Nermin Sarajli}

10�

Engrame∗

Bri{u}i potpis pisca,

smrt ustanovljuje istinu djela, koja je zagonetka.

Roland Barthes

Ideološki ulaga~i u bolest� valjalo bi da ra~unaju s tim da se ona prelijeva u kaskadama natrag. Ne ulijeva se u umjetnost. Niti joj ova štogod, sirota

nesolventna duguje. Uprkos književno-teoretskim strvinarenjima po njoj. Između ~istote neba i praznog papira, neba i platna, neba i muka, sve, preusko sve, tijesno sve, oduvijek je neljudsko i svaki stvaralac je progonjen kao zvijer. Utje~e se ~emu stigne i umije. Država, ime pod kojim egzistira komotno monstruoznost neće oklijevati da ~im oguli žive, prione na ekshumaciju mrtvih, da im poskida dragocjenosti i tako naplati ležarinu. Stoga nije zgoreg krepa/va/ti s petparcem, lipsati s grošem. Nek se bagri nađe da im ne bi šta još suludije i okrutnije sinulo u kompost od mozga. I bez brige, hoće sigurno.

∗ Tekst je pokušaj utaženja izazova na izvoru inspirativnih refleksija Mixed Media Bore Ćosića

� Slotedijkovo zapažanje o dogmama teorijeSlotedijkovo zapažanje o dogmama teorije fast aestethics uglavnom je programski, zdravo za gotovo,

preuzeto u smislu operativnih na~ela. Poslušajmo: ”Naravno da se istinito ne može iznuditi samo patosom…tako stižemo do druge refleksije koja neće napasti samorefleksiju moderne, nego će gledati da objasni njene slijepe mrlje, hipoteke i patologije… radi zaoštravanja problema nabrajam: prvo, dogmatika inovacije, drugo, vladavina interpretatora, treće hermeneuti~ki moralizam i ~etvrto, esteticisti~ko izrabljivanje psihoze...Filozofski teret je ono što teoriji estetike, naro~ito kod poznog Heideggera, a još više kod njegovog kontrahenta Adorna daje o~ajni~ku crtu.” Kopernikanska mobilizacija i ptolomejsko razoru`anje, ogled iz estetike Bratstvo- Jedinstvo, Novi Sad 1988, str. 27 i 29, prijevod s njema~kog Zlatko Krasni

Zeni~ke sveske

10�

Adorno veli: Bolest zdravih mo`e se dijagnosticirati jedino objektivno, na nesrazmjeri njihovog vođenja `ivota i mogu}e umnog određenja njihovog `ivota. Ali trag bolesti se ipak odaje: oni izgledaju kao da im je ko`a presvu~ena jednim redovno pregledavanim osipom koji bi im slu`io za mimikriju sa anorganskim. Nedostaje malo, i one koji se iscrpljuju u dokazu svoje ~ile `ivotnosti i zadrigle snage, moglo bi se smatrati za preparirane le{eve kojima se uskra}uje vijest o njihovoj ne sasvim potpunoj smrti samo iz politi~kih obzira prema stanovni{tvu. Na temelju vladaju}eg zdravlja le`i smrt. E, sad ko bi da insistira na slavodobitnom pojednostavljenju istog uvida tipa Carpenterovih efekata iz Oni `ive neka mu to ide na domaćinstvo dušebrižništva o komunikaciji. Jeftina oftamološka rješenja ne otkupljuju ništa pod milim bogom, pošto se udvaraju upravo onom što bi da raskrinkaju. Prodaju svjednako i obećavajuće dioptrije s istim šarmom i poletom kao i sljepilo koje jeste suplement naizmjeni~ne, uzšetane potrebe i zadovoljstva, nikad smiraja za fetišiziranu lakomost i namirenost. Mislilac, nipošto i nikada od ‘prilike do prilike’, izri~e malo dalje i malo dublje: No, neutje{na je misao da naspram bolesti normalnog ne stoji bez daljnjeg, recimo, zdravlje bolesnog, nego da ono naj~e{}e predstavlja samo shemu iste nesre}e na drugi na~in.

