je u dobrovoljnoj zamjeni ispunjenja, ili davanju umjesto dugovanoga

zamjena ispunjenja – često se tim institutom naziva i davanje umjesto dugovanog – je ugovor između dužnika i vjerovnika na temelju kojega dužnik daje, a vjerovnik prima nešto drugo umjesto onoga što mu dužnik duguje

obveza dužnika prestaje kad vjerovnik primi ugovorno zamijenjenu činidbu, pa, ako dođe do zamjene ispunjenja, ispunjenje druge činidbe znači bezuvjetno ispunjenje dužnikove obveze koja se time gasi

za razliku od personalne subrogacije, zamjena ispunjenja je oblik realne subrogacije jer nije riječ o promjeni osobe vjerovnika zbog ispunjenja dužnikove obveze od nekog isplatitelja (solvensa), već o davanju, odnosno primanju nečega drugog umjesto onoga što dužnik duguje

dužnik odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari koja je dana umjesto onoga što se duguje, a ako nije riječ o ugovoru o prodaji, onda, i prema posebnim propisima o odgovornosti, za nedostatke za dotični ugovor

ako vjerovnik ne želi ulaziti u komplicirano dokazivanje postoje li materijalni ili pravni nedostaci zamijenjene stvari, zakonodavac mu pruža mogućnost da, umjesto odgovornosti dužnika za materijalne i pravne nedostatke, može od njega zahtijevati:

a) ispunjenje prvotne tražbine b) naknadu štete

vjerovnik odlučuje kojim će se svojim pravom služiti: pravilima o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke druge stvari koju je primio, ili će vratiti primljenu stvar i zahtijevati ispunjenje prvobitno dugovane činidbe

odluči li se za ispunjenje prvobitne obveze, vjerovnik više nema pravo zahtijevati ispunjenje prvobitno dugovane činidbe od jamca jer se jamac, na temelju sporazuma o zamjeni ispunjenja između vjerovnika i

50

dužnika, oslobodio odgovornosti za ispunjenje dužnikove obveze, zbog toga što je prvobitno dugovana dužnikova činidba vjerovnikovim primitkom druge činidbe prestala

ako je prvobitna činidba glasila na isplatu određene svote novca, dužnik će biti obvezan platiti i zatezne kamate za zakašnjenje u ispunjenju

po svojoj pravnoj prirodi zamjena je ispunjenja naplatni, dvostranoobvezan, neformalan i realan ugovor

Predaja radi prodaje (datio pro solvendo)

Ugovor između vjerovnika i dužnika na temelju kojega dužnik predaje vjerovniku neku svoju stvar, ili mu ustupi neko svoje pravo s nalogom da ih vjerovnik proda i iz postignutesvote naplati svoju tražbinu, a eventualan višak vrati.

obveza dužnika iz prvotne obveze prestaje tek kad vjerovnik naplati tražbinu u cijelosti

bitna razlika između davanja umjesto isplate i davanja zbog naplaćivanja je u tome što je kod davanja umjesto isplate dužnik svoju obvezu ispunio u cijelosti čim vjerovnik primi drugu stvar, a kod davanja zbog naplaćivanja dužnikova obveza ne prestaje predajom stvari vjerovniku, nego tek u trenutku kad vjerovnik u cijelosti naplati tražbinu iz svote potignute prodajom stvari

predaja neke stvari ili ustup neke tražbine zbog prodaje nema za posljedicu prestanak dužnikove obveze, tj. gašenje vjerovnikova prava, kao kod zamjene ispunjenja, jer se predajom zbog prodaje samo ovlašćuje vjerovnika prodati nekom trećem predane stvari, ili ustupiti neku tuženikovu tražbinu i naplatiti svoju tražbinu iz dobivene svote

uspije li vjerovnik prodati ili ustupiti tražbinu i time namiriti svoju tražbinu od dužnika, dužnikova obveza u tom trenutku prestaje

uspije li vjerovnik prodajom ili ustupom samo djelomično namiriti svoju tražbinu, u nepokrivenom djelu ona i dalje ostaje

ne uspije li vjerovnik uopće prodati predanu mu stvar ili ostvariti preneseno mu pravo, dužan je vratiti stvar, odnosno natrag ustupiti preneseno pravo, a njegova tražbina ostaje i dalje u cijelosti

ako je nastupila dospjelost dužnikove obveze, dužnik dolazi u zakašnjenje i snosi odgovarajuće posljedice zakašnjenja

nee može li pak vjerovnik primljenu stvar vratiti, pretpostavlja se da ju je prodao i ostvario srednju tržnu cijenu te da se za toliko namirio i smanjio (ili ostvario) svoje tražbine

budući da se ovdje govori o predaji zbog prodaje, zapravo je riječ o ispunjenju novčane obveze jer prodajom stvari, ili ustupm tražbina vjerovnik dobiva određenu svotu novca koju zadržava za podmirenje svoje novčane tražbine

preda li dužnik vjerovniku drugu stvar, a ne onu koju mu duguje, a da se strane pritom nisu izjasnile je li riječ o zamjeni ispunjenja ili predaji radi prodaje, pretpostavlja se da je riječ o zamjeni ispunjenja jer je ona, u konkurenciji s predajom zbog prodaje, jednostavnija i sigurnija za vjerovnikaPredaja zbog prodaje (datio pro solvendo) mora biti izričito ugovorena, pa, iako nije riječ o formalnom ugovoru, preporučili bismo pisani oblik, kako bi se uklonile dvojbe o tome o kojem je institutu riječ, a i zbog lakšeg dokazivanja

51

Opseg ispunjenja (djelomično ispunjenje)

pitanje opsega ispunjenja – odnosno valjanosti djelomičnog ispunjenja – postavlja se samo ako je predmet obveze činidba koja je po svojoj prirodi djeljiva

djeljivost mora biti kvantitativna, što znači da se dijelovi jedan od drugoga, i u odnosu na cjelinu, razlikuju samo količinski (npr. pet kg jabuka u odnosu na cjelinu od pedeset i pet kg)

kad bi se dijelovi neke cjeline razlikovali jedan od drugog kvalitativno riječ je o nedjeljivoj činidbi, pa se, kao obveza, ne može ispunjavati u dijelovima

ako nije drukčije ugovoreno, dužnik nije ovlašten činidbu ispunjavati djelomično, niti je vjerovnik dužan primiti djelomično ispunjenje

Od tog temeljnog pravila uređena su dva moguća odstupanja – kada je vjerovnik dužan primiti djelomično ispunjenje :

a) ako narav obveze nalaže djelomično ispunjenjeb) novčane obveze, osim ako vjerovnik ima poseban interes da odbije novčano ispunjenje obveze

izložena pravila o djelomičnom ispunjenju ne odnose se na one obveznopravne odnose kod kojih pojedine obveze dospijevaju postupno, kao što su kamate, zakupnina, sukcesivne isporuke i sl.

Kakvoća (kvaliteta) ispunjenja

pitanje kakvoće (kvalitete) ispunjenja po prirodi stvari ne postavlja se u svezi s individualno određenim predmetom (objektom) obveze, nego samo u svezi s obvezom davanja stvari određenih po rodu (npr. žito, nafta, ulje, vino), i to kad kakvoća nije određena ugovorom

ako je određen rod i količina stvari, ali ne i njihova kakvoća (kvaliteta), dužnik je obvezan predati ugovorenu količinu stvari barem srednje kakvoće

ako je dužniku poznato da vjerovnik nabavlja generične stvari s nekom određenom namjenom, on je dužan predati vjerovniku stvari one kakvoće koja odgovara njihovoj namjeni (npr. šljive za rakiju ne moraju biti prve kakvoće)

pri ugovaranju stvari određenih po rodu izostanak ugovorene kakvoće ne čini činidbu neodređenom, odnosno neodredivom i ne dovodi do ništetnosti ugovora

Mjesto ispunjenja

52

mjesto ispunjenja je zemljopisno mjesto u kojemu dužnik mora ispuniti svoju obvezu, tj. predati stvar, štogod učiniti, propustiti ili trpjeti

to je mjesto važno i za vjerovnika i za dužnika jer su uz njega vezane razne činjenice i pravne posljedice, kao što su snošenje rizika za slučajnu propast ili oštećenje stvari, troškovi ispunjenja, utvrđivanje sukladnosti robe s ugovorom

kad mjesto ispunjenja nije ugovoreno ni određeno odredbama zakona, primjenjuju se opća pravila koja razlikuju mjesto ispunjenja nenovčanih od mjesta ispunjenja novčanih obveza

mjesto ispunjenja nenovčanih obveza određuje se prema svrsi posla, prirodi dužnikove obveze, ili prema ostalim okolnostima konkretnog slučaja

ne može li se mjesto ispunjenja nenovčane obveze odrediti ni prema svrsi posla, ni prema prirodi obveze ili ostalim okolnostima, obveza se ispunjava u mjestu u kojemu je dužnik u trenutku nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište za fizičku osobu

Elementi urednog ispunjenja

Vrijeme ispunjenja

Kad je vrijeme ispunjenja ugovoreno

Kad je vrijeme ispunjenja određeno ugovorom, dužnik je obvezan ispuniti obvezu u ugovoreno vrijeme (to pravilo proizlazi iz načela dispozitivnosti i strabačke autonomije).

Ako je vrijeme dospjelosti obveze ugovoreno, vjerovnik nije dužan opominjati dužnika o nastupu roka za ispunjenje i, ne ispuni li dužnik svoju obvezuo roku, on dolazi u zakašnjenje, a i vjerovnik može doći u zakašnjenje ako, bezosnovanog razloga, u to vrijeme odbije primiti ispunjenje, ili ga svojim ponašanjem spriječi.

Može li dužnik ispuniti obvezu i prije ugovorenog roka, odnosno je li vjerovnik dužan primiti ispunjenje prije ugovorenog roka i je li ovlašten zahtijevati ispunjenje prije ugovorenog roka?

To ovisi u čijem je interesu rok ugovoren. Kad je rok ispunjenja ugovoren jedino u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obvezu i prije tog roka, a vjerovnik je dužan primiti ispunjenje, ali dužnik je o tome dužan izvijestiti vjerovnika i paziti na to da to ne bude u nevrijeme.

Kad je rok ugovoren jedino u interesu vjerovnika, on ima pravo zahtijevati ispunjenje od dužnika prije roka. Osim toga, on ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka i ako mu dužnik nije dao ugovoreno (obećano) osiguranje, ili ako, na njegov zahtjev, nije dopunio osiguranje smanjeno bez krivnje vjerovnika.

Kad rok ispunjenja ugovoren u interesu obiju strana, ili u korist vjerovnika – ili kad rok ispunjenja uopće nije ugovoren, vjerovnik je ovlašten odbiti prijevremeno ispunjenje, a može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete ako mu je prijam prijevremenog ispunjenja nanio štetu, ali o tome mora bez odgađanja obavijestiti dužnika.

Poseban slučaj ugovaranja vremena ispunjenja predstavlja slučaj u kojemu ugovorne strane ugovorom ostave na volju vjerovniku ili dužniku da sami odrede to vrijeme. Tu svoju ovlast ovlašteni suugovaratelj ne smije zlorabiti. Rok ispunjenja obveze ovlaštenik treba odrediti sukladno cilju i prirodi obveze, s tim da mora voditi brigu o tome da rok bude određen tako da ne stvara neuobičajene troškove za drugu stranu, niti joj otežava ispunjenje obveze. Određivanje roka treba priopćiti drugoj strani.

53

Ne odredi li ovlaštenik rok ispunjenja u razumnom vremenu od sklapanja ugovora, druga strana nije dužna trpjeti takvo odugovlačenje, već može opomenuti ovlaštenika da je dužan odrediti rok za ispunjenje obveze. Ne odredi li ontaj rok ni nakon opomene, druga strana može od suda zahtijevati određivanje primjerenog roka za ispunjenje.

Kad vrijeme ispunjenja nije ugovoreno

Ako je riječ o nenovčanim obvezama, vrijedi pravilo za sve subjekte, tj. da je dužnik obvezan ispuniti obvezu u roku predviđenom zakonom, pod čime se podrazumijevaju posebni rokovi određeni ZOO i drugim posebnim zakonima.

Ako je riječ o novčanim obvezama za trgovačke ugovore i ugovore između trgovaca i tijela javne vlasti, vrijede posebna pravila koja predviđa ZOO.

Kad vrijeme ispunjenja nije ni ugovoreno ni određeno posebnim odredbama ZOO ili posebnih zakona, predviđena su za sve osobe sljedeća pravila o roku dospijeća obveze:

a) najprije se uzima u obzir svrha posla, pa se, sukladno svrsi, određuje dospijećeb) ne može li se utvrditi postizanje neke određene svrhe, treba se uzeti u obzir narav obveze i druge

okolnosti ako su važne – primjerice, isporuka sezonske robe mora biti prije nastupanja sezonec) ne može li se dospjelost obveze odrediti ni prema svrsi posla, naravi obveze i ostalim

okolnostima koje bi zahtijevale određen rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze odmah nakon njezina nastanka.. Ako je riječ o predaji stvari ili obavljanju jednostavne radnje za što nije potrebna neka posebna priprema, dužnik ih je obvezan ispuniti odmah nakon zahtjeva vjerovnika, ali ako je sadržaj obveze složenija činidba, dužnik je obvezan nakon zahtjeva vjerovnika poduzeti nužne i uobičajene radnje i u razumnom roku ispuniti obvezu

d) ako vjerovnik nije iskoristio svoje pravo zahtijevati ispunjenje obveze odmah nakon njezina nastanka, dužnik ima pravo zahtijevati od njega da odmah primi njezino ispunjenje, s tim da taj zahtjev dužnika ima učinak dospjelosti.

Zahtjev dužnika je – kao i zahtjev vjerovnika – neformalan, postavlja se izvan suda te predstavlja jednostrani pravni posao kojim se nedospjela obveza pretvara u dospjelu. Vjerovnik je obvezan primiti ispunjenje odmah, osim ako mu je nuždan neki razuman rok za njezin prijam. Ako vjerovnik nije spreman primiti ispunjenje obveze dužnika, a za to nema opravdanog razloga, dolazi u zakašnjenje. Kad glede ispunjenja obveze nije potrebna suradnja vjerovnika dužnik može ispuniti obvezu odmah i bez podnošenja zahtjeva vjerovniku za njezin prijam.Vrijeme ispunjenja u dvostranoobveznim ugovorima

Vrijeme ispunjenja u dvostranoobveznim ugovorima posebno je uređeno s obzirom na činjenicu da su obje ugovorne strane u tim ugovorima dužnici, pa je potrebno posebno urediti njihov međusoban odnos glede vremena ispunjenja. Pravila o vremenu ispunjenja u dvostranoobveznim ugovorima dopunjuju ta pravila tako što uređuju međusoban odnos dviju strana glede vremena ispunjenja njihovih obveza.

Vrijeme ispunjenja ponajprije uređuje suglasna volja ugovornih strana, tj. ugovor, ali uz napomenu kako primjenu drugih pravila o određivanju vremena ispunjenja ovdje isključuje ugovaranje redoslijeda ispunjenja. Ako vrijeme ispunjenja nije ugovoreno, ponekad je za pojedine tipove ugovora, ili općim odredbama, međusoban odnos vremena ispunjenja obveza strana određen zakonom.

Kad redoslijed ispunjenja nije ugovoren, niti proizlazi iz zakona, određuje ga »narav posla«. Ako ni iz naravi posla ne proizlazi redoslijed ispunjenja, strane su dužne ispuniti svoje obveze istodobno. To

54

se pravilo ipak ne smije shvatiti sasvim doslovno jer iz odredbe proizlazi da je jedna strana dužna ispuniti svoju obvezu ne samo kad je druga strana istodobno ispuni nego i kad je druga strana spremna istodobnoispuniti svoju obvezu.

Iz pravila istodobnog ispunjenja proizlazi prigovor neispunjenja ugovora (exceptio non adimpleti contractus) koji u sebi sadrži pravo ugovorne strane da odbija ispuniti svoju obvezu tako dugo dok druga strana (koja to zahtijeva) ne ispuni, ili ne bude spremna ispuniti svoju obvezu istodobno kad je ispuni i prva strana. Ta (prva) ugovorna strana to svoje pravo ostvaruje prigovorom (neispunjenja ugovora) kojim se suprotstavlja (drugoj) ugovornoj strani, ako ona zahtijeva ispunjenje a ne nudi, ili nije spremna dati istodobno ispunjenje svoje obveze. Prva strana ne odbija ispunjenje, nego ga odgađa. Prigovor može staviti ona strana čiji suugovaratelj još nije ispunio svoju obvezu. Prigovor neispunjenja odnosi se samo na glavnu obvezu, a ne i na sporedne.

Ako je riječ o tužbi radi ispunjenja – kad se primjenjuje pravilo istodobnog ispunjenja – ako tužbeni zahtjev ne bi naznačivao spremnost tužitelja da ispuni svoju obvezu kad je ispuni tuženik, tuženikov prigovor neispunjenja ugovora bio bi utemeljen i posljedica stavljanja tog prigovora sastojala bi se u tome što bi sud tuženiku naložio da ispuni svoju obvezu kad i druga strana ispuni svoju.

Nepostojanje nedostataka

Nepostojanje (materijalnih i pravnih) nedostataka je element nuždan kako bi ispunjenje bilo uredno samo glede naplatnih (potpunih dvostranoobveznih) ugovora.

Kako ispunjenje s nedostacima dovodi do nastanka odgovornosti prenositelja za nedostatke, kao sekundarne obveze, da bi ispunjenje bilo »uredno«, tj. da ne bi nastala odgovornost prenositelja za nedostatke, nužno je da obveza prenositelja u naplatnom ugovoru bude ispunjena bez (materijalnih i pravnih) nedostataka.

Učinci valjanog ispunjenja

Općenito

Temeljni učinak valjanog ispunjenja je prestanak glavne obveze dužnika i prava vjerovnika.

Kako osim glavne dužnikove obveze mogu postojati i sporedne obveze, prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druge sporedne obveze.

Kad ima više obveza

Češće u trgovačkim, ali i u građanskopravnim odnosima, između dviju osoba može postojati više pravnih odnosa, pa tako jedna osoba drugoj može biti dužnik u više istorodnih, odnosno istovrsnih obveza. Kad postoji više istorodnih obveza jednog dužnika, pa on nešto ispuni, ali ono što ispuni nije dostatno za podmirenje svih obveza, valja odrediti obveze koje su ispunjene, a koje nisu.

Ako između dužnika i vjerovnika postoji sporazum kojim su oni odredili koje se obveze drže ispunjenima, ili kojim će se redoslijedom obveze držati ispunjenima kad ispunjenje nije dostatno za sve obveze, taj će sporazum imati prvenstvo pred drugim rješenjima.

Kad između dužnika i vjerovnika nema takvog sporazuma, ispunjenjem se podmiruju one obveze koje odredi dužnik, ali najkasnije pri ispunjenju.

55

Kad nema sporazuma ni izjave dužnika, obveze se namiruju prema redoslijedu dospijeća, čime je prihvaćeno načelo prior in tempore potior in iure (to je za dužnika najpovoljnije jer se na taj način drže ispunjenim one obveze čije bi se ugovorne i zakonske kamate najduže trebale plaćati).

Dospije li više obveza istodobno, zakonski redoslijed namirenja odgovara »jačini« sredstava osiguranja tih obveza koja ima vjerovnik, i to tako što se najprije namiruju one obveze koje uopće nisu osigurane, zatim one koje su slabije osigurane, a na kraju one koje su više osigurane. Ako su sve obveze podjednako osigurane, što znači da se ne može utvrditi koja je od njih više ili manje osigurana, najprije se namiruju one koje su najteže za dužnika.

Ne može li se primjenom navedenih pravila ustanoviti prvenstvo obveza glede redoslijeda ispunjenja, konačan kriterij za utvrđivanje ispunjenja jest trenutak nastanka obveza, pa se namiruju redom kako su nastale. Ako su sve, ili neke od više njih nastale istodobno, obveze se namiruju razmjerno njihovim svotama.Kad dužnik, osim glavnice, duguje i kamate i troškove, onime što ispuni najprije se podmiruju troškovi, pa kamate, a tek nakon toga glavnica.

Obveze koje nastaju za vjerovnika

Ponekad dužnik želi posjedovati dokaz da je ispunio svoju obvezu. Zbog toga onaj tko ispuni obvezu potpuno ili djelomično ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik o tome izda priznanicu o vlastitu trošku. Izdavanje priznanice stvara važne pravne učinke. Ako je izdana priznanica da je potpuno isplaćena glavnica, pretpostavlja se da su isplaćene i kamate te sudski i drugi troškovi.

Isto tako, ako dužnik povremenih davanja ima priznanicu da je isplatio poslije dospjelo potraživanje, pretpostavlja se da je isplatio i ona koja su prije dospjela. Ako vjerovnik odbije izdati priznanicu, dužnik može položiti kod suda predmet svoje obveze.

Ako je dužnik prethodno vjerovniku predao ispravu o postojanju svojega duga, kad potpuno ispuni obvezu, može od vjerovnika zahtijevati da mu vrati tu ispravu, a kad samo djelomično ispuni obvezu, ima pravo zahtijevati da se to zabilježi na ispravi o dugu.

Troškovi ispunjenja

Ispunjenje obveze često je povezano s raznim troškovima, kao što su pripremanje stvari za predaju (izdvajanje, pakiranje), prijevoz do mjesta ispunjenja, pribavljanje potrebnih dokumenata (isprave o podrijetlu robe, razne dozvole) i sl. Troškovima ispunjenja drže se uobičajeni troškovi pri ispunjenju određene obveze koji se redovito pojavljuju.

Troškove ispunjenja snosi dužnik ako ih nije prouzročio vjerovnik, no vjerovnik i dužnik mogu i drukčije ugovoriti, tj. da ih snosi vjerovnik, da snose troškove popola i sl.

Prouzroči li vjerovnik svojim postupcima veće troškove od uobičajenih, primjerice poveća troškove dužnika zbog otežavanja s ispunjenjem ili odbitka prijama ponuđenog ispunjenja, dolazi do zakašnjenja vjerovnika - tada on odgovara i za troškove daljnjeg čuvanja stvari, kao i za troškove polaganja, ako su veći od troškova ispunjenja koje je bio dužan snositi dužnik.

3. ISPUNJENJE POLAGANJEM I PRODAJOM

56

DUGOVANE STVARI

Pretpostavke

Npr. Sklopljen je ugovor o prodaji individualne pokretne stvari za cijenu koja je vrlo povoljna za prodavatelja. Cijenu je kupac platio unaprijed. Prodavatelj – s obzirom na povoljnu cijenu – želi i sam uredno ispuniti svoju obvezu predaje stvari, ali kupac odbije preuzeti stvar ili promijeni prebivalište, pa ga prodavatelj ne može pronaći.

U takvoj situaciji prodavatelj, ali i svaki drugi dužnik iz obveznog odnosa – kako bi od sebe u najvećoj mogućoj mjeri odvratio bilo koji rizik – dugovanu stvar može položiti kod suda (u sudski depozit), ili prodati s učinkom ispunjenja svoje obveze, u ovom primjeru s učinkom ispunjenja obveze da preda stvar kupcu.

Za valjanost i postizanje navedenog učinka ispunjenja polaganjem stvari kod suda potrebno je da je vjerovnik u zakašnjenju ili nepoznat, ili da je neizvjesno tko je vjerovnik ili gdje se nalazi, ili da je vjerovnik poslovno nesposoban a nema zastupnika, ili da vjerovnik odbije izdati priznanicu kojom potvrđuje ispunjenje. Pod tim uvjetima, osim dužnika, isto pravo imaju i treće osobe koje su pravno zainteresirane da obveza bude ispunjena.

Polaganje

Polaganje se obavlja kod doista nadležnog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla zahtijevaju da se polaganje obavi u mjestu u kojemu se stvar nalazi, ali i svaki drugi doista nadležni sud mora primiti stvar u depozit. No, u posljednjem slučaju dužnik je dužan dati naknadu vjerovniku, ako je on, polaganjem kod tog drugog suda, pretrpio štetu. Osim uloge depozitara, sud može imati i drugu ulogu. Kad je predmet obveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom depozitu, dužnik može zahtijevati od suda da odredi osobu kojoj će predati stvar da je čuva o trošku i za račun vjerovnika i tada će predaja stvari toj osobi imati isti učinak kao polaganje kod suda, tj. učinak ispunjenja obveze.

Umjesto polaganjem kod suda, dužnik obveze iz trgovačkog ugovora svoju bvezu može ispuniti i predajom stvari javnom skladištu na čuvanje za račun vjerovnika,i ta predaja također ima učinke polaganja kod suda. O izvršenom polaganju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika ako zna za njega i za njegovo boravište.

Temeljni učinak polaganja je u tome što se njime dužnik oslobađa obveze u trenutku u kojemu je obavio polaganje, a ako je bio u zakašnjenju, njegovo zakašnjenje prestaje. Od trenutka u kojemu je stvar položena rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na vjerovnika i od tog trenutka prestaju teći kamate.

Daljnja sudbina položene stvari

Dužnik može uzeti natrag položenu stvar i o tome je dužan obavijestiti vjerovnika. Ako dužnik uzme natrag položenu stvar, držat će se kao da nije bilo polaganja, a njegovi sudužnici i jamci ostaju u obvezi.

Pravo dužnika da uzme položenu stvar prestaje:

57

1. kad on izjavi sudu da se odriče tog prava2. kad vjerovnik izjavi da prima položenu stvar3. kad pravomoćnom odlukom bude utvrđeno da polaganjeudovoljava uvjetima urednog

ispunjenja

Ako dužnik položenu stvar ne uzme natrag, sud će položenu stvar predati vjerovniku pod uvjetima koje je dužnik postavio.

Troškove pravovaljanog i neopozvanog polaganja snosi vjerovnik, ako su viši od troškova ispunjenja koje je dužan snositi dužnik. Ako troškovi čuvanja ne budu isplaćeni u razumnom roku, sud će, na zahtjev čuvara, narediti da se stvar proda i odrediti način prodaje, a od iznosa dobivenog prodajom odbit će se troškovi prodaje i troškovi čuvanja te ostatak položiti kod suda za vjerovnika.

Prodaja umjesto polaganja

Dužnik svoju obvezu može ispuniti i javnom prodajom u mjestu određenom za ispunjenje, ili nekom drugom mjestu ako je to u interesu vjerovnika, te polaganjem postignute svote – nakon odbitka troškova prodaje – kod suda tog mjesta.

Za valjanu prodaju moraju postojati pretpostavke valjanog polaganja a stvar je neprikladna za čuvanje, ili su za njezino čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nerazmjerni njezinoj vrijednosti.

O namjeravanoj prodaji dužnik je, u svakom slučaju, dužan obavijestiti vjerovnika kad god je to moguće.

Ako stvar ima tekuću cijenu, ili ako je male vrijednosti u usporedbi s troškovima javne prodaje, dužnik je može prodati iz slobodne ruke, a ako je stvar takva da može brzo propasti ili se pokvariti, dužnik ne samo da je ovlašten nego je– dapače – dužan prodati je bez odgađanja na najpogodniji način. Nakon obavljene prodaje dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika o postignutoj cijeni i njezinu polaganju kod suda.

4. ISPUNJENJE USTUPANJEM TRAŽBINE(CESIJOM, CESSIO)

Dužnik – koji prema trećoj osobi ima potraživanje podobno za ustupanje – može obvezu, pod odgovarajućim pretpostavkama, ispuniti i tako da svojem vjerovniku (kao cesionaru) ustupi (cedira) tražbinu koju ima prema trećoj osobi kao svojem dužniku (cessusu)

5. OBNOVA (NOVACIJA)

Kad se dvije strane obveznopravnog odnosa suglase o promjeni pravnog temelja obveze ili glavne činidbe, zbiva se obnova (novacija) kojom stara obveza prestaje, a nova nastaje

6. PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA)

58

Definicija i svrha

Prijeboj (compensatio) je takav način prestanka obveznog odnosa kod kojega se međusobne tražbine dviju osoba ukidaju međusobnim obračunavanjem: obračunava se tražbina iz jednog obveznog odnosa s tražbinom iz drugog obveznog odnosa

kod prijeboja uopće ne dolazi do faktičnog ispunjenja obveza, već dolazi do međusobnog obračunavanja – prebijanja – tražbina između dvije osobe, kad između tih osoba istodobno postoje međusobne tražbine, tj. kad je dužnik iz jednog odnosa ujedno vjerovnik iz drugog odnosa i obrnuto, pa, da ne dođe do nepotrebnog i skupljeg faktičnog ispunjenja međusobno postojećih obveza, strane svoje tražbine obračunavaju (prebijaju)

razlozi prijeboja su u pojednostavljenju međusobnih, odnosno uzajamnih obveznih odnosa jer se njime izbjegava višestruko međusobno stvarno ispunjenje i jer se time izbjegavaju posljedice eventualne insolventnosti jedne

prijeboj može biti potpun, kad su tražbine u istoj vrijednosti, ili, što je češće, djelomičan, kad se, nakon prijeboja, strani s većim tražbinama plaća razlika

Pretpostavke

Pozitivne

Za valjanost prijeboja potrebne su sljedeće pretpostavke:

istovrsnost – tražbine moraju biti istovrsne, što znači da obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari iste vrste i iste kakvoće

dospjelost – obje tražbine moraju biti dospjele i ne mogu se prebijati dospjele nedospjelim tražbinama

utuživost – međusobne tražbine moraju biti takve da se mogu ostvariti i preko suda; zato, ako je jedna tražbina zastarjela u trenutku kad su se stekle pretpostavke za prijeboj, ona se ne može prebijati

uzajamnost – strane koje obavljaju prijeboj moraju uzajamno i izravno biti vjerovnik i dužnik (izravni prijeboj), pa ne može – primjerice – dužnik obaviti prijeboj onoga što duguje vjerovniku s onim što vjerovnik duguje dužnikovu jamcu

Negativne

Slučajevi isključenja prijeboja

većina tražbina je kompenzacijska, tj. zadovoljavaju pretpostavke za prijeboj ima tražbina koje ne mogu prestati prijebojem zbog zaštite interesa određenog subjekta obveznog odnosa, ali i trećih osoba ipak i te vrste tražbina mogu prestati prijebojem, ali samo na temelju suglasnih izjava volja obje strane (ugovorni prijeboj) i ako time ne bi bili povrijeđeni interesi trećih osoba

P rijebojem ne mogu prestati :

59

1) tražbine koje se ne mogu zaplijeniti preko suda2) tražbine stvari ili vrijednosti dane na čuvanje ili na posudbu3) tražbine nastale namjernim uzrokovanjem štete4) tražbine naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili uzrokovanjem smrti5) tražbine koje potječu iz zakonske obveze uzdržavanja

Zabrana na vjerovnikovoj tražbini

zabrana će na vjerovnikovoj tražbini postojati u slučaju kad sud vjerovniku zabrani raspolaganje nekomstvari ili nekim pravom

dužnik, kao jedan od subjekata uzajamnih obveza, ne može prebijati svoje tražbine s protutražbinama svojega vjerovnika koje su dospjele nakon što je netko treći stavio zabranu na vjerovnikove tražbine prema dužniku

Iznimke od pravila o pretpostavkama

U svezi s jamstvom

iako je uzajamnost tražbina pretpostavka za prijeboj, do prijeboja može iznimno doći i kad ta pretpostavka nije ispunjenja

zakonodavac je iznimno dao mogućnost jamcu da vjerovniku – kad on od njega zahtijeva ispunjenje dužnikova duga – u obliku prigovora istakne izjavu o prebijanju koju je mogao istaknuti dužnik na temelju svoje protutražbine

na taj su način dužnikov jamac i dužnikov vjerovnik došli u uzajamni odnos i imaju jedan prema drugomu tražbinu koja je kompenzacijska

U svezi sa zalogom

postoji li u obveznopravnom odnosu osiguranje dužnikove obveze zalogom, a zalogodavatelj nije dužnik nego neka treća osoba, zalogodavatelj ima pravo od vjerovnika zahtijevati povratak založene stvari:

a) čim se zadovolji pretpostavkama za prestanak obveze prijebojem b) kad vjerovnik, svojom krivnjom, propusti ostvariti prijeboj

U svezi s cesijom

nije li zakonom ili ugovorom nešto posebno predviđeno te ako tražbina nije strogo vezana uz osobu vjerovnika, on svoju tražbinu može ustupiti trećoj osobi

ako dođe do ustupa tražbine koja je bila uzajamna s tražbinom dužnika ustupljene tražbine prema cedentu, osim općih pravila o ustupu vrijede i posebna pravila koja uređuju mogućnost prijeboja s već ustupljenim (cediranim) tražbinama, a posebnim uređenjem takvog neizravnog prijeboja (compensatio ex iure tertii) iznimno se odstupa od pravila o uzajamnosti kao pretpostavci prijeboja tražbina

60

pravilo prema kojemu dužnik (cesus) može prebiti tražbinu koju ima prema prijašnjem vjerovniku (cedentu) s tražbinom koju novi vjerovnik (cesionar) ima prema njemu, proizlazi iz okolnosti što je cesija derivativan način stjecanja tražbina, odnosno što cesionar svoje pravo prema cesusu izvodi iz tražbine svojega prethodnika (cedenta) i što je riječ o tražbini koja bi bila uzajamna s tražbinom cesusa da cesije nije bilo

to se odnosi na one tražbine koje je cesus mogao prebiti s cedentom do primitka obavijesti o cesiji, što podrazumijeva tražbine koje su dospjele do notifikacije

osim tih tražbina, cesus može s cesionarom prebiti i one tražbine koje ima prema cedentu, ali koje prije notifikacije nisu dospjele, nego prije notifikacije samo nastale, a dospijevaju najkasnije u trenutku kad dospijeva i ustupljena tražbina

ako je dužnik bez ograđivanja (rezerve, pridržaja koji se odnosi na pravo prijeboja) izjavio cesionaru da pristaje na ustup, ne može prema cesionarovim potraživanjima stavljati u prijeboj svoje tražbine prema cedentu

mnoge tražbine upisane su u javne knjige (primjerice zemljišne knjige i drugi javni registri), a s obzirom na načelo javnosti i pouzdanja u javne knjige, vrijedi ono što je u te knjige upisano

Dođe li do ustupa tražbine upisane u javne knjige, mogućnost dužnikova prijeboja je ograničena - u načelu postoje dvije situacije:

a) dužnik u javne knjige upisane ustupljene tražbine može obaviti prijeboj svoje tražbine prema cedentu s ustupljenom tražbinom samo onda ako je njegova tražbina prema cedentu također upisana na istom mjestu na kojemu je i ustupljena tražbina

b) ako dužnikova tražbina prema cedentu nije upisana u javne knjige na istom mjestu na kojemu je upisana ustupljena tražbina, ili kad dužnikova tražbina prema cedentu nije uopće upisana u javne knjige, dužnik ustupljene tražbine može svoju tražbinu prema cedentu staviti u prijeboj s ustupljenom tražbinom samo ako je cesionar pri ustupu obaviješten o postojanju te tražbine prema cedentu, a o tome cesionara mogu izvijestiti i cedent i dužnik

U svezi sa zastarom

međusobne tražbine mogu se prebijati ako se mogu ostvariti prisilno nakon izjave o prijeboju drži se da je prijeboj nastao u trenutku u kojemu su se za to stekle pretpostavke, tj. retroaktivno, a ne od trenutka kasnije izjave

u slučaju zastare tražbine vjerovnik gubi pravo na tužbu, ali ako ipak preko suda traži zastarjelu tražbinu, sud se ne obazire na zastaru ako se dužnik na nju nije pozvao

do prijeboja ne dolazi, iako je izjava o njemu dana, ako su uvjeti za prijeboj nastali nakon što je jedna od tražbina zastarjela, a dužnik je te zastarjele tražbine stavio prigovor zastare

ne stavi li dužnik u sporu prigovor zastare, i zastarjela tražbina postaje kompenzacijska, tj. iznimno se može staviti u prijeboj

odredbe o utuživosti zastarjele tražbine primjenjuju se na prijeboj jednostranom izjavom volje i sudski prijeboj, a kod ugovornog prijeboja strane mogu i drukčije ugovoriti

Vrste prijeboja

61

Dva sustava ostvarenja prijeboja:

1) da prijeboj nastupa ipso iure čim se ispune sve pretpostavke 2) za prijeboj je nužna još izjava volje jedne od strana

Iz ta dva temeljna pristupa nastale su i dvije temeljne vrste prijeboja: a) zakonski, b) prijeboj jednostranom izjavom, a tome dodajemo još i c) ugovorni d) sudski prijeboj

1. zakonski prijeboj (compensatio ex lege) nastaje po sili zakona čim su se stekle sve zakonom predviđene pretpostavke i neovisno o volji sudionika prijeboja ili odluke suda

2. prijeboj jednostranom izjavom volje je prijeboj koji nastaje jednostranom izjavom jedne strane drugoj o prebijanju međusobnih tražbina jer su se za to ispunili zakonski uvjeti

3. ugovorni prijeboj (compensatio voluntaria) (izvanpostupovna, građanskopravna kompenzacija) je dobrovoljno prebijanje međusobnih tražbina pomoću novog sklopljenog ugovora

4. sudski prijeboj (compensatio necessaria) je prijeboj do kojega dolazi sudskom odlukom koju sud donese povodom istaknutog prigovora tuženika u parnici kojim on izjavljuje da ne osporava utemeljenost tužiteljeve tražbine, ali da i tuženik ima tražbinu prema tužitelju, pa predlaže sudu obaviti prijeboj sudskom odlukom (prigovor radi prijeboja)

u prigovoru radi prijeboja tuženik ne tvrdi da je prijeboj obavljen i da je tražbina tužitelja prestala, već predlaže sudu da utvrdi postojanje tuženikove (dužnikove) tražbine iz nekog drugog odnosa s tužiteljem te da konstitutivno odluči o prebijanju tih dviju tražbina

takav prijeboj ima postupovni, a ne materijalnopravni značaj jer taj prijeboj nije nastao na temelju tuženikove prijašnje izjave, već na temelju sudske odluke

od tog procesualnog prigovora (compensatio per iudicem) moramo razlikovati prigovor kompenzacije (prigovor obavljenog prijeboja)

ako je izjava o prijeboju dana izvan i prije parnice, obveze obiju strana prestale su postojati kad su se stekli uvjeti za prijeboj

dužnik ne ponavlja na sudu izjavu o prijeboju – nju već dao – već pred sudom ističe i dokazuje činjenicu da tužiteljeva tražbina ne postoji jer je prestala u prošlosti, nakon što je obavljen prijeboj zadaća je sada utvrditi činjenicu je li tražbina tužitelja prestala zbog prije obavljenog prijeboja, ili nije

utvrdi li sud da su postojale međusobne tražbine između tužitelja i tuženika, da je dana izjava o prijeboju i da su ispunjene pretpostavke za prijeboj, donijet će odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva kao neosnovanog

prigovor obavljenih prijeboja ne postaje procesualnopravni samo zbog toga što je dan u parnici

prigovor obavljene kompenzacije, zapravo prijašnja izjava o prijeboju ostaje, ostaje građanskopravna kompenzacija (compensatio civilis)

Izjava o prijeboju

62

naše se pravo priklonilo sustavima koji su prihvatili prijeboj jednostranom izjavom volje drugoj strani, tj. prijeboj ne nastaje eo ipso, kad su se ispunile zakonske pretpostavke, već je potrebna i jednostrana izjava jedne strane

izjava o prijeboju po svojoj je prirodi jednostrani pravni posao i može se dati ne samo nakon što su ispunjene zakonske pretpostavke nego i prije toga

kad je izjava dana prije ispunjenja pretpostavaka, ona djeluje od trenutka u kojemu su ispunjene, a od tog trenutka djeluje i kad je dana nakon ispunjenja pretpostavaka, što znači da u odnosu na kasnije izjave prijeboj nastaje ex tunc, tj. retroaktivno

izjavu o prijeboju može dati bilo koja strana, a protivljenje druge strane nije važno, što znači da za nastanak učinaka izjave nije potrebna suglasnost druge strane

Izjava volje o prijeboju može biti izražena:

a) samoinicijativno, tj. jedna strana izjavljuje drugoj prijeboj b) prigovorom prijeboja, kad prigodom zahtjeva jedne strane za ispunjenje njezine tražbine druga

strana stavi prigovor na ispunjenje i stavi u prijeboj svoju protutražbinu

osim prijeboja jednostranom izjavom volje, kao zakonom predviđenim pravilom, u našem je sustavu dopušten i sudski i ugovorni prijeboj, s tim da je iznimno dopušten i »zakonski« prijeboj, ali to mora biti propisano posebnim zakonom i za točno određene tražbine između određenih subjekata

Prijeboj više tražbina

kada se, s jedne ili druge strane, nađe više tražbina koje su kompenzacijske, prijeboj se obavlja prema pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja, ali to pravilo vrijedi ako strane nisu ugovorile (dobrovoljni prijeboj) neki poseban način i redoslijed prijeboja između više postojećih međusobnih tražbina

7. OTPUST DUGA

Definicija i uvod

Otpust duga (remissio) je način prestanka obveze pri kojemu vjerovnik izjavi dužniku da neće tražiti njezino ispunjenje, a dužnik se s time suglasi iz čega proizlazi kako je pravni temelj prestanka obveze u slučaju otpusta duga ugovor – jer nužnost postojanja dužnikove suglasnosti s otpustom duga znači da je riječ o dvostranom pravnom poslu, tj. ugovoru

otpustom duga prestaje postojeća obveza jer ako nema duga, nema ni tražbine, a bez duga i bez tražbine nema ni obveze

vjerovnik ne može dužnika prisiliti da on svoj dug ne ispuni jer ispunjenje nije samo dužnikova obveza već i njegovo pravo sve dok obveza postoji, pa ga dužnik može ispuniti i preko suda

vjerovnikov motiv za otpust duga ne mora uvijek biti uvjetovan dobročinstvom prema dužniku, već on svojom izjavom može željeti eventualno omalovažiti i povrijediti dužnikovu čast i ugled i toga je za prestanak obveze otpustom duga nužna dužnikova suglasnost

63

Opseg otpusta duga

vjerovnik može otpustiti dug u čitavom njegovu opsegu, ili samo djelomično, može otpustiti glavni dug i sporedne dugove, ili samo glavni dug, ili samo sporedne, ili djelomično glavni dug i sporedne i slično

osim toga, između dviju osoba može postojati više obveznopravnih odnosa i više dugova jedne osobe drugoj

opseg otpusta duga određuje vjerovnik izjavom o otpustu i izjavom da će dug biti otpušten u tom opsegu (ako dužnik pristane)

kad je otpušten dug u cijelosti, a nema drugih dugova, prestao je i obvezni odnos

kad je otpušten samo dio duga, ili jedan od dugova, obvezni odnos prestaje samo djelomično

vjerovnik može otpustiti dug jednom od solidarnih dužnika, ili jedan od solidarnih vjerovnika može otpustiti dug dužniku

Opći otpust dugova

Glavne i sporedne tražbine prestaju kada se vjerovnik i dužnik sporazumiju o otpustu svih vjerovnikovih tražbina prema dužniku.Opći otpust dugova se ne pretpostavlja već mora biti izričito izražen, iako zato nije potreban neki poseban oblik.Ako u trenutku sklapanja ugovora s dužnikom o općem otpustu duga vjerovnik nije znao za postojanje neke od svojih tražbina prema dužniku, takva tražbina nije obuhvaćena ugovorom i neće se držati otpuštenom .

Oblik otpusta duga

Ugovor o otpustu duga valjan je bez obzira na to u kojem je obliku sklopljen i bez obzira na to u kojem je obliku sklopljen ugovor iz kojega je nastala obveza, što je dosljedno pravilu da i formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom.

Otpust duga kad postoji jamstvo

↘ Otpust duga jamcu ne oslobađa glavnog dužnika od ispunjenja obveze.↘ Otpust duga glavnom dužniku oslobađa i jamca↘ Ima li više jamaca za jednu obvezu glavnog dužnika, pa vjerovnik jednog od jamaca oslobodi

od njegove obveze jamstva, ostali jamci ostaju i dalje u obvezi, ali njihova se obveza smanjuje za onoliko koliko otpada na oslobođenog jamca u njihovu međusobnom odnosu.

Odricanje od sredstava osiguranja

64

Ne pretpostavlja se da kad vjerovnik vrati zalog ili se odrekne drugih sredstava kojima je bilo osigurano ispunjenje obveze da bi time izjavio da otpušta dug jer je obveza mogla postojati i bez postojanja sredstva za osiguranje njezina ispunjenja.

Za odricanje od sredstva pojačanja nije potrebna suglasnost dužnika već je dostatna jednostrana izjava vjerovnikove volje koju on može dati na svaki način na koji se može očitovati volja.

8. SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

Definicija i učinci

Sjedinjenje (confusio) je spajanje samostalne vjerovnikove tražbine i samostalnoga dužnikova duga kod jedne osobe koja bi tako postala istodobno i vjerovnik i dužnik iste činidbe.

Sjedinjenjem obveza prestaje po prirodi stvari jer nitko ne može biti sam sebi vjerovnik i dužnik

Obveza prestaje ipso iure u trenutku u kojemu bi jedna osoba postala istodobni vjerovnik i dužnik iste činidbe

Sjedinjenje može nastati na taj način da vjerovnikova tražbina prijeđe na dužnika, da dužnikov dug prijeđe na vjerovnika, odnosno da se i tražbina i dugovanje steknu kod neke treće osobe.

Sjedinjenjem prestaje obveznopravni odnos između određenog vjerovnika i dužnika

Kad jamac postane vjerovnik

Postane li jamac vjerovnik – subrogacijom kad ispuni dužnikovu obvezu –dolazi do sjedinjenja glavne tražbine i sporednog duga u jednoj osobi. Obveza glavnog dužnika ne prestaje.

Obveze upisane u javnim knjigama

S obzirom na načela javnosti i povjerenja u javne knjige, upisana prava i obveze postoje sve dok se ne obavi upis brisanja, pa obveze prestaju stjedinjenjem tek upisom brisanja

9. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Razlozi nemogućnosti

Okolnosti koje uvjetuju nemogućnost ispunjenja:

a) faktične i pravne b) objektivne i subjektivnec) početne i naknadned) trajne i privremene

Temeljno pravilo

Bilo koja obveza prestaje kada njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara = naknadno objektivna nemogućnost ispunjenja

Teret dokaza da je nastupila okolnost zbog koje ne odgovara je na dužniku (obvezan dokazati da nastupanje nemogućnosti ispunjenja nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći ).

65

Nemogućnost ispunjenja koja dovodi do prestanka obveze mora se dogoditi prije dospijeća jer, nastupi li okolnost nakon roka za ispunjenje dužnik je vjerovniku obvezan nadoknaditi štetu.

Prestane li obvezni odnos zbog nemogućnosti ispunjenja obveze zbog okolnosti za koje dužnik ne odgovara, obveza je definitivno prestala, pa ako nakon njezina prestanka kod dužnika nastupi mogućnost ispunjenja, prestala se obveza ne uspostavlja.

Nastupe li, glede ispunjenja obveze, okolnosti koje otežavaju njezino ispunjenje može biti riječ o institutu izmijenjenih okolnosti

Individualne i generične stvari

Individualno određene stvari propadne - drži se nezamjenjivom .Dužnik ne odgovara - prestaje obveza, a ne nastaje ni sekundarna obveza za naknadu štete.

Stvari određene po rodu ( genus ) propadnu iz razloga za koje dužnik ne odgovara, razlikuju se dvije situacije:

a) kad su propale sve stvari koje dužnik imab) kad su propale generične stvari koje se moraju uzeti iz određene mase tih stvari.

Propadnu li sve stvari po rodu koje dužnik ima, a treba ih predati vjerovniku, bez obzira na to što su propale zbog okolnosti za koje on ne odgovara njegova obveza neće prestati. Generična obveza prestaje samo ako su propale sve stvari određenog roda. Propadnu li sve stvari dužnika određene po rodu, koje se trebaju uzeti izograničene veće količine stvari (mase), obveza prestaje kad propadne cijela ta masa. Teret dokaza da je propala cijela masa iz koje je trebalo izdvojiti jednu količinu je na dužniku.

Ustupanje prava prema odgovornom za nemogućnost

Nemogućnost ispunjenja može biti posljedica događaja za koji nitko ne odgovara, ali i posljedica događaja za koji odgovara neka treća osoba. Vjerovnik dolazi u situaciju da sam snosi rizik prestanka dužnikove obveze zbog nemogućnosti njezina ispunjenja (onaj tko snosi rizik njemu pripada i korist) - ako je dužnik prema uzrokovatelju nemogućnosti ispunjenja stekao kakvopravo, to pravo mora ustupiti vjerovniku

Ovako nastaje obveza dužnika da vjerovniku ustupi pravo koje ima prema trećemu i pravo vjerovnika da zahtijeva ustupanje.

Vjerovniku pripada pravona povratak onoga što je dao, prema pravilima stjecanja bez pravne osnove.

10. PROTEK VREMENA, OTKAZ

66

Uvod

Protek vremena = istek određenog vremena ograničenog

Kad je riječ o vremenu u kojemu neka obveza treba biti ispunjena, razlikujemo:

a) Trenutačna • (ad hoc) obveza - dužna činidba je trenutačno ili dugovanje kratkog trajanja, nakon čega dužnički odnos trenutačno (odmah)prestaje

b) Trajna (durativna) obveza • postoji kad se dužna činidba obavlja stalno,u duljem vremenu, sve dok se ne ispuni u cijelosti

c) Uzastopna (sukcesivna) obveza • postoji kad se dužna činidba ispunjavau određenom duljem vremenu, ali ne neprekidno, već uzastopno i djelomičnou određenim vremenskim razmacima, a dužnički odnos prestaje tek nakon ispunjenja posljednje dužne činidbe

Trajanje obveznog odnosa može biti:

unaprijed predviđeno na neodređeno vrijeme

Protek vremena i otkaz relevantni samo za trajne obveze.

Odnos s određenim rokom trajanja

Trajanje obveznog odnosa unaprijed predviđeno - on prestaje istekom unaprijed predviđenog roka, a taj je rok zapravo završni raskidni (rezolutivni) rok, protekom kojega postojeći obvezni odnos prestaje

Trajanje nekog odnosa može biti predviđeno:

a) ugovorom b) zakonomc) odlukom sudad) prema prirodi postojećeg odnosa

Iznimno, ugovorom ili zakonom vjerovnik i dužnik imaju slobodu ugovoriti da ugovor, sklopljen na određeno vrijeme, ne prestaje protekom određenog roka automatski već da je nužno da jedna strana dade drugoj otkaz, a da je pravna posljedica pravodobnog neotkazivanja produženje ugovora na neodređeno vrijeme,ili da se drži da je sklopljen novi ugovor na neodređeno vrijeme, pod istim uvjetima kao i stari.

Odnos s neodređenim rokom trajanja i otkaz

Ako vrijeme trajanja odnosa nije utvrđeno ni na koji način on prestaje na temelju otkaza jedne strane drugoj.

Otkaz je jednostrana izjava volje ugovorne strane kojom se dovršava trajni obveznopravni odnos na neodređeno vrijeme.

Za razliku od raskida ugovora, za otkaz nije potrebno navoditi nikakve razloge jer je otkaz redovit način prestanka trajnih obveznih odnosa kod kojih trajanje nije unaprijed određeno.

Za valjani otkaz trebaju se ispuniti sljedeće pretpostavke:

67

a) otkaz mora biti dostavljen drugoj strani i na siguran načinb) otkaz se može dati u svako doba (vrijeme) samo ne u nevrijemec) obveza prestaje kad istekne otkazni rok - trajanje otkaznog roka mogu sporazumno odrediti

suugo-varatelji, a za određene ugovore može ga odrediti i zakon. Ako otkazni rok nije određen ugovorom, odnosno zakonom, obveznopravni odnos prestaje u roku koji je utvrđen poslovnim običajem, a ako takvog nema, istekom primjerenog roka

d) strane mogu sporazumno odrediti da njihov odnos prestaje čim se otkaz dostavi drugoj stranie) vjerovnik ima pravo zahtijevati ostvarenje svih tražbina prema dužniku koje su dospjele prije

nego što je obveza prestala protekom roka ili otkazom

11. SMRT

Smrt vjerovnika ili dužnika koji je fizička osoba, prema općem pravilu, ne dovodi do prestanka obveze, odnosno obveznog odnosa - prava i obveze u slučaju smrti strane u odnosu prelaze na nasljednike, kao i ostala imovina te osobe.

Ako je obveza nastala upravo zbog osobnih svojstava ili osobnih sposobnosti dužnika ili ako je pravo iz obveznog odnosa ustanovljeno s obzirom na određene potrebe vjerovnika ispunjenje je obveze strogo vezano uz njihove osobe, pa smrću takvog dužnika ili vjerovnika prestaje i obveza.

Pravna osoba prestaje brisanjem iz odgovarajućeg registra. Prije tog trenutka može se provoditi postupak u kojemu se razrješavaju svi postojeći pravni odnosi, pa tada u trenutku brisanja pravne osobe iz registra više nema niti njezinih prava, niti njezinih obveza, tako da se pitanje prijelaza prava i obveza na sljednike ne postavlja. No, prije brisanja pravne osobe iz odgovarajućeg registra spomenut postupak nije uvijek nužno vođen – primjerice u slučaju pripajanja ili spajanja trgovačkihdruštava – a tad će pravna osoba imati sljednika i na sljednika će prijeći prava i obveze, kao i u slučaju smrti fizičke osobe.

12. RASKID UGOVORA

Raskidom se može nazvati svaki prestanak valjanog ugovora prije nego što su ugovorne obveze u cijelosti ispunjene.

Ugovor može biti raskinut:

suglasnom voljom strana - ugovorne strane –ugovor mogu izmijeniti ili raskinuti jednako kao što su ga sklopile. One mogu ugovor raskinuti sporazumom koji sklope nakon što je ugovor sklopljen, ili ugovorom mogu ovlastiti jednu ili obje strane da jednostranim očitovanjem raskinu ugovor

raskid jednostranim očitovanjem jedne strane - Jedna ugovorna strana ne može svojim očitovanjem volje raskinuti ugovor,osim kad postoje izvanredne okolnosti predviđene zakonom, ili kad je na to ovlaštena ugovorom.

Prije dospijeća dužnikove obveze, ugovor može biti raskinut jednostranim očitovanjem volje jedne ugovorne strane samo:

ako postoji djelomična nemogućnost ispunjenja druge strane ako postoji neizvjesnost ispunjenja druge ugovorne strane kao dužnika kad je očito da druga strana, kao dužnik, neće ispuniti svoju obvezu

68

Nakon dospijeća dužnikove obveze druga ugovorna strana može jednostranim očitovanjem volje raskinuti dvostranoobvezni ugovor u pravilu samo kad dužnik ne ispuni obvezu ni u naknadnom primjerenom roku za ispunjenje, a prije toga samo ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

raskid po samom zakonu - u slučaju naknadne potpune nemogućnosti ispunjenja.

O dospijeću, odnosno nakon dužnikova dolaska u zakašnjenje, po samom zakonu se ugovor raskida:

u trenutku isteka roka za ispunjenje, ako je rok ispunjenja bio bitan sastojak ugovora, u trenutku isteka naknadnog primjerenog roka za ispunjenje, ako rok ispunjenja nije bio bitan

sastojak ugovora

Ostalo

Ako predmet kojim je obveza ispunjena ima nedostataka, ugovor također može biti raskinut jednostranim očitovanjem volje stjecatelja, u pravilu samo kad prenositelj ne ukloni nedostatke, ili ne preda drugi predmet bez nedostatka ni u naknadnom primjerenom roku, ali može biti raskinut i po samom zakonu.

Odlukom suda može biti raskinut naplatni (potpun dvostranoobvezni) ugovor,ako dođe do promijenjenih okolnosti.

IX. VRIJEDNOSNI PAPIRI

Opći pojam i obilježja vrijednosnih papira

Vrijednosni papir je »isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu, upisanu u toj ispravi, njezinu zakonitom imatelju« - nekim tehničkim sredstvom na papiru riječima izražen potreban sadržaj. No, načelno su i elektroničke isprave izjednačene s materijalnim ispravama.

Isprava sadrži zapisanu obvezu, odnosno daje točno određenu tražbinu - ispunjenje obveze može zahtijevati samo uz podnošenje vrijednosnog papira, očito je u slučaju prijenosa prava iz papira nužna i predaja isprave stjecatelju prava iz isprave

K tome, odredbe ZOO o vrijednosnim papirima podrazumijevaju njihov obvezatan pisan oblik i određuju sadržaj svakoga vrijednosnog papira koji mora biti izražen u tom obliku, i to na jednoj ispravi.

Obvezu koja je zapisana na ispravi izdatnik se ne obvezuje ispuniti točno određenoj osobi, nego zakonitom imatelju isprave

Za vrijednosne papire temeljno načeloje inkorporacije prava u papiru, odnosno ispravi prema kojemu je pravo neodvojivo od papira.

Neodvojivost prava od papira u praviluse ogleda u tri aspekta ili situacije:

69

to su nemogućnost nastanka pravabez papira nemogućnost prijenosa prava bez predaje papira nemogućnost ostvarenja prava iz papira bez faktičnog držanja papira

Vrijednosni papiri = isprave o privatnim pravima koja su inkorporiranau ispravi, tako da ta prava bez nastanka isprave, u pravilu, ne mogu nastati, pa bez isprave nikad ne mogu biti prenesena ni ostvarena.

Osoba koja, kao zakoniti imatelj papira, zahtijeva ispunjenje obveze iz papira, uvijek se, kao takva, moralegitimirati držanjem papira. To znači da vrijednosni papiri imaju legitimacijsko svojstvo

Tražbine iz vrijednosnih papira se prenose jer poslovna praksa vrijednosne papire koji sadrže novčanu tražbinu izjednačuje s novcem, a niz drugih vrijednosnih papira predstavlja uobičajen objekt trgovanja

Vrijednosni papiri – osim u obliku elektroničkih zapisa – svakako su stvari na koje se primjenjuju i pravila stvarnog prava. Za stjecanje prava iz papira nije uvijek potrebno i stjecanje prava na papir.

Entiteti slični vrijednosnim papirima

Legitimacijski papiri

ZOO ne sadrži definiciju legitimacijskih papira, nego ih samo primjerice nabraja, navodeći da su to »željezničke karte, kazališne i druge ulaznice, bonovi i druge slične isprave« te dalje navodi samo da:

one sadrže određenu obvezu svojega izdatnika u njima nije označen vjerovnik iz njih ne proizlazi prenosivost isprave

Na legitimacijske papire na odgovarajući način primjenjuju odredbe o vrijednosnim papirima, legitimacijski papiri ipak nisu vrijednosni papiri. Oni jesu isprave u tom smislu što su to zaista papiri koji sadrže neku obvezu svojega izdatnika, ali nisu vrijednosni papiri, i to iz više razloga:

kod legitimacijskih papira »obveza utvrđena u papiru ne proizlazi iz papira nego samo označuje postojanje obveze iz nekog obveznog odnosa

legitimacijski papiri nisu namijenjeni cirkulaciji, a njihovo prenošenje podrazumijeva prijenos potraživanja iz temeljnog posla povodom kojega su izdani

gubitkom vrijednosnog papira gubi se pravo, a u slučaju gubitka legitima cijskog papira pravo – koje ne izvire iz njega samog – može se dokazivati i na druge načine.

Legitimacijski znakovi

Legitimacijski znakovi nisu vrijednosni papiri,a ta je činjenica ovdje još očitija jer ZOO izričito podrazumijeva postojanje obveze koje je neovisno o postojanju legitimacijskog znaka.

Legitimacijske znakove od legitimacijskih papira razlikuje:

a) to što papiri sadrže naznaku obveze izdatnika, a znakovi neb) to što kod papira izdatnik nije ovlašten ispitivati je li donositelj pravi vjerovnik a kod znaka jest

jer se obveze oslobađa tek kad je ispuni »u dobroj vjeri«,c) to što se na papire shodno primjenjuju odredbe o vrijednosnim papirima a kad je riječ o znaku,

treba primijeniti zajedničku volju izdatnika i primatelja znaka.Podjele vrijednosnih papira

70

Podjela prema svrsi stjecanja

Obveznopravni tradicioni papiri - Nekim vrijednosnim papirima svrha je da korisniku omoguće jednostavno raspolaganje nekom robom koja je u prijevozu ili uskladištena. Tu svrhu imaju teretnica, prenosivi tovarni listovi i skladišnica koje izdaju brodari, odnosno skladištari kako bi ostavodavateljima omogućili prodaju čitave robe ili njezinih dijelova .Ti vrijednosni papiri daju korisnicima zahtjev za predaju robe od brodara koji je ovlašten predati je jedino zakonitom imatelju papira – pa kupac robe, stjecanjem prava iz papira, postaje jedini ovlašten zahtijevati predaju robe.

Znatnom broju vrijednosnih papira svrha je da korisniku daju lako prenosivu novčanu tražbinu koja će dospjeti u kraćem ili duljem vremenu.

Svrha pribavljanja takvih papira može se sastojati:

↘ od dobivanja točno određene novčane tražbine koja je protuvrijednost za štogod što je korisnik, na temelju drugog pravnog posla, dao ili učinio izdatniku

↘ od dobivanja točno određene novčane tražbine koja je veća od vrijednosti koju je korisnik dao izdatniku

Prvi korisnik ga stječe radi očekivane zarade, a kad njime raspolaže,može raspolagati i kako bi time ispunio neku svoju obvezu plaćanja prema stjecatelju, ili ispunjenje te obveze osigurao. Ti vrijednosni papiri katkad se nazivaju ulagačkim ili investicijskim papirima. Budući da je obveza plaćanja u području obveznog prava, te ćemo papire nazvati obveznopravnim novčanim papirima.

Korporacijskim vrijednosni papiri - svrha je da ovlašteniku daju članska prava u dioničkom društvu, a primjer za njih je dionica

Uz posebnu svrhu stjecanja određenog vrijednosnog papira, uvijek može postojati i opća svrha, a to je stjecanje tražbine kojom i prvi korisnik, i svaki kasniji ovlaštenik kojemu je tražbina iz papira valjano prenesena, mogu jednostavno raspolagati, tako da je unovče ili tako da je zamijene za neko drugo dobro

Podjela prema vrsti prava iz papira

Dijele se na:

obveznopravne novčane (koji daju novčanu tražbinu) obveznopravne tradicione (koji daju tražbinu predaje stvari) korporacijske (koji daju članska prava u trgovačkom društvu), ostale

Podjela prema tome na koga papir glasi

71

Vrijednosni papiri uvijek se dijele i prema tome na koga papir glasi, odnosno prema načinu na koji je naznačen prvi korisnik, odnosno ovlaštenik, i to na:

papire na ime (rekta papire) = prvi ovlaštenik je naznačen poimence → mogu se prenositi samo građanskopravnim ustupom tražbine (cesijom)

papire po naredbi = prvi ovlaštenik je naznačen poimence uz odredbu »po naredbi«→ mogu se prenositi specifičnim načinom prijenosa tražbina koji postoji samo kod tih vrijednosnih papira i naziva se indosiranje

papire na donositelja = prvi ovlaštenik je naznačen kao »donositelj«→ mogu se prenositi običnom predajom tog papira, tj. isprave

Prema ostalim podjelama kriteriji su:

a) odnos papira i upisanog prava:b) kauzalne i apstraktne c) konstitutivne i deklaratorne vrijednosne papire.

Kauzalni vrijednosni papiri su oni kod kojih nastaje tražbina čiji se sadržaj određuje prema kauzalnom odnosu, tj. odnosu povodom kojega nastaje vrijednosni papir, npr. štedna knjižica i dionica. Apstraktni vrijednosni papiri su oni kod kojih sadržaj dužnikove obveze ni na koji način ne bi bio ovisan o kauzalnom odnosu, nego bi se utvrđivao samo iz teksta isprave.

Konstitutivni vrijednosni papiri su oni koji konstituiraju ili stvaraju pravo koje iz njih proizlazi. Apstraktni papiri su ujedno i konstitutivni. Deklaratorni vrijednosni papiri su oni kod kojih nastanak isprave nije nužan za nastanak prava već isprava samo deklarira, zapisuje i čini jednostavno prenosivim pravo koje već postoji. Kauzalni papiri su i deklaratorni.

Pravno područje kojem pripadaju:

papiri građanskog prava papiri drugih pravnih područja

U građanskopravne vrijednosne papire ne ubrajaju se:

a) tradicionalni vrijednosni papiri (teretnica, prenosivi tovarni listovi, skladišnice) → pripadaju trgovačkom pravu jer ih izdaju subjekti trgovačkog prava u svezi s pravnim poslovima u koje stupaju s drugim subjektima trgovačkog prava u obavljanju svojih djelatnosti

b) komercijalni zapisi, blagajnički zapisi i trezorski zapisic) zadužnica i bianco zadužnicad) dionice, obveznice, zamjenjive obveznice i dokumenti o udjelima u investicijskim fondovima.

Pravna priroda vrijednosnih papira

Prema odredbama ZOO u određivanju pravne prirode vrijednosnih papira prihvaćaju se dvije teorije:

1. teorija kreacije (korigirana teorijom poštenja) i2. ugovorna teorija

Teorija kreacije odnosi se na vrijednosne papire na donosioca prema kojoj savjesni pribavilac vrijednosnog papira na donosioca stječe pravo na potraživanje upisano na njemu i kad je vrijednosni papir

72

izašao iz ruke njegovog izdavaoca i bez njegove volje→ obveza iz papira je nastala u trenutku njegova sačinjenja.

Ugovorna teorija se primjenjuje na papire na ime ili po naredbi koji nisu indosirani na donositelja, prema njoj obveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku kada izdavalac vrijednosni papir preda njegovu korisniku.

Odnos prema povezanim pravnim poslovima

Prije izdavanja vrijednosnog papira može, ali ne mora, postojati neki drugi, točno određen pravni odnos koji bi bio izravan i neposredan povod izdavanju vrijednosnog papira. (npr. prethodni pravni odnos postoji u slučaju ugovor o prijevozu brodom – teretnica koju brodar izdaje naručitelju, a ne postoji kod obveznice).

Izdavanjem vrijednosnog papira uvijek nastaje drugi individualiziran, odvojen i zaseban pravni posao. On je glavni, a ne akcesorni (sporedni) pravni posao u tom smislu što njegovo postojanje i on sam načelno ne ovise o nekom drugom (glavnom) pravnom poslu čiju bi pravnu sudbinu dijelio.

Potpuna pravna neovisnost pravnog odnosa, nastalog izdavanjem vrijednosnog papira i pravnog odnosa koji je bio povodom njegova izdavanja, postojat će kad ovlaštenik papira nije osoba s kojom je dužnik tog papira u pravnom odnosu koji je povod izdavanju papira, nego kad je ovlaštenik treća savjesna osoba. S druge strane, kad je ovlaštenik osoba koja je s dužnikom u pravnom odnosu koji je povod izdavanju papira, ili osoba koja je papir stekla samo zato da bi se ta dva odnosa učinila potpuno međusobno nevezanima, postojat će pravna veza između tih poslova.

Postojanje ili nepostojanje te veze važno je sa stajališta sigurnosti stjecatelja da će nu obveza bitiispunjena te prigovora kojima se dužnik papira može suprotstaviti zahtjevu za ispunjenje obveza iz papira.

Izvori prava vrijednosnih papira

To su:

1. ZOO kao opći, temeljni propis →on na najopćenitiji način uređuje sve vrijednosne papire 2. posebni (specijalni) propisi koji uređuju pojedine vrijednosne papire, npr.Zakon o mjenici

(mjenicu),Zakon o čeku (ček),Ovršni zakon (zadužnicu),Pomorski zakonik (teretnicu) itd.Na pojedine vrijednosne papire U PRVOM REDU ĆE SE PRIMIJENITI SPECIJALNE ODREDBE POSEBNIH PROPISA, a kada u njima postoji pravna praznina POPUNJAVAT ĆE SE OPĆIM ODREDBAMA O VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA.

Izdavanje vrijednosnih papira

Izdatnik papira – ne može biti svaka osoba, pretežno podliježu propisima privatnog prava, a neki su uređeni propisima javnog prava te za je za njihovo izdavanje potrebno odobrenje državnog ili sličnog organa.

Sadržaj papira – vrijednsoni papiri su STROGO FORMALNE ISPRAVE (mora sadržavati određene bitne elemente, u protivnom nema svojstvo vrijednosnog papira).

Bitni sastojci ili elementi vrijednosnog papira su (prema općem propisu):

73

a) Naznaka vrste vrijednosnog papirab) Ime i prebivalište odnosno tvrtka ili naziv i sjedište izdatnika (trasanta)c) Naznaka korisnika (prvog ovlaštenika, remitenta) koja se sastoji u imenu odnosno tvrtci ili nazivu

ili naznaci da papir glasi na donositeljad) Točno naznačenu obvezu izdatnika koja proizlazi iz tog vrijednosnog papirae) Mjesto i datum izdavanjaf) Potpis izdatnika, a ako se vrijednosni papir izdaje u seriji onda:

Umjesto potpisa faksimil potpisa izdatnika i Serijski broj.

Uz ove bitne sastojke, posebni propisi određuju i druge bitne sastojke za pojedine vrijednosne papire.

Bianco papiri – izdatnik i prvi ovlaštenik se mogu dogovoriti da neki od bitnih sastojaka u vrijednosni papir unese ovlaštenik nakon primitka papira, a ne izdatnik pri izdavanju. To je slučaj kod mjenice – u trenutku izdavanja ona nije mjenica jer ne sadrži mjeničnu svotu, ali to postaje u trenutku kad prvi ovlaštenik (remitent) u ispravu unese mjeničnu svotu.

Blanketi – to su obrasci vrijednosnih papira koji sadrže dio bitnih sastojaka, dok preostali dio bitnih sastojaka unose izdatnici (npr. mjenični ili čekovni blanketi).

Rekta papiri – to je papir koji sadrži izraz ili rekta klauzulu „ne po naredbi“ ili sličan izraz koji unosi izdatnik ili ovlaštenik papira „po naredbi“ čime mu oduzima svojstvo papira „po naredbi“ te tako onemogućava prijenos indosamentom. Takav papir može se prenositi samo građanskopravnim ustupom potraživanaj (cesijom). Postoji i zabrana cesije – to je izjava izdatnika koja se također unosi u tekst isprave i kojom se vrijednosnom papiru na ime može zabraniti svako njegovo prenošenje. Rekta klauzula znatno ograničava, a zabrana cediranja posve onemogućuje cirkulaciju, tj. prenošenje vrijednosnog papira.

Stav je autora da obveza iz vrijednosnog papira na donositelja nastaje u trenutku njegovog nastanka, a ne predaje korisniku (zbog situacije u kojoj je izdatnik izgubio papir na donositelja prije predaje korisniku i to ne zna, a podnijela mu ga je na isplatu osoba koja ne zna da je papir stekla od osobe koja nije zakoniti imatelj).

Promjene kod vrijednosnih papira

Vrstu vrijednosnog papira može promijeniti ili izdatnik ili imatelj koji prenosi papir.

Izdatnik može promijeniti papir na donositelja ili po naredbi u papir na ime, i obrnuto, na traženje i o trošku imatelja papira. Samo izdatnik može sjediniti ili podijeliti vrijednosni papir i to na traženje i o trošku imatelja. Sjedinjenje i podjela papira se vrše kod vrijednosnih papira izdanih u seriji (sjedinjenje = sjedinjavanje više izdanih vrijednosnih papira u jedan vrijednosni papir, podjela = djeljenje jednog vrijednosnog papira u više.)

Imatelj papira papir na ime ne može promijeniti u papir na donositelja i papir po naredbi, već samo cedirati određenoj osobi. Papir po naredbi indosant može prenijeti i indosamentom na donositelja (time postaje papir na donositelja), a papir na donositelja može indosirati određenoj definiranoj osobi (time postaje papir po naredbi).

Prijenos vrijednosnih papira

74

U pravilu se vrijednosni papiri izdaju ne samo zato da bi prvi ovlaštenik stekao neko pravo prema izdatniku ili nekom trećem, već da bi to pravo koristio tako da ga prenosi dalje.Predaja isprave proizvodi stvarnopravne učinke, tj. primatelj na ispravi stječe odgovarajuće stvarno pravo, ali ne postaje nužno i imatelj prava iz papira. Stjecatelj papira postaje i imatelj prava iz papira samom predajom jedino ako se radi o papiru na donositelja ili koji sadrži posljednji indosament na donositelja ili bianco indosament. Kod papira na ime ili po naredbi za prijenos odnosno stjecanje prava iz papira je nužno da pravo iz papira bude cedirano odnosno indosirano stjecatelju papira i uz to predana isprava.

Načini prijenosa prava iz papira kod pojedinih vrijednosnih papira su:

1. Rekta papiri (papiri na ime i papiri koji su po zakonu papiri po naredbi, ali je u njih unesena rekta klauzula) → prenose se samo cesijom koja se mora zabilježiti na samom papiru. Da bi prijenos prava na ime proizvodio pravne učinke prema izdatniku, uvjet je obavještavanje izdatnika o prijenosu i to u pisanom obliku.

2. Papiri po naredbi → prenose se indosamentom. Ovlaštenik koji prenosi pravo = INDOSANT, a novi ovlaštenik = INDOSATAR. Prvi indosant (prvi ovlaštenik)=REMITENT. INDOSAMENT=pisana izjava ovlaštenika vrijednsonog papira kojom on prava iz papira prenosi drugoj osobi, a koja se ispisuje na poleđini vrijednosnog papira i to poprijeko, a ne uzduž papira. Podjela indosamenta vrši se:

Prema sadržaju i opsegu prava koja se prenose:

Punomoćnički ili založni (papir se ne može prenijeti dalje, osim kao prijenos punomoći) – smisao punomoćničkog indosamenta nije u prijenosu prava iz papira već u ovlašćivanju indosatara da obavi neku pravnu radnju u ime i za račun indosanta, izražava se klauzulom „vrijednost u punomoći“ – smisao založnog indosamenta je u zalaganju tražbine iz vrijednosnog papira, izražava se klauzulom „vrijednost za zaloge“

Vlasnički – svrha je prijenos indosataru prava iz vrijednosnog papiraPrema načinu na koji indosant naznačuje indosatara:

Puni indosament – indosatova izjava o prijenosu prava (indosament) sadrži poimence određenog indosatara

Indosament na donositelja – u izjavi indosatar nije određen imenom nego kao „donositelj“

Bianco indosament – izjava ne sadrži ni ime indosatara ni naznaku „donositelj“ nego glede toga ostavlja prazninu, a sastoji se samo u indosantovu potpisu

3. Papiri na donositelja – (papiri koji su izdani na donositelja i papiri na kojima je posljednji valjani indosament na donositelja ili bianco indosament) → prenose se predajom isprave stjecatelju od strane prenositelja koji je prvi ovlaštenik papira izdanog na donositelja odnosno posljednji indosatar kojem je papir indosiran bianco indosamentom ili indosamentom na donositelja.

Ostvarenje prava i ispunjenje obveza iz vrijednosnog papira

Vjerovnik – može zahtijevati ispunjenje dospjele obveze iz vrijednosnog papira, prema ZOO on je „zakoniti imatelj vrijednosnog papira“. Pojam „zakoniti imatelj“ ovisi o vrsti vrijednosnog papira i načinu prenošenja:

Zakoniti imatelj vrijednosnog papira na ime → to je osoba čije ime je naznačeno na samom papiru kao ime njegovog korisnika. Budući se ovi papiri prenose cesijom, kao vjerovnik se

75

umjesto osobe naznačene na papiru može pojaviti cesionar kojem je korisnik cedirao tražbinu iz vrijednosnog papira i to na njemu naznačio, a izdatnik je o tome obaviješten u pisanom obliku

Zakoniti imatelj vrijednosnog papira po naredbi → to je osoba čije ime je naznačeno na samom papiru kao ime njegovog korisnika uz naznaku „po naredbi“. Kako se ovi papiri prenose indosamentom umjesto prvog korisnika će vrlo često ispunjenje zahtijevati posljednji indosatar (on dokazuje svoje pravo iz vrijednosnog papira neprekidnim nizom indosamenata)

Zakoniti imatelj vrijednosnog papira na donositelja →to je svaki savjesni imatelj samog papira (isprave). Takav savjestan imatelj papira na donositelja stječe tražbinu iz papira čak i kada je papir izašao iz ruku njegova izdatnika odnosno prijašnjeg imatelja i bez njegove volje. Biti savjestan imatelj znači da nije znao ni, uz potreban stupanj pozornosti, mogao znati da je izdatnik odnosno raniji imatelj izgubio papir bez svoje volje.Izloženo vrijedi i za papir po naredbi, na kojem je posljednji indosament bianco ili na donositelja.

Dužnik - dužnik obveze iz vrijednosnog papira je prema ZOO izdatnik vrijednosnog papira. Obveza iz vrijednosnog papira se gasi kad dužnik (izdatnik) upisanu obvezu ispuni zakonitom imatelju papira, ali također i onda kad papir pripadne njemu (to je posebni slučaj prestanka obveze sjedinjenjem – konfuzijom).

Kod vrijednosnog papira na donositelja, odnosno papira na kojem je zadnji indosament na donositelja ili bianco → za stjecanje prava iz tih papira je dovoljna predaja papira pa je moguće da pravo iz papira pripadne osobi koja pravo na papir nije stekla niti ga je uopće mogla steći → Savjesni izdatnik tih papira oslobađa se obveze ispunjenjem donositelju i onda kada ovaj nije zakoniti imatelj vrijednosnog papira – ako je izdatnik znao ili morao znati da donositelj nije zakoniti imatelj papira on je dužan odbiti ispunjenje, a ako u tim okolnostima ne odbije ispunjenje nego ispuni obvezu nesavjesni izdatnik tada će zakonitom imatelju odgovarati za štetu.

Prigovori dužnika – njima se izdatnik odnosno dužnik suprotstavlja zahtjevu za ispunjenje.

Razlikuju se 2 situacije:

ispunjenje zahtjeva savjesni treći stjecatelj, tj. indosatar. Dužnik se tada može suprotstaviti zahtjevu za ispunjenje trima vrstama prigovora:

a) koji se tiču izdavanja papira odnosno valjanosti isprave kao što je krivotvorenjeb) koji proizlaze iz sadržaja papira kao što su rokovi ili uvjetic) koje ima prema samom imatelju papira kao što su prijeboj, neovlaštenost ili izostanak

svojstva zakonitog imatelja papira.d) nikako prigovorima koji se tiču pravnog posla koji je bio povod izdavanju tog papira

ispunjenje zahtjeva prvi korisnik papira.Dužnik će se tada moći suprotstaviti i prigovorima koji proizlaze iz pravnog posla koji je bio povod izdavanju papira.Prigovore će moći staviti i nesavjesnom indosataru.

Amortizacija vrijednosnih papira = sudski poništaj isprave odnosno vrijednosnog papira. Provodi se u slučajevima kada ovlaštenik izgubi papir, kada je on uništen ili oštećen, ili je ovlašteniku ukraden kada bi ovlaštenik izgubio mogućnost valjano zahtijevati ispunjenje obveze odnosno dalje prenositi papir odnosno legitimirati se dužniku držanjem isprave. Postupak amortizacije je izvanparnični građanski sudski postupak koji sud provodi na prijedlog osobe koja je učinila vjerojatnim postojanje vrijednosnog papira. U postupku se najprije oglasom u službenom glasilu poziva držatelj papira da ga u određenom roku pokaže sudu, u protivnom će ga sud proglasiti poništenim. Važna posljedica poništaja isprave je i to da nestaju prava iz nje. To znači nemogućnost savjesnog stjecanja (nestalih) prava te gubitak prava imatelja poništene isprave i ako je ispravu stekao savjesno. Odluka suda zamjenjuje vrijednosni papir dok

76

se ne izda novi. Ako u toku postupka držatelj papira isti preda sudu, papir se uručuje ovlašteniku, a amortizacijski postupak se obustavlja.

X. JAVNO OBEĆANJE NAGRADE

Definicija i pretpostavke obećavateljeve obveze

Javno obećanje nagrade = javnim oglasom izjavljena volja kojom se izjavitelj (obećavatelj) obvezuje dati nagradu onome tko učini kakvu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili ispuni što drugo uz neki drugi uvjet.

Obećavatelj je obvezan ispuniti obećanje ispune li se kumulativno slijedeće pretpostavke:

Nagrada mora biti obećana Obećanje nagrade mora biti učinjeno javnim oglasom (tisak, radio,televizija), a može biti i u

obliku natječaja Obećanje se mora odnositi na ispunjenje određenih radnji ili ostvarivanje određenog uspjeha, ili

ostvarivanje određene situacije ili u obliku ostvarivanja nekog drugog uvjeta. Uvjeti javnog obećanja nagrade moraju biti sukladni s prisilnim propisima i moralnim shvaćanjima društva, dakle da radnja koju treba ispuniti (obaviti) bude određena, moguća i dopuštena

Izjava o obećanju mora biti upućena neodređenom broju osoba, u apsolutnom smislu ali može biti i tako da neodređeni broj osoba mora pripadati krugu osoba određenom prema profesiji (npr. arhitekti), spolu (npr. natjecanje za razne misice), dobi (npr, za radio komentatora ne starijeg od 40 godina i sl.)

Mora biti određen rok za natjecanje, odnosno za ispunjenje radnje, ostvarivanje uspjeha, situacije ili postavljenog uvjeta

Obveznopravni odnos nastaje tek kad netko ispuni (obavi) uvjete (radnju) kojom je uvjetovano dodjeljivanje nagrade.

Tko ima pravo na nagradu

Za obećavatelja obveza isplate obećane nagrade nastaje u trenutku valjano dane izjave.

Pravo na obećanu nagradu stječe onaj tko obavi radnju ili ispuni neki drugi uvjet koji je bio predviđen u javnom obećanju. Kad više osoba ispuni radnju za koju je raspisana nagrada, nagradu dobiva onaj tko prvi obavi radnju, a ako ih više obavi istodobno, onda svakom pripada jednak dio nagrade osim ako pravičnost ne zahtijeva drukčiju podjelu.

Natječaj i nagrada

Natječaj (konkurs) = je natjecanje više kandidata u svrhu postizanja što boljeg rješenja na temelju javnog natjecanja, on je poseban oblik javnog obećanja nagrade u kojem se nagrada ne daje onome ili onima koji obave radnju navedenu u obećanju, već onome tko je obavi (ispuni uvjete natječaja) najbolje, ili onome tko u najvećoj mjeri ispuni postavljene uvjete.

Natječaj je najčešći oblik javnog obećanja nagrade. Nužno je u natječaju odrediti rok vremenskog trajanja.

Uvjeti natječaja po kojima nagrada treba biti dodijeljena predviđeni su:

77

a) u nekom općem propisu (npr. pravilnici kod građevinskog projektiranja) ilib) u nekim općim ili posebnim uvjetima organizatora natječaja ilic) u uvjetima ad hoc utvrđenim za konkretni natječaj.

U slučaju da je nagrada dodijeljena mimo tih pravila i kriterija, svaki sudionik natječaja ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeli nagrade.

Kod javnog natječaja unaprijed se zna tko odlučuje o dodjeli nagrade te postoje dvije mogućnosti:

a) o dodjeli nagrade odlučuje organizator natječaja ilib) o dodjeli nagrade odlučuje jedna ili više osoba koju odredi organizator natječaja. Ako to nije

određeno, o rezultatima odlučuje organizator.

Priređivač natječaja stječe pravo vlasništva ili drugo odgovarajuće pravo na nagrađenom djelu (npr. imovinsko autorsko pravo) samo ako je tako navedeno u oglasu natječaja, a ako nije to pravo ostaje nagrađenom sudioniku.

Opoziv obećanja

Javno objavljeno obećanje nagrade može se valjano opozvati uz slijedeće pretpostavke:

Da je opoziv obavljen:

a) onako kako je učinjeno obećanje, tj. Ako je obavljeno u dnevnom tisku i opoziv mora biti učinjen na jednak način u tom istom tisku, ilib) osobnim priopćenjem poznatom adresatu u kom slučaju pravni učinci opoziva vrijede samo na tako osobno izvješćenog adresata

Da objavljena tražena radnja nije obavljena, odnosno da se osoba koja ispunjava uvjete nije javila prije opoziva

Da se obećavatelj nije unaprijed odrekao prava na opoziv obećanja

Da oglasom nije određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavijest o rezultatu, ostvarenju situacije ili ispunjenju uvjeta.

Pravne posljedice valjanog opoziva javnog obećanja nagrade → oslobođenje obećavatelja od njegove obveze isplatiti obećanu nagradu. Izuzetak → mada su se ispunile sve pretpostavke za valjani opoziv obećavatelj će savjesnom natjecatelju (onom tko nije znao niti morao znati za opoziv):

a) biti obvezan isplatiti obećanu nagradu ako je on ispunio tražene radnje ili druge uvjete, ab) svakom natjecatelju naknaditi sve potrebne izdatke koje je imao radi izvršenja radnje do trenutka

kad je saznao za opoziv ili morao saznati za opoziv.

Zbog ispunjenja radnje obavljene u javnom oglasu, osim ako obećavatelj dokaže da su izdaci bili učinjeni uzalud .

Prestanak obveze obećavatelja

78

Obveza obećavatelja prestaje u slučaju:

opoziva obećanja kad obećavatelju nitko ne priopći da je izvršio radnju, postigao uspjeh ili općenito ispunio uvjete

u javnom oglasu u roku natječaja navedenom u oglasu ako taj rok nije naveden u oglasu, onda u roku od godinu dana od objave oglasa.

KLARIĆ - VEDRIŠ

A. KUPOPRODAJA (Emptio venditio)

Pojam i karakteristike

KUPOPRODAJA je ugovor kojim se jedna strana (prodavatelj) obvezuje drugoj strani (kupcu) prepustiti određeni objekt, a kupac se obvezuje za prepušteni objekt platiti određeni iznos novca kao kupovnu cijenu.

Karakteristike kupoprodaje su:

a) konsenzualni ugovor – posao postaje perfektan samim sporazumom ili konsenzom ugovornih strana o prepuštanju objekta uz određenu cijenu (predaja stvari je akt ispunjenja ugovora)

b) dvostranoobvezni ugovor – sklapanjem kupoprodaje strane namjeravaju zasnovati određene obveze, a nije im prvenstveni cilj neposredna izmjena činidbe i protučinidbe

akt sklapanja i akt ispunjenja vremenski su odvojeni – prodavatelj prvenstveno preuzima obvezu da prepusti objekt kupcu, a on se opet prvenstveno obvezuje da će za to platiti određenu cijenu

ovakvi ugovori se nazivaju recipročnim ili sinalagmatičnim ugovorima – u njima svaka ugovorna strana postaje istodobno i vjerovnik i dužnik

c) naplatni pravni posao – za činidbu se traži protučinidba

d) neformalnost u načelu – iznimke, slučajevi kada se zbog posebnih razloga traži oblik, npr. Ugovor o prodaji nekretnina i ugovor o prodaji s obročnim orplatama cijene moraju biti sklopljeni u pisanom obliku

e) kauzalan posao – kauza je stjecanje prava vlasništva na stvari

1. ako je objekt kupoprodajne činidbe neko pravo, tada je kauza u tome da kupac doista postane nositelj tog prava

79

2. kauza leži izvan samog pravnog posla – kupop. je samo pravni instrument pomoću kojega se kauza osvaruje

3. osnova za stjecanje prava vlasništva – samim sklapanjem kupoprodajnog ugovora kupac

još ne postaje vlasnikom stvari, nego samo dobiva obveznopravni zahtjev prema prodavatelju da mu on stvar izruči

a) kada je prodavatelj stvar predao kupcu, on postaje vlasnikom, ako je i sam prodavatelj to bio

b) sklapanjem kupop. ugovora nastupaju za strane samo obveznopravni učinci

ako je objekt kupoprodaje neko pravo, prodavatelj je dužan pribaviti ga kupcu, a kad je za njegovo korištenje potreban posjed stvari, predati mu i stvar

Objekti kupoprodaje: stvari, prava i imovina. STVARI – karakteristike:

moraju biti u prometu valjana je kupoprodaja buduće stvari

a) kupnja nadane stvari (emptio rei speratae) – kupac nije dužan platiti cijenu ako stvar ne nastane, pa je to zapravo kupnja pod odgodnim uvjetom

b) kupnja nade (emptio spei) – bezuvjetna kupnja buduće stvari; kupac plaća cijenu makar stvar ne nastane ili nastane u manjoj količini od očekivane (npr. Kupnja godišnjeg uroda jabuka)

1. rizik koji time preuzima, kupac kompenzira ugovarajući paušalnu cijenu i očekujući da stvar nastane u količini i kvaliteti većoj od plaćene cijene

propala stvar – u trenutku sklapanja ugovora – ugovor ništetan djelomično propala stvar – kupac može raskinuti ugovor ili ostati pri njemu uz razmjerno

sniženje cijene

a) iznimno nema pravo na raskid ako djelomična propast ne smeta ostavarenju svrhe ugovora ili u tom smislu postoji običaj u pravnom prometu – tada kupac zadržava pravo na sniženje cijene

Među stvarima razlikujemo:

a) pokretnine – najčešći objekt kupoprodaje; najbrojnija je robab) nekretnine

PRAVA – prodavati odnosno kupovati mogu se jedino imovinska prava, i to ako nisu strogo osobna (npr. Tražbine, autorsko pravo, prava industrijskog vlasništva)

sporno pravo – može se prodati s napomenom da bi ugovor kojim bi odvjetnik ili neki drugi nalogoprimac kupio takvo pravo bio ništetan, ako mu je bilo povjereno ostvarivanje spornog prava

IMOVINA – kao skup prava i obveza jednog nositelja mogu kao jedinstvo kolati u prometu

80

objekt kupoprodaje mora biti:

a) određen – ako predstavlja jedinicu u prometu, tj. speciesb) ili odrediv – ako se naknadno može individualizirati, a da se za to ne mora

među istim stranama sklapati novi pravni posao

Kupovna cijena

Cijena je vrijednost stvari izražena u novcu.

KUPOVNA CIJENA – novčani ekvivalent koji kupac daje prodavatelju za prepušteni objekt kupoprodaje

Tri karakteristike:

1. Cijena mora biti izražena u novcu – to može biti i vrijednosni papir

cijena se ne smije sastojati u stvarima, jer je to onda zamjena

ako se činidba jedne strane sastoji djelomično u novcu, a djelomično u stvarima, radi se o kupoprodaji samo onda ako je cijena (novac) jednaka ili veća od vrijednosti stvari

2. Cijena mora biti određena ili odrediva

1. određena – ako je ustanovljena u nekom fiksnom iznosu2. odrediva – kad ugovor sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih se naknadno može odrediti3. tekuća cijena – tržišna cijena odnosno cijena koja se službeno evidentira za određenu vrstu

stvari4. razumna cijena – tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno ako se ona ne može

utvrditi, onda cijena koju utvrdi sud prema okolnostima slučaja kada su strane povjerile određivanje cijene trećoj osobi, a ona je neće ili ne može odrediti, a strane u tom slučaju naknadno sporazumno ne utvrde cijenu ili ne raskinu ugovor

Ugovor u kojem cijena nije određena niti odrediva ne proizvodi pravne učinke, što znači da je ništetan. Iznimka je trgovački ugovor o kupoprodaji koji tada neće biti ništetan, jer će kupac u tom slučaju platiti cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad te cijene nema, razumnu cijenu

3. Cijena ne smije biti protuzakonita

ako je ugovorena cijena viša od propisane, ugovor je valjan, ali samo važi propisana cijena

Obveze strana

81

OBVEZE PRODAVATELJA:

a) obveze do trenutka predaje:

mora stvar brižljivo čuvati

mora stvar predati kupcu u „slobodan posjed“ kako je ugovoreno, tj. sa svim njezinim sastavnim dijelovima i pripadcima, i to u ugovoreno vrijeme, na mjestu na kojem treba i u onom stanju u kojem se stvar nalazila u trenutku sklapanja ugovora

ako nadnevak predaje nije određen – u razumnom roku ako mjesto predaje nije određeno – u mjestu prodavateljeva prebivališta odnosno boravišta

osobito je važan trenutak predaje stvari jer u tom trenutku na kupca prelazi odgovornost za rizik – za slučajnu propast ili oštećenje stvari

prodavatelj je ispunio obvezu predaje u trenutku kad je kupcu uručio stvar ili kad mu je predao ispravu kojom se stvar može preuzeti

rizik može prijeći na kupca i prije predaje – u trenutku kad je došao u zakašnjenje s primitkom stvari

kad je kupac zbog nedostatka stvari zatražio od prodavatelja da mu je zamijeni ili je raskinuo ugovor, rizik ne prelazi na njega, ali je dužan čuvati stvar pažnjom dobrog domaćina dok je ne vrati prodavatelju

suglasno načelu o uzajamnosti i istodobnosti ispunjenja prodavatelj nije dužan predati stvar ako mu kupac istodobno ne plati cijenu, a kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost pregledati stvar

b) obveze nakon predaje

Prodavatelj odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari kao i da prodano pravo postoji te da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

OBVEZE KUPCA:

preuzimanje stvari – poduzimanje potrebnih radnji nužnih za ispunjenje predaje i odnošenje stvari

a) ako bi kupac bez opravdanog razloga odbio preuzeti stvar, prodavatelj može izjaviti da raskida ugovor, ako opravdano posumnja da kupac neće isplatiti cijenu

isplata cijene – temeljna obveza, plaća se odjedanput, treba se platiti na određenom mjestu, na određeni način i u određeno vrijeme

OBVEZE U SLUČAJU RASKIDA KUPOPRODAJE:

82

Opće je pravilo obveznog prava da u slučaju povrede ugovorne obveze od strane jednog ugovaratelja, drugi ugovaratelj može, ako ne želi ustrajati na ispunjenju obveze, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

apstraktna šteta – dođe li do raskida kupoprodaje zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, a stvar ima tekuću cijenu, druga strana može zahtijevati razliku između ugovorene cijene i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kojem je posao obavljen

konkretna šteta – ako dođe do raskida prodaje zbog neispunjenja činidbe od strane jednog ugovaratelja, čiji objekt su generične stvari, druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića, odnosno kupnju radi pokrića, i zahtijevati razliku između ugovorene cijene i cijene prodaje odnosno kupnje radi pokrića

a) stvarno pretrpljena štetab) o namjeravanoj prodaji ili kupnji radi pokrića mora se obavijestiti drugu stranu,

inače joj se odgovara za štetu koju bi zbog propusta obavijesti pretrpjela

Zbog povrede ugovora o kupoprodaji stvarna šteta može biti i veća nego što je apstraktna odnosno konkretna šteta koje se u biti svode na razliku u cijeni. U tom slučaju ugovoru vjerna strana ima pravo i na naknadu veće, stvarno pretrpljene štete.

POSEBNE VRSTE KUPOPRODAJE

a) Kupoprodaja s pravom prvokupa

pravo određenih osoba da prije svih kupe stvar ako je vlasnik odluči prodati vlasnik stvari opterećene prvokupom je dužan stvar ponajprije ponuditi onome koji ima pravo prvokupa ovlaštena osoba nema nikakvih drugih posebnih privilegija, npr. u pogledu cijene itd.

Ugovorom je zasnovano pravo prvokupa kad se u njegov sadržaj unese odredba kojom se obvezuje kupac da izvijesti prodavatelja o namjeri da stvar proda trećemu, o uvjetima te kupoprodaje i da mu ponudi da on kupi stvar za istu cijenu.

Prodavatelj je dužan, ako se želi koristiti pravom prvokupa, obavijestiti o tome kupca u roku od mjesec dana, računajući od dana kad je od kupca primio obavijest o namjeravanoj prodaji trećoj osobi.

Ako kupac nije poštovao svoju obvezu, pa je stvar prodao trećemu i na njega prenio pravo vlasništva ne obavještavajući o tome prodavatelja, prodavatelj može u roku 6 mjeseci od saznanja za taj prijenos zahtijevati da se prijenos poništi i njemu proda stvar pod istim uvjetima.Sa svojim će zahtjevom uspjeti samo ako je treći znao ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavatelj ima pravo prvokupa.

Krajnji rok u kojem prodavatelj može ostvariti svoje pravo prvokupa jest 5 godina od dana prijenosa vlasništva na trećega.

83

nakon isteka tog roka pravo prvokupa prestaje pravo prvokupa se može ugovoriti najviše za 5 godina od dana sklapanja ugovora ugovorom zasnovano pravo prvokupa pokretnih stvari je strogo osobno pravo koje se ne može ni otuđiti ni naslijediti pravo prvokupa može biti zasnovano i zakonom u korist nekih osoba trajanje zakonskog prava prvokupa nije ograničeno nositelji zakonskog prava prvokupa moraju biti u pisanom obliku obaviješteni o namjeravanoj prodaji i o njezinim uvjetima u protivnom imaju pravo zahtijevati poništaj prodaje

b) Nazadkupnja

prodavatelj nekretnine si prigodom kupoprodaje ili kasnije pridržava pravo da prodanu stvar za unaprijed određenu cijenu opet otkupi; tu odluka leži kod prodavatelja kupac je obvezan da na zahtjev stvar opet proda bivšem prodavatelju ovo pravo pripada bivšem prodavatelju samo za njegova života

c) Nazadprodaja

prodavatelj je obvezan da na zahtjev kupca odmah ili nakon određenog vremena za unaprijed određenu cijenu nekretninu ponovno kupi; tu odluka leži kod kupca

d) Realna kupoprodaja (kupnja iz ruke u ruku, kupnja za gotovo)

stranačka namjera je upravljena na neposrednu izmjenu činidbe i protučinidbe npr. kupnja na tržnici, kupnja iz automata ako kupac za gotovo tvrdi da je platio, teret protivnog dokaza je na prodavatelju ako je izostala predaja, kupac ne može tražiti ispunjenje, nego samo vraćanje vlastite činidbe

e) Kupoprodaja s obročnim otplatama cijene (kreditna k., k. na kredit)

obvezuje se prodavatelj predati kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima

prema ZOO objektom kreditne kupoprodaje može biti samo pokretna stvar

odstupanje od načela istodobnosti ispunjenja činidaba

ZOO za valjanost ovog ugovora propisuje pisani oblik

bitni sastojci: stvar, cijena + ukupan iznos svih obročnih otplata, iznos pojedinih otplata, njihov broj i njihovi rokovi 2 važna prava kupca– pravo na raskid ugovora i pravo da odjednom plati ostatak cijene klauzula o raskidu mora biti, pod prijetnjom ništetnosti, unesena u ispravu o ugovoru s tim da kupac može raskinuti ugovor ako to u pisanom obliku priopći prodavatelju u roku 3 dana od potpisivanja ugovora

kupac se ne može unaprijed odreći toga prava

nakon raskida ugovora prodavatelj je dužan vratiti kupcu do tada primljene otplate sa zakonskim kamatama od dana primitka i naknaditi mu nužne troškove učinjene za stvar, a kupac prodavatelju vratiti stvar u stanju u kakvom je bila u trenutku predaje i dati mu naknadu za njezinu uporabu do raskida

84

kupac se može uvijek koristiti pravom da isplati odjednom ostatak cijene, i to čist, bez ugovorenih kamata i troškova; svaka suprotna odredba u ugovoru, ex lege je ništetna

prodavatelj ima pravo raskinuti ugovor ako kupac kasni s početnom otplatom, kao i kad dođe u zakašnjenje s najmanje 2 uzastopne otplate (koje čine najmanje osminu cijene) poslije početne otplate odnosno samo s jednom ako ih ukupno nema više od 4

ZOO ne dopušta ugovaranje penala (ugovorne kazne) za slučaj raskida ugovora i za slučaj kašnjenja u isplati nekog obroka cijene; takve su odredbe ništetne

f) Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva (pactum reservati dominii)

kad prodavatelj pokretne stvari na osnovi posebne ugovorne odredbe zadrži pravo vlasništva i poslije predaje stvari kupcu, sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti

prodavatelj može sve dok mu cijena ne bude isplaćena zahtijevati povrat stvari: na osnovi raskida ugovora zbog neisplate cijene, vlasničkom tužbom itd.

ZOO je ovo rezervirao isključivo za prodaju pokretnih stvari

rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od trenutka kad mu je stvar predana

propadne li stvar slučajno, prodavateljevo pravo vlasništva prestaje, a kupac duguje ugovornu cijenu

dođe li do slučajnog oštećenja stvari, kupac je dužan platiti prodavatelju punu cijenu

kupac stječe pravo vlasništva na kupljenoj stvari u trenutku isplate cijene

g) Kupnja na pokus (emptio ad gestum)

kupac uzima stvar pod uvjetom da je isproba i utvrdi odgovara li njegovim željama

prodavateljeva obveza nastaje odmah nakon sklapanja ugovora, a kupčeva tek nakon ispunjena uvjeta: kad izjavi da stvar prima

u prometu ima određenih stvari (uređaja, strojeva itd.) glede kojih će kupac imati potrebu uvjeriti se u njihova svojstva prije nego ih definitivno kupi

ako stvar nije predana kupcu , prodavatelj je dužan omogućiti mu ispitivanje stvari, a kupac je dužan obavijestiti prodavatelja ostaje li pri ugovoru

ne obavijesti li kupac prodavatelja u roku koji je utvrđen ugovorom ili običajem, a ako takvog nema, onda u primjerenom roku koji mu odredi prodavatelj, smatra se da je odustao od ugovora

ako je stvar predana kupcu do određenog roka radi isprobavanja, pa je odmah nakon isteka roka ne vrati ili ne izjavi da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru

šutnja se ovdje tumači kao pristanak

izjavi li kupac da ne prihvaća kupnju, dužan je vratiti stvar prodavatelju, inače odgovara za štetu

rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari predane kupcu snosi prodavatelj do kupčeve izjave da ostaje pri ugovoru odnosno do isteka roka u kojem je kupac bio dužan vratiti stvar

85

Objektivni pokus – nastanak ugovora ovisi o rezultatima stručnog ispitivanja ugovorenih svojstava stvari i njezine prikladnosti za ugovorom utvrđenu upotrebu

h) Kupoprodaja po uzorku ili modelu

prodavatelj je dužan predati kupcu stvar jednaku uzorku ili modelu, izuzev ako je uzorak ili model prikazan kupcu samo radi obavijesti i približnog određivanja svojstava stvari

i) Kupoprodaja sa specifikacijama

nastaje kad se kupcu ostavi pravo da kasnije, nakon sklapanja ugovora, odredi oblik, mjeru, asortiman ili koju drugu pojedinost kupljene stvari

prikladna je u prodaji većih količina industrijske robe kad je unutar kupljene količine potrebno naknadno detaljno specificirati pojedine oblike, veličinu, boju itd.

ako kupac ne dostavi prodavatelju specifikaciju do ugovorenog datuma ili do proteka razumnog roka, prodavatelj može izjaviti da raskida ugovor ili pak izraditi specifikaciju na osnovi onoga što mu je poznato o kupčevim potrebama

j) Prodajni nalog (contractus aestimatorius)

ugovor kojim se nalogoprimac obvezuje pokretnu stvar, koju mu je dao nalogodavac, prodati za određenu cijenu i u određenom roku ili je u tom roku vratiti nalogodavcu

ako nalogoprimac ne proda stvar i ne preda određenu cijenu nalogodavca do određenog roka, niti je vrati u tom roku, smatra se da je on kupio stvar

međutim, dok ne plati cijenu, njegovi vjerovnici ne mogu stvar zaplijeniti i namiriti se iz njezine vrijednosti

nalog se ne može opozvati

predajom stvari nalogoprimac postaje njezinim neposrednim posjednikom, dok vlasništvo stvari zadržava nalogodavac

suglasno tome nalogodavac snosi rizik njezine slučajne propasti ili oštećenja premda njome ne može raspolagati sve dok mu ne bude vraćena

predaja stvari nalogoprimcu podrazumijeva postojanje odnosa povjerenja

nema veće prometno značenje npr. u prodaji novina preko kolportera ili knjiga preko knjižara i putujućih trgovaca

ne nastaje samim sporazumom strana, nego tek predajom stvari nema obveze na predaju stvari – prodajni nalog je u biti realni ugovor

B. ZAMJENA (RAZMJENA)

86

Zamjena je konsenzualni dvostranoobvezni ugovor koji nastaje tako da se jedna strana obveže predati drugoj strani određenu stvar u vlasništvo, a ta se druga obveže da će joj kao protučinidbu dati određenu svoju stvar u vlasništvo. Objekt ugovora mogu biti sve stvari koje su u prometu, pa i prenosiva prava. Poseban položaj ima novac jer se ne mora uvijek raditi o zamjeni npr. 100kn za 10 x 10kn nije isto što i kupiti dolare kunama.

a) naplatni pravni posao – ali se naplata ne sastoji u novcu, nego u predaji neke druge stvarib) kauzalni pravni posao – kauza je stjecanje vlasništvac) redovito neformalan ugovor – ali kod zamjene nekretnina za valjanost ugovora je potreban pisani

oblik

Trenutak prijelaza rizika kod zamjene podudara se s trenutkom predaje ako vrijeme predaje nije bilo ugovoreno. Ako je vrijeme predaje bilo ugovoreno, tada je za prijelaz rizika odlučan ugovoreni trenutak za prodaju.

Ako je zamijenjena stvar slučajno propala ili je stavljena izvan prometa u trenutku sklapanja ugovora – smatra se da ugovor o zamjeni nije sklopljen.

C. DAROVANJE

Pojam darovanja

a) ugovor kojim jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (obdarenik) neku imovinsku korist, a ova to prihvaća; nastaje kad se X obveže prepustiti, a Y prihvati

b) oprost i isplata duga uz suglasnost dužnika smatraju se također darovanjem

Darovanjem se ne smatra prenošenje na drugoga stvari ili prava s namjerom da ga se obveže na protučinidbu. Ne smatraju se darovanjem ni odricanje od nasljedstva, odricanje od spornog prava i prava koje još nije stečeno te ispunjenje neke moralne obveze.

Karakteristike

Kod darovanja je za perfekciju posla potreban prihvat obdarenika.

Nitko se ne može obdariti protiv svoje volje. Kod darovanja pokretne stvari može doći do predaje dara prije nego se obdarenik očitovao o njegovu prihvaćanju. U tom slučaju smatra se da je dar prihvaćen, ako nije otklonjen u roku koji je darovatelj ostavio obdareniku. Ako dar nije prihvaćen njegov se povrat može zahtijevati po osnovi stjecanja bez osnove.

a) besplatan pravni posao – za činidbu se ne traži, niti se može tražiti protučinidbab) može biti ili konsenzualan ili realan ugovorc) potrebna je dobrovoljnost - darovatelj nije morao učiniti određenu činidbu niti se bilo iz kojeg

razloga mogao bilo kada prisiliti na tu činidbud) animus donandi (namjera darovanja) – ug. o darovanju darovatelj mora svoju imovinu umanjiti, a

daroprimcu se mora darovanjem njegova imovina povećati.

Objekti darovne činidbe

c) stvari – sadašnje i buduće

87

d) prenosiva imovinska prava i imovina

Darovatelj ne odgovara za materijalne i pravne nedostatke dara, ali ako bi darovatelj namjerno prešutio neki nedostatak, npr. da darovani automobil ima slabe kočnice, odgovara obdareniku za štetu koja bi zbog toga nastala.

Oblik darovnog ugovora

e) konsenzualno darovanje (obećanje darovanja) akt sklapanja ugovora vremenski odvojen od akta ispunjenja; zahtijeva oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave

f) realno darovanje akt ispunjenja slijedi neposredno iza akta sklapanja – u načelu ne traži određeni oblik, ali ako se radi o darovanju nekretnine, potreban je pisani oblik

Opoziv darovanja

a) Opoziv zbog oskudnosti

1. ako darovatelj naknadno, nakon ispunjenja ugovora o darovanju, toliko osiromaši da nema više sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema nikoga tko bi ga po zakonu bio dužan uzdržavati, može opozvati darovanje i zahtijevati povrat dara

2. opoziv dolazi u obzir samo ako obdarenik još ima objekt ili njegovu vrijednost u svojoj imovini te ako se i sam obdarenik ne nalazi u oskudici glede svog uzdržavanja

3. obdarenik ne mora vratiti dar ako darovatelju osigura sredstva za uzdržavanje na razini opravdanih potreba

4. ne može se opozvati darovanje ako se je darovatelj namjerno ili grubom nemarnošću doveo u oskudicu

5. osobe koje je darovatelj dužan uzdržavati nemaju pravo na opoziv darovanja ako bi darovanjem bilo ugroženo njihovo uzdržavanje, ali imaju pravo zahtijevati od obdarenika nadopunu onoga što darovatelj, zbog darovanja, više nije u stanju davati

6. kad se radi o konsenzualnom darovanju darovatelj može, sve do dospjelosti njegove obveze na predaju dara, odustati od darovanja, ako mu se poslije sklapanja ugovora imovno stanje toliko pogoršalo da bi ispunjenje ugovora ugrozilo njegovo uzdržavanje ili ga onemogućilo u ispunjenju obveze davanja uzdržavanja

b) Opoziv zbog grube nezahvalnosti

podrazumijeva se da je obdarenik prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji učinio k.d. po KP propisima ili se teže ogriješio o zakonske dužnosti prema tim osobama (npr. dužnost uzdržavanja)

nema opoziva ako je djelo oprošteno

odricanje od ovoga razloga nije dopušteno, pa ako do njega ipak dođe bit će ništetno

zbog grube nezahvalnosti darovanje će moći opozvati i nasljednik darovatelja, ali samo ako je obdarenik usmrtio darovatelja ili ga spriječio da opozove darovanje

darovanje se opoziva izjavom obdareniku u pisanom obliku s tim da potpis mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika

učinak opoziva je u obvezi obdarenika da vrati dar odnosno njegovu vrijednost, pri čemu se primjenjuju pravila instituta stjecanja bez osnove

88

opoziv se mora dati u roku od godine dana od saznanja za razlog opoziva, a najkasnije u roku od 10 godina za nekretnine odnosno 5 godina za pokretnine računajući od dana predaje dara

Vrste darovanja

a) Darovanje s nametom

u ugovor se unosi uglavak kojim se obdarenik obvezuje da u korist darovatelja, treće osobe, u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje uzdrži

namet ili nalog nema karakter protučinidbe, pa s njime darovanje ostaje besplatni pravni posao

osim darovatelja, ispunjenje nameta mogu zahtijevati njegovi nasljednici i nadležno državno tijelo (u pravilu državni odvjetnik) ako je određen u nekom javnom interesu

da bi mogao zahtijevati ispunjenje nameta darovatelj mora prethodno ispuniti svoju činidbu (dar)

ne ispuni li obdarenik namet, darovatelj mu ostavlja dodatni primjereni rok, pa ako ni u tom roku ne dođe do ispunjenja nameta, darovatelja ima pravo na raskid ugovora i povrat dara

to pravo nema darovatelj kad je netko treći ovlašten zahtijevati ispunjenje nameta obdarenik ima pravo odbiti ispunjenje nameta ako se odnosi na protupravnu radnju, kao i u slučaju kad dar ne pokriva troškove ispunjenja nameta

osim toga obdarenika se može osloboditi nameta povratom dara, ali ne i u slučaju kad je ispunjenje nameta u javnom interesu

b) Nagradno darovanje

darovanje učinjeno na ime nagrade, priznanja za neki uspjeh ili neke zasluge

c) Uzajamno darovanje

postoji kada se ugovori da će obdarenik uzvratiti darom darovatelju

d) Mješovito darovanje

postoji kad činidbe u naplatnom poslu nisu vrijednosno jednake, a za razliku vrijednosti je nedvosmisleno izražena namjera darovanja (animus donandi)

kad ne bi bilo namjere darovanja, radilo bi se o prekomjernom oštećenju

e) Darovanje za slučaj smrti

mora se ispuniti tek nakon smrti darovatelja

za valjanost je potreban oblik javnobilježničkog akta jer je po karakteru odvojen akt sklapanja od akta ispunjenja

XXIII. UGOVORI O UPORABI I KORIŠTENJU STVARI

ZAKUP

89

Pojam:

Zakup je konsenzualni dvostranoobvezni ugovor kojim se jedna strana (zakupodavac) obvezuje da će uz naplatu (zakupninu) prepustiti drugoj strani (zakupniku) neku stvar na korištenjeZakupodavac mora biti vlasnik stvari ili takav stvarnopravni ovlaštenik koji može na drugoga prenijeti izvršavanje svog prava.Zakupnik ima pravo iz zakupljenog objekta crpiti plodove

Objekt:

Najčešće nekretnine – zemljišta, poslovne zgrade, poslovne prostorije i ostale nekretnine iz kojih se mogu crpsti plodovi (kamenolom)Zakup obradiva zemljišta naziva se „arenda“Objekt zakupa mogu biti i pokretnine

Razlike prema najmu:

Kod najma se stvar daje na uporabu bez crpljenja plodova, a ne na korištenje kao kod zakupaU ZOO iz 78. nije postojao ugovor o najmu- stvar se davala na uporabu ali tako da je obuhvaćala i

uživanje stvariRežim ugovora o najmu stana ima posebnosti koje ga unatoč sličnostima čine različitim od ugovora

o zakupu

Obveze i prava strana:

Zakupodavac je dužan:

Predati zakupcu stvar zajedno s pripadcima u ispravnom stanjuOdržavati stvar u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa (troškovi manjih popravaka

padaju na teret zakupnika). Popravci ne smiju ugroziti korištenje zakupljene stvari Snositi odgovornost za materijalne nedostatke stvari – čak i ako nije znao za njih, jedino se

ne odgovara za nedostatke koji su manjeg značenja (osim ako je zakupodavac tvrdio da stvar nema nikakvih nedostataka). Za vidljive nedostatke zakupodavac ne odgovara. Za one nedostatke o kojima je zakupodavac namjerno propustio obavijestiti zakupnika, odgovara zakupodavac. Kod zakupa je dopušteno ugovorom isključiti ili ograničiti odgovornost zakupodavca za materijalne nedostatke (ipak, u nekim slučajevima, ta je odredba ništetna – npr. kad zakupodavac namjerno prešuti zakupcu nedostatke). Zakupnik mora obavijestiti zakupodavca bez odgađanja o svakom nedostatku stvari koji se pojavi za trajanja zakupa, kao i o svakoj opasnosti koja bi zaprijetila stvari. U slučaju neotklonjivog nedostatka zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine bez obzira na to je li nedostatak postojao u trenutku sklapanja ugovora ili je nastao kasnije. Kod otklonjivog nedostatka zakupnik može zahtijevati ili neotklanjanje nedostatka ili sniženje zakupnine. Ako zakupodavac ne otkloni nedostatak, zakupnik može raskinuti ugovor.

Snositi odgovornost za pravne nedostatke zakupljene stvari(pravni nedostatak postoji ako treći ima neko pravo na zakupljene stvari koje isključuje zakupnikovo pravo – tada se ugovor o zakupu raskida po zakonu, a zakupnik ima pravo na naknadu štete od zakupodavca; ako je zakupnikovop pravo samo ograničeno, zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine, i kumulativno naknadu štete.

Zakupnik je dužan:

Koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin

90

Nadoknaditi štetu za korištenje stvari protivno ugovoru odnosno namjeni stvari. Ako zakupnik nakon opomene nastavi koristiti stvar protivno ugovoru, zakupodavac ima pravo otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka.

Plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom, zakonom ili običajem u mjestu predaju stvari zakupniku. Ako nije dogovoreno drugačije zakupnina se plaća godišnje, a ako je vrijeme zakupa ispod jedne godine, plaća se nakon isteka ugovorenog roka. Ne plati li zakupnik zakupninu u roku od 15 dana od opomene, zakupodavac mu može otkazati ugovor o zakupu.

Čuvati stvar i nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu. Stvar mora biti vraćena onakva kakva je bila u trenutku predaje. Zakupnik ne odgovara za istrošenost stvari nastalu redovitim korištenjem ni za oštećenja nastala dotrajalošću.

Podzakup:

Ugovor kojim zakupnik daje zakupljenu stvar u zakup drugome.Ovlaštenje zakupniku na davanje u podzakup, a uređuje se ugovorom o zakupuZakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako stvar dana u podzakup bez njegova

dopuštenjaZOO priznaje zakupodavcu pravo da svoje tražbine prema zakupniku s naslova zakupa

naplati izravno od podzakupnikaPodzakup prestaje istekom roka na koji je ugovoren, ali i u svakom slučaju kada prestane

zakup

Prestanak zakupa:

Zakup prestaje:

Istekom vremena, ako je sklopljen na određeno vrijeme ili je njegovo trajanje određeno zakupom. Može doći do prešutnog obnavljanja zakupa.

Otkazom, ako mu trajanje nije određeno, niti se može ustanoviti iz okolnosti ili mjesnih običaja. Otkazni rok je 8 dana i ne može se dati u nevrijeme. U slučaju da je stvar opasna po zdravlje, zakupnik može otkazati zakup bez otkaznog roka

Propašću stvari zbog više sileZakup ne prestaje smrću jedne od strana već prelazi na njihove nasljednike. Ako zakupodavac otuđi zakupljenu stvar trećemu, pribavitelj stupa na mjesto zakupodavca i i obveze prema zakupniku.

Posebne vrste zakupa:

Zakup poljoprivrednog zemljišta

Ustav RH: poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za Republiku i uživa njezinu osobitu zaštitu.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 1994.: nositelj vlasničkih prava je RH. Strane pravne i fizičke osobe ne mogu biti nositeljima prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu osim ako je to dopušteno međunarodnim ugovorom. Vlasnik i ovlaštenik moraju obradivo poljoprivredno zemljište održavati sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju. U smislu ovog zakona, poljoprivrednim se zemljištem smatraju oranice, vrtovi, voćnjaci, maslinici, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

Subjekti u odnosu:

91

U odnosu na prijašnje stanje kad je na strani zakupodavca bio vlasnik poljoprivrednog zemljišta, a na strani zakupnika državna poljoprivredna organizacija, individualni poljoprivrednik ili neki građnin, prema novim propisima zakupnik može biti svaka fizička i pravna osoba koja se bavi poljoprivrednom djelatnošću. Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može se dati u koncesiju stranoj i domaćoj pravnoj ili fizičkoj osobi.

Oblik ugovora:

Za ugovor o zakupu traži se prema ZPZ pismeni oblik. Posljedica nepoštivanja odredbe o pisanom obliku ima za posljedicu ništetnost ugovora.

Poljoprivredno zemljište o vlasništvu države daje se u zakup javnim natječajem.ZOO ne propisuje oblik ugovora o zakupu, ali ako se ugovaratelji odluče na upis u zemljišne

knjige, morat če ugovor o zakupu sklopiti u pisanom obliku.

Sadržaj ugovora:

ZPZ sadrži posebne odredbe o obvezatnom sadržaju ugovora o zakupu.Središnji dio ugovornog sadržaja odnosi se na odredbe o bitnim sastojcima – katastarske

podatkePoljoprivredno zemljište u vlasništvu države nemože se dati u podzakup

Prestanak ugovora:

Ugovor o zakupu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen, prenamjenom poljoprivrednog zemljišta u neko drugo i otkazom. Razlozi za otkaz su neplaćanje zakupnine, korištenje zemljišta suprotno pažnji dobrog gospodarstvenika, suprotno gospodarskom programu ili ugovoru o zakupu, davanje zemljišta u podzakup, povreda propisa o zaštiti prirode.

Zakup poslovnog prostora

Zakup poslovnog prostora uređen je Zakonom o zakupu i prodaji poslovnog prostora(ZZPPP).

Subjekti i objekti:

Zakupodavac može biti svaka fizička i pravna osoba koja ima u vlasništvu poslovni prostor.Zakupnik može biti svaka fizička i pravna osoba kojoj su potrebne poslovne prostorije radi

obavljanja dopuštene djelatnosti.U poslovni prostor kao objekti ove vrste zakupa ulaze: poslovna zgrada, poslovna prostorija,

garaža i garažno mjesto.

Oblik i sadržaj ugovora:

Ugovor o zakupu poslovnog prostora mora biti sklopljen u pisanom obliku, inače je ništetan.U sadržaj ugovora ulaze: naznaka poslovneih prostorija i zgrade u kojoj se nalaze, opis

poslovne djelatnosti, odredbe o korištenju zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi, odredba o trajanju ugovora, visini zakupnine i načina njezinog plaćanja, naknadu za korištenje uređaja i odredbu o otkazu i otkaznim rokovima kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.

92

Sklapanje ugovora o zakupu s dvojicom odvojenih zakupnika:

Što ako zakupodavac sklopi ugovor o zakupu poslovnog prostora sa zakupnikom A, a onda o istoj prostoriji sklopi drugi ugovor sa zakupnikom B?

Tada prednost ima zakupnik koji je prvi sklopio ugovor. Time je napušteno obveznopravno načelo preferencije, a usvojeno stvarnopravno načelo prioriteta. Oštećeni zakupnik ima pravo na naknadu štete.

Prava i obveze ugovornih strana:

Zakupodavac je obvezan predati objekt u stanju prikladnom za obavljanje ugovorom predviđene djelatnosti i u tom ga stanju održavati, ako nije drukčije ugovoreno.

Ako zakupodavac ne udovolji toj obvezi, zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtjevati sniženje zakupnine, ili pak na teret zakupodavca dovesti poslovni prostor u stanje predviđeno ugovorom

Zakupodavac je dužan poslovni prostor predati zakupniku u ugovorenom roku. Ako to ne učini, zakupnik ga može prisiliti tužbom ili raskinuti ugovor.

Za vrijeme zakupa, zakupodavac je dužan održavati poslovni prostor u ugovorenom stanju. Ako su potrebni popravci, on ih je dužan na zahtjev zakupnika izvršiti. Ako to ne učini, zakupnik ih može sam izvršiti na teret zakupodavca ili raskinuti ugovor.

Ako zakupodavac ima pravo urediti poslovni prostor i izvesti radove radi sniženja troškova energije i održavanja.

Zakupnik nije dužan plaćati zakupninu ako zbog toga nije mogao koristiti poslovni prostor.Ugovorenu zakupninu zakupnik je dužan plaćati mjesečno unaprijed i to najkasnije do 5.

dana u mjesecu.Zakupnik snosi troškove: korištenja zajedničkih uređaja u zgradi, tekućeg održavanja

poslovnog prostora, popravka oštećenja poslovnog prostora koje je sam prouzročioZakupnik ne odgovara pogoršanje poslovnog prostora do kojeg je došlo zbog redovitog

korištenjaZakupnik nema pravo činiti preinake poslovnog prostora kojima se on bitno mijenja bez

suglasnosti zakupodavca-inače zakupodavac ima pravo na raskid ugovora i naknadu štetePo prestanku zakupa, zakupac mora predati prostor u stanju kakvog je primioUređaje koje je ugradio u prostor ima pravo odnijeti (ius tollendi) osim ako bi se time oštetio

prostor

Podzakup:

Zakupnik nema pravo dati prostor u podzakup drugome, ako nije drugačije ugovoreno

Prestanak ugovora:

Otkazom – redovito prestaje ugovor o zakupu sklopljen na neodređeno vrijeme; a iznimno i ugovor na određeno vrijeme. Postoje razlozi koji daju to pravo objema stranama i razlozi koji daju to pravo jednoj strani. Npr, otkazati ug.može jedna strana uvijek kad druga ne ispunjava ugovorne ili zakonske obaveze. Zakupodavac može otkazat ugovor kad zakupnik oštećuje prostor, ne plaća zakupninu ili koristi prostor suprotno ugovoru te kad je zakupodavcu nužan taj prostor za obavljanje njegove djelatnosti. Zakupnik može otkazati ugovor ako zakupodavac ne dovede prostor u stanje u kojem ga je dužan održavati.

Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme ne može prestati prije isteka jedne godine od sklapanja (osim ako su stranke drugačije ugovorile, ili postoje zakonske pretpostavke). Ako se ne ugovori drugačije, otkazni rok je 3 mjeseca. Otkaz se daje u pisanom obliku preporučenom poštom ili preko javnog bilježnika-ovaj zadnji ima snagu ovršne isprave.

93

istekom roka – kada je sklopljen na određeno vrijemeodustankomraskidom

Ako zakupodavac proda zakupljeni objekt, ugovor o zakupu ne prestaje, već treća osoba stupa u prava i dužnosti zakupodavca (prijenos ugovora na temelju zakonske odredbe).Zakup ne prestaje u slučaju smrti zakupnika već se prenosi na nasljednike ili pravne sljednike.

NAJAM

Najam je ugovor kojim se najmodavac obvezuje predati najmoprimcu određenu stvar na uporabu, a najmoprimac se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

Uporaba, za razliku od korištenja, ne obuhvaća i uživanje – ubiranje plodova (kao kod zakupa).

Najam je:

1. konsenzualan2. dvostranoobvezan3. naplatan4. kauzalan ugovor ( kauza –naplatno prepuštanje stvari na uporabu)

može se sklopiti na određeno i neodređeno vrijeme u načelu je neformalan ugovor, no najam o nekretnini mora se sklopiti u pisanom obliku

jedan je od obveznopravnih ugovora

U rimskom pravu bio je jedan oblik šireg ugovora – locatio conductio, koji je u sebi sadržavao najam, zakup i ugovor o djelu. Svaki od njih je postao samostalan ugovor.

ZOO je uredio najam i zakup u jedinstvenom ugovoru – ugovoru o zakupu. Vraća se ogezeovskom modelu i uređuje odvojeno ugovore o najmu i zakupu. Uz ZOO, u našem je pravu posebno uređen ugovor o najmu stana Zakonom o najmu stanova (ZNS), pa će se odredbe ZOO - a o najmu stana primijenjivati supsidijarno.

Međusobne obveze ugovornih strana

Najmodavac ima sljedeće obveze:

1. PREDATI STVAR najmoprimcu i održavati je u stanju podobnom za ugovorenu uporabu. U protivnom, najmoprimac ima pravo raskinuti ugovor i zahtjevati naknadu štete ili ostati kod ugovora i zahtijevati sniženje cijene.

Sitni troškovi i popravci redovite uporabe padaju na teret najmoprimcu.

2. UZDRŽATI SE OD PREINAKA na iznajmljenoj stvari koje bi ometale njezinu uporabu, osim uz pristanak najmoprimca. U protivnom najmoprimac ima pravo na sniženje cijene.

3. ODGOVARATI ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE iznajmljene stvari.

94

Odgovara za sve materijalne nedostatke koji smetaju ugovornoj ili redovitoj uporabi, pa i onda ako za njih nije znao ili je tvrdio da stvar nema nikakvih nedostatka.

Ne odgovara za one nedostatke koji su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati najmoprimcu ili mu nisu mogli biti ostati nepoznati, ali odgovara za one nedostatke koji su najmoprimcu bili nepoznati zbog njegove krajnje nepažnje, ako su najmodavcu bili poznati pa ih je namjerno prešutio.

Nema odgovornosti za nedostatke ako je ugovorom isključena, osim ako su od strane najmodavca namjerno prešućeni ili monopolskim položajem nametnuti.

Ako najmodavac ne otkloni nedostatke u primjerenom roku što ga odredi najmoprimac, ovaj ima alternativni zahtjev – raskinuti ugovor ili zahtjevati sniženje cijene, a u oba slučaja pravo na naknadu štete.

Najmodavac odgovara najmoprimcu i za pravne nedostatke iznajmljene stvari.

Ako bi se utvrdilo da trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje najmoprimcu pravo na uporabu (npr.vlasništvo, usus), ugovor se ex lege raskida, a najmoprimac ima pravo na naknadu štete.

Ako pravo trećega samo ograničava najmoprimčevo pravo na uporabu, ovaj može ili raskinuti ugovor ili zahtjevati sniženje cijene. U oba slučaja ima pravo a naknadu štete.

Najmoprimac ima sljedeće obveze:

1. PLAĆATI NAJAMNINU ugovorenim ili zakonom određenim rokovima tj. ako nisu određeni ugovorom i zakonom rokovima uobičajenim u mjestu predaje stvari.

Prema ZOO, ako drukčije nije ugovoreno ili propisano , najamnina se plaća mjesečno ako je najam sklopljen na neodređeno vrijeme, inače se plaća nakon isteka vremena najma odnosno polugodišnje, ako je sklopljen na jednu ili više godina.

Zbog neplaćanja najamnine (ili njezina znatnog dijela), u dva uzastopna roka, najmodavac ima pravo otkazati ugovor bez pridržavanja otkaznog roka. Ugovor ostaje na snazi ako najmoprimac plati dužnu najamninu prije priopćenja otkaza.

Za dužnu najamninu i druge tražbine iz ugovora o najmu najmodavcu se priznaje založno pravo i pravo zadržanja na unesenim stvarimanajmoprimca.

2. UZDRŽATI SE OD PROTUUGOVORNE UPORABE STVARI - Dužan je iznajmljenu stvar rabiti u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar domaćin tj gospodarstvenik.

U protivnom odgovara za štetu, a može mu se, bez otkaznog roka, otkazati najam ako i nakon opomene nastavi s protuugovornom uporabom stvarii ili neovlaštenim prepuštanjem stvari na uporabu trećemu.

3. VRATITI STVAR nakon prestanka najma u stanju u kakvom je bila u vrijeme predaje.

Ne odgovara za istrošenost stvari kao posljedicom redovite uporabe, niti za oštećenje zbog dotrajalosti.

Izvršene promjene na stvari mora ukloniti, a eventualne nedostatke odnijeti (ius tollendi), osim ako bi njihovim odvajanjem oštetio stvar.

95

Najmodavac ih može zadržati ako isplati njihovu vrijednost u vrijeme vraćanja.

Podnajam

Najmoprimac može iznajmljenu stavr dati u podnajam samo uz suglasnost najmodavca. Slično rješenju kod ugovora o zakupu tj. podzakupu, najmodavac ima pravo svoje tražbine prema najmoprimc naplatiti izravno od najamnine podnajmoprimca.

Podnajam prestaje u načelu kao i najam, ali u svakon slučaju kad prestane najam.

Prestanak najma

Najam može prestati:

1. ISTEKOM VREMENA na koje je ugovor sklopljen s tim da se ugovor produljuje na neodređeno vrijeme ako bi istekom vremena najmoprimac nastavio rabiti stvar, a najmodavac se tome ne bi protivio.

Kad je objekt najma nekretnina ugovor se produljuje za isto vrijeme trajanja, ako ni jedna strana 30 dana prije isteka roka na koji je sklopljen, ne izjavi u pisanom obliku da ne želi novo razdoblje.

2. OTKAZOM ako je sklopljen na neodređeno vrijeme.

Ako duljina otkaznog roka nije ugovorena ili određena zakonom ili mjesnim običajem, za najam pokretnine rok je 8, a za najam nekretnine 30 dana. Otkaz najma nekretnine daje se u pisanom obliku.

Iznimno najmoprimac može otkazati najam bez poštivanja otkaznog roka ako je uporaba iznajmljene stvari opasna za zdravlje, pa i onda kad je to najmoprimcu bilo poznato u vrijeme sklapanja ugovora. Toga se prava ne može odreći.

3. PROPAŠĆU STVARI ako za propast stvari nije odgovorna ni jedna ugovorna strana, npr.višom silom

Ugovor o najmu ne prestaje u slučaju otuđenja iznajmljene stvari nakon predaje najmoprimcu, već tada na stjecatelja stvari prelaze sva prava i obveze koje je imao najmodavac.Smrću najmodavca ili najmoprimca tj. njihovim prestankom (za pravnu osobu), najam ne prestaje. Prava i obveze iz ugovora prelaze na njihove nasljednike tj. pravne nasljednike.

Ugovor o najmu stana

ZNS: Stan je skup prostorija namjenjenih stanovanju s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. Objektom ugovora o najmu stana može biti i dio stana.

SUBJEKTI.

Najmodavac može biti vlasnik stana , a najmoprimac svaka fizička osoba.

Ugovor o najmu stana sklapa se s jednom osobom, iznimno s oba bračna druga.Uz najmodavca pravo uporabe stana imaju i članovi njegova domaćinstva.

96

OBLIK I SADRŽAJ.

Za valjanost ugovora o najmu stana zahtjeva se pisani oblik. Izostane li, ugovor je ništetan.

Ugovor o najmu dužan je najmodavac dostaviti nadležnom upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave i poreznom uredu. Ugovorni sadržaj strane u načelu oblikuju prema svojim potrebama.

Ipak ZNS naznačuje da bi u njegov sadržaj trebalo ući:

a) imena ugovornih strana,b) opis stana ili dijela stana koji se daje u najam,c) visina najamnine i način njezina plaćanja,d) podaci o osobama koje će imati pravo uporabe stana zajedno s najmoprimcem, odredbe o

održavanju stana i uporabi zajedničkih prostorija, zajedničkih dijelova, zajedničkih uređaja i zemljišta koje služi zgradi,

e) odredbe o primopredaji stana,f) vrste troškova u vezi sa stanovanjem i način njihiva plaćanjag) vrijeme trajanja najma

ZNS razlikuje :

ZAŠTIĆENU NAJAMNINU, koja ne može biti niža od troškova redovitog održavanja zgrade, plaćaju u zakonu navedene kategorije najmoprimca (osobe slabijeg imovinskog stanja, branitelji, nositelji stanarskog prava do stupanja na snagu ZNS)

SLOBODNO UGOVORENU NAJAMNINU koju plaćaju ostali najmoprimci, no predviđena su određena ograničenja i za njezinu visinu.

PRAVA I OBVEZE UGOVORNIH STRANA. Osnovna je obveza najmodavca da najmoprimcu preda stan pogodan za stanovanje i omogući mu uporabu stana prema odredbama ugovora i u tu svrhu stan redovito održava.

Za eventualne nedostatke i štetu njima prouzročenu najmodavac odgovara prema općim pravilima obveznog prava.

Za dužnu najamninu i naknadu štete na stanu i uređajima, najmodavac ima zakonsko založno pravo na unesenom pokućstvu i drugim pokretninama najmoprimca i članova njegovog domaćinstva.

On ima pravo i te stvari , prilikom iseljenja najmoprimca, zadržati dok mu ne bude plaćena dužna najamnina tj. naknada štete.

Svi javni tereti u vezi sa stanom padaju na najmodavca. Najmodavac ne smije najmoprimcu smetati u ugovorenoj uporabi stana. Jedina je iznimka ako je ulaz u prostorije nužan radi održavanja objekta ili u vezi s provjerom dogovorenog načina uporabe.

Glavna najmodavčeva obveza je da na vrijeme plaća najamninu. Rokovi plaćanja određuju se ugovorom ili propisom.

97

Najmoprimac je dužan čuvati stan i nakon prestanka najma predati ga najmodavcu u stanju u kom je stan primio. Najmoprimac ne odgovara za promjene do kojih je došlo zbog redovite uporabe stana. Bez pisane suglasnosti najmodavca ne smije izvršiti nikakve preinake u stanu, zgradi ili zajedničkim prostorijama.

Za dužnu najamninu i počinjenu štetu solidarno odgovaraju najmoprimac i članovi njegova domaćinstva.

Najmoprimac ima pravo uporabe onih zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade koji su nužni za uporabu stana. Također i zemljišta koje služi zgradi..

Prestanak najma stana

Ugovor o najmu prestaje:

1. ISTEKOM VREMENA, ako je sklopljen na određeno vrijeme.

Prema ZNS ugovor o najmu stana na određeno vrijeme smatra se prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana, najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena, ne obavijesti u pisanom obliku drugu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor za novo razdoblje.

2. OTKAZOM, ako je sklopljen na neodređeno vrijeme. Najmoprimac može otkazati ugovoro najmu stana uz jedini uvjet da o tome obavijesti najmodavca najmanje 3 mjeseca prije dana iseljenja. Obrazloženje nije potrebno.

Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana iz razloga predviđenih u ZNS.

2 su razloga:

1.odnosi se na uporabu stana suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana (neplaćanje najamnine i dr.troškova, osnivanje najma bez suglasnosti najmodavca, uporaba stana za druge namjene umjesto stanovanja itd.). Rok - tri mjeseca. Najmodavac ne može dati otkaz ako prethodno pisano ne opomene najmoprimca da otkloni razloge za otkaz i u tu svrhu mu ostavi rok od 30 dana. Opomena nije potrebna ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru ili zakonu.

2. svodi se na mjeru najmodavca da se useli u stan ili da u njega useli svoje potomke, roditelje ili osobe koje je dužan uzdržavati. Rok - 6 mjeseci.

Ako najmodavac da otkaz , dužan je prema ZNS osigurati najmoprimcu drugi useljiv stan pod istim uvjetima stanovanja.

Najmodavac mora dati otkaz u pisanom obliku i navesti razlog otkaza.

3. RASKIDOM. Prema ZNS raskid je rezerviran u 2 slučaja:

a) ako najmoprimac svojom krivnjom nanese štetu zajedničkim prostorijama, uređajima i dijelovima zgrade i ne otkloni je u roku od 30 dana

b) ako najmoprimac izvrši preinake u stanu ili zgradi bez pisane suglasnosti najmodavca.

Izjava o raskidu daje se u pisanom obliku s obrazloženjem i rokom za iseljenje od najmanje 15 dana.

4. SPORAZUMOM ugovornih strana u svako doba. Sporazumom uređuju način i vrijeme primopredaje stana.

98

Slično kao i kod zakupa ni ugovor o najmu stana ne prestaje smrću, promjenom ili prestankom(pravna osoba) najmodavca. Prava i obveze iz ugovora tada prelaze na njegova nasljednika tj. pravnog sljednika.Ako najmoprimac umre ili napusti stan ugovor o najmu stana prenosi se ex lege na njegova bračnog druga, a ako ovoga nema, na njegovo dijete, pastorka i usvojenika navedenog u ugovoru o najmu.

Ako te osobe žele preuzeti prava i obveze iz ugovora, moraju se sporazumjeti koja će od njih prihvatiti položaj najmoprimca i o tome obavijestiti najmodavca.Režim ugovora o najmu stana mijenja se ako se sklapa sa zaštićenim najmoprimcem.Danom stupanja na snagu ZNS-a bivši nositelji stanarskog prava (prava trajnog korištenja stana u društvenom vlasništvu ) stječu prava i obveze najmoprimca.

Te osobe imaju pravo , prilikom sklapanja ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme, ugovoriti zaštićenu najamninu. Na strani vlasnika stana propisana je obveza sklapanja ugovora o najmu stana. Ako bi vlasnik na zahtjev najmoprimca, odbio sklopiti ugovor o najmu, najmoprimac se može obratiti sudu tužbom pa će presuda zamijeniti taj ugovor. Najmoprimac ima određenu zaštitu od otkaza. U slučaju prodaje stana , zaštićeni najmoprimac ima pravo prvokupa.

C. ZAJAM

Zajam je ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da nu, poslije određenog vremena, vrati isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

Karakteristike zajma su:

1. Zajam je k o n s e n z u a l n i ugovor (nastaje samim sporazumom stranaka, a predaja stvari spada u ispunjenje ugovora)

2. Zajam je d v o s t r a n o o b v e z n i u g o v o r jer je svaka ugovorna strana istodobno i dužnik i vjerovnik

3. Zajam može biti n a p l a t n i pravni posao (uz kamate) ili b e s p l a t n i (bez kamata)

4. Zajam je k a u z a l n i pravni posao. Cilj zajma je ostvarenje kredita (causa credendi). Stjecanje vlasništva nije svrha ili cilj zajma već je stjecanje vlasništva posljedica ostvarenja cilja. Da bi ugovor bio valjan zajmodavac je morao biti vlasnik stvari, a kasnije to posatje zajmoprimac

5. Zajam je n e f o r m a l a n pravni posao, osim kod:

a) ugovora o kreditu (pisani oblik)b) ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira (pisani oblik)

Objekt zajamske činidbe je:

1. novac (novčana činidba je činidba vrijednosti pa je svejedno o kojoj vrsti novca se radi i ništa se ne mijenja ako je pozajmljeni iznos dobrojen u apoenima od 10 i 5 kuna). U vezi ispunjenja novčane činidbe postoje 2 oprečne teorije:

a) nominalistička koju prihvaća ZOO – zajmoprimac je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji njegova obveza glasi

b) valoristička – kod vraćanja je mjerodavna unutarnja vrijednost novca.

2. zamjenjive stvari

99

Prava i obveze ugovornih strana:

Obveza zajmodavca → predati pozajmljene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako vrijeme nije ugovoreno onda kada to zajmoprimac zatraži. Pravo zajmoprimca da traži predaju stvari zastarijeva za 3 mjeseca od zajmodavčeva zakašnjenja, a svakako godinu dana od sklapanja ugovora. Zajmodavac može odbiti predaju obećanih stvari ako su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno hoće li biti u stanju vratiti zajam (to pravo ima samo u slučaju da to nije znao u vrijeme sklapanja ugovora ili je pogoršanje materijalnih prilika zajmoprimca nastalo poslije sklapanja ugovora.

Obveza zajmoprimca → u ugovorenom roku vratiti istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće; ako rok nije ugovoren onda nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati. Zajmoprimac ima pravo vratiti zajam i prije roka, ali mora unaprijed o tome obavijestiti zajmodavca te mu nadkanditi eventualnu štetu.Dopušteno je ugovoriti da kod zajma neke zamjenjive stvari (ne novca) zajmoprimac vrati zajam u novcu u iznosu koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i mjestu vraćanja zajma.

Neke vrste zajma:

1. investicijski zajam = zajam s ugovorenom namjenom, obavezno se navodi namjena zajma (koristi se za određene investicije).

Dvije klauzule koje se unose u ugovor su:

a) da zajmodavac ima pravo nadzora nad investiranjem pozajmljene sumenamjena zajmab) predviđaju se sankcije ( u pravilu imovinskopravne, npr, otkaz zajma) zbog nekorištenja zajma za

ugovorenu namjenu

2. emisijski zajam = kombinacija elemenata zajma i kupoprodaje, nastaje kad dužnik izda emisijske obveznice (npr. za gradnju cesta), a vjerovnici ih kupuju. Vjerovnik je dao zajam dužniku kada je kupio obveznicu. Često se nazivaju narodnim ili državnim zajmovima.

Ugovor o kreditu

Iako je on u osnovi vrsta zajma, u ZOO ti su ugovori obrađeni odvojeno od ugovora o zajmu, a unutar skupine tzv. bankarskih poslova.

Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na načina kako je utvrđeno ugovorom.

Karakteristike:

zajmodavac je uvijek banka objekt činidbe je isključivo novac ugovor je uvijek naplatan (daje se uz kamate) formalan je (mora se sklopiti u pisanom obliku)

100

Banka može otkazati ugovor o kreditu prije isteka roka:

ako se kredit koristi nenamjenski, ako korisnik kredita postane insolventan u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi banka time došla u bitno nepovoljniji

položaj.

U slučaju da korisnik, uz prethodnu obavijest banci, vrati kredit prije roka, banka mu ne smije zaračunati kamate za razdoblje od vraćanja kredita pa do dana kad je po ugovoru trebao vratiti kredit.

Ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira je podvrsta ugovora o kreditu. Njime banka odobrava korisniku kredit u određenom novčanom iznosu pod uvjetom da korisnik ili netko treći, na ime osiguranja povrata kredita, banci dade u zalog vrijednosne papire ( u slučaju nevraćanja kredita o dospjelosti, banka se može namiriti prodajom založenih vrijednosnih papira.

D. POSUDBA

Pojam i osnovne karakteristike

ugovor koji nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon određenog vremena ili nakon dogovorene uporabe

posudba je jednostranoobvezni, a ujedno i realni ugovor jer nastaje predajom stvari, a također je i besplatna

Objekt posudbe

smatralo se da objektom posudbe mogu biti samo nepotrošne stvari, no za posudbu nije bitno je li stvar potrošna ili ne, već da se mora vratiti ista stvar

''posudba za diku'' (commodatum ad pompam vel ostentationem) – kada se neka stvar posudi samo radi ukrasa, npr. posudi se kila voća radi ukrasa, te nakon isteka posudbe treba vratiti to isto voće

objekt posudbe mogu biti i pokretne i nepokretne stvari (npr. u reklamne svrhe se posudi zid kuće)

za posudbu nije bitno je li posuditelj vlasnik stvari (npr. lopov posudi ukradeni bicikl) sam vlasnik može si posuditi vlastitu stvar

Prava posudovnika

posudovnik ima pravo služiti se stvarju onako kako je to ugovoreno, odnosno ako ništa nije ugovoreno, onako kako odgovara svojstvima i namjeni stvari

Dužnosti posudovnika

posudovnik odgovara za štetu do koje je došlo zbog protugovorne uporabe stvari

101

ako se stvar ošteti ili propadne, posudovnik je dužan naknaditi štetu, ako je do toga došlo njegovom krivnjom za promjene i pogoršanja posuđene stvari do kojih je došlo ugovorenom ili uobičajenom uporabom, posudovnik ne odgovara; ali zato odgovara za pretjerano istrošenje stvari posudovnik je dužan snositi redovite troškove održavanja stvari izvanredne troškove (npr. troškovi liječenja posuđene životinje) snosi posuditelj i dužan ih je naknaditi posudovniku prema odredbama poslovodstva bez naloga temeljna je obveza posudovnika da vrati posuditelju posuđenu stvar nakon isteka ugovorenog vremena posudovnik ima pravo vratiti posuđenu stvar prije isteka roka

Potposudba

za davanje stvari u potposudbu potreban je pristanak posuditeljapovod – ako posudovnik bez pristanka posuditelja da stvar u potposudbu, odgovara za skrivljenu štetu i za slučajnu propast stvari posuditelj ima pravo posudovniku oduzeti stvar i prije roka ako ju je posudovnik neovlašteno dao u potposudbu

Prekarij ili izmoljena posudba

ako je stvar predana na uporabu, ali nije ustanovljena ni svrha ni vrijeme uporabe za prekarij je jedna od osnovnih karakteristika da se može opozvati u svako doba

XXIV. UGOVORI O USLUGAMA

A. UGOVOR O DJELU

Pojam i karakteristike

jedna strana (izvođač) se obvezuje obaviti određeni posao, a druga (naručitelj) platiti joj za to određenu naknadu to je konsenzualni, dvostranoobvezni, naplatni, kauzalni i neformalan ugovor

Djelo

objekt činidbe izvođača je izvršenje određenog djela djelo – određeni posao, kao što je izradba ili popravak neke stvari ili izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada sadržaj činidbe je činjenje (facere), što znači da je riječ o tzv. funkciji rada – njen objekt nije funkcija rada na kojoj se temelje ugovori o radu, nego rezultat rada ugovor o djelu se razlikuje od ugovora o prodaji prema pripadnosti materijala i predodžbi ugovornih strana

Osnovne obveze i prava ugovornih strana

Izvođač je dužan:

1) izvršiti djelo prema ugovoru i pravilima struke2) predati naručitelju izrađenu ili popravljenu stvar, osim ako stvar propadne iz uzroka za koji ne

odgovara (npr. viša sila)3) upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj predao, inače odgovara za štetu

102

4) snositi odgovornost za nedostatke djela

Naručitelj je dužan:

1) primiti izvršeni rad2) isplatiti ugovorenu ili na drugi način određenu naknadu3) pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i bez odlaganja obavijestiti

izvođača o nađenim nedostacima4) ima pravo nadzora i pravo davanja uputa za vrijeme izvođenja radova

Zbog nedostatka izvršenog djela, naručitelj se može alternativno koristiti pravom na otklanjanje nedostatka, raskid ugovora ili sniženje naknade; svakim od tih prava može se kumulirati zahtjev za naknadu štete.

Izvođač ima zakonsko založno pravo na izrađenoj ili popravljenoj stvari radi osiguranja naplate naknade za rad i utrošeni materijal.

Prestanak ugovora

a) izvršenjem djela i isplatom naknadeb) raskidom ugovora

Naručitelj može raskinuti ugovor:

1) sve dok djelo nije dovršeno, kad god hoće, uz plaćanje ugovorene naknade umanjene za troškove koje izvođač nije učinio

2) ako je izvođača upozorio na odstupanje od ugovornih uvjeta i ostavio mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama, a izvođač ne postupi po njegovu zahtjevu

3) zbog izvođačeva znatnijeg zakašnjenja s početkom ili završetkom posla4) zbog nedostatka izvršenog djela, osim ako su neznatni

Izvođač može jednostrano raskinuti ugovor ako je očito da materijal, kojeg je naručio naručitelj, nije podoban za to djelo ili bi izrada od takva materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača

a) smrću strana, ali samo kad je ugovor sklopljen s obzirom na njihova osobna svojstvab) gubitkom radne sposobnosti izvođača (npr. zbog bolesti, povrede...)

B. UGOVOR O GRAĐENJU

Pojam i karakteristike

Ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu odnosno na već postojećem objektu izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

ugovor o građenju je ugovor koji je konsenzualan, dvostranoobvezan, naplatan, kauzalan i formalan

103

prije sklapanja ugovora o građenju potrebno je obaviti tzv. prethodne radove

Građevina

zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostali građevinski objekti čija izradba zahtijeva veće i složenije radove

Cijena radova

Načini na koji se određuje cijena radova:

1) po jedinici mjere ugovorenih radova – tzv. jedinična cijena2) u ukupnom iznosu za cijeli objekt – tzv. ukupno ugovorena cijena

ZOO dopušta mogućnost izmjene cijene, pa i onda kad je ugovorena kao nepromjenjiva ako ugovorne strane ne iskoriste tu mogućnost, izvođač koji je u roku izvršio radove može zahtijevati povećanje cijeneradovaako su se u vremenu između sklapanja i ispunjenja ugovora povećale cijene elemenata na temelju kojih je određena

ako je do povećanja cijene radova došlo nakon što je izvođač pao u zakašnjenje, ne može se više pozivati na povećanje cijene

ako dođe do pada cijene elemenata, naručitelj može zahtijevati sniženje ugovorene cijene

ako bi cijena morala biti znatno povećana, naručitelj ima pravo raskinuti ugovor, s tim da izvođaču isplati dio cijene za do tada izvršene radove i pravičnu naknadu za nužne troškove

Odstupanje od projekta i ugovorenih radova

moguće je ako izvođač dobije pisanu suglasnost naručitelja izuzetak su tzv. hitni nepredviđeni radovi čije je poduzimanje nužno:

1) da bi se osigurala stabilnost građevine, spriječi opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine, stabilnost tla...

2) da bi se spriječio nastanak štete uslijed tih događaja3) po naredbi tijela javne vlasti

Nadzor nad radovima

dužnost je izvođača da naručitelju omogući stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine, kakvoće i sukladnosti ugrađenih proizvoda

Odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu

izvođač odgovara za nedostatke građevine za neispunjavanje zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu, ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova

u istom roku izvođač odgovara i za nedostatke zemljišta na kojem je građevina podignuta

projektant odgovara ako nedostatak građevine ili zemljišta potječe od nedostatka u projektu, a osoba koja obavlja nadzor ako je takav nedostatak posljedica u provedbi nadzora

104

ugovorom se ta odgovornost ne može ni isključiti ni ograničiti naručitelj je dužan obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je ustanovio nedostatak, inače gubi pravo da se na njega pozove u daljnjem roku od godine dana dužan je ostvariti svoja prava na osnovi te odgovornosti kad za štetu odgovaraju izvođač, projektant i osoba koja obavlja nadzor, udio svakog od njih određuje se razmjerno njihovoj krivnji

izvođač odgovara i za nedostatke proizvođača s tim da od njega može zahtijevati odgovarajuću naknadu pod uvjetom da obavijesti proizvođača u roku od dva mjeseca zbog nedostatka

Ugovor o građenju s odredbom ''ključ u ruke''

odredba ''ključ u ruke'' znači da je izvođač preuzeo obvezu da samostalno izvede sve radove potrebne za izgradnju i uporabu određenog cjelovitog objekta

ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na cijenu

odgovornost više izvođača je solidarna

OSTAVA (DEPOZIT)

Pojam i karakteristike

Ugovorom o ostavi obvezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio.

Ugovor o ostavi naziva se i depozitom, a ugovorne strane deponentom (ostavodavac) i depozitarom (ostavoprimac).

Ostava je konsenzualni ugovor no po definiciji iz ZOO je realni ugovor.Ostava je nastala samim sporazumom strana dok predaja stvari ostavoprimcu može uslijediti jedino kao ispunjenje ostavodavčeve obveze na predaju stvari.Život i učinci ugovora o ostavi će početi s predajom stvari ostavoprimcu.

Ugovor o ostavi je u pravilu besplatan a iznimno naplatan pravni posao. Naplatan će biti kada je naknada ugovorena:

Kad se ostavoprimac profesionalno bavi čuvanjem stvari Kad to proizlazi iz okolnosti posla

Ostava je jednostranoobvezni ugovor,ali kad se daje naknada za čuvanje bit će dvostranoobvezan .

Ostava je neformalan i kauzalan pravni posao čija je kauza čuvanje stvari.

Subjekti

Nije bitno je li ostavodavac vlasnik stvari, ali ostavoprimac ne smije biti vlasnik stvari.

Objekt ugovora

105

Može biti samo pokretna stvar i to nezamjenjiva i nepotrošna te ostavoprimac ima neposredni posjed stvari te nakon završenog čuvanja mora vratiti upravo tu istu stvar = redovita ili regularna ostava

Nije važno je li to stvar u prometu i ima li uporabnu vrijednost i za druge ljude

Ostavoprimčeve dužnosti

1. Ostavoprimac povjerenu stvar treba čuvati kao vlastitu, a ako je ostava uz nakndau, onda je čuva pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćinaOstava u nuždi – povjerena mu u slučaju neke nevoljeOstavoprimac ne smije upotrebljavati stvar koja mu je povjerenaOstavoprimac samostalno odlučuje što i kako treba raditi jer sam snosi odgovornost za čuvanjeDužnost je ostavoprimca da ostavodavca obavijesti o svim promjenama koje bi zapazio na stvari i eventualnim opasnostima da bude na bilo koji način oštećena. U protivnom odgovara za štetu

2. Dužnost vraćanja deponirane stvari – stvar se može izručiti nekom trećem ako je ostavodavac pristao na to, iznimno je nije dužan vratiti ako je stvar ukradena

3. Odgovornost za štetu – ako bez pristanka ostavodavca i bez nužde, suprotno ugovoru, upotrebljava stvar, mijenja mjesto ili način njezina čuvanja ili kad stvar preda na čuvanje drugoj osobi osim ako bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je postupao u skladu s ugovorom

Ostavoprimčeva prava

1. Pravo na naknadu koje mu pripada ako je naknada ugovorena2. Pravo na troškove koje je opravdano učinio radi očuvanja stvari3. Naknada štete koju je imao zbog ostave4. Da vrati stvar prije ugovorenog roka ako bi stvari prijetila opasnost propasti ili oštećenja

Prestanak ugovora o ostavi:

1. Kad ostavoprimac vrati stvar ostavodavcu2. Kad bez krivnje propadnestvar kod ostavoprimca

Smrt ne izaziva prestanak ugovora o ostavi jer ostava nema strogo osobni karakter.

Neke vrste ostave:

Neprava ostava – kada se u ostavu daju zamjenjive i potrošne stvari (primjer : ugovor sa elementima ostave i zajma) . ostavoprimac je stekao vlasništvo na stvari koja mu je predana na čuvanje i ne mora vratiti istu stvar nego samo istu vrstu i količinu stvari

Ugostiteljska ostava – ugostitelji se smatraju ostavoprimcima gleda stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak ili oštećenje. Ta odgovorNost je ograničena do određenog iznosa novca (10 000kn).

Donešene stvari su one:

Koje se nalaze u ugostiteljskom objektu za vrijeme smještaja gosta Koje se nalaze izvan ugostiteljskog objekta na mjestu koje je ugostitelj odredio i stavio pod svoj

nadzor za vrijeme smještaja gosta

106

Nad kojima je ugostitelj preuzeo nadzor u ili izvan ugostiteljskog objekta u razumnom vremenu prije ili posmije smještaja gosta

Ugostitelj se oslobađa odgovornosti ako je do propasti ili oštećenja stvari dišlo zbog okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti zbog nekog uzroka u samoj stvari, ako je do nestanka ili oštećenja stvari došlo ponašanjem samog gosta ili osoba koje je sa sobom doveo. Gost je dužan prijaviti nestanak ili oštećenje stvari čim dozna za njih.

Ne traži se da je stvar vlasništvo gosta

Ugostitelj je dužan dati potpunu naknadu za nestanak i oštećenje stvari kad:

Mu je gost predao stvar na čuvanje Ako je šteta nastala njegovom krivnjom ili krivnjomn osobe za koju on odgovara

Ugostitelji koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadržanja stvari koje su gosti donijeli do potpune naplate tražbine za smještaj i ostale usluge.

E. UGOVOR O NALOGU (Contractus mandati)

Ugovorom o nalogu nalogoprimac (mandatar) se obvezuje i ujedno ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca (mandanta).

Nalog = jednostrana izjava volje. Tek kada nalog prihvati onaj kome je upućen nastaje ugovor o nalogu. Do prihvata može doći i šutnjom (ako se nalog ne odbije smatra se da je ugovor sklopljen u trenutku primanja naloga.) Ako osobe ne žele prihvatiti nalog, dužne su bez odgađanja obavijestiti nalogodavac, inače odgovaraju za štetu.

Nalogoprimac može raditi:

u pravilu, u svoje ime, a za račun nalogodavca, npr. kod ugovora o otpremi u ime i za račun nalogodavca kad je uz nalog ovlašten i na zastupanje (to znači da se smatra kao

da je poslove sklopio sam nalogodavac)

Objekt naloga su poslovi koje bi imao poduzeti nalogoprimac (pravni poslovi i razni faktični poslovi). ZOO ne određuje pobliže narav tih poslova. Teorija razlikuje pravne poslove kod ugovora o nalogu i nepravne, faktične poslove kod ugovora o djelu.

Karakteristike ugovora:

prema stajalištu redaktora ZOO ugovor o nalogu je naplatan pravni posao, osim kad je besplatnost ugovoren i kad to proizlazi iz naravi međusobnog odnosa ugovornih strana (stajalište redaktora ZOO), dok se u teoriji smatra da je to besplatan pravni posao

neformalan pravni posao konsenzualan ugovor

107

Obveze nalogoprimca su:

1. izvršenje naloga u svemu kako glasi, prema primljenim uputama te pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno domaćina. Odstupanje od uputa ili prekoračenje naloga je dopustivo samo uz odobrenje nalogodavca, ili kad to nužno zahtijevaju interesi nalogodavca, a zbog kratkoće vremena ili drugog razloga nije bilo moguće tražiti suglasnost nalogodavca. U slučaju prekoračenja granica naloga bez dozvole nalogodavatelja, on se neće smatrati nalogoprimcem nego poslovođom bez naloga, osim ako bi nalogodavac naknadno odobrio odstupanje odnosno prekoračenje (ratihabicija). To vrijedi za imperativne upute. Upute još mogu biti fakultativne (nalogoprimcu ostavljaju mogućnost izbora između više mogućih rješenja) ili indikativne (daju mu slobodu postupanja primjerenu određenim okolnostima). Izvršenje naloga je osobno (drugome može povjeriti samo uz dopuštenje nalogodavca ili zbog konkretnih okolnosti, npr. iznenadna bolest – u tom slučaju odgovara samo za izbor zamjenika i za upute koje mu je dao).

2. Podnošenje izvješća i polaganje računa. Nalogoprimac je dužan bez odugovlačenja predati nalogodavcu sve što je primio obavljajući preuzete poslove (novac, stvari, dokumentaciju) te ustupiti stečene tražbine.

Obveze nalogodavca su:

1. predujmiti nalogoprimcu na njegov zahtjev određen iznos novca (predujam, avans) za predviđene izdatke i troškove u vezi s obavljanjem posla.

2. platiti naknadu nalogoprimcu za njegov trud u visini koja je uobičajena, a ako nema običaja, onda pravična. Naknada se plaća nakon izvršenog posla. Naknada se ne duguje ako je tako ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

3. naknaditi troškove koje je nalogoprimac učinio i koji su bili potrebni za izvršenje naloga s kamatama od dana kada su učinjeni, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije bio uspješan

4. preuzeti obveze što ih je nalogoprimac uzeo na sebe obavljajući poslove u svoje ime, a za račun nalogodavca

5. naknaditi štetu koju je nalogoprimac pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivnje.

Nalogoprimac ima zakonsko založno pravo na pokretnim stvarima nalogodavac radi osiguranja naplate naknade za trud i troškova, U slučaju više nalogoprimaca i nalogodavaca postoji njihova solidarna odgovornost za ispunjenje obveza.

Prestanak naloga

Na prestanak naloga se primjenjuju opća pravila i posebna pravila. Prema posebnim pravilima nalog prestaje:

1. odustankom nalogodavca (nalog prestaje u trenutku kada je nalogoprimac saznao za odustanak)

2. otkazom nalogoprimca (može se dati uvijek, ali ne u nevrijeme – tada odgovara za štetu, međutim, dužan je obavljati poslove koji ne trpe odgađanje sve dok nalogodavac ne preuzme brigu o njima)

3. smrću nalogoprimca4. smrću nalogodavca5. prestankom pravne osobe6. lišenjem poslovne sposobnosti nalogodavca ili nalogoprimca.

108