ÈASOPIS HRVATSKOG

PLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

OŽUJAK

2006

3

HP 03-2006 h.qxp 18.2.2006 19:15 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat-nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakonuplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe-nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi seprimljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus-tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima nazahtjev.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@inet.hrhttp://hps.inet.hr

UREDNIŠTVOe-mail adrese za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@vip.hr

hrvatski.planinar@gmail.com

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan Èaplare-mail: caplar@vip.hrmob.: 091/51-41-740tel./fax: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRadovan MilèiæGoran Gabriæ

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

Project1 17.4.2006 8:33 Page 2

GodišteVolume

BrojNumber98

Ožujak – March 2006

3

82

Vjeèni Mosor

88

Marmolada, kraljica Dolomita

93

Karlovaèka speleološkaekspedicija u Meksiko

106

Èempresi

Vjeèni Mosor ................................................................82Fea Munitiæ

Marmolada (3342 m), kraljica Dolomita ....................88Tvrtko Pervan

Meksiko je zemlja koja se ne zaboravlja ..................93Martina Borovec

Prièe u kamenu ..........................................................100fotografije: Marijan Wilhelm

Izbjegnimo smrzotine ................................................102Dario Švajda

Èempresi? ..................................................................104Branko Meštriæ

Zgode i nezgode s planinarskih putovanja ..............106Vanja Radovanoviæ

Ono što nas èini sretnima..........................................110Alan Èaplar

Gorsko spašavanje ....................................................112

Tko je što u hrvatskom planinarstvu ........................114

Planinarski putovi ......................................................115

Speleologija ................................................................116

Pisma èitatelja ..........................................................116

In memoriam ..............................................................117

Vijesti ..........................................................................118

Kalendar akcija ..........................................................120

TEMA BROJAMosor

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICINa biokovskom grebenu

foto: Matko Jurèeviæ

SADRŽAJSADRŽAJ

81

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 81

82

DALMATINSKE PLANINEDALMATINSKE PLANINE

Gleda li Spliæanin ili Spliæanka u jutarnjerumenilo, gleda u Mosor. Pilji li u sporomjeseèevo obljenje, pilji u Mosor. Brid

zbog kojeg ne može uèas dogledati sluæenupuninu uštapa, odsjeèak je strpljiva Mosorovagrebena negdje izmeðu Ljubljana i Kozika.Zuri li u kliški zjap, zuri i u zapadno Mosorovorame, dugi krak grebena koji se spušta u pragkliškim vratima i tvrðavi.

Sve su splitske zore mosorske nevjeste. I zlatoruhe i plavièaste. One maglom zakopre-njene, kao i one mrazom požurene, što se sta-kleæim stazama, burom skraæenima, otpuhuju svisina u predbrðe.

Nekad davno, o èemu znam samo od mo-soraških veterana, na Mosor se kretalo pješiceiz grada Splita. Markirana planinarska staza po-èinjala je, grubo reèeno, na nultoj nadmorskojvisini, a uspon do planinarskog doma trajao jesatima i nije mogao biti kraæi. U današnjimuvjetima, iz osobnog automobila ili autobusa,na klupu u planinarskom domu može se stiæi zaèetrdesetak minuta. Ni taj uspon ne možetrajati bitno kraæe ako imate milosti prema vla-stitim pluæima. Uostalom, tako »nareðuje« nat-pis na golemoj ploèi kod autobusnog okretištau Sitnom Gornjem: planinarski dom – 40 min.

Do Sitna Gornjeg, najpopularnijeg pola-zišta za uspone na Mosor, vozi autobus br. 28:Split – Sitno Gornje – Dubrava. Umjesto sPazara, kao donedavno, i on kreæe s kulturnijegi prostranijeg polazišta svih prigradskih auto-busa, s »vlaške stanice« na Sukoišanu. Za vri-jeme planinarske sezone, a to je jesensko, zim-sko i proljetno razdoblje, slobodnih je mjesta uautobusu uglavnom dovoljno. Za ljetnog tro-mjeseèja broj duša u autobusu znaèajno opadne,svede sa na mještane i tek nekolicinu tvrdovolj-nih mosoraša. Nije se jednom dogodilo da se uvožnji, naroèito sredinom nekog od srpanjskih

ili kolovoskih dana, svi putnici (ma, ukljuèimoi vozaèa!) mogu izbrojiti na prste jedne ruke. Ilisamo palcem (sad iskljuèimo vozaèa, nismoautostoperi).

Bilo kad i kako bilo, planinar mosoraš kojise ukrca u autobus pozdravi poznate, sjedne po

Vjeèni MosorFea Munitiæ, Split

ALA

N È

AP

LAR

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 82

83

moguænosti uz prozor, ruksak nabije izmeðukoljena i sjedišta ispred sebe i zažmiri. Mirneduše, ali samo prvih petnaestak minuta vožnje,koliko autobusu treba da se dovuèe do Šina.Otprilike kod Šina postaje svejedno gleda li sekroz prozor ili ne, jer odatle vidljiv prizor uskladu je s onim ozorivim u oènim kapcima –lijepa zapadna pleæa Mosorova tijela.

Mosorom od zapada prema istokuTisuæmetarski Mosorov greben poèinje

Debelim brdom. Ono je njegov najzapadnijivrh. Nalikuje na tjeme stošca raskreèenog u trikose. Na južnijim dvjema, zelenijim i oblijim,goli se samo prednji obronak one srednje kose

što se diže iz Klis Kose, toèno tamo gdje su gakamenolomci odgrizli.

Grebenasti Medvedak sjeverni je, najduljikrak. To je onaj što pravi zapadnu Mosorovuobzorsku crtu i desni spust kliškog procjepa.Njegovim škrapama, ploèama i pri vrhu gole-mim oblim stijenama vodi jedna od najljepšihmosorskih planinarskih staza. Prilazi mu po-strance, iz zamosorskog Klis Grla i ljupko zbije-nih Mihoviloviæa.

Odatle, iz podnožja promatrano, Debelobrdo i ne izgleda toliko debelo. Možda bi mubolje pristajalo ime Oblo brdo, makar se ni taoblost ne nameæe oku koje još nije dospjelo nido skretanja na žrnovsku cestu. Kad se zaobiðe

Krš Mosora prošaran slikovitimzelenilom pruža jedinstvenu

sliku

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 83

84

kamenolom na rubu petstotinjak metara viso-kog Peruna, prolazi se kroz naselje Žrnovnicute uz Dvore pored kojih vodi put do izvorarijeke Žrnovnice. Izvor nije moguæe vidjeti sceste, ali iznad ruba borovine u kojoj žuboriŽrnovnica vide se Amižiæi, posljednje i najvišežrnovske kuæe, meðu kojima poèinju staze pre-ma starim mosorskim selima, Mihanoviæima iLoliæima. Jedna od staza nosi ohrabrujuæe ime– Vražji uspon. Najljepše se vide Mihanoviæi,šaèica kuæa sa stijenom za leðima, a za njim sebijeli Sedernik, izvor s kamenicom. Loliæi se na-ziru u daljini, a sasvim desno, istoèno, može sevidjeti kapelica sv. Nikole.

Ovi su zaselci odavno bez stalnih žitelja.Trag negdašnjeg življenja u njima održavajutoplim dvije mihanoviæke kuæe i poneka loliæka,uglavnom samo vikendom. Naime, odavno tra-siran, a prije nekoliko godina i probijen požarni

put, što sijeèe poprijeko od Sitnog Gornjeg doKuèina, èini ove zaselke lakše pristupaènim panjihove kuæice opet dobivaju krovove, bude seodavno usnuli pragovi, grade i poneki novi. U Mihanoviæima i Loliæima sve je èešæe živo...Èarobno zaspali smiješak ovih mjestašaca do-biva neko novo lice.

Od Dvora pa do Sitnog Donjeg, cesta sepruža manje-više ravno uz Sitanski potok. Ovosuho korito zatvaraju dva supružena brda, sje-verno Gradac, južno Sridivica. Da je njimenekoæ tekla voda, svjedoèi stari mostiæ na mje-stu gdje cesta gotovo pod pravim kutom skreæeoko gradaèkog trbuha u Sitno Donje, dublje uMosor. Odatle poèinje ozbiljnija uzbrdica, štomeandrira sve do oštrokutog zavoja u Sirotko-viæima. I dok se autobus na okretištu »u tijesno«bavi zavojem, rastvara se širok panoramskividik na sva brda što su sad ostala ispod i iza.Perun i s njime južno ulanèena Mošnjica poka-zuju svoje grebene i sjeverna lica, a jug i moreostaju za leðima dok se u blagom usponu pri-mièemo velikom zavoju udno Makirine. S desnestrane na golom tjemenu je splitska zvjezdar-nica Zvjezdano selo, a ubrzo se zatim na okre-tištu pod gorostasnom lipom u Sitnu Gornjemizlazi iz autobusa.

Nekoliko mosorskih, planinarskih i starihseoskih putova vodi iz Sitnog. Putokazna tablana autobusnoj stanici popisala je moguæa pla-ninarska odredišta i udaljenosti do njih. Onimakojima nije cilj stiæi Nekamo i Štoprije, ona jesamo djelomièan orijentir, jer Mosor je proša-ran stazama pa svatko može pronaæi neku zasebe. U smjeru Debelog brda, Klisa, Lugarnice,vrha Ljubljana i zamosorskih Kotlenica i Dugo-polja, a zaobilazeæi planinarski dom, markacijase zapuæuje kamenjarskim stubištem usjeèenimu Strmicu odmah s parkirališta, na zapadnomizlazu iz sela. S istoène strane Sitnog polazitakoðer staza prema domu, ona preko Stinice,s koje se odmah može skrenuti i udesno, premazamosorskom Docu, odnosno prema Koziku.

Putovi, puteljci, bespuæaPosebnost mosorskih putova, barem veæine

njih, jest da se nasluæuju ili samo naziru. Šetaèmože poznavati put kojim je veæ gazio, možeznati kuda prolazi, kud vrluda i kamo vodi, a da

Mosorski putokazi

ALA

N È

AP

LAR

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 84

85

ga ne razabire. Ono što vidi, samo je perspek-tiva u koju æe uroniti nastavi li ga slijediti.Naravno, ima i onih èija se prosjeèenost i ogo-ljenost izdaleka uoèavaju. Ima i onih što izne-naðuju svojom položenošæu po neèemu što seplaninaru doima nepregazivim.

Za poèetak – do planinarskog doma. Plani-narski dom najstarija je i najpopunjenija rubri-ka mosoraštva, najprostranije okupljalište idobar krov mosoraškim društvenim zbivanjima.Oba mu boèna prilaza vlaže izvori – zapadnomali Novak, istoèno Ljuvaè. Južni prilaz osje-njen mu je borovinom što se spušta raskriljujuæilivadne zaravni s namaknutim jablanovima ivrbama, njih nekoliko.

Zaleðem doma brazde »gornja staza« zaLugarnicu i dvije što se penju prema Mosorovugrebenu. Šipaè je prostrana draga duž njegovapodnožja. Presijecaju je oba puta što iz domavode na vrhove, izravni prema Vickovu stupu ionaj što se od Ljuvaèa blago uspinje podnoIstarske glavice prema Velikom Kablu.

Kao i veæinu gornjomosorskog tla, tako išipaèke dolèiæe i brežuljke obrastaju mahommedunèevi i makljenovi šumarci, gajevi bjelo-grabiæa, trnjaci šipurike, žilavi jasenovi guštici išibici, zabusenjene livadice i poljca odijeljenastijenjem. Istoèni dol drage, ukraj oveæega kruž-

nog poljca, propada u golemo ždrijelo jameGajne. S kraja na kraj, Šipaè je nedogledan.

Kamena Lugarnica, utaknuta u stijenjelugarskim trudom prije nešto više od stoljeæa,zgromljena u svojoj devedeset drugoj i potomobnovljena, drugo je planinarsko odredište.Zašto su je lugari baš ovdje sazidali, koji su ihrazlozi navodili da se odluèe baš za ovo mjesto?Oni koji ne znaju mogu svakojako nagaðati.No, jedan jedini pogled od kuæe na krajolikpred njom dovoljan je da opravda njihov izbor.Oèi gladne zelenoga neæe daleko kružiti jer setik pod kuæom prostire pitomo Razdolje, s jugazaklonjeno grebenom.

Za slaðenje zamosorskim krajobrazom, odLugarnice se lako stiže na zapadni Mosorovgreben, na Debelo brdo ili nešto bliži Kunjevod,ili pak na srednjomosorski Ljubljan. PremdaLjubljan nije najviši vrh Mosora, zamosorcimase doima upravo takvim jer im je primaknut.

Put za Ljubljan odvaja se od »gornje staze«što s Lugarnice vodi prema domu. Prvo se uspi-nje grmljacima i šumarcima, potom kroz skri-vene zavalice s juga zasjenjene krošnjama istijenama, a onda izbija na zaravan podno Ljubljanove glave. Odavde vodi kozja staza doLjubljanova zatiljka, odmaknutog od bridaistoènoga grebena. Ljubljan je licem okrenut

Gornje Sitno i Zvjezdano selo

ALA

N È

AP

LAR

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 85

86

prema Zamosorju pa s njega pogled plovi ukrajobraz zaokružen obrisima Promine, Svilaje,Dinare, Troglava, Staretine, Kamešnice, Tuš-nice, Vrana i Èvrsnice.

Mosor je na ovome mjestu prava raskošvriskova mirisa i uskovrèanoga krša. Ma, nemašto! Ovo je prijestolje u kraljevstvu kamenjaraboje bilušine i kaduljina lista!

Greben i vrhovi MosoraPut što vodi iz doma prema Koziku prati

trbuh brijega pored Ljuvaèkog izvora. Dolje idesno od njega steru se ravne Poljièine, ledineukrašene s nekoliko golemih uspravnih kame-nova. Na jednomu od njih, monolitnoj Gljivi,postavljene su spomen-ploèe èetvorici stradalihalpinista. Odavde put uranja u lugiæe, meðu do-love i polja, od kojih je najveæe Igralište. Uznjega je odvojak staze za Sitno i Dubravu kojistiže do Velikoga Kabla, otprilike na treæiniputa do Kozika. Tu, na ledinici, zaklonjena šu-markom, postavljena je prije desetak godina itreæa planinarska kuæa, sklonište »Kontejner«.Otkad je »palo s neba« (spušteno je helikopterom)kao željezna kutija, stalno se oprema i ureðujezahvaljujuæi trudu i volji vrijednih mosoraša.

Stotinjak metara iza Kontejnera dospijevase na prag prostrane, duboke zavale. S juga je

zaklanja Uska, luèni grebenski opružak što sesvija od vrha Botajne naovamo. Staza premaKoziku ne ide njime, veæ dijelom kroz zavalu izkoje se uspinje pod Botajnom, a onda gotovo ucijelosti prati greben. Tek se na jednome mje-stu rashlaðuje uranjajuæi u šumu hrasta zaja-stuèenu mahovinom i lobarijama, krupnimploèastim lišajevima.