� � �

Znanstveno-tehnološki trijumf volje jam~i dugoo~ekivani susret analno-vaginalnog gr~a i osovljene surlice. Bez straha od posljedica mogu se posvetiti i predati tom sladostrasnom i hipnoti~kom najavljenom derviškom plesu i flamencu unutar koitusa intersubjektiviteta. Jecajima, srsima protreseni, uzdasima, lascivnim artikulacijama-molitvama kojima na oznojenima sahranama ispraćaju male smrti. Kako li je tek kod poslovnih orgazama raskošan vokabular dok grabe potvrde vadeći bijedi preostalu mast, najsretniji kad razdrijemaju korektnu zavist. U dlaku takav voluntarizam prati ljudsko tijelo, all inclusive, u stopu, ina~e remek-djelo, turisti~ku atrakciju i destinaciju dodira, hram bezdušnosti, promašene i neodgovorne društvenosti. Višak znatiželje, nekontrolirano razdražene, može se nadati kojekakvim ~udima. Doznaće profani ‘don Juani saznanja’ iz negdje neoprezno ispuštene sline, sperme, kapljice krvi, vlasi, relikvije prolaznosti, sve o sklonostima, nastranostima, podvizima i pustolovinama jednog Goethea, Casanove, Cervantesa. Rekonstruiraće se boja glasa neimarima beskorisnog, dostojnih udivljenja, pa će se nagnati da nam uprili~e probranim fragmentom iz sopstvene zaostavštine momenat, seansu sugestivnog ~itanja. Predstaviće

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

110

se podmlatku o~ito naćuljenom da uhvati zasvagda propušteno. Želja sa istim simptomima ushita malaksava u navici bez kraja. Postajemo upućeniji u komoditet beznadnosti. Sposobni udaviti se, oblokani i nacereni, u plitkostima fermentirane materijalnosti. Kiš ne skriva, pozivajući se na Miloša \urića, kamo se otkotrljao uzvišeni mitem o Prometeju: Blje{tava vizija preobrazila se u sumornu refleksiju. Osionost bulazni o zvijezdama doduše, ali glava je nepopravljivo pojeftinila. I ispraznila da zaprima ne~uvenim kapacitetom koještarije.

Kod Carpentera protagonist, glavni junak, sad već onog doba, 1988., nosi indikativno ime – John Nada (španj. – ništa). Pored toga zna~enja, Žižek potencira i drugo – proleter, i rubno ironijski krsti to fikcionalno kriti~ko nadijevanje holivudskom ljevicom, jedva primijetno namigujući njenoj neutoljivoj gladi, njenom hibrisu, mlitavo izvedenom za simplificiranim rekvizitom manihejskog saznanja. Recimo to otvorenije, bez melodi~nosti i takta za blagonaklono tuma~enje, dakle, prije – lumpenpropeler – pošto pokreće shematiziranu strku prepoznavanja i naganjanja bad i good guys na matrici serijskog fabriciranja snova. Dokle smo odista upleteni u ideološke kuR~ine i trice i kamo sa otkrićem pau~ine. Oboružani pronicljivošću, napokon progledali – gdje raspukli vidik oro~iti. Margina zna da oni i te kako bogme dobro `ive – skeleti i fizionomije zaposjednuti od monstruma – aliena, to je kompenzacioni fantazam margine koja na stvari vapi i puca od zdrava uvida, zavisti k’o drijen, koja obnavlja, snatri, nadaleko natrag, onako usput, sve do Krista, zapomaže smjesta Peto evanđelje, podzemno i pravedno. Stoga je i Michelangelo jednim crtežom ‘glorificirao’ Krista iscjeliteljskim, utješnim, revoltnim, baš kao što je i slovena~ki filozof iznašao o/pravdanje o pou~nom art-poslanstvu u subverzivnom digitusu impudicusu – srednjem prstu ideološkoj represiji. Ne oklijevajući pritom. Vjerovatno os/l/ovljen mnoštvom signala apokrifne povijesti ideja, da rodona~elnika hrišćanstva primakne izazovnoj alternaciji – Luciferu, da Ga kadrira kao “neobi~no bliska palom anđelu”. Radi toga je i napustio tesarsku radionicu svog oca i tihe obronke �alileje. Sve zarad margine zaglibljene u banalnom, okovane konvencijom, inertne većine, ina~e pitomih i krotkih domaćina svakoj virozi interesnog.

