Ep o Gilagamešu

Vavilonska književnost je pisana klinastim pismom gde je najznačajniji "Ep o Gilagamešu", koji je nastao 1700. godine p.n.e.. Pisan je na glinenim pločicama koje su čuvane u Asurbanipalovoj boblioteci u Nivivi gde je bilo 300000 glinenih pločica. U epu se govori o legendarnom junaku Gilgamešu, kralju u gradu Uruku, bio je 2/3 Bog, a 1/3 čovek. Samim tim što je bio čovek bio je i smrtan. Njegov prijatelj bio je Enkidu koga je boginja Aruru stvorila od blata i oživela sa namerom da savlada Gilgameša ali su se njih dvojica sprijateljili. Enkidu je bio ceo čovek, smrtan i kada je umro Gilagameš je bio strahovito ojađen. Bez njega više nije hteo da ži, nije jeo bio je tužan, lutao je zapušten po pustinji, jadikovao je i rešo da ode u podzemni svet da traži travu besmrtnosti da bi oživeo svoga prijatelja. U podzemnom svetu saznao je da čovekoljublje, želja da se prevaziđe smrt, i da se delima čovekov život pomeri u večnost. U ovom epu pominje se Veliki potop koji je uništio ljude i stigao do Brega bogova gde oni na vrhu čuče prozebli i mokri. Kratak sadrzaj pločaPRVA PLOČAneće uspeti, jer su bogovi besmrtnost zadržali za sebe. Našao je travu, međutim, ukrala mu je lukava zmija, vraća se bez nje i umire u svojoj palati u snu. Lepotu i vrednost epa čine humanizam i čovekoljublje, ljubav prema prijatelju za koga sve treba učiniti i bez koga je život prazan. Pokušaj da se život održi i smrt prevaziđe je u tome da stvori besmrtno delo. Govori o nemogućnosti da se čovek približi večnosti a to može samo stvaranjem dela trajne vrednosti koje će o njemu da govore i nakon njegovog fizičkog nestanka.Humanizam u epu je veoma izražen u druženju Gilgameša i Enkidua i tek je samoća naterala Gilgameša da razmišlja o smrti. Samu reč smrt nigde ne nalazimo u epu, iako je ona presudna, nego se o njoj govori posredno. Bez obzira na starost epa, neke teme su savremene, večne i bliske svakom čoveku: Na početku ploče opisan je utvrđeni grad Uruk i njegov kralj Gilgameš. On vlada kao silnik, i narod traži od bogova da stvore junaka koji će ga savladati. Po zapovedi Anua, boga neba, boginja Aruru ga načini od blata ovlaživši ga pljuvačkom. To je novi junak Enkidu. Jeo je travu i pio vodu zajedno sa poljskim životinjama. Nekom je lovcu zasipao jame i uništavao postavljene zamke. Ovaj se prituži Gilgamešu, koji mu dade mladu ženu da svojim čarima zavede Enkidua i tako ga odvoji od stoke. Tako se sve i dogodi. Žena opisuje Enkiduu Gilgameša i njegovu snagu, a Enkidu odluči da se s njim bori. Zajedno sa ženom stiže u Uruk, gde ih narod svečano dočeka. Međutim, Gilgameš je sanjao čudan san. Po majčinom tumačenju sna, on će pobediti jednog junaka koji će mu posle te borbe postati prijatelj i brat.DRUGA PLOČAU prvom delu se opisuje sastanak Enkidua sa Gilgamešom i njihova borba u kojoj pobeđuje Gilgameš. Posredstvom njegove majke, oni postaju prijatelji i braća. U drugom delu Gilgameš poziva Enkidua da zajedno pođu u Kedrovu šumu i ubiju njenog čuvara strašnog Humbabu, koji je uvredio Šamaša, boga sunca, a neprestano uznemirava i stanovnike bregova.ČETVRTA PLOČAŠamaš, bog sunca, šalje Gilgameša i Enkidua da ubiju strašnoga Humbabu jer ga je uvredio. Gilgameš to objavljuje knezovima u gradu. Njegova majka moli ŠamaŠa da u borbi pomogne sinu. I Enkidua moli da ga zaštiti. Gilgameš i Enkidu dođu do Kedrove šume iza koje se diže Breg bogova. Uz pomoć Šamaša i ratnog boga Niniba, oni ubiju Humbabinog čuvara šume. Enkidu klone, a Gilgameš ga hrabri i nagovara da pođu dalje. Tako stigoše u šumu.ŠESTA PLOČAPo povratku Gilgameš opra svoje oružje i obuče novu odeću. Bio je lep, pa i sama boginja Istar baci pogled na njega. Zove ga da joj bude ljubavnik, ali on odbija i nabraja joj sva njena rđava dela. Istar se potuži ocu Anuu i traži od njega da pošalje

čarobnog bika, koji bi ubio Gilgameša. Anu joj ispuni želju, ali Gilgameš i Enkidu savladaju i ubiju bika. Istar se pope na zid grada Uruka i prokle Gilgameša. Gilgameš i Enkidu slave sa narodom pobedu nad nebeskim bikom.SEDMA PLOČAEnkidu priča Gilgamešu svoj poslednji san: zgrabio ga orao i odneo visoko, a zatim ga ispustio te se na tlu razmrskao. On predoseća da taj san znači nesreću. I Gilgameš uviđa da mu bogovi nisu više naklonjeni. Enkidu se razboli i leži dvanaest dana u groznici. Na kraju proriče svoju smrt.OSMA PLOČAEnkidu umire, a Gilgameš se, žalostan, seća sretnih dana koje je proveo sa prijateljem. Šest ga je dana i šest noći oplakivao, a sedmoga dana sahranio. Pun boli luta stepom i susreće lovca. Jada mu se kako je izgubio prijatelja i kako se sada i sam boji smrti.DEVETA PLOČAGilgameš je uznemiren, boji se smrti. Hoće da ode do Utnapištima, svoga praoca, od koga želi da sazna kako bi mogao postići večni život. Jurio je preko stepe i stigao do brega Mašu, na kome je kapija kroz koju prolazi sunce. Nju čuvaju škorpioni. Na njegovu molbu oni ga puste u mračni klanac. Dugo je putovao kroz tamu, a kad je izašao na svetlo, pokloni se Šamašu, bogu sunca. Ovaj ga uputi do Vrta bogova, iza koga se nalaze Svetsko more i Vode smrti, gde na jednom ostrvu živi Utnapištim. Gilgameš stigne do Vrta bogova, ciji kedrovi nose na sebi razne dragulje kao plodove.DVANAESTA PLOČAGilgameš nema mira. Poziva čarobnjake i sveštenike i traži od njih da mu dozovu Enkiduov duh. Oni ga šalju u Podzemni svet, ali on ne uspeva da vidi Enkidua i da s njim govori. Po povratku iz podzemlja, na Gilgamešovu molbu Ea mu omogućuje da ugleda Enkiduovu senu i da s njom razgovara. Enkidu mu ne otkriva tajnu života i smrti jer »ako bih ti otkrio zakon zemlje koju sam video, ti bi seo i zaplakao«. Na ponovnu Gilgamešovu molbu, Enkidu opisuje svoje stanje i nestaje pre nego sto je Gilgameš mogao da ga još nešto pita. Gilgameš se vraća u Uruk i umire u svojoj palati.

