čenika i djelatnika srednje škole konjš čina Školska godina...

L ist učenika i djelatnika Srednje škole Konjšč ina

Školska godina 2012 ./2013 .

Tema b ro ja :

L i j epo ponašan j e kao p r eduv j e t skladnog ž i vo ta u ob i t e l j i ,

poš tovan ja u d ruš t vu i usp jeha u ž i vo tu

S v i b a n j , 2 0 1 3 .

Konjić, svibanj 2013.

2

Sadržaj U izradi časopisa sudjelovali su učenici: Marija Zaplatić, 4.A Martina Krajnik, 4.A Doroteja Vuk – Šavorić, 4.A Alen Lukić, 1.B

Elizabeta Čepek, 1.A

Nahod Nikolina, 3.E

Matija Papež, 3.E

Petra Grofelnik, 3.E Josipa Vuksan, 3.E Lidija Hruškar, 3.E Karlo Korade, 3.E Petra Posarić, 3.E Nikola Mucko, 4.B Antun Fruk, 4.B Tena Oštarjaš, 1.A Zlatko Đurinek, 4.B Luka Uroić, 4.B Igor Kesak, 4.B Filip Šimunec, 2.A Martin Mikuš, 4.B Matija Tomašković, 4.B Davor Malogorski, 4.B Monika Babić, 2.A Josip Habazin, 1.B Deni Babok, 4.B Valerija Križan 1.A Tajana Jakopović, 3.A Ivan Šiltić, 3.D nastavnici: Ivan Crnjac, dipl. bibl. Snježana Pluščec, prof. Jasna Crneković, prof. Marija Ocvirek, prof. Bernarda Vrabec, prof. Jasmina Guteša, prof. Viola Karajić, prof. Iva Vranješ, prof. Maja Zagorec, prof. Uredništvo: Ivan Crnjac, dipl. bibl. Milojka Rataić, prof. mentor Glavni i odgovorni urednik: Milojka Rataić, prof. mentor Zahvaljujemo svima koji su pomogli u izradi ovog časopisa

Sadržaj Naši (ne)uspjesi .............................................................3

Školska natjecanja .....................................................3 Županijska i međužupanijska natjecanja ....................3 Sportska natjecanja....................................................4

Događanja u školi i izvan nje..........................................5 Tema broja: Lijepo ponašanje kao preduvjet skladnog života u obitelji, poštovanja u društvu i uspjeha u životu.8

Netiquette – pravila lijepog ponašanja na Internetu ....8 Pravila lijepog ponašanja ublažavaju udarce života....8 Elizabeta o bontonu..................................................10 Alen o bontonu .........................................................10 Posjet maturanata Lobor – gradu .............................11 Kako moja vjera utječe na svakodnevni život i odnos prema drugima .........................................................12 Zašto nisam/jesam išao na baletnu predstavu?........14

Zdravstveni odgoj.........................................................16 Kako smo postali edukatori ......................................16

Ovisnosti kod mladih ....................................................17 Droge .......................................................................17 Pušenje ....................................................................17 Alkohol .....................................................................17 Promocija bezalkoholnih navika među mladima .......17

Du ju spik…? Šprehen zi…? ........................................18 B o n t o n - Situationen..........................................18 Wie reagiere ich, wenn mich jemand nervt? .............18 Warum? ...................................................................18 Gutes Benehmen in der Schule................................19 Schulwitze ................................................................19 My name is Ötzi........................................................20 Hello, my name is Ötzi..............................................20 Risking life and limb .................................................20 English Corner .........................................................21

Deni Babok - STRELIČARSTVO................................22 Povijest ........................................................................25

Oleg Mandić-posljednji logoraš u Auschvitzu............25 Matematički kutak ........................................................27

Slavne matematičarke..............................................27 Picasso – 2 portreta .....................................................29 Zabava.........................................................................30 Intervju .........................................................................31

Marija Ocvirek ..........................................................31 Branko Bago ............................................................32

Oproštaj od školskog banda.........................................33 Na kraju srednje škole..................................................33


3

Naši (ne)uspjesi Školska natjecanja Kako bismo se plasirali na županijska ili međužupanijska natjecanja, morali smo provesti školsku razinu natjecanja iz nekih predmeta. Ponajbolji učenici naše škole natjecali su se na školskoj razini iz sljedećih predmeta:

- matematika, 17. 01. 2013., mentori prof. Judita Merkaš – Geček, prof. Janko Rajčević i prof. Milojka Rataić,

- vjeronauk, 18. 01. 2013., mentorica prof. Bernarda Vrabec, - engleski jezik, 22. 01. 2013., mentorica prof. Viola Karajić, - fizika, 23. 01. 2013., mentor prof. Branko Bago, - njemački jezik, 04. 02. 2013., mentorica prof Jasmina Guteša.

Na županijska natjecanja plasirali su se učenici: Anđela Groš, 2.A razred iz engleskog jezika i Filip Pavlović, 3.B razred iz fizike. 24. 01. 2013. školsko natjecanje održali su komercijalisti pod mentorstvom prof. Vesne Mikulec, kako bi odabrali učenike u tim za Međužupanijsko natjecanje komercijalista. 25. 01. 2013. školsko natjecanje održali su automehaničari pod mentorstvom prof. Ivana Bahmeta, kako bi odabrali učenike u tim za Međužupanijsko natjecanje automehaničara. Natjecanje iz Crvenog križa također je svrstano u kategoriju školskih natjecanja, iako su sudjelovale dvije škole: Srednja škola Zlatar i Srednja škola Konjščina. Natjecanje je održano 16. 03. 2013., u OŠ „Franje Horvata Kiša“ u Zlataru, a u organizaciji Gradskog društva Crvenog križa Zlatar. Našu školu predstavljali su učenici 1.B razreda: Dominik Herak, Luka Valjak, Tihomir Pršec, Matija Rožman i Petar Bartoš, a mentorica im je bila profesorica Štefica Škrlec. U daljnji krug natjecanja plasirala se SŠ Zlatar.

Županijska i međužupanijska natjecanja

25.01.2013. u Srednjoj školi Konjščina održano je međuškolsko (županijsko) natjecanje Vjeronaučne olimpijade učenika srednjih škola Krapinsko- zagorske županije. Tema natjecanja ove godine bio je Sveti Dominik i red propovjednika. Srednja škola Konjščina s veseljem je prihvatila domaćinstvo natjecanja budući da djeluje u Župi sv. Dominika Konjščina s čijim župnikom Blažem

Bartolom vrlo dobro surađuje. Najviše uspjeha na natjecanju imala je četveročlana ekipa Srednje škole Zlatar sa mentoricom Martinom Sinković.

U organizaciji Srednje škole Krapina 21.2.2013. održano je međužupanijsko natjecanje za zanimanje komercijalist iz obrazovnog sektora ekonomija, trgovina i poslovna administracija. Na natjecanju su svoja izlaganja, osim učenika iz SŠ Krapine i SŠ Zabok, imali i timovi iz maturantskog razreda komercijalista iz naše škole. Premda nisu izborile najbolje pozicije, učenice naše škole predstavile su vrlo dobro Srednju školu Konjščina i pokazale dobro umijeće u prezentiranju, a sve to pod

mentorstvom prof. Vesne Mikulec. U Zagrebu je, u Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi, 22.2.2013. održano međužupanijsko natjecanje za zanimanje automehaničar. Na natjecanju su sudjelovala dva učenika naše škole: Tomislav Herek i


4

Tomislav Turčin, a osvojili su 12. i 19. mjesto u konkurenciji 23 učenika. Učenici Herek i Turčin nastupili su pod mentorstvom prof. Bahmeta.

Županijsko natjecanje iz engleskog jezika održano je u Krapini, 26. 02. 2013. Našu školu predstavljala je učenica Anđela Groš, 2.A sa mentoricom profesoricom Violom Karajić. Kriteriji za izbor učenika na županijsko natjecanje bili su vrlo visoki i u konkurenciji sa gimnazijalcima naša je Anđela osvojila jako dobro 3. mjesto.

Županijsko natjecanje iz fizike održano je u Pregradi, 27. 02. 2013. Profesor Branko Bago vodio je Filipa Pavlovića, 3.B. Prema mišljenju profesora Bage, zbog krize i štednje, uvjeti natjecanja nisu bili na visokom nivou, a bilo je i malo natjecatelja (samo 8). Filip je dijelio 3. i 4. mjesto. Čestitamo!

Sportska natjecanja Školsko sportsko društvo SŠ Konjščina sudjelovalo je na nogometnom natjecanju u Krapini, u tri kola: prvo kolo 18. 10. 2012., drugo kolo 18. 03. 2013. i treće kolo 20. 03. 2013. Članovi našeg tima su: Gabriel Barilar 4.B, Davor Malogorski 4.B, Valentin Hadaš 4.B, Matija Tomašković 4.B, Nikola Mucko 4.B, Ivan Prugovečki 4.A, Goran Mikulec 3.C, Ivan Hadaš 3.B, Antonio Hadaš 3.B, Kristijan Antolković 3B, Luka Puhelek 3.D. Voditelj momčadi je Darko Tahija, prof.

Na crossu za osnovne i srednje škole, koji je održan 07. 11. 2012. godine u Krapinskim Toplicama, sudjelovala je ženska ekipa naše škole u sastavu: Mateja Havoić 3.A, Evica Vragotuk 3.A, Mateja Vragotuk 4.A, Nikolina Trčak 4.A i muška ekipa u sastavu: Davor Malogorski 4.B, Dario Čačko 3.A, Gabriel Barilar 4.B i Danijel Poštek 4.B. Voditeljica ekipa bila je profesorica Mateja Brezić.

Na natjecanje iz odbojke, u Pregradu, 04. 02. 2013., naše je mladiće vodila profesorica Brezić. Za boje naše škole natjecali su se: Martin Mikuš 4.B, Tomislav Šumiga 4.B,

Matija Tomašković 4.B, Gabriel Barilar 4.B, Antonio Hruškar 4.B, Nikola Mucko 4.B, Josip Mikulec 4.B, Matija Plancutić 3.D, Tomislav Cipriš 3.D i Luka Puhelek 3.D.

Ženska odbojkaška ekipa naše škole u sastavu: Evica Vragotuk 3.A, Martina Marušić Piškor 3.A, Nikolina Kurtanjek 3.A, Nikolina Kašnar 3.A, Karla Babić 3.A, Lidija Hruškar 3.E, Mateja Kurtanjek 2.A, Željka Robina 2.A, Danica Starinec 2.A, Katarina Mikulčić 2.A, Glorija Jantolek 2.E, sudjelovala je na natjecanju u Pregradi 11. 02. 2013. Ekipu je vodila profesorica Brezić.

Natjecali smo se i na košarkaškom turniru za mladiće, 26. 02. 2013., u Zaboku. Našu školu predstavljali su: Gabriel Barilar 4.B, Matija Tomašković 4.B, Valentin Hadaš 4.B, Antun Fruk 4.B, Martin Mikuš 4.B, Tomislav Cipriš 3.D, Ivan Šimunaci 3.D, Luka Puhelek 3.D, Ivan Bunčić 1.D. Dečke je vodio profesor Darko Tahija.

12. 03. 2013., u Bedekovčini je održano sportsko natjecanje iz rukometa za mladiće. Rukometaše je pripremala profesorica Brezić, a bilo ih je čak šesnaest: Josip Mikulec 4.B, Gabriel Barilar 4.B, Valentin Hadaš 4.B, Antun Fruk 4.B, Matija Tomašković 4.B, Ivan Hadaš 3.B, Antonio Hadaš 3.B, Matija Gorički 3.B, Franjo Kranjec 3.B, Filip Kopjar 3.C, Goran Mikulec 3.C, Luka Puhelek 3.D, Tomislav Cipriš 3.D, Danijel Bručić Matic 3.D, Ivan Šiltić 3.D i Kristijan Jurina 2.B.


5

Događanja u školi i izvan nje Prema planu i programu škole, 23. 10. 2012., za komercijaliste i elektrotehničare organizirana je stručna ekskurzija u Zagreb, u HNK na baletnu predstavu „Don Quijote“.

