Filozofija odgoja i obrazovanja

Filozofija odgoja i obrazovanja

Filozofija philein = voljeti + sophia = mudrost

Definicija filozofije prema skolastiarima: Znanost o svim stvarima po posljednjim uzrocima, steena prirodnim svjetlom.

Izvori filozofije: uenje, dvojba i potresenost ljudskog bia.

Znanstvene metode

1. Metode znanstvenog istraivanja (analiza, sinteza, indukcija, dedukcija, apstrakcija, generalizacija, analogija, hipoteza, teorija i eksperiment);

2. Metode znanstvenog usustavljivanja (definicija, klasifikacija, dokazivanje i opovrgavanje).

1.Metode znanstvenog istraivanja:

Analiza - postupak znanstvenog istraivanja i objanjenja stvarnosti pomou ralanjivanja sloenih misaonih tvorevina (pojmova, sudova i zakljuaka) na njihove jednostavnije sastavne dijelove. Analizom postiemo jasnou.

Sinteza postupak znanstvenog istraivanja i objanjenja stvarnosti pomou spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u sloene. Sintezom postiemo preglednost.

Indukcija nain zakljuivanja od partikularnoga ka univerzalnome. Razlikujemo potpunu i nepotpunu indukciju. Najvaniji elementi induktivne metode jesu analiza, sinteza, apstrakcija, generalizacija i specijalizacija.

Dedukcija zakljuuje obratno, iz openitoga na pojedinano. Klasian i najbolji oblik dedukcije je silogizam.

Apstrakcija misaona operacija kojom se namjerno odvajaju nebitni a istiu se bitni elementi i osobine odreenoga predmeta.

Generalizacija (uopavanje) logiki postupak zakljuivanja indukcijom od pojedinanih sluajeva na openitu spoznaju, pravilo, zakon.

Analogija zakljuivanje od jednog posebnog sluaja na drugi poseban sluaj.

Hipoteza vjerojatna zamisao, pretpostavka koja pokuava premostiti praznine u iskustvu i ukazati na vjerojatne zajednike osnove, uzorke i zakone odreenih skupina pojava.

Teorija hipoteza vieg tipa, tj. pretpostavka primijenjena na cijelo jedno podruje fenomena. Sastoji se od niza hipoteza. Od hipoteza se induktivno napreduje ka teoriji.

Eksperiment umjetno izvoenje neke pojave radi njezina sustavnog promatranja i prouavanja da bi se potvrdila ili odbacila postavljena hipoteza.

2.Metode znanstvenog usustavljivanja:

Definicija logiki postupak pojmovnog odreivanja sadraja nekog predmeta, tono odreujui mu narav ili bit. Vrste definicije: realna, nominalna, konceptualna, verbalna, deskriptivna, ostenzivna i genetika.

Klasifikacija (divizija) postupak kojim se mnotvenost u stvarnosti skuplja u odreene zajednike cjeline prema kriteriju njihove slinosti i razliitosti.

Dokazivanje logiki postupak kojim se obrazlae i utvruje istinitost nekoga suda, stava ili teorija. Bitni elementi dokaza su: teza, naela, argumenti i demonstracija. Razlikujemo direktne i indirektne dokaze.

Opovrgavanje suprotno od dokazivanja. Logiki proces kojim se neki iskaz dokazuje kao laan.

Logika ima zadau osposobiti ovjeka ne da misli nego da bolje misli. Nastala je na podruju antike Grke u 4.st.pr.Krista. Njezini tvorci su bili starogrki filozofi a najzasluniji je bio Aristotel. Logika je filozofska disciplina koja se bavi oblicima i zakonima valjane misli i metodama spoznaje.

Valjani oblici ljuske misli su pojam, sud i zakljuak.Pojam je miso o bitnim karakteristikama onoga to mislimo. Pojam je misao i biti predmeta. Svaki pojam ima tri karakteristike: sadraj, opseg i doseg.

Sud je logika tvorevina koja sadri neki spoj pojmova. Postoje razliite podjele sudova pa ih tako dijelimo po:

1. kvantiteti (univerzalni, partikularni i singularni

2. kvaliteti (afirmativni, negativni i limitativni)

3. relaciji (kategoriki, hipotetiki i disjunktivni)

4. modalitetu (problematini, asertorini i apodiktini)

Zakljuak je spoj sudova, ali ne bilo kakav, nego onaj iz kojega izvodimo zakljuni sud ili konkluziju. Zakljuak dijelimo na posredni i neposredni. Neposredni zakljuak je onaj koji se izvodi iz samo jednog suda (premise). Posredni je zakljuak onaj koji se izvodi iz dvaju ili vie sudova Onaj zakljuak koji se sastoji od tono dviju premisa i konkluzije naziva se silogizam a ako zakljuak ima vie od tri suda, odnosno ima vie od dvije premise nazivamo ga polisilogizam.Filozofija spoznaje

- osniva John Locke

Problemi filozofije spoznaje ovjekova sposobnost spoznavanja istine.