Puno radikalniji poduhvat zbog ~asne neobaveznosti famozne poruke i neumoljive crnohumorne auto-kritike u~inio je to cartoon lik – Gustav – u jednoj epizodi s nao~alama koje otvaraju i nude sasma drugu perspektivu. Ali ovdje bez zaštite, nago se, osim što se u galgen-trzaju ukazuje, također ogoljeno i odrpani izlaže nezadovoljnom tuđem pogledu i više nikad ne umi~e tom vidokrugu, toj vizuri,

Zeni~ke sveske

111

jedanput patentiranoj, cjepidla~koj: Pakao, to su drugi! Formula egzistencijalnog rovarenja, ozloglašena žilavom prisutnošću, iš~eprkaće sama sebe kao mamac, dobrano zaba~ena i poba~ena u onom mutnom interakcije, u turobnom intersubjektiviteta. Možda umjetnost od ~asa otkad smo iskipovani rođenjem u bešćutni svijet i ne ~ini ništa sublimnije, no da vida i liže rane od poretka pred ~ijim bedemima smo bespomoćni, uklju~iv i to da blaži opori “tragi~ni ukus kona~nosti” kad se ovaj jedanput već useli. Je li baš svaki otpor, i onaj najsramežljiviji, skanjujući, dobro došao, iskrslo ~udi, za pozdravit samo stoga što pristiže iskosa, s lijeva, zguren, kao puzajuće amortizirajuće negodovanje pred neizbježan sudar sa lavinom, plimom, bujicom, izobiljem konzumerizma. Da li samo zato ima pokriće i preporuku? Surferski adrenalin lu~imo bez obzira na dostupnost, odnosno blizinu fascinantnih talasa neoliberalizma, makar samo voajerski slinili. Celuloidni promašaj je tek zablistao paradoksom kad su ga se dograbile TV-kuće i tranžirale skupa s infantilnom buntovnom intencijom, koja, po Žižeku, mada žutokljuna, izaziva glavobolju od onog što otriježnjena ugleda. Epizoda, nije više do apstinencijalni intermeco posred oblokanosti kapital-maliganima.

� � �

Giljotina majstora klavirkorda Tobiasa Schmita iz vremena slavne revolucije iz 1792., elektri~na stolica zubara Alfreda Soutwicka, malo kasnije dizajnirana, i Von Braunov inžinjerski genij na V-seriji raketa nagone nas da ne dvojimo o efikasnosti i upotrebljivosti tih blagodeti koje su nam namrli, upravo kao što nas tjeraju da deponujemo nedoumice i rezerve u smolu podsvjesnog našeg tvrdokorna stanovišta o smislu smrtne kazne i dobrobitima rata. Niti se usrećeni prijeko potrebnim proizvodima raspitujemo ko je od njihovih tvoraca bio škrtac, ženskar, lažac, naprasit.� Ne vršljamo ni po biografijama demiurga znatno nižeg rasta. Pogotovu macho-šeširdžije, ina~e poslovi~na zabadala, koje može krasiti i kakvo šareno pero popustljivosti prema feminizmu, one koji se nisu odbili od sise, apsolutno se ne ti~e izumiteljica grudnjaka, Heminie Cadoll, pošto im košarice ionako samo usporavaju pristup so~nim breskvicama, dinjicama. Isto vrijedi i za pronalaza~e prakti~nog izbavljenja iz neprilika,

� Mislilac koji je temeljito pretresao svakovrsne arhive vrlo je decidan, kako i prili~i Mislilac koji je temeljito pretresao svakovrsne arhive vrlo je decidan, kako i prili~iMislilac koji je temeljito pretresao svakovrsne arhive vrlo je decidan, kako i prili~i pohvali

nedosljednosti: “Više njih, poput mene nesumnjivo, pišu da više ne bi imali lice. Ne pitajte me ko sam i ne recite mi da ostanem isti: to je moral li~nih podataka, i on važi za naše isprave. Ali neka nam ostavi slobodu kada je rije~ o pisanju”. M. Foucault, Arheologija znanja, Plato, Beograd 1988., str 22., prev. Mladen Kozomara.

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

112

jednokratnih uložaka, s kraja devetnaestog vijeka. Allways contra! Ni Bayer se ne bi proveo bolje. Također nije bitno ni to što je Truman Capote gay! E, da li baš? Ne bi se zakleli, ali eto, njegovo zanimanje za Hladnokrvno višestruko ubistvo u Kansasu izdržalo je mlije~njake vremena. No je li iste sudbine Hamsunovo djelo, imuno na njegova ljubavna pisma Hitleru? Obzirom da je nobelovcu od sugrađana rezidencijalna kula od slonova~e po svršetku rata zasuta Blagoslovima zemlje i Misterijama, ne bi se baš olako, zdravo za gotovo, tvrdio pazar, ionako sumnjive stalno i iznova pRokušavane destilacije ethosa od mimezisa.� Speer je svoja zdanja odležao, Furthwãngler otpatio dirigiranje, a Walter Lemcke izvajao kajanje....

To što je Goldmann pritegao Pascala opkladivši se da će jansenisti~ki senzibilitet izvesti na ~istac presudnosti, Barthes Racinea, Sartre doživio neuspjeh uhvativši za gušu Baudelairea, još uvijek nam šapuće štošta neuralgi~no, a što je odgurnuto i zanemareno, adaktirano prašini, o dubini i ja~ini prava i slobode na zastranjenje, kao što i povijesnim kontekstom prije interferencije sa djelom, njegov u~inak, vrijednost, doseg, kolorira znatno zagasitijim tonovima. Jedino fanatici uz puritanske uspavanke trpaju umjetnike u prokrustovsku postelju. Probavaju im pretijesne sveta~ke oreole natući na odoka procijenjenu glavu, luda~ke košulje također, dok njihovi pandani amnestiraju prekomotno velikodušno izdajući licence miljenicima da smiju kvarnošću zapanjiti vraga, glavom i bradom. I nije malo nepopustljivo utaborenih, ni jednih ni drugih. Ono što pak plaši, doduše u rezervatima gdje umjetnost još nije uramljena razbibrigom, jeste to da zlatna sredina, ako takvo što podatno postoji, iskiše u neznanju aficiranost izgovorima i kompromiserstvom proisteklim s polova tih krajnosti. Za~in tog straha spravlja uvriježena, zaprimljena, ukorijenjena skoro, njegovana građanska dezorijentiranost. Možda se brodolomnicima dominirajuća utvara ich-forme da zapaziti i kao vješto splavarenje maticom normalnosti.

Mailerovi �oli i mrtvi nikom neće svući uniformu, izvjesno sasma, serpentine dezerterstva i pacifizma koje vode na gore ili nadolje, valja iskapati drugdje. Ćutanje mora neće nikom izbiti iz šaka namirnice kolaboracije. Apsurdne situacije iš~ile koliko god da se puta napipavale kvrge na tjemenu vjerodostojnog drugog.

� Nietzsche za genealogiju nepopravljivih iskrivljenja u Nietzsche za genealogiju nepopravljivih iskrivljenja u Volji za mo} ne okoliši: “Poslije radosne vijesti

odmah je stigla najgora od svih: vijest svetoga Pavla. Sveti Pavle je otjelotvorenje tipa suprotnog radosnom vjesniku, genije mržnje, sa vizijom mržnje, sa neumoljivom logikom mržnje. [ta sve ovaj dizangelista nije žrtvovao mržnji! Prije svega, Spasitelja: on ga je razapeo na svoj krst”.

Zeni~ke sveske

113

Fikcionalno raskriveni kurvaluci nama uživateljima, slušateljima, ~itateljima i gledateljima, ne poti~u, ne olakšavaju, ne blagosiljaju, sau~esništvo sa stvarnim, ali, ne klevećimo, ni ne odvraćaju od njih, međutim, tu i tamo, usadimo elokventnu navadu da im tepamo kao nepodopštinama, da ih timarimo kao rasne, da ih prakticiramo kao ispusne ventile. Budući mudrija, neutjecajna i nimalo autoritativna umjetnost, ako ne u najboljem izdanju, ona za masovnu potrošnju ipak, za razliku od religije, ne oslanja se na magnet instant-oproštaja, nego na srodnost katarze i klistira pri otresanju nagomilanih frustriranosti. Oporavlja, a ne ~ini spokojnim. Suo~ava, ne odrješuje. Ne filuje osiono poniznošću, reanimira dostojanstvo. Ne uslišuje, već traži da se s njom prekora~e predrasude i tabui. Ništa uporedivo s njom, izuzev filozofije, ne pretresa, ne sumnja i ne propituje tako i toliko bespoštedno vlastiti smisao i zna~enje. Nju zbiljski ~eše infernalno do krvi, ne koketira s njim. Na svaku sekvencu Seidlova Jesus, du weisst! gdje brzopleto zaigra prezir spram potresne zapuštenosti prekriženih ljudi, doslovno, p.e., zatitra rezignirana idiosinkrati~nost u leden smiješak, odmah uslijedi agonalno pokajanje koje protrese uljuljkanu savjest sijevajući bolom. Art-evangelista Saramago pristupa isto. S druge pak strane, odvajkada, u duhu viteškog revanšizma, padaju javne anateme, naro~ito, otkad je ugašen, barem formalno, Index, prokleto ~uven po istan~anosti i nepogrešivosti osude i zabrane, Index koji je mutirao i pritajeno nagriza, dabome ekumenski valjano i daleko izvan svoje jurisdikcije. Analoški nizovi zavode na konvergentnim ta~kama: hodo~ašće, poslanstvo, kler, poruka, rituali, pastva, sekte, jezik. E tu na kraju, gdje je najo~itija veza, i nastupa rez, stavljajući prethodnice u zagrade – škole i izme, ceremonije, publiku, hijerarhije. Kod jedne se alegorije, metafori~nost, simboli izraza sklup~ali poslušno, odmaraju, da bi noseće kontroverze dogmi simultano prevele u naloge i sugestije koji vrijeđaju, još od Voltairea, zdrav razum. Druga, pak, jezi~ki medijum njim samim oslobađa naslaga zatrovanosti mitemima. Prva koncesionira istinu, druga je povjerena ljepoti. Religija prizemna, iz suterena odveć mundanog preupućeno razmetljivo obećava onostrano,� umjetnost tuzemna, s obe noge ogrezla, naprotiv odljepljuje, na ~as izvla~i iz kala, inscenira levitaciju, dešifrirajući

� Krupan propust bio bi ne navesti sarkasti~an komentar hrvatskog književnika Ante Tomića o “voljenom Krupan propust bio bi ne navesti sarkasti~an komentar hrvatskog književnika Ante Tomića o “voljenom

i nikad prežaljenom suprugu, ocu, djedu, masovnom ubici” iz Jasenovca, Dinki [akiću, kog je poletni svećenik, dominikanac Vjekoslav Lasić, domoljubno kršćanski otpratio i besramno preporu~io Bogu, što je ovaj kao upravnik logora, valjda marljivo i zaradio, preduhitrivši Boga, nožem pri~estio i poslao u smrt hiljade logoraša, ‘otprilike’ koliko, apostrofira neuvijeno Tomić, broji današnji Zadar. Tek jedan iz eskadrile bespilotnih budala, odmahuju mnogi, ali dovoljno indiskretan po kontrolu leta nikad uistinu opozvanih indulgencija.

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

114

anticipira. Religija se ne libi lobirati pri dodjeli vje~nih destinacija, raja i pakla, umjetnost ih naprotiv nepodmitljivo detektira kao privremena boravišta, onako brechtovski satiri~no, a propos raspodjele ovozemaljskih dobara, a koju crkva parcelizira miropomazujući. Zaru~ene s ~ulnim i duhovnim, jedna propovijeda s/trpljenje, druga strpljivo pripovijeda. Vrline i poroci su ispreturani odricanjem, utjehama i užicima kod obe u toj mjeri da se isklju~ivo legitimiraju zabranom i prekora~enjem. I kona~no, nepremostivi jaz: jedna prigušuje heteronomiju svijeta predstavljajući je kao usud i providnost, druga rasvjetljava kao laž i beznađe.

� � �

S koje god strane prilazili i premjeravali razo~arano konstatujući kako je recepcija umjetni~kih djela obogaljena, zasićeno ušećerena, do daske, koja više ništa ne zna~i, trivijalizirana, izrovarena, uzduž i poprijeko trashom, nema zebnje, nećemo promašiti ni prenagliti, ni pretjerati. