ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 96

ISS

N 0

35

4-0

65

0

TRAVANJTRAVANJ

20042004

44

HP 04-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:27 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: CAPLAR@VIP.HR

TEL./FAX 01/48-17-314

TEL. 091/51-41-740

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOžIÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ

VESNA HOLJEVAC

FARUK ISLAMOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

ŽELJKA LISAK

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2004. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura).

Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza

2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na

broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje naljepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon izvršeneuplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svojuadresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnjirok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 danaprije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obradetekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se nazahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljimizborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom for-matu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možetepotražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf iliizravno od urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATOIN

HP 04-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:27 Page 4

PENJAÈKA EKSPEDICIJA COCHAMO 2004. 122

BORIS ÈUJIÆ

DOŽIVJETI HIMALAJU 127

BOžIDAR KRZNARIÆ

RADOSTI U VELEBITSKOM SNIJEGU 131

NATAŠA SMOLIÆ

ZIR - PONOVNO OTKRIÆE 133

DAMIR BAJS

PLANINARSTVO U JASTREBARSKOM 136

MIRKO KOS

VIRTUALNO PLANINARSKO DRUŠTVO 139

GLAVNI ODBOR HPS 143

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI: CRNOPAC 146

PLANINARSKI TISAK 148

TKO JE ŠTO U HRV. PLANINARSTVU: DARKO BAKŠIÆ152

PISMA ÈITATELJA 153

IN MEMORIAM: B. UNGAR,

Z. PEPEONIK, B. PETANJEK 154

VIJESTI 157

KALENDAR AKCIJA 160

122 COCHAMO

127 KALA PATTAR

133 ZIR U LICI

139 WEB-STRANICE HPS

GodišteVolume

Travanj - April 2004

BrojNumber96 4

SLIKA NA NASLOVNICI:VICKOV STUP NA MOSORU, FOTO: ŽELJKA LISAK

S A D R Ž A J

4, 2004 121

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 121

Planinarski savez Zagreba je godine 1996. po-krenuo akciju »Velike stijene svijeta« èiji je ciljprepenjati najveæe ili najpoznatije stijene svih kon-tinenata, po moguænosti novim smjerovima. Uokviru tog projekta dosad su uspješno ostvareneekspedicije u Sjevernu Ameriku (Yosemite), uAfriku (Mali) i na Grenland. Ove je godine naredu bila Južna Amerika.

Naumili smo posjetiti malo poznat predio ujužnom dijelu Èilea: dolinu rijeke Cochamo. Tamose nalazi nekoliko velikih stijena, ali je zbog nepri-stupaènosti bilo malo penjaèkih ekspedicija. Po-druèje je penjaèki otkriveno tek 1997. godine za-

hvaljujuæi skupini engleskih penjaèa koji su došliprovjeriti vijest jednog lokalnog gauchosa.

Nakon 14 sati leta stigli smo u Santiago, glav-ni grad Èilea. Stižemo usred tamošnjeg ljeta kadasu temperature visoke, èak do 32 stupnja. Doèe-kuje nas Vinko Tomuliæ, rodom s Raba, koji namje uvelike olakšao boravak u Èileu. U Santiagunam se pridružuje i Tin Ilakovac, penjaè iz Zagrebakoji živi u San Franciscu.

Veæ iduæi dan letimo dalje na jug prema 1000km udaljenom luèkom gradu Puerto Montu, naj-veæem gradu u ovom dijelu Èilea. Tu nas doèekujeJure Vukiæ, rodom iz Mandaline pod Velebitom,

122 4, 2004

PENJAÈKA EKSPEDICIJA COCHAMO 2004.

BORIS ÈUJIÆ, Zagreb

V E L I K E S T I J E N E S V I J E T A

Stijena Cerro Trinidada kroz koju prolazi smjer »Velebit« foto: Boris Čujić

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 122

kojemu takoðer moramo zahvaliti zaugodan boravak u Èileu. Opskrblju-jemo se potrebnom opremom i hra-nom za petnaestak dana koliko na-mjeravamo boraviti pod stijenom.

Jure nas prebacuje do malenogribarskog naselja Cochamo. Vožnjaje ugodna i impresivna. U daljini vi-dimo zasniježene vrhove vulkana ko-jih u ovom dijelu Èilea ima mnogo.Objektivi naših fotoaparata najvišesu usmjereni prema vulkanu Osornu,koji ima pravilan piramidalni oblik.

Nakon dva i pol sata vožnje sti-žemo u Cochamo. Pred naseljem mno-go ribarskih brodova leži u mulju.Razdoblje je oseke, no ocean nam seèini nekako predaleko. Tek poslijesaznajemo da se razina vode spušta idiže èak do sedam metara! U selu semoramo dogovoriti za najam konja.Unajmljujemo tri konja koji æe nasvojim leðima nositi svu našu opre-mu. Tu je, naravno, i lokalni gaucho(kauboj), koji nam je ujedno i vodiè.

Malo dalje od sela poèinje do-lina rijeke Cochamo koja se na tommjestu ulijeva u ocean. Odavde kre-æe i tzv. put gauchosa kojim se u èe-tiri dana konjima može stiæi do Argen-tine. Pred nama je pet sati hoda krozprašumu po vrlo blatnoj i teško prohodnoj stazi.Ovo podruèje je vrlo kišovito, možda i s najvišekiše u ovom dijelu Južne Amerike. Zbog toga jeraslinje visoko i vrlo gusto. Ako se želite probitido nekog mjesta do kojeg nema staze, to je mogu-æe samo uz pomoæ maèete, a sam proboj staze vrloje dugotrajan i naporan.

Polako se probijamo i navikavamo na blato ivlagu. Nad nama su stabla alercea, druge po dugo-vjeènosti biljke na svijetu. Neka su stabla živa veæviše od 3500 godina. Zbog svoje velièine i ljepotealercea je bilo sveto drvo najstarijeg poznatognaroda iz ovih krajeva - Mapuche Indijanaca. Onisu ga zvali lahuen.

Nakon napornog i pomalo dosadnog hodakroz tunel od drveæa i biljaka, stižemo na poveæulivadu La Junta, gdje postavljamo bazni logor, aveæ dan poslije èeka nas najgori dio puta - probojdo podnožja stijene Cerro Trinidad - gdje namjera-vamo penjati novi smjer.

Staza je vrlo strma i blatna, a ruksaci su nampuni i teški. Svatko od nas nosi po 40 kilogramahrane i opreme. Nakon 3 i pol sata padanja i spoti-canja pred nama se ukazuje stijena Cerro Trini-dada. Prizor je nezaboravan. Podnožje prepunošume i iznad nas okomiti granit visok 800 metara!

Pod stijenom na malenom zaravanku postav-ljamo šatore i ureðujemo »kuhinju«.

4, 2004 123

Uspon preko donjih 150 metara foto: Boris Čujić

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 123

Iduæeg dana moj dugogodišnji partner Ivica ija poèinjemo s penjanjem novog smjera. Stijena jeèvrsta, ali ne nudi mnogo mjesta za postavljanjemeðuosiguranja, tako da je penjanje dosta rizièno.Uspjeli smo se popeti tek tri dužine, oko 150 m,nakon èega nas kiša prisiljava na uzmak. Pouèenisavjetom engleskih penjaèa, brzo se odluèujemona silazak. Naime, i nakon najmanje kiše u samonekoliko minuta stijena se pretvara u golem, slapkoji bi penjaèa jednostavno mogao pomesti.

Sljedeæih pet dana kiša ne prestaje i prisiljavanas na boravak u šatorima. Za nas penjaèe bilo jepsihièki prilièno naporno: samo ležimo i jedemo.To nas je polako ubijalo i jedva smo doèekali dankada je kiša prestala. Cijeli smo jedan dan moraliposvetiti sušenju opreme, a tek nakon toga ponov-

no smo krenuli u stijenu. Nismo došli niti na poèe-tak smjera, a ono opet kiša i opet povratak u šator.

Tek sljedeæeg dana nebo se konaèno razved-rilo tako da rano ujutro poèinjemo s usponom.Napredujemo polako, nastojeæi se osiguravati štobolje možemo, iako je to s obzirom na tip stijenedosta teško. Na mnogim mjestima ima algi i ma-hovine koja je još uvijek vlažna pa nam penjaèiceproklizavaju. Sve su pukotine zapunjene zemljomtako da je klinove i ostala pomagala vrlo teškopostavljati. Najveæu teškoæu predstavljaju širokepukotine za koje trebamo specijalna pomagala,tzv. frendove. Onih najveæih i najskupljih nemamodovoljno. Isto tako, moramo paziti da ih pri penja-nju svake dužine ne postavimo previše, tako danam ostane za izradu sidrišta.

Najviše muka zadala nam je široka pukotinanekako na polovici stijene, preuska da se èovjekuvuèe unutra, a preširoka da se penje kao ostalepukotine. Ipak su godine penjaèkog iskustva omo-guæile da i taj problem relativno brzo svladamo,iako smo morali na tom mjestu ostaviti dio užetakoji nam je zapeo u dubini pukotine. Nastavljamodalje sa vrlo sumnjivim meðuosiguranjima. Na svusreæu stijena je sve položenija i nakon 10 sati pe-njanja nalazimo se na vrhu Cerro Trinidada. Sretnismo i zadovoljni jer smo relativno brzo ostvariliglavni dio našega plana - penjanje novoga smjera.Smjeru dajemo ime »Velebit« prema našoj naj-dražoj planini.

Pogled s vrha je nezaboravan: posvuda uokolobrojni vrhovi i doline u koje vjerojatno ljudskanoga još nije kroèila. U daljini se u suncu kupa3800 m visoki vulkan Cerro Tronador. Daleko naobzoru vidimo stjenovite igle povrh argentinskoggrada Barilochea. Vrijeme je prekrasno i najradijebismo ovdje duže ostali da nas nije èekao silaz pone baš ugodnoj stjenovitoj jaruzi punoj odrona.No, nakon uspješnog uspona sada nam to više nijetako velika teškoæa.

Prolazimo podnožjem smjera i odluèujemo seodmah skinuti fiksirana užeta iz donjeg dijelasmjera. Iako smo umorni, pomisao da bismo jošjednom morali u spomenutu jarugu daje nam sna-ge još i za taj napor. Pred sam kraj dana izmuèeni,ali zadovoljni, stižemo u bazni logor.

124 4, 2004

U petoj dužini smjera »Velebit« foto: Boris Čujić

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 124

Uzimamo dan odmora, a zatim se odluèujemoda pred sam kraj našeg bivanja u dolini Cochamoispenjemo još jedan smjer. Izabrali smo smjer»Mister M« u stijeni Piedra de Gorilla. Rijeè je o550 metara visokom smjeru u kojem nema nijednog klina, dakle sve moramo sami postaviti.Penje se iskljuèivo po otvorenim pukotinama. Nekedužine bile su nam poprilièno zanimljive i izazva-le su isto tako zanimljive reakcije i neke ne baškulturne izraze nezadovoljstva i nervoze. Ipak i tajsmjer uspijevamo svladati u jednom danu.

Silazak je takoðer bio zanimljiv: s obzirom nato da su spustovi užetom namješteni uskim kana-lom u stijeni kroz koji teèe potok, to je više naliko-valo na canyoning nego na klasièano spuštanjeužetom. Nakon višesatnog silaska, potpuno mokristižemo u logor u kojem nas za veèeru èeka samobljutavi pire krumpir. Naime, zalihe hrane su zbogloše procjene prilikom kupovine u meðuvremenupotrošene. Zbog toga smo morali odustati od dalj-njih penjaèkih planova, pogotovo od planova zapenjanje još jednog teškog prvenstvenog smjera.Planovi za buduænost više su se vrtjeli oko toga štoæe tko pojesti i popiti kad se vratimo u civilizaciju.

Sutradan ujutro zapoèinjemo mukotrpan silazs teškom opremom do velike livade La Junta.Odlazimo do postaje Campo Aventura, odakle ra-dio-vezom naruèujemo konje za sljedeæi dan. Pred

kuæom u velikoj drvenoj posudi ispiru se tek isko-pani krumpiri. Domaæici pokušavamo objasniti dasmo gladni i da želimo krumpire, a ona uzima mo-tiku, vadi ih iz zemlje i trpa u vreæicu. No, nismo

4, 2004 125

Boris Čujić na ulazu u smjer »Mister M«

foto: Boris Čujić

SUDJELOVALI:Boris Èujiæ (voða), Tin Ilakovac, Ivica Matkoviæ, Joško Purko, Karlo Ružiæ

ISPENJANI SMJEROVI:Cerro Trinidad: prvenstveni smjer Velebit: 8- / A1 , 550 m. 26, 30. 1. 2004. (I. Matkoviæ, B. Èujiæ)

Piedra de Gorilla: Mister M : 7, 500 m. 2. 2. 2004. (I. Matkoviæ, B. Èujiæ)

DOSADAŠNJE EKSPEDICIJE PROJEKTA »VELIKE STIJENE SVIJETA«:1996. - Grenland - Igdlorssuit Havn tower - smjer Ujarak: 7+ / A3 , 800 m

1997. - SAD - Yosemite - El Capitan - smjer Zodiac: 6 / A2+, 650 m

1999. - Mali - Kaga Tondo - smjer Croatica : 8-, 600 mSuri Tondo - Francuski smjer : 8, 600 m

Èlanovi ekspedicije zahvaljuju se Pl. savezu Zagreba, opæini Sveta Nedelja, Lanexu, Iglu športu, te èileanskimHrvatima na pruženoj pomoæi (Vinko Tomuliæ, Jure Vukiæ, Vjekoslav Rafaelli, Hrvatski stadion Santiago).

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 125

126 4, 2004

ih htjeli u sirovom obliku, nego malo ukusnije, alikako da objasnimo što nam je na pameti. Mahnitopo rjeèniku tražimo spasonosnu rijeè: fritas (prženi).Papas fritas! To, to hoæemo! I doista, zaèas sunam spravljeni najbolji krumpiri u životu, ni višeni manje nego dva kilograma.

Sada se može dalje. Pomoæu žièane željezniceprelazimo na drugu stranu nabujale rijeke Cocha-mo gdje æemo prièekati konje. Slijedilo je ponov-no pet sati marša kroz džunglu do sela Cochama,gdje nas je, sada veæ prijatelj, Jure Vukiæ došaopokupiti. Žedni i željni osvježenja, u malom lokal-noj trgovini naruèujemo hladno pivo, ali dobi-vamo ga u neupotrebljivom agregatnom stanju,smrznuto. Prvi put u životu vidim svog prijateljai penjaèkog partnera Ivicu iznerviranog i agre-sivnog: konzervom zaleðenog piva umalo je pogo-dio lokalnog policajca.

Nakon dana boravka i relaksacije u PuertoMontu i dvanaest sati vožnje autobusom vraæamose u Santiago. Preostalo vrijeme koristimo za raz-

gledavanje grada. Santiago je s više od šest mi-lijuna stanovnika pravi južnoamerièki velegrad.Arhitekturom novijih dijelova nalièi na gradoveSjeverne Amerike. Ipak, najljepše graðevine nala-ze se u središtu i podsjeæaju na vremena španjol-skih osvajaèa. Najviše nas je impresionirao arheo-loški muzej u kojem se nalaze predmeti gotovosvih kultura s podruèja Južne Amerike. Prolazimoi pored vladine palaèe u kojoj je prilikom Pinoche-tovog vojnog udara ubijen tadašnji predsjednikSalvador Allende. Zanimljivo je da, suprotno na-šim oèekivanjima, veæina Èileanaca koje smo srelipamte Allendeovu vladavinu kao razdoblje siro-maštva i gladi, a dolazak Pinocheta, unatoè vla-davini vojne hunte, kao povratak blagostanja.Deset tisuæa ubijenih u tom razdoblju nitko višene spominje. Današnji Èile uživa u demokraciji,iako standard još uvijek nije baš visok. Plaæe suniže nego u Hrvatskoj, ali u usporedbi s nekimdrugim južnoamerièkim zemljama bitno se bolježivi. Ipak siromašna naselja, favele, na rubovimaSantiaga i luèkog Valparaisa nisu ostala skrivenanašim oèima.

Dan prije povratka u Hrvatsku unajmljujemoautomobil jer nismo mogli propustiti obilazak po-znate plaže Rinaca i Vina del Mar o kojima smose prije toga naslušali kao o neèemu što obaveznomoramo vidjeti. Na putu prema obali zaustavljamose u najpopularnijem èileanskom športskom pe-njalištu Las Chilcas. Konglomeratna stijena nudilijepe smjerove, no ambijent je tome nesukladan.Samo nekoliko metara iza naših leða prolazi naj-prometnija cesta Južne Amerike: Panamericana.Nakon nekoliko ispenjanih smjerova kojima smoimpresionirali dvojicu lokalnih penjaèa, odlazimodalje. Konaèno obala: pješèane plaže prepune tu-rista koji se sunèaju, more u kojem se ne može ku-pati, stotine automobila gotovo na samim plažama,velike kuæerine i neboderi koji se gotovo nadvisujunad plaže... Onaj tko je ovo nahvalio ne zna što jemore i nikad nije vidio Jadran. Ne èudi zašto namje u sjeæanju dublje urezan restoran u kojem za 40kuna možeš jesti koliko god želiš...

S mislima na naš Jadran, Paklenicu i ostalehrvatske ljepote, nakon tri tjedna boravka u Èileusjedamo u zrakoplov. Još jedna ekspedicija uspješ-no je okonèana. No put vodi dalje...

Početak smjera »Mister M« foto: Boris Čujić

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 126

Penjao sam se po planinama Europe, Afrike,Južne Amerike, a ovaj put moju je pažnju zaoku-pila Azija. Nakanio sam je posjetiti u jubilarnoj,pedesetoj godini od prvog uspješnog uspona nanjezin vrh, Mount Everest. Naravno, nisam se na-mjeravao penjati na vrh, nego mi je želja bilaupoznati i doživjeti Himalaju.

Odluèio sam se za treking u podnožje MountEveresta do mjesta na 5550 metara odakle se pravenezaboravne snimke samoga vrha svijeta. Poèeosam sa skupljanjem informacija, obratio se našemnajboljem poznavatelju Nepala i Himalaje, glav-nom tajniku HPS-a Darku Berljaku koji mi je sve-srdno pomogao i dao mi ime èovjeka u Nepalu skojim sam stupio u kontakt i tako je sve krenulo.

Ekipa za put brzo je skupljena: Dražen i Kata-rina Lovreèek i Alojzija Borièeviæ iz Jastrebar-skog, Dubravko Stipanèek iz Vrbovca, Ivica Kodžo-man iz Sinja, Zdravko Èevapoviæ iz Požege i ja,svi èlanovi PD »Šumar«. Manje-više svi smo veæosjetili visine, pa sam znao da možemo meðusob-no jedni na druge raèunati.

Putovali smo austrijskim zrakoplovom kojileti izravno u Kathmandu, tako da put traje samojedan dan. Put izgleda otprilike ovako: dolazak uzraènu luku Pleso u 6 i 30, èekiranje karata, vaga-nje opreme (dvadeset kilograma je maksimalna te-žina), opraštanje od najbližih, uzbuðenje i uzlijeta-nje prema Beèu. U Beèu smo samo sat vremena iu 10 i 30 letimo za Kathmandu gdje slijeæemo ponjihovom vremenu u 22 sata. Vremenska razlika je+3 sata i 45 min. Još samo vize, što je formalnost.Na izlazu nas èeka agent s natpisom BOZIDAR inakon dvadesetak minuta vožnje kombijem, nala-zimo se u hotelu.

Odmah smo se smjestili u sobe i spustili u vrtna prvo nepalsko pivo. Hotel se nalazi u gradskojèetvrti Thamel, ali je malo uvuèen od glavne ulice.Ograðen je visokom zidanom ogradom, a na ulazuu dvorište dežura 24 sata uniformirani stražar.

Kathmanduu posveæujemo èetiri dana za turis-tièko razgledavanje i pripremu opreme za uspon.

4, 2004 127

DOŽIVJETI HIMALAJU

BOŽIDAR KRZNARIÆ, Zagreb

T R E K I N G P D » Š U M A R « P O D M O U N T E V E R E S T

Pod Annapurnom foto: Ivica Kodžoman

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 127

128 4, 2004

U ta èetiri dana obišli smo drevne kraljevske gra-dove Patan i Bhaktapur, budistièko svetište Boud-hanath i hindu svetište Pashupathinath. Posvuda jemnoštvo molitvenih zastavica na kojima su ispi-sane mantre - molitve koje se po budistièkom vje-rovanju ponavljaju lepršanjem na vjetru.

U Kathmanduu se susreæu ljudi doslovce izcijeloga svijeta. Turizam je važna privredna granaNepala. Po cesti i ulicama strašna je gužva. Svi senekuda kreæu, svi domaæi nešto prodaju: od sitnihsuvenira pa do planinarske i alpinistièke opreme.Meðu automobilima jure rikše, èiji spretni vozaèinude svoje usluge. Naðe se tu i poneka svetakrava.

Èetvrti dan boravka u Kathmanduu kupujemošto nam još treba i pakiramo stvari za uspon. Višakostavljamo u skladištu hotela. Sutra kreæemo ubrda. Jedva èekam!

Ujutro 21. listopada 2003. ustajemo po mraku.Na aerodromu moramo biti u 6 sati kako bismoriješili sve formalnosti. Gužva je, zar se svi ti ljudiidu penjati? Poslije æu vidjeti da je doista tako.Zrakoplov ima 20 sjedala, a let traje 35 minuta.Nezaboravan dio leta je navigacija, koja je isklju-èivo vizualna: leti se izmeðu vrhunaca, i to samoprije podne izmeðu 7 i 10 sati jer je poslije loša ilinikakva vidljivost. Slijetanje je još uzbudljivije:pilot treba pogoditi sam poèetak prekratke piste izaustaviti se pred zidom na njenom gornjem kraju.Kod polijetanja je pak obratno: treba se diæi na

kraju piste prije 1000 metara dubokog ponora.Zato pilot gore na vrhu »povuèe ruènu«, nabije gasda avion sve poskakuje pa krene kao izbaèen izkatapulta, sjurivši se niz pistu i poletjevši pred po-norom na opæe zadovoljstvo. U avion ulazimostrogo jedan po jedan, valjda da ne puknu stube.Dobivamo od stjuardese vatu za uši i bombon.

Sve je dobro prošlo i mi smo u Lukli na 2860metara nadmorske visine. Lukla inaèe znaèi mje-sto s mnogo ovaca i koza, što danas i nije sluèaj.Imamo pet nosaèa i vodièa, a u ruksacima je samooprema za jedan dan. Èetvorica nosaèa idu poseb-no, a vodiè i jedan nosaè su s nama. Putem sreæe-mo prve jakove »dzopkyos«. Dugo se spuštamo,sve do 2490 m, da bismo se opet penjali do prvogprenoæišta Phakdinga na 2610 m. Pruža nam seprekrasan pogled na jedan od težih vrhova, 6367 mvisoki Kusum Kanguru. Vegetacija je bujna, što jekod nas nepojmljivo na tim visinama. Ovdje rastubor, jela, bambus i rododendron, i to gotovo do4000 metara. Hrana je dobra. Ponekog muèi pro-bava, ponekog prehlada, a nekoga fina prašinanošena vjetrom. Danju je ugodno toplo tako dahodamo u majicama ili košuljama, ali èim suncezaðe vrlo je hladno.

Ujutro doruèak, èaj od mente ili crni èaj i po-lazak. Danas se moramo popeti na 3440 metara uNamche Bazar, administrativno sjedište regijeKhumbu. Tu ima mnogo hotela i duæana. Ovdje semože poslužiti telefonom ili elektronskom poštom.

Iznad oblaka

foto: Ivica Kodžoman

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 128

Godine 1983. UNESCO je financirao uvoðenjestruje. Putem do Namchea prolazimo kroz naseljeMonjo gdje je ulaz u Nacionalni park »Sagar-matha«. Ovdje vlasti provjeravaju ulaznice u parki dozvole za penjanje. Veèeramo domaæe specija-litete koje smo donijeli iz Hrvatske: kulen, koba-sice, mesnata slanina, crveni i bijeli luk. U restora-nu naruèujemo kuhani krumpir, jaja na oko i tost.

Dan aklimatizacije koristimo za uspon na tri-stotinjak metara viši Shyngboche, gdje je na 3720 maerodrom za najmanje avione i posjet mjestu Khum-jungu u kojem je Hillary osnovao osnovnu školuza djecu ovoga kraja. Idemo dalje prema Teng-bocheu (3867 m), gdje je samostan u blizini koje-ga noæimo. Samostan ima pedesetak monaha, dvaputa je uništavan i obnavljan. Svake godine u stu-denome za punog mjeseca tu se održava veliki»Mani Rimdu festival«. Lame tada obuku odjeæui maske demona i kroz ritualne plesove prikazujupobjedu budizma nad animizmom u Tibetu.

Cijelim putem prema Tengbocheu pada kiša iništa se ne vidi. Prolazimo šumom rododendrona.Tek po povratku, kada smo tu ponovno noæili, uži-

vali smo u vidiku na Everest (8848m), Lhotse(8501 m) i Ama Dablam (6856m).

Jutro je ponovno kišovito i maglovito, što nasèini pomalo neraspoloženima. Kako se penjemo,kiša prelazi u susnježicu i snijeg. Iznad 4000 m sveje bijelo, a snijeg i dalje pada. Noæimo u 4270 mvisokom Phericheu. Tu je dolina dosta široka paje prilièno vjetrovito i hladno. Mala bolnica ovdjepruža pomoæ alpinistima. Veèera, spavanje, i pro-šao je još jedan tmuran dan.

Sutradan je konaèno osvanulo sunèano jutro,snijega ima posvuda u izobilju, krajolici su pre-krasni, a vidljivost je izuzetna. Kako jutro odmièe,postaje sve toplije pa hodamo u košuljama. Prola-zimo pored spomenika od stijenja, podignutogšestorici Sherpa poginulih u lavini 1970. godine.Spavamo u Lobucheu na 4910 m. Bilo je to najlo-šije prenoæište: vila propuh. Dok ležim u vreæi,gledam vedro nebo kroz pukotinu izmeðu zida istropa. Termosicu s èajem držim u vreæi uz tijelojer je u prostoriji temperatura znatno ispod nule.Tu bi trebali spavati i na silasku, ali sada veæ zna-mo da æemo ga radije preskoèiti.

4, 2004 129

Na Kala Pattaru (5550 m) foto: Božidar Krznarić

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 129

I iduæeg je dana osvanulo prekrasno jutro. Pijemsamo èaj i jedem malo meda iz tube koju nosim izHrvatske. Kako se penjemo tako rastu i cijene jelai piæa, pa je tu sada dvostruko skuplje nego, pri-mjerice, u Namcheu. Danas æemo doæi do zadnjegprenoæišta Gorak Shepa na 5160 metara. Vrijemeje vedro, a uspon je dosta strm. Snijega ima mno-go. S puta se pruža lijep vidik prema 7145 metaravisokom Pumoriju. Prva njegova niža padina za-vršava vrhom zvanim Kala Pattar (5550 m), što uprijevodu znaèi »crni kamen«. To je naš sutrašnjicilj. Poslije podne stižemo u Gorak Shep - pješèaniprijevoj koji je 1952. godine bio bazni logor švi-carske ekspedicije na Everest. Odavde se, svakeneparne godine od 1987. trèi Everest Marathonnizbrdo do Namche Bazara.

Ustajemo rano ujutro po mraku i kreæemo priješest. Dosta je ispod nule. Zdravku ne radi termo-metar na satu jer se baterija pothladila no raèuna-mo da je minus deset ili èak 20 stupnjeva ispodnule. Penjemo se izuzetno polako, pa me malozebu prsti na nogama i rukama. Korak je dug polastopala. Pomalo se razdanjuje.

Pred nama je nezaboravan prizor: Mount Eve-rest ovjenèan suncem i oblacima. Zaboravljam naumor i hladnoæu, ovo je melem za oèi i dušu. Foto-aparati neumorno rade i, zaèudo, ni jedan nijezatajio zbog hladnoæe. Valjda nas nagraðuju. Lije-vo od Mount Everesta je prijevoj Lho La (6026 m),desno ispred Nuptse (7861 m) koji zaklanja pogledprema vrhu Lhotsea (8414 m).

Sada je veæ malotoplije, a mi se spušta-mo prema Gorak Shepu.Zastajkujem, gledam,slikam. Sve te ljepotetreba pospremiti u sje-æanja. Èeka nas još petdana spuštanja do Luklei let onim avionom navizualnu navigaciju zaKathmandu. Sve je tosretno prošlo i mi smoopet u našem hotelu.

Ostatak vremenakoristimo za posjet na-cionalnom parku Chit-

van u južnom dijelu Nepala, uz granicu prema In-diji, u subtropskom dijelu pokrajine Terai. Površi-na mu je 932 km2, a utemeljen je 1973. da zaštitijedinstveni ekosistem na svijetu. Godine 1984.UNESCO ga je proglasio spomenikom svjetskebaštine. Mjesto je poznato kao obitavalište naj-rjeðih divljih životinja, od kojih se izdvaja kraljev-ski bengalski tigar. U parku žive majmuni, pitoni,krokodili i mnoštvo najrazlièitijih ptica. Džunglapokriva preko 70% nacionalnog parka, a travanešto više od 20%.

Na cesti nekoliko puta nailazimo na barikadeod balvana. To su vojne i policijske kontrole zbogMaoista. U kombiju je s nama jedan mladiæ kojikod svakog takvog zaustavljanja izaðe, razmijeninekoliko rijeèi s osobom koja nas je zaustavila imi isti èas idemo dalje. Cesta je oèajna. Na njojima prašine kao u kaubojskim filmovima.

Po dolasku u Chitvan, smještamo se u bunga-love i odmah žurimo na kupanje u bazen da ski-nemo prašinu sa sebe. Cijeli drugi dan smo tragaliza nosorogom da bih ga ja jedini na trenutak vidio,jahali na slonu kroz džunglu i fotografirali. Nave-èer nam je prireðen program autohtonih plesovažena i djevojaka.

Vraæamo se u Kathmandu i koristimo posljed-nji dan za hodanje gradom, kupovinu suvenira inaveèer odlazak na aerodrom. Preostaje nam jošzadnji pogled iz aviona na svjetla grada i pozdravzahvale Nepalu i Himalaji.

130 4, 2004

Himalajsko carstvo snijega i leda foto: Ivica Kodžoman

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 130

Evo sad mi je tek došlo uzet' »pero« u ruke iprenijeti na papir sve ono što je još živo u sjeæanju.Mi smo od onih koji na prognozi vole èuti da æesniježiti u gorju, jer eto, u našim lijepim gradovi-ma uz more nema opasnosti od snijega pa ga vidi-mo samo u njegovom najljepšem staništu, u gorju.

Jedva smo doèekali odmetnut' se malo u div-ljinu, zaboravit' na toplu vodu i 'lektriku, kratit'sate uz voštanicu i zvuk gitare... Kako li nam tosamo svako malo zatreba! Ma eto, odmah mi doðezazvati sve one ljude koje uvijek »vidiš« il' ih se

sjetiš s vrhova, i probati im reæi kako sve te daljinei nisu daleke, kako nisu surove, veæ mile, kako tièine toliko dobra, a ti ih samo trebaš razumjeti,štovati i pustiti onakvima kakve su oduvijek... No,dobro, svatko valjda ima svoj put.

Mi smo ga našli i smjestili se dana prvoga naVelikom Alanu. Bilo nas je, kako kažu, od 7 do 77,a svi se sjajno složili. Odmah smo, nakon prve to-ple noæi, iskoèili iz vreæa i uputili se na Veliki Ko-zjak i Lubenovac. Skupio nas se dobar broj iuspjeli smo doæi dokle smo htjeli. Lubenovac pod

4, 2004 131

RADOSTI U VELEBITSKOM SNIJEGU

NATAŠA SMOLIÆ, Šibenik

Z I M S K I I Z L E T N A V E L E B I T

Pl. kuća »Alan« u zimskom ruhu< foto: Anđela Gracin

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 131

132 4, 2004

snijegom sve nas je, narav-no, oduševio, baš smo senaguštali, okrijepili, i kakoto veæ sve inaèe ide... Tekkad smo se vratili, us-tanovili smo da smo hodaliod ranog jutra pa sve dokasnog popodneva, a umorje bio slaði od ièega.