Skepticizam istie da spoznaja nije mogua i da je jedini ispravan stav uzdravanje od bilo kakvog suda. Moemo razlikovati metodiki i doktrinarni skepticizam. Doktrinarni moe biti apsolutni i relativni, etiki i religiozni i metodiki.Suprotan stav skepticizmu je dogmatizam. Posredan stav izmeu skepticizma i dogmatizma je kriticizam. On ima naelno uvjerenje da je mogue izvriti provjeru svake stvari koja nas izaziva na promiljanje.

Metafizika - znanost o temeljima bia i njegovoj totalnosti, koje prouava polazei od bitka, traei prve i najuniverzalnije principe, koji najradikalnije konstituiraju stvari.

Dijeli se na opu i posebnu.a. opa metafizika ili ontologija je filozofska disciplina koja prouava bie ukoliko ono jest.

b. Posebna metafizika tretira metafizika pitanja o posljednjim principima svega to postoji, o apsolutnom biu, Bogu (racionalna teologija ili teodecija)

Ontologija pojam ontologija je nastao u 17.stoljeu za oznaavanje ope znanost o biu. Dva su unutarnja principa koja ine jedno konkretno bie. To su bitak i bit. Bitak je ono po emu jest sve to jest, ono po emu bie opstoji, dobiva energiju, ontiki razlog da bie jest.

Bit je unutarnji princip bia po emu je bie upravo to to jest.

Supstancija trajna podloga u svim stvarima, akcident neke njezine promjenjive odredbe.

Supstancija ima karakter samostalnog bitka koji na neki nain stoji u sebi samome.

Razlikujemo dvije vrste akcidenata: sluajne i vlastite akcidente.

Aristotelove kategorije: supstancija, kvantiteta, kvaliteta, relacija, gdje, kada, poloaj, imanje, djelovanje i trpnja.

Najvii principi bitka: princip identiteta, kontradikcije, iskljuenja treega, dostatnog razloga.

Uzrok se moe definirati kao ono ijim utjecajem neto jest ili nastaje, odnosno kao poelo koje utjee na bitak neega.

Djetalni , egzemplarni i finalni uzrok.

Teodecija - filozofska disciplina koja se bavi pitanjima o Bogu. Nazivaju je i filozofskom teologijom. Filozofska teologija ili teodecija temelji s esamo na iskustvu i na razumu. Pojam Boga ukljuuje apsolutnu egzistenciju, savrenu esenciju i savrenu kauzalnost.

Fideizam tvrdi da Boju opstojnost ne moemo spoznati prirodnim putem nego samo vjerom. Nasuprot njemu stoji agnosticizam koji nijee mo razuma i svjetlo vjere.

Kozmologija filozofska disciplina koja se bavi prirodom nastojei u carstvu promjenjivosti pronai neto nepromjenjivo, odnosno samo poelo prirode. Prve misli o poecima kozmosa nalazimo kod trojice Mileana: Tales, Anaksimandar i Anaksimne. Tales kao poelo svega vidi vodu, za Anaksimandara je to beskonano, a Anaksimenu je poelo zrak.

Filozofska antropologija nastoji obuhvatiti cjelinu ovjeka elei odgovoriti na pitanje to je on u svojoj biti.

Filozofski monizam porie slobodnu volju. Poriui je samom izvoru bitka, on porie i ovjeku.

Etika filozofska disciplina koja prouava ljudsko djelovanje i norme po kojima se to djelovanje usklauje ili bi se trebalo usklaivati Pojam je uveo Aristotel.

Actus hominis jest svaki in i djelovanje koje je izvreno po zakonima ljudske naravi, npr.kihanje, disanje i sl. Takav je in moralno indiferentan, odnosno nije dobar niti lo.

Actus humanus ovjekovo djelovanje izvreno slobodnom voljom On pripada ovjeku i proizlazi od razuma i slobodne volje. Actus humanus podlijee moralnoj prosudbi i moe biti moralno dobar ili lo.

Zakon je svaka norma koja prisiljava neko bie da djeluje na tono odreen nain.

Hedonizam moralni stav koji poistovjeuje dobro s uitkom. Za hedoniste je svaki oblik uitak; uitak je kriterij moralnosti.

Eudaimonizam etiki nazor i pravac koji zastupa sa su motiv, svrha i cilj ljudskog djelovanja u postizanju i unaprjeivanju vlastite sree.

Utilitarizam etiki smjer koji poistovjeuje dobro s korisnim, postavljajui korist za temeljni kriterij moralnih vrijednosti.

Estetika filozofska disciplina koja prouava lijepo i vrijedno u umjetnosti, istraujui kriterije umjetnikog i umjetnosti uope. Postoje dva usmjerenja u estetici estetika odozgo i estetika odozdo.