Kozik ili Sveti Jure posljednji je Mosorovtisuæmetraš. Ovdje sve strši, njegova glava nadkrajem dubravske doline i kapelica sv. Jure nanjemu, pa se od svih Mosorovih vrhova doimanajvrhunskijim. Pogled s vrha pada na sure kli-sure Cetininog toka, na Gata, Bilu, Kupinovac,Rastovaèu i Rašeljku, na omišku Dinaru, te nazbijenu biokovsku tjelesinu.

Mjesto gdje stari prekomosorski put doseženajveæu visinu planinari zovu Ljuto kame,premda prijevoju nije saèuvano nikakvo ime.Prijevoj Ljuto kame, penje li se k njemu s juga,samo je pri vrhu ogoljen. Tu se zemljanom i za-travljenom putu otvaraju stjenovita vrata iz-meðu Velikog Kabla i Velima.

S dolaèke je strane prijevoj strmiji pa sestari put po njemu blago uspinje izvijajuæi sei vijugajuæi gorom. Dospjelima na prijevoj, s ovese strane ukazuje dubravska dolina i njezinijužni zagradnici – odruèeni Makirina i Oèur, èiji

Vidik s vrha Velikoga Kabla duž grebena Mosora prema Koziku

ALA

N È

AP

LAR

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 86

87

štitovi tvore ploèasti prijevojiæ Daske. Dno du-bravskog udolja ne vidi se od brda pred njim.

Mosor udiše svojim sjeverom. U njegovimosojnim obroncima, strmijima od južnih, zije-vaju grkljani kraških jama i špilja, Snižnice, Lebrduše, Dane, a dalje, sjevernije, onih broj-nih dugopoljskih, kotlenièkih i dolaèkih: Sika-vice, Duderine, Golubnjaèe, Vilinske i Vranjaèe.

Planina za svako dobaTijekom stotina godina na Mosor su se

uspinjali naseljenici, pastiri, kopaèi, drvosjeèe,sveæenici, lovci, lugari, zemljomjeri. Potom sudošli prirodoljupci, planinari, jamoljupci,zvjezdoljupci, hodoljupci. Gledajuæi prven-stveno, ali ne i jedino, iz splitske optike, Mo-sor se prièinja konaèno uhvaæenim u mrežu»izletništva« kroz èije šarenilo i gustoæu pla-

nina viri i diše kao šetalište, odmaralište, vjež-balište, opuštalište, roštiljalište, pjevalište, èupalište, tragalište, lovište, motrilište, molili-šte, smetište, èistilište...

Poštovati Mosor znaèi poštovati sve što unjemu zateknemo. Mosor je podjednako i ra-njena Ljubljanova glava i izvor Živica i jato æur-lica, par prepelica, samotni poskok i roj mušica.Mosor je mirisna lipa i krhki zagrebivi jastuèiæksantorije na kamenu i žestac sunèeve zrake, ionaj ljubièasti munjin. I kiše i vjetrovi u kojevode neoznaèivi putovi. Ma, naravno! Uvijek sespremno, »ko iz lovaèke puške«, kaže: koje liljepote! No, prije nego što puška opali, ranjavapitanje koliko je uistinu razorna istinitost rijeèikoje mi je nekom prilikom šapnuo jedan mješ-tanin: »A šta æe sva ova lipota ako niko nedolazi vamo?«

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 87

Od svih alpskih tritisuænjaka dva su odu-vijek posebno »golicala« moju maštu.Prvi od njih, najviši austrijski vrh, Gross-

glockner (3798 m) »pao je« još 2002. godine, upoèetku rada Visokogorske sekcije HPD »Dilj-gora« iz Slavonskog Broda. Grossglockner jedoista opravdao sve što sam o njemu èuo: mar-kantan, lijep vrh i dosta težak uspon, naroèitou vršnoj stijeni gusto naèièkanoj planinarima sasvih strana svijeta.

Najviši vrh talijanskih Dolomita, 3342metra visoka Marmolada, meðutim, iz razno-raznih razloga došla je na red tek u ljeto prošlegodine i iznenadila me blagošæu svojih padina ijednostavnošæu uspona. Stoga odluèih toplopreporuèiti uspon na ovaj vrh svima koji žele

»upisati« kakav poznat alpski vrhunac u svojubiografiju, a nemaju preveliko alpsko iskustvo.Istina, put do njega je dosta dugaèak, ali ljepotakrajolika (nevjerojatno lijep vidik s vrha) ineobiènost te kratke gleèerske ture opravda-vaju sav uloženi trud (i novac!).

Evo, dakle, nekoliko naputaka za lakšesnalaženje u Dolomitima!

Za poèetak se trebate naæi u Cortini d’ Am-pezzo – mi smo tamo stigli preko Ljubljane,Kranjske Gore, Tarvisia te dolinom rijeke Aupa(sjeveroistoèna Italija), uglavnom zbog pejzažai da uštedimo na cestarini, ali pretpostavljam daje jednostavnije doæi s juga, autocestom prekoBelluna. Sama Cortina nije ništa posebno:mnogobrojni, istina lijepo ureðeni pansioni i

VISOKOGORSKO PLANINARENJEVISOKOGORSKO PLANINARENJE

Marmolada (3342 m),kraljica Dolomita

Tvrtko Pervan, Slavonski Brod

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 88

89

Savršen dan za uspon na Marmoladu

TVR

TKO

PE

RV

AN

Dio golemog ledenjaka koji se polako otapa

alpski hoteli te bezbroj turista; okolni vrhuncimnogo su zanimljiviji.

Polazišna toèka za uspon na Marmoladu je2000 metara visok prijevoj Fedaia, do kojega izCortine i nije lako doæi; prva prepreka je nedo-statak putokaza na nekoliko raskrižja lokalnihcesta, naroèito na samom izlazu iz grada – zatose valja koristiti auto-kartom novijeg datuma iusredotoèiti se na put. Druga nevolja su brojnizavoji (nadam se da ne patite od muènine privožnji!) kojima se treba popeti i spustiti s neko-liko visokih planinskih prijevoja. Na njima jegust promet, a posebno valja obratiti pozornostna bezbrojne motocikle što se u sekundi, naokoniotkud, pojavljuju ispred, iza i sa strane vašegautomobila. Kad ugledate planinarski dom naprijevoju kraj isušenog jezera, još niste stigli:kilometar-dva dalje je veliko umjetno jezero(Lago di Fedaia) i dugaèka brana. Preko njemorate prijeæi i parkirati auto na jednom odnekoliko parkirališta u blizini donje postaježièare.

Do planinarskog doma na gornjoj postajižièare (Rifugio Pian dei Fiacconi, 2626 m) stižese žièarom za desetak minuta (i tridesetak kuna).

TVR

TKO

PE

RV

AN

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 89

Pješice æe vam trebati laganih sat i pol. Stazapoèinje iza ploèe na kojoj piše: »Zabranjenprolaz«(!?) Pozor: ako se dobro sjeæam, žièararadi samo do 17 sati!

Dom na »Pian dei Fiacconi« je vrlo uredan,osoblje ljubazno, hrana solidna (špageti su40-ak kuna, noæenje 12 eura uz popust s plani-narskom iskaznicom). Dobro je najaviti senekoliko tjedana unaprijed zbog moguæe gužve.Opskrbnik doma zove se Guido Trevisan; tel. udomu: 0462-601412; e- mail: info@piandeifiac-coni.it. Sve gornje podatke možete ažurirati nawww.summitpost.org, vjerojatno najboljoj svjet-skoj planinarskoj web-stranici.

Za dvosatni uspon na glavni vrh potrebnoje krenuti rano radi lakšeg i sigurnijeg kretanjapo ledenjaku. Ipak, ne treba pretjerati. Mi smona nogama bili u samu zoru, oko pet sati ujutro.Glavni vrh se vidi od samog doma, iako se po-sebno ne istièe meðu drugima. Želite li znati

TVR

TKO

PE

RV

AN

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 90

koji je vrh glavni, raspitajte se u domu, jer svisu veæ bili gore. Prvih se pola sata blago uspi-njete glatkim i (ako kiša ne pada) suhim kame-nim ploèama, a onda stupate na gotovo vodo-ravan ledenjak. Tu je potrebno navuæi dereze iuzeti cepine u ruke. Premda su na putu samotri ili èetiri uske ledenjaèke pukotine, nije seloše navezati na uže. Slijedi jedan sat laganog,pa sve strmijeg uspona gleèerom, do jedinogpogodnog mjesta za prelazak preko stijene. Tase stijena nalazi na desnoj, zapadnoj padiniudoline kojom se uspinjemo.

Veæ izdaleka nazire se »ferata« s èeliènimužetom dugim stotinjak metara, koje æe vamolakšati uspon na sam vršni greben. Sama fera-ta je dosta loše postavljena (i to nekoliko danaprije našeg dolaska), uže je prenategnuto, stre-mi ravno uvis, a dobrih nogostupa nedostaje, alisve to nije znaèajna zapreka za uspon.

Nakon izlaska na greben slijedi nekolikostotina metara blagog uspona ledenjakom doželjeznog križa na samom vrhu, koji se nazivaPunta Penia (3342 m). Na vrhu vas kao izne-naðenje doèekuje neugledna limena kuæicazvuèna imena »Riffugio Capana Punta Penia«.U kuæi, koja se otvara tek u devet sati (mi smona vrhu bili veæ u sedam, ali smo doèekalidomaæina), možete popiti èaj i druge napitke

91

TVR

TKO

PE

RV

AN

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 91

po paprenim cijenama. Može se dobiti ihladno pivo, no to vam ne bih preporuèiojer vas èeka strm silazak niz feratu i le-denjak. Vidik s vrha je upravo fantastièan,naroèito prema sjeveru na nestvarno obli-kovan Pic Boa, susjednu Punta Roccu idruge dolomitske ljepotane.

Na Pian dei Fiacconi ne morate sevraæati istim putem kao što smo to mi ipakuèinili iz èiste lijenosti. Naime, zapadno odvrha se spušta dugaèka strma ferata kojomtreba dvostruko više vremena za silazak odvarijante kojom smo došli.

Što reæi na kraju? Imate li tri dana slo-bodnog vremena ovoga ljeta, nešto novca,mrvicu iskustva u kretanju po zaleðenimpadinama, barem jednog iskusnog plani-nara u društvu te jaku želju da vidite dolo-mitske ledenjake prije nego se istope, upu-tite se na Marmoladu i priuštite si izuzetanplaninarski doživljaj!

92

Bistro jutro nad alpskim vrhovima i dolinskim maglama

TVR

TKO

PE

RV

AN

Slavonci na vrhu Marmolade, 3342 metra nad morem

TVR

TKO

PE

RV

AN

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 92

Meksiko je država na drugom kraju svijeta, površine 1.958.200 èetvornihkilometara. Zemlja je to s neobièno

bogatom mješavinom tradicija i kultura. Neka-dašnju drevnu civilizaciju Azteka u 16. stoljeæuuništili su španjolski osvajaèi koji su vladali do1836. kad je Meksiko stekao neovisnost.

Sve je to samo dio prièe koja nas je privuklada odemo baš tamo. Želji da se uputimo u Mek-siko pridonijela su i iskustva hrvatskih speleo-loga koji su sudjelovali na speleološkim eks-pedicijama 1997. i 1999. godine. Sredinom 2004.Jela mi je spomenuo da bi on i Luca nagodinuišli u Meksiko, na što sam rekla da idem i ja.Tijekom godine javilo se dvadesetak zaintere-

siranih speleologa, no kako se ekspedicija pri-bližavala, tako su ljudi odustajali, što zbog financija, što zbog posla. Ostalo nas je deve-toro. Sastanci, pripreme, popisivanje opreme,traženje sponzora, avionske karte... vrijeme jebrzo prošlo. Vizu smo dobili dan prije polaska.

Drugi je dan ožujka. Hladno i maglovito jutro u Zagrebu, ispijamo lošu kavu u zraènojluci. Na samom ukrcaju prtljage poèinju ne-volje, naime Bukva nije baš najbolje oèistio kar-bitku i detektor pokazuje eksplozivni plin.Objašnjavamo svi u isti glas, a zbunjeni cariniknas pušta. U Londonu Piæu oduzimaju akumu-lator za bušilicu, za to vrijeme mi švercamoostale. U Mexico Cityju utvrðujemo da nam

93

SREDNJA AMERIKASREDNJA AMERIKA

Meksiko je zemljakoja se ne zaboravljaDoživljaji s karlovaèke speleološke ekspedicije u Meksiko 2005.

Martina Borovec, Zagreb

Jedno od tipiènih meksièkih naselja

BR

UN

O K

ON

JEV

IÆ

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 93

nedostaje jedna torba, Basova oprema. Uvjera-vaju nas da je to sve O.K. (!?) i da æe torba doæiu Tuxtlu.

Konaèno, nakon 31 sat putovanja stižemou Tuxtlu Gutierrez, gdje èekamo našeg doma-æina Paca da doðe po nas. Trpamo se u dvapick-up vozila i upuæujemo dvadesetak kilome-tara sjeverozapadno u Ocozocoatlu – Zocalo diCoita gdje nas èeka stanèiæ od 150 m2 s dvoriš-tem, kupaonicom, kuhinjom i dvoje Slovenaca

iz Kopra. Borut i Špela su u prolazu i bit æe snama par dana.

Do veèeri švrljamo po gradu i kupujemoposuðe, plin, plinski rešo i ostale potrepštine.Na veèer imamo otvorenje ekspedicije, dolaziPaco s obitelji i prijateljima. Pri prvom odlaskuna kavu shvaæamo pravo znaèenje rijeèi mana-na (sutra), ali kako je ovdje sve manana – znaèiima vremena. Kavicu èekamo dvadesetak minuta,a raèun još toliko.

Sima de Las Cotorras – Papižja jamaNaš prvi teren u Meksiku, a veæ na maka-

damu prema jami stajemo jer je nešto »otišlo«na džipu (ulje iz koènica). Nastavljamo malosporije i dolazimo na impresivni jamski ulaz ve-lièine 100×100 metara iz kojeg se èuje kreš-tanje jata zelenih papiga. Na dnu jame je šuma.Paco nam prièa kako su tu boravili Zoque, osta-vili otiske ruku, te po zidovima ucrtali zmije,položaje mjeseca i zvijezda... Baš kad nam jeobjašnjavao da su u jami vrlo agresivne ose kojesu osjetljive na glasove pa da moramo biti tihi,zaèuo se krik Luce nakon prvoga bolnog uboda.Gotovo smo svi u toj strci bili izbodeni i višenam nije bilo do jame.

Predveèer nas Paco vodi na prezentacijuprojekta La Venta u mjesto Jiquipilas. Bila jeto prezentacija za promidžbu, turizam, zaštitukanjona La Venta, speleoloških objekata i

94

Putovanje pick-upom po nepoznatoj zemljiposeban je doživljaj

DA

MIR

BA

SA

RA

Impresivni ulaz jame Sima de Las Cotorras

BR

UN

O K

ON

JEV

IÆ

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 94

arheoloških nalazišta, a mi smo bili reklama –struènjaci iz Europe!

