erich von däniken - prikazanja

Download Erich von Däniken - Prikazanja

Post on 25-Nov-2015

117 views

Category:

Documents

16 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • Naslov originala Erich von Daniken:ERSCHEINUNGEN

    Phanomene die die Welt erregen Copyright 1974 by Econ Verlag , Dusseldorf und Wien

    Preveo Tomislav Odleic

    Opremio

    Svetozar Domi

  • Erich von Daniken

    PRIKAZANJA

    S T V A R N O S T

    ZAGREB

  • Uvodna rije

    Tema kojoj je Daniken posvetio ovu knjigu stoljeima je bila predmet rasprava izmeu uenjaka i onih koji su vjerska uda smatrali realnom potvrdom postojanja boje moi. lako je i sama Crkva vrlo esto morala izraziti sumnju u takve dokaze, ipak su, s vremenom, s crkvene strane, brojna prikazanja (najee Majke Boje) protumaena kao stvarna Nakon crkvenog blagoslova, udotvorna su mjesta uspjeno pretvorena u izvore znatnih sredstava prihoda za lokalno stanovnitvo, pa ak i vrlo razvijen turistiki promet. Analizirajui dokumentaciju i osobno posjetivi mnoga mjesta na kojima su se uda zbila, razgovarajui sa svjedocima i samim vidovnjacima. Daniken ostaje vjeran svojim tezama o postojanju kontakta izmeu razvijenih inteligentnih bia u svemiru i nae planete: po njemu pri-kazanja su jedna vrst materijalnog komuniciranja svemi-raca s nama. Prema ovoj tezi moemo biti u potpunosti skeptini, moemo je ak smatrati nevjerojatnom, ali brojna pitanja koja ova knjiga pobuuje, navest e nas da sami dolazimo do obrazloenijih miljenja. Zbog toga, bez obzira na svu rezervu prema Danikeno-vim postavkama, vjerujemo da ovom knjigom itatelj proiruje vidokrug svoga gledanja na pojave koje jo i danas ponegdje rezultiraju zabludama vjerskog fanatizma.

    Urednitvo

  • Predgovor

    Ovu sam knjigu morao napisati kako bih sebi dao oduka. Deset je godina nosim u sebi. Prije deset godina bio sam prvi put u Lourdesu, tom golemom vrtu u kojem, jedno kraj drugoga, uspijevaju nada, oaj i profani poslovi. Od tada me progone tamonji prizori i tualjke. Slijedei po svim kontinentima tragove svojih bogova-astronauta, nisam propustio ni jednu priliku da posjetim sva ona mjesta na kojima su se zbila prikazanja a do kojih sam mogao doprijeti. Kako li su slina bila sva ona po svojoj biti! Postajalo mi je sve jasnije i jasnije da se ti fenomeni tiu svih nas. Nisam zaboravio svoje bogove-astronaute, no neke knjige dozriju kao jabuke. Kakvi su ti Ijudi koji kao da su predisponirani za prikazanja? Jesu li psiholoki udareni, religiozno opsjednuti? Je li vjerodostojna legitimacija na osnovi koje kranske crkve, osobito Rimokatolika crkva, zarauju na udima to ih priznaju kao vjerodostojna? Treba li smatrati da je Sveto pismo jedino mjerilo i posljednju instancu crkvenih slubenih sudova zaista inspirirao Duh Sveti? Jesu li dogme Rimske crkve, koje i pri prikazanjima .graju odlunu ulogu, nastale uslijed boanskog nadah-nua? Jesu li raznovrsna uda, kakva se nakon prikazanja izvjesno dogaaju na svetim mjestima, prijevara ili sa-moprijevara? Postoji li za ta uda iroka osnova medicinsko-prirodo-znanstvenih saznanja, koja te fenomene ini vjerojatnima i objanjivima? Dok su se gomilala brda dokaznog materijala, dok sam obilazio mjesta na kojima su se zbila prikazanja i dok sam kopao po raznim velikim knjinicama, nametala mi se prava bujica pitanja. Budui da nisam takav da bih na jednostavan, odgojem usaen nain mogao vjerovati, ve elim znati ono to se moe objasniti naim bogoda-nim razumom, bez pozivanja na anonimnog i veoma kuenog Svetog Duha, prihvatio sam se posla. Kao radoznao radnik u Bojem vinogradu. Kao ovjek za kojeg je Bog suvie uzviena instanca, a da bi se usudio da ga neprestano spominje kao pomagalo pri dokazivanju. Poslije viegodinjeg prouavanja tih fenomena smijem, s vrlo malom rezervom, pretpostaviti da ovakva kom-pendija do sada nije bilo. Pitanja oko njega ostaju, razumije se, otvorena, ali se nadam da e se u budunosti pretpo-stavljeni uenjaci, pa i crkvene instance latiti istraivanja uzroka i posljedica golemog kompleksa pnkazanja i uda, kako bi tada, iskreno i poteno, ispravili lane predodbe koje postoje. Od srca zahvaljujem doktoru prava Robertu Kehlu iz Zuricha na mnogobrojnim poticajima i prilogu koji mi je, kao gost-autor, stavio na raspolaganje. Dr Kehl je studirao teologiju, zatim je preao na pravni i dravno-pravni fakultet; njegovim se pravnikim komentaruna stalno koriste vicarski odvjetnici i sudovi. Pored brojnih drugih publikacija, prouo se dvama znaajnim moralno-teolokim djelima. Ujedno bih htio zahvaliti dvadesttrojici izdavaa, koji e se irom svijeta zauzeti za irenje ove knjige.