Patonova teorija odgoja Svoju teoriju Platon je izloio u dijalozima Drava i Zakoni. Za Platona je valjan onaj odgoj koji e afirmirati kardinalne vrline: mudrost, hrabrost, pravednost i umjerenost. On tvrdi da se dobrim i pravodobnim odgojem moe postii to da ljudi postanu plemenita karaktera, prijatni, pravedni, hrabri, itd. Za dravu je odgoj vrlo vaan a upravljanje njome smije se povjeriti iskljuivo dobro odgojenim ljudima jer e takvi uvati obiaje i tradiciju. Da bi drava mogla postati idealna, potrebno je najprije postii ideal odgojena ovjeka koji ima sve osobine sretne drave. Te su osobine: umjerenost, hrabrost, mudrost i pravednost. U odgoju veliku ulogu igra samokontrola ili samosvladavanje. Platon posebnu pozornost posveuje izboru filozofa jer su oni budui upravitelji drava. Takoer se velika briga posveuje uvarima koji trebaju posjedovati vrlinu hrabrosti. Odgoj je prema Platonovu miljenju nadogradnja na priroene sposobnosti. Odgojem se treba postii sklad due i tijela. Platon predlae osnivanje kole te izradu svojevrsnog kolskog programa. U njemu se na prvo mjesto stavlja muziki a tek kasnije tjelesni odgoj.

Odgoj u Aristotelovu promiljanju odgojnom se tematikom bavio u svojim djelima, pogotovo u Nikomahovoj etici i Politici. Nikomahova etika se uglavnom bavi dobrim ureenjem ivota pojedinca, a Politika dobrim ureenjem ivota zajednice. U Nikomahovoj etici Aristotel nastoji odgovoriti na pitanje u em se sastoji sretan ivot. Smatrao je da se ljudska dua sastoji od dvaju dijelova razumnog i nerazumnog. Aristotel takoer smatra da e isti onaj odgoj i isti moral koji stvara moralnog ovjeka stvarati i moralna graanina i moralna kraljevskog podanika. Veza mladih nije dobra za raanje djece jer su graani drave u kojoj se brakovi sklapaju u ranoj dobi vrlo sitni i nerazvijeni, a mlade su majke pri porodu izloene veoj opasnosti i mukama. On preporuuje trudnim enama da se brinu o svome tijelu, da vie vremena provode u etnji i da prehrana ne bude slaba. Valja rei da su pojedine Aristotelove misli danas neprihvatljive. Primjerice, on tvrdi da se treba donijeti zakon prema kojemu se nijedno nakazno novoroene ne smije odgajati. Odgajanje u tom sluaju treba ograniiti kako ne bi dolazilo do izlaganja djece. Bude li u nekih suprunika previe djece, pobaaj je potrebno izvriti prije negoli se razvije sjetilnost i ivot. Aristotel dri da su dva ivotna doba prema kojima treba podijeliti obrazovanje: od sedme godine do spolne zrelosti i od tog doba do dvadeset i prve godine. U njegovo su se doba predavali pisanje i itanje, tjelovjeba, glazba i crtanje. Na kraju svog promiljanja Aristotel istie kako u njemu treba postaviti tri odrednice: sredinu, ono to je mogue i ono to dolikuje (ono to je primjereno).

Wolfgang Ratke osniva didaktike. U svome djelu Memorijal iznio je glavne misli i prijedloge o reformi dotadanje nastave. Razvio je nekoliko pedagokih principa:

treba raditi samo jednu stvar odjedanput. Djetetov duh ne treba raspriti na previe predmeta.

Treba esto ponavljati istu stvar da bi je uenici u potpunosti shvatili.

Djecu se ne smije siliti da ue napamet ono to ne shvaaju

Nuno je voditi rauna o svim stvarima:udbenici sastavljeni prema jednostavnom planu i programu,

U nastavi se naglasak mora stavljati na ope principe, treba ii od poznatog ka nepoznatome, povezivati nove s ve steenim pojmovima.

Sve se treba temeljiti na zapaanju i iskustvu.

Jan Amos Komensky zbog svojih pedagokih zasluga nazvan uiteljem naroda. Napisao je tri vrijedna djela koja su imala golem utjecaj na suvremeni odgoj: Otvorena vrata jezika, Svijet u slikama i Velika didaktika. Prema njemu, plan kolske organizacije obuhvaa prve 24 godine ivota. Dijeli se na 4 razdoblja po 6 godina. Svakomu odgovara posebna vrsta kole: materinska kola, puka kola, gimnazija i akademija. Komensky istie da nastava treba ii od lakega ka teemu, od jednostavnoga ka sloenome i od poznatog ka nepoznatome. Nastavu treba uiniti zanimljivom i prilagoditi ju mentalitetu djeteta rabei konkretne primjere, jasne i precizne dokaze. Djela koja je Komensky napisao dugo su bila openito u uporabi kao najbolji pedagoki udbenici.