Slavni roman slavnog španjolskog književnika Miguela de Cervantesa o bistrom vitezu Don Quijoteu, napisan početkom 17. stoljeća, stvorio je prototip plemenitog viteza koji praćen svojim vjernim slugom Sanchom Panzom doživljava brojne pustolovine diljem Španjolske. U kasnijim stoljećima mnoga su djela različitih žanrova inspirirana vitezom tužnog lika iz Manche, a kao predložak uzeli su ga i koreograf Marius Petipa i skladatelj Ludwig Minkus kako bi stvorili

istoimeno baletno djelo. Balet Don Quijote, praizveden 1869. godine u moskovskom Boljšom teatru, postao je sastavnica repertoara svih svjetskih baletnih kazališta. U posljednjih sto četrdeset godina mnogi su koreografi postavljali ovo djelo, koje pred svaki ansambl postavlja teške zadatke tražeći virtuoznost, umijeće, temperament i inventivnost. (preuzeto s

http://www.hnk.hr/balet/don_quijote ). U studenom 2012. profesorica strukovnih ekonomskih predmeta Marija Bohuš vodila je učenike 4.A razreda na Sajam vježbovnih tvrtki. Učenice Marija Zaplatić, Martina Krajnik i Doroteja Vuk – Šavorić izradile su prezentaciju o dojmovima s tog događaja.


6

Obrtnička komora Krapinsko-zagorske županije dodijelila je Srednjoj školi Konjščina srebrnu plaketu za 2012. godinu. Plaketa je uručena ravnatelju Dragutinu Petanjku 07.11.2012. na svečanoj skupštini, a dodjeljuje se pojedincima i institucijama koji su svojim djelovanjem i iskazanom potporom OKKZŽ dali značajan doprinos njenom radu i razvoju. Ovo priznanje još je jedan dokaz dobre suradnje na razvoju obrtništva nakon što je 2008. godine sredstvima OKKZŽ opremljena informatička učionica.

Srednja škola Konjščina obilježila je 21. godišnjicu spomena na žrtve Vukovara, grada koji je svoje stradanje i patnju ugradio u temelje hrvatske države. Učenici 4.b razreda izradili su prigodne plakate koji su, u studenom 2012., postavljeni u predvorje škole kako bi podsjetili učenike i nastavnike da iskažu poštovanje i zahvalnost svim žrtvama grada heroja.

Srednja škola Konjščina obilježila je Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. U predvorju škole postavljeni su plakati od kojih je jedan posvećen djeci žrtvama holokausta, a u knjižnici je postavljena izložba "Književnost holokausta". 27.1.1945 godine oslobođen je ozloglašeni nacistički logor Auschwitz, u kojem je život izgubilo više od milijun Židova. Tijekom Drugog svjetskog rata gotovo šest milijuna pripadnika tog naroda bile su žrtve suludog nacističkog režima. UN je stoga upravo ovaj datum proglasio

Međunarodnim danom sjećanja na žrtve holokausta. U srijedu, 13.3.2013. je štićenike Lobor-grada – Doma za psihički bolesne odrasle osobe, posjetila grupa učenika iz SŠ Konjščina. Organizatorica posjeta bila je profesorica hrvatskog jezika i razrednica 3.E razreda, Marija Ocvirek, koja je ujedno i predsjednica Upravnog vijeća Lobor-grada. Na organizaciju susreta potaknulo ju je svakodnevno svjedočenje nedostatku komunikacije, stvaranje zatvorenih grupica i uzajamno otuđenje učenika. Namjera joj je bila probuditi u njima osjetljivost prema onima koji nas trebaju. Za djecu je organizirana i mala likovna radionica u prostoriji gdje štićenici svakodnevno slikaju, modeliraju i izrađuju razne predmete i nakit. Od strane stručnog osoblja ustanove djeca su upoznata sa problemima štićenika i poteškoćama kojima se susreću u svakodnevnom funkcioniranju.

U prostorima Srednje škole Konjščina 13.3.2013. svečano je otvorena humanitarna izložba slika Božidara Roksandića, samoukog slikara iz Konjščine. Izložba nosi naziv "Krajolik zelenog Zagorja i Dalmacije", a pokrovitelj izložbe je Općina Konjščina. Sva sredstva, prikupljena prodajom slika s ove izložbe namijenjena su socijalno ugroženim osobama ili obiteljima s područja općine. Svečanost otvorenja svojim nastupom uveličao je ženski pjevački zbor Dore iz Zlatara te plesačice Udruge Grofovija Konjski.


7

16. 04. 2013. učenici a i b razreda bili su na stručnoj ekskurziji. Posjetili su izložbu Picasso – remek djela iz muzeja Picasso Pariz, u Klovićevim dvorima u Zagrebu.

Izložba Remek-djela iz Muzeja Picasso, Pariz prikazuje više od stotinu radova i dokumenata koji ocrtavaju uzbudljivo umjetničko putovanje od ranih radova do posljednjih godina njegovog dugog i plodnog života. Slike, skulpture i fotografije nanizane u kronološkom slijedu započinju sa slikom četrnaestogodišnjeg Picassa Čovjek s kapom (1895.) na kojoj on ispituje slikarsko nasljeđe svojih velikih španjolskih slikarskih očeva. U sljedećem tipičnom radu plavog perioda Portretu muškarca (1902.-1903.) predstavlja se u sasvim drugom svjetlu, kao tužni lik podložan sudbini ukletog umjetnika. Izložba će tako kroz najraznovrsnije oblike paralelnih izražajnih formi pokazati bogatstvo različitosti, neiscrpne kreativnosti, nenadmašnog majstorstva u svim umjetničkim fazama velikog stvaratelja modernizma: plavi i ružičasti period, protokubizam i istraživanja Afrike, amblematske radove sintetičkog kubizma,

„klasični“ period, nadrealističku fazu te kasne slike. Izložba završava autoportretom Nedjelja završenim neposredno pred smrt 1971. godine, kojim ponovno odaje počast Velasquezu, Rembrandtu i Goyi. (preuzeto s

http://galerijaklovic.hr/izlozba/picasso ). Prije izložbe učenici su, u kinu Cinestar, gledali film 'U dobru i u zlu' koji je bio nominiran za čak 8 Oscara, a dobio je Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu koju je odigrala glumica Jennifer Lawrence.

U sklopu globalnog pokreta Let's do it! World Cleanup 2013. u Hrvatskoj se po drugi put provodi kampanja Zelena čistka – jedan dan za čist okoliš. Zajednička jednodnevna akcija čišćenja divljih odlagališta otpada Zelena čistka najveći je ekološki volonterski projekt u Hrvatskoj. Buđenje svijesti o stvaranju i važnosti odgovornog gospodarenja otpadom s ciljem očuvanja okoliša, prirode i planete Zemlje, koja je naše zajedničko dobro, prvi je korak na tom putu. Cilj akcije je pronaći lokacije divljih odlagališta otpada, obilježiti ih na internetskoj karti, te potom očistiti šume, rijeke, jezera, more, puteljke, jame... svaki kutak Lijepe naše. Stoga su se 20. travnja 2013. godine udružiti napori kako bi se pokazalo koliko nam je važan okoliš i priroda, te što sve možemo i spremni smo učiniti u samo jednom danu. Promjena našeg odnosa prema okolišu i prirodi, te zbrinjavanju otpada, omogućuje bolje sutra! Obrazovne institucije, pa tako i naša škola, sudjelovala je u akciji dan ranije, 19. travnja 2013. čišćenjem okoliša u okolici škole. Ravnatelj je zadužio određeni broj učenika volontera koji su pomogli u čišćenju bližeg okoliša škole od komunalnog otpada te smo se tako i mi uključili u ovu hvalevrijednu globalnu akciju. Informativni pano o detaljima akcije postavljen je ispred knjižnice.


8

Tema broja: Lijepo ponašanje kao preduvjet skladnog života u obitelji, poštovanja u društvu i uspjeha u životu BONTON (franc. dobar ton) skup pravila o uglađenom (uljudnom, pristojnom) ponašanju u društvu. Ta pravila, koja su različita u različitim društvenim sredinama i trajno podložna promjenama, određuju npr. Način pozdravljanja, upoznavanja, ophođenja s osobama različite dobi, položaja, spola; držanje za stolom i upotrebu pribora pri jelu, odijevanje u određenim prilikama, formule dopisivanja, način čestitanja i izražavanja sućuti itd. Mnoga kruta pravila tzv. „finog (galantnog) ponašanja“ odbačena su u novije vrijeme, kao predrasuda i anahronizam, uslijed opće demokratizacije društvenih odnosa. Od vremena baroka dalje, pravila otmjenog ponašanja bila su često formulirana u posebnim knjigama, koje se također nazivaju bonton. (Izvor: Opća enciklopedija JLZ, Zagreb, 1978.) Etika ponašanja u međuljudskim kontaktima je poruka koju nosi bonton. Ako želimo naučiti kako biti uspješan u društvu, kako biti član zapadne kulturne zajednice, kao uspjeti u poslovnom svijetu, osobnim kontaktima i kako dobro komunicirati moramo poznavati pravila uljuđenog ponašanja. Bonton je preduvjet za bogatiji i sretniji život. Pripadnost zapadnom kulturološkom krugu je izražena našim načinom ponašanja, odnosno komuniciranja u raznim životnim situacijama. Nepristojan, grub, neotesan čovjek ne zavređuje divljenje i ljudi ga se klone. Ne kaže se uzalud da ljubazna riječ i željezna vrata otvara! Tolerantna, pristojna, obazriva osoba koja se zna ponašati u skladu s novonastalom situacijom ostajući uljudna poželjno je društvo i zavređuje divljenje i poštovanje. Zato, ne zanemarujmo bonton. Neka nam postane vodilja u svakodnevnom životu i osnova za kvalitetniji i smisleniji život.

Ivan Crnjac, dipl. bibl. Netiquette – pravila lijepog ponašanja na Internetu

Skinuto sa: http://os-budasevo.skole.hr/bonton

Pravila lijepog ponašanja ublažavaju udarce života

Lijepo ponašanje govori o nivou nečije kulture, ali danas se, nažalost, sve manje ljudi pridržava pravila lijepog ponašanja. Posljednjih godina je primijećeno da učenici ne znaju osnovna pravila bontona pa sam u dogovoru s Nastavničkim vijećem odlučila provesti predavanja i radionice za učenike prvih razreda, počevši od prošle školske godine. Dio poslovnog bontona prodavači i komercijalisti obrađuju u okviru predmeta poslovna komunikacija, dok drugi učenici nešto malo rade na SR. Da ovo nije problem samo među našom djecom, u našim školama, dokazuje članak koji sam našla na internetu:


9

„Nijemcima je dosta prostakluka u školama i nedostatka manira u mladih. Uz parolu

'pristojnost je temelj demokracije', sve više osnovnih i srednjih škola uvode obvezne satove i tečajeve lijepog ponašanja. To poglavito traži Industrijska i trgovačka komora, jer se poslodavci tuže na sve jadnije obrazovanje mladih koji traže posao. Problem nije toliko u računanju i pismenosti, nego u nedostatku discipline, točnosti i uljudnosti u međusobnom ophođenju, temelju timskog rada.'Lijepo ponašanje' je školski predmet koji polako osvaja tjedne rasporede nastave. Nijemci su zatečeni činjenicom da njihovim novim generacijama nedostaje 'Kinderstube', kućni odgoj koji pretpostavlja da znaju pristojno pozdraviti, voditi suvislu konverzaciju i dignuti se starijoj osobi u tramvaju. Budući da sve više učenika u dnevnom boravku provodi cijeli dan u školi, škola je i jedino mjesto koje ga može naučiti takvom ponašanju. U današnjem globalnom društvu u kojem obitelj tek rijetko sjeda zajedno za stol, a obroci se svode na razvlačenje pizze u hodu i žvakanje hamburgera iz plastičnih omota, nije čudo što učenici doguraju do mature, a ne znaju pravilno koristiti pribor za jelo. Telefonira se više nego ikada u povijesti, ali mladi se ne znaju predstaviti na telefon niti znaju u kojim je prilikama pristojno, a u kojima nije koristiti mobitel u društvu i na javnom mjestu…

U borbi protiv 'neciviliziranog ponašanja' Ministarstvo obrazovanja R.Kine prošle godine najavilo uvođenje novog predmeta 'pristojno ponašanje', obvezno u svim školama i za sve školske uzraste. Još uoči Olimpijade 2008. pokrenuli su kampanju protiv loših navika kao što su pljuvanje na javnim mjestima i guranje u redovima, a sada će mladi Kinezi u školskim klupama učiti o manirama za stolom i kako starijima iskazati poštovanje, umijeće dijaloga, primjereno odijevanje u različitim prigodama, pisanje pisama, e-mailova, telefoniranje, umijeće strpljivog čekanja u redovima i vještinu predstavljanja… U nas je, pak, novi resorni ministar Željko Jovanović najavio promjene u načinu učenja i sadržaju nastave, gdje bi trebalo biti prostora i za zdravstveni odgoj te odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo. Krije li se možda u tome i pokoji savjet učenicima kako svladati pravila lijepog ponašanja? „ (citat sa stranice http://www.tportal.hr/lifestyle/obiteljidom/170137/Znaju-li-mladi-jesti-vilicom-i-nozem.html )

Predavanja i radionice su se održavale za vrijeme sata razrednika, u dogovoru s razrednikom ili kada nekog od nastavnika nije bilo u školi. U svakom prvom razredu sam održala po dva predavanja:

- na 1. satu su učenici popunili upitnik o njihovim znanjima vezanim uz pravila lijepog ponašanja. Nakon toga smo u razgovoru zaključili što je bonton, što nam on znači te prešli na pravila lijepog ponašanja vezana uz komuniciranje, učenici su komentirali i dali primjere u kojim sve prilikama koristimo riječi koje su „korisne u svakoj prilici i neprilici“, međusobnosmo se rukovali, učenici su jedni druge predstavljali svojim kolegama i kolegicama, telefonirali smo drugim osobama ili se javljali na telefonski poziv.