El Chorreadero, traverza duga 3500 i viso-ka oko 400 metara, zapravo je vodeni tok smnoštvom skokova, tako da cijeli prolaz krozobjekt nalikuje podzemnom kanjoningu. Pliva-mo po podzemnom kanjonu, skaèemo s verti-kala u bunare, prate nas visoki zidovi, a tu itamo vidimo strop. Ludujemo kao mala djecana bazenu bez roditelja koji bi nas upozorili naopasnosti. Na ulaznom dijelu borave tisuæelastavica koje su uneredile stijene tako da suprilièno skliske. Izlazimo u park gdje nas èekaLuca i grupica rendžera naoružanih do zuba.Oni èuvaju izletište jer dolaze mladi parovi, paulaze u špilju, a neki su i poginuli...

Sutra ide ostatak ekipe u Chorreadero, ami imamo slobodan dan. Odluèili smo posjetitiCanon Sumidero, dug oko 40 km, èije su liticena grbu Chiapasa. Nakon vožnje šeæemo pogradiæu Chiapa de Corso, koji je prvi grad uChiapasu. U njemu je navodno naðen najstarijipisani dokument u Americi.

Pauci, kukci i Kanal Hrvata u Špilji nadeArmando Zebadua selo je s 300 stanovnika

na rubu selve (šume) El Ocote. Paco, Piæ, Jelai ja stižemo u selo, smještaju nas u casu ehidal

(nešto kao zadružni dom, kuæa u kojoj se rješa-vaju važna pitanja i kojoj imaju pristup samomuškarci). Paco nas predstavlja gazdi Estebanukao ljude koji æe im pronaæi vodu. U tom tre-nutku mrzim Paca jer obeæava nešto što nije si-gurno. Promatraju nas s nevjericom, a mi, odje-veni u tajice, ne djelujemo baš uvjerljivo.

Ovdje ljudi nemaju dovoljno vode za svojepotrebe, što je ustvari ironièno, jer ispod njihteku podzemne rijeke. Osjeæamo se pomaloèudno, jer je Paco od nas napravio spasitelje,znamo da moramo pronaæi vodu i napravitidobar nacrt objekta s kojim æe mještani otiæiopæini da im napravi vodocrpilište ili neštoslièno. Paco odlazi, naše je znanje španjolskognikakvo, a osim toga, ovdje se govori Tzotzil(Zocil). To je stari jezik s malo španjolskog, nobez puno rijeèi dogovaramo se o svemu.

Ujutro nam donose hranu i kreæemo premašpilji. Špilja se nalazi 8 kilometara u džungli.Slijedeæi tempo naših hiperaktivnih vodièa, donje stižemo za dva sata, uspuhani, znojni, mrtvi.Piæ crta, ja mjerim, a Jela kreæe s domaæinimaunutra.

Veæ na samom ulazu pada nam mrak naoèi. Ulazimo u nizak kanal (1 × 1,5 m) prepunpauka velikih poput šake, te nekih golemihkukaca koji mahnito trèe po stijenama. Mislim:

95

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 95

ili æu sad dobiti infarkt ili se pomiriti sa sudbi-nom. Vidim da ni deèkima nije ugodno. Piæ nastješi da su kukci samo u ulaznom djelu, aliulazni dio je uzak i dug 150 metara.

Do prve dvorane prate nas vodièi s bate-rijama i maèetama od kojih se ne odvajaju.Nastavljamo potragu. Na kraju glavnoga kanalaje jezero sa stalnom razinom vode, što se dobrovidi na stijenama sa strane. Pronašli smo tra-gove da su tu veæ dolazili po vodu. Za vrijemedok mi crtamo špilju, Jela istražuje jednu puko-tinu koja prerasta u kanal, koji nazivamo Ramade las Croatas (kanal Hrvata).

Na izlazu iz špilje doèekuju nas domaæini ihrana. Najviše nas je oduševila èinjenica da suraskrèili dva èetvorna metra džungle za naššator. Nakon što smo vidjeli dio životinjica izšpilje, bili smo presretni što smo sa sobom uzelišator.

Ujutro ponovo ulazimo u špilju da bismonacrtali kanal Hrvata, no kako nismo došli donjegovog kraja stavljamo veliki upitnik na nacrt.Špilju nazivamo Cueva Esperanza – špilja nade(za vodom).

Cueva dos leones i kreditne karticeU Coiti nas je èekao Bukva koji je dva dana

bio sam jer je ostatak ekipe otišao posjetitikanjon Rio la Venta. Zahvaljujuæi Pacovim pla-novima, dva dana gubimo na èekanje da nasodveze do sljedeæe rupe, a za to vrijeme Piædovršava nacrt Cueva Esperanza.

Cueva dos leones nalazi se pored malogsela San Jorge u kojem živi desetak ljudi u kuæi-cama od bambusa i blata. Otkrivena je prijemnogo godina, topografski je snimljeno oko1500 metara kanala i još nitko nije došao dokraja. Paco nam je rekao da su on i ekipa istra-žili još oko 2000 metara kanala, koji se i daljene smanjuje i ne prestaje.

Paco, Irving, Bukva, Piæ, Jela i ja ulazimo uDos Leones. Ulazni dio je okomica visoka 30-akmetara, nakon koje skidamo opremu i ulazimou carstvo vode i blata. Špilja je prilièno tamnatako da cijelo vrijeme provjeravamo karbitke.Razina vode je niska, a hodanje kroz nju je pre-strašno. U mutnoj vodi je veliko kamenje irupe, pa koraèamo uz upozorenja »pazi kamen,pazi rupa!«. No, koliko god mi pazili naše cje-vanice i koljena, one to teško podnose.

Za crtanje se dijelimo u dvije ekipe. Najve-æe veselje nam je duboka voda u kojoj bezbriž-no plivamo, divimo se podzemnoj rijeci i bes-krajnoj špilji, a nadlijeæu nas veliki i buèni šiš-miši. Izlazimo nakon 12 sati, oduševljeni kakoje sve ovdje veliko – od životinja, kanala, jezera,siga do kamenja... Pregledavamo svoje bolnenožice sa smiješkom, iako nam nije do njega.

Sutradan nam se vraæa ostatak ekipe iz ka-njona, planiramo im doèek. Odlazimo u Tuxtluu kupovinu hrane za naš odlazak u kanjon. S pu-nim kolicima stojimo u duæanu, dok nam go-spoða objašnjava da naša zajednièka Visa karticane radi, a Jela redom vadi kartice i konaènouspijeva platiti Americanom. Na bankomatuispred duæana otkrivamo divnu stvar – Maestroradi! Poslijepodne stiže ekipa iz La Vente. Ve-selje, preprièavanje doživljaja uz veliko ushiæenje;pokazujemo jedni drugima »ratne« rane i teškoje reæi èije su gore. Slušamo o prelasku 75 kmkanjona, niskom vodostaju, prenašanju kanua,prevrtanjima, bivakiranju na pješèanim plažica-ma i stijenama. Pregledavamo snimljeni film,divimo se liticama i veæ se vidimo u istom tom filmu.

96

DA

MIR

BA

SA

RA

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 96

Cueva de Ocuilapa i kradljivci sautoceste u neoprenskim odijelima

Cueva de Ocuilapa poznata je od doba Zoqua, koji su živjeli na tom podruèju i koristilije za vjerske obrede. Špilja ima oko 2000 me-tara kanala i tri ulaza, a glavni kanal je dug oko1000 metara. Najzanimljiviji su sporedni kanali,koji su izuzetno bogati arheološkim nalazima.Nalazimo kamene zidove kojima je pregraðenkanal, ljudske kosti, kameno oruðe, keramièkeposude. Jedan od ulaza u špilju nalazi se naautocesti, a cijela je smještena u njezinoj oko-lici i ispod nje, što je ujedno i jedan od razlogazašto je veoma opustošena. Dijelom špilje pro-lazi vodeni tok, taj dio su otišli pogledati Lucai Bas. Uglavnom, izašli su s druge strane auto-ceste pa su hodali u neoprenskim odijelima na40 oC u krivom smjeru, naravno po autocesti.

Mi smo u meðuvremenu nacrtali dio na-crta, poslikali i posnimili najzanimljivije nalazei rad ekipe. Jednoglasno smo se zapitali zaštotakav objekt nije zaštiæen, no izgleda da jerazlog što se toga meksièki kolege jednostavnojoš nisu dosjetili.

Kako su nas nadzornici parka prirode ElOcote, s kojima je Paco bio lijepo porazgova-rao, vidjeli na ulazu u špilju i na autocesti, danposlije objavljena je vijest da krademo nalaze izšpilje – stvarno krasno!

Velièanstveni kanjon Rio La VentaIako smo mislili da neæemo imati vremena,

odluèili smo potrošiti pet dana na prolazak jed-nim od najljepših kanjona na svijetu. Uputili

smo se nas petoro s tri kanua i skratili turu za15 kilometara tako da smo preskoèili diokanjona bez vode i uštedjeli dan.

Abalon Castelleano, selo iznad kanjona,zadnja je postaja. Tu, u selu od dvadesetak sta-novnika, imamo jedinstvenu priliku probatistaro chiapaško jelo tamales. Tamales je grubomljeveni mladi kukuruz s još neèim, a u sredinitoga su meso, jaja, rajèica i, naravno, malo chilli-ja. Sve to je lijepo zamotano u tu smjesu odkukuruza, pa u list od banane i tako peèeno –fantastièno!

Za odlazak do kanjona unajmljujemo tritvrdoglava konja koji nam nose opremu. Hoda-mo po pliæacima, vuèemo kanue i divimo se 800metara visokim stijenama. S veslanjem smo sebrzo sprijateljili. Polako poèinju slapiæi, pa sla-povi, a onda ipak izlazimo iz kanua i puštamokanu da sam siðe niz slapèine. Bukva i ja razvi-jamo nove tehnike prelaska brzaka u »rikverc«,i to uspješno, dok se naš domaæin bori s ne-poslušnim kanuom nasukanim izmeðu stijena.

97

Meðu divovskim okomicama kanjona Ria La Venta

Jedan od ulaza u Cueva de Ocuilapa

BR

UN

O K

ON

JEV

IÆ

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 97

Promatramo stijene, gledamo ulaze u špilje kojise nalaze 100–200 metara iznad rijeke, a ukojima su boravili Zoque. Oni su bili vrhunskipenjaèi.

Kako se dan bliži kraju, tako pokušavamopronaæi plažicu za spavanje, prolazimo poredmanjih u nadi da æemo naæi neku bolju – iuspijevamo. Prve noæi Jela hrabro odluèujespavati vani na pijesku, no nakon desetak mi-nuta dolazi u šator jer je pijesak pun neèega štogricka.

Poseban nam je doživljaj prolazak ispodjednog od najviših prirodnih lukova na svijetu.To je Traforo del Rio la Venta, visok 162, širok30, a dug 700 metara. Tu ostajemo bar sat vre-mena i pokušavamo ga slikati iz svih moguæih

kutova. Skupljam kamenèiæe za brata s najljep-šeg mjesta u kanjonu. Paco nam prièa o doga-ðaju iz 1981. godine kad je velika poplava popla-vila skoro cijeli tunel. U poplavi je stradalo mnogoljudi i stoke, a potopljena su bila i cijela sela.

Naša bajkovita vožnja se bliži kraju, kanjonse širi, voda je pliæa, ponovno vuèemo kanue, sobala nas promatraju iguane, s drveæa nekeèaplje, strvinari, tu i tamo protrèi nešto veæe, zašto nam je drago da nismo vidjeli.

Na ušæu nas èeka domaæin s barkicom kojiæe nas prevesti preko Presa de Malpaso. Plovimou tišini, bez komentara promatramo jezero, ok-reæemo se prema kanjonu. Nadlijeæu nas peli-kani koji se obrušavaju u vodu i padaju kaovelike bove. Na obali trèimo u prvi »restoran«na pivo i klopu. Djevojèica od kojih osam go-dina èisti ribu s velikim nožem, no više nas ništane može zaèuditi.

Za vrijeme našeg »odmora« u kanjonuostatak ekipe je završio nacrt Cueva de Ocuila-pa te nastavio istraživanja u Cueva dos Leones.Iako nisu došli do kraja, napravili su dobar dionacrta i zastali u fosilnom dijelu, blizu površinegdje im je ponestalo zraka, što im je otežavalokretanje. U meðuvremenu su ih neki mještanipozvali da im istraže jamu u dvorištu sa slanomvodom. Bez spuštanja su istražili šaht i tri i polmetara vertikale do kanalizacijskog odvoda, teim nekako objasnili da ih to ne zanima.

I naša je ekipa imala svojih blistavih trenu-taka kad smo istraživali dvije perspektivne špilje.U prvu su uspjeli uæi samo vodiè i Piæ, a Kljus ija nismo stali jer je duga ukupno 6 metara.Drugoj smo èak dali ime špilja Pizolita. Ulaznaokomica je visoka 8 metara, a dolje je cijelisplet kanala od ukupno 20 m koje smo crtali ufetus-položaju. Tamo smo pronašli keramièkuposudu i sve detaljno dokumentirali.

Povratak u našu stvarnostPovratak u Armando Zebadua, predajemo

gazdi Estebanu gotov nacrt Cueva Esperanze,razvlaèimo nacrt preko premalog stola, svi gapromatraju, Piæ objašnjava što je što. Odušev-ljeni su, plješæu nam i pozivaju nas da doðemoopet istraživati ovu vrlo perspektivnu džunglu.Meðusobno si zahvaljujemo, mi na svemu, a oninama isto tako.

98

Traforo del Rio la Venta, visok 162 metra, jedan je od najveæih prirodnih lukova na svijetu

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 98

Sretna sam, napravili smo dobro djelo, pro-matrajuæi to veselje vidim da nekih najobiènijihstvari nisam ni svjesna, poput èinjenice da jevoda život. Ludo, zar ne?

San Cristobal de las Casas, gradiæ na nad-morskoj visini 2163 metra. Jedini smo putnici uautobusu. Izašavši iz autobusnog kolodvoravidimo prve bijelce – šok! Ovdje vlada turizam.Èudan je svijet siromašnih Indijanaca koji si nemogu priuštiti prodajno mjesto na tržnici. Stojepored stola kad jedete i guraju vam konèaninakit pod nos, a ako vam ne uspiju štogod pro-dati mole za tortilju. Djeca èiste cipele, tenisice,ako treba i natikaèe, a s druge strane šeæu turi-sti koji ne mogu potrošiti sav novac. Mi smo biligringosi koji su kupovali na tržnici, trošili lovu,ružili u Revolution-baru. To je bilo jedino mje-sto u kojem smo mogli kupiti nešto osim hrane.Na kraju nismo otišli pogledati arheološki loka-litet Palenque i jahati na konjima meðu starimindijanskim selima, ali smo pogledali vrlo rea-listiènu Uskrsnu procesiju, kostimirane Rimlja-ne na konjima i Isusa koji vuèe drveni križ krozsredišnju ulicu. Na povratku smo iz busa pro-matrali Indijance kako iz iskopanih rupa krajceste skupljaju vodu.

Zadnji dan u Meksiku, kolektivno odlazimou zoološki vrt u Tuxtlu da se nadivimo autohto-nim vrstama koje nismo imali prilike vidjeti uživo.Žurimo se u Coitu prije zalaska sunca kako bismosnimili panoramu našega gra-diæa. Pred sam odlazak idemou Miucihuanu – prozvanu odmilja »kod Miloša«, kako bi-smo pozdravili tetu i kupili joškoji ricas hamburgesas za put.Pozdravlja nas cijela obitelj unadi da æemo im doæi opet.Krenuli smo doma.

Coita – Tuxtla, Tuxtla –Mexico City, Mexico City –London, London – ... »Damei gospodo dobrodošli u Za-greb...« Ne gledamo se, goto-vo je naše putovanje, na rubusuza dolazimo do prtljage, na-lazimo Basovu torbu koja setu vrti tko zna koliko dugo.

99

SUDIONICI– Igor Jeliniæ – Jela, SO PD »Dubovac«, Karlovac –

voða ekspedicije– Damir Basara – Bas, SO PD »Dubovac«, Karlovac– Boris Bukovèak – Bukva, SD »Karlovac«, Karlovac– Neven Boèiæ – Piæ, SD »Karlovac«, Karlovac– Tihana Boban, SO PDS »Velebit«, Zagreb– Slaven Boban, SO PDS »Velebit«, Zagreb– Luca Tanfoglio, SK »Ursus spelaeus«, Karlovac i

DNA Brescia, Brescia– Bruno Konjeviæ – Kljus, fotograf »Slobodne Dalma-

cije«, Zagreb– Martina Borovec – Maka, SO PD »Željeznièar«,

Zagreb

ISTRAŽIVANJA– ponavljanje Sima de Las Cottoras – 90m– ponavljanje El Chorreadero, 3580 m, –365m– kanjon Rio La Venta, 7500 m, –300m– istraživanje i topografsko snimanje Cueva Esperanza,

1200 m, –119 m– istraživanje i topografsko snimanje Cueva dos Leones,

5000 m, –45 m– topografsko snimanje Cueva de Ocuilapa 1700 m, –20 m

SPONZORI EKSPEDICIJEGrad Karlovac – gradsko poglavarstvo, Vodovod ikanalizacija d.o.o., Alstom d.o.o., Karlovaèka banka,Niteh d.o.o., Komisija za speleologiju HPS-a, Obrtnièkakomora grada Karlovca, Županija Karlovaèka, Izda-vaèka kuæa Meridijani, Karlovaèka pivovara, Planinarskisavez Karlovaèke županije, SD Karlovac, PD »Du-bovac«, PD »Željeznièar«; medijski pokrovitelj: Karlo-vaèki list

BO

RIS

BU

KO

VÈ

AK

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 99

100

FOTO-DUPLERICAFOTO-DUPLERICA

Prièe u kamenufotografije: Marijan Wilhelm, Zagreb

NA SLIKAMA;1 Dugouhi zec na Kopitniku2 Šaputanje na uho (Samarske stijene)3 Šampinjon u kamenu4 Baka i košara na Ravnoj gori u Zagorju5 Gmaz u Samarskim stijenama6 Lutka navrh stijene (Bijele stijene, iznad Kapelice)7 Deva na Bjelolasici

1

2

3

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 100

101

4

5

6

7

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 101

102

Smrzotine su lokalne ozljede nastale dje-lovanjem niske temperature. Kako seplaninari upuæuju u raznim vremenskim

uvjetima u planine, dobro bi bilo da se upozna-ju s opasnostima koje prate izlete u zimskimuvjetima ili ture u visokim planinama.

Najèešæe su smrzotinama zahvaæeni onidijelovi tijela koji su izloženi djelovanju nisketemperature i vjetra: prsti ruku i nogu, uške,nos i brada.

Najèešæi faktori koji utjeèu na nastanaksmrzotina su:

– neodgovarajuæa i/ili manjkava zaštita odvjetra i hladnoæe;

– uska obuæa i odjeæa – posebno cipele, ruka-vice, uzak pojas, faktor rizika može biti inošenje prstena, ako on ugrožava cirkula-ciju prsta;

– velika visina – krv postaje gušæa zbog pove-æanja broja crvenih krvnih tjelešaca potreb-nih za prijenos kisika pa je kroz noge i rukeusporena cirkulacija;

– postojeæe kroniène bolesti koje dovode doporemeæaja cirkulacije, posebno cirkulacijeruku i nogu (šeæerna bolest, kronièni alko-holizam i sl.);

– prijašnje smrzotine koje su oštetile cirkula-ciju: sljedeæe izlaganje hladnoæi dovodipuno brže do smrzotina;

– pušenje koje znaèajno sužava krvne žile.

Simptomi i znakoviPrvi i najvažniji simptom smrzavanja je bol

dijela tijela koje je izloženo niskoj temperaturi.Bol nas upozorava da cirkulacija nije u stanjuosigurati prehranu i toplinu. Posljedica te poja-ve je odumiranje stanica. Ako u ovom trenutkuprekinemo izloženost niskoj temperaturi, sveprolazi bez ikakvih trajnih posljedica. Zapam-timo: bol je alarmni znak koji spreèava nasta-nak trajnih ošteæenja i posljedica.

Daljnji razvoj smrzotina je vrlo podmukao.Naime, bol nestaje pa mislimo kako je opasnostprošla. Ugrijali smo prste, a povreda se zapravopoveæava. Na taj naèin, smrzotine u pravilu na-staju neopaženo, a težina ošteæenja zavisi po-najviše o trajanju izlaganja niskoj temperaturi.

Postoje tri osnovna stadija:1. Zahvaæeni dio tijela je bijel, hladan i bez

osjeta (senzibilitet). Kod utopljavanja utom stadiju koži se vrati boja i crvenilo,osjeæaju se lokalno bolovi, i uglavnom sveprolazi bez trajnih posljedica. Zahvaæenakoža je nekoliko dana crvenkasto smeða ipodbuhla je.

2. Najèešæe su zahvaæeni prsti nogu, ponaj-prije palac noge. Ošteæenja su nakon ugrija-vanja prepoznatljiva. Dolazi do jakog otoka,

PLANINARSKA MEDICINAPLANINARSKA MEDICINA

Izbjegnimo smrzotineDario Švajda*, Požega

* Dario Švajda proèelnik je Medicinske komisije Hrvatskegorske službe spašavanja

OPREZA NIKAD DOVOLJNOObzirom na sve uèestalija stradavanja plani-

nara, Medicinska komisija Hrvatske gorske službespašavanja je odluèila pojaèati preventivni rad iedukaciju planinara i svih onih koji se bave bilokojom vrstom aktivnosti u brdima. Zbog toga u Hr-vatskom planinaru pokreæemo niz èlanaka koji æepoveæati znanja o opasnostima u planini, sprijeèitipovreðivanje i smanjiti posljedice pravilnim pri-mjenjivanjem prve pomoæi. Prvi èlanak govori osmrzotinama, a nakon toga planiramo èlanke osadržaju planinarske kutije prve pomoæi, korištenjuštapova na planinarskom pohodu, bolestima kojeizazivaju krpelji, ujedu zmija, visinskoj bolesti,udaru munje, iscrpljenosti i pothlaðivanju.

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 102

103

i stvaranja plikova, a koža je plavo-crvena.Moguæe kasne posljedice ovih smrzotina sulokalni poremeæaji cirkulacije koji se mani-festiraju poveæanom osjetljivošæu na hlad-noæu i velikim rizikom od bržeg nastankasmrzotina, ako se ponovo izložimo sliènimuvjetima. Tada smrzotine nastupaju brže ikod temperature koja nije tako niska kaoprvi put.

3. Razmjer i stupanj ošteæenja u ovom stadijuvidimo u potpunosti tek nakon nekolikotjedana. Znakovi težine ošteæenja su pot-puni gubitak osjeta u zahvaæenom dijelutijela kada ga definitivno utoplimo. Prolas-kom vremena taj dio tijela je drven, suh,tvrd i crn, što su znaci potpunog odumi-ranja tkiva. U pravilu se odumrli dijelovimoraju kirurški odstraniti (amputirati).

Prva pomoæRazlikujemo prvu pomoæ koju pružamo na

otvorenom i u zaštiæenom objektu (npr. plani-narskom domu).

Prva pomoæ na otvorenom:– osigurati zaštitu od vjetra (bivak vreæa, rupa

u snijegu);– odvezivanje i olabavljenje odjeæe i obuæe;– vlažnu i smrznutu odjeæu zamijeniti suhom;– dijelove tijela koji su izgubili osjet grijemo

vlastitim tijelom, toplinom spašavatelja(stavljanjem pod pazuh) ili zagrijavamo ke-mijskim utopljivaèima ili termoforom.Napomena: ako primjenjujemo utopljivaèene smijemo ih direktno prisloniti na smrzo-tinu jer možemo pogoršati ozljedu);

– topli napitci.

Mjere u domu ili grijanom šatoru:– ugrijavanje smrzotina nema nikakvog smi-

sla ako imamo unesreæenog sa pothlaði-vanjem cijelog tijela. U tim situacijamaugrijavamo cijelo tijelo, a tek nakon togapristupamo tretmanu lokalnih smrzotina.

– Topli i zaslaðeni napitci s malo alkoholakoji jako proširuje periferne krvne žile ijedino se u toj indikaciji, kada se nalazimou ugrijanom zatvorenom prostoru, koristi idozvoljava korištenje u planinskoj medicini.

– Ponovno ugrijavanje zapoèinjemo sa vode-nom kupkom koja je mlaka, topla onolikokoliko to ne izaziva bolove kod unesreæe-nog. Kroz pola sata temperaturu kupkepodižemo na 38 °C zajedno sa aktivnimpokretanjem prstiju. Kupka završava kadase mogu pomicati prsti i kada se potpuno»otkrave«. Koža postaje crvena i sjajna, po-put voska.

– Dijelovi tijela kao što su nos, brada uškegrijemo vlažnim ruènikom takoðer vodeæiraèuna o postepenom ugrijavanju ruènika.

– Ako unesreæeni ima svoje vlastite lijekoveprotiv bolova može ih uzeti jer to smanjujebolove prilikom ugrijavanja.

Planinari koji se izlažu zimskim uvjetima iliplaninare u visokim planinama trebaju znati dani u kojem sluèaju ne smiju smrzotine trljatisnijegom, jer to pogoršava smrzotinu. Dakako,ne treba uzimati alkohol izvan domova i grija-nih skloništa, jer se proširenjem krvnih žila po-spješuje gubitak topline. Pogubno može biti isuho zagrijavanje nad jakim izvorom topline(peæi, kamini i sl.). Takoðer, zabranjeno jeugrijavati smrzotine ako se planira transport ilisilazak (ponovni boravak u hladnoj okolini).Treba znati i to da se dijelovi tijela koji se zali-jepe za metal odmrzavaju mlakom vodom, a netrgaju se na silu.

Preventiva i zaštitaBudimo svjesni opasnosti, jer bolest je

podmukla, javlja se neopaženo, poèinje tekkratkotrajnim bolovima i trncima nakon èegagubimo taj osjet. Kod ekstremno niskih tempe-ratura i jakog vjetra smrzotine nastaju u neko-liko minuta.

Kada smo dugotrajno izloženi niskim tem-peraturama (visoko gorje, višednevne ture i sl.)morali bismo stalno provjeravati stanje cirku-lacije izloženih dijelova tijela (cirkulacija, osjeti boja). Treba sa sobom ponijeti dovoljnoadekvatnih rezervnih rukavica, èarapa i kapa.Uputno je nositi i kemijske vreæice koje oslo-baðaju toplinu ako se izlažemo hladnoæi i vjetru.I na kraju, ne zaboravimo najvažnije: smrzotinevrlo èesto nastaju kombinacijom hladnoæe iuske odjeæe i obuæe.

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 103

Miniseriju napisa o nedoumicama plani-nara pri susretu s izvjesnim biljnimvrstama pri štrapaciranju po brdima i

dolovima zakljuèio bih još jednim pojmom kojije od naziva biljnog roda postao opæim pojmom– èempresi. Ljudi su skloni sve bilje koje izda-leka izgleda kao èempres i smatrati èempresom,iako je èesto puta rijeè o biljkama razlièitih

rodova. Još je zanimljivije to što, ako se radi okontinentalnim prostorima naše zemlje, èempre-sa gotovo i nema, pa je skoro sigurno da onošto æete ovdje nazvati èempresom, nije èempres.

Što je zajednièka karakteristika biljaka kojenalikuju na èemprese? Najprije, to su biljke izskupine èetinjaèa, ali koje umjesto tipiènihiglica (borovi, jele) imaju iglice preoblièene uzelene ljuske i èvrsto prilegle uz granèice, kojeposve prekrivaju. Svima im je i vrlo slièan stas– najèešæe su to stupaste do stožaste forme vrlokompaktnog izgleda. Izvana se i ne uoèavajupojedinaène grane, a kako poneke podnose iznatne ljudske intervencije u oblikovanju, èestoæete ih u parkovima i na grobljima zateæi uzanimljivim geometrijskim formama.

Na grobljima? Da, biljke nalik èempresimavrlo su èeste u parkovima, ali naprosto su ne-zaobilazne uz groblja – bilo to èuveno varaždin-sko groblje, poznato upravo po svojim obli-kovanim »èempresovim« zidovima i oblicima (azapravo se radi o amerièkim tujama) – pa dovelièajnih prilaznih aleja ili ograda duž obale,koje nam veæ izdaleka pokazuju gdje je groblje.

E ovo potonje, to su uglavnom baš èem-presi. Ako tujama i èempresima dodamo i treæirod – paèemprese, koje æete najèešæe sresti nakontinentu, dobili smo trojku koja neukom okuizgleda gotovo jednako, a dolazi iz tri razlièitabiljna roda i meðusobno nema rodbinskih veza.

Ima, meðutim, nekoliko mjesta u našojzemlji i nekoliko oblika koje baš nitko neæe ne-previdjeti i krivo prispodobiti. Crnozelene vitke»strijele« pobodene u krajoliku Konavala ilioko Orebiæa, su nesumnjivo pravi ÈEMPRESI.I kad se èempres spomene, svakom znalcu uvi-jek pred oèima sine ova slika. Sjetite se togakad sljedeæi put krenete put Svetog Ilije – biloonog s Pelješca, bilo onoga na Sniježnici.

104

POZNAVANJE PRIRODEPOZNAVANJE PRIRODE

Èempresi?Branko Meštriæ, Zagreb

Èempres

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 104

Hajdemo najprije riješiti što je èempres ikako ga jednostavno razgranièiti od ostale bra-tije. Najprije po lokaciji. Pravi èempres (Cupres-sus sempervirens) raste gotovo iskljuèivo uz ja-dransku obalu, nešto malo na kontinentu – Sinj,Knin, Vrlika – a tek pojedinaèni primjerci ra-stu u parkovima u unutrašnjosti. Izbliza, pak,èempres se nesumnjivo može prepoznati posvom èešeru. Dojmljive kuglaste tvorevine,nimalo nalik èešerima ostalih èetinjaèa, jedinokod pravog èempresa svojom velièinom nad-mašuju orah i ostaju na granama èvrsto zatvo-rene i po dvije godine dok ne dozriju, a potomjoš godinama otvorene.