John Locke svoje odgojne stavove iznio je u djelu Misli o odgoju. U kojem govori o tjelesnom, intelektualnom i moralnom odgoju. Za Lockea je tjelesni odgoj iznimno vaan jer s edri stare izreke Zdrav duh u zdravom tijelu. On smatra da dijete treba vie vremena provoditi na istome zraku, privikavati se na studen, umjereno jesti, rano ustajati. Preporuuje jahanje, plivanje, maevanje, ples. Hrana treba biti jednostavna a konzumiranje mesa se ne preporua do druge ili tree godine. Osobitu vanost pridaje moralnom odgoju. Sav se odgoj sastoji u formiranju dobrih moralni navika. Religiozni odgoj takoer mora biti sastavni dio odgoja. Locke ne preferira kaznu kao uspjeno odgojno sredstvo. U potpunosti je protiv kazna koje poniavaju, a za tjelesno je kanjavanje samo u sluaju krajnje tvrdoglavosti. Prema njemu djeca trebaju uiti samo one predmete potrebne za ivot: zemljopis, artimetiku, kronologiju, povijest. Odgoj zahtijeva i dobroga odgojitelja koji treba biti razuman, mudar, hrabara i bistar.

Jean Jacques Rousseau svoje je pedagoke stavove iznio u djelu Emile ili o odgoju. Kniga predstavlja svojevrstan obrat u razumijevanju odgoja, stoga joj povjesniari dodjeljuju poloaj ishodita suvremene filozofije odgoja. Rousseau dri da je ovjek po svojoj naravi dobar, slobodan, jednak i brat. Zato treba uspostaviti idealnu dravu slobode, jednakosti, bratstva koja e opet utemeljiti idealan odgoj. A idealan odgoj sastoji se u tome da se dijete prepusti svome vlastitome razvoju, bez ikakva izvanzemaljskog utjecaja. Osnovni Rousseaovi stavovi o odgoju mogu se svesti na sljedee: odgoj treba biti prirodan, negativan, sukcesivan, privlaan. Zbog ovog stava njegovo uenje esto nazivaju teorijom negativnoga odgoja.

Normativna znanost o odgoju

Normativno shvaanje pedagogije kao znanosti poiva na uvjerenju da je odgojno djelovanje mogue utemeljiti na znanstvenim premisama ali istodobno na vrhovnim normama koje intuitivno spoznajemo i iz kojih deduktivno izvodimo druge norme.

Johann Heinrich Pestalozzi autor nekih temeljnih ideja moderne pedagogije koje su inspirirale mnoge odgojne teoretiare, a ponajvie J.F.Herbarta iji su prvi pedagoki ogledi nastali upravo pod Pestalozzijevim utjecajem. Napisao je tri znaajna djela: Veernji sat jednog pustinjaka, Leonard i Gertruda te Kako Gertruda prouava svoju djecu.

Osnovno polazite njegove odgojne teorije nalazi se u zahtjevu da se odgoj mora uskladiti s prirodnim zakonima ovjekova razvoja. Kao temeljni princip svake spoznaje, on istie intuiciju. Dijete, prema tome, treba stvaiti nasuprot stvarima i privikavati ga da zapaa s vie osjetila. Osobitu vanost Pestalozzi pridaje religioznom odgoju. Vjera je za njega izvor svake mudrosti i svakoga dobra. Zato Boga valja staviti u sredite ivota i odgoja.

Johann Friedrich Herbart pisao pod utjecajem Pestalozzia. Glavna su mu djela: Opa praktina filozofija, Opa pedagogija izvedena iz svrhe odgoja i Nacrt pedagokih predavanja. Kao polaznu toku pedagoke znanosti Herbart uzima injenicu postojanja razliitih koncepcija odgoja. Praktina filozofija prema Herbartu izlae temeljne norme i vrijednost za ljudsko djelovanje. On postavlja pet praktinih ideja koje opirno tumai u Opoj praktinoj filozofiji: ideje unutarnje slobode, ideje savrenstva, ideje dobrohotnosti, ideje prava i ideje prikladnosti. to se tie nastavnog procesa, Herbart je formulirao tzv.Formalne stupnjeve nastave za koje je smatrao da mogu posluiti u planiranju svake nastavne jedinice.

Georg Michael Kerschensteiner predstavnik aksiolijske koncepcije normativne znanosti o odgovju. Glavna djela su mu: Teorija odgoja, Dua odgojitelja te Temeljni aksiom obrazovnoga procesa. Kao osnovu svoje teorije obrazovanja Kerschensteiner postavlja bezuvjetne, bezvremenske, duhovne vrijednosti u koje ubraja istinu, ljepotu, svetost, udorednost te vrjednotu odgoja. Potpuni je zagovaratelj tzv. aktivne ili radne kole. Kerschensteiner nije zagovornik potpune individualizacije, nego odgoj shvaa u njegovu drutvenom znaaju.

Herbert Spencer cilj odgoja vidi u pripravi za potpun ovozemni ivot. Spencer ne priznaje postojanje ovjekove duhovne dimenzije, nego ga smatra iskljuivo osjetnim, organskim biem odnosno ivotinjom koja je evoluirala. Za Spencera je priroda a ne ovjek, glavni imbenik odgoja. to se intelektualnog odgoja tie, ona naglaava da u sreditu nastave moraju biti prirodne znanosti: fiziologija, matematika, fizika, kemija, geologija, biologija i sociologija. Iako raspravlja o moralnom odgoju, Spencer zapravo ne poznaje moralne vrjednote u pravom smislu rijei. Kod njega priroda dominira cijelom etikom.

Emile Durkheim kod njega nalazimo specifian oblik naturalizma. Za njega je glavni cilj potpuna socijalizacija odgojenika. U svome djelu Odgoj i sociologija pie da je odgoj po svom podrijetlu i po svojim funkcijama eminentno socijalna stvar i da pedagogija ovisi o sociologiji. Durkheim smatra da se ovjek raa kao egoistino i asocijalno bie. Zato ga je nuno osposobiti za drutveni i moralni ivot. Njegov se nazor na svijet s pravom moe nazvati socioloki naturalizam.

Kranska pedagogija predstavnici: O. Willmann, F. W. Forster, J. Langbehn i B. Kidd

John Dewey vrlo blizak biheviorizmu. Jedan je od najveih amerikih i svjetskih pedagoga. Svoje najznaajnije misli iznio je u djelu Odgoj i demokracija, uvod u filozofiju odgoja. On odgoj promatra kao proces koji pomae drutvenim grupama da se odre u svom postojanju. Dewey je zagovornik tzv.aktivne ili radne kole. Ideal drutvenog odgoja, kako ga on shvaa , nije samo usavravanje tradicionalnog odgoja, nego je poziv na radikalnu rekonstrukciju pedagokih principa utemeljenu na novoj koncepciji.

Odgoj egzistencijalna kategorija ovjekova postojanja, nerazdvojni dio njegova postojanja.

Uzgoj je usmjeren na pridizanje i jaanje onoga to neki ivot ve jest, a da mu se ne otvaraju mogunosti da bude bitno drugaiji.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

METAFIZIKA je istraivanje onog to je iznad iskustva. Predmet metafizike ne moe se spoznati osjetilima nego samo razumom. Ona je najstariji sredinji dio filozofije. Djelimo je na opu i posebnu. Opa metafizika ili ontologija filozofska je disciplina koja prouava bie ukoliko ono jest, ontologija je ista teorija. Posebna metafizika tretira metafizika pitanja o posljednjim principima svega to postoji, o apsurdnom biu, Bogu.ONTOLOGIJA je nauka o biu. Dva su unutarnja principa koja ine konkretno bie, a to su bitak i bit. Bitak je ono po emu jest ono to jest. Bit je unutarnji princip bia po emu je bie upravo to to jest.SUPSTANCIJA I AKCIDENT: svaka je promjena u svojoj biti prijelaz iz mogunosti u zbilju tj. Iz potencije u akt. Potencija je sposobnost egzistentnog bia da dobije neku savrenost. Odnosi se na mogunost ostvarenja, na nepotpunost i nesavrenost razlikujemo aktivnu i pasivnu potenciju. Aktivna je potencija sposobnost proizvoenja akta, a pasivna prihvaanje akta. Akt oznaava sve to je perfekcija, potpunost, ostvarenje.UZROCI: su poelo koje utjee na bitak neega. Razlikujemo unutarnje i vanjske uzroke. Unutarnji su materija i forma, a vanjski su djelatni, egzemplarni, finalni.BOIJA EGZISTENCIJA: trajno filozofsko pitanje je moe li se dokazati Boje postojanje i je li uope nuno to dokazivati. Ontologizam dri da ovjek posjeduje neposrednu i izravnu intuiciju Boga. Ontologisti tvrde da nije nuno dokazivati Boju postojanost jer je Boja egzistencia neposredno evidentna. Inatizam nauava da ovjek ima uroenu ideju Boga, neovisnu o svakom iskustvu. Fideizam tvrdi da Boju postojanost ne moemo spoznati prirodnim putem, nego samo vjerom. Agnosticizam nijee mo razuma i svijetlo vjereKOZMOLOGIJA: filozofska disciplina koja se bavi prirodom nastojei u carstvu promjenjvosti pronai neto nepromjenjivo, odnosno samo poelo prirode.FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA: nastoji obuhvatiti cjelinu ovjeka elei odgovoriti na pitanje to je on u svojoj biti. Naziv antropologija je grkog podrijetla i znai govoriti o ovjeku.ETIKA: filozofska disciplina koja prouava ljudsko djelovanje i norme po kojima se to djelovanje usklauje ili bi se trebalo usklaivati. Pojam je uveo Aristotel.SLOBODNA VOLJA: pitanje slobodne volje prvi je problem moralne filozofije. Inderterminizam tvrdi kako je naa volja slobodna i sama od sebe stvara odluke. Determinizam tvrdi da su nai voljni ini samo jedan lan u lancu cjelokupnog zbivanja. Posljedica su naeg podrijetla tradicije.MORALNA OBLIGACIJA: moralni zakon ima svoj izbor u Bogu. Zakon je svaka norma koja prisiljava neko bie da djeluje na sasvim odreen nain. Postoje fiziki zakoni koji su priroeni svim biima, te tehniki ili umjetni zakoni koji reguliraju ponaanje slobodnog subjekta, moralni zakon koji potie subjekta da djeluje na odreeni nain i moralno ga obvezuje.SAVJEST: je sposobnost razlikovanja dobra i zla. To je subjektivan sud o moralnosti ina to ih ovjek ini. Postoje razliita stajalita o podrijetlu i vrijednosti savjesti. Zagovornici inatizma tvrde da se ovjek raa sa moralnim principima, za empiriste savjest je samo produkt odgoja. Etiki relativizam tvrdi da ne postoje objektivne vrijednosti. Laksizam doputa labavost moralu. Amoralnost je djelovanje koje se ne obazire na postojanje bilo kakvih moralnih formi. Egoizam tenja pojedinca da sve stvar usmjerava prema sebi. Hedonizam se javlja kao posljedica egoizma, i on poistovjeuje dobro s uitkom.ESTETIKA: filozofska disciplina koja prouava lijepo i vrijedno u umjetnosti. Postoje dva usmjerenja u estetici: estetika odozgo- polazi od pojma, ideje, i preko njih pokuava u bit estetskog. Estetika odozdo- polazi od konkretnh estetskih predmeta i nastoji iz njih izvui njihovu bit. Estetski problem lei u odreivanju to je to zapravo lijepo, gdje su izvori ljepote, itd.PLATONOVA TEORIJA ODGOJA: svoju odgojnu teoriju Platon je izloio u dijelovima Drava i zakoni. Kod njega odgoj zasluuje najznaajnije mjesto u dravi. Za njega je dobro ono obrazovanje koje e afirmirati mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost.VRSTE I PLAN ODGOJA: odgojem se treba postii sklad due i tijela. Zato se odgoj dijeli na muziki odgoj due i gimnastiki odgoj tijela. Ako se panja posveti iskljuivo muzikom odgoju, ovjek e se pretvoriti u slabog borca, a ako se pretjera sa gimnastikim odgojem ovjek e se brinuti samo o izgledu vlastita tijela. Platon zastupa stav da je potrebno zapoeti najprije sa odgojem due, pa tek onda sa tjelesnim odgojem. Kad je rije o planu odgoja Platon predlae osnivanje kole, te izradu kolskog programa.ODGOJ U ARISTOTELOVU PROMILJANJU: Aristotel svoj odgojni sustav izlae u Politici. Smatrao je da se ljudska dua sastoji od dva dijela, razumnog i vegetativnog. Jedan dio posjeduje razumnost,a drugi se tek treba nauiti pokoravati razumu. Smatra da je briga drave odgoj njenih dravljana. Briga oko tijela ima prednost pred brigom o dui.SUVREMENA TEORIJA O ODGOJU: prvi pravi pokuaj zasnivanja znanosti o odgoju kao samostalne znanstvene discipline nalazimo poetkom 19.st. u dijelu J.F.Herberta. s nim zapoinje novo razdoblje promiljanja odgoja koje traje sve do danas. Razlikujemo dvije skupine pedagogije normativna- svaka ona koja postavlja neke odgojne ciljeve i norme i deskriptivna- ona koja opisuje i analizira odgoj, ne postavljajui pri tome nikakve ciljeve ili norme.NORMATIVNA ZNANOST O ODGOJU: normativno shvaanje pedagogije kao znanosti poiva na uvjerenju da je odgojno djelovanje mogue zasnovati na znanstvenim premisama, ali i na vrhovnim normama.DESKRIPTIVNA ZNANOST O ODGOJU: najizrazitiji oblik deskriptivne pedagogije je bihevioristika znanost o odgoju koja poiva na tri temeljna naela 1.predmet znaosti o odgoju su vidljive manifestacije ponaanja djece, a ne njihovi unutarji stavovi 2.ponaanje se objanjava pomou ope vaeih iskaza zakonitosti, 3.na osnovu opih iskaza zakonitosti mogue je oblikovati tehnoloke naputke s ciljem da se izmjeni ponaanje djece. Bihevioristiku znanost optereuju tri problema 1.problem kompleksnosti odgojne rakse 2.problem subjektivnih teorija 3.problem vrijednosne naturalnosti.PEDAGOGIJA KAO HERMENEUTIKA DISCIPLINA: utemelitelj hermeneutike je W. Dilthey. Zadaa ove discipline je razumjeti ljudski duevni ivot, na temelju vanjskih znakova spoznati nutrinu, iz ponaanja djeteta dokuiti njegove misli i namjere. Hermeneutika se bavi problemom razlaganja, tumaenja i razumjevanja tekstova.ODNOS FILOZOFIJE I PEDAGOGIJE: kao i sve druge znanosti i pedagija je proizila iz filozofije. Filozofija je vrsto vezana sa pedagogijom. Uza sve slinosti filozofije i pedagogije, filozofski pristup odgoju ipak ima svoje posenosti. Ona najprije pita to je to odgoj uope, iz ega on proizlazi, te koja mu je osnovna predpostavka.ODGOJ: pitanje o odgoju ujedno je pitanje o nainu ovjekova opstanka. Odgoj je usmjeren na podizanje i jaanje onog to neki ivot ve jest, radi se samo o brizi oko prirodnog opstanka. Odgoj je briga oko svega to se smatra vrijednim. Sredinji dio odgoja je obrazovanje kojim se stee naobrazba. Obrazovanje je temeljna odgojna djelatnost kojom se u okviru odreene kulture razvijaju djetetove umne sposobnosti. Obrazovanje je samo jedan od djelatnosti kojim se vri odgoj i odnosi se prvenstveno na intelektualnu razinu. Odgoj povezuje uzgojne, izobrazbene, obrazovne i moralne ovjekove snage te ih podvrgava krajnjoj svojoj svrsi, a to je formiranje kompletne zrele osobe.WOLFGANG RATKE: osniva je didaktike pedagogijski reformator. Nastavne se metode, prema njemu, moraju uskladiti sa naravi djeteta ili strukturom nastavnog gradiva. Pedagoki principi: 1.treba raditi samo jednu stvar odjendaput 2.treba esto ponavljati jednu stvar 3.djeca se ne smiju siliti da ue napamet ono to ne shvaaju 4.treba voditi rauna o jedinstvenosti u svim stvarima 5.u nastavi se naglasak mora stavljati na ope principe 6.sve se treba temeljiti na zapaanju i iskustvu.JAN AMOS KOMENSKY: nazvan je uiteljem naroda zbog svojih pedagokih zasluga. Napisao je tri djela oja su imala golem utjecaj na suvremeni odgoj. U njima iznosi svoje ideje o odgoju i o praktinoj organizaciji kole. Prema njemu plan kolske organizacije obuhvaa 24 godine, djeli se u etiri razdoblja po est godina. Kao cilj odgoja postavlja izgradnju kreposne i pobone osobe. Istie da nastava treba ii od lakeg k teem, od jednostavnog k sloenom, od poznatog k nepoznatom. Istie takoer vanost discipline koja ini djete boljim, privikava ga na rad i poslunost, ali to se ne postie silom i strogim kanjavanjem nego nadzorom i panjom.JOHN LOCKE: svoje odgojne stavove iznosi u djelu misli o odgoju u kojem govori o tjesnome, intelektualnom i moralnom odgoju. Tjelesni odgoj je iznimno znaajan. Savjetuje da dijete to vie vremena provodi na istom zraku, da se privikava na studen, da umjereno jede i da rano ustaje. Osobnu panju pridodaje moralnom odgoju jer se odgoj zapravo sastoji u formiranju dobrih moralnih navika. Religiozni odgoj treba biti sastavni dio odgoja jer je religija temelj moralnosti. Intelektualni odgoj mora osposobiti djecu za budui ivot i posao. Najbolji nain uenja je kroz igru.JEAN JACQUES ROUSSEAU: po njemu idealan odgoj sastoji se u tome da se dijete prepusti svom vlastitom razvoju, bez vanjskog utjecaja. Uloga odgojitelja sastoji se jedino u tome da stvori pedagoku situaciju u kojoj dijete samo stjee iskustvo. Rousseaovi stavovi o odgoju: treba biti prirodan, treba biti negativan, sukcesivan, privlaan, odgoj iskustvom a ne itanjem.

JOHAN HEINRICH PASTELOZZI: polazite njegove odgojne teorije nalazi se u zahtjevu da se odgoj mora uskladiti sa prirodnim zakonima ovjekova razvoja. Kao temeljni princip svake spoznaje on istie intuiciju. Uenje se treba odvijati po principu koncetrinosti studija, tj. Da se u svakom predmetu koji se studira treba poi od najjednostavnijh elemenata. Veliku pozornost on pridaje relogioznom odgoju. Za njega je vjera izvor svake mudrosti i svakoga dobra. Zato Boga treba stavit u sredite odgoja i ivota.JOHAN FRIEDRICH HERBAT: pet praktinih ideja: 1.ideja unutarnje slobode- ovjek moe slobodno odluivati. 2.ideja savrenstva- ovjekovo razvijanje u pravcu usavravanja. 3.ideja dobrohotnosti- spremnost pomaganja drugima. 4.ideja prava 5.ideja prikladnosti- povezivanje djelovanja i htijenja. Ovih pet ideja za njega su ujedno i vrhovni ciljevi odgoja. Kad je u pitanju nastavni proces on je formirao pet stupnjeva: 1. Priprema da se uenika uvede u novu temu, 2.prikaz novog, 3.povezivanje novih sa starim, 4.sustav, 5.metodika.JOHN DEWEJ: odgoj promatra kao proces koji pomae drutvenim grupama da se odre u svome postojanju. Smatra da samo odgoj moe premostiti jaz izmeu uroenih sposobnosti mladih generacija i obiaja starih generacija. Odgoj moe biti formalan i neformalan. Bitne karakteristke i preduvjeti odgoja jesu djetetova nezrelost i njegova plastinost. Kad je rije o ciljevima odgoja, oni mogu biti unutarnji- proizlaze iz slobodnog razvoja i rezultat su motivacije, i vanjski- samo su sredstvo za ostvarenje tuih ciljeva. Cilj svakoga odgoja treba biti razvoj moralne svijesti. Zaovornik je aktivne ili radne kole.ODGOJ ZA VREDNOTE: svrha odgoja je uiniti moguim prenoenje na nove generacije svega onog to doprinosi potpunoj realizaciji ljudsko bia. Teoretisri vrijednosti razlikuju osjetne i duhovne vrednote. Osjetne- mogu biti: hedonike, vitalne, ekonomske. Duhovne vrednote su: logike, etike, estetske i religiozne. Duhovne vrednote su na viem stupnju od osjetnih. Odgoj trajno treba htjeti vrednote, tek onda kada je ovakav pristup prisutan odgajateljska djelatnost dolazi do punoe svoga smisla.ODGAJATELJ I ODGAJANIK: svaka osoba u ulozi uitelja nije nuno odajatelj. Odgojni proces ne moe se odvijati bez osobnog odnosa, jer svaka odgojna djelatnost predpostavlja odgajatelja s jedne i odajnika s drue strane. Tek kada se uspostavi osobni odnos ova se djelatnost moe smatrati odgojnom. Osim osobnog odnosa, postoji jo jedan uvijet za odgojnu djelatnost, a to je prijateljstvo i povjerenje. Odnos izmeu odgajatelja i odgajnika pribliit e se savrenome odnosu ukoliko jedan i drugi smjeraju k istim vrednotama.ODGAJATELJSKA LJUBAV: da bi se odajnik slobodno a ne putem koristoljublja odredio prema vrednotama i zauzeo stav prema njima, potreban je odgajatelj koji e a poticati i usmjeravati. Jedino mo duhovne ljubavi moe svladati odgajnikov egoizam.POJEDINAC I ZAJEDNICA: nema zajednice bez pojedinca niti pojedinca bez zajednice. Da bi zajednica mogla funkcionirati u njoj mora postojati duh zajednitva. Svaka zajednica je ujedno i kulturna zajednica jer ima zajednika moralna naela, vrednote, povijest. Pojedinac je lan neke zajednice ukolko ima odnos prema kulturi, a kulture nema bez odgoja.