    Bonsteten kraj Zuricha U kolovozu 1974. Erich von Daniken

  • Prikazanja da li postoje?

    Na alost, nisam bio oevidac ni jednog spektakla prikazanja. Mene nije ni jedan jedini put pozdravio neki od 12.000 svetaca. Ipak, otkad sam prije deset godina bio prvi put u Lourdesu, shvatio sam da se fenomen prikazanja tie manje-vie svih nas. Vidio sam Ijude u ekstazi, uo njihovo emerno pjevanje, promatrao beskrajnu patnju, i ogadilo mi se iskoritavanje vjernikih stvorenja. Nisam vidio nikakvo udo. Prije 125 godina u Lourdesu jedna etrnaestogodinja djevojica imala vizije, a danas to protenite posjeuje svake godine pet milijuna hodoasnika. Lourdes je uzor za stotine i tisue svetih mjesta na kojima se trguje istim ili slinim dodacima. to objanjava taj misterij, to spoznavanje boanske milosti u ovjeku, da se izrazimo katolikim jezikom? U poetku postoji uvijek vizija, gledanje, susret pojedinaca ili malih skupina Ijudi s pripadnicima boanskih obitelji na kranskom Zapadu osobito s Marijom, Isusovom majkom, s istaknutim anelima ili, ak, pri-kazom Isusa Krista ili Boga Oca osobno. Vieni u vizijama nisu nikakvi neutralni duhovi. Osoblje to se prikazuje ne predstavlja se poput posjetilaca to promatraju, smijee se i samo blagoslivlju ve ono upuuje to Ijudi smiju i treba da uine a to im nipoto nije doputeno. Svaka personificirana prikaza uvjerava da je izaslanik neba i boanski glasnik, koji ima mo da lijei, spasi ili, ak, uniti ovjeanstvo. One se mijeaju u vjerske i politike poslove, ovladavaju mozgom itavih vojski. Obraa li se tu nebo zemlji? Jurio sam za svojim bogovima-astronautima, ali nisam mogao zaboraviti dojmove iz Lourdesa. Skupljao sam slubena izdanja o prikazanjima i rasprave, to se na svetim mjestima ondje gdje je bilo prikazanja, uvijek nastaju sveta mjesta nude na prodaju. U svakom sluaju i na svakom mjestu izazvali su pojedinani vidovnjaci ili grupice vidovnjaka neprekidne procesije, koje ne prestaju bez obzira na to 'da lije crkva ve priznala udo, zabranila ga ili ga preutno trpi. 0no to ne moe spri-jeiti, crkva blagoslivlja (Kurt Tucholsky). Uvijek je ovjeja enja da povjeruje u udo jaa od bilo kakve zabrane.

