Geopolitička vizija euroazijanizma

U četvrtak 20. prosinca 2012.g. u zagrebačkom KIC-u održana je promocija knjige Jure Vujića Rat svjetova – euroazijanizam protiv atlantizma. Na događaju su uz autora sudjelovali povjesničar Toni Abramović i njegova ekselencija dr. sc. Robert Markaryan, veleposlanik Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj. Moderator izlaganja bio je Petar Bujas.

Do sad Jure Vujić objavio je na hrvatskom jeziku knjige Fragmenti geopolitičke misli (2004.) teIntelektualni terorizam (2007.) , a na francuskom jeziku knjigu Misao i slika. Ovo je četvrta knjiga istaknutog hrvatskog politologa i geopolitičara.

Geopolitička euroazijska doktrina ne može biti objektivno interpretirana i shvaćena ako se promatra odvojeno od reevaluacije i aktualizacije vrednota tradicionalnog tipa. Načelno gledajući, sve ideološke doktrine, pa tako i euroazijska, koje se suprotstavljaju 'otvorenom društvu' temelje se na ideji iracionalnog koje u sprezi s Popperovim primatom razuma i humanizmom Kantove filozofije. To iracionalno ujedno je i esencija, telos (grč. – krajnji cilj) i sudbina, pa je i euroazijanizam ponajprije esencijalistička ideologija suprotna 'poperovskom antropocentrizmu' u kojemu nema mjesta za nadhumanu transcendenciju.

Euroazijska misao temelji se na nadindividualnoj transcendenciji (dimenziji koju su dobro raščlanili J. Evola i R. Guénon), posebice dimenziji koja se odnosi na nad-humane i nad-racionalne esencije velike tradicije. Euroazijanizam predlaže alternativna filozofska, metapolitička, rješenja u odnosu na aktualnu postbipolarnu svjetsku situaciju, posebice rusku, te promiče novi civilizacijski model kao jedan suprotan, drugačiji, protusvijet, i to tako da postavlja imperativ pronalaženja stvarne naravi i esencije ruske civilizacije.

Guénonova misao završna je točka povijesnog razvoja antihumanističke i antimoderne ideologije, koja je prožimala sve konzervativne krugove, počevši od Platona. Guénon zato radikalno odbacuje modernu epohu, naziva je 'totalnom devijacijom', te smatra kako slijedi totalni poremećaj cijelog koncepta 'otvorenog društva', koji zamaskiran u humanizam ustvari gradi 'zemaljski pakao' (također i za fašiste).

Euroazijski pokret zagovara načelo multipolarnosti kao protutezu današnjem unipolarnom mondijalizmu kojeg nameću atlantisti. Novi svijet je dio drugog 'Starog svijeta' koji obilježava tradicionalnu Europu i kao super-prostor s različitim civilizacijama, nacijama, etnijama, narodima, kulturama i vjerama koje veže zajednička povijest i zajdnička dijalektička stvarnost.

Poslije 1. Svjetskog rata Rusija je percipirana kao opasna azijska zemlja koja ima paneuropske težnje, što dobro ilustrira komentar Herberta Georgea Wellsa: 'komunizam, to je Džingis-kan plus telegraf'. Raspad Sovjetskog Saveza potaknuo je proces konvergencije između Rusije i Europe, a nakon 'kaotične poliarhije' Borisa Jeljcina, i stupanja na vlast Putina, neoimperijalni i dinamično-gospodarski zapdni model, ovisan o ruskim energentima, vidi u Rusiji 'emergentnu demokraciju': model ruskog sustava označava specifični politički režim uz kojeg se vežu personalizacija moći, slabe institucije i bliska povezanost političkih i gospodarskih oligarhija.

2

Prvi euroazijanisti stavljali su naglasak na orijentalizam i mongolski nomadski svijet, danas neoeuroazijanisti privilegiraju turkofonski svijet. Središnja islamska Azija za njih je inkarnacija reda i kohezije. Prvi euroazijski povijesni diskurs temeljio se na radovima Vernadskog i Savickog, i središnjoj ideji 'ritmova' ruske povijesti, dijalektike šume i stepe u pokušaju uspostavljanja periodične usklađenosti teritorija i 'ideje' (teritorij bi bio prostorna realizacija ruske samosvijesti).

Neoeuroazijski diskurs više je tradicionalan i usvaja pozitivno mišljenje o carskom razdoblju Romanova. Međutim, on nastoji revalorizirati i budizam (simbol dobrovoljnog pridruživanja timuridskog prostora Rusiji i dobrobit carstva za ono autohtono), Kozake (inkarnacija stepskog i istočnog ruskog identiteta) i sibirski svijet koji euroazijanizmu omogućuje da afirmira 'prirodnost' carskih osvajanja, te ideje o Moskvi kao 'trećem Rimu' – ta bi se ideja razvijala paralelno s ruskim prodiranjem na Istok.

Euroazijska ideologija smatra kako svako vrijeme ima svoj 'sustav koordinata' na političkom, gospodarskom i kulturnom planu. Tako se tijekom 19. stoljeću u Rusiji razvijao raskol između slavenofila i prozapadnjaka (zapadniki). U 20. stoljeću nastala je opozicija između 'crvenih' i 'bijelih', a 21. stoljeće bit će stoljeće borbe između atlantizma (unipolarni mondijalizam i globalizacija) i euroazijanizma (multipolarni svijet).

Može se reći da su glavna načela euroazijanizma:

1) Diferencijalnost, pluralnost sustava vrijednosti, što je suprotno dominaciji jedne ideologije

2) Tradicija nasuprot ukinuća kultura, dogmi i otkrivanja tradicionalnih društava

3) Prava, istinska nacija, suprotna krajnjem bogatstvu i neokolonijalnoj hegemoniji Sjevera

4) Etnije kao vrednote i subjekti povijesti nasuprot depersonalizaciji nacija zarobljenih u umjetnoj društvenoj konstrukciji

5) Socijalna pravda i ljudska solidarnost naprotiv izrabljivanja i ponižavanja čovjeka.

U tom pogledu, euroazijanizam bi bio antipod zapadnog svijeta koji ideologijom ljudskih prava zanemaruje kolektivnu dimenziju ostalih regionalnih i etničkih zajednica. Euroazijanizam zagovara pravo na autonomiju regija i nacija i svojevrsni kult različitosti načina života.

Trud oko promicanja ideje kulturne simfonije, sklada, ujednačenosti, i poštovanje identitarne pluralnosti, rezultira i člankom u programu Euroazijskog međunarodnog pokreta, koji kaže da je euroazijski kulturni dijalog temelj ljudske povijesti. Euroazijski kontinent kolijevka je civilizacije, pa poprima bipolarni oblik: sastavljen je od Europe i Azije, Zapada i Istoka. U tom bipolarnom obliku Zapad i Istok su komplementarni. Svaka kultura ima svoj ritam, a svijet i vrednote neprestano s mijenjaju. Euroazija je jedini vrijednosni kriterij i temelj daljnjeg prosuđivanja za budućnost.

Euroazijski kontinent u središtu je globalne dinamike koja nameće nužan međukulturni i međucivilizacijski dijalog, što podrazumijeva dobro poznavanje i poštivanje Zapada i Istoka, kršćanstva i islama, građana demokratskih država i građana tradicionalnih država. On štiti i razvija alternativne protuatlantističke sustave vrednota i nastoji razviti pluralnost vrijednosnih struktura.

Euroazijanizam nastoji promicati globalni revolucionarni koncept u smislu da postane temelj za suživot širokog konglomerata različitih entiteta i prostora: države, nacije, kulture, etnije i regije, koje odbaciju atlantsku verziju globalizacije.

(J. Vujuć: Rat svjetova, za izdavača: Synerggies-Minerve analyses géopolitiques, Zagreb, 2012.)

3

1919.g. Sir Halford John Mackinder objavio je knjigu Democratic Ideals and Reality: A Study in the Politics of Reconstruction u kojoj je postavljena teza o heartlandu: da sila koja ovlada istočnom Europom upravlja i Euroazijom, a tko ovlada područjem Euroazije je vladar svijeta.

Knjiga 'Rat svjetova - euroazijanizam protiv atlantizma' predstavlja pravu i prvu sintezu na hrvatskom jeziku, u kojoj je razrađena misao o Euroaziji ili heartlandu, kao ključnom geostrateškom području na kojem se isprepliću suprotstavljeni geopolitički i gospodarski interesi. Autor je toj temi pristupio kao aktualnoj metapolitičkoj, filozofskoj te kulturno-idejnoj matrici koja predstavlja realnu alternativu atlantizmu. Simbolički je suparnički odnos između atlantizma i euroazijanizma predstavljen ilustracijom Behemota, mitskog čudovišta koje pripada kopnu te morskog čudovišta Levijatana.

Njegova ekselencija veleposlanik Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj Robert Markaryan publici je prenio misao Vladimira Putina, 'da onaj tko ne doživljava raspad Sovjetskog Saveza nema srca, a onaj tko misli da će doći do njegove ponovne uspostave nema uma.'

Povjesničar Toni Abramović istaknuo je da su Europa i Rusija dio jedno te istog tijela, tzv. Velikog otoka ili Euroazije. Hrvatska s Rusijom dijeli više od slavenskoga korijena. U nastanku 'Memoranduma Petra Velikog' važnu ulogu imao je Juraj Križanić (17.st.). Hrvatska se geografski i politički nalazi na razmeđi dvaju svjetskih interesa, pa i njezinu budućnost valja poimati identičnom s budućnosti Euroazije.

LINK NA VIDEO