PROBLEM KOEDUKACIJE: pod koedukacijom shvaamo potpuni zajedniki kolski i izvan kolskiodgoj muke i enske mladei. Ovaj problem je diferencijalno-psiholoke naravi jer postoje psihike razlike izmeu djeaka i djevojica. Smatra se da se zajednikim odgojem niveliraju psihike razlike izmeu spolova.PROBLEM KOLEKTIVITETA I INDIVIDUALITETA: kolektivitet- tei da se pojedinac to bolje podvrguje nekom zajednikom principu po kojemu bi svaki pojedinac trebao ivjeti s nekim drugim pojedincima kojima je jednolik. Individualitet- liava ono to ovjeka izdie nad ivotinju. Odgoj koji ide za krajnjim individualiziranjem stvara pojedinca bez duha ljuavi, ono nijee zajednicu. Odgoj koji ide za krajnjim socijaliziranjem liava pojedinca slobode uzimajui mu ljudsko dostojanstvo. Svrha odgoja ne moe biti ni krajnji individualitet ni krajnji kolektivitet, odgoj treba biti voen svijeu pod vidikom kulture i u smjeru univerzalne kulturne prakse.DRAVA I ODGOJ: u politici i odgoju postoje dvije temeljne tendencije koje su po naravi razliite. Politika se moe smatrati dravotvornom funkcijom, a odgoj ima kulturnu funkciju. Bez politike nema drave, a bez odgoja nema kontinuiteta u razvoju kulture. Ove dvije funkcije se podudaraju u tome jer su oba socijalna podruja. Politika je takve naravi da se u njoj ne stjee bez borbe, dok je u odgojnom procesu prisutna simpatija i dobrohotnost.