Ni treæi dan nismo imalimira pa smo se, u nešto ma-njem broju, uputili premaŠatorini. Znamo, daleko je,snijeg je dubok, dan kratak,pa æemo dokle uspijemo.Sunce je, guštat æemo. Istvarno jesmo! U jednomtrenu nisam znala jesam lina sunèanom otoku ili na »krovu svijeta«, sve sespojilo u jedno: i more, i kameni otoci, i beskra-jan snijeg, i pretoplo drago sunce. Šutjeli smo jerteško ti je naæi prave rijeèi u tom trenu, valjda namse zato i dogaða da tada ispuštamo najèudnije inajluðe zvukove, da skrièimo, graèemo, il' ispjeva-vamo nešto ludo, kao npr. himnu malih leteæih me-dvjediæa. Svašta, ha? Rijeèi su stvarno nekad preteške.

I tako ljepota za ljepotom, i baš kad se zapi-taš jesi li uistinu toliko vrijedan da ti je dopušteno

vidjeti toliko, pošalje ti On maglu i kaže »Dobroje. Dosta je bilo. Odmorite sad malo oèi, nemojtese pokindirit, bit æe još dana.« Ne grinta nitko, svirazumiju i odluèimo mi tako nakon nekoliko satida je Šatorina ipak predaleko. Podne je, mogli bi-smo lagano i »doma«. U povratku kroz mekanisnijeg kao da kroz perje ideš, a onda te na hrptuodjednom niotkud zapuhne snažan vjetar. Marka-cije nigdje osim na jednom mjestu gdje jedno-stavno ne možeš proæi jer æe te odnijeti vjetar. Mo-

ramo izmisliti nešto bolje, adotle kao zateèene guske sto-jimo vjetru leðima i uživamo.Da, da, dobro ste proèitali, da-jemo mu da nas izudara. Svi sesmijemo i krivimo Anu koja jejutros pod onim vedrim suncempoželjela »ekstremne uvjete«.

Idemo mi dalje ravno, spuš-tamo se u šumicu jer vjetar one-moguæuje bilo kakav uspon.Promrzli, hladni, al' ne i gladni(stradala je, na sreæu, marendajoš u magli), bez ikakvih marka-cija, al' Bogu fala, trijezne glave,stižemo na hrbat odakle bi setrebala vidjeti kuæa »Alan«. Ta-ko je i bilo! E, onda smo tek po-èeli radosni ples i jedva doèekalida isprièamo svojima što smo

Na putu od Alana prema Šatorini foto: Mladen Vranjić

Bura na Alanu foto: Božidan Branica

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 132

Èesto sam zbog posla i osobnih potreba puto-vao vlakom prema jugu. Tamo negdje izmeðuGospiæa i Graèaca svaki put sam sa zanimanjempromatrao kako usred Lièkog polja gotovo ne-stvarno »èuèi lav« kao u afrièkoj savani. Pojavi seodjednom usred ravnice, zirne, kako zna reæi lièki

narod. Sada se slièan prizor, samo s druge strane,može vidjeti i s nove auto-ceste Gornja Ploèa -Sveti Rok.

Dugo sam èekao priliku da otkrijem o èemuse zapravo radi. Ona se pružila prvog dana veljaèekad je velika skupina planinara iz zagrebaèkog

4, 2004 133

ZIR - PONOVNO OTKRIÆE

DAMIR BAJS, Zagreb

N E P O Z N A T I V R H O V I

Stijena Zira u srcu Like foto: Damir Bajs

sve preživjeli i kako smo glave spašavali, no oni suvam samo kimnuli i nasmiješili se. Valjda je namaadrenalin bio i previsoko, a oni u onoj toplini peæi,nisu to ni æutili.

Neki su poslije otišli i u ponoænu šetnju i legliu snijeg da se bolje podive zvijezdama. Svi smonašli svoje gušte - po koje smo i došli.

Vraæali smo se kuæi, a svi smo priželjkivali jošbar nekoliko dana, pa tek smo se navikli... Alineka, stajat æe divovi još u beskraj na istome mjes-tu i èekati da se poigraju nama, a mi æemo im,naravno, doæi i probati razumjeti sve one glase, ilica, i dodire, i pustiti ih da budu onakvima kakvioduvijek jesu.

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 133

HPD »Stanko Kempny« i HPD »Željeznièar« bilana 9. Memorijalnom pohodu preminulim lièkimplaninarima. Nakon svete mise u gospiækoj kate-drali i prijema kod biskupa Mile Bogoviæa uputilismo se dobrom cestom kroz Lièko polje do za-selka Kalinci, tu skrenuli prema sjeveru mimohuma imenom Bukova glava do željeznièke prugeZagreb - Split. S obzirom na snijeg, makadamskase cesta nije mogla nazrijeti, pa smo se svom ciljuuputili pješice, prilazeæi mu s jugoistoène, desnestrane.

Izdaleka se Zir doima kao usnuli lav èiju grivui glavu predstavljaju stijene, a tijelo tamnija šumai livade. Došavši u samo podnožje, improviziralismo uspon do prijevoja koji se nalazi s jugozapad-ne strane vršnih stijena. Sa svakim metrom usponaotvara se sve ljepši vidik, posebno zbog lijepog,sunèanog vremena. S prijevoja smo mogli uživatiu vidiku od Gospiæa preko Velebita do Graèaca,pa i dalje.

134 4, 2004

Kameni stup na putu prema vrhu foto: Damir Bajs

Slikoviti kameni oblici na Ziru

foto: Damir Bajs

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 134

4, 2004 135

Naravno, valjalo se uspeti i nasam vrh koji se nalazi stotinjak me-tara iznad prijevoja. Tu se treba malopomuèiti, a zbog kraškog terenavalja biti i vrlo oprezan jer nitko neželi upasti u neku pukotinu ili se po-skliznuti niz stijenu. Veæina nas jesmogla snage i popela se na maluusku glavicu, na koju je istovremenomoglo stati tek nekoliko planinara.Nagrada za trud je nezaboravan raz-gled na sve èetri strane svijeta, aodlièna vidljivost uèinila je naš do-življaj potpunim. Osim velikog, im-pozantnog Velebita koji se s 850 mvisine mogao sagledati skoro u èita-voj svojoj dužini, zgodno je bilo vi-djeti »sivu zmiju«, tj. novu auto-cestu skoro do Udbine.

Opæi je dojam da Zir zaslužujeuvrštenje u Hrvatsku planinarskuobilaznicu. Naravno, bit æe potrebnoizabrati pogodan prilaz ili više njih,te ih markirati. Zir dosad nije uopæeplaninarski obraðen, a kao zanimlji-vost, spomenut æu da je posljednjiput spomenut u »Hrvatskom planina-ru«, i to samo usput, u èlanku dr.Josipa Poljaka još tamo daleke 1933.

godine. Do tog podatka došao samzahvaljujuæi dr. Darku Grundleru,vrijednom kutinskom planinaru,koji je svojim trudom izradio ra-èunalnu bazu podataka o svimèlancima objavljenim u našem èa-sopisu unazad više od 60 godina.

Imajuæi u vidu taj podatak,sam naslov ovog èlanka itekako jeopravdan, a ovih nekoliko foto-grafija, nadam se, ponukat æe pla-ninare željne novih izazova da po-sjete vrh koji je dugo vremena èe-kao da ga se ponovo otkrije i damu se divimo.

135

Na vrhu Zira foto: Damir Bajs

Pogled sa Zira u dubinu foto: Damir Bajs

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 135

Dana 4. listopada prošle godine HPD »Jastre-barsko« sveèano je proslavilo na Japetiæu 125 go-dina organiziranog planinarstva u Jastrebarskom.Prilika je da se nešto kaže o povijesti planinarstvau Jastrebarskom.

Organizirana planinarska aktivnost u Jastre-barskom zapoèela je 1878. kada je Hrvatsko pla-ninarsko društvo (HPD), samo 4 godine nakonosnivanja, imenovalo svog povjerenika. Povjere-nik je bio ljekarnik Šandor Hržiæ, a poznatiji suèlanovi iz Jastrebarskog bili dr. Milan Bišæan,Žiga pl. Štos, Ðuro Demetroviæ i ljekarnik MirkoKlešèiæ. Kasnije, 1883. godine, povjerenik je bioEdo Tomaj. Kada su se prema izmijenjenim pra-vilima HPD-a, zbog sve brojnijeg èlanstva, mogleosnivati podružnice u pojedinim gradovima, osno-vana je 20. ožujka 1914. na poticaj tadašnjeg sud-benog pristava Kazimira Golubiæa, podružnicaHPD-a u Jastrebarskom s 15 èlanova i nazivom»Plešivica«. Do tada je u Hrvatskoj bilo 6 podruž-nica, i to u Gospiæu, Krapini, Ivancu, Požegi,Senju i Sušaku, a 1914. je HPD u cijeloj Hrvatskojimao 900 èlanova.

Prvi svjetski rat prekida planinarsku aktivnost,ali veæ 1917. poèinje buðenje društvenog rada

HPD-a i te prve godine obnovljenog rada brojèlanova iznosi 1000, od èega 700 u Zagrebu, a 300u podružnicama u Gospiæu, Jastrebarskom i Delni-cama. Razdoblje izmeðu dva svjetska rata obi-lježeno je uspješnim radom naše podružnice, kojaje veæ 1923. imala 64 èlana. Radi se na oznaèava-nju planinarskih staza, ne samo u Samoborskomgorju i Žumberku, veæ i na Velebitu, a 35 èlanovadruštva je pretplaæeno na »Hrvatski planinar«. Ove1923. kao i iduæih godina, naši planinari izvodemnoge pohode i uspone na vrhunce Velebita, Gor-skog kotara, Dinare i slovenskih Alpa, a na Vele-bitu izvode èak prvenstvene penjaèke uspone u sti-jenama. Godine 1933. znaèajan je šestodnevniizlet 17-oro jaskanskih planinara na Velebit, kojije u to vrijeme bio jako udaljen od svih komuni-kacija i potpuno neopskrbljen, a izlet je detaljnoopisan u »Hrvatskom planinaru«. Zanimljivo je daje 1936. naša podružnica imala glazbenu, ski, fotoi sekciju za poljepšanje mjesta.

S ponosom istièem da mnoge naše aktivnostizahvaljujemo predanom i iskusnom planinaru dr.Ivanu Krajaèu, advokatu u Jastrebarskom, a ujed-no predsjedniku HPD-a od 1921. do 1925. te mi-nistru trgovine i industrije 1925., po kome se prijedrugog svjetskog rata zvao zavižanski dom.

Drugi svjetski rat prekida svaku društvenu ak-tivnost, ali veæ po njegovom svršetku poèinjemou manjim skupinama posjeæivati obližnje planine.Godine 1948., dva-tri mjeseca nakon osnivanja PD»Zagreb«, nadahnuti tradicijom planinarstva u Jas-trebarskom i ljubavlju prema prirodi i planinama,upisuju se naši omladinci u to društvo, te predanorade u markacijskoj sekciji. Nakon završenog dva-desetodnevnog alpinistièkog teèaja na Durmitorui Prenju 1949. tri oduševljena poklonika planinar-

136 4, 2004

PLANINARSTVO U JASTREBARSKOM

MIRKO KOS, Jastrebarsko

1 2 5 . O B L J E T N I C A J A S K A N S K O G P L A N I N A R S T V A

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 136

stva u Jaski, Mirko Kos, Velimir Wintersteiger iMilivoj Butkoviæ pristupaju osnivanju PD »Jastre-barsko«. Osnivaèka skupština održana je 16. stu-denoga 1949. uz prisustvo 56 osoba. Veæ sljedeæe1950. broj èlanova je narastao na 155. Te godineznaèajan je uspjeli prvomajski pohod 24 mladihplaninara kroz Gorski kotar, od Delnica preko Ris-njaka, Snježnika, Platka i Grobnièkog polja do Ri-jeke, kao i ljetni pohod u Julijske Alpe u Sloveniji,gdje je 7 mladih planinara, pod vodstvom potpred-sjednika društva Ivice Božiæa, osvojilo Triglav ijoš 14 vrhova iznad 2000 metara. Penjali su ponajtežim klinèanim smjerovima. Nakon toga druš-tvo osniva alpinistièki odsjek. Od 1953. do 1957.ima stanicu Gorske službe spašavanja (GSS), aproèelnik je Mirko Kos.

Velika aktivnost i brojno èlanstvo, od višestotina èlanova, kao i ugled društva u Jastrebar-skom, rezultiralo je izgradnjom planinarskog domana Žitnici na Japetiæu. Ne samo upravni odbor, veæi èitavo èlanstvo, pa i ostalo graðanstvo Jastre-barskog i sela podno Japetiæa, bilo je oduševljenoovom gradnjom. Dana 17. lipnja 1951. poèeli suprvi radovi, a gradnja je trajala do 1955. Èlanovidruštva dali su velik doprinos dobrovoljnim ra-

dom, prijevozom materijala, te skupljanjem dobro-voljnih priloga, pa su uz ostalo 1951. u sabirnojakciji po selima oko Japetiæa, skupili 780 litaravina, a u 1952. godini 954 litre, što je prodano, anovac utrošen u gradnju doma.

U prvim godinama gradnje doma, planinarskaaktivnost je bila najviše orijentirana na Japetiæ, noposlije, kada se kod struènih radova nije moglo to-liko pomagati, èlanovi su krenuli na veæe ture uHrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Crnoj Gori, gdje seuspinju na Zelengoru, Magliæ, Volujak, te na Pro-kletije. Veæ 1955. društvo zajedno s PD »RadeKonèar«, današnjim HPD »Kapela« iz Zagreba,pristupa obnovi devastirane piramide na Plešivici(779 m). Naši èlanovi su ostatke stare željezne pi-ramide srušili i prenesli na ramenima do ceste, teotpremili u Zagreb, gdje su njihovi èlanovi izradilinovu konstrukciju za koju smo mi pripremili te-melje, te dopremili je na vrh. Sveèano otvorenjeje bilo 23. 6. 1957. uz prisustvo oko 200 planinara,te delegata devet društava. Godine 1960., kao na-gradu za dobar i požrtvovan rad društva, vrh Ja-petiæa dobiva izmeðu više kandidata staru slje-mensku piramidu, koja je ustupila mjesto TVtornju. Naše društvo je osiguralo sredstva te izgra-

4, 2004 137

Razgledna piramida

na vrhu Japetića

foto: Alan Čaplar

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 137

dilo temelje, izvršilo demontažu, prijevoz i ponov-nu montažu konstrukcije teške preko 8 tona. Sve-èano otvorenje piramide bilo je 27. srpnja 1960.Prvoga svibnja 1964. ponovno je bila velika sve-èanost na Japetiæu, jer je dom elektrificiran izgrad-njom dalekovoda i trafostanice.

Uspjesi i aktivnost društva odrazili su se i nabroj èlanova, koji se svih tih godina kretao izmeðu180 i 300, a najveæi je bio 1958. - 381 èlan. Zasvoj predani rad mnogi èlanovi društva su po-hvaljivani na godišnjim skupštinama društva iSaveza, a samo društvo je odlikovano zlatnimznakom PSJ 1955. godine. Godine 1979. osnovanje »Jaskanski planinarski put« kojim je do sadaprošlo i dobilo znaèke 1050 planinara, dok jeukupno prodano preko 2000 dnevnika.

U radu društva djelovale su markacijska, pro-midžbena, izletnièka, graðevinska, ekonomska,ski, pionirska, omladinska i streljaèka sekcija. Višeèlanova završilo je struène teèajeve Saveza i po-ložilo struène ispite. Društvo je tokom dvije godi-ne, svakog petka u redakciji tadašnjeg predsjed-nika Ive Šlata, na Radio Jaski imalo planinarskuemisiju pod motom »Za planinare i sve koji setako osjeæaju« uvjeravajuæi slušatelje u ispravnostplaninarskog pristupa životu.

Nepregledan je broj organiziranih društvenihizleta, kao i prisustvovanja planinarskim sletovimai otvorenjima planinarskih domova i staza. Naši suplaninari prošli mnoge planinarske obilaznice.