---------- Post dodat u 11:47 AM ---------- Prethodni post je napisan u 11:46 AM ----------

Dositej Obradović

(1742-1811)

Rođen u Banatskom Čakovcu, rano je ostao siroče, školuje ga rođak, kao dete čita samo knjige o svecima te želeći da postane svetac ide u manastir, ali je na intervenciju rođaka vraćen, odlazi u Temišvar da uči pravljenje kapa. Noć kršom na tavanu čita žitija svetaca zbog čega dolazi u sukob sa gazdom. Ponovo napušta zanat i beži u manastir Hopovo na Fruškoj Gori, da bi mogao da čita knjige. Ovde se brzo ističe svojom učenošću, te ga tumač savetuje da napusti manastir i krene u svet da uči knjigu i nauku jer je za njega šteta da ostane u manastiru. Ovaj pametni savet tumača Teodora Milutinovićla bio je presudan za dalji Dositejev život. Posle izlaska iz manastira odlazi u Dalmaciju gde postaje učitelj gde je naučio italijanski jezik, odlazi u Zagreb gde uči francuski, nemački, latinski, odlazi u Grčku gde pohađa školu čuvenog reformatora grčkog jezika Jerateja Dendrina. Odlazi u Nemačku u Hale i sluša predavanja iz filozofije i logike kod čuvenog profesora Eberharda. Odlazi u London gde je naučio engleski jezik. Odlazi u Moldaviju, radi kao učitelj plemićkih sinova. Tu ga je zatekla vest da je u Srbiji izbila buna (1804., I srpski ustanak) i on dolazi u Srbiju da svojim znanjem pomogne srpskom narodu kao veliki patriota. Ustanici su ga primili lepo i postaje prvi ministar prosvete u kneževini Srbiji. Zajedno sa Vukom otvara u Beogradu Veliku školu(1808.) koja ima rang fakulteta i bio je

jedan od prvih profesora. Umro je 1811. i sahranjen je u Sabornoj crkvi u Beogradu.Njegova najznačajnija dela su: autobiografija "Život i priključenija"(1783.)pismo "Pismo ljubeznom Haralampiju"(1783.)"Saveti zdravoga razuma"(saveti za omladince)(1784.)basne, pesme: "Pesma o izbavljeniju Serbije""Pesma na insurekciju(ustanak) Serbijanov"Život i priključenijaU predgovoru govori da je delo posvećeno srpskom narodu da ga prosveti i pouči, da ga uputi u život ostalih kulturnih naroda Evrope. Ističe kao najvažnije vaspitanje omladine u zdravom racionalističkom duhu. Najavio je svoje delo biografsko pisano u dva dela, želeo je da mladi pođu putem prosvete odmah, a ne da kao on gube najlepše godine u manastiru. Izneo je oštru osudu manastirskog života koja je u delu u toliko snažnija jer je izriče sam tumač koji kaže da manastiri treba da budu na korist naroda za prosvećenje, a ne za zaglupljivanje.U delu ima mnogo lirskih momenata, u kojima se zapaža mlada i osetljiva duša Dimitrija Obradovića. Dirljivi su opisi opraštanja od groba majke i sestre Julijane kao i opis rodnog sela njegove majke(sentimentalno-preterana osećajnost).Racionalizam proističe iz velike ljubavi prema srpskom narodu i iz dobro poznatih savremenih prilika. Za njegov rad je značajno zalaganje za narodni jezik i štampanje knjiga. Njegove reči su bile da su narodu potrebne knjige, a ne zvona i praporci.Pismo ljubeznom HaralampijuPismo je štampano 1783 u Lajpcigu sa namerom da objavi svoje delo "Saveti zdravoga razuma". Delo je štampano uz pomoć bogatih srpskih tvoraca jer je namenjeno vaspitanje omladine. U pismu Dositej Obradović veliča austrijskog vladara, Josipa II.Putujući kroz sve naše krajeve Dositej je zapazio da se govori jedan srpski jezik razumljiv svima. Značajno je njegovo izlaganje za jedinstven srpski jezik. Prvi je naveo potrebu da se školuju i ženska deca. Vera ne sme da bude prepreka u prihvatanju jedinstvenog jezika. Narod treba da sjedinjuje jezik i država, a vera ne sme da bude razdor. Od Dositeja počinje naša svetovna književnost. Piše knjigu "Saveti zdravoga razuma" za srpski narod bez obzira koje je vere i zakona. Za svoje delo on ne traži nikakvu platu ili nagradu, jer će mu najveće priznanje biti kad mu potomci budu govorili; kada ga bude pokrivala trava:"Ovde leže njegove srpske kosti! On je ljubio svoj narod! Več:na mu slava!!!"

Dositejev značaj

Dositejeva uloga u razvitku srpske književnosti je u znaku manifesticaje strukturnog a ne vrednosnog načela. Ona prevazilazi i vrednost njegovog dela i opseg njegovog dejstva na čitalačku publiku. Ako novu srpsku knjizevnost shvatimo kao jedinstvenu strukturu, Dositej je nesumnjivo svojim delom udario temelje i dao prve konture toj strukturi. Pošto su poređenja sa Vukom gotovo opšte mesto dositejevske literature, poslužićemo se i sami tim poređenjem, ne radi isticanja prednosti bilo jednog bilo drugog, nego radi boljeg uočavanja osobenog mesta, značaja i uloge koju je svaki od njih imao u našoj književnosti. Dositejev primarni značaj nije u pojedinačnim rezultatima koje je postigao. Njegov veliki i jedinstveni značaj u novoj srpskoj kulturi je u tome što je on zasnovao nauku kao takvu i knježevnost kao takvu-oba pojma uzamam u njihovom modernom značenju, onom značenju koje je Dositej utemeljio i koje je ostalo u bitnome da važi do danas- što je na srpskom jeziku, nesavršenom kakav je bio njegov ali ipak srpskom u osnovi, stvorio nauku i književnost kao forme pisane reči.Jovan Deretić

Kritika lektire Ep o Gilgamešu. Ispisana na dvanaest ploča, ova priča se može prepoloviti na dva jednaka dijela.

Prvi dio

Prvi dio posvećen je glorifikaciji glavnog junaka, Gilgameša, kao velikog, mudrog i silnog bića, koje je bog i batina u svom utvrđenom gradu Uruku i kao božansko – ljudskog bića: samo jednom svojom trećinom je smrtnik, a dvjema trećinama bog. Ne klecajući ni pred čim i ne prezajući ni od čega, životari ovaj naš junak. Pretvarajući svog neprijatelja u svog prijatelja i to ne onog običnog, već prijatelja dostojnog one svete uloge brata, on je još jednom razgolitio svoju nepobjedljivu veličinu, neizmjernu moć i divovsku snagu, koja ne drhti ni pred bogovima. Tek poslije Enkiduove smrti, budi se kod njega onaj duboko usnuli strah, ona njegova ljudska polovina, kojoj je skončavanje neminovno.

Drugi dio

Drugi dio kipti od naprezanja da se dokuči tajna vječnog života, čiji je ključ jedino uspio da uzme onaj izabrani čovjek – Utnapištim. Traganje za besmrtnosti dobija ogromne razmjere. Gilgameš postaje opsjednut mišlju da bi mogao izbjeći smrt i ta misao mu daje snagu da savlada nesavladivo, da nemoguće učini mogućim… I kada je njegov san bio gotovo ostvaren, neočekivano, ponovo postaje prah, nešto čiji se oblik  više ne može ni naslutiti. Izgubivši travku vječnosti, on je izgubio božanski dio sebe. Ostao je još samo onaj mali i nemoćni čovjek u njemu, koji se bez opiranja uklesao u tvrdi kamen smrti. Terazija je prevagnula na ljudsku stranu, jer

Kada su bogovi stvorili ljude,

smrt su odredili za njih,

a život zadržali za sebe.

Dva svijeta

Ep o Gilgamešu prikazuje dva svijeta: svijet bogova i svijet ljudi. Iako je u prvom planu priča o Gilgamešovom životu, djelovanju i preokupacijama, svijet bogova je nezaobilazan: oni utiču na sudbinu pojedinca i naroda, od njihovih hirova zavisi ljudska sreća i nesreća, njihova volja i moć svuda se osjećaju. Ni jedan korak Gilgameš ne može da učini a da na neki način ne zavisi od bogova. I sam Gilgameš je dvije trećine bog a jedna trećina čovjek. Po onome božanskom, vladavina i moć, Gilgameš nije popularan: silnik je, svi ga se plaše, žele njegovu smrt. Po onome ljudskom, suprotstavljanje smrti, on je nesebičan i plemenit, a njegovu ličnost krase mnoge pozitivne crte.

Gilgameš je ljudskim dijelom svoje ličnosti nadvladao i potisnuo božanski dio.

Dinamizam i unutrašnji nemir vode Gilgameša u niz akcija: ne smiruje se na jednom mjestu, ne odustaje od namjere, uporan je u nastojanju da dostigne cilj. Ali Gilgameš je i čovjek patnje i bola: kao ljudskom biću, njemu je suđeno da pati i da doživljava bol.

Nastanak

Ploča epa na akadijskom jeziku

Književnost Babilona i Mezopotamije uopće, bila je vrlo bogata. Iz tog perioda su pronađeni mnogi epovi, legende, mitovi, himne bogovima, psalmi, bajke, basne, poslovice i pripovijetke.

Najsavršeniji među epovima je ep o Gilgamešu. Za razliku od junaka iz grčke ili keltske mitologije, junak iz Epa o Gilgamešu bio je povjesna ličnost, kralj koji je vladao sumerskim gradom-državom Urukom oko 2700 p.n.e. Nastao je oko 1700. godine prije nove ere. Neki njegovi dijelovi nastali su mnogo ranije, a i cijeli ep je vjerovatno stariji, samo mu je oko navedene godine dat cjeli oblik. Ep je napisan u akkadianu, babilonskom jeziku i sastoji se od 12 ploča (pjevanja) pa je prema tome i najveći. Ploče imenuju svog autora kao Sin-Leqi-Unninni, što znači:' Bog mjeseca, prihvati moju molitvu'.

Gilgameš je bio posve zaboravljen do viktorijanskog doba. Engleski putnik, Austen Henry Layard, 1839. je iskopao više od 25.000 glinenih ploča iz ruševina Ninive. Henry Rawlinson je počeo prevoditi te ploče, prvo u Bagdadu a onda u Britanskom muzeju. Kada je Rawlinsonov učenik George Smith preveo jedanaestu ploču Epa o Gilgamešu, na engleski 1872, izazvao je veliku senzaciju. Razlog tome je bio što je u toj ploči bilo opisan potop i spašavanje jako slično onome što je opisano u Bibliji (Utnapištim je u Gilgamešu napravio brod, a u Bibliji Noa). Nekoliko godina poslije, i druge su ploče prevedene. Ipak, dvadeset posto epa nije završen, jer neki dijelovi ploča nisu pronađeni ili su oštećeni.

Zanimljivo je da ime Gilgameš,kako je utvrdeno, znači «otac-junak« ili "stari čovjek-junak". Enkidu,u poemama koje prethode ninivskoj verziji nije saborac i prijatelj Gilgamešov več njegov sluga. Značenje njegovog imena tumači se na razne načine, kao "gospodar brana i kanala", kao "gospodar rita i močvare", ili kao "stvorenje boga Ea(Enkija)".

[uredi] Radnja

Prolog epa govori uopće o Gilgamešu, koji je bio jedna trećina čovjek a dvije trećine bog. Gilgameš se opisuje kao jako lijep i mudar čovjek koji je gradio prelijepe hramove i velike gradske zidine. Međutim, i pored njegovih vrlina, kada je počeo svoju vladavinu bio je despot. Gilgameš je radio razne grozote svom narodu (npr. silovao je svaku ženu koja bi mu se svidjela). Bogovi su uvidjeli patnju Gilgameševog naroda i stvorili su Enkidua, čovjeka divljine, koji je bio ravan Gilgamešu.

Enkidu je bio divlji čovjek. Kada ga je jedan lovac ugledao u divljini doveo mu je prostitutku da bi ga vratio u civilizirani svijet . Enkidu je stvarno postao normalan čovjek. Kada je saznao šta Gilgameš radi svome narodu, otišao je u Uruk i našao Gilgameša. Nakon što su se tukli čitavu noć, sprijateljili su se. Odlučili su zajedno ići u avanture.

Oni prvo odlaze u zabranjnu šumu da posijeku drva. Tu ih napada čudovište Humbaba, kojeg pobjeđuju. Pri povratku u Uruk, nakon što je odbio imati ljubavne odnose s božicom, bore se i pobjeđuju nebeskog bika poslanog s neba. Bogovi odluče kazniti Enkidua. Enkidu umire, a Gilgameš je emocionalno slomljen. Nakon toga Gilgameš odlazi u potragu za besmrtnošću. Ne uspijeva je dobiti i umire kao smrtnik.

[uredi] Radnja po pločama

1. Uvod o Gilgamešu.2. Enkidu se bori sa Gilgamešom; postaju prijatelji.3. Pripreme za odlazak u kedrovu šumu.4. Putovanje u kedrovu šumu.5. Gilgameš i Enkidu ubijaju Humbabu; vraćaju se u Uruk.6. Ubijaju nebeskog bika.7. Enkiduova smrt.8. Tugovanje za Enkiduom,poseban osvrt na osmu plocu.9. Gilgameševo putovanje do Utnapištima.10. Putovanje završeno i Gilgameš umire.

[uredi] Jezik i stil

Jezik epa odlikuje se tzv. biblijskim tonom, no on je zapravo tek kasnije prenesen u judejsku književnost. To se isto desilo i sa pričom o potopu, koja je objavljivanjem u ovom epu uzbudila cijeli naučni svijet. Epska ponavljanja u njemu vrlo su značajna. Često imaju svrhu da naoko primitivnim ponavljanjem jasnije predoče trajanje vremena u

kome se neki jednolični događaji zbivaju (zabijanje 120 stubova u plićake smrti, Gilgameševo putovanje mračnim klancem i dr.)

Cio ep mogli bismo podijeliti na dva dijela: čovjek prema spoljašnjem svijetu i čovjek prema unutrašnjem svijetu. U prvom dijelu epa (od 1. do 7. ploče) treba istaći prijateljstvo između slavljenog junaka Gilgameša i poludivljeg čovjeka polja i stepe Enkidua. Jedini predstavnici zla su čarobni nebeski bik i Humbaba, čuvar cedrove šume. Njih pobijeđuju oba prijatelja, što s etičke strane predstavlja simbol pobijede dobra nad zlom. Osim ove dvije borbe u epu nema krvavih ratovanja, svojstvenih mnogim epovima. U dobro konstruisanoj gradaciji ep dostiže svoj vrhunac opisom smrti prijatelja Enkidua (8. ploča). Preokret koji se tim putem dešava u duši Gilgameša, tuga za prijateljem i njegov iznenadni strah pred smrću iznesen je jednostavno, a ipak tako snažno i potresno da ove stranice pripadaju među najljepše u starijoj književnosti. One tako jasno dokazuju da su čovjeka od najstarijih dana pa sve do danas mučili isti problemi. Pitanje života, urođeni strah od smrti, težnja za besmrtnošću opisani su tako da mogu uzbuditi i današnjeg čitaoca. Ovom pločom ep mijenja karakter. On postaje human, približuje se unutrašnjem čovjeku i dobija gotovo lirski, elegički karakter. Pravi vrhunac epa nalazimo u opisu potopa (11.ploča), koji je dat na veoma realističan način. Svojom vrijednošću ona daje epu umjetnički biljeg, uz to svojom dramatičnošću oživljuje tok radnje. Ep završava pesimistički: čovjek je nemoćan da bilo što sazna o stvarima koje ga neprestano muče, a to su pitanja o životu i smrti (12.ploča).

[uredi] (Glavni) Likovi

Gilgameš- bio je najjači čovjek, hrabri borac, kralj Uruka. Bio je jednu trećinu čovjek a dvije trećine bog. Gilgameš pada u tugu kada njegov najbolji prijatelj, Enkidu, umre. Postaje očajan znajući da će i on umrijeti i ide na putovanje do kraja svijeta u potrazi za odgovorima o životu i smrti.

Enkidu- bio je prijatelj i saputnik Gilgamešu. Bogovi su ga stvorili kao divljeg čovjeka koga su odgojile životinje. Enkidu je, fizički, ravan Gilgamešu. Pošto je sa Gilgamešom ubio Humbabu i nebeskog bika, bogovi ga kažnjavaju sporom i bolnom smrću.

Utnapištim- je kralj i svećenik u Šurapaku. na nagovor boga, gradi veliki brod i spašava sebe, svoju porodicu i po jedan primjerak svih živih bića, od velike poplave, koja je za malo uništila sav život na svijetu. Bogovi su njemu i njegovoj ženi dali vječni život.

[uredi] Relevantni članci

Književnost

[uredi] Vanjski linkovi

http://www.wsu.edu/~dee/MESO/GILG.HTM Sumerski tekstovi: ETCSL

o Gilgameš i Humbaba , verzija A - (avanture izvan cedrove šume)o Gilgameš i Humbaba , verzija Bo Gilgameš i nebeski bik o Gilgameš i Aga o Gilgameš, Enkidu i drugi svijet o

Gilgamešova smrt

Ep (epopeja) o Gilgamešu je najstarije književno djelo za koje znamo. Smatra se praizvorom sve epske poezije, a nastao je tako reci u praskozorje civilizacije.

Iako ne možemo precizno da odredimo vrijeme njegovog nastanka, pretpostavljamo da je mnogo vijekova stariji i od Homerovih epova, Starog zavjeta ili Veda i Upanišada.

Ovaj sumersko-akadski ili sumersko-vavilonski ep stvoren je i zapisan u Mesopotamiji, medurijecju, oblasti izmedu rijeka Eufrata iTigrisa. Pretpostavlja se da se, u neko neodredeno vrijeme u prošlosti, narod Sumera spustio sa sjevera i naselio u donjoj Mesopotamiji. Oni su zacetnici najstarije sacuvane kulture i tvorci prvog pisma u istoriji civilizacije. Sumeri su kao narod nestali u drugom milenijumu pijre n.e., stopivši se sa brijnim semitskim narodima koji su ih okruživali, ali jezik kojim su govorili i pismo kojim su pisali cuvani su u Mesopotamiji u religioznim obredima i pismima još dugo poslije njihovog nestanka: poslednji zapisi na sumerskom poticu iz prvog vijeka prije n.e., a nakon toga su I sumerski jezik i klinasto pismo definitivno nestali.

Ep o Gilgamešu pronaden je godine 1849, kada je O.H.Lejard otkupio Ninivu i u ruševinama biblioteke cara Asurbanipala zatekao mnoštvo tekstova ispisanih klinastim pismom; taj materijal spakovan je u sanduke i poslat u London. Prašnjavu gomilu polomljenih glinenih ploca tek 1874. uspio je da sredi i procita Džordž Smit, utvrdivši da pred sobom ima dijelove do tada potpuno nepoznatog epa. Praznina je bilo dosta, a kako je citav slucaj bio dobio neobicno veliki publicitet, list «Dejli Telegraf« raspisao je nagradu za onoga ko pronade dijelove koji su nedostajali. Smit je sam otputovao u Mesopotamiju i, gotovo nevjerovatnom srecom, u ruševinama Ninive pronašao upravo one komade plocica koji su upotpunjavali pricu o potopu, prekinutu na najzanimljivijem mjestu. Situcija sa tekstovima, medutim, nije nimalo jednostavna.

Gilgameša su, kao junaka natprirodnih moci,slavili u pjesmama mnogo ranije od VII vijeka, iz kojeg potice ninivska verzija. Poznato je pet kracih poema na sumerskom jeziku, zapisanih na tablice još u prvoj polovini drugog milenijuma prije n.e. Te poeme se

uslovno nazivaju Gilgameš i zemlja živih, Gilgameš i nebeski bik, Gilgameš i Aka od Kiša, Gilgameš, Enkidu i podzemni svijet (ili Gilgameš i vrba) i Smrt Gilgamešova.

Dobro je znati da su praznine u tekstu Epa o Gilgamešu znatno vece nego što se to, sudeci po rekonstrukcijama iz popularnijih izdanja, obicno misli. Ninivska verzija prvobitno je imala oko 3000 stihova od cega je do nas doprlo svega 1200 citavih, i otprilike isto toliko oštecenih.

Što se tice datovanja Epa o Gilgamešu, medu strucnjacima ima dosta razlika, ali ipak preovladavaje uverenje da je poema nastala u periodu izmedu XXIII i XXI vijeka prije n.e.. Najmlade datiranje-terminus ante quem-je oko 1800.prije n.e., ali se vecina specijalista s tim ne slaže. Inace, niko ne sumnja da je postjao istorijski Gilgameš, koji je zaista vladao u Uruku negdje izmedu 2800. i 2700. godine prije n.e.

Zanimljivo je da ime Gilgameš,kako je utvrdeno, znaci «otac-junak« ili »stari covjek-junak«. Enkidu, pak, u poemama koje prethode ninivskoj verziji nije saborac i prijatelj Gilgamešov vec njegov sluga. Znacenje njegovog imena tumaci se na razne nacine, kao »gospodar brana i kanala«, kao »gospodar rita i mocvare«, ili kao »stvorenje boga Ea(Enkija)«.

Dobro je znati da su praznine u tekstu Epa o Gilgamešu znatno vece nego što se to, sudeci po rekonstrukcijama iz popularnijih izdanja, obicno misli. Ninivska verzija prvobitno je imala oko 3000 stihova od cega je do nas doprlo svega 1200 citavih, i otprilike isto toliko oštecenih.

Ep o Gilagamešu

Vavilonska književnost je pisana klinastim pismom gde je najznacajniji "Ep o Gilagamešu", koji

je nastao 1700. godine p.n.e.. Pisan je na glinenim plocicama koje su cuvane u Asurbanipalovoj

boblioteci u Nivivi gde je bilo 300000 glinenih plocica.

U epu se govori o legendarnom junaku Gilgamešu, kralju u gradu Uruku, bio je 2/3 Bog, a 1/3

covek. Samim tim što je bio covek bio je i smrtan. Njegov prijatelj bio je Enkidu koga je boginja

Aruru stvorila od blata i oživela sa namerom da savlada Gilgameša ali su se njih dvojica

sprijateljili. Enkidu je bio ceo covek, smrtan i kada je umro Gilagameš je bio strahovito ojaden.

Bez njega više nije hteo da ži, nije jeo bio je tužan, lutao je zapušten po pustinji, jadikovao je i

rešo da ode u podzemni svet da traži travu besmrtnosti da bi oživeo svoga prijatelja. U

podzemnom svetu saznao je da nece uspeti, jer su bogovi besmrtnost zadržali za sebe. Našao

je travu, medutim, ukrala mu je lukava zmija, vraca se bez nje i umire u svojoj palati u snu.

Lepotu i vrednost epa cine humanizam i covekoljublje, ljubav prema prijatelju za koga sve

treba uciniti i bez koga je život prazan. Pokušaj da se život održi i smrt prevazide je u tome da

stvori besmrtno delo. Govori o nemogucnosti da se covek približi vecnosti a to može samo

stvaranjem dela trajne vrednosti koje ce o njemu da govore i nakon njegovog fizickog

nestanka.

Humanizam u epu je veoma izražen u druženju Gilgameša i Enkidua i tek je samoca naterala

Gilgameša da razmišlja o smrti. Samu rec smrt nigde ne nalazimo u epu, iako je ona presudna,

nego se o njoj govori posredno. Bez obzira na starost epa, neke teme su savremene, vecne i

bliske svakom coveku: covekoljublje, želja da se prevazide smrt, i da se delima covekov život

pomeri u vecnost. U ovom epu pominje se Veliki potop koji je uništio ljude i stigao do Brega

bogova gde oni na vrhu cuce prozebli i mokri.

_________________

Ja bih tebe cuvala od zla

mjesto tebe ja bih plakala

da mi nebo dva zivota da

za tebe bi ih cuvala

Zauvijek u dobru i zlu

bit cu tu tebe da cuvam, cuvam

Ljubav vjecno veze nas

ljubav koja nema kraj

kada dodje sijedi sjaj

otici cu s tobom, znaj

1.Ploca

Na prvoj ploci u kratkom u vodu kazuje se da je gilgames upoznao svacije znanje i djelo, da je

mnogo putovao i mnogo video, stekao duboku mudrost, saznao sve vjeti iz vremena prije

velikog potopa i dao da se sve to napise klinovima. U kratkom Gilgamesovom portretu

naglaseni su njegova lepota i snaga, ali i njegova samovolja. Jadikovanje naroda, cuo je Anu,

Bog neba, koji naredi boginji oblikovana Aruri da nacini junaka slicnog Gilgamesu koji ce ga

savladati. Ona nacini od blata junaka dlakavog po cjelom tjelu, to je Enkidu. Ovaj je ziveo sa

zivotinjama u stepi, i dolazeci na pojilo zatrpavao lovcima zamke. Lovci se pozale Gilgamesu a

ovaj ih posavetova da povedu mladu zenu koja ce ga opciniti, odvojiti od stoke i odvesti u

stepu. Kada zena isprica Enkiduu o Gilgamesu, velikom junaku, ovaj dodje u Uruk da ga

izazove na borbu. Gradjani radosno docekuju Enkidua, nadajuci se oslobodjenu od

Gilgamesovog terora. Gilgames je usnio san o sukobu sa nekim junakom, a majka mu tumaci

san: taj junak ce postati njegov prijatelj i brat.

2.Ploca

Na drugoj ploci opisuje se dvoboj Gilgamesa i Enkidua, Gilgamesova pobjeda, njihovo

bratimljene. Gilgames poziva Enkidua da podju za pustolovinama i junackim djelima i da prvo

ubiju Humbabu, cuvara Kedrove sume bogova koji je uvredio Samasa, boga Sunca i

Gilgamesovog zastitnika.

3.Ploca

Na trecoj plocui opisuje se Enkiduova ceznja za stepom. Enkidu napusta grad, i odlazi u stepu, i

Gilgames tuguje za njim, tuguje i ceo Uruk. Gilgames odlazi u stepu nalazi Enkidua i uspjeva da

ga nagovori da se vrati u Uruk. Enkidu pripovjeda Gilgamesu o svome snu: da ga je neka sila

bacila u podzemlje, u svjet mrtvih, gdje je kraljica podzelja naredila da se Enkiduovo ime upise

u glinu.

4.Ploca

Cetvrta ploca opisuje kako je bog Samas naredio Gilgamesu da ubije Humbabu, cuvara

Kedrove sume koji ga je uvredio. Oni dolaze do Kedrove sume i ubijaju cuvara. Enkidu je

klonuo, hoce da se vrate, ali ga Gilgames nagovara da idu dalje i traze Humbabu.

5.Ploca

Na petoj ploci opisuje se njihov dolazak u Kedrovu sumu, u potraga za Humbabom. Kada

zanoce , Enkidu usni san, koji Gilgames protumaci kao dobar i sa radosnim znacenjem, U

dvoboju savladaju Humbabu, Gilgames mu odsjece glavu, i stavi na koplje i donese u Uruk

6.Ploca

Sesta ploca pripovjeda kako je Gilgames obukao novo odjelo i zasijao u svojoj lepoti. Boginja

ljubavi i plodnosti Istar baci oko na njega i poziva ga da joj bude muz. Gilgames odbija govoreci

da donosi nesrecu svojim ljubavnicima. nju to razljuti i trazi od oca Anua da stvori carobnog

bika koji ce ubiti Gilgamesa. Otac ispuni zeljum, ali Enkidu i Gilgames savladaju bika.

7.Ploca

Na sedmoj ploci isprican je Enkiduov san koji Gilgames protumaci kao zlosutan.

8.Ploca

Osma ploca opisuje Enkiduovu bolest i Gilgamesovo jadikovanje kroz koje obnavlja sve one

dane koje je proveo sa prijateljem i djela koja su zajedni ucinili: ubili su Humbabu i carobnog

bika, i oslobodili narod zla. Enkidu umire. Gilgames je sest dana i sest noci oplakivao Enkidua,

sedmoga dana ga je sahranio, napustio Uruk, i krenuo u stepu, da tuguje za prijateljem. Bol za

prijateljem dat je u snaznim slikama i upecatljivim detaljima. Gilgamesovi obrazi su bili blijedi i

upali, lice pogruzeno, dusa ojadjena, stas pogrbljen. U dolinama trazi utjehu ali u njemu je

nemir. Zavrsen je period Gilgamesovog sretnog zivota u kome je osjetio slast vlasti, ljepotu

uspjeha, toplinu prijateljske ljubavi.

9.Ploca

Pocetak devete ploce kazuje o mukama i namerama Gilgameesovim. Strah od smrti i misao o

vjecnom zivotu odvode Gilgamesa na dugogodisnji put na kome osjeca strah i stalno moli

Bogove da ga sacuvaju. Kad dolazi pred suncevu kapiju zaustavljaju se skorpioni. Moli ih da ga

puste kako bi nasao zivot. Zadivljeni njegovom snagom, hrabroscu i upornoscu, oni ga pustaju

da pronadje put. Dugo putuje kroz mracni klanac, dok stigne na svjetlost pred vrt bogova.

10.Ploca

Deseta ploca opisuje Gilgamesov susret sa Siduri Sabitu. Kada dodje do Siduri Sabitu kazuje joj

svoje patnje i kuda je krenuo. Ona ga odvraca. Jos jedan nagovjestaj uzaludnosti traganja i

potvrda da je covjekova sudbina unapred odredjena te da se od smrti ne moze pobjeci. Ona

mu savjetuje da jede i pije, da se veseli uz harfu, frulu i igru, da se raduje u narucju zene. Ova

hedonisticka slika djeluje snazno u kontrastu sa predhodnom mracnom slikom ljudske sudbine,

sto jos vise Gilgamesovom zivotu daje tezinu i sumornost.

11.Ploca

Jedanaesta ploca sadrzi pricu o velikom potopu, koju Utnapistim kazuje Gilgamesu. Za razliku

od Gilgamesa koji je stalno u pokretu, nemiran i stvoren da se bori Utnapistim se povukao u

miran zivot kojim su ga bogovi nagradila. Iz prica o potopu karakteristicna su dva momenta:

1. o Utnapistinovoj sebicnosti

2. preplasenost bogova od potopa

Kada Utnapistimu Ea, bog dubina, saopstava odluku bogova o potopu, i daje mu uputstva kako

da spasi sebe i porodicu, sto je ovaj i uradio. Naprotiv kada dolazi do cudotvorne trave zeli da

je podjeli svima, a ne da je sam pojede.

12.Ploca

Dvanaesta ploca opisuje Gilgamesov nemir, sto nije nasao zivot. Trazi da mu dozvolu Enkiduov

duh ne bi pitao za sudbinu mrtvih, sada kada je konacno shvatio da mu smrt dolazi kao

neminovnost. Poslije mnogih neprijatelja Gilgames razgovara sa Enkiduovom sjenom i moli da

mu objavi zakon zemlje koji je video kako bi saznao sudbinu mrtvih.

_________________Ja bih tebe cuvala od zlamjesto tebe ja bih plakalada mi nebo dva zivota daza tebe bi ih cuvala

Zauvijek u dobru i zlubit cu tu tebe da cuvam, cuvam

Ljubav vjecno veze nasljubav koja nema krajkada dodje sijedi sjaj

otici cu s tobom, znajNastanak [uredi]

Književnost Babilona i Mezopotamije bila je vrlo bogata. Iz tog razdoblja su pronađeni mnogi epovi, legende, mitovi, himne bogovima, psalmi, bajke, basne, poslovice i pripovijetke.

Najsavršeniji među epovima je ep o Gilgamešu. Za razliku od junaka iz grčke ili keltske mitologije, junak iz Epa o Gilgamešu bio je povijesna ličnost, kralj koji je vladao sumerskim gradom-državom Urukom oko 2700 pr. Kr. Nastao je oko 1700. godine prije nove ere. Neki njegovi dijelovi nastali su mnogo ranije, a i cijeli ep je vjerojatno stariji, samo mu je oko navedene godine dat cjelovit oblik. Ep je napisan u akkadianu, babilonskom jeziku i sastoji se od 12 ploča (pjevanja) pa je prema tome i najveći. Ploče imenuju svog autora kao Sin-Leqi-Unninni, što znači:' Bože mjeseca, prihvati moju molitvu'.

Gilgameš je bio zaboravljen do viktorijanskog doba. Engleski putnik, Austen Henry Layard, je 1839. iskopao više od 25.000 glinenih ploča iz ruševina Ninive. Henry Rawlinson je počeo prevoditi te ploče, prvo u Bagdadu, a onda u Britanskom muzeju. Kada je Rawlinsonov učenik George Smith preveo jedanaestu ploču Epa o Gilgamešu, na engleski 1872., izazvao je veliku senzaciju. Razlog tome je bio što je u toj ploči bilo opisan potop i spašavanje jako slično onome što je opisano u Bibliji (Utnapištim je u Gilgamešu napravio brod, a u Bibliji Noa). Nekoliko godina poslije, i druge su ploče prevedene. Ipak, dvadeset posto epa nije završeno, jer neki dijelovi ploča nisu pronađeni ili su oštećeni.

Zanimljivo je da ime Gilgameš, kako je utvrđeno, znači «otac-junak« ili »stari čovjek-junak«. Enkidu, pak, u pjesmama koje prethode ninivskoj verziji nije suborac i prijatelj Gilgamešov već njegov sluga. Značenje njegovog imena tumači se na razne načine, kao »gospodar brana i kanala«, kao »gospodar rita i močvare«, ili kao »stvorenje boga Ea(Enkija)«.

Radnja [uredi]

Heroj drži lava ispod ruke (vjerojatno Gilgameš) iz Dur-Šarukina, grada Asirskog vladara Sargona II., 713.–706. pr. Kr., kameni reljef, 5,52x2,18x63 cm, Louvre.

Prolog epa govori uopće o Gilgamešu, koji je bio jedna trećina čovjek a dvije trećine bog. Gilgameš se opisuje kao jako lijep i mudar čovjek koji je gradio prelijepe hramove i velike gradske zidine. Međutim, i pored njegovih vrlina, kada je počeo svoju vladavinu bio je despot. Gilgameš je radio razne grozote svom narodu (npr. silovao je svaku ženu koja bi mu se svidjela). Bogovi su uvidjeli patnju Gilgameševog naroda i stvorili su Enkidua, čovjeka divljine, koji je bio ravan Gilgamešu.

Enkidu je bio divlji čovjek. Kada ga je jedan lovac ugledao u divljini doveo mu je prostitutku da bi ga vratio u civilizirani svijet (tada se vjerovalo da seks i žene djeluju smirujuće na ljude divljine). Enkidu je stvarno postao normalan čovjek. Kada je saznao šta Gilgameš radi svome narodu, otišao je u Uruk i našao Gilgameša. Nakon što su se tukli čitavu noć, sprijateljili su se. Odlučili su zajedno ići u avanture.

Oni prvo odlaze u zabranjenu šumu posjeći drva. Tu ih napada čudovište Humbaba, kojeg pobijeđuju. Pri povratku u Uruk, nakon što je odbio imati ljubavne odnose s

božicom, bore se i pobjeđuju nebeskog bika poslanog s neba. Bogovi odluče kazniti Enkidua. Enkidu umire, a Gilgameš je emocionalno slomljen. Nakon toga Gilgameš odlazi u potragu za besmrtnošću. Ne uspijeva je dobiti i umire kao smrtnik.

Radnja po pločama [uredi]

1. Uvod o Gilgamešu2. Enkidu se bori s Gilgamešom; postaju prijatelji3. Pripreme za odlazak u cedrovu šumu4. Putovanje u cedrovu šumu5. Gilgameš i Enkidu ubijaju Humbabu; vraćaju se u Uruk6. Ubijaju nebeskog bika7. Enkiduova smrt8. Tugovanje za Enkiduom9. Gilgameševo putovanje do Utnapištima10. Putovanje završeno11. Gilgameš upoznaje Utnapištima12. Gilgameš se susreće s Enkiduovom sjenom i umire

Jezik i stil [uredi]

Jezik epa odlikuje se tzv. biblijskim tonom, no on je zapravo tek kasnije prenesen u judejsku književnost. To se isto dogodilo i sa pričom o potopu, koja je objavljivanjem u ovom epu uzbudila cijeli obrazovani svijet. Epska ponavljanja u njemu vrlo su značajna. Često imaju svrhu da naoko primitivnim ponavljanjem jasnije predoče trajanje vremena u kome se neki jednolični događaji zbivaju (zabijanje 120 stubova u plićake smrti, Gilgameševo putovanje mračnim klancem i dr.)

Cijeli ep mogli bismo podijeliti na dva dijela: čovjek prema stvarnom svijetu i čovjek prema unutrašnjem svijetu. U prvom dijelu epa (od 1. do 7. ploče) treba istaknuti prijateljstvo između slavljenog junaka Gilgameša i poludivljeg čovjeka polja i stepe Enkidua. Jedini predstavnici zla su čarobni nebeski bik i Humbaba, čuvar cedrove šume. Njih pobijeđuju oba prijatelja, što s etičke strane predstavlja simbol pobjede dobra nad zlom. Osim ove dvije borbe u epu nema krvavih ratovanja, svojstvenih mnogim epovima. U dobro konstruiranoj gradaciji ep dostiže svoj vrhunac opisom smrti prijatelja Enkidua (8. ploča). Preokret koji se tim putem događa u duši Gilgameša, tuga za prijateljem i njegov iznenadni strah pred smrću iznesen je jednostavno, a ipak tako snažno i potresno da ove stranice pripadaju među najljepše u starijoj književnosti. One tako jasno dokazuju da su čovjeka od najstarijih dana pa sve do danas mučili isti problemi. Pitanje života, urođeni strah od smrti, težnja za besmrtnošću opisani su tako da mogu uzbuditi i današnjeg čitatelja. Ovom pločom ep mijenja karakter. On postaje human, približuje se unutrašnjem čovjeku i dobiva gotovo lirski, elegički karakter. Pravi vrhunac epa nalazimo u opisu potopa (11.ploča), koji je dat na veoma realističan način. Svojom vrijednošću ona daje epu umjetnički biljeg, uz to svojom dramatičnošću oživljuje tijek radnje. Ep završava pesimistički: čovjek je nemoćan da bilo što sazna o stvarima koje ga neprestano muče, a to su pitanja o životu i smrti (12.ploča).

Glavni likovi [uredi]

Gilgameš - bio je najjači čovjek, hrabri borac, kralj Uruka. Bio je jednu trećinu čovjek, a dvije trećine bog. Gilgameš pada u tugu kada njegov voljeni prijatelj, Enkidu, umre. Postaje očajan znajući da će i on umrijeti i ide na putovanje do kraja svijeta u potrazi za odgovorima o životu i smrti.

Enkidu - bio je prijatelj i suputnik Gilgamešu. Bogovi su ga stvorili kao divljeg čovjeka koga su odgojile životinje. Enkidu je , fizički, ravan Gilgamešu. Pošto je sa Gilgamešom ubio Humbabu i nebeskog bika, bogovi ga kažnjavaju sporom i bolnom smrću.

Utnapištim - je kralj i svećenik u Šurapaku. Na nagovor boga, gradi veliki brod i spašava sebe, svoju obitelj i po jedan primjerak svih živih bića, od velike poplave, koja je za malo uništila sav život na svijetu. Bogovi su njemu i njegovoj ženi dali vječni život. Jedini je čovjek koji je od bogova stekao besmrtnost.

Poveznice [uredi]

Drevna Mezopotamija Sumerska mitologija Sumer Asirija

Vanjske poveznice [uredi]

Na Zajedničkom poslužitelju postoji još multimedija vezanih uz: Gilgameš

http://www.wsu.edu/~dee/MESO/GILG.HTM Sumerski tekstovi: ETCSL

o Gilgameš i Humbaba , verzija A - (avanture izvan cedrove šume)o Gilgameš i Humbaba , verzija Bo Gilgameš i nebeski bik o Gilgameš i Aga o Gilgameš, Enkidu i drugi svijet o Gilgamešova smrt

Ako si pročitao "Ep o Gilgamešu" i ako imaš i malo znanja o Bibliji, ti bi mogao lako da zaključiš koji

su to motivi. Ali ću ipak navesti:

Motiv zmije predstavlja internacionalni motiv koji je simbol zla i neprijatelja čovečanstva (Biblija:

Adam i Eva)

Motiv potopa je takođe internacionalni motiv koji se pojavljuje u Bibliji (Biblija: Nojeva barka)

Ostali motivi su (po mojoj proceni) strah od smrti i potraga za večnim životom

Mislim da su to svi (osim ako nisam možda propustio neki detalj is jedne od ploča).

Литература

Гилгамеш, сумерско-акадски еп о Гилгамешу/приредио и превео, коментаре и поговор написао Марко Вишић, Земун, Драганић, 1998