    Vie od polovine Ijudi vjeruje u uda

    Prije nekoliko godina izvreno je u Zapadnoj Njemakoj, sa Zapadnim Berlinom, reprezentativno ispitivanje javnog miljenja. Pedeset tri posto anketiranih vjeruje u uda i vizije, 36 posto ih ne vjeruje, a 11 posto ih se nije moglo odluiti. Pretpostavljam da ti rezultati nisu tipini samo za to podruje i njegove anketirane stanovnike. Postoje zemlje, osobito katolike oblasti, u kojima je mnogo vii postotak onih koji vjeruju u uda, Na kojem prauzroku cvjeta to, psovanje u udesa? Koja ga, oito izvan vremenska, sila potkrepljuje? Neovisno o vremenu, i prostoru, i kulturama? Bez obzira na vrstu i svojstva razliitih vjera?

    Da bi se uope mogao shvatiti i obuhvatiti taj fenomen, treba upoznati vidovnjake, mjesta i okolnosti to sudjeluju pri tome. Stoga stavljam na poetak udnovate detaljizirane skice nekih sluajeva prikazanja, koji sa-dravaju sve bitne osobine takvih mirakula.

    Rosa mystica

  • Dogaaj koji je uinio privlanim Montichiari smjeten 10 km juno od Brescije, u Italiji zbio se u proljee 1947.

    Mlada bolniarka Pierina Gilli ugledala je u bolnikoj crkvi neku lijepu enu u Ijubiastoj haljini kako lebdi. Nepoznata je ena plakala; iz grudijoj virie, prem da nrje tekla ni kap krvi, tri maa. Neznanka ree tuno: Molitva... rtva... kajanje.

    Pobona se gospoica Pierina zbunila. Je li to utvara? Prave li od nje budalu oi i razum? Ili ona, priprosta Pierina, ima pred sobom pravu prikazu? U poetku nije nikome odala taj udni doivljaj. Trinaestog se srpnja 1947. ponovilo udo. Ovaj put je lijepa neznanka bila odjevena u bijelo, nedostajali su oni strani maevi, ali su je ukraavale tri rue jedna bijela, jedna crvena i jedna uta koje su opet strile iz grudi. Pierina je uplaeno upitala: Tko ste vi? ena odgovori Ijubazno i sa smijekom: Ja sam Isusova maj-ka i majka sviju... elim da se u ast Tajanstvene rue (Rosa mystica) svake godine slavi 13. srpnja... (1) Nakon toga je prikaza polako izblijedjela. udo se ponovilo 22. listopada, 16. i 22. studenog 1947. u seoskoj crkvi. Sada je neznanka

    odgovarala Pierini na niz pitanja. Dramatian bijae trei susret, jer je neznanka sveano obeala da e se 8. prosinca u podne opet pojaviti u seoskoj crkvi.

    Veliki dan Mon tichiarija Vijest o Pierininim neobinim doivljajima ve odavno je postala poznata izvan Montichiarija, irom Lombardije. Dakle, nije nikakvo udo to je 8. prosinca doputovalo nekollko tisua Ijudi, koji su se nagurali u crkvu i zakrili uliice. Glavno lice te predstave, Pierina Gilli, jedva se uspjela probiti kroz Ijudski zid u crkvu. Ondje je klekla nasred crkvenog broda, na onom mjestu na kojem je tri-put srela onu lijepu enu koju su Ijudi odavno prozvali Bogorodicom. Zajedno s gomilom vjernika i mnogo-brojnim znatieljnicima, molila je krunicu. Iznenada je uzviknula: 0, Madona!

    Postade tiho kao u crkvi. Nitko nije nita vidio, to jest neki nisu bili posve sigurni da ne vide neto. No, svi su se zapiljili u Pierinu, kako im ne bi promakao razgovor njihove zemljakinje s Majkom Bojom. aptom su se prenosile kratke vijesti gomili to je ekala pred crkvom.

    Pierina je, navodno, vidjela Majku Boju na visoku snjenobijelii stepenitu, opet ukraenu bijelim, utim i crvenim ruama. S onostranim