Golem je broj izleta i planina koje su naši èlanoviposjetili do Domovinskog rata. Nakon kraæeg pre-kida tijekom 1991. zbog agresije na Hrvatsku, pla-ninarska aktivnost nastavlja se, unatoè ratu, veæ u1992., a napose 1993. Ipak, najveæi uspjeh je us-pon 15-oro èlanova 1996. godine na Kilimanjaro(5895 m). U iduæim godinama, uz uspone na ve-æinu hrvatskih planina, slijedili su mnogi teškiusponi na vrhove u Sloveniji i Crnoj Gori, u Aus-triji, Italiji, Švicarskoj i Francuskoj. Najvažniji suusponi na Grossglockner (3798 m) i Mont Blanc(4807 m) te Visoki Atlas (4167 m) u Maroku.Slijede usponi na vrhove Španjolske, Grèke, Ru-munjske, Slovaèke, Poljske, Norveške, Finske,Švedske, Irana u Aziji, te uspon triju naših èlanovaKatarine i Dražena Lovreèeka, te Alojzije Borièe-viæ na Kala Pattar (5550 m). Uz to, treba naglasitida je planinarska obitelj Mrakužiæ (Željko, Nina iEna), obišla 125 kontrolnih toèaka na hrvatskimplaninama i primila Visoko priznanje Hrvatskeplaninarske obilaznice. Ena Mrakužiæ (1990) pritome je najmlaða planinarka u Hrvatskoj s visokimpriznanjem HPO.

Posljednjih godina HPD »Jastrebarsko« orga-nizira planinarske škole za mlade u okviru osnov-nih škola, ali brine i o školovanju vodièa i alpinis-ta, a posebno o organiziranju društvenih izleta,koji uvijek okupljaju velik broj èlanova. Takvomaktivnošæu nadamo se svojoj 125-godišnjoj tradi-ciji pridodati još mnoge planinarske godine.

138 4, 2004

Planinarski dom »Žitnica« na Japetiću (815 m), crtež: Ivanka Piplica

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 138

Mnogi planinari, kada ih u radnom tjednuuhvati želja za planinama i planinarenjem, poseg-nu za planinarskom literaturom i kartama, drugiuzmu u ruke albume sa starim slikama s puta, treæinazovu prijatelje i s njima zapoènu kovati planove.Brojni planinari jedva èekaju sastanke u svojimplaninarskim društvima upravo da bi zadovoljilisvoju potrebu za planinarstvom i druženjem s pla-ninarima izmeðu dvaju vikenda. Neki pak sjedajuza raèunalo i upuæuju se na Internet u potrazi zaplaninarskim sadržajima.

KRATAK POVIJESNI PREGLED

Kada se koncem 90-ih godina poèeo razvijatiInternet, planinari su brzo poèeli koristiti prednostikoje pruža raèunalno umrežavanje. Internet je, kaoodlièan oblik promidžbe i razmjene informacija,još k tome pretežno otvoren mladima, otvorio ne-sluæene moguænosti, koje do danas nisu ni pri-bližno iscrpljene.

Prve planinarske stranice u Hrvatskoj posta-vio je 6. kolovoza 1996. Osjeèanin Darko Hamil-ton (http://hrast.sumfak.hr/~hamilton). Bile su toosobne stranice, ali vrlo raznolikog sadržaja, jed-nostavne i pregledne, koje su nudile sve osnovneinformacije o planinarstvu, literaturi, kuæama i pla-ninarskim društvima. Unatoè tome što tada uHrvatskoj nije bilo drugih planinarskih stranica inije postojao uzor, bio su izraðene vrlo kvalitetno.Do konca lipnja 1998. stranice je posjetilo veæ višeod 2000 posjetitelja. Kada se nakon tri godine za-sitio, autor je prestao na njima raditi sredinom1999. godine.

Prva stranica koja je imala zadaæu da ponudiažurnije sadržaje i biti poslužitelj za razmjenu

informacija, bio je Hrvatski speleološki server najavnom raèunalu SRCE-a (http://public.srce.hr/speleo). Taj poslužitelj pokrenut je 29. sijeènja1997., a od samog poèetka je nudio speleološkeizvještaje i ilustrativne sadržaje na hrvatskom i en-gleskom jeziku. Postavila ga je mr. Jagoda Muniæ,èlanica Komisije za speleologiju HPS uz suradnjubrojnih speleologa. U poèetku je brigu o njemuvodila Jagoda Muniæ, a poslije Dalibor Paar, kojii danas brine o njemu.

U to vrijeme, poèetkom 1997. postavljene su,takoðer na SRCE-u i prve stranice PDS »Velebit«,prve stranice nekog planinarskog društva. Nudilesu izvještaje iz ekspedicijskog i speleološkog radatog društva, uz obilje slika.

Iduæe planinarske stranice bile su straniceHPS-a koje je, preuzevši dužnost proèelnika Ko-misije za promidžbu i izdavaštvo HPS, izradioAlan Èaplar. Slike je pripremio Dalibor Paar, a najavnom raèunalu SRCE-a (http://pubwww.srce.hr/hps) postavili su ih 24. ožujka 1997. AlanÈaplar i Jagoda Muniæ. Glavna stranica imala jeod oèetka 120 podstranica, meðu kojima je veæinabila posveæena èasopisu HP (odabranih 50priloga), tako da su to bile ujedno i prve stranice»Hrvatskog planinara«. Stranice HPS-a do danassu najbogatije i najsadržajnije planinarske straniceu Hrvatskoj. Godine 2001. preseljene su na serverIskona i prikladniju adresu http://hps.inet.hr, a od2001. brigu o njima preuzeo je sinjski planinarJure Kodžoman. On je osuvremenio dizajn strani-ca, èime su stranice HPS-a postale nesumnjivonajkvalitetniji planinarski sadržaj na hrvatskom in-ternetu. Te je stranice u prvih pet godina posjetiloviše od 20.000 posjetitelja, a slike s njih koristili

4, 2004 139

VIRTUALNO PLANINARSKO DRUŠTVOPlaninarstvo na Internetu

ALAN ÈAPLAR i VANJA RADOVANOVIÆ, Zagreb

I N T E R N E T

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 139

su kod izrade svojih stranica mnogi nacionalniparkovi, parkovi prirode i brojni planinari. Jednosu vrijeme stranice HPS-a bile meðu deset najbo-ljih web-stranica u Hrvatskoj prema izboru kom-pjutorskog èasopisa »Vidi«. Spomenimo kao za-nimljivost da su web-stranice HPS-a bile zanim-ljive i nepoznatim hakerima koji su 27. veljaèe us-pjeli »hakirati« i privremeno onesposobiti glavnustranicu.

Prva pisana vijest o internetskim stranicamaizašla je u HP 1996, str. 349, a prvi èlanak (adre-sar) objavljen je 2001. g. (HP 2001, 54). U razdo-blju od 1997. do 2001. godine, 20 planinarskihdruštava izradilo je jednostavne stranice, najèešæes obavijestima o svom radu (2001, 54), a do 2003.g. èetrdesetak društava. Poèetkom 2002. svojustranicu dobila je i planinarska kuæa »Alan« naVelebitu (http://hps.inet.hr/plkuce/alan). Izradio

ju je Krešimir Bartakoviæ. Godine 2002. Izvršniodbor HPS-a utemeljio je godišnju nagradu za naj-bolju plan. stranicu i dodijelio je nagradu PD »Šu-mar«, tj. stranicama koje ureðuje predsjednikdruštva Branko Meštriæ. Tu je nagradu 2003. go-dine ponijelo HPD »Jastrebarsko«.

STRANICE HPS-a I PLANINARSKI FORUM

Veæ spomenute web-stranice HPS-a nalaze sena adresi http://hps.inet.hr. Na njima se može naæikompletan popis svih udruga èlanica HPS, popissvih planinarskih kuæa, opisi predloženih 17 izletau hrvatske planine, priruènik »Osnove planinar-stva«, osnovne informacije o èasopisu »Hrvatskiplaninar« i drugoj planinarskoj literaturi, a tu jestalno dostupan i Statut HPS-a. Na glavnoj (sre-dišnjoj) stranici istaknute su važnije vijesti i infor-macije.

140 4, 2004

Glavna stranica Planinarskog foruma na stranicama HPS

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 140

Posebno zanimljiv dio web-stranica je Planinar-ski forum (http://hps.inet.hr/cgi-bin/yabb/YaBB.cgi).Radi se o svojevrsnom »virtualnom planinarskomdruštvu« u kojem svatko tko želi može »èavrljati«s drugima o bilo kojoj planinarskoj temi. Raspravena tom forumu razvrstane su u nekoliko tematskihgrupa (Planinarski putovi i kuæe u Hrvatskoj; Po-hodi, izleti, akcije i dogaðaji; Planinarski razgo-vori; Mali oglasi; Poruke webmasteru). Unutar tihtematskih grupa nalazi se mnoštvo poruka (tzv.»postova«) razvrstanih u razne teme. Te porukemožete samo èitati, no prava je vrijednost Forumau dvosmjernoj komunikaciji, tj. u javnom dopisi-vanju s ostalim korisnicima i gostima. Nakon upi-sivanja svog korisnièkog ili gostujuæeg imenamožete pitati druge o svemu što vas zanima, odstanja planinarskih putova do cijena planinarskeopreme, komentirati narazlièitija planinarska pi-tanja, opisivati svoje doživljaje i iskustva s izleta,najavljivati aktivnosti svojeg planinarskogdruštva, pa i komentirati sadržaj »Hrvatskog plan-inara«.

Na Planinarskom forumu se gotovo u svakodoba dana ili noæi vodi neka rasprava, razgovarao planinama, planinarstvu i izletima, na vrlo slièannaèin na koji se to zbiva u planinarskim društvimaprije i poslije sastanaka. Dok su neke teme nalikbanalnim razgovorima u kakvom kafiæu, na nekimmjestima raspravlja se i o sasvim ozbiljnim tema-ma, ponekad i vrlo žuèno. Ozraèje je unatoè mo-

guænosti skrivanja vlastitog identiteta uglavnomtolerantno i korektno, zapravo pravo planinarsko,jer veæina korisnika doživljava i koristi Forum kaomjesto za razmjenu iskustava, mišljenja i obavi-jesti o planinama i planinarstvu, a tek nekolicinakao mjesto pogodno za vrijeðanje i prozivanje

4, 2004 141

»Stvarni« sastanak forumaša u siječnju 2004. foto: Alan Čaplar

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 141

drugih planinara. U takvim sluèajevima ponekadje potrebna intervencija administratora koji suzaduženi za oèuvanje reda i mira i hlaðenje usi-janih glava.

Planinarski forum je sredinom ožujka imao180 registriranih korisnika i još nekoliko stotinaneregistriranih, 363 teme i više od 5800 poruka.Neki korisnici postali su veæ dio inventara Foruma(dobar opis bi bio: »ponekad ih nema na Forumu«)i dobro se poznaju, drugi su potpuno novi, treæiuglavnom samo èitaju, èetvrti uvijek imaju svojemišljenje o svakoj temi... Živahna komunikacijana Forumu veæ je rezultirala i s nekoliko foru-maških izleta poèam od izleta 26. listopada 2003.na Bjelolasicu. Ti su izleti dogovoreni iskljuèivoposredstvom Interneta. Takoðer, na poticaj VanjeRadovanoviæa svakih se mjesec dana u Zagrebuodržavaju i forumaški susreti uz planinarske dija-projekcije, o èemu se takoðer može èitati na Fo-rumu.

Evo i još nekoliko zanimljivosti vezanih uzPlaninarski forum HPS-a:

- veæina aktivnih korisnika je iz Zagreba i oko-lice, iz Rijeke i Karlovca, dok su ostali kraje-vi Hrvatske zastupljeni sa po barem nekolikokorisnika iz svake regije.

- povremeno na Forum svraæaju i susjedi sa za-pada (Slovenci), a bilo je i nekoliko posjeta sistoka i juga.

- najposjeæenija je tema »Kad ste na Forumu?«koja služi za neobavezni razgovor o svemu štokorisnicima padne na pamet. Na njoj ima višeod 700 poruka, koje su pregledane više od8000 puta.

- zanimljivo je da postoji i slièan slovenski Fo-rum na adresi http://www.planid.org (link na»Diskusije«), no promet na njemu je mno-gostruko manji od HPS-ovog Foruma, iako jebroj planinara u Sloveniji višestruko veæi.

- u Hrvatskoj danas postoji još nekoliko plani-narskih foruma (hr.fido.planine, croclimbingi drugi), koji su slabije posjeæivani i manje in-formativni.

- poznavajuæi forumaše, jamaèno æe se i o ovo-me èlanku, nakon objavljivanja, razviti ras-prava na Forumu, koju æete moæi pratiti uokviru teme »Hrvatski planinar«.

- o HPS-ovom Planinarskom forumu veæ jepisao èasopis »Meridijani« (br. 82), a jednaje slika s forumaškog susreta izašla u »Pos-lovnom tjedniku«.

Dakle, na Forumu možete upoznate druge pla-ninare, prikupiti zanimljive obavijesti, komentiratiili pohvaliti, a na kraju krajeva, možete se i samozabaviti u dane kad ne možete na planine, a takovas želja vuèe.

* * *Dodajmo ovome da je za kvalitetnu brigu i

raznovrsnost sadržaja na web-stranicama, Izvršniodbor HPS proglasio ureðivanje web-stranica naj-uspješnijom planinarskom akcijom u 2003. godini.Bez sumnje, taj je uspjeh ponajviše zasluga admi-nistratora Jure Kodžomana, èlana HPD »Svilaja«iz Sinja (sada na studiju IT-tehnologije u Ljub-ljani), koji se zajedno sa svojim prijateljem Da-vorom Oèeliæem, posve volonterski, brine za svešto se nalazi na web-stranicama HPS-a. Nedavnosu njih dvojica uz sponzorstvo »Hrvatskih šuma«uspostavili i nov server HPS-a koji æe otvoriti jošveæe moguænosti za još kvalitetniju internetsku ko-munikaciju meðu planinarima.

Kao zanimljivost spomenimo na kraju da Juresve donedavno osobno nije imao pristup Internetusa svog raèunala, veæ se za brigu o web-stranicamaHPS-a koristio drugim raèunalima!

142 4, 2004

Jure Kodžoman - urednik web-stranica HPS

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 142

Nazoèni: V. Novak (dopredsjednik HPS), F. No-vosel, D. Domišljanoviæ, D. Butala, G. Gabriæ, I. Ha-paè, B. Margitiæ, A. Bakšiæ (èlanovi Izvršnog odbora),V. Sor i A. Èaplar (èlanovi Izvršnog odbora i proèelnicikomisija za školovanje, te promidžbu i izdavaštvo), M.Rihtariæ, L. Adamoviæ, M. Mlinac, I. Jeliniæ, B. Šepa-roviæ, T. Pavlin, (proèelnici komisija za priznanja, gos-podarstvo, povijest, speleologiju, planinarsko skijanje iplaninarske putove), G. Škugor, M. Mužiniæ, B. Rajšel,I. Tišljar i D. Kraljeviæ (opunomoæenici komisija za nor-mativne akte, vodièe, alpinizam, orijentaciju i sportskopenjanje), K. Hornung (Slavonski pl. savez), I. Marinov(PS Splitsko-dalmatinske županije), J. Ferèek (PS Kra-pinsko-zagorske županije), I. Pernar (PS Karlovaèke žu-panije) i Z. Antolkoviæ (PS Šibensko-kninske županije)- ukupno 26 èlanova Glavnog odbora HPS.

Nakon pozdrava nazoènima, minute šutnje zaplaninare preminule od posljednje sjednice GO, teisprike predsjednika HPS prof. dr. Hrvoja Kralje-viæa koji nije mogao nazoèiti sjednici, VladimirNovak, dopredsjednik HPS, predložio je dnevnired sjednice od 11 toèaka koji je prihvaæen jedno-glasno, kao i prijedlog sastava verifikacijske komi-sije (G. Škugor, K. Hornung, A. Èaplar), ovjerovi-telja zapisnika (A. Bakšiæ i I. Hapaè) i zapisnièara(D. Berljak).

Pisane materijale za toèke dnevnog reda od 1do 3 i od 6 do 10, èlanovi GO primili su zajednos pozivom na sjednicu, a za toèke 4 i 5 izvještajisu objavljeni u »Hrvatskom planinaru« 1/2004.Sva navedena dokumentacija je kao privitak sa-stavni dio ovog zapisnika u pismohrani HPS.

1. Verifikacija èlanova GO HPS prema

èlanku 26. Statuta HPS. K. Hornung je u imeverifikacijske komisije izvijestio da je predano 26evidencijskih listiæa, da svi opunomoæenici (njih 5)

imaju uredno potpisane punomoæi, te da je sjed-nici nazoèno 26 od ukupno 35 èlanova GO (èinega predsjednik i dopredsjednik HPS, èlanovi Iz-vršnog odbora, proèelnici struènih i organizacij-skih komisija HPS (ili njihovi opunomoæeni za-mjenici) i predstavnici gradskih i županijskih pla-ninarskih saveza), zatim da postoji potreban kvo-rum te da je za donošenje pravovaljanih odlukapotrebno 14 jednakih glasova.

D. Berljak, glavni tajnik HPS, izvijestio je daneki gradski/županijski savezi nisu postupili podopisu 009 od 26. sijeènja 2004. ni dostavili tra-žene podatke o svojim èlanicama kako bi se izra-èunao broj njihovih predstavnika u GO, a oni kojisu to uèinili ionako imaju prema èlanku 26. StatutaHPS pravo na samo jednog predstavnika, te su naovoj sjednici u tom smislu i zastupani nazoènigradski/županijski planinarski savezi. Jedino jepostavljeno pitanje pravovaljanosti predstavnikaPS splitsko-dalmatinske županije I. Marinovabuduæi da je osobama ovlaštenim za zastupanje teudruge istekao mandat. Nakon toga je I. Marinovpredao presliku Zahtjeva za upis promjena koji suuputili Uredu za opæu upravu, te je zahtjev prih-vaæen kao pravovaljan dokument za evidenciju togsaveza u HPS-u.

2. Donošenje Poslovnika o radu GO HPS.

I. Marinov dao je primjedbe na èlanak 4 i 7, a I.Tišljar na èlanak 9 predloženog Poslovnika o raduGO HPS. Nakon kraæe rasprave i objašnjenja,predloženi poslovnik prihvaæen je jednoglasno ibez izmjena. Isto tako je jednoglasno odluèenoprema èlanku 9 da se priznaje jednostruko pravoglasa za osobe koje su èlanovi GO po više funk-cija, te iz èlanka 10 da se sva glasovanja na sjed-nici obavljaju javno.

4, 2004 143

GLAVNI ODBOR HPS

Z A P I S N I K S J E D N I C E 2 1 . V E L J A È E 2 0 0 4 .

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 143

3. Imenovanje proèelnika i zamjenika ko-

misija HPS. Jednoglasno su imenovani svi proèel-nici i zamjenici u struènim i organizacijskim ko-misijama HPS predloženi u primljenim materijali-ma, jedino su od prošlog saziva umjesto dosadaš-njih èlanova GO I. Cindriæa, Z. Muže i V. Vraèaraimenovani novi èlanovi, tj. sadašnji proèelnicikomisija za alpinizam, orijentaciju i športsko pe-njanje B. Rajšel, I. Tišljar i D. Kraljeviæ. Isto tako,daje se mandat Izvršnom odboru da imenuje za-mjenike u komisijama za alpinizam i športsko pe-njanje kada ih one izaberu.

4. Izvještaj o radu Izvršnog odbora u 2003.

Na izvještaj o radu Izvršnog odbora HPS (objav-ljen u »Hrvatskom planinaru« br. 1/2004) nije biloprimjedbi i on je jednoglasno prihvaæen.

5. Izvještaj o radu komisija HPS u 2003. g.

Izvještaji o radu struènih i organizacijskih komi-sija HPS primljeni su u Uredu HPS i u sažetomobliku objavljeni u HP 1/2004, te su kao takvi jed-noglasno prihvaæeni na sjednici GO. Buduæi da uUred HPS ni do danas nisu stigli izvještaji od ko-misija za športsko penjanje i zaštitu prirode, jedno-glasno je odluèeno da te dvije komisije ne mogukoristiti financijska sredstva u ovoj godini dok nedostave prošlogodišnje izvještaje. I. Marinov jepotaknuo raspravu o športskom penjanju u kojojse proèelnik te komisije D. Kraljeviæ oèitovaoopæenito, opisujuæi tu športsku granu i rad uprošloj godini o kojem nije predao izvještaj upisanom obliku. D. Berljak je naveo niz stvarnihproblema u športskom penjanju, od kojih su naj-izrazitiji da udruge koje nisu èlanice HPS-a orga-niziraju natjecanja u sportskom penjanju i sluèaje-vi da te neèlanice sudjeluju i na natjecanjima koje

organiziraju èlanice HPS-a, za što po njemu, ležikrivica u slabom radu te komisije HPS i u izostan-ku volje da se rješavaju nagomilani problemi. Na-kon rasprave jednoglasno je zakljuèeno da je uroku od tri mjeseca proèelnik Komisije za šport-sko penjanje HPS dužan u pisanom obliku izvijes-titi Izvršni odbor HPS o stanju i svim problemimau tom športu, nakon èega æe to tijelo Saveza podu-zeti mjere da se prevladaju na najbrži naèin. I. Tišljar, proèelnik Komisije za orijentaciju HPS,izvijestio je GO o željama orijentacista da se osnu-je Hrvatski orijentacijski savez, ali i o prestanku teinicijative u Komisiji za orijentaciju HPS-a.

6. Zakljuèni raèun HPS za 2003. g. Kaofinancijski nalogodavatelj, glavni tajnik HPS, na-glasio je prije objašnjavanja elementa Zakljuènograèuna HPS za 2003. godinu da je nakon višego-dišnje visoke stope rasta prihoda dostignuta gornjagranica postojeæih izvora prihoda, te da u sljede-æim razdobljima ne treba oèekivati daljnji rast, akose ne pronaðu neki novi izvori financiranja. U2003. ukupni prihod iznosio je 1.201.564,04 kn, aostvaren je od prodaje markica za 478.963,30 kn,ali s nenaplaæenih oko 70.000,00 kn u tom iznosu,te ostalih 722.523,04 kn prihoda (60% od ukupnogprihoda) od prodaje planinarske literature, pret-plata za »Hrvatski planinar«, najamnina, oglasa ivlastite djelatnosti. Ukupni rashod od 958.398,14kuna èinili su troškovi materijala u iznosu od70.725,93 kn; energije 14.044,20; »Hrvatskogplaninara« 180.422,94; usluga 282.362,81 u koji-ma je ukljuèen trošak svih 14 komisija HPS s187.282,62 kn; te nematerijalnih troškova od410.842,26 kn. Uobièajna prièuva za djelatnost uprvom tromjesjeèju 2004., kada su i najmanji pri-hodi, iznosi 243.165,90 kn. U ne baš jednostavnimgospodarskim uvjetima u Hrvatskoj, HPS je u2003. godini ostvario zadovoljavajuæe financijskerezultate, a sve svoje financijske obveze izvanHPS-a i prema komisijama Saveza obavljane suuredno i na vrijeme. Zakljuèni raèun prihvaæen jejednoglasno.

7. Izvještaj Nadzornog odbora HPS za 2003.

Nadzorni odbor HPS svoj izvještaj podnosi Skup-štini HPS, ali je obièaj da su njegovi èlanovi na-zoèni svim sjednicama Izvršnog odbora, te da seizvještaj podnosi i Glavnom odboru HPS. Izvješ-

144 4, 2004

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 144

taj Nadzornog odbora za 2003. g. pozitivno je oci-jenio poslovanje HPS-a, rad tijela, dužnosnika iUreda HPS, te je jednoglasno prihvaæen.

8. Proraèun za 2004. g. - ukupno HPS i po-

sebno komisije HPS. Raspored sredstava za 2004.godinu po komisijama HPS, s navoðenjem nazivaakcija koje se financiraju, planirana su za ovu go-dinu u iznosu od 355.100,00 kn, te s ostalim pred-viðenim rashodima HPS koji iznose 904.080,00kn èine ukupno planirani trošak od 1.259.180,00kn. Za isti iznos planiran je i prihod u 2004., te jetakav proraèun jednoglasno potvrðen. Kao poseb-na odluka, jednoglasno se zakljuèuje da nijednakomisija HPS ne može podizati akontaciju za slje-deæu akciju, ako nije podnijela obraèun prethod-ne, te da joj se obustavljaju sva sredstva do krajagodine ako se ustanovi da u njenim akcijama su-djeluju neèlanice ili neèlanovi HPS-a.

9. Akcije povodom obilježavanja 130. obljet-

nice hrvatskog planinarstva. Jednoglasno su pri-hvaæene sve planirane akcije proslave obilježa-vanja 130. obljetnice hrvatskog planinarstva: po-èetak obilježavanja 17. 4. 2004. u Ogulinu, Danihrvatskih planinara 14.-16. 5. 2004. na Malom Lo-šinju i Osoršæici, otvorenje obnovljenog planinar-skog doma na Brezovcu i uspon na Dinaru 19. 6.2004. te skup povodom obljetnice Prvog izletaHPD-a u Samoborskom gorju 15. 5. 2005. Sveèa-nost povodom 130. obljetnice osnivaèke skupštineHPD-a u Zagrebu dogovorit æe se naknadno. Za-kljuèeno je da prema moguænostima sve naše èlani-ce i komisije HPS-a organiziraju prigodne akcije.

10. Pravilnik Komisije za vodièe HPS. Na-kon što je usuglašen na Komisiji za vodièe, Zboruvodièa i Izvršnom odboru HPS, jednoglasno seprihvaæa Pravilnik vodièke službe HPS. Istovre-meno se, uz jedan suzdržani glas, donosi odlukada se pripravnicima koji su po starom Pravilnikuzavršili teèaj za vodièa ljetnog pohoda izuzetnoomoguæi da pristupe ispitu u svibnju ove godine,jer taj se naziv više neæe moæi postiæi prema usvo-jenom Pravilniku. Donesena je jednoglasna odlukada Izvršni odbor ima mandat donošenja PravilnikaKomisije za orijentaciju HPS koji je u završnojfazi izrade.

11. Razno. B. Šeparoviæ je skrenuo pozornostda naše pojedine djelatnosti (npr. vodièi) trebaju

razmišljati o skorom izjednaèavanju svojih kriterija(uvjeta za pristup u službu, školovanja, ispita, razi-na i kvaliteta usluga) prema onima koji vrijede uEuropskoj uniji.

T. Pavlin je upoznao GO s brojem naših èlanica(81) koje sudjeluju u radu Komisije za planinar-ske putove i brojem registriranih markacista (492),te najèešæim problemima u radu te djelatnosti.

D. Berljak je podsjetio na zakljuèke prijašnjesjednice GO, posljednje Skupštine HPS i dopisekojima je Ured HPS tražio pravovaljanu dokumen-taciju o broju i nazivu èlanica gradskih i županij-skih saveza. Buduæi da to pojedini savezi nakonviše urgencija to nisu uèinili, da je poznata èinje-nica kako neki od tih saveza u svojem èlanstvuimaju neèlanice HPS, što je u suprotnosti sa Statu-tom HPS, da veæ godinama sve strukture GO(Izvršni odbor i komisije) daju svoje godišnje iz-vještaje o radu i financijske pokazatelje, a veæinagradskih i županijskih saveza to neæe ili ne želiobjaviti, jednoglasno se zakljuèuje da HPS zatražiu pisanom obliku odgovor od gradskih i župa-nijskih sportskih saveza, postoje li uopæe u nji-hovom ustroju planinarski savezi, izvještavaju liih o svom radu i s kojim financijskim sredstvimaraspolažu, te kada su ih i kako utrošili. Ako taj od-govor ne bude zadovoljavajuæi, o tom problemuizvjestit æe se Ured lokalnih športskih zajednica uHrvatskom olimpijskom odboru.

A. Èaplar, glavni urednik »Hrvatskog planina-ra«, pripremio je pisani materijal »Pospješimoinformiranje èlanstva« koji je podijeljen svimèlanovima GO, a jednoglasno je zakljuèeno da svekomisije HPS, odnosno njihovi proèelnici, putemnašega glasila trebaju što èešæe izvještavati plani-narsku javnost o svom radu, iduæim i prošlim akci-jama, uspjesima, pa i problemima svoje djelatnosti.

M. Rihtariæ, proèelnik Komisije za priznanjaHPS, predložio je da se povodom 130. obljetnicehrvatskog planinarstva dodjeljuju posebna prizna-nja, što je jednoglasno potvrðeno, sa zakljuèkomda se to provede na kraju proslave obilježavanjaobljetnice.

Sjednica je poèela s radom u 11:15 i završilau 14:00 sati.

Zapisnik vodio: Darko Berljak, gl. tajnik HPS

Ovjerovitelji: Ana Bakšiæ i Ivan Hapaè

4, 2004 145

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 145

Zima je pri kraju i bliži se vrijeme pogodnije zaplaninarenje. Kako ne bi bilo neprilika u snalaženju pridolasku na Crnopac na jugoistoènom Velebitu, a kakoèujem bilo ih je nekoliko, objasnit æu malo detaljnijekako i kuda treba iæi. O ljepotama Crnopca èitatelji»Hrvatskog planinara« mogli su veæ ponešto proèitati ubroju 10/2003.

Kao prvo, Crnopac ima dva markirana ulaza. Prvije odmah nekih 100 m od tunela, iza prvog zavojaprema Graèacu. Taj put vodi izravno do vrha, a traje 3

sata. Kada se njime doðe na greben Crnopca, put serazdvaja. desno se nastavlja do samog vrha (do vrhatreba samo nekoliko minuta), a lijevo se put spuštagrebenom do planinarskog skloništa još oko 2 sata. Odskloništa do ceste Graèac - Prezid - Obrovac treba još1:40 sata.

Ulazak na drugi put nalazi se niže, oko 800 m odprvoga, prema Graèacu. To je šumska cesta kojom semože i autom proæi oko 3 km, pa doæi do velikogproširenja za parkiranje. Dakle, ako se doðe autom do

146 4, 2004

MREŽA PLANINARSKIH PUTOVA NA CRNOPCU

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:51 Page 146

toga parkirališta, onda ostaje još 40-50 minuta usponado skloništa. Polazi li se od ceste Graèac - Obrovac,onda tim putem treba do skloništa nešto manje od 2 sata.Na tom putu postoje dva odvojka. Veæ nakon 15-20minuta uspona od parkirališta stiže se do mjesta gdje selijevo odvaja put do Kite Gaæešine (sat i pol), dok premaskloništu treba skrenuti desno. Meðutim, na tom putujoš je jedno skretanje za Kitu Gaèešinu, što je dobrakratica ako se ide od skloništa nizbrdo.

Planinarsko sklonište »Crnopac« je polazna toèkaza nekoliko zanimljivih tura. Planinarima koji ostajujedan dan, najbolje je proæi grebenom do vrha i spuštatise do Prezida, oko 6 sata hoda. Druga veoma atraktivnamoguænost je da se od skloništa spustite nekoliko mi-nuta do mjesta gdje je desno ploèa s natpisom »Put Ma-log Princa« i uputite tim putom. Rijeè je o vrlo atraktiv-nom putu koji traje 3-4 sata hoda. Na ovom putu zapra-vo vrijeme prestaje postojati, jer vas ljepota krajolikatoliko obuzme da sve drugo zaboravite. Put je kružnogoblika i vraæa se do skloništa. Kraæa varijanta tog putaje da se ide samo na Bijeli kuk (oko 1 sat) i nazad doskloništa. Druga moguænost je cjelovit obilazak »Puta

Malog Princa« tako da se na izlasku od zadnjih vratanazvanih »Nebeska vrata«, skrene prema Gaæešinomkuku, pa se tura vremenski produžuje za još 3 sata. Ideteli tim putom ne morate se vraæati do skloništa veæ siðitesa kuka i doæi æete opet do raskršižja. Lijevi put vodi doskloništa za oko 40 minuta, a desni prema parkiralištucca 20 minuta.

Oni koji su snalažljiviji i iskusniji mogu u tom po-druèju proæi predivne i vrlo atraktivne ture i po nemarki-ranom bespuæu jer je tu priroda bogato obdarila krajo-lik bajkovitim oblicima, ali valja napomenuti da se moranositi kompas jer je u sluèaju magle nemoguæe izaæi izlabirinta ponora i kukova. Sve ove markirane ture suvrlo zahtjevne i potrebna je dobra kondicija i spretnost,iako su najteža mjesta osigurana sajlama i klinovima.

Slavko Tomerlin

4, 2004 147

Stijene Maloga kuka na Crnopcu foto: Vlado Božić

Na Putu Maloga Princa u području Bijeloga kuka

foto: Vlado Božić

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 147

Hrvatsko kraško podzemlje, bogato oblicima i za-nimljivostima, vrlo je pogodno i zahvalno za speleološ-ku djelatnost. S istraživanjem špilja i jama na podruèjuHrvatske zapoèeli su još naši daleki preci, ostvarivšinekoliko svjetski znaèajnih postignuæa, jedna naša jamabila je svojedobno proglašena najdubljom na svijetu, araznoliki speleološki uspjesi i vrhunski dosezi nižu sedo današnjih dana. Premda se organizirana hrvatskaspeleologija razvila unutar planinarske organizacije,veæini je planinara nedovoljno poznato bogatstvo te dje-latnosti i raznovrsnost njezinih dosega.

Do sada u Hrvatskoj nije bilo cjelovitog povijesnogprikaza razvitka speleologije, a povijesni preglediobjavljeni u ranijim priruènicima nisu davali dovoljno

podataka o cjelokupnoj speleološkoj djelatnosti u Hrvat-skoj. To saznanje potaknulo je Vladu Božiæa, jednog odnajmarljivijih hrvatskih speleologa, da se primi posla,prikupi i sistematizira povijesnu graðu i pripremi zatisak knjigu »Speleologija u Hrvatskoj« koja je izašla iztiska u ožujku ove godine.

I doista, možda nitko od današnjih hrvatskih spe-leologa ne bi mogao dati toliko zanimljiv, sistematièan,ali i vrlo objektivan povijesni prikaz kako je to uspjeloVladi Božiæu. Ne samo da je prikupio povijesne podat-ke, nego je prikupio i obilje atraktivnih dokumentarnihslika, što - treba znati - nije lako jer kvalitetnih speleo-

148 4, 2004

DVA NOVA SPELEOLOŠKA PRIRUÈNIKA VLADE BOŽIÆA:»SPELEOLOGIJA U HRVATSKOJ« I »RAZVOJ SPELEOLOŠKOG NACRTA«

Autor Vlado Božić foto: Davor Puhlek

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 148

4, 2004 149

loških snimaka ima mnogo manje nego dobrih planinar-skih fotografija, buduæi da se speleologijom i speleo-fo-tografijom bavi manji broj ljudi, a snimanje u podzemljunameæe druge zakonitosti. Prikupljanje graðe dijelommu je bilo olakšano zbog toga što je nekoliko desetljeæabio proèelnik Komisije za speleologiju HPS, te o svemuvodi preciznu evidenciju.

Ipak, glavna i najveæa vrijednost ove knjige nijeobilje podataka i kvalitetnih slika, veæ èitko i izuzetnovješto pisan tekst, uoblièen gotovo poput zanimljivihpripovijetki. Povijesne knjige zbog obilja faktografskihpodataka obièno predstavljaju veæini ljudi dosadno šti-vo, no Vladi Božiæu uspjelo je da napiše knjigu koju æesa zanimanjem proèitati svi speleolozi, ali koja æe ot-kriti mnogo zanimljivosti i tajni iz speleološkog životasvima onima koji se speleologijom nikada nisu ili neæebaviti. Može se slobodno reæi da je ova knjiga za speleo-logiju ono što æe za planinarstvo biti Zlatna knjigahrvatskog planinarstva Željka Poljaka, koja ovih danatakoðer izlazi iz tiska - kapitalno djelo koje æe se godi-nama tražiti i citirati u svakom iduæem povijesnomprikazu.

U Božiæevoj knjizi je povijesni razvitak prikazan utri poglavlja: pretpovijesno doba, povijesno doba do1949. (osnivanje prve Speleološke sekcije u Hrvatskoju PD »Zagreb«) i doba od 1949. do danas. Zbog obiljaraznih speleoloških djelatnosti od 1949. posebno suobraðene još i ove teme: speleološke udruge, školo-vanje, istraživanja, ekspedicije, istraživanja po narudžbi,biospeleološka, ekološka, geološka, paleontološka,arheološka, speleoronilaèka istraživanja te istraživanjaumjetnih podzemnih prostora, spašavanje iz speleološ-kih objekata, publikacije, dokumentacija, a na kraju jeponuðen izbor literature.

Knjiga »Speleologija u Hrvatskoj« je bogatoilustrirana s dvjestotinjak slika u boji, a ima 136 stran-ica B5-formata. Može se nabaviti po cijeni od 50 kunau Hrvatskom planinarskom savezu, koji je uz BožiæevHPD »Željeznièar« izdavaè knjige.

Malo u sjeni knjige »Speleologija u Hrvatskoj«ostao je ne manje zanimljiv priruènik »Razvoj speleo-loškog nacrta«, istovremeno tiskan, takoðer u boji, na48 stranica. Rijeè je zapravo o struènom speleološkompriruèniku u kojemu Božiæ daje povijesni prikaz nastan-ka suvremenog speleološkog nacrta. Takoðer, zanimljivje i nespeleolozima, pa se tako iz njega može doznati daje npr. T. Jefferson, kasnije amerièki predsjednik, crtaospeleološke nacrte ili vidjeti prve speleološke nacrteGjure Pilara, Josipa Poljaka i drugih, a i suvremeni tro-dimenzinalni prikaz jamskog sustava Lukina jama -Trojama. U dodatku priruèniku je desetak suvremenih

nacrta najvažnijih špilja i jama u svijetu i u Hrvatskoj.Priruènik se može nabaviti u HPS, Kozarèeva 22, 10000Zagreb, tel. 01/48-24-142 ili 01/48-23-624.

Obje su knjige posveæene 130. obljetnici organizi-ranoga hrvatskoga planinarstva, a predstavljene su mno-gobrojnim planinarima i speleolozima 4. ožujka u za-grebaèkoj knjižnici »Tin Ujeviæ«.

Alan Èaplar

PRODAJEM...Prodajem fotomonografije Hrvatske planine

(1943), Luèiæ: Planine Jugoslavije (1967), JakaÈop: Viharniki (1970) i Raj pod Triglavom(1969), Klemenc: Gore (1992), Na vrh svijeta(1980). Knjige: Poljak: Hrvatsko planinarstvo(1975), Kugy: Delo, glazba in gore 1966), Kugy:Iz življenja gornika (1968), Kugy: Pet stoletijTriglava (1979), Badjura: Jugoslavenski Alpi(1923), sve po 100 kuna, i D. Hirc: Prirodnizemljopis Hrvatske (1905) 300 kn. Telefon:01/48-16-558.

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 149

150 4, 2004

VELEBITEN 40U prosincu 2003. godine tiskan je jubilarni 40. broj

Velebitena, lista zagrebaèkog PDS »Velebit«. Na 48stranica A5-formata nalazi se desetak zgodnih èlanakaraznih velebitaša o njihovim putovanjima, izletima iakcijama (planinarska škola, teèajevi GSS-a, Patagonija,Ukrajina, Triglav, Grèka). Iz svih èlanaka izvire vele-bitaški duh po kojemu je to društvo možda ponajvišepoznato. Premda neke interne šale neæe biti jasne i ra-zumljive èitatelju koji ne poznaje planinarski život uPDS »Velebit«, svatko æe se morati nasmijati i obiljuuspjelih šala naizgled bez veze baèenih na papir, nozapravo šarmantno i duhovito smišljenih i iskorištenih.Tekstovi su ilustrirani uspjelim slikama u crno-bijeloj re-produkciji. Urednica ovoga broja je Ivana Sanseviæ (tel.091/52-87-605).

Alan Èaplar

BRODSKI PLANINAR BR. 16U Slavonskom Brodu je u veljaèi izašao 16. broj

»Brodskog planinara«. Po obièaju, taj razigrani list do-nosi najrazlièitije èlanke i vijesti iz slavonskog planinar-skog života kao i obilje planinarske razbibrige. Tiskanje na 48 stranica A4-formata, izdaje ga PD »Dilj Gora«,a urednik je Josip Èinkl (predstavljen je u 2. broju HP,str. 78).

U ovome broju list donosi tekstove i pjesme dvade-setak autora, a najviše je posveæen 80. obljetnici plani-narstva u Slavonskome Brodu koja se navršava ove go-dine. Premda je Brodski planinar prvenstveno glasiloPD »Dilj Gora«, u njemu se mogu naæi i crtice iz rada

PD »Sisak«, »Ðakovo«, »Psunj«, »Dubovac«, »Sokol«,»Tikvica« i »Strmac«. Mogu se u njemu proèitati i opisiizleta po Dilju, Krndiji i Papuku, a veæinu æe èitateljanajviše privuæi šale i anegdote kojih ima kako u tek-stovima, tako i na slikama u èasopisu.

Alan Èaplar

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 150

ZLATNA KNJIGAZLATNA KNJIGAHRVATSKOGHRVATSKOG

PLANINARSTVAPLANINARSTVA

Ovih dana izlazi iz tiska »Zlatna knjigahrvatskog planinarstva«, svojevrsna plani-narska enciklopedija koja obuhvaæa sveplaninarske djelatnosti i prati njihov razvi-tak od poèetaka do danas. Autor knjige jeprof. dr. Željko Poljak, koji je zajedno sa su-radnicima, za ovo kapitalno djelo, kroz svojevišedesetljetno djelovanje, a i radeæi naovoj knjizi intenzivno više od godinu i pol,marljivo prikupljao povijesnu graðu. Knjigaæe imati više od 400 stranica, a podijeljenaje u deset cjelina i to: Uvod, Preteèe orga-niziranoga hrvatskog planinarstva,Hrvatsko planinarsko društvo, Razdoblje odHPD-a do PSH, Planinarski savez Hrvatske iHrvatski planinarski savez, Planinarskadruštva u Hrvatskoj, Regionalno udruživa-nje, Struène djelatnosti, Planinarske kuæe idrugi objekti od 1878. do danas i Biograf-ski leksikon hrvatskih planinara. Knjiga jeilustrirana povijesnim slikama i dokumen-tima te popraæena raznovrsnim tablicama,a pisana je na zanimljiv i pristupaèan naèin.Nakladnici knjige su Hrvatski planinarskisavez i nakladnièka kuæa »Libera Editio«.

Planinarska društva i zainteresirani plani-nari prvih 300 primjeraka knjige do 30.travnja mogu naruèiti po promotivnojcijeni od 150 kuna u Hrvatskom planinar-skom savezu. Radi velikog zanimanja, pred-nost pri naruèivanju æe imati planinarskadruštva, a zatim fizièke osobe prema redo-sljedu zaprimanja narudžbi. Nakon toga,knjiga æe se u HPS moæi nabaviti po 200kuna, a u knjižarama po 300 kuna. Narudžbemoraju biti upuæene u pisanom obliku naadresu HPS, Kozarèeva 22, 10000 Zagreb ilina e-mail hps@inet.hr.

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 151

152 4, 2004

Nije uobièajeno da se u ovojrubrici predstavljaju razmjerno vrlomladi planinari, no kada netko za so-bom u desetak godina ostvari tolikoplaninarskih uspjeha koliko mnogi neostvare za cijeloga života, opravdanoje predstaviti i pohvaliti rad takvogèovjeka. Uostalom, planinarski i spe-leološki uspjesi kakve je ostvario tri-desetdvogodišnji èlan PDS »Velebit«Darko Bakšiæ, mogu biti dobar primjermnogim mladim, ali i starijim planina-rima.

Darko Bakšiæ roðen je 21. listo-pada 1971. godine u Banskoj Štiavniciu Slovaèkoj. Djetinjstvo je proveo u Glini, gdje je za-vršio osnovnu školu. Rano je znao što u životu želi ra-diti pa je upisao Srednju šumarsku školu u Karlovcu, anakon nje Šumarski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je1997. godine i otada radi kao asistent na Zavodu zauzgajanje šuma, na predmetu pedologija. Magistrirao je2002. godine, do sada je objavio deset izvornih znan-stvenih èlanaka, te sudjelovao u izradi monografija»Obièna jela u Hrvatskoj« i »Obièna bukva u Hrvat-skoj«. Èlan je Hrvatskog šumarskog društva, Hrvatskogtloznanstvenog društva i Hrvatskog biometrijskog dru-štva. Struèni je savjetnik hrvatskog izdanja èasopisa»National Geographic«.

Veæ na prvoj godini studija postao je èlanom PDS»Velebit«, a nakon godine dana planinarenja poèeo sebaviti speleologijom. Speleologiju i šumarstvo spojio jeu svom diplomskom radu »Zaštita prirode Hajduèkih iRožanskih kukova s posebnim osvrtom na Lukinujamu«. Èlanom Speleološkog odsjeka PDS »Velebit«postao je 1992. godine, a iste se godine na ekspediciji»Picos de Europa« u Španjolskoj, pri istraživanju 403 mduboke jame Pozo Chizidi spustio na njezino dno. Go-dine 1993. s Anom Sutloviæ putuje biciklima u Slovaè-ku i tom prilikom planinarski prelazi Niske Tatre, a1994. godine sudjeluje na ekspediciji »Lukina jama« pri

èemu se spušta na dno jame (-1392 m).Iduæe se godine, kao sudionik ekspedi-cije »Lukina jama ‘95«, spustio do -950 m, a na speleološko-alpinistièkojekspediciji »Ande 95« istraživao je trispeleološka objekta i posjetio Uma-jalantu, najdulju špilju Bolivije. Na tojekspediciji popeo se na vrhove Con-doriri (5648 m), Huayna Potosi (6088m) i Parinacota (6342 m). Godine 1996.vodio je speleološki logor na Biokovu,gdje je istraženo 27 jama, te sudjelovaou istraživanju Slovaèke jame, u kojoj sespustio do -800 m. Kao voditelj spele-ološkog logora na Velikom Lubenovcu

1997., sudjelovao je u istraživanju jame Patkov gušt (-553 m) i spustio se na njezino dno. U speleološkoj eks-pediciji »Slovaèka jama ‘98« s ostalim je èlanovimaekipe dosegnuo dubinu od -1268 metara, a 1999. u pri-premama za novu ekspediciju u Slovaèku jamu, spustiose na dno Stupine jame (-413 m). Godine 1999. bio jevoða ekspedicije u Slovaèku jamu, pri èemu je ona pro-dubljena na -1301 m i istraženo novih 722 m kanala. Ubivku na dnu jame boravio je 8 dana. Kao suorganiza-tor istraživanja spuštao se 2000. u jamu Amfora, kojaje tada istražena do -437 m. Iduæe godine vodio je speleo-loško-alpinistièku ekspediciju »Madagaskar 2001«, gdjeje u špiljama u nacionalnom parku Tsyngi de Bemarahaistraženo 5 km kanala te je sa Sunèicom Hrašèanec ispe-njao smjer Alien težine 6b u stijeni Tsaranora. Opet su-djeluje u istraživanju jame Amfore na Biokovu, prièemu je ta jama produbljena do 614 m i postala naj-dubljom jamom Biokova. Tijekom 2001. i 2002. godineviše se puta spušta ispod -400 m u jami Munižabi naCrnopcu, te se spušta na dno jame Amfore na -788 m.Pri istraživanju Slovaèke jame 2002. koje je takoðer vo-dio, ta je jama produbljena na -1320 m, a na dnu je sostalim istraživaèima boravio 5 dana. Vodio je topograf-sko snimanje špilje Vjetrenice na Popovom polju, gdjeje nacrtano 5699 m kanala. Prošle godine sudjelovao jeu vježbi speleološkog spašavanja u jami Olimp na sje-

DARKO BAKŠIÆ

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 152

O PUSTOLOVNIM DUHOVIMA, UTRKAMA I NAŠEM »HRVATSKOM PLANINARU«

Ne znam zaslužuje li rasprava o pustolovnim utr-kama toliko prostora u ovom glasilu, ali u vezi èlankaobjavljenog u HP 11/2003. ipak želim kazati nekolikorijeèi.

Kao planinar i prirodoslovac koji je svoj cijeli pla-ninarski vijek u mnogim prilikama nastojao mlade vo-diti u prirodu, napose u planinske prostore i koji je na-stojao odgajati ih i obrazovati u duhu plemenitih i vri-jednih planinarskih ideja i poriva, u odgoju i u duhu lju-bavi i poštovanju prema prirodi svoje domovine, nemogu se pomiriti s èinjenicom da u našem najznaèajni-jem planinarskom glasilu èitam tekstove koji su takvimmojim uvjerenjima posve suprotni. To sa principom to-lerancije nema nikakve veze. I sve to uz neko lažnoopravdanje uredništva i nekih njegovih èlanova te provi-dan objektivistièki stav koji je, tobože, u skladu s demo-

kratskim, liberalnim naèelima gdje svatko može iznijetisvoje stajalište o nekom pitanju ili problemu. Naravnoda može, ali je druga stvar gdje se takva stajališta treba-ju i mogu objaviti te kako æemo takva mišljenja vredno-vati.

Tako i »Hrvatski planinar« objavljuje èlanak u ko-jem se opisuje, i to, zar odista, »na veoma zanimljiv na-èin«, suluda i besmislena trka, trèanje Velebitom èimeje autor doveo u pitanje svoje zdravstveno stanje. Takvoponašanje za mene nema nikakve veze s planinarstvom,bez obzira što netko, još k tome iz uredništva, još nijerašèistio s time kako planinarstvo nije sport i nema i netreba imati natjecateljski karakter. Pravi planinari s tak-vim »ekstremima« nemaju nikakve dodirne toèke,premda je zabrinjavajuæe što to stajalište ne dijele i nekièlanovi uredništva koji su, ipak, dopustili da se taj tekst

4, 2004 153

vernom Velebitu, gdje je spašavan »unesreæeni« s dubineod -380 m. Na speleološkom logoru »Kita Gavranuša«na sjevernom Velebitu spustio se u 400 m duboku jamuPaž, te je sudjelovao u istraživanju jame Meduze, gdjese spustio do dubine od 500 m.

Specijalnosti u speleologiji su mu opremanje spe-leoloških objekata, topografsko snimanje i fotografira-nje. Do sada je objavio više od 30 struènih èlanaka i dvaznanstvena rada iz speleologije. Jedan je od autora iurednika knjige »Speleologija«. U 2002. bio je voditeljprojekta »Inventarizacija speleoloških objekata Nacio-nalnog parka Sjeverni Velebit«. Sudjelovao je u izradiili je sam izradio nacrte brojnih speleoloških objekata.

Osim speleologijom, bavi se i turnim skijanjem,osobito na Velebitu, gdje je na Velikom Kozjaku s Da-mirom Lackoviæem i Bojanom Ungarom prvenstvenoispenjao i proskijao »Prijateljsku jarugu« težine S3-S5.Više tura napravio je po slovenskim i austrijskim Alpa-ma, a najznaèajnije su na Kanjavec, Mojstrovku, Rjavi-

nu, Kot te na Hochalmspitze i Primelspitze. Proskijaoje više kuloara u Chamonixu i La Graveu do težine S5.Povremeno se bavi alpinistièkim i slobodnim penjanjemdo ocjene 6b. Na nekoliko prvenstvenih uspona u speleo-loškim objektima primijenio je klasiènu alpinistièkutehniku (jama Munižaba, -50 m i Markov ponor, -30 m).

Èlan je Hrvatske gorske službe spašavanja od1995. godine, a spašavatelj od 1997. Godine 1999. za-vršio je meðunarodni teèaj speleološkog spašavanja uFrancuskoj, a od 2001. sudjeluje u organizaciji i izvedbiteèaja speleološkog spašavanja za pripravnike HGSS. U2003. godini završio je ronilaèki teèaj. Od 2002. godineproèelnik je Stanice GSS Zagreb. S ostalim èlanovimastanice sudjelovao je u brojnim akcijama spašavanja.

Svu svoju speleološku, alpinistièku, skijašku i spa-šavateljsku aktivnost dijeli sa suprugom Anom (njezinabiografija objavljena je u HP 3/1996. na str. 93).

dr. Zvonimir Sliepèeviæ

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 153

BOJAN UNGARDana 20. veljaèe, dan prije svog 30. roðendana, na

skijanju u Austriji nastradao je naš dragi planinarski pri-jatelj Bojan Ungar. Prve planinarske korake napravio jeu djetinjstvu kada je uz roditelje i stariju sestru upoznaoi zavolio èudesan svijet planina. Veæ s 15 godina želioih je upoznati iz drugaèije perspektive pa je upisao

alpinistièku školu u PDS »Velebit«. Zbog prirodnogosjeæaja za stijenu, upornosti i jake želje za uèenjemvrlo je brzo napredovao i dostigao svoje uèitelje. Èestoje boravio u planinama, razvijao vještine i stjecao iskus-tva pa se veæ u prvoj godini bavljenja alpinizmom našaou ulozi instruktora, nesebièno prenoseæi svoje znanjedrugima. Dvije je godine bio proèelnik Alpinistièkogodsjeka PDS »Velebit«, glavni pokretaè odsjeka, a ne-

154 4, 2004

objavi. Oni se i nadalje osjeæaju nedužnima, premda suse ogradili od spomenutog èlanka, ne znajuæi i ne shva-æajuæi da su s ovakvim potezom i s ovako zastupljenimvelikim prostorom u tom broju našeg glasila na izvjesninaèin pomogli propagiranju ovakvog ponašanja u pri-rodi.

Ne zamjeram toliko mladom uredniku Alanu Èa-plaru, premda mi nisu shvatljive njegove dvojbe okotoga što je planinarstvo a što nije, ali teško mogu shva-titi kako cijenjeni prof. dr. Željko Poljak koji je èlanuredništva i koji se cijeli svoj život svim silama trudiou osmišljavanju planinarstva kao plemenite djelatnostitemeljene na kulturi i kulturnim dobrima svojeg naroda,èovjek koji je, meðu ostalim, nastojao iz planinarstvaukloniti sve ono što nije dobro i lijepo, sve ono što na-rušava ugled planinarske organizacije, kako, dakle, takavèovjek dozvoljava objavljivanje ovakvih neprimjerenihtekstova.

Tekst kakav je objavljen u »Hrvatskom planinaru«tu nema mjesta i njegovo objavljivanje smatram velikimpropustom uredništva. Planinarsku ideju neæe obogatitii oplemeniti kojekakvi avanturisti. Njima u planinarskojorganizaciji i nije mjesto. Moralna insuficijencija nazoè-na sve više u našem društvu našla je svoj izraz i u plani-narskoj organizaciji koja ne umije više razlikovati štoje dobro a što nije, a ovakvim stavovima uredništva onase samo još više produbljuje, umjesto da je obrnuto.Vidljivo je to i iz rijeèi urednika koji relativizira granicesporta i ovakvog ekstremizma svodeæi svoj stav na tvrd-nju kako granice postoje samo u mislima, što naprostonije toèno. Kakve to primjere nudimo mladima?

Èujem kako je nedavno održana isto takva ili slièna»pustolovna« trka terenskim vozilima u podruèju Kona-vala, prije par godina »ekstremi« su motor biciklima po-kušali doæi na vrh Dinare a nekim posebnim vozilomprošli su, ali ne èineæi dobro, stazom kroz Došen Dabaru srednjem Velebitu. Je li to planinarenje, je li to plani-narstvo i je li to doprinosi èuvanju prirodnih dobara?Sliènu pojavu zamijetio sam i na zaštiæenom podruèjurijeka Zrmanje i Krupe, èak uz blagonaklono odobrava-nje uprave Parka prirode Velebit. Rafting koji se, narav-no uz naknadu, odvija na tim vodama poguban je za te-meljni hidrološki fenomen ovih kraških rijeka, tj. za pro-ces osedravanja i nastanak onih velièanstvenih slapova,ogrlica, sedrenih brada i sedrenih barijera po kojima su,meðu ostalim, ove naše rijeke toliko posebne i poznate.Na takvo iživljavanje nadobudnih pojedinaca u nekimdijelovima prirode nitko ozbiljno ne reagira i nitko gane sankcionira, po èemu i na taj naèin izražavamo svojprovincijski mentalitet, svoje veliko neznanje i primiti-vizam. Ne bi li i planinarska organizacija i njezino gla-silo trebali u tom pogledu služiti za primjer? Ne dozvo-limo da se takve pojave dogaðaju u planinarstvu i našimplaninama, barem ne propagirajmo takvu neprimjerenuaktivnost šaèice pojedinaca i »pustolovnih« duhova ko-jima je pojam opæeg dobra i èuvanja prirodne baštine,èini se, posve nepoznata kategorija.

I na kraju, postoji u uljuðenom društvu osim kultu-re i etika, ne samo planinarska, s kojom ovakve avantu-ristièke djelatnosti, po mom mišljenju, nemaju ništa za-jednièkog.

dr. sc. Radovan Kranjèev, prof.

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 154

koliko godina zaredom i najbolji penjaè s najviše ispe-njanih smjerova u suhoj stijeni, ledu, dugih alpskihsmjerova, proskijanih kuloara.

Penjao se širom Europe i u Americi. Posebno jebriljirao u penjanju zaleðenih slapova. Prvenstveno jeispenjao Milanov smjer u Tamaru, a izveo je brojna prvahrvatska ponavljanja najtežih slapova u Sloveniji i Fran-cuskoj kao što su Rastlinca, desni krak Lucifera i lijevavarijanta Zapotoškog slapa. Ispenjao je i veæinu klasiè-nih smjerova na Kleku, u Paklenici i Veloj dragi gdjetreba izdvojiti solo-slobodno ponavljanje Velebitaškogsmjera u Aniæa kuku i rijetko ponavljanje Sunèevog vje-tra u Veloj dragi. No, najbolji je ipak bio u velikim stije-nama. Najznaèajnijih uspjesi su mu prvo Hrvatsko po-navljanje Messnerovog smjera na vrh Denali na Aljascite njegov posljednji veliki uspjeh - solo zimsko prije-èenje Grintavca sa sjeverne strane, preko stijene DolškeŠkrbine na vrh, Mlinarsko sedlo i natrag na Èešku koèu.

Bojan je bio i spašavatelj, a gorsko spašavanje du-boko je protkano njegovim životom. Kao djeèak ostaoje s obitelji zameten snijegom u Ratkovom skolništu naSamarskim stijenama, a pomogli su im èlanovi GSS. U19. godini prepoznate su njegove alpinistièke i skijaškekvalitete kao i spremnost da pomaže ljudima pa je pred-

ložen i primljen u zagrebaèku stanicu GSS. Osim što jeveæ tada bio vrhunski alpinist i skijaš, Bojan je brzo po-stao i uzoran spašavatelj. Bilo je zadovoljstvo s njimdijeliti teškoæe spašavanja unesreæenih osoba u planina-ma, znojiti se noseæi nosila, izvoditi vježbe spašavanja,smrzavati se, veseliti se nakon svega. Bio je prirodnivoða, nametnuo bi se neprimjetno djelom, a ne rijeèima.Iako je bio vrlo mlad, vjerovalo se njegovom iskustvu iznanju, pa ne treba èuditi da je veæ s 24 godine postaoproèelnik Stanice GSS Zagreb.

Bojan se okušao u raznim djelatnostima u prirodi:letio je padobranskim krilom i zavirio u podzemni svi-jet špilja i jama. Bio je svestran sportaš: skijaš, brdskibiciklist, surfer, instruktor ronjenja i predsjednik roni-laèkog kluba »Diver«. Nikada nije bio prosjeèan, sve jeradio izuzetno kvalitetno, nabolje što se moglo. Ponosnismo što smo bili njegovi prijatelji!

Ana Bakšiæ

DR. ZLATKO PEPEONIKDa zaljubljenik u planinske visine može postati i

netko tko je odrastao meðu nevisokim, ali privlaènimzagorskim brežuljcima dokazao je i naš nedavno pre-minuli sveuèilišni profesor Zlatko Pepeonik. Njega supogledi s vrhunaca Ivanšèice i Strahinjèica oèito mamilida upozna sve ono što se nalazilo na kraju dalekog hori-zonta i to ga je vjerojatno dovelo do studija geografijeu Zagrebu, gdje je zapoèelo naše zajednièko druženje.Veæ kao student, a poslije i kao asistent poèeo je puto-vati po vrhuncima Hrvatske, ali i izvan nje diljem Euro-pe, Amerike i po ostalim podruèjima svijeta. Veæ s 18godina uèlanjuje se u planinarsko društvo »Zagreb«, apostaje i èlan PD »Hrašæina«, te »Milengrad« u Budin-šèini, ali i èlan PD »Željeznièar« u Zagrebu, te PDS»Velebit« u Zagrebu. Putuje i planinari s kolegama iprijateljima razveseljavajuæi sve svojom vedrinom isrdaènošæu. Svoje oduševljenje viðenim registrira foto-aparatom i kroz brojne dijapozitive, na svojim putopis-nim predavanjima, upoznaje slušatelje sa zanimljivos-tima i specifiènostima našeg i stranog prostora. Kaosveuèilišni profesor Zlatko je temeljio svoje široko po-znavanje turistièkih vrijednosti pojedinog geografskogprostora ili samo nekog detalja u njemu, na svom vlas-titom iskustvu i viðenju, što je bilo presudno za istini-tost iznesenog i prezentiranog slušateljima, dopunjujuæisve to vlastitim iskrenim oduševljenjem. U Zagrebu iizvan njega brojne grupe planinara pažljivo su ga slušalepromatrajuæi njegove dijapozitive i pamtile obilje koris-nih podataka bilo da su promatrali snježne vrhunceAljaske, bilo Kordiljere, Ande ili Havaje, ali i naše pla-ninske vrhunce: Velebit i Biokovo, te Istru i naše broj-

4, 2004 155

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 155

ne otoke. Èesto je bio vodiè raznih grupa, koje su se sputovanja vraæale obogaæene mnogim novim saznan-jima. Sve što je vidio i upoznao diljem svijeta vidjeli sui njegovi brojni studenti na redovnim satovima nastave,a kada je kao gostujuæi sveuèilišni profesor boravio naamerièkim sveuèilištima tamošnji su studenti upoznalinjima nepoznata prostranstva Hrvatske, ali i druge za-nimljivosti Europe. Vrlo srdaèan i jednostavan, bio jeomiljen meðu svima, jer je svoje znanje »svjetskogputnika« na vrlo jednostavan, ali toèan i zanimljiv naèinznao prenositi na svoje studente i ostale suputnike i sveslušaèe. Svojim sugestivnim rijeèima i vlastitim dijapo-zitivima on nas je prenosio poput ptica od sjeverne dojužne zemaljske polukugle, od Kolumbove zapadneAmerike do Marko Polova Istoka.

Hvala Zlatku što nas je tako, vodeæi Hrvatskom,pokazujuæi slike kanjona Kolorada i torente Pakleniceobiènim rijeèima upozorio i pojasnio nam njihove ljepo-te, specifiènosti i raznolikosti ukazujuæi na struèan naèini na njihovu jednostavnost. Hrvatski planinari, vjerujem,još æe ga dugo pamtiti po ljubavi za ljepote èitave našeplanete koju je on vidio i doživljavao svojim oèima ipuninom plemenite duše.

dr. Sreæko Božiæeviæ

BOŽIDAR PETANJEKDana 15. prosinca 2003. neoèekivano nas je zauvi-

jek napustio drag planinar i prijatelj Božidar Petanjek,kojega su zagrebaèki planinari poznavali pod nadimkomŽobo. Roðen je 28. sijeènja 1925. u Zagrebu, gdje seškolovao i završio višu medicinsku školu. Zaposlio seu Zavodu za javno zdravstvo Grada Zagreba, gdje je iumirovljen kao viši sanitarni inspektor.

Planine i prirodu zavolio je u ranoj mladosti. UHPD »Zagreb-Matica« pristupio je 1972. godine, a bioje i èlan HPD »Željeznièar«. Djelovao je kao vodièdruštvenih izleta, ekolog, èlan Komisije za planinarskeputove, èlan upravnog odbora Seniorske sekcije i ranijeSekcije društvenih izleta HPD »Zagreb-Matica«. Zasvoj rad primio je više zahvalnica i priznanja Društva.Bio je dobar poznavatelj Samoborskog gorja, planinaZagorja, Velebita te slovenskih i bosanskih planina.Izlete je dobro pripremao i vodio. Bio je savjestan i do-bar planinarski djelatnik, a svoje bogato planinarskoznanje rado je prenosio mlaðima.

Božidar Petanjek bio je glavni realizator ideje oSeniorskom planinarskom putu u Samoborskom gorju.Kao suosnivaè SPP-a, uz Vilima Kotniga, radio je neu-morno od 1991. godine na održavanju puta, èišæenjutrase, kartama, registraciji obilaznika i svim popratnimposlovima. Žobo je bio skroman, kulturan, tih, inteligen-tan i marljiv. Volio je društvo, ali nije bio nametljiv.Imao je ugodan tenor i kao mladiæ pjevao u kazališnomzboru. Životni put bio mi je trnovit, ali nije se žalio nititražio tuðu pomoæ. Hvala mu za sve što je uèinio kaoèovjek, prijatelj i planinar!

Ðuro Filips

156 4, 2004

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 156

SKUPŠTINA HPD »PLIVA« ZAGREBHPD »Pliva« održalo je 24. veljaèe 2004. u Galeriji

»Plive« redovnu godišnju Skupštinu. Sudionike je po-zdravila Silvia Schenner, predsjednica Društva, a potomih je izvijestila o radu Društva u 2003. godini i planira-nim akcijama za 2004. godinu.

U 2003. godini ukupno je bilo 126 organiziranihizleta, s prosjekom 5,3 sati hoda i 11 sudionika po izletu,a ukupan broj sudionika na izletima bio je 1346. Nekiod najzanimljivijih izleta bili su zimski uspon na Bio-kovo, pet dvodnevnih izleta u Julijske Alpe (Komna,Bogatin, Bovški Gamsovec, Razor) i Kamniške Alpe(Grintovec, Rinke, Mrzla gora), ture po Korzici s uspo-nima na vrhove Monte Cinto, Paglia Orba i Mont Incu-dine, usponi na Dom i Zinalrothorn u Švicarskoj, Tri-glav u Sloveniji, Marmoladu, Civettu, Piz Boe u Italiji,te Dachstein i Hochstein u Austriji. Tijekom 2003. go-dine održano je preko 40 predavanja s temama izekologije, zaštite prirode, biljnog i životinjskog svijeta,te o planinarskim izletima u zemlji i inozemstvu.

U 2004. godini planira se daljnji aktivni rad, orga-niziranje izleta, predavanja, održa-vanje naših staza u Samoborskomgorju, na Medvednici, Velebitu, tenajnovije staze uz Krupu i Krnjezu.

Na Skupštini su uruèena pri-znanja èlanovima Društva, a naj-aktivnijim planinarom u 2003. go-dini proglašen je Miroslav Mede-nica, za organizaciju izleta naKorziku i izleta u Gorski kotar.Priznanja HPS-a èlanovima Dru-štva uruèio je urednik »Hrvatskogplaninara« Alan Èaplar, a prizna-nja Planinarskog saveza ZagrebaZdravko Ceraj, predsjednik PSZ.Sudionici Skupštine mogli su raz-gledati izložbu planinarskih foto-grafija »Izleti HPD Pliva u2003.«, koju je priredio TomislavMarkoviæ.

Silvana Markoviæ

PROSLAVA NA ORLOVOMGNIJEZDU KOZJAKU

Na brdu Kozjaku, na stijeni Koludar (598 m) iznadKaštel Kambelovca, planinarsko sklonište »Orlovo gni-jezdo« proslavilo je osmu godišnjicu svog postojanja.

U nedjelju 15. sijeènja graditelji skloništa Ivo i IvanTadin doèekali su na Orlovom gnijezdu oko 150 izlet-nika, planinara i ljubitelja prirode iz Makarske, Splita,Solina, Kaštela, Trogira i Šibenika. Proslava je obilje-žena otvaranjem 25 boca pjenušca, od kojih su neke od-ležale godinu dana u stijenama Kozjaka. Domaæini susvakom posjetitelju ponudili topli èaj od raznog ljekovi-tog bilja koje sami beru po planinama kojima su plani-narili tijekom godine. Bilo je tako skuhano 40 litaraèaja. Za pjesmu i dobro raspoloženje pobrinuli su se èla-novi i puèki pjevaèi KUD-a »Ante Zaninoviæ« iz Kaš-tel Kambelovca, kojeg su èlanovi i naši domaæini. Nakraju treba napomenuti da je proslava bila popraæenamedijskom pozornošæu novinara »Slobodne Dalmacije«i kamerama TV Dalmacije.

Ivo Tadin

4, 2004 157

Otvaranje pjenušca 15. siječnja na Orlovom gnijezdu

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 157

U SAMOBORU JOŠ JEDNOPLANINARSKO DRUŠTVO

Planinarska 2004. godina u gradu Samoboru zapo-èela je osnivanjem novoga društva HPD »Sveti Patrik«.Skupština je održana u kleti obitelji Kenda na Vrnjakuu Bregani, te je tom prigodom izabrano vodstvo društvaza sljedeæe èetri godine: Vladimir Kenda za predsjed-nika, Josip Blaževiæ za dopredsjednika i Zlatko Cesnikza tajnika i riznièara.

Iskustvo brojnih društava potvrðuje da boljefunkcioniraju ona društva kojima je prioritet meðusobnodruženje èlanstva, prijateljstvo i želja da se zajednoostvare neki ciljevi. Tako je i u novome društvu: zajed-

no se planinari veæ godinama, osvajaju se vrhunci ali izajedno živi. Pod patronatstvom Sv. Patrika, sveca kojije živio od 385. - 461. godine, a u suzaštitništvu Sv. Ber-narda, zaštitnika planinara èlanovi æe osim ovih zemalj-skih vrhunaca pokušati dostizati i one nebeske.

A da ima mnogo ideja i inicijativa pokazale su i ak-cije u prvim danima života društva. Èlanovi društvaodmah su zapoèeli potragu za primjerenim objektom zabuduæi planinarski dom Sv. Patrika u Samoborskomgorju te su sklopili suradnju sa društvom Ekosspiritusiz Samobora. Prvi društveni izlet bio je pohod na Sv. Gerupovodom zimskog hodoèašæa i molitve za mir u svijetu.Poželimo društvu svu sreæu i dugogodišnji rad.

Radovan Libriæ

158 4, 2004

Prije 80 godina, na inicijativu Viktora Boroveè-kog, šefa željeznièke postaje Bjelovar i èlana središ-njice HPD-a 6. lipnja 1924. godine u Bjelovaru jeosnovana podružnica »Bilo-gora«. Osnivaèkoj skup-štini održanoj u svratištu »Toma« kraj željeznižkestanice, prisustvovalo je pedesetak graðana, a zaprvog predsjednika bio je tada izabran Viktor Boro-veèki. Prvi društveni izlet podružnice »Bilo-gora«organiziran je veæ 7. srpnja 1924., a cilj izleta bila suPlitvièka jezera. Krajem te prve godine postojanjapodružnica je imala 80 èlanova.

Veæ 30. lipnja 1925. u blizini željeznièke stan-ice i tunela u Paulovcu, usred šume otvoreno jedruštveno izletište, a oko njega ureðene šumskestaze, postavljeni stolovi i klupe od brezovih oblica,te su markirani putovi do izletišta.

Na Skupštini 2. studenoga 1939. g. prvi puta sespominjala izgradnja planinske kuæe na Bilogori,meðutim rat je odgodio taj zadatak do 1948. godinekada je izabrano mjesto za izgradnju doma na Ka-menitovcu (242 m) na rubu šume Maèjak.

Po osnivanju PSH Planinarska sekcija Fiskul-turnog društva »Bjelovar« 18. lipnja 1948. odluèulaje osnovati planinarsko društvo te je 12. srpnjaodržana osnivaèka skupština, a za predsjednika je iz-abran Ðuro Habdija. Iduæe godine, 13. kolovoza1949. zapoèinje gradnja planinarskog doma, te je onpod krov stavljen veæ 11. rujna. Koliko je gradnjadoma bila važna govori i podatak da je tridesetoroèlanova društva preuzelo obvezu vraæanja pozajmice

(ako to društvo ne bi uèinilo) koju je društvo uzelokod banke za dovršenje doma. Dom »Kamenitovac«je otvoren 5. kolovoza 1951. godine.

U daljnjem radu društvo se posvetilo održavanjudoma i organiziranju izleta. Godine 1976. otvorenaje prva obilaznica po Bilogori, a 1993. druga. Pret-prošle, 2002. godine uz pomoæ HPS-a i donatora ob-novljeno je krovište doma. Danas PD »Bilogora«ima oko 150 èlanova u planinarskoj, visokogorskoji alpinistièkoj sekciji. Svake se godine u travnju or-ganizira susret planinara pod nazivom »Proljeæe naBilogori«, a ove godine u znaku 80. obljetnice bjelo-varskog planinarstva. Društvo jednom mjeseènoorganizira izlete za èlanove, a svaku prve nedjelje umjesecu èlanovi se okupljaju na Kamenitovcu.

Marijan Šnepf

Planinarski dom »Kamenitovac« na Bilogori

foto: Biožidar Vojvoda

UZ 80. OBLJETNICU PLANINARSTVA U BJELOVARU

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:52 Page 158

ZAJEDNO NA VILAJIPovezani prijateljstvom, èlanovi planinarskih druš-

tava »Kamenar« iz Šibenika, »Malaèka« iz Donjih Kaš-tela i »Vlaška« iz Trogira krenuli su u nedjelju, 8. ve-ljaèe zajednièki na Vilaju. Osamdeset planinara startaloje iz Prapatnice, naselja na cesti Šibenik - Boraja - Split,markiranom stazom na najviši Vilajin vrh, Crni vrh (739 m).Nakon jednosatnog uspona uslijedilo je kraæe zadrža-vanje i odmor na vrhu, a zatim su krenuli na Sirištak(705 m), drugi, niži vrh. Zahvaljujuæi na trenutke sun-èanom vremenu, uspjeli su uživati u vidicima na obliž-nju Labišticu (701 m) i okolne planine i veselo se pla-ninarski družiti. Ovaj zajednièki izlet potvrðuje tradi-cionalnu suradnju, zajedništvo i prijateljstvo dalmatin-skih planinara i može poslužiti kao dobar primjerdrugima.

Ante Juras

DAN DALMATINSKIH PLANINARANA KOZJAKU 9. SVIBNJA

Koordinacija dalmatinskih usluga povjerila jeHPD-u »Kozjak« iz Kaštel Suæurca zadaæu da ovegodine organizira Dan dalmatinskih planinara.Povod za to je što Suæurani ove godine obilježa-vaju 55. obljetnicu nadasve uspješnog rada.

Dan dalmatinskih planinara održat æe se naKozjaku kraj doma »Putalj«, gdje postoji i moguæ-nost za podizanje šatora. Sva društva koja želedoæi dan ranije, trebaju se prije javiti kako bi osi-gurala smještaj u domu, èiji je kapacitet 70 ležaja.Takoðer napominjemo da je dom dobro opskrbljen.

Susret æe biti organiziran pod visokim pokro-viteljstvom Grada Kaštela. Otvaranje susreta jepredviðeno u 9 sati, a nakon pozdravnih govora,

odlazi se do crkvice Sv. Jurjagdje æe u 10 sati biti uprilièe-na misa. Nakon mise polazi sekroz Suæuraæki Gaj do crkviceSv. Luke na Kozjaku, a odatlena dom »Putalj«. Za to vrije-me ispod doma odvijat æe senatjecanja u trèanju u vreæamai potezanju konopa. Za 14 satije predviðen zajednièki objed,a u 15 sati sastanak koordi-nacije udruga. Sve obavijestimogu se dobiti na telefon091/501-100. Željno vas oèe-kujemo na Kozjaku!

Špirko Domljanoviæ

DOÐITE NA TREÆI POHOD POGORANSKOM PLAN. PUTU

Treæi pohod po GPP-u održat æe se 13. lipnja 2004.godine, pa pozivamo sve zainteresirane planinare da sepridruže. Ove æe se godine obiæi dvije kontrolne toèkeGPP-a i to Levešni vrh (KT 5) i Špièasti vrh (KT 6). OdŠimatova (536 m) trasa pohoda se s Levešnog vrha (734m) kružno vraæa u Šimatovo (2 sata) i nastavlja naŠpièasti vrh (702 m). Sa Špièastog vrha odlazi se do lo-vaèke kuæe Lazice (1h i 15 min), nedaleko od Kuta, gdjeje završno druženje.

Poèetak pohoda je u 9 sati u Šimatovu do kojeg sedolazi iz Brod Moravica preko Moravièkih Sela. HPD»Zagreb-Matica« organizira autobusni prijevoz na po-hod, pa se možete prijaviti u prostorijama društva uPetriæevoj 4, svakog radnog dana od 18:00 do 20:30sati. Obavijesti o pohodu mogu se dobiti u Društvu natel. 01/48-10-833 i kod organizatorice Jasne Kosoviætel. 01/46-49-584.

Jasna Kosoviæ

SVEÈANOST 19. LIPNJA NA STAPUU subotu 19. lipnja 2004. HPD »Paklenica« slavi

dan Sv. Antuna na Stapu. Tog dana dolaze, mnogi mješ-tani kao i planinari na misu koja se održava u prirodnojkapelici posveæenoj Sv. Antunu Padovanskom. Misa æebiti u 11:30 sati. Poslije mise je zajednièki ruèak, za svepridošle besplatno. Molim planinare koji žele doæi daponesu šatore, jer u skloništu na Stapu neæe biti do-voljno mjesta. Ovaj susret planinara održava se veæ nizgodina, pa je postao tradicionalan.

Slavko Tomerlin

4, 2004 159

Odmor na Crnom vrhu (739 m) foto: Zdravko Antolković

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:53 Page 159

160 4, 2004

���������� ���� ��������������

����������� �������������������

����������������������

������������ ������������

��� ��������������������

����� ���������������� ������ �

����������������

��������� ���������

����������� ���� �!"��# �������!�� #���"

$ ����� �% ���� ��� �!"��#� ������!� �#���

����� �������!��"��#��#��$�"���%��&��" ��

���������

�����%��&���������&����

��&����'�� ��������"���

(�)� ����*�������"���

'���� ����������(�� ��

���������������� �������

������(�� ����%��#�(�)#���

+����� �������������"��"������ ����

*���� ������(+�#��" �,��(�������

���!���� ���������!�

�����%�� � ���%��#�(�)!���

) ����,�-������ ������! ������

�-�����.���� �/0��12/3)%����4/0�0/1/

���"����!#��������

��)����%��5"���!��������(��4����

.�%����!��#��#�������!��#��#"����/)�0 ���1/�

+��2������*�� ����� �!""�#������ �!""�#���� )������

������ -�������"#����$����� ������ ��#��� �

$��������%�&������

�5%��1�"�����(����

3� 4��5�'��4�����!����#��"�� � 4�1��'��40� 1/����1/�

������ 6���(������" ����,��� �� ���+ %��

'��� ����������� �����"������

����2��� ���7������������

,�- ��6�7� ���� �������

8- ��9������ �������

������ ����������

#(������ ) ��!��� *+����

����2��� ��������1�����$���

���& 4��%��� 4� �����!�"�#������:�#�����#7���0� 1/���

�-�����.���� �/0��12/3)%����4/0�0/1/

���"����!#��������

��)����%��5"���!��������(��4����

.�%����!��#��#�������!��#��#"����/+�0 ���1/�

*��2������)�� ����� �!""�#������ �!""�#���� +������

������ -�������"#����$����� ������ ��#��� �

$��������%�&������

�5%��1�"�����(����

3� 4��5�'��4�����!����#��"�� � 4�1��'��40� 1/����1/�

������ 6���(������" ����,��� �� ���+ %��

'��� ����������� �����"������

����2��� ���7������������

,�- ��6�7� ���� �������

8- ��9������ �������

������ ����������

#(������ ) ��!��� *+����

����2��� ��������1�����$���

���& 4��%��� 4� �����!�"�#������:�#�����#7���0� 1/���

�8���� ������,���� ������ �+���������( �

�� ���������

����)#��(����9�� ������

,�- ��*��7��� � �!���#� �

;�� +�����) 4���� �!�� #� �

�8�����-���� ���������7�(��&����

�� ����'��������

�����7�(��&������7�(��

<�� 4��.��� ������!�"�#�� �����!�"#��#� "

.��.� /�#���" ���� ��

����������

�����%���� ����0�����

,��7��9����������!"��#���

HP 04-2004.qxp 27.4.2006 7:53 Page 160

HP 04-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:27 Page 5

HP 02-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:10 Page 8