- na 2. satu smo prešli na ponašanje za stolom, kako upotrebljavati pribor za jelo, kako postaviti stol. Skrenuli smo pažnju na osobnu higijenu i njegovani izgled, a završili s bontonom u raznim zemljama svijeta, što je učenicima bilo zanimljivo i najčešće smiješno. Obrada upitnika Prije samog predavanja i radionice učenici su popunili upitnik. Od 146 učenika koji su popunili upitnik njih 78 ili 53,4% smatra da je bonton neophodan, kako bi se ugodnije osjećali u društvu, 64 učenika ili 43,8% misli da je bonton povremeno potreban, dok njih četvero smatra da je nepotreban jer ograničava ljude. Većina učenika zna što je bonton, ali ne zna kako se lijepo ponašati u društvu.

Snježana Pluščec, prof.


10

Elizabeta o bontonu U raznim dijelovima svijeta bonton je drugačiji. Pozdravljanje i komuniciranje s ljudima jako je važno. Komuniciranjem uspostavljamo kontakt s ljudima. Nije dovoljno znati kako se pozdravljamo, sjedimo za stolom, služimo priborom i sl., bit je u tome da usvojimo pravila bontona tako da postanu dio našeg ponašanja. Ponašanje za stolom je jako bitno. Bitan je raspored za stolom, verbalna i neverbalna komunikacija, posluživanje te odnos domaćina i gostiju. Jeste li znali da u Kini ljudi odmah nakon jela moraju ustati od stola i otići? Ako ostanete duže nakon jela, domaćin će pomisliti da vas nije dobro ugostio, da niste zadovoljni pa bi moglo doći do neugodnosti. U svakoj državi postoji nekoliko pravila ponašanja koja se nama čine jako čudnima. U nekim državama pozdravljaju se na čudan, ali zanimljiv način, npr. trljaju se nosevima. Ono što je kod nas zabranjeno i nepristojno u nekim zemljama svijeta je pristojno i poželjno. U Japanu je npr. srkanje tjestenine iz juhe pristojno i poželjno. Bitan je i način odijevanja. Zbog neprimjerenog načina odijevanja može doći do raznih neugodnosti. Bonton svakom čovjeku treba biti važan. Pravilno odijevanje, komuniciranje, pozdravljanje, općenito ponašanje u društvu je vrlo važno. Dečki i cure, imajte svoj stav i ponos! Pazite na ponašanje u društvu, u školi i izvan nje!

Elizabeta Čepek, 1.A

Alen o bontonu Jako su mi se svidjela predavanja i radionice o bontonu koje je priredila pedagoginja, posebno radionica o postavljanju stola i korištenju pribora za jelo. S bontonom se nisam susreo prvi put. Učio sam o tome već u vrtiću, zatim u osnovnoj školi i kod kuće. Smatram da je jako dobro što smo sve to ponovili jer se mnogih stvari ne pridržavamo i mnoga pravila lijepog ponašanja zanemarujemo. Naučio sam da ne smijemo prekidati dok drugi govore, da pažljivo slušamo jedni druge, prvi pozdravljamo starije i slično.

Jako je dobro što smo govorili o bontonu u drugim dijelovima svijeta jer svijet postaje globalno selo i želim znati mnogo više o drugim ljudima i različitim kulturama.

Alen Lukić, 1.B

Pravila lijepog Pravila lijepog Pravila lijepog Pravila lijepog

ponašanjaponašanjaponašanjaponašanja

GENTLEMAN PITA DAMU DA LI JOJ JE BILO UKUSNO

PRISTOJNO JOJ PONUDI JOŠ HRANE NA NJEGOV RAČUN

PREDLAŽE JOJ DA ZAVRŠE SA JELOM I NAPUSTE RESTORAN


11

Posjet maturanata Lobor – gradu O posjetu učenika 3.E razreda i njihove razrednice, profesorice Marije Ocvirek, Lobor – gradu pisali smo u rubrici „Događanja u školi i izvan nje“. U „Temi broja“ želimo pokazati kako je taj događaj utjecao na učenike. Da li ih je potaknuo da promijene svoje razmišljanje i ponašanje prema drugima i drugačijima? Jesu li naučili nešto novo o lijepom i tolerantnom ponašanju međusobno, ali i prema bolesnima i potrebitima? Pročitajte što su učenici 3.E napisali o tome.

Petra Posarić Zanimalo me kako žive ljudi u toj ustanovi. Nisam znala što očekivati i kako se ponašati prema tim ljudima. Kod prvog kontakta s korisnicima uvidjela sam da su to skroz obični ljudi, ali ipak im treba stručna pomoć jer nisu spremni za samostalan život. Bili smo s njima na radnoj terapiji gdje oni rade razne ukrase. Tamo sam se uvjerila da su oni jako kreativni i da uživaju u tome. Htjela bih da se takva druženja organiziraju češće jer nama to ne oduzme puno vremena, a njima beskrajno puno znači. Karlo Korade Meni je u Loboru bilo jako dobro jer sam upoznao nove i drugačije ljude i njihov život. Ti ljudi ne žive tako loše kako se čini jer se o njima dobro brinu. Oni zahtijevaju pažnju drugih ljudi i ako je imaju, to ih jako veseli. Želio bih posjetiti još jednom te ljude i saznati više o njima. Lidija Hruškar Imala sam drugačiju predodžbu o ljudima koji su smješteni u tu ustanovu. Kad sam upoznala nekoliko njih, promijenila sam mišljenje. Jako mi se svidjela njihova radionica i predmeti koje tamo izrađuju. Korisnici i osoblje jako su dragi. Htjela bih ponovno tamo otići. Josipa Vuksan Kad smo stigli u Lobor-grad, u ustanovu za duševno bolesne odrasle osobe, malo sam se bojala jer nisam znala kako se odnositi prema korisnicima. Ali kad sam ih upoznala, lako sam s njima razgovarala i družila se. Ugodno sam se osjećala u njihovom društvu. Petra Grofelnik Nedavno smo posjetili Lobor-grad. Kad nam je profesorica predložila da idemo, svi smo bili skeptični jer se još nismo susreli s ljudima kakvi su korisnici smješteni u toj ustanovi. No kad smo došli tamo, polako sam počela mijenjati mišljenje. Jedna gospođa mi je cijelo vrijeme pjevala i rekla mi je jednu rečenicu koja me se posebno dojmila. Rekla je: „Ja bih tebi mogla pjevati stalno kad me tako lijepo slušaš.“ Shvatila sam da su to osobe iste kao i mi, samo što su oni zbog nečega u životu postali bolesni. Također sam shvatila da su puni ljubavi i željni društva. Bio je to jedan od najboljih izleta. Naučili smo da na svijetu postoje i drugačiji ljudi, no da su oni ljudi kao i mi i da ih ne treba odbacivati.


12

Matija Papež Moj doživljaj izleta u Lobor bio je jako lijep. Posjetili smo Dom za psihički bolesne odrasle osobe. Tamo smo se družili s korisnicima i vidjeli kako oni tamo žive. Vidio sam da ima i drugačijih ljudi kojima je potrebna pomoć i da ne treba uvijek misliti samo na sebe, nego i na druge. Nahod Nikolina U Lobor-gradu smo upoznali psihički bolesne odrasle osobe smještene u toj ustanovi. Bili smo lijepo primljeni i zaposlenici su nas uputili kako se treba ponašati prema korisnicima. Ali ja sam se ipak nelagodno osjećala. Nelagodu je izazivao dvorac, ogromne prostorije visokih stropova. Jedna je korisnica, ugledavši moj zlatni lančić, uporno hodala za mnom tražeći da joj ga dam. Podnijela sam to, no nije mi bilo ugodno i više ne bih mogla ići u Lobor.

Kako moja vjera utječe na svakodnevni život i odnos prema drugima Vrlo često govorimo o svojoj vjeri kako bismo istaknuli da, ako smo vjernici tada smo i dobri ljudi. Da li je baš uvijek tako? Vjera nas uči da u svakoj prilici budemo ljubazni, nesebični, dobri, tolerantni, pravedni, skromni… Ako bolje razmislimo možemo zaključiti da, držimo li se pravila lijepog ponašanja, uvijek i prema svakome, svakako smo bolji ljudi, a onda i bolji vjernici. Neki učenici pokušali su opisati kako je njima vjera pomogla da budu bolji ljudi. Ivana Vjera me naučila da budem ljubazna prema drugima. Vjera me naučila da svakodnevno molim. Vjera me naučila da poštujem svoje bližnje. Vjera me naučila da ljubav nije sebičnost. Vjera me naučila kako biti sretna i radovati se svakom novom danu. Vjera me naučila da budem skromna. Vjera me naučila da budem prijateljica. Vjera me naučila da budem pravedna prema drugima. Vjera me naučila da pomažem svojim prijateljima i obitelji. Vjera me naučila da budem marljiva i odgovorna. Luka

Svaki razuman čovjek će se barem jednom zapitati:“Kako sam nastao? Zašto postojim? Može li smrt biti jedini cilj mog života?“ Odgovore na ova pitanja ja pronalazim u vjeri. Dok sam još bio dijete, roditelji su me učili da poštujem Boga i idem u crkvu. Sakramenti i susreti s Bogom utjecali su na moj svakodnevni život. Razumio sam značenje onoga što nam je Bog objavio. Prepoznao sam Božju prisutnost u događajima koji su se događali. Svojim djelima štitim i branim svoju vjeru. Ponekad griješim i kršim

zapovijedi iako Bog njima ne traži puno. Nastojim ih slijediti i prema svima se ponašati pristojno i s poštovanjem. Danas to baš i nije moderno jer većina mladih ismijava takvo ponašanje. Mnogi se povode za njima i udaljuju se od Crkve jer ne žele ostati bez prijatelja. Želio bih da shvate da vjera može promijeniti njihov život i pomoći im da budu bolji ljudi.


13

Martina Vjera me potiče da poštujem sebe i druge. Naučila me strpljivosti. Naučila me ljubiti bližnje i Boga. Vjerom u Boga postajem bolji čovjek. Vjerom činim boljim svoj odnos s prijateljima. Pomaže mi da stječem nove prijatelje. Naučila me da ne budem okrutna i da opraštam jer i sama želim da mi bude oprošteno. U vjeri nalazim snagu da budem skromna, marljiva, vesela… Martina Vjera u Boga je moja najveća životna potpora. U svakodnevnoj molitvi pronalazim mir i snagu. Zahvaljujem na svemu dobrome što je bilo i na svim budućim darovima… Vjera me potiče na mir i solidarnost. Spremna sam pomoći drugima i ne trebam ništa zauzvrat. Uvažavam mišljenja svojih prijatelja. Zahvalna sam Bogu na životu i vjeri. Marija Od djetinjstva su me učili da živim u skladu s vjerom, da vjerujem u Boga i pomažem drugima. Kada sam tužna ili me nešto muči, u molitvi pronalazim mir i rješenje mojih problema. Vjera me ispunjava. Potiče me da s radošću pomažem svojim bližnjima. Vjera u Boga mi pomaže da lakše idem kroz život i budem vesela i zadovoljna. Dario

Roditelji su mi ispričali kako mi je Bog spasio život kada sam imao 17 mjeseci. Liječnici su rekli kako je moj život u Njegovim rukama. Čuo je molitvu mojih roditelja… Božje ruke su me sačuvale. Svake godine, na taj dan odlazim u crkvu i zahvaljujem na pomoći. Vjerujem da me Bog štiti i prati u svakom trenu mog života. Živimo u vremenu kada smo svakodnevno bombardirani lošim vijestima. Sve je više ubojstava, nesretnih i nesređenih obitelji. Zgrozim se od pomisli s kakvom lakoćom se može ubiti čovjeka. Iako i sam griješim, svjestan

sam svojih pogrešaka i molim za oprost. Nastojim da mi svaki dan prođe da nikoga ne povrijedim ili uvrijedim. Nastojim na uvredu uzvratiti lijepom riječi, na ružni pogled osmijehom. Vjerujem da će naša dobra djela biti viđena i nagrađena, da nijedna patnja nije uzaludna, da će grijesi biti oprošteni, ako smo spremni moliti za oprost. Vjerujem da moje molitve, moja spremnost da pomognem, moj iskreni osmijeh, topla riječ, dodir, zagrljaj mogu nekome dan učiniti ljepšim. Mario Svakodnevni život pred nas stavlja mnogo izazova. Puno puta se nalazimo u situacijama kada moramo birati između dobra i zla. Često nas ponašanje ljudi oko nas ljuti i tjera na mržnju. U takvim trenucima za mene je moja vjera od velike važnosti. Ona mi pomaže da opraštam ljudima koji su me povrijedili. U meni budi dobronamjernost prema drugim ljudima. Čineći dobra djela u skladu s zapovjedima vjere, pridonosim snošljivosti života. Vjerujem da takvim ponašanjem pozitivno utječem na ljude oko sebe.


14

Zašto nisam/jesam išao na baletnu predstavu? U prvom polugodištu je za učenike četverogodišnjih programa organiziran posjet Hrvatskom narodnom kazalištu. Trebali smo gledati baletnu predstavu „Don Quijote“. Kao razrednik 3.B razreda jako sam se radovala toj predstavi jer vrlo rijetko imamo priliku gledati balet. Mislila sam da će to i učenicima biti nešto novo i zanimljivo te da će im podići razinu općeg obrazovanja i kulture. Neki od njih nikad nisu gledali balet i ovo im je bila jedinstvena prilika za taj nezaboravan doživljaj. Na kraju krajeva, „Don Quijote“ je obavezna

srednjoškolska lektira. Što hoćeš bolje? Dva tjedna prije izleta na satu razrednika – razočaranje! Prvi je rekao Filip (najbolji učenik u razredu): „Profesorice ja neću ići na balet!“, a nakon njega još neki učenici ponovili su istu rečenicu. U prvi tren ostala sam bez riječi, ali ubrzo sam se snašla i malo povišenim tonom bombardirala ih pitanjima: „Koji su razlozi, zašto ne biste išli? Jeste li ikada bili na baletnoj predstavi? Znate li da je to vaša obavezna lektira? Pruža vam se prilika da vidite nešto lijepo i nezaboravno, a vi to odbacujete samo tako. Pa, ako vam se i ne svidi imat ćete jedno novo iskustvo, kulturno ćete se 'uzdići'.“ Kratak muk, a nakon toga učenici su, kao za sebe, ali ipak da čuju i ostali, počeli govoriti: „Ja nejdem na balet. Već sam jenput bil. To je dosadno. Samo bez veze skaču. Mene ne zanimaju muški u tajicama, zgledaju kak pederi...“. Čula se i pokoja psovka i pošalica na račun homoseksualaca. U njihovom govoru osjetila sam određenu dozu odbojnosti prema osobama homoseksualne orijentacije. To više nije bilo lijepo i tolerantno ponašanje. Najviše sam se začudila kada su roditelji na roditeljskom sastanku podržali učenike koji nisu htjeli ići na balet, bez obzira na razlog. Trebam li napomenuti da 50% učenika (12 od 24) nije išlo na baletnu predstavu, nisam išla niti ja kao razrednica . Imali smo dva sata matematike taj dan. Takva razmišljanja koja mi se čine neprimjerena 21. stoljeću (iako uvažavam svačije mišljenje) navela su me da zamolim učenike da razmisle i pismeno mi odgovore na pitanje: „Zašto nisam/jesam išao na baletnu predstavu?“. Evo nekih odgovora. Nisam išao na baletnu predstavu. Nije me interesirala jer to nije vezano uz moju struku. Nisam nikad bio na baletnoj predstavi. Mislim da su plesači baleta talentirani ljudi i da im je bilo teško postati plesačima. O muškarcima koji plešu balet nemam neko posebno mišljenje i vjerujem da nisu homoseksualci, barem ne svi. Kada bih utvrdio da je neka meni draga osoba gay ne bih prestao sa njom komunicirati nego bih joj i dalje ostao prijatelj. Nisam nikad bio na baletnoj predstavi. Na „Don Quijota“ nisam išao jer mi je bilo preskupo i to me ne zanima. Baletane poštujem kao i ostale muškarce. Mislim da su trebali puno vježbati da bi postali plesači, a naročito ako su željeli biti najbolji. Ako je neka osoba homoseksualac, to ne umanjuje njegov talent. Kada bih utvrdio da je neki moj prijatelj ili prijateljica homoseksualac ne bih prestao sa njom komunicirati, jer ako mi je netko drag nije mi važno kakve je spolne orijentacije. Nisam nikad bio na baletnoj predstavi. Nije lako plesati balet i nije bilo lako postati baletni plesač ili prvak baletnog ansambla iako je to posao kao i svaki drugi. Nije točno mišljenje da su baletani homoseksualci. Činjenica da je neka osoba homoseksualac ne


15

umanjuje njegov talent ili trud, ali nisam siguran da ne umanjuje njegovu vrijednost kao čovjeka. Ako bih utvrdio da je neki moj prijatelj homoseksualac ne bih prestao sa njim komunicirati, ipak je on moj prijatelj. Na baletnoj predstavi „Don Quijote“ sam bio. To je bilo jednom i neću više nikad ići. Nije mi se svidjela. O plesačima ništa ne mislim, to je njihov izbor. Činjenica da je netko homoseksualac ne umanjuje njegov trud i talent. Takav čovjek također može biti uspješan. Kada bih utvrdio da je neka meni draga osoba homoseksualac i dalje bih sa njom komunicirao, ali bih je gledao iz druge perspektive. Nisam nikad bio na baletnoj predstavi. Nisam išao na „Don Quijota“ jer me to ne zanima. Vidio sam isječke prije izleta i utvrdio da mi je to bez veze. Nije lako plesati balet, ali svaki posao je težak na svoj način. Ne mislim da su baletani homoseksualci, ali vjerujem da im nije bilo lako tokom školovanja i da su ih neki poznanici zezali i rugali im se kada su rekli da žele postati baletani. Također, ne mislim da to što je netko homoseksualac umanjuje njegov talent, ali ja ne želim niti bih volio biti u prisustvu homoseksualca, jer mislim da je to neka vrsta poremećaja. Smeta mi što održavaju gay parade. Da je netko meni vrlo drag homoseksualac, ne bih u potpunosti prestao komunicirati sa njim, ali bih svakako smanjio kontakte. Bio sam na „Don Quijoteu“, ali prije toga nikada nisam bio na nekoj baletnoj predstavi. Nije mi se svidjelo, ta vrsta umjetnosti me ne zanima. Nije lako postati baletni plesač, slično kao i vrhunski sportaš npr. nogometaš i sl. U svakoj aktivnosti postoje i muški i ženski članovi i njihovo je pravo da se bave plesom ili sportom po vlastitom izboru. Mislim da većina plesača nisu homoseksualci, ali sigurno ima nekih pojedinaca koji to jesu, što ne umanjuje njihov talent. Ja osuđujem homoseksualnost. Kada bih utvrdio da je neki moj prijatelj/prijateljica gay ne bih prestao komunicirati s njim/njom već bih ga/ju pokušao „vratiti na pravi put“. Bio sam na baletnoj predstavi „Don Quijote“ u zagrebačkom HNK-u. Predstava mi se nije sviđala zato što mrzim gledati muškarce u tajicama. Mislim da su nastrani. Ne mislim da su nužno homoseksualci, već da su nastrani, iako im vjerojatno nije bilo lako da postanu vrhunski plesači. Svaki čovjek ima pravo izabrati što će biti u životu. Činjenica da je netko homoseksualac ne umanjuje njegov trud niti talent. Kada bih utvrdio da je moj prijatelj homoseksualac i dalje bih se družio s njim jer to je ipak moj prijatelj. Išao sam gledati „Don Quijotea“ zbog društva i htio sam nešto novo vidjeti i naučiti. Predstava mi se svidjela i bilo mi je zanimljivo. Plesači su bili dobri, ali smiješno obučeni. Treba puno rada i truda da se postane vrhunski plesač. Ja to ne bih mogao. Ne mora značiti da je muškarac homoseksualac, ako se bavi plesom, a ako je gay to je njegova stvar. Predstavu „Don Quijote“ sam išao gledati i svidjela mi se. Balet nije lako plesati i onaj koji je prvak baletnog ansambla, osim što je nadaren, do toga je došao uz mnogo truda i rada. Oni koji misle da su svi baletani homoseksualci, vjerojatno im zavide na uspjehu. Kada bih saznao da je neka meni draga osoba homoseksualne orijentacije, ne bih prestao s njom komunicirati nego bih joj pokušao dokazati da to nije prirodno i pokušao bih je izvesti „na pravi put“. Išao sam gledati „Don Quijotea“. Kada sam polazio osnovnu školu bio sam na baletnoj predstavi „Trnoružica“ u HNK-u. Balet mi se ne sviđa zato što je to samo ples i ništa se ne govori. Mislim da plesati balet nije lako i treba biti vrhunski plesač u vrhunskoj formi. Neki baletani vjerojatno su homoseksualci, ali to je njihov izbor i to nikako ne umanjuje njihov talent. Kada bih utvrdio da je neka meni vrlo draga osoba homoseksualac, prestao bih s njome komunicirati. Smatram da homoseksualci nisu zdrave osobe.


16

Zdravstveni odgoj

Početkom školske godine 2012./2013. donesen je Kurikulum zdravstvenog odgoja. Svrha zdravstvenog odgoja je uspješan razvoj djece i mladih, da bi stasali u zdrave, zadovoljne, uspješne, samosvjesne i odgovorne osobe.

Program zdravstvenog odgoja obuhvaća očuvanje zdravlja i kvalitete života, humane odnose među spolovima i ljudsku spolnost, prevenciju ovisnosti, kulturu društvene komunikacije i prevenciju nasilničkog ponašanja. Zdravstveni odgoj podijeljen je u module: Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja i Odgovorno spolno ponašanje. Program realiziraju razrednici na satu razrednika uz pomoć stručnih suradnika škole i vanjskih suradnika. Dio programa zdravstvenog odgoja integriran je u nastavne predmete, školske projekte i druge školske aktivnosti.

U okviru zdravstvenog odgoja u prvom razredu, kroz modul Prevencija ovisnosti, pedagoginja je s učenicima četvrtog B razreda pripremila i održala po dva sata u svakom prvom razredu. Učenici četvrtog razreda održali su dvije radionice: Alkohol i droge - utjecaj na pojedinca, obitelj i zajednicu i Rizična ponašanja i posljedice na obrazovanje te profesionalni razvoj i karijeru. Razrednici također vrlo uspješno odrađuju teme zdravstvenog odgoja.

Želja nam je da provođenjem tema zdravstvenog odgoja ostvarimo temeljne ciljeve kao što su osposobljavanje za kritičko prosuđivanje životnih situacija i vlastitih postupaka, za odgovorno donošenje odluka, stvaranje pozitivne slike o sebi i uvažavanje različitosti među ljudima.

Snježana Pluščec, prof. Kako smo postali edukatori Nas trojica učenika četvrtog B razreda postali smo vršnjački edukatori učenicima prvih razreda. U suradnji s pedagoginjom, a u okviru projekta Zdravo!, proveli smo Program promocije bezalkoholnih navika među mladima. Program se provodio u mjesecu borbe protiv ovisnosti, od 15.11. do 15.12.2012. Održali smo dvije radionice: pedagošku radionicu „Zajednička priča“ i kreativnu radionicu „Nazovimo stvari pravim imenom“. U radionicama su sudjelovali učenici svih prvih razreda naše škole. Bilo nam je veliko zadovoljstvo poučavati i podijeliti mišljenja s učenicima prvih razreda. Učenici su rado sudjelovali i srdačno nas prihvatili. S njima smo otvoreno pričali o alkoholu i njegovoj štetnosti. Pozorno su nas slušali, uključivali se u rad te smo svih deset sati vrlo učinkovito radili. Zadovoljni smo što nam je pružena mogućnost da se uključimo u ovaj oblik rada. Zahvaljujemo svim učenicima na pohvalama koje su izrazili u evaluacijskim listićima.

Nikola Fulir, Nikola Mucko i Antun Fruk, 4.B


17

Ovisnosti kod mladih Droge

Idealnim lakim drogama smatraju se pripravci od kanabisa, a to su HAŠIŠ i MARIHUANA. Ta je droga najraširenija i kako sigurno poznaješ neke osobe koje su je pušile, ona ti se ne mora učiniti suviše opasnom. Možda si već nešto načuo/načula kako pušenje džointa nije štetno, kako je zdravije od konzumiranja alkohola. Ali to nije točno, DOBRA i ZDRAVA droga N E P O S T O J I ! Sigurno ste sami sebi milijun puta rekli: „Ma neee, to se nikada neće desiti meni, fuj, nisam toliko glup/glupa!“ Nažalost, potreban je samo jedan jedini nepromišljeni korak pa da posegneš za nekom teškom drogom i srušiš svoje dolučno NE! Puno se

teže isključiti ako se „napušavanje“ odvija u prijateljskom krugu, ako se džoint dodaje iz ruke u ruku. Tada se osjeća međusobna povezanost, bliskost i uživa se u okolnostima kakve god one bile. Prestani udovoljavati svojoj znatiželji i pustolovnim postupcima koji te dovode do negativnih posljedica. Odmah odbij drogu, poštedi sebe tog mučnog i bolnog i totalno krivog puta!!!

Pušenje Na pušenje te navode isti motivi kao i pri konzumiranju droga. Pušači ne predstavljaju manjinu, njih se vidi na svakom koraku. Pušenje je „glavna stvar“. Skužili ste kako se cigareta može zapaliti u bilo kojem trenutku, bili vi sretni ili tužni, uzbuđeni ili pod stresom, kad nam je dosadno, kad smo raspoloženi ili neraspoloženi, prije jela, poslije jela, uz kavu. . . Odlučite želite li se ubrajati u ljude koji ne mogu nadzirati sami sebe.

Alkohol Alkohol „igra“ skoro u svakom društvu. Normalno je popiti čašicu pića. Ne daj Bože da odbiješ jer te sustigne pitanje :“Još si na maminom mlijeku?“ Toj napasti može se oduprijeti samo samosvjestan, jak čovjek. Nažalost, većina ipak popusti pritisku. Ne želim ti soliti pamet jer i sam znaš da je to štetno, kako za tebe tako i za ljude oko tebe (ako dođe do agresivnosti ili slično).

Promocija bezalkoholnih navika među mladima U mjesecu borbe protiv ovisnosti održane su dvije radionice pod nazivom „Zajednička priča“ i „Nazovimo stvari pravim imenom“ koje su govorile o štetnosti alkohola. Radionice su održali marljivi učenici četvrtog razreda i izveli su to za svaku pohvalu! Suosjećali su sa mladima koji su se u ovisnost već upustili i nama savjetovali da to izbjegavamo. Također su nam pomagali izrađivati plakate. Potrudili su se, odradili odlično, ali nažalost radionice su samo dvije. Trebali bi organizirati još koju da se učenicima da do znanja da ovisnostima sami sebe uništavaju, ako, naravno, odu KRIVIM PUTEM . . .

Tena Oštarjaš, 1.A


18

Du ju spik…? Šprehen zi…? B o n t o n - Situationen

G u t S c h l e c h t 1. aufstehen, wenn der Lehrer 1. Missbrauch von Lehrern und Schülern

ins Klassenzimmer hineinkommt

2. ältere Leute respektieren 2. auf dem Schulhof rauchen (nicht gesund!)

3. die Schule regelmä3ig besuchen 3. Alkohol konsumieren und betrunken in die Schule kommen

Situationen aus der Schule: - wenn Frau Guteša in die Klasse kommt, müssen wir aufstehen - wenn Nikolina Herrn Rajčević mit seinem Hund Teo auf der Stra3e sieht, grüsst sie

ihn immer - Marija und Martina rauchen, das ist nicht gesund! – deshalb rauchen sie seit der

nächsten Woche nicht mehr – und dann ist ihre Lunge wieder gesund - wenn Frau Guteša eine schlechte Note gibt, dann streiten Jungen mir ihr

Bonton zeigt, dass Leute verantwortlich und gut sein müssen. 4.a

Wie reagiere ich, wenn mich jemand nervt?

Warum? Wenn mich jemand nervt, reagiere ich am meisten nicht stürmisch. Zuerst denke ich, dass das nicht meiner Nerven wert ist. Ich denke auch an mögliche Folgen meiner Reaktion. Ich bin meistens ruhig, aber wenn ich zerstreut bin, denke ich nicht daran, was ich mache. In unserer Schule gibt es viele Schüler, die unbedacht reagieren und die sich oft mit ihren Freunden streiten. Ich denke, dass es für jedes Problem auch eine Lösung gibt.

Zlatko Đurinek, Luka Uroić, Igor Kesak, 4.b Wortliste: aufstehen................................................................................................ ustati missbrauchen ......................................................................................... zloupotrebljavati regelmä3ig.............................................................................................. redovito betrunken ............................................................................................... pijan zeigen..................................................................................................... pokazati verantwortlich ......................................................................................... odgovoran nerven .................................................................................................... živcirati nekoga meistens, am meisten............................................................................. uglavnom denken an............................................................................................... misliti na stürmisch ................................................................................................ burno ruhig ....................................................................................................... mirno zerstreut ................................................................................................. rastreseno unbedacht............................................................................................... nepromišljeno streiten.................................................................................................... svađati se die Lösung.............................................................................................. rješenje


19

Gutes Benehmen in der Schule Ich glaube, man muss sich immer höflich benehmen, zu Hause, in der Schule und am Arbeitsplatz. Ich bin Schüler und finde, dass das besonders für die Schule wichtig ist. Wenn ein Lehrer in die Klasse kommt, sollte man aufstehen und den Lehrer begrüßen. Wenn man Lehrer außerhalb des Unterrichts trifft, sollte man sie auch grüßen. Man sollte gegenüber jedem hilfsbereit sein, auch wenn man die Person nicht besonders mag. Man sollte auf jeden Fall tolerant sein und immer Respekt vor

anderen haben. Schimpfen darf man nicht zu Hause, also auch nicht in der Schule, weil das Zeichen einer schlechten Erziehung ist. Wenn es zum Konflikt mit Schulkollegen kommt, darf dieser unter keinen Umständen mit Gewalt gelöst werden. Falls man einen Konflikt nicht alleine lösen kann, sollte ein anderer Lehrer oder der Schuldirektor benachrichtigt werden. Auch die Kleidung in der Schule sollte angemessen sein, also sollte man keine bauchfreien Tops, keine zu kurzen Röcke, keinen zu großen Ausschnitt tragen. Ich finde, dass man alle Sachen in der Schule ordentlich halten muss und wenn man bemerkt, dass etwas kaputt ist, sollte man die Lehrer benachrichtigen. Alkohol- und natürlich Drogenkonsum haben in der Schule nichts zu suchen. Leider kommt es ab und zu zu kleineren Pannen in meiner Schule, aber ich bin der Meinung, dass sich meine Freunde und Kollegen allgemein gut benehmen.

Filip Šimunec 2.a

Schulwitze Die Schüler sollen einen Aufsatz zum Thema “Wenn ich Direktor wäre“ schreiben. Alle schreiben, nur Ivica nicht. Die Lehrerin fragt:“ Ivica, warum schreibst du nicht?“ und er antwortet: “Ich warte auf meine Sekretärin!“ Lehrer:“Was ist der Komparativ von leer?“ Schüler: “Lehrer!“ Der Mathelehrer steht vor der Tafel, auf der die Funktionen f1(x)=0 unf f2(x)=1/x gemalt sind. Er erklärt: "Sie treffen sich im Unendlichen." Darauf eine Schülerin: "Wie romantisch!" Fragt der Lehrer den neuen Schüler. " Wie steht es mit den Fremdsprachen?" Strahlt der: "Gut, außer der deutschen sind mir alle Sprachen fremd!"

Die Mutter: "Peter iss dein Brot auf!" " Ich mag aber kein Brot!" " Du musst aber Brot essen, damit du gross und stark wirst!" " Warum soll ich gross und stark werden?" " Damit du dir dein Brot verdienen kannst!" " Aber ich mag doch gar kein Brot!"

Fritz kommt in die Schule. In der ersten Stunde fragt der Lehrer: "Wie heisst du?" " Müller ohne F" " Aber in Müller kommt doch gar kein 'F' vor!" " Naja, das sagte ich doch gerade."


20

My name is Ötzi My name is Ötzi. Believe it or not I’m over 5000 years old. I was discovered in the Italian Alps by a group of scientists. I knew how to make tools and weapons and I used them to survive. I was a very good hunter and I hunted wild animals for food. You always need to be careful while hunting because it can be very dangerous. You have to be swift, brave, strong and clever. I also gathered fruit and berries. I was a traveler and was always on the move, looking for something new and interesting. I found shelter in caves. I know what you think: “How can you live in a cave?” Well, when you light a good fire and make a good bed out of furs it can be quite cozy. It wasn’t a five star hotel you’re used to, but it was a home and it protected me from wild animals and cold. So, when you think about it life in my time wasn’t so bad and I was quite a cool guy!

Martin Mikuš, IV.b

Hello, my name is Ötzi Hello! My name is Ötzi. I’m also called Ötzi the iceman. My dead body was found in September 1991. in Italian Alps. I had several carbon tattoos all over my body. It has been speculated that these tattoos may have been related to pain relief treatments similar to acupressure or acupuncture. A whipworm (Trichuris trichiura) was found in my stomach. Various tools, berries, birch bark baskets and polypore mushrooms were found with me. My life was a mystery but I can shed some light on it. For food and fur I haunted wild animals using my copper axe, a flint – bladed knife and arrows. I also gathered fruit and berries. Another mystery was the way I died. A CT scan revealed an arrowhead lodged in my left shoulder. I got this and many more wounds in a battle with a rival tribe. I hope this helps the people who knew nothing about me. I told you the basic information about me and solved two great mysteries: my life and my death.

Nikola Fulir & Matija Tomašković, IV.b

Risking life and limb Ötzi the iceman is the well – preserved natural mummy of a man who lived about 3,3000 BC. The mummy was found in September 1991. In the Otzal Alps, near the Similaun mountain and Hauslabjoch on the border between Austria and Italy. He is Europe’s oldest natural human mummy and has offered an unprecedented view of Chalcolithic Europeans. His body and belongings are displayed in the South Tyrol Museum of Archaeology in Bolzano, South Tyrol, Italy. On 19 September 1991, Ötzi was found by two German tourists from Nuremberg, Helmut and Erika Simon, at 3,210 metres (10,530 ft) on the east ridge of the Fineilspitze in the Ötztal Alps on the Austrian–Italian border, while walking off the path between the mountain passes Hauslabjoch and Tisenjoch. They believed that the body was of a recently deceased mountaineer. By current estimates, at the time of his death Ötzi was approximately 1.65 metres tall, weighed about 50 kilograms and was about 45 years of age. When his body was found, it weighed 13.750 kg. Ötzi had several carbon tattoos including groups of short, parallel, vertical lines to both sides of the lumbar spine, a cruciform mark behind the right knee, and various marks around both ankles. In May 2012, scientists announced the discovery that Ötzi still had intact blood cells. These are the oldest blood cells ever identified. For most bodies this old, the blood cells are usually either shrunken or mere remnants, but Ötzi's has the same dimensions as living red blood cells and his cells resembled a modern-day sample.

Original text from found and contracted by Davor Malogorski, IV. b


21

English Corner Maybe you are not aware of the fact that there are many talented writers at our school… We have: Poets:

Storytellers My Spring Holidays My spring holidays were great. I had a lot of fun with my parents. We watched TV and played cards together. On Saturday we went to the MASTERS OF DIRT competition and it was awesome!! The show lasted for three hours and it wasn't boring at all. All of the riders are great showmen and they kept the show running and running. They made crazy tricks with their motorcycles. Everybody was impressed and so was I. On Sunday we went to our cousins and had a lot of great time with them. We organized a ping-pong tournament in pairs, and I and my uncle won! It was great and that's how I spent my Easter holidays!

Filip Šimunec, 2.A My Easter Holidays Most of the days I was at home. I was watching TV, playing the piano, learning and eating all the time. Sometimes I went out with my dog Oscar and we played in the snow. On Easter Sunday I prepared lunch and we ate ham, eggs, spring onions and lots of cakes. We didn't have Easter Bonfire because the stupid snow was falling all night so the trees were too wet. The weather was terrible. I had a feeling that we were celebrating Christmas... And this is all about my Christmas Easter!

Monika Babić, 2.A And even Fantasy Writers ☺☺☺☺: Dear teacher, I'm writing to you from Las Vegas. When I first arrived here I was fascinated, but after four days I lost all my money in the casino called HOT BANANNNA! Then I ran into Domagoj, he was broke too. We had no money for the plane tickets so we stole a car and sold it! We will come back as soon as we leave the prison. P.S. Can you send us some money…? Yours sincerely,

Josip Habazin, 1.B

An adverb poem 3: We go to school carefully We learn slowly Teachers look at us angrily We finish tragically

Jasmina Benković, 3.A

An adverb poem 1: I drove my car fast Policeman looked at me angrily He stopped me suddenly And I paid the fine nervously

Tena Oštarjaš, 1.A

An adverb poem 2: We looked at each other suddenly We spoke nicely We fell in love slowly Our love didn't end tragically

Valerija Križan, 1.A


22

Deni Babok - STRELIČARSTVO Rođen sam 27.03.1995.g. u Varaždinu. Stanujem u Kraljevcu Gornjem u Budinščini, a kao što vjerojatno znate, polazim 4.b razred naše škole. Uz još neke aktivnosti, aktivno se bavim streličarstvom. To je olimpijski sport u kojem se puca lukom i strijelom. Počeo sam sa 12 godina u 7. razredu osnovne škole. Bio sam mali i nisam se mogao pridružiti tati i bratu u gađanju zračnom puškom. Oni su trenirali i hodali na takmičenja, a ja pušku nisam mogao ni držati. Tada je tata kupio luk i strijele, da probam hoću li moći pucati. I tako je sve počelo! Prvo natjecanje na kojem sam sudjelovao bilo je 10.02.2008.g. u Varaždinu. Osvojio sam zlatnu medalju. Već u 3. mjesecu iste godine, na državnom prvenstvu postao sam prvak Hrvatske. Nakon toga sve se je odvijalo strelovitom brzinom. Postavio sam tri državna rekorda i osvojio naslov državnog prvaka u sve tri natjecateljske discipline: FITA – metno streličarstvo, FILD i 3–D. Moj trud se isplatio. Dobio sam poziv za ulazak u juniorsku reprezentaciju Hrvatske.

Prvi moj nastup sa reprezentacijom bio je Europski kup u Poljskoj 2009. godine. Natjecali su se još i Danci, Britanci, Norvežani… Morali smo komunicirati na engleskom jeziku. Pripreme su bile jako zahtjevne. Održavale su se na Bjelolasici i u Sisku. Pucao sam svaki dan između 120 i 150 strijela. Osjećao sam se kao vrhunski sportaš, a imam tek 14 godina. Radost što idem u Poljsku, umanjila je činjenica da se moramo voziti 14 sati do gradića Legnica. Mislio sam da ću biti umoran od puta i da neću postići dobar rezultat, ali uspjeli smo!

Osvojili smo ekipno srebro u kategoriji kadeta, Mario, Anđelo i ja, mali četrnaestogodišnjaci. Vratili smo se kao pravi šampioni. U Zagrebu je bio doček, svi su se veselili. Na sličnim takmičenjima u Legnici sudjelovao sam već četiri puta.

Nakon tog uspjeha euforija je bila velika. Da bih ostao u formi morao sam trenirati svaki dan, a gotovo svaki vikend bilo je natjecanje. Natjecao sam se po svim turnirima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Italiji... Osvojio sam pregršt medalja, priznanja i naslov državnog prvaka. 2010. godine išli smo na Europski juniorski kup na Cipar. Pucali smo za kvalifikacije 5 dana, po iznimno visokim temperaturama, preko 40° C.


23

Izborili smo finale s Meksikom (nisu iz Europe, ali su im dozvolili takmičenje). Nažalost, izgubili smo od neeuropljana na europskom kupu i osvojili srebro. Osvojili smo i Europski ekipni rekord sa najviše (2042) ispucanih krugova. Taj rekord još nije oboren, a na te europske stranice upisali su se Hrvati Mario, Domagoj i Deni.

U maju 2012. godine u Poreču je održan Europski juniorski kup, konačno kod nas, u Hrvatskoj. Tada smo već slovili za jednu od najjačih europskih ekipa. Pred domaćim streličarima i publikom srce je snažnije tuklo, a u tom sportu traži se koncentracija, potupna smirenost, bilo bi dobro da i ne dišem... Izborili smo finale protiv Slovenije. Dan prije finala ozlijedio sam ruku u moru. Na dlanu sam imao tri šava, a morao sam pucati jer Mariu i Domagoju nedostaje treći član u ekipi. Nisam ni pomišljao da

ne bih pucao, želja i volja bila je jaka. Slovenska ekipa već je slavila pobjedu, ali ja se nisam želio predati. Odlučio sam da ću ispucati tih 30 strijela, kako god teško. Opet smo uspjeli! Svirala je naša himna, bili smo zlatni, svi smo slavili, veselju nije bilo kraja. Nakon tog natjecanja imao sam malo odmora, dok nisam išao na vađenje konaca i dok mi nije zacijelila ozljeda. 2012. godina završila je s najvećim uspjehom. Na Europskom prvenstvu u Danskoj osobno sam osvojio 9. mjesto, a ekipno smo Mario, Domagoj i ja postali prvaci Europe. Fenomenalno smo pucali u finalu. Meta je bila na videozidu i preko razglasa su govorili o svakom pogotku. Naizmjence smo pucali mi pa protivnici i do predzadnje serije bili smo izjednačeni. Na kraju, od mogućih 60 krugova mi smo ispucali 59 i pobjeda je bila naša. Slikali su nas novinari iz cijele Europe, sjatili se oko nas, ispitivali nas o uspjesima, a mi smo se osjećali kao zvijezde. Možda se pitate zašto više pišem o ekipnim uspjesima. Na međunarodnoj razini kod muških streličara konkurencija je vrlo jaka, puca se veliki broj krugova. Mi smo očito jači ekipno, a slabiji individualno. Streličarstvo je dosta zahtjevan sport, osim visoke koncentracije i mirnoće treba i dosta snage. Moj luk je težak oko 7 kg. i prilikom pucanja svaku strijelu moram vući snagom od 25 kg., što na ispucanih 200 strijela iznosi 5000 kg (5t.). Zar to nije kao da radim na baušteli? Važno je napomenuti da bez stručne osobe, mog oca koji je ujedno i moj trener, ne bih mogao postići ovako dobre rezultate.


24

Njegova podrška mi je jako važna: od ugađanja luka, do stava, treniranja te tehničke i moralne potpore.

Za mene, koji sam u tinejđerskim godinama, dosta je i odricanja. Natjecanja su obično nedjeljom pa si subotom ne mogu priuštiti izlazak, ako sljedeći dan imam natjecanje. Kako je većina mojih prijatelja stara kao i ja, aktualne su proslave 18-tih rođendana. Ovim putem zahvalio bih onima koji su imali razumijevanja za moje obaveze i svoju

punoljetnost slavili u petak, tako da sam mogao i ja prisustvovati. Volim streličarstvo i nadam se da ću se još dugo baviti njime. Pozivam i Vas, čitatelje Konjića, da dođete u moj klub „Streličarski klub Budinšćina“ i probate pucati lukom i strijelom. Možda Vam se svidi!

...(na slici je moj kutak sa osvojenim medaljama i priznanjima) Za kraj streličarski pozdrav: „SVE U ZLATO!“

@Babok, 4.B


25

Povijest Oleg Mandić-posljednji logoraš u Auschvitzu

Oleg Mandić mlađi, rodio se na Sušaku 1935.g. Njegova je obitelj njegovala odvjetničku tradiciju, tako da je Olegovo djetinjstvo provedeno u vili, u Voloskom bilo bezbrižno. Njegovi preci sudjelovali su u narodnom preporodu u Istri i bili poznati po borbi za opstanak hrvatskog jezika i tradicije. Djed Ante, odvjetnik i istaknuti sudionik političkog života Istre, počinje 1941.g. surađivati sa antifašističkim organizacijama, a 1943. g. u dane sloma Italije prelazi u partizane, zajedno sa sinom Olegom st. Njih dvojica pokušavaju prebaciti u unutrašnjost Hrvatske ostatak obitelji : Olega ml., njegovu majku Nevenku i baku Olgu, ali neuspješno. Time započinje njihova tragedija.

U vilu Mandić useljavaju njemački časnici i ubrzo se postavlja pitanje o ostalim muškim članovima obitelji. Budući da je odgovor bio naslućen, Nijemci su 15.5.1944. napravili premetačinu vile. Desetogodišnjeg Olega, njegovu majku i baku odveli su u riječki zatvor Via Roma. Nedugo potom su otpremljeni u zloglasni tršćanski zatvor Corneo. Tamo su u teškim uvjetima boravili dva mjeseca. Pokazalo se da je to bio pravi luksuz u odnosu na ono što je slijedilo, Auschwitz. Vlak sa zatvorenicima krenuo je iz Trsta 10. srpnja. Vagoni su bili pretrpani ljudi, pa je nedostajalo zraka i vrlo je zaudaralo. Zbog nedostatka mjesta mogli su sjediti samo naizmjenično. Samo jednom se vlak zaustavio da bi se ljudi mogli pod prismotrom esesovaca napiti vode. Pili su iz bačvi koje su se punile pomoću dugih crijeva. Jači putnici su počistili vagone, nakon čega je ostao goli pod, ali barem nije više toliko zaudaralo. Kada su u okvirima na vagonima vidjeli natpis „Auschwitz“, nisu znali što je to i gdje se nalazi, iako je postojao četiri godine.

Stigavši na odredište, putnici su postali brojevi. Muškarci, žene i djeca razdvojeni su i tetovirani su im brojevi. Oleg je igrom slučaja ostao sa majkom i bakom. Nakon tuširanja, bolnog tetoviranja i još bolnijeg šišanja, jer je alat za šišanje bio tup, dobili su crvene trokute sa svojim brojevima koje su trebali zašiti na uniformu. Crvena boja trokuta označavala je da su politički zatvorenici. Smješteni su sa ostalim logorašima u „blokove“, dugačke zgrade od cigli. U njima su se nalazile „koje“, trokatne drvene rupe koje su služile kao ležajevi 8-12 osoba. Ležalo se na slami pomiješanoj sa prljavštinom. Glava se noću morala nečim pokriti, jer je sa gornjih ležajeva sve padalo kroz rešetke. Nakon teško prospavane noći, već oko tri sata ujutro, započinjala je jutarnja prozivka „apel“. Prozivka je mogla trajati satima ukoliko se nije podudaralo brojno stanje. Tijekom prozivke je vrlo često dolazilo do bičevanja i ubijanja logoraša i to bez nekog pravog razloga. Smišljenim redoslijedom odabirani su oni koji će otići u plinsku komoru. Oleg i njegova obitelj uspjeli su preživjeti svaki takav „apel“. Sjeća se kako su izudarani ljudi umirali pred njim , a neki bježanjem na žicu pokušavali okončati muke. Krematoriji su radili danonoćno, a logoraši koji su u njima radili znali su kakva ih sudbina čeka. Nakon par mjeseci i oni bi završavali stravičnom smrću, kako nebi bilo svjedoka.

Hrane je bilo malo. Škrti, hladni i neukusni obroci tjerali su logoraše da se snalaze na različite načine. Mnogi su se zbog nedostatka vitamina razbolijevali, naticali su i kroz nekoliko dana umirali. Voda u logoru nije bila pitka, pa su doslovce skapavali od žeđi. Morali su čekati lošu kavu i čaj skuhan od kojekakvih poljskih trava, koji su dobivali ujutro i navečer.

Oleg je boravio i logorskoj bolnici, našavši se tako na odjelu za blizance na kojima je pokuse vršio dr. Joseph Mengele. Baka mu je također bila u jednom od bolničkih blokova, a majka je radila u bolnici, pa je obitelj bila ponovo na okupu nakon višemjesečne razdvojenosti. Budući da je komuniciranje bilo vrlo ograničeno, Oleg je teško stupio u kontakt s majkom. Bio je navršio 10 godina, pa su ga odvojili od majke i bake i htjeli ga preseliti u


26

muški dio logora, ali se na svoju veliku radost razbolio. U bolnici je ostao gotovo do kraja svojih logoraških dana, ali ne samo zbog prave bolesti, nego i zbog dobre glume.

Krajem 1944.g. u logoru se osjećala napetost i svima je postalo jasno da se približava saveznička ruska vojska. Esesovci su na brzinu odvajali one koji su bili sposobni pješačiti i napustili su logor, prepustivši bolesne i nemoćne same sebi. Oleg, njegova majka i baka uspjele su se zadržati u logoru što se kasnije pokazalo dobrom odlukom, jer malo je preživjelo onih koji su otišli iz njega.

U noći 25. na 26. siječnja 1945. Crvena armija je ušla u logor. Bili su dočekani kao spasitelji. Pobrinuli su se za povratak logoraša kućama. Obitelj Mandić je zadržana u logoru, jer je zbog oštre zime putovanje u Rusiju bilo neizvedivo. Naime, Olegov otac i djed bili su u partizanima, pa je iz Glavnog štaba bilo javljeno da se Rusi pobrinu za njih i omoguće im povratak u Jugoslaviju. Tako je obitelj Mandić posljednja izašla iz Auschwitza, a to je zabilježila i kamera. Iz Rusije su se sretno vratili u Jugoslaviju, najprije u Beograd, a zatim kući.

Ratne strahote nisu spriječile mladog Olega da uspješno završi gimnaziju i studij prava, te da svojim radom i znanjem zarađuje, kako sam kaže, onoliko novaca koliko mu je bilo potrebno za lagodan život. Danas kada je u mirovini, putuje sa svojom suprugom po cijelome svijetu, ali suze u očima vide se još uvijek kad se prisjeća logoraških dana.

Izvor: Osobni razgovor sa gospodinom Mandićem, prije nekoliko godina u Opatiji.

Jasna Crneković, prof.


27

Matematički kutak Slavne matematičarke Sigurno im nije bilo lako upasti u „muško“ društvo, ali nisu odustale. Da bi mogle objaviti svoje radove morale su koristiti pseudonime, udavati se za poznate matematičare, tražiti mentorstvo muških kolega. Njihovi doprinosi matematici nisu ništa manji od slavnih muških kolega i zato su njihova imena zapamćena kroz povijest. To su poznate matematičarke. Spomenimo neke od njih. Theano je bila Pitagorina žena. Rođena je 546. godine prije Krista i živjela je u Grčkoj. Ona i njene dvije kćeri održavale su Pitagorejsku školu nakon Pitagorine smrti. Njeno je najvažnije djelo Princip Zlatne sredine, a pisala je rasprave o matematici, fizici, medicini i dječjoj psihologiji.

Hipatija (370. – 415.) je živjela u Aleksandriji, najvećoj luci u Egiptu. Bila je kćer Theona, poznatog učenjaka i profesora matematike na sveučilištu u Aleksandriji. Napisala je kritiku djela Apolonijeve Konike, podijelivši konike ravninom u različite dijelove, takav koncept doveo je do ideje o hiperbolama, parabolama i elipsama. Kasnije su se Descartes, Newton i Leibniz nadovezali na njezin rad. Bila je izvrsna govornica i učiteljica, žena velikog znanja. Maria Gaetana Agnesi (1718. – 1799.) bila je matematičarka i filozof. Rođena je u Milanu, u Italiji, u obitelji intelektualaca kao najstarije od 21 djeteta. Već u ranom djetinjstvu prepoznali su u njoj ''čudo od djeteta''. Zahvaljujući svom ocu koji je bio profesor matematike bilo joj je omogućeno visoko obrazovanje. Godine

1738. objavila je zbirku eseja prirodnih znanosti i filozofije, nazvane Filozofske tvrdnje u kojima iznosi svoj stav da žene trebaju biti obrazovane. Sa 20 godina počela je raditi na svom najvažnijem djelu Analitičke ustanove (Analytical Institutions), baveći se diferencijalnim i integralnim računom. Njen velik doprinos matematici sa ovom knjigom je taj što je na vrlo sistematičan način skupila djela raznih matematičara, dajući ih uz vlastitu interpretaciju. Knjiga je postala modelom jasnoće, prevođena je na mnoge jezike i korištena kao priručnik. Bila je prva profesorica matematike na svijetu, predavala je na Bologneskom Sveučilištu koje je osnovano u 11. stoljeću. Njoj u čast se jedna krivulja, koju je ona proučavala, i danas zove Agnesijin uvojak.

Marie Sophie Germain (1776. – 1831.) rođena je u Parizu. Budući da je bila žena i pripadnica srednje klase morala je uložiti mnogo više truda u svoj rad, boreći se protiv roditelja i društvenih predrasuda dok nije bila prepoznata i cijenjena po svojim matematičkim dostignućima. Počela je učiti matematiku sa 13 godina koristeći knjige iz očeve knjižnice. Kada je imala 18 godina, u Parizu je otvorena Akademija za matematiku i znanost. Kao žena nije smjela pohađati akademiju, ali je uspjela nabaviti zabilješke što joj je omogućilo da uči od najuspješnijih matematičara onog vremena. Najviše ju je zanimao rad Josepha Louisa Lagrangea. Na kraju semestra

predala je Lagrangeu svoje radove pod pseudonimom M. LeBlanc. On je bio oduševljen, prepoznao je njene mogućnosti i postao joj mentor iako se jako iznenadio kad je shvatio da je žena. Nakon toga ušla je u krug znanstvenika i matematičara. Njen najveći uspjeh u teoriji


28

brojeva bio je dokaz teorema koji je bio glavni korak ka dokazu Velikog Fermatovog teorema (dokazan 1995.). 1804. godine počela se dopisivati sa njemačkim matematičarom Carlom Friedrichom Gaussom. Zanimao ju je njegov rad o teoriji brojeva, pa mu je poslala neka svoja rješenja. Sve do 1807. Gauss nije znao da je M. LeBlanc u stvari žena. Dopisivanje je prestalo kad je Gauss počeo predavati na Sveučilištu u Göttingenu, gdje se zalagao za njen počasni doktorat, no umrla je prije nego ga je primila. Kada je Francuska Akademija znanosti objavila natječaj za matematičko objašnjenje fizikalne studije o elastičnim površinama, Sophia je osvojila nagradu. Nagrada Akademije bila je od velike važnosti jer ju je stavila među najbolje matematičare onog vremena. Pohvaljena je od Francuskog Instituta i pozvana da sudjeluje u njihovim seminarima. To je bila najveća čast koju je taj institut dodijelio ženi. Mary Everest Boole (1832.-1916.) rođena je u Engleskoj, no par godina poslije obitelj se

zbog očeve bolesti preselila u Poissy, u Francusku. Prvi njen doticaj s matematikom bio je prilikom učenja kod gospodina Deplacea. Kad je Mary imala 11 godina, obitelj se vratila u Englesku. Kako još uvijek nije završila školovanje, koristila je knjige iz očeve knjižnice i učila računati. Kada je posjetila rodbinu u Zapadnoj Irskoj, upoznala je tada već poznatog matematičara Georgea Boolea. Nakon što se vratila u Englesku počeli su se dopisivati, i veza je počela bivati sve ozbiljnija, da bi se na kraju vjenčali iako je ona bila 17 godina mlađa. Brak nije dugo trajao jer je nakon samo 9 godina Mary ostala udovica sa pet kćeri. Nakon muževe smrti zaposlila se

na Quenns Colledgeu, prvom ženskom koledžu u Engleskoj, ali ne kao predavač nego kao knjižničarka, jer u to vrijeme ženama nije bilo dopušteno predavati. Počela je pomagati studentima, postavši tako njihov neslužbeni savjetnik. Uskoro je postala izvanredni predavač na Londonskoj katedri za obrazovanje. Zbog pretjerane kontroverznosti jedne od njenih knjiga, bila je prisiljena napustiti posao na koledžu. Sa 50 godina počela je pisati serije knjiga i članaka, objavljujući ih sve do smrti. Svoju prvu knjigu, Priprema djece za znanost objavila je 1904. Ova knjiga imala je velik utjecaj na razvoj školstva u Engleskoj i Sjedinjenim Državama u prvoj polovici 20. stoljeća. Također je izmislila lijepljenje krivulja, danas poznato kao linijska geometrija, da bi pomogla djeci oko geometrije kutova i površina. Mary se smatrala matematičkim psihologom. Njen cilj je bio ''...razumjeti kako ljudi, posebno djeca, uče matematiku i znanost, koristeći za razumijevanje dijelove mozga, fizička tijela i njihove nesvjesne procese.'' Sofija Vasiljevna Kovalevska (1850. – 1891.) rodila se u Moskvi u aristokratskoj obitelji

generala Vasilija Vasiljeviča Korvin-Krukovskoga. Veliko zanimanje i nadarenost za matematiku pokazala je sa 13 godina. Nakon nekoliko godina nagovaranja otac joj je dozvolio i omogućio izuzetno kvalitetno privatno obrazovanje matematičkih disciplina u Petrogradu. Udala se sa 18 godina, nakon čega je s mužem otputovala u Njemačku. Prvo se upisala na sveučilište u Heidelbergu, da bi nakon toga otišli u Berlin gdje ju je poučavao Weierstrass. Nakon četverogodišnjeg rada sa Weierstrassom, fakultet u Göttingenu joj je dodijelio doktorat summa cum laude (s najvećom pohvalom). Vratila se u Petrograd ali tamo nije mogla ništa

postići jer je ženama znanstvena katedra bila zatvorena. Krajem 1883.g. prijatelj ju je pozvao u Stockholm gdje je dobilal posao docenta, a uskoro i profesora na sveučilištu. Bila je urednik matematičkog časopisa Acta Mathematica, bavila se ozbiljnim znanstvenim proučavanjima, pisala je romane, pjesme, drame. Mnogima je njezina sklonost poeziji i matematici bila neobična. No ona je to objašnjavala riječima jednog od prvih matematičara 19. stoljeća : ''Ne možeš biti matematičar ako istodobno u duši nisi i pjesnik.'' Najvažniji znanstveni rad Kovalevske bio je potpuno rješenje zadatka o rotaciji čvrstog tijela oko fiksne točke. Za taj joj je rad 1886.g. bila dodijeljena nagrada Prix Bordin Pariške akademije znanosti. Izvori http://e.math.hr/zene/zene.html

http://biography.yourdictionary.com/theano http://www.presek.si/19/1091-Vencelj.pdf


29

Picasso – dva portreta

Tijekom izložbe koju smo posjetili dana 16.4.2013. muzejska vodičica naše grupe dovela nas je do dva vrlo važna portreta: portreta Dore Maar i portreta Marie Therese. Pitala nas je po čemu se ta dva portreta razlikuju. Zaključila sam da Doru Maar prikazuje žarkim i energičnim bojama. Izgleda kao osoba s jakim stavom koja ne živi ni u čijoj sjeni. Zamišljam ju kao inteligentnu i hrabru ženu,a tako je prikazana i na portretu. Ona je bila Picassova velika muza, ljubavnica i sugovornica. Bavila se pjesništvom, fotografiranjem i slikarstvom. S druge strane, portret Marie Therese je naslikao svijetlim bojama, a lice na portretu izgleda nježno i plaho sa majčinskim pogledom. Zamišljam ju kao mladu djevojku dobrog srca. Ona je također bila žena koju je Picasso volio, a njihova veza bila je tajna. Marie Therese nije bila intelektualka, a u Picassov život ušla je za vrijeme njegovog braka sa Olgom Khokhlovom, ruskom balerinom. Picasso se pak zaljubio u Doru Maar dok je bio u vezi s Marie Therese. Marie Therese, iako nježna i krhka, postala je vrlo ljubomorna te su se jednog dana ona i Dora čak potukle u Picassovom ateljeu. Razlog tučnjavi bila je nesmiljena borba za Picassovu naklonost. Naime Marie Therese je tražila od slikara da se odluči za jednu od njih na što joj je on odgovorio da je njemu sasvim dobro i tako. Spomenuta tučnjava bila mu je inspiracija za sliku Bird Cage gdje je Doru Maar prikazao kao crnu golubicu a Marie Therese kao bijelu. Smatram da je Picasso bio vrhunski slikar i genijalac i to je, naravno, neupitno. Žene su imale veliku ulogu u njegovom životu i davale su mu inspiraciju, no njegov odnos prema ženama bio je izuzetno loš. Interesantno je kako je Dora Maar jedina osoba koja nije izvršila suicid nakon raskida veze s Picassom. Očito je slavni slikar destruktivno djelovao na žene u svom životu.

Valerija Križan 1.a

Dora Maar Marie Therese


30

Zabava Naši učenici znaju sve o Miroslavu Krleži i njegovim djelima:

Miroslav Krleža je jedini književnik koji je pisao o Glembaju, pisao o lirici, epici i

drami.

Balade su napisane kajkavšinom što je znukovito.

Filip nema prošlosti, ne navodi se gdje je prije živio, gdje je rodio.

Leone je razbojnik, kriminalac i niškoristi. Latinovich je druga priča, on je slikar.

Obadvojica su umjetnici, ali svaki na svoj naćin.

Leone govori Glembaju da barunica Castel nije dobra za njega, da je prestara.

Glembajevi su bogata aristokracija u čijem životu postoji odbojnost između stvarnosti

i i luzije. (umjesto dvojnost – odbojnost)

Ludilo, rasipništvo i samoubojstvo to su rješenja koja oni traže.

Ta obitelj (Glembaj) nije dobro, a hoće pokazati da je dobro. Ljudi imaju krivo

mišljenje.

Što je glembajevski ciklus? To su: u ledu, agonija glembajevih. (Drame

glembajevskog ciklusa su: U agoniji, Leda, Gospoda Glembajevi).

Biseri na satu hrvatskog jezika:

Tema Preradovićeve pjesme Putnik je putnik i staričino odbijanje da ga primi na

početak.

Kako se zvao Crni mačak? Pluton

Čovjek se počeo opijati u sredini djela.

Cilj preporoda: omogućiti školovanje svima i svakome.

Zašto su Razgovori najprodavanija knjiga?

Pisana su turskim jezikom, kajkavskim narječjem.

Zašto Kačić piše o povijesti? Želi se približiti Dalmaciji. Djelo je namijenjeno puku koji

ne zna talijanski i španjolski.

Biser sa vjeronauka

Profesorica: „Gdje je Damask?“

Učenik: „U Danskoj!?“


31

Intervju Dvoje cijenjenih kolega, profesorica hrvatskog jezika Marija Ocvirek, i profesor fizike Branko Bago, koji su gotovo čitav radni vijek proveli u SŠ Konjščina, krajem ove školske godine odlaze u zasluženu mirovinu. Pročitajte što su rekli novinarima Konjića. Marija Ocvirek

1. Koji ste fakultet završili i kada?

Završila sam Filozofski fakultet u Zagrebu, studij jugoslavenskih jezika i književnosti te ruski jezik. 2. Koliko dugo radite u školstvu?

U prosvjeti radim 37 godina i to, uporno i tvrdoglavo, samo u ovoj školi. Počela sam raditi kao apsolvent još u Crkvenom Selu, a od 1977. neprekidno radim u ovoj novoj zgradi. 3. Volite li svoj posao? Koliko su se tijekom vašeg staža mijenjala djeca, a koliko sustav obrazovanja? Bilo je nekoliko promjena sustava obrazovanja. To je dugo razdoblje, a obrazovni sustav mora pratiti promjene u životu i društvu. Djeca su uvijek djeca, ali ona se ipak mijenjaju s obzirom na okolnosti u kojima žive, odgajana su, a i s obzirom na suvremene tehnologije koje su im dostupne. Naš posao je lijep, ja sam ga odabrala i radim ga s ljubavlju. Ponekad me zasmeta nezainteresiranost učenika i neodgovoran odnos prema sebi. Propuštaju priliku učiniti za sebe, za svoju budućnost, ono što im sada lako ide, naučiti što više. A prilika brzo prođe.

4. Koje je vaše najljepše sjećanje u radu s djecom? Sjećanja ima mnogo, pamtim samo lijepe događaje. Svaka je generacija posebna. Najdraže mi je kad u očima učenika vidim bljesak razumijevanja onoga o čemu govorim, iskru znatiželje. Vesele me ponovni susreti s bivšim učenicima i njihove uspomene vezane uz školu.

5. Da li se od rada u školi može pristojno živjeti? Što je pristojan život? U materijalnom smislu prosvjetni radnici su uvijek zaostajali u odnosu na jednako školovane ljude u društvu. Nitko se od nas nije obogatio, u prosvjetu se ne ide radi velike plaće. Što se ugleda profesije u društvu tiče, tu stvari ne stoje dobro. Čini mi se kako u novije doba mnogi misle da naš posao znaju bolje od nas. Ali takav je stav prema obrazovanim ljudima danas čest. U svakom drugom pogledu naš je posao odgovoran, zahtjevan i lijep. Ispunjava me zadovoljstvom što nakon završetka školovanja susrećem svoje bivše učenike kao zrele, odgovorne i uspješne mlade ljude. Tada vidim rezultat svojih nastojanja.

6. Koja je vaša omiljena lektira? Koju lektiru najviše volite obrađivati s djecom? Knjige sam zavoljela još u djetinjstvu, u mojoj se obitelji oduvijek čitalo. Kasnije sam, u osnovnoj i srednjoj školi, imala izvrsne profesorice književnosti. Iz djetinjstva nosim sjećanje na „Heidi“ Johanne Spyri. Čitam, koliko mi vrijeme dopušta, od beletristike do publicistike, sve do čega dođem. Upravo me oduševljava knjiga putopisa Nives Opačić „Pod Velikim medvjedom“. U školskoj lektiri sve više volim poeziju. Pri svakom ponovnom čitanju nekog djela otkrivam nešto novo.

7. Možete li izdvojiti neku generaciju učenika koja je po nečemu bila posebna?


32

Svaka je generacija po nečemu posebna, drugačija. Zato je naš posao tako zanimljiv i zahtjevan. Sjećam se posebno onih kojima sam bila razrednica.

8. Dodajte na kraju još nešto što vas nisam pitala. Ovo je prilika da se osvrnem unatrag i „podvučem crtu“. Rad u prosvjeti je odgovoran i težak. Treba mladima prenijeti ljubav prema učenju, interes za novo, oblikovati njihov sustav vrijednosti, pozitivne navike. Kad sam se kao profesor ili razrednik opraštala s nekom generacijom učenika rekla bih im neka žive tako da svakog jutra mogu bez oklijevanja pogledati sami sebe u oči. Tako nastojim i sama živjeti.

Tajana Jakopović Branko Bago

1. Gdje ste rođeni, gdje ste pohađali osnovnu i srednju školu? Rođen sam u Posušju u zapadnoj Hercegovini 18.11.1947. Osnovnu školu završio sam u Posušju, a u Mostaru sam završio gimnaziju „Aleksa Šantić“.

2. Koji ste fakultet završili i kada? Završio sam Prirodoslovno-matematički fakultet u Sarajevu 1975.

3. Koliko dugo radite u školstvu? U školstvu radim 39 godina.

4. Da li volite svoj posao? Svakako, da ne volim davno bih otišao iz prosvjete.

5. Koliko su se tijekom vašeg staža mijenjala djeca, a koliko sustav obrazovanja? Sve se mijenja tijekom vremena (Panta rei). Za sve je odgovoran sustav. Pametna djeca (đaci) su jednako gusto posijani.

6. Koje je vaše najljepše sjećanje u radu s djecom? Sva su sjećanja lijepa, ali izdvojio bih rad u gimnaziji na početku karijere.

7. Da li se može pristojno živjeti od rada u školi? Samo živjeti, ali ne pristojno. Na sramotu našeg društva. Pristojnije se živjelo u prošlosti.

8. Koji dio znanja-cjeline najradije predajete? U fizici se ne može ništa izdvojiti jer je sve jednako važno, ipak atomska fizika i astronomija su „in“.

9. Možete li izdvojiti neku generaciju učenika koja je po nečemu posebna i ostala vam u posebnom sjećanju?

Matematičko-informatička generacija iz 1988. 10. Da li ste kao dijete voljeli istraživati nepoznato?

Stalno sam nešto gradio, prvi uspješan uređaj bio je radio detektor u 7. razredu OŠ. 11. Imate li hobi?

Astronomija i vrtlarenje za dušu. 12. Čime se mislite baviti u mirovini?

Nekim od hobija, a njih ima puno - od elektronike do vrtlarenja.

Nikola Fulir, 4.B


33

Oproštaj od školskog banda Mi, članovi školskog banda smo maturanti i odlazimo iz škole. Mi smo: Tin Androić - gitara, vokal; Nikola Fulir - bubnjevi, bariton, vokal; Matija Tomašković - klavijature; Marko Vrabec - harmonika. Uveseljavali smo uzvanike na nekoliko priredbi u školi. Pomoć i

vođenje pružala nam je prof. Maja Zagorec. 21. prosinca 2012. nastupali smo na priredbi za završetak polugodišta kada smo za nastavnike škole i one u mirovini, odsvirali i otpjevali „Oko jedne hiže“, „Dobro mi došel prijatel“, „Fala“ i „Maricu“. Nakon službene priredbe, pozvani smo na zakusku, a nakon nje nastavili smo svirati zagorske popevke i tako napravili veseli, domaći

„štimung“ uz pjesmu i ples. 28. lipnja 2013. nastupat ćemo na završnoj priredbi prigodom podjela završnih svjedodžbi. Nadamo se da će neka buduća generacija nastaviti tradiciju školskog banda.

Nikola Fulir, 4.B

Na kraju srednje škole

Kako se bliži završetak srednje škole sve se više

prisjećam dana kada sam ju započeo. Bilo je

jako zanimljivo upoznavati novu školu, profesore

i učenike.

Ostalo je još oko mjesec dana do završetka

nastave za maturante. Svi su jako nestrpljivi i

žele da što prije i ti posljednji dani prođu. No meni nije tako. Nedostajat će mi ti školski dani i

ljudi koji idu sa mnom u razred. Neke možda više nikad neću vidjeti. Na početku sam mislio

da te tri godine neće tako brzo završiti. Još se prisjećam upisa. Upisao sam se u zanimanje

strojobravar. U protekle tri godine je bilo jako zanimljivo i poučno. Mnogo sam naučio i u školi

i na praktičnoj nastavi. Sada dovršavam završni rad i polako

se pripremam za završni ispit. Nadam se da ću te sve obaveze

uspjeti uspješno riješiti.

Nadam se i da ću nakon škole uspjeti pronaći posao. U školi

mi je bilo jako lijepo i volio bih da traje još barem godinu dana.

Pomogla mi je da se uozbiljim i steknem bolje radne navike.

Ivan Šiltić, 3.d

čenika i djelatnika srednje škole konjš čina Školska godina...

Documents