Druga vrlo èesta vrsta nisu pravi èempresiveæ paèempresi – dakle, lažni èempresi. Kodnas je najèešæi Lawsonov paèempres (Chamea-cyparis lawsoniana), oèito imenovan po svom»otkrivaèu« negdje na Pacifièkoj obali dalekeAmerike. Izbliza æete ga lako prepoznati poumanjenoj verziji èešerèiæa – dakle, manje-višeizgleda kao èempresov ali velièinom je bliželješnjaku nego orahu.

Izdaleka je stvar malo problematiènija, alivrlo rješiva. Ako ste na kontinentu i vidite neštonalik èempresu – vjerojatno je to paèempres.Meðutim, ako je vrh obješen, a i vrhovi granèicavise, tad je to sigurno paèempres.

Druge vrste, osim Lawsonova? Ima još se-dam vrsta paèempresa, ali su kod nas vrlorijetki. Veæi »problem« za poznavatelje su kul-tivari, dakle uzgojeni razni primjerci razlièitihoblika, velièina i boja. Njih ima više od 200 ipaèempres se smatra jednom od najraznolikijihukrasnih vrsta.

A što ako vrhovi nisu prevješeni? Vjero-jatno je rijeè o tuji. Da bi èovjek bio sigurniji

valja se približiti i potražiti èešere. Tuja naimenema èešer koji bi lièio na èempresov, veæ èeše-rèiæ koji se sastoji tek od nekoliko ljusaka. A koje je koja tuja – to je problem. Najèešæe suamerièke tuje (Thuja occidentalis), ali ima dosta i orijentalnih. Osim ove dvije poznate sujoš èetiri vrste, ali opet su ljudi umiješali prstepa je samo kod amerièke tuje uzgojeno preko120 kultivara razlièitih boja i oblika. Kad na tododate odlièno podnošenje obrezivanja i obli-kovanja, teško æete po obliku prepoznati tuju.

Je li time gotova prièa o »ljuskavolisnom«drveæu? Zapravo i ne! Pogotovo ne za planina-re. Postoje i biljke iz roda Juniperus, ili po naški– borovice (PAZI! borovNice su nešto sasvimdrugo i iz njih se rade sokovi i marmelade).Neke vrste borovica vrlo su sklone svoje iglièa-vo i bodljikavo lišæe preoblièiti u posve ljuskavoi time postati vrlo sliène èempresima.

Svi znamo bar dvije borovnice po lošem –tko se nije izbo provlaèeæi se kroz šmriku naMediteranu ili klekui kleèicu u kontinentalnimplaninama (plave bobice). Tko nije stradao odnjihove arome u Antinoj brinjevaèi? E, njihdvije nisu sporne – vrlo su èeste i uvijek bodlji-kave. Ali, pravi planinar morao bi znati dabiljka ljuskavih listova na koju nailaze u visokimplaninama iznad 1400 metara nema veze saèempresom veæ je prva rodica borovici. To jeplaninska somina, ljuskava vrsta borovice, kojana europskim planinama dolazi i do 2400 meta-ra visine, a kod nas samo do 1860 metara (barteoretski). Isto tako, uz obalu možete naiæi navrlo sliènu primorsku sominu. Za obje je zanim-ljivo da su vrlo smrdljive i vrlo ih vjerojatno nebiste željeli okusiti u brinjevaèi.

Pitate: ima li još sliènih biljaka? Ne pitajte!

105

Paèempres Somina Tuja

http://www.sumfak.hr/%7Edendrolo2/atlas.htm

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 105

Nakon prvih nešto laganijih prièica o zgo-dama vezanim uz prijevoz (a nisam jošni spomenuo kako je jednom cijela

ekipa od osam planinara zaustavila traktor sprikolicom i povezla se od Ogulina do Bjelskogna putu za Klek!), stižu one malo teže i ozbilj-nije. No, treba i njih èuti... i izvuæi pouke. Mi-slim da sam ih ja izvukao (kuc-kuc o drvo!), jerse nakon nekoliko mojih ozljeda i ozljeda mojihsuputnika tijekom poèetnih godina planina-renja posljednjih godina nije dogodilo ništaslièno.

Maksimirski maratonOva prièa nema veze s ozljedama, ali je

ipak treba èuti...Oni upuæeniji u zbivanja oko planinarskog

svijeta (a tu ubrajam i èitatelje »Hrvatskogplaninara«, koji je veæ pisao o tom fenomenu)veæ znaju dosta o planinarskim odnosno trek-king utrkama i maratonima. Kod nas je po-sljednjih godina dosta popularnosti pridobilaTrekking liga Sedam planina (vidi http://www.adventure-sport.net) u kojoj se natjeèu planinarii maratonci u što bržem prelasku neke planine,uz obilazak usputnih kontrolnih toèaka. No,manje je poznato da je takvih manifestacija biloi u jugoslavensko doba, a najpoznatija je bilaFruškogorski maraton (koji i sad postoji, pogle-dajte na webu http://www.psdzeleznicarns.org.yu/frmaraton/fruskogorski_maraton.htm) pod tadaprigodnim motom »82 kilometra za drugaTita«. O imenu neæemo raspravljati, no samsadržaj, »planinarska utrka«, èesto je privlaèiomlade i malo manje mlade planinare pune

energije i želje za dokazivanjem i ispitivanjemsvojih granica, tako da i Zagrepèani nisu bilirijetki gosti tog maratona.

Davne 1990. godine, nakon jednog prela-ska Medvednice s kraja na kraj u jednom dahu,nagovorili su me prijatelji na sudjelovanje u ma-ratonu. »Ajmo malo, nije teško«, rekoše oni imi krenusmo. I nije bilo tako teško – ishodaosam 82 kilometra u 17 netto sati hoda (23 sata,ako ukljuèim i odmore), zauzeo sam èasno sto-sedamdesetineko mjesto (od više od tisuæu su-dionika). Nakon maratona nam zaista nije biloviše do nikakvih napora. Uvalili smo se u No-vom Sadu u putnièki vlak za Zagreb i laganokunjali dok nas je vlak drmusao sve bliže i bližekuæama.

U to doba stanovao sam u blizini Dotršèin-ske šume i nije mi se uopæe dopadala pomisaoda æu morati prvo na tramvaj, pa na autobus inakon toga još 15 minuta pješice do kuænogpraga – da se mene pitalo, odabrao bih telepor-taciju kao sredstvo putovanja... no, stvarnost jebila surova i morao sam protegnuti bolne nogei ukrcati se u tramvaj u kojem se ni tada kao nisada nije èesto sjedilo.

Do Kvatriæa je sve bilo po planu, no naKvaternikovu trgu pozvao nas je tramvajac daizaðemo iz tramvaja i da nastavimo pješice.Rekao je samo »Ne vozimo dalje«. »Eh, ti kva-rovi«, mislio sam i veæ proklinjao predstojeæušetnju do Svetica i najbližeg pogodnog auto-busa. Krenuo sam i išlo je nekako kad su semišiæi malo ugrijali. No, opæa ulièna atmosferaje bila nekako èudna – sve je bilo puno ljudi. U blizini stadiona NK »Dinamo« gužva je bila

106

DOŽIVLJAJI JEDNOG VOÐE PUTADOŽIVLJAJI JEDNOG VOÐE PUTA

Zgode i nezgodes planinarskih putovanjaDrugi dio

Vanja Radovanoviæ, Zagreb

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 106

još i veæa... »Ah, još i to, utakmica«, pomislih ividjevši gomilu ljudi na autobusnoj stanici od-luèim krenuti pješice preko maksimirske šumepa – tko živ tko mrtav.

No, atmosfera u šumi bila je još èudnija –prvo sretoh nekako nemirnu grupicu navijaèasa šalovima i zastavama (u to doba navijaèkiekscesi nisu bili ni približno takvi kao sada)kako nekamo brzo hodaju umjesto da kaoobièno pripiti bauljaju po parku. Uslijedili sususreti s 2–3 grupice policajaca (milicajaca,odnosno murjaka u tadašnjem žargonu) koji sudosta opako djelovali. Hmm... Nakon toga su2–3 grupice navijaèa protrèale, pa zatim opetponeka milicijska patrola. Uglavnom, sve jeizgledalo kao da se igraju lovice po šumi.

To mi se nije baš sviðalo, pogotovo što sasvojim ruksakom i gojzericama oèito nisampripadao ni jednoj ni drugoj grupi, pa je moglopasti i jednima i drugima na pamet da me malonalemaju... èisto onako, iz sportskih pobuda.Stoga sam odabrao najskrovitije stazice kojesam poznavao zahvaljujuæi svom djetinjstvu utom kvartu i ipak izašao iz šume bez bliskihsusreta s jednima ili drugima. Nije mi baš bilosvejedno za tog prelaska šume, no još me višemuèilo što se u stvari dogaða.

Kad sam došao kuæi pitao sam roditelje štoje na stvari, no nisu ništa znali, pa sam ondaukljuèio radio i sve se razjasnilo. Cijeli ovajdogaðaj se odigrao 13. svibnja 1990., na dan kadse igrao derbi tadašnje YU-nogometne ligeDinamo – Crvena Zvezda i kad su se odigralidobro nam poznati neredi i milicijska interven-cija protiv Dinamovih navijaèa.

A sve baš na dan kad su me noge boljeleviše nego ikada u životu.

Nemilosrdne Julijske AlpeMoj prvi pravi alpski izlet (i to odmah kao

organizator!) bio je 1992. godine. Išli smo više-manje klasiènim smjerom Vrata – Triglav –Prehodavci – Špièje – Triglavska jezera – Bo-hinj. Bilo je to pet dana poezije: sunce bezoblaèka, daleki vidici, jedino je poveæa gužva udomovima povremeno kvarila alpsku idilu.

Na drugi izlet se nije dugo èekalo i naspetoro prijatelja u srpnju 1993. krenuli smoposjetiti Škrlaticu, Razor, Kanjavec, Fužinske

planine i Krn. Prvi dan je bio kao iz kalendara,no, na žalost, na tome je i ostalo.

Sljedeæi dan, kad smo se spremali iz Pogaè-nikova doma na udarni uspon na Škrlaticu,osvanuo je u oblacima. Krenusmo mi usprkosnjima, no kad zaèusmo gromove u pola 9 ujutro,nije nas dugo trebalo nagovarati na povratak.Èekasmo i èekasmo kišu u domu, no od njeništa. Na kraju se èak i malo razbistrilo pa smonakon ruèka krenuli na Razor i Planju okokojih su se igrali oblaci. Ti su oblaci stvorilineke od najljepših prizora što sam ih vidio uAlpama. Vrhovi su osvojeni i vratili smo se udom s mišlju da sutradan krenemo prekoPihavca i Luknje na Doliè.

No, jutro je opet osvanulo oblaèno pa samse odluèio za »ziherašku« verziju preko Bivkapod Luknjom. Jest da je dosadnije, ali je makar

107

U Julijskim Alpama (kod Planje)

VA

NJA

RA

DO

VA

NO

VIÆ

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 107

sigurnije ako opet zapucaju gromovi ili krenekiša. Krenusmo mi dolje, kad li se nakon polasata hoda jedna se naša èlanica (toènije mojasestra) poklizne i padne. Koljeno joj je i prijebila bolna toèka, no ovaj ju je pad zbilja sredio:koljeno je bilo uganuto. Što sad? Podijelismostvari, ja je uzeh pod ruku i korak po korak spu-stismo se mi za sat i pol do Aljaževa doma.Panike nije bilo, koljeno iako napuhnuto ipomalo plavo, nije izgledalo strašno i ona seodluèi vratiti sama u Zagreb.

Pronašli smo joj prijevoz èak do Ljubljane(ljubazni Ljubljanèanin ju je otpremio automizravno u vlak), a mi smo nastavili junaèkimkorakom preko Bivka nazad na našu trasuprema Luknji i Dolièu, gdje smo po mom raèu-nanju trebali doæi s prvim mrakom.

Kod Bivka se nebo opet smrknulo, noBivak je bio prepun i, blago reèeno, smrdljiv,tako da smo bez puno razmišljanja krenulidalje. Pa neæe valjda danas padati kad je juèersve prošlo tako miroljubivo... mo’š mislit. DoLuknje je još bilo OK, no pola sata zatim spojilisu se nebo i zemlja, udarile su munje i gromovite zatim pljusak bez milosti. Treštalo je na svestrane i samo smo èekali hoæe li nam neki odtih prasaka biti zadnji u životu. No, sreæa volihrabre (i bedaste) i nekako smo se mokri iumorni dovukli do Koèe na Dolièu negdje oko23 sata naveèer.

A u domu mrak i tišina. Pokucasmo. Jednom.Dvaput. Više puta. Pa nije moguæe da usredljeta nema nikog u domu!?! Ima, ima, zaèusmotada milozvuèan i ne odviše prijateljski glas do-marke, koja nas je upitala koji nas vrag nosi uto doba i po tom vremenu u njen dom. Isprièalismo joj ukratko našu storiju, uz njezino gunða-nje ipak smo izmolili topli èaj, a dobili smo ikrevete (poznavaoci tog doma znaju kakvi su tokreveti – velièina XXS, pa nisam mogao ispru-žiti svojih 180 cm). Sve zajedno od cijele grupeskucali smo nekoliko suhih majica i ponekehlaèe – sve drugo je bilo potpuno mokro iakose nalazilo u vreæama, ali voda je pronašla inajmanju rupicu ako je takva postojala. Nakoninventure suhih stvari legosmo na zasluženipoèinak.

Inaèe, alpski veterani znaju da taj dom bijene baš dobar glas i da nije jednom osvojio ne-slavnu titulu najneljubaznijeg alpskog planinar-skog doma u Sloveniji. To može potvrditi ijedna moja prijateljica Slovenka koja je jednomdrugom prilikom u grahu našla pribadaèu – etodokaza da se ne radi o netrpeljivosti na nacio-nalnoj osnovi. Jutarnja atmosfera nije bila ništaljubaznija od veèernjeg doèeka, u peæi je tektinjala vatra na kojoj bi se naša odjeæa sušila jošdanima, hrana nije bila ne znam kakva i iskori-stili smo prvi kišni predah za nastavak putaprema Vodnikovoj koèi.

108

Triglav od Vodnikove koèe

VA

NJA

RA

DO

VA

NO

VIÆ

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 108

Naravno, èim smo napustili Doliè, kiša jeopet poèela, no nije nam bilo do povratka. Stigli smo opet dobrano namoèeni u Vodni-kovu koèu, no tamo je peæ grijala punomsnagom, domarka je bila ljubazna i èak nam seèinilo da i pivo ima bolji ukus. Cijeli dan smose sušili, igrali društvene igre, èitali i izležavalise, dok je vani rominjala kiša.

Sljedeæi dan se razvedrilo, bili smo suhi izadovoljni te krenusmo putem preko Fužinskihplanina i Crnog jezera za Bogatin. Ako izuz-memo neželjeno osvjetljavanje jednog filma,ništa se više neugodnog nije dogodilo.

No, kod Bogatina jednoglasno smo zaklju-èili da nam je dosta Alpa za taj put i umjesto zaKrn produžismo za Komnu pa za Bohinj i kuæi.

Nemilosrdne Grobnièke AlpeTko kaže da se nevolje mogu dogoditi samo

u Alpama ili negdje daleko od civilizacije? Èaki u Grobnièkim »Alpama« nadomak Rijekemalo je potrebno da se doživi pustolovina i tojoš protiv svoje volje.

Sve je bilo jako nalik pustolovini iz Julijaca– opet je bio srpanj, opet je vremenska pro-gnoza bila nejasna, samo je društvo ovaj putbilo nešto brojnije (10 duša), a odredište su biliHahliæi. Plan za uspon: Mudna dol.

Iz Potkilavca nas je ispratilo u rano prije-podne malo sunca i nailazeæi svijetli oblaci. Veæoko podneva se nebo natmurilo, no, mislili smo,izdržat æe do doma. Vraga – veæ negdje nasredMudne doli poèela je sitna kiša, a na krajuklanca voda je polako curila dnom dok smoodraðivali zadnju sajlu i mislili što nam je sveto trebalo.

Kiša se pretvorila u pljusak i vidio sam daje vrag odnio šalu, a dom je još tako daleko.Naredim povratak grebenskom stazom, gdje sunas uz pljusak zabavljali i gromovi – opet jepraštalo na sve strane i držali smo fige u džepo-vima da nas sveti Ilija ipak poštedi. Poštedionas je te smo živi i sasvim promoèeni ipak stiglido ulaza u klanac... no, tamo je iz klanca veætekla bujica smeðe prljave vode dubine prekokoljena (a bilo me je strah i pomisliti kako jetad izgledalo usred kanjona, na sajlama i loj-trici...). A mi moramo preko, prema Potkilavcu.

Krenuli smo polako preko bujice držeæi se zaruke i sve je bilo dobro dok nije došao red nanašu kolegicu Božicu koja se okliznula u prlja-voj vodi i uganula nogu. Opet koljeno... Uf!

Izvukli smo je i ekipa brzohodaèa je pohi-tala u Potkilavac da naðe nekog s višim automda je odveze kolskim putom do civilizacije.Ubrzo smo našli èovjeka kojem nije bilo žaosvoje škode, odvezli smo se do klanca kolskimputom, ukrcali Božicu – i pravac rijeèka bol-nica. Operacija nije bila potrebna, no gips jepoduže vrijeme krasio njeno koljeno.

Mi smo uz zrake veèernjeg sunca završiliizlet višesatnim èekanjem na kolodvoru i razmi-šljanjem kako smo u stvari ipak još dobroprošli.

109

Kameniti krš Paklena pod Obruèem

ŽELJ

KA

KA

SA

PO

VIÆ

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 109

RAZMIŠLJANJERAZMIŠLJANJE

Probudi me hladnoæa u spavaæoj vreæi.Proljetno je doba, a noæne i jutarnje tem-perature nisu u to doba na Risnjaku oso-

bito visoke. Do mene su veæ budni prijatelji ikao da jedva èekaju da me istjeraju iz vreæe.Sinoæ sam im obeæao da æemo, ako jutro budebistro, otiæi na vrh Risnjaka i na njemu doèekatiprve sunèane zrake novoga dana. Nisam to bašmislio sasvim ozbiljno, ali u ovom trenutku tozapravo i nije važno. Živo šaranje snopovimabaterijskih svjetiljaka po spavaonici dovoljan jeznak da nisam jedini koji bi želio doživjeti jutronovoga dana na vrhu.

Hvatam fotoaparat i žurim da vidim moželi se što snimiti. Prošlih je dana nebo bilozaodjenuto oblacima, tek tu i tamo izvirilo bimeðu oblacima malo nebeske modrine. Tek sinoæoblaci su se razišli i sada je nebo nad Gorskim

kotarom okupano onim jarkim, posebnim jutar-njim plavetnilom koje se može vidjeti samo uplaninama. Na obzoru se javlja rumenilo i obrisipoznatih i dragih planina uskoro æe biti oba-sjani prvim sunèanim zrakama.

Eh! Ako ste kada doživjeli onaj osjeæaj davas planina potpuno zaokupi i iznenadi ljepo-tom i snagom èistoæe, onda znate na što mislim.To je onaj osjeæaj koji uèi da vrijedi voljeti svijetu kojem živimo, uèi voljeti ljude s kojima živimoi voljeti život koji živimo. Ima u njemu radostiotkrivanja i stvaranja jer to je isti onaj osjeæajšto ga ima svatko ostvarujuæi svoj cilj: posve-mašnja ispunjenost, savršena sreæa, u kojoj ništaviše ne nedostaje.

Volim te trenutke kad se u planini mogupotpuno posvetiti mislima i osjeæajima. Planin-ski sutoni i svitanja poput ovog uvijek me

Ono što nas èini sretnimaAlan Èaplar, Zagreb

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 110

111

podsjete da ne postoji smislenija i ljudskijapojava na ovom planetu od ljudske potrage zasreæom. Zato prihvaæam izazov i prepuštam seljepoti koja me okružuje, uranjajuæi u sanja-renje, maštanje i razmišljanje.

Postoje mjesta i putovi kamo odlazim kadosjeæam potrebu obnoviti taj osjeæaj, podsjetitise da sam u biti sretno biæe. Obožavam osluški-vati šumu kad ujesen leprša žuto lišæe, prolazitiplaninama zimi kad s neba sipe bijele pahulje,volim tiha planinska svitanja, povjetarac na pla-ninskim vrhuncima, volim trenutke kad moguprepustiti svoje lice suncu, osjeæati se bezgra-nièno slobodnim – i pritom biti svjestan svojesreæe. I doista, èim naèas ostavim sav teret štoga vuèem sa sobom, osvrnuvši se oko sebeodmah poèinjem opažati obiène male stvarikoje inaèe gotovo ni ne primjeæujem.

Uživanje u planinama i ljubav prema novimspoznajama nauèili su me živjeti smireno,voljeti svijet takav kakav jest, osluškivati živottamo gdje je on bezoblièan, a pronaðene rado-sti doživljavati kao svoju najdublju bit. Baš zatoja sam sretno biæe. Ako ni zbog èega drugoga,onda zato što sam ovdje, svjestan sebe, slobo-dan, zdrav, takav kakav jesam – jednostavnozato što želim i mogu biti sretan.

Svi tragamo za sreæom. Ima ih koji je tražecijeloga života, a beskrajno su joj daleko, jerona nije ostvarenje ciljeva i želja kako se to èe-sto èini dok prignjeèeni nevoljama žurimo unove nevolje. Naprotiv, to je skriveno bogatstvopristupaèno svima koji ga znadu pronaæi, pre-poznati i èuvati negdje duboko u sebi. Sreæu netreba tražiti daleko u svijetu, jer ona je tu, u nama.

Sjaji se jutarnje nebo nad Gorskim ko-tarom. Pod Uèkom još trepere svjetla opatijskerivijere, a cestom u dubini vijugaju stotine svje-tala. Ništa osim toga ne odaje da dolje teèe onajobièni, svakodnevni život. Koliko obièan trenu-tak, a opet poseban i jedinstven!

Stojim tako na vrhu Risnjaka zaokupljenbistrinom jutra i radošæu trenutka. Do mene suprijatelji. Poznajemo se, a opet, èini se da nikadnismo bili toliko bliski kao u ovom trenutku kadprvo sunce dodiruje obale Kvarnera i šumskaprostranstva pod nama. U pogledima im èitamisti taj osjeæaj; svi kao da se razumijemo i bezrijeèi. Razumijemo se, doista, jer planina na-graðuje našu ljubav darivajuæi nas prizorom kojise ne zaboravlja. Baš to, ti kratki planinski tre-nuci, nadahnjuju nas za život i èine sretnima.

Preèesto nismo svjesni koliko je dragocjenata naša ljubav prema planinama!

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 111

Dana 14. sijeènja 2006. dogodila se u blizini Sv.brda na Velebitu velika tragedija u kojoj je smrtnostradalo troje planinara. Iscrpno izvješæe o tijekuakcije njihovog spašavanja, objavljeno je u prošlombroju HP. Dvadeset dana nakon toga jedna je dnevnatiskovina za 3 kune, èije navode nije prenio ni jedanozbiljan list u Hrvatskoj, izvela do sada najbrutalnijimedijski linè na Hrvatsku gorsku službu spašavanja(HGSS). U èlanku je ciljano nanijela štetu ugleduHGSS-a i njenom proèelniku, i to na taj naèin da sejedna vrlo struèna, brzo provedena i požrtvovna ak-cija spašavanja, nažalost sa smrtnim ishodima, poku-šala falsificirati i prikazati kao uzrok tragedije. Moždasu èak i neki lakomisleni pojedinci u svojim naknad-nim »generalskim raspravama nakon bitke« dali po-voda tiskovinama uvijek gladnima senzacija. Moždanisu razumjeli da je spašavanje ozbiljan i opasan po-sao i da se time bave oni koji to najbolje znaju, izakojih stoji struka, iskustvo i meðunarodno priznate re-ference, ali prvenstveno oni koji su odgovorni premaživotima svih sudionika u spašavanju – i unesreæenihi spašavatelja – i vlastitoj organizaciji.

Premda se tragedija veæ dogodila u trenutku kadje HGSS doznao za nesreæu i pokušao na najodgovor-niji i najstruèniji naèin smanjiti njene razmjere, u na-slovu žute tiskovine piše: »Ovi planinari su moglipreživjeti«. Tako piše bez ikakvog upitnika! Uz slikeunesreæenih na Svetom brdu objavljen je i broj djecekoju su naši pokojni prijatelji ostavili za sobom. Uzbeskrupuloznu zloupotrebu tuðe tuge i nesreæe, zlora-bi se èinjenica da je voða akcije zapravo postupio najedini ispravni naèin: odgovorno i po svim pravilimastruke. Nije htio usmjeriti helikopter u zahtjevnu iopasnu helikoptersku akciju spašavanja bez kvalifici-rane ekipe, specijalizirane opreme, radio veze (airband) i lijeènika, jer za takvo što nije bilo razumnogopravdanja.

Naime, stjecajem okolnosti, toga su se trenutkagotovo svi licencirani letaèi spašavatelji iz Hrvatske isva potrebna oprema nalazili u Makarskoj, samo 15minuta leta dalje od Splita, okupljeni na meðunarod-nom seminaru o helikopterskom spašavanju. I na tomvremenu se zasniva »strategija traženja greške«, takokonstruirana da æe uæi u anale apsurda i nemorala.Jer, da je voða akcije spašavanja drugaèije postupio,bio bi u ozbiljnom sukobu sa strukom, vlastitom

savješæu i zakonom. Naime, u svijetu se helikopterskaspašavanja tretiraju kao operacije visokog rizika ukojima mogu sudjelovati samo za to kvalificiraneosobe. Bez toga, pri uvjetima kakvi su tada vladali uplanini (jak vjetar na udare, reljefne prepreke i nemo-guænost slijetanja), helikopter ne bi mogao pristupitimjestu nesreæe i spašavanju i pokušaj bi vrlo vjero-jatno završio padom helikoptera te gubitkom posadei svih spašavatelja. Nažalost, povijest helikopterskogspašavanja u svijetu prepuna je takvih tragiènih pri-mjera i svake godine na kongresima svjetske spasi-laèke asocijacije IKAR-CISA analiziramo po desetaktakvih dogaðaja. Možda je baš takav nesretan ishodpriželjkivao ovaj »novinar« jer bi to svakako bila jošveæa senzacija od »samo« troje mrtvih ljudi u planini.

Ovoga su puta ipak u laži bile doista kratke noge.Nalaz obdukcije koju su izvršili uvaženi struènjaci –lijeènici, profesori i sudski vještaci – pokazuje da je tih15 minuta bilo potpuno nevažno jer s ozljedama kojesu imali stradali planinari, a pri niskoj temperaturi,vjetru i na hladnoj podlozi, nitko ne bi mogao preživ-jeti veæ u trenutku pada ili malo nakon toga, a pad sedogodio više sati prije no što je HGSS uopæe obaviješ-ten. Na stranu i to što se nije radilo o spašavanju ozli-jeðenih na poznatoj lokaciji, nego o neoèekivanojmisteriji i groznièavoj potrazi za trojicom ljudi.

Velika laž s vrlo kratkim nogama je i podmetnutateza o nekoj alternativi u obliku »zadarske ekipe«HGSS-a, koja je bila bliža Svetom brdu i koja je na-vodno mogla izvesti potragu i spašavanje na neki boljii brži naèin. To svakako nije poteklo od nekoga tko serazumije u tehniku spašavanja, premda se u tiskovinifalsificiraju izjave neke nama nepoznate zadarskeekipe, jer je Stanica HGSS Zadar sudjelovala u svimsegmentima akcije, pa i pri izvlaèenju tijela unesreæe-nih sljedeæeg dana, dakako, u okvirima svojih zvanjai važeæih licenci. Uz to, helikopterska akcija nije imalaalternative jer bi klasièan pristup mjestu nesreæe iuspon trajali znatno duže. Jedino je helikopter mogaoubrzati lociranje mjesta nesreæe, pristup prve medi-cinske pomoæi, brzu evakuaciju s opasnog mjesta tebrz i najmanje škodljiv transport u bolnicu. Nažalost,helikopter nije autobus koji po Velebitu može sletjetii transportirati nekoga s mjesta na mjesto, niti sespašavanje iz zraka može izvršiti bez kompletneopreme.

112

STRATEGIJA BEŠÈAŠÆATUŽNI EPILOG TUŽNOG DOGAÐAJA NA SVETOM BRDU

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 112

S helikopterom u zraku, uz nepredvidljive udarevjetra i u blizini reljefnih prepreka na planini, ukrca-vanje i iskrcavanje delikatne su i opasne operacije istoga ih ne smiju obavljati osobe bez kvalifikacija pro-pisanih meðunarodnim zakonima o reguliranju zraè-nog prometa. Zadrani, naravno, nisu nesposobni, na-protiv, i oni su gorski spašavatelji, ali naprosto nisu li-cencirani za to, pa ni po zakonu ne smiju sudjelovatiu takvim helikopterskim akcijama. A zašto to nisu li-cencirani i zašto je licenca letaèa spašavatelja takorijetka u HGSS-u, odgovor bi upravo trebao datinetko drugi. HGSS i njen proèelnik to pitanje javnopostavljaju veæ punih desetak godina. Helikopteri zaobuku i produživanje licenci HGSS-u su veæ dugoteško dostupni. U prošloj godini u tu svrhu nismoimali ni jedne jedine minute leta, a sve naše još uvijekvažeæe licence steèene su u inozemstvu, na privatnimhelikopterima ili èak na helikopterima SFOR-a. Akose to hitno ne promijeni, veæ sutra možda uopæe neæeni biti moguæe nekoga u planini spasiti helikopterom.Zato je ovaj novinarski napad èista zamjena teza. Pro-zivati treba one koji nisu odradili svoj posao; proèel-nik HGSS-a ih je možda i preèesto prozivao, no bezuspjeha.

Velebit na dan nesreæe nije bio gostoljubiv i zatose dogodila nesreæa našim planinarima. Nažalost, ovajput ih nismo mogli spasiti, ma koliko smo se iskrenoi požrtvovno borili za njihove živote, pa i po cijenu vla-stitih rizika i ozljeda (a bilo ih je). Bili bismo neizmjer-no sretni da im se nesreæa nije ni dogodila i da ih jošdugo možemo sretati po planinama, no, nažalost, ne-mamo moæ oživljavanja ljudi.

Razumijemo potrebu nekih »novina« za senza-cijama koje prodaju novine, ali uz cijenu da sve zapr-ljaju, bace pod noge, da zlorabe èak i obiteljske trage-dije i uvlaèe u svoju prièu baš one koji jedino zahva-ljujuæi visokom moralu mogu funkcionirati, one kojispašavaju ljudske živote bez ikakve naknade i uz rizikgubitka vlastitog života, vjerojatno je svjetski rekordnemoralnosti u novinarskoj struci. Zapravo HGSS dosada nije imao ništa drugo (za razliku od drugih insti-tucija i službi), osim svoje struènosti i etiènosti, i natome se temeljio spas tisuæa ljudi. Samo strukom ivisokom ljudskom motivacijom, nadoknaðivan jenedostatak sredstava i ostale potpore, koja je u pra-vilu izostajala. Zahvaljujuæi struènosti, etiènosti i mo-ralu uspijevali smo uèiniti i ono što drugi nisu mogli.

Oèito je da HGSS svakim danom dobiva navažnosti i to možda nekome smeta. Svojom uèinkovi-tošæu postao je iznimka u našem društvu, a svojommoralnom vertikalom trn u oku onima koji razinumorala žele mjere svojom mjerom. Bilo je samopitanje vremena kad æe netko poželjeti vlastitom

prljavštinom šarati po ovom èistom i bijelom prostorubez mrlja. Ne bismo se ni osvrtali na takve osobnenasrtaje u žutom tisku da ne postoji velika opasnost ineprocjenjiva šteta za one kojima æe ubuduæe trebatinaša pomoæ. Tko može ima koristi od razaranja jednepotrebne Službe koja veæ 55 godina èasno odraðujeono što nitko drugi neæe ili ne može? Tko æe ubuduæei pokušavati spasiti nekoga (volonterski i uz vlastiterizike), kad ga se može proglasiti ubojicom i sumnjiv-cem èak i onda kad utvrðene èinjenice dokazujusuprotno? Tko æe sutra vjerovati u našu struènost –koja je priznata èak i u svijetu – kad tu struka bezikakve krivnje netko valja u blatu? I kako dalje i štoæe biti s motivacijom pripadnika HGSS-a, ako morajustrepiti od ovakvih èudovišnih konstrukcija?

Isprièavamo se obiteljima poginulih planinara štosu ih neki »ljudi« i neke tiskovine nepotrebno uznemi-rili i primorali da još jednom nepotrebno proživesvoju, možda tek neznatno zalijeèenu bol i gubitak.Ono što je bilo napisano osjeæamo kao ni s èim zaslu-žen žig, žig koji æe boljeti sve pripadnike naše Službedo kraja naših života.

Hrvatska gorska služba spašavanja

113

Helikoptersko spašavanje bez sumnje je najopasniji i najrizièniji oblik spašavanja

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 113

114

»Koliko god moj život bio težak i patnièki, on imasvoje ljudske i socijalne vrijednosti. Zbog porijekla,zbog školovanja, studiranja, ostajanja bez posla, jasam ipak sretan i ponosan« – rijeèi su èovjeka koji jeunatoè mukotrpnom životnom putu dio života posve-tio i požeškom planinarstvu. Nije mu ni sada lako jerje zaposlen kao sveuèilišni profesor na Pravnom fakul-tetu u Osijeku, a kao predsjednik Hrvatskog planinar-skog društva »Sokolovac« – i to treæi put! – snosiodgovornost za društvo sa stoljetnom tradicijom.Neka njegov životni put i doprinos hrvatskom plani-narstvu oslika ovih nekoliko redaka.

Rodio se 9. listopada 1942. u autohtonoj seoskojobitelji u Batrini, na obroncima Požeške gore, u onojistoj iz koje potjeèe i Stjepan Lovriæ - Stipa, obnovi-telj požeškog planinarstva 1950. godine, zaslužan zaizgradnju Planinarskog doma u Velikoj prije nekihpola stoljeæa. Nakon uèiteljske škole u SlavonskomBrodu radi nekoliko godina kao uèitelj, a 1968. seposveæuje društveno-politièkom i kulturnom radu, tepostaje tajnik Kulturno-prosvjetne zajednice u Požegi.U najteže vrijeme aktivno se ukljuèio u rad Saveza ko-munista, doživljava slom Hrvatskog proljeæa i raznaproganjanja, tako da dvije godine ostaje bez posla istana. U meðuvremenu je diplomirao na Filozofskomfakultetu u Zagrebu (sociologiju i filozofiju), potomzavršio postdiplomski studij u Osijeku i radio kao pro-fesor u Slavonskom Brodu. Nakon osamostaljenjaHrvatske postaje ravnatelj Srednjoškolskog centra uPožegi, ali je opet – zbog »politièke nepodobnosti« -morao veæ nakon tri mjeseca odstupiti, a nakon go-dinu dana ostao je i bez posla (drugi put i to opet zbogpolitike!). Odiseju nastavlja na Strojarskom fakultetuu Slavonskom Brodu i Elektrotehnièkom fakultetu uOsijeku. Danas radi kao profesor sociologije na Prav-nom fakultetu u Osijeku, gdje je i doktorirao.

Veæ zarana se ukljuèuje u kulturno-umjetnièkirad, osniva izviðaèku organizaciju, bavi se rukometomi osniva omladinsku sekciju u PD »Dilj-gora«, nopunom se snagom posveæuje planinarstvu kao èlanHPD »Sokolovac«, osobito na izgradnji planinarskekuæe »Trišnjica«. Nakon osamostaljenja Hrvatskemogao je konaèno biti biran i u vodstvo društva. U razdoblju od 1994. do 2002. – kad je Lovriæ biopredsjednik »Sokolovca« – društvo je postalo izuzetnoaktivno i postiglo znaèajne uspjehe: nove društveneprostorije u gradu, proslava planinarske stoljetnice,

Dan hrvatskih planinara s tri tisuæe planinara iz cijeledržave, Okrugli stol o razvitku planinarstva itd. Vrhunacje bio 1998. kad je HPS proglasio »Sokolovac« naj-uspješnijom planinarskom udrugom godine, a predsjed-niku Lovriæu dodijelio priznanje za iznimno zalaganje.Godine 2005. Lovriæ opet postaje predsjednik i zapo-èinje nekoliko znaèajnih akcija: obnovu planinarskogdoma »Lapjak« u Velikoj, ureðenje Planinarskogkluba u gradu te uknjižbu nekretnina u Velikoj i graduiznad Trga sv. Trojstva u Požegi (blizu 8 ha). Recimokako je Lovriæ ne samo sprijeèio otuðenje doma»Lapjak«, nego i sudski ishodio više od 350.000 kunaodštete zbog lošeg gospodarenja domom prijašnjegzakupnika. Spomenimo još da je Lovriæ bio organiza-tor masovnih planinarskih priredbi »Papuèki jaglaci«,»Martinjski izlet«, »Put fra Luke Ibrišimoviæa« i sto-tina društvenih izleta, utemeljitelj visokogorskog pla-ninarstva u Požegi (pohodi na Kilimanjaro, Ande,Etnu, Gran Sasso d'Italia, Olimp, Visoke Tatre, Dolo-mite itd.), autor knjige »Kilimanjaro, Kilimanjaro« ipisac zapaženih priloga u Hrvatskom planinaru(Vodièi izleta, hvala vam; Predsjednik planinarskogdruštva; Kronièar planinarskog društva itd.).

Na kraju valja reæi i to da je obitelj Lovriæ, s de-setak èlanova u HPD »Sokolovac«, prava planinarskaobitelj.

Od brojnih priznanja što ih je dobio prof. Lovriænajvažnija su: Zlatni znak HPS-a i diploma »StjepanLovriæ - Stipa«. prof.dr. Željko Poljak

DR. ANTUN LOVRIÆPO TREÆI PUT PREDSJEDNIK »SOKOLOVCA«

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 114

115

Prije nekoliko godina Komisija za planinarskeputove HPS-a pokrenula je akciju izrade i postavljanjametalnih žigova na vrhove hrvatskih planina. Iako jeotisak gumenih žigova kvalitetniji, ti se žigovi èestootuðuju i ošteæuju, pa je zakljuèeno da je pogodnijepostavljati trajnije metalne žigove. Cijena izrade jed-nog metalnog žiga je podjednaka cijeni tri gumenažiga, tako da je u konaènici za duže vremensko razdo-blje višestruko povoljnije postavljati metalne žigove.

U prošloj godini izraðeno je 36 trokutastih me-talnih žigova za teže dostupne vrhove na jadranskimotocima, Velebitu i Biokovu. Proteklih godina i neko-liko planinarskih društava postavilo je metalne žigovena vrhove u svom okruženju. HPD »Zagreb-Matica«postavilo je okrugle metalne žigove na sve vrhove kojisu KT Goranskog planinarskog puta i Planinarskogputa »Velebno«, a HPD »Mosor« je u postupku po-stavljanja metalnih žigova na Mosoru. Vrijedno jeistaknuti i Javnu ustanovu Park prirode Papuk koja jepostavila planinarske žigove na svom podruèju.

Komisija za planinarske putove HPS ima namje-ru postaviti žigove na preostale KT u suradnji s plani-narskim društvima i na taj naèin postupno zamijenitigumene žigove metalnima. Zainteresirana planinar-

ska društva mogu dogovoriti izradu metalnih žigova zasvoje lokalne obilaznice preko Komisije za planinar-ske putove.

Da biste utisnuli metalni žig na vrhu, trebateponijeti jastuèiæ za žigove, jer ih na vrhovima obiènonema ili su suhi. Za vlaženje jastuèiæa umjesto boje zagumene žigove bolje je koristiti boju za èeliène žigovei numeratore, koja se sporije suši, a otisci su bolji.

Obilazite li HPO, raèunajte da se ne priznajužigovi vrha utisnuti u udaljenom planinarskom domuili u sjedištu planinarskog društva – veæ treba priložitifotografiju s vrha ili otisak žiga smještenog na vrhu.Slikajte i svoje prijatelje koji još nisu zainteresirani zaHPO – možda se naknadno ukljuèe. Kod snimanjaskinite kapu i sunèane naoèale, da Vas se može pre-poznati.

Želite li znati što vas èeka na kojemu vrhu,možete na Internetu provjeriti stanje žigova HPO akoposjetite web-stranicu koju ureðuje Faruk Islamoviæ(http://hps.inet.hr/StanjeHPO.htm). Stranica se èestoažurira, a koncem 2005. godine na 136 KT bio je žig,a na svega 12 KT nije ga bilo. Na 66 KT Hrvatske obi-laznice je metalni žig, a na 70 gumeni.

Zdenko Kristijan

METALNI ŽIGOVI NA HRVATSKIM VRHOVIMA

Metalni žig na vrhu Knezgrada na liburnijskoj strani Uèke

ALA

AN

ÈA

PLA

R

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:24 Page 115

116

Centar za kulturu i obrazovanje Susedgradorganizirao je 16. prosinca 2005. u svojim prostori-jama u Gajnicama okrugli stol pod nazivom »Veter-nica – prošlost, sadašnjost, buduænost« kao dio svogprojekta »420 stoljeæa Susedgrada«. Želja i namjeraorganizatora bila je skrenuti pažnju na ovu lijepu i sviše gledišta zanimljivu špilju, u kojoj je do sadaistraženo više od 7 kilometara špiljskih kanala.

Pozdravne rijeèi uputili su u ime organizatoraLeo Prebaniæ i Mladen Rogošiæ, obrazloživši pritomrazloge okupljanja struènjaka raznih specijalnosti. O geologiji Veternice govorio je Tihomir Marjanac, oneandertalcima koji su povremeno nastavali špiljuJakov Radovèiæ, o zaštiti geološke baštine Ljerka

Marjanac, o životinjskom svijetu špilje Jana Bedek, oradu JU Park prirode »Medvednica« Danijela Šnaj-der, o povijesti istraživanja špilje Vlado Božiæ, a oturistièkom ureðenju špilje Hrvoje Malinar.

Poslije izlaganja razvila se živa rasprava o sadaš-njem stanju špilje i njezinoj buduænosti. Ustanovljenoje da je prije više godina veæ bio izraðen dugoroèniplan razvoja špilje i okolice i da bi se najmanje vre-mena utrošilo kada bi se taj plan razmotrio i revidi-rao u skladu s novim saznanjima i moguænostima. Svižele da se špilja još bolje istraži, prouèi, vrednuje i za-štiti, ali takoðer i da se predstavi javnosti ukljuèenjemu turistièku ponudu grada Zagreba.

Vlado Božiæ

Èitala sam u prošlom broju o teškoj velebitskojtragediji pa mi dopustite da iznesem svoje mišljenje.Iako su u tom broju svi èlanci odlièni, a slike fanta-stiène, sve je zasjenila ova strašna tragedija. Bila je totužna prilika da se snažno istakne da planina nijenièija igraèka.

Planinarenjem se bavim veæ više od dvadesetgodina. Možda i dvadesetipet. Možda i više. Obziromna moje godine, gotovo da bi se moglo reæi oduvijek.Zato si uzimam za pravo misliti da nekakvo malo isku-stvo ipak posjedujem. Naglašavam rijeè malo, jer nisama ne znam kako bih reagirala u nekoj kritiènojsituaciji, unatoè tome što planinu dobro poznajem.

Nekada je bilo apsolutno nezamislivo da seneiskusni poèetnik sam uputi u planinu. Zato je po-stojalo planinarsko društvo koje su vodili iskusni pla-ninarski vukovi i uèenje je bilo zajamèeno i besplatno.Nije se moglo dogoditi da pojedinac istièe sebe, a sla-bije hodaèe ostavi na planini neka se snalaze kakoznaju. Danas gledam ljude u planini. Na licima mno-gih se vidi da su u nju zalutali. Bez iskustva i bezopreme predstavljaju opasnost i za sebe i za druge.Razumijem da je oprema skupa, ali život je još skuplji.

U èlancima smo proèitali samo potresne prièe otri izgubljena života, tragediji onih koji su vidjeli, boli

prijatelja iz njihova kluba i naporu i opasnostimakojima su se izložili spasitelji. O tragediji obiteljinismo èuli ništa. Koliko je još unesreæenih ljudi?

Mislim da su planinarska društva zakazala. Napoèetku godine se slažu planovi izleta, raspravlja se otome kamo otputovati i kako se lijepo provesti, što æese jesti i piti, gdje spavati... Ali planina je nešto mnogoviše i uzvišenije. Sve te ostale dimenzije o kojimadruštvo mora brinuti su zanemarene. Mislim da se nadobrovoljnoj bazi stvari neæe još dugo promijeniti nabolje. Trebamo agresivnije reagirati i vratiti planinar-stvu ona njegova prekrasna naèela, koja su se gotovou potpunosti izgubila.

Mislim da gospodin Prizmiæ, unatoè brojnimobvezama, i drugi vrijedni gorski spašavatelji morajustalno i stalno pisati i upozoravati na opasnosti i kakona njih reagirati. Da nas nauèe. Osobno se veselimsvakom Prizmiæevom èlanku i podržavam sve aktivno-sti i napore da se HGSS-u dade potrebni status. U momdruštvu upozoravam stalno i stalno, ali mi presporoide. Nadam se da æe se i drugim društvima vratiti onajizgubljeni planinarski duh.

A uredništvu želim još puno dobrih èlanaka iprekrasnih slika u sve boljem i ljepšem èasopisu.

Jasna Žagar

O VELEBITSKOJ TRAGEDIJI

OKRUGLI STOL O VETERNICI

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:25 Page 116

117

Zoran Skraèiæ roðen je 1959. u Splitu. Osnovnuškolu pohaðao je u Solinu, a srednju prometnu uSplitu. Nakon završene srednje škole, odlazi na studiju Zagreb, gdje na Fakultetu prometnih znanosti stjeèezvanje prometnog inženjera. Bio je zaposlen u »Èisto-æi« Split kao samostalni referent sigurnosti prometa.U mladosti se bavio karateom i planinarenjem. Zavrijeme studija, njegova ljubav prema planinarenju seprodubljuje, te je bio èlan više zagrebaèkih planinar-skih društava. Povratkom sa studija, uèlanjuje se uHPD »Mosor«, zatim HPD »Kozjak«, da bi 2000. go-dine postao èlan PK »Split«. Godine 2005. postaje èla-nom Upravnog odbora PK »Split« i proèelnik Sekcijeza markiranje i odžavanje planinarskih putova. Jedanje od osnivaèa Solinskog planinarskog puta, staze odŽivogošæa do Sutvida i još mnogih planinarskih staza.U svom bogatom planinarskom životu, obišao jemnoge planine Hrvatske, BiH, Slovenije, Crne Gore,Slovaèke i Korziku. Pokopan je 17. sijeènja 2006. nasolinskom groblju, u podnožju križa na Sutikvi,kontrolnoj toèki Solinskog planinarskog puta, koju jei markirao.

Miroslav Duplanèiæ roðen je 1955. u Splitu. Pozanimanju je bio brodski strojar. Po završetku karijerepomorca zaposlio se u Splitskom brodogradilištu.Posljednjih 5- 6 godina, odtkada je poèeo planinariti,èesto je znao reæi da ga èudi kako je tolike zemlje pro-

šao, a nije se popeo na njihove planinske vrhunce.Uvijek se nadao da æe jednom obiæi, bar njihove na-cionalne parkove. Po odlasku iz Brodogradilišta,posvetio se je dovršenju kuæe za turizam i bavio seribolovom. Èlan PK »Split« postao je 2000. godine.Pred ljeto, uvijek se nadao, da æe baš to ljeto popetMt. Blanc, ali nažalost ni to se nije ostvarilo. Velebitmu je bio vjeèiti izazov, ispenjao je Biokovo nebrojnoputa, dalmatinske vrhove, Gorski kotar i JulijskeAlpe, a svoj posljedni uspon - u vjeèiti mir, našao jena splitskom groblju Lovrincu 17. sijeènja 2006.

Ivan Milun roðen je 1949. u Splitu. Po zanimanjuje bio ekonomist u splitskoj trgovaèkoj firmi GomexTTTS. Planinarenjem se je bavio cijeli život i bio tih,nježan i nenametljiv. Kao dijete bio je izviðaè, a odnajranije mladosti obilazio je s bratom planine. Omi-ljeni tereni bili su mu planine Bosne i Hercegovine,posebno Kamešnica, koju je poznavao izvrsno, još izratnih dana, gdje je boravio kao hrvatski vojnik. S drugim èlanovima PK »Split« nije planinario vrloèesto. Više je volio manje grupe i društva, u kojimamu je planina dila dojmljivija, bližom ju je osjeæao.Sve to proizlazilo je iz njegove velike ljubavi premaprirodi i ljudima. Bavo se je fotografijom, iza njega suostale ovjekovjeèene nebrojne ljepote. S njim smo seoprostili 17. sijeènja 2006. na groblju rodnog muSplita. Gordana Burica

USPOMENA NA NAŠE PRIJATELJE, ÈLANOVE PK »SPLIT«POGINULE 14. SIJEÈNJA 2006. NA VELEBITU

Ove veljaèe napustio nas jeDragutin Hanžek. Planine su gaprivukle još u najranijoj mladosti,a organizirano planinari od 1947.godine najprije kao èlan planinar-ske sekcije »Dinama«. Zatim po-staje èlan PD »Zagreb-Matica« ito od njezina osnutka 1948. Saskupinom svojih istomišljenika po-pularizira planinarstvo u tvornici»Konèar« gdje je bio zaposlen igdje je kasnije proveo cijeli svojradni vijek. No, ne ostaje sve napopularizaciji. Ta ista skupina za-nesenjaka 1954. godine osniva

HPD »Kapela« koja je tada nosilaime PD »Rade Konèar«. Njegovomsmræu HPD »Kapela« je izgubilaposljednjeg živog osnivaèa.

Tijekom rada u Društvu, orga-nizirao je više stotina planinarskihizleta u zemlji i inozemstvu, inici-rao je izgradnju planinarskih obje-kata, naroèito na Bijelim stijenamate je pokretao i organizirao mnogedruštvene akcije. Nebrojene sudonacije koje je za svoga vijekaosigurao Društvu. U svom matiè-nom društvu obnašao je funkcijetajnika, podpredsjednika, pred-

DRAGUTIN HANŽEK – GEC (1929. – 2006.)

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:25 Page 117

118

GODIŠNJA SKUPŠTINA »SOKOLOVCA«Godišnja skupština èlanova HPD »Sokolovac

1898« Požega, održana je 28. sijeènja u planinarskomdomu »Lapjak« u Velikoj. U središtu rasprave bila jesudbina društvenog doma te je odluèeno da se opuno-moæi Upravni odbor u voðenju poslova oko prodaje,iznajmljivanja ili zamjene za izgradnju novog objektana vlastitom zemljištu u Požeškoj gori. Kada Upravniodbor obavi zadaæu, konaèna odluka æe se donijeti naIzvanrednoj skupštini Društva.

Iz podnesenih izvještaja razgledno je da su po-žeški planinari u minuloj godini bili vrijedni. Aktiv-

nost je bila raznolika. Najzahtjevnija akcija bila je or-ganizacija tradicionalnog prvog proljetnog izleta sla-vonskih planinara, popularnog pod imenom »Papuèkijaglaci«, te obilježavanje Martinja u Kutjevu. Uzbrojne izlete po slavonskom gorju, veoma uspio je iz-let na Zavižan i Kozjak. Gospodarski odbor, pred-voðen Vjekoslavom Trobiæem, zaslužan je za ureðenjeokoliša i dogradnju objekta na prostoru planinarskogskloništa »Trišnjica« u Papuku, te radovima na sana-ciji društvenog doma u Velikoj.

Izaslanstvo požeških planinara primio je i pred-sjednik Republike Stjepan Mesiæ. Razgovor je voðen

Hoæe li planinarskidom »Lapjak« u Velikoj i sutra biti planinarski dom?

sjednika i konaèno doživotnog poèasnog predsjednika,a u našoj krovnoj organizaciji HPS bio je èlan Komi-sije za priznanja. Primio je sva priznanja HPD»Kapela«, ali i najveæa priznanja krovne organizacije:Zlatni znak HPS 1962., Zlatni znak PSJ 1974., ZnakZPS 1983. i Plaketa HPS 1984.

I kada ga je bolest polako odvajala od Društva,želio je znati sve društvene novosti održavajuæi tanku,ali èvrstu nit koja ga je trajno povezivala s Društvom.Veselio se svakom uspjehu Društva, svakom izletu,svakom novom èlanu. Unatoè bolesti, prije dvije go-dine bio je urednik i jedan od autora Povijesnice po-vodom 50 godina postojanja i rada HPD »Kapela«.

I ne samo to: tada je ujedno osigurao i najveæi dio ma-terijalne pomoæi za objavu te naše monografije.Nedavno, prije svega desetak mjeseci, osigurao je, tkozna koju po redu, donaciju znajuæi što je Društvu naj-potrebnije. Nije tu naglasak na donacijama, veæ nastalnoj brizi o svojem društvu do zadnjeg trenutka.Dokazao je time i da titula poèasnog doživotnog pred-sjednika ne mora biti samo formalna titula, veæ je izanje stajala stalna skrb za napredak Društva. Ukratko,svojim cjelopkupnim odnosom je pokazao kako se živis Društvom i za Društvo. Hvala mu za sve.

Hrvoje Zrnèiæ

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:25 Page 118

119

o problemima planinarstva s posebnim naglaskom naraspolaganje planinarskom imovinom. Primjerice,iako je HPD »Sokolovac 1898« dobio sudski spor s fir-mom Kamen-Ingrad, upitno je kada æe dobiti povratnovca u iznosu od 356.770 kuna, sa zateznom kama-tom i više. Stanje blagajne Društva, takoðer je pozitivno.

Godišnji plan aktivnosti razraðen je po tjednima,a bit æe obnovljen rad planinarske škole, održan teèajza markaciste, te osnovana Sekcija vodièa društvenihizleta. Predloženi su i kandidati za planinarska odlièja,a posebice je odano priznanje Tomislavu Vincijano-viæu i Krešimiru Mileru, koji su napunili pola stoljeæavjernosti Društvu.

Sudionike Skupštine pozdravili su predstavniciplaninarskih društava iz Daruvara, Lipika, Našica,Nove Gradiške, Orahovice, Pakraca, Pleternice i Veli-ke, te predstavnik Slavonskog planinarskog saveza,Parka prirode »Papuk« i Hrvatske elektroprivrede izPožege. Zbog sprijeèenosti pismo s podrškom i do-brim željama sudionicima Skupštine uputio je požeškigradonaèelnik Zdravko Ronko. Rad je zakljuèen za-jednièkom veèerom i veselicom uz nastup glazbenogsastava »Ritam-bend« iz Požege.

Ivan Jakovina

ODRŽAN 6. ZIMSKI POHOD NA PLIŠPliš (933 m) je brdo ponad Klane s kojeg se pruža

prekrasan vidik na Kvarner i otoke te na obližnje pla-nine Gorskog kotara i Slovenije. Na vrhu je postav-ljena kutija s peèatom i upisnom knjigom iz koje jevidljivo da je Pliš odredište mnogih planinara i ljubi-telja prirode. Pliš je ujedno i kontrolna toèka Klan-skog planinarskog puta.

PD »Pliš« iz Klane svake godine, druge nedjeljeu sijeènju, organizira zimski pohod na Pliš. Prvi takavpohod ostvaren je 14. sijeènja 2001. godine. Marki-rana staza kreæe iz središta Klane preko zaselka Laze,nastavlja se šumskim putom do vrha, a zatim preko

Zimski usponna vrh Pliša (933 m)

iznad Klane

ŽELJ

KO

ŠE

BE

LJA

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:25 Page 119

PLANINARSKA ŠETNICAKLANA – KASTAV

Šetnica koja povezuje Klanu i Kastav otvorenaje u travnju 2005. godine. Staza je markirana veæimdijelom šumskim putovima, osim u naseljenim mje-stima. Tiskan je dnevnik s prostorom za utiskivanjepeèata, opisom staze i zemljopisnom kartom. Upi-sna knjiga s peèatom Klane nalazi se u restoranu»Taverna«, a u Kastvu u gostionici »Guitar caffe«.Na razglednom Maèkovom vrhu (504 m) takoðerje postavljena kutija s upisnom knjigom i peèatom.Dužina staze je 16 km, a visinska razlika 300 m.Staza nije zahtjevna i može se proæi za 4 do 5 satilaganog hoda. Ivan Straèiæ

120

mjesta Lisac do lovaèke kuæe »Prve njive« gdje seobilaznicima ovjerava sudjelovanje u pohodu. Zavi-sno o vremenskim uvjetima, stazu se može prijeæi zadva i pol do tri i pol sata hoda. Za treæe, peto i desetosudjelovanje u pohodu dobiva se priznanje.

Ove je godine pohod organiziran po 6. put, aodržan je u nedjelju 8. sijeènja. Po vedrom i hladnomvremenu u Klani se okupilo oko 170 planinara izRijeke, Opatije, Crikvenice i Pule. Staza je bila podsnijegom, mjestimice dubokim i do pola metra, što jestvaralo pravi zimski ugoðaj. Do vrha se pješaèilonešto manje od dva sata, a do lovaèke kuæe »Prvenjive«, gdje je bila ovjera pohoda, još jedan sat. U ugodnom ambijentu lovaèke kuæe svi su sudionicipohoda poèašæeni toplim èajem, a planinarske prièetrajale su do veèernjih sati. Ivan Straèiæ

EKSTREMOVA ZIMSKA TURASpeleološko alpinistièki klub Ekstrem iz Makar-

ske organizirao je ove godine, po prvi put, zimskipohod na Biokovo. U ovoj dvodnevnoj turi sudjelo-valo je 28 planinara iz sljedeæih društava: »Mosor«Split, »Pozjata« Brela, »Castrum Iovia« Ludbreg,»Kamenar« Šibenik, »KBC Rebro« Zagreb i domaæiniSAK »Ekstrem« Makarska.

Krenulo se planinarskom stazom iz Gornjih Brelapreko špilje Pozjate, vrha Šèirevac, vrha Svetog Ilijedo šumske kuæe na predjelu Osièine gdje je bila prire-ðena veèera i noæenje, dijelom u šumskoj kuæici i dije-lom u šatorima. Prvi dan u hodu smo proveli od 8 do9 sati. Za drugi dan bio je planiran nastavak ture daljegrebenom Biokova preko Motike niz Borovac u Ma-karsku, no zbog jake bure, koja je zapuhala tijekomnoæi, odluèeno je da se spustimo s Osièina u podnožjeplanine. Po dolasku u Makarsku organiziran je domje-nak za sve sudionike pohoda uz video-projekcijusnimki s ture. Dragan Deliæ

NORVEŠKOM OD OSLA DO NORDKAPPA

Povodom desete obljetnice postojanja, Planinar-ski klub Hrvatskog lijeènièkog zbora prireðuje od 15.srpnja do 1. kolovoza planinarsko-turistièku turu kroznajljepše predjele Norveške. Posjetit æe se nacionalnipark Jotunheimen i najviši vrh Skandinavije (2469 m).Programom je takoðer obuhvaæen i posjet kralju fjor-dova Geigangeru (najdramatièniji norveški fjord);Rundeu, otoku s pola milijuna morskih ptica; Lofot-sko i Vesterolen otoèju (biserje sjevera), mjestu Altai Nordkappu, najsjevernijoj toèki Europskog konti-nenta. Informacije se mogu dobiti od dr. Vesne Kahle,tel. 091/56-41-675, e-mail: vesna.kahle@gmx.net.

Vesna Kahle

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:25 Page 120

HP 03-2006 i.qxp 25.2.2006 20:25 Page 121

HP 02-2006.qxp 17.4.2006 8:23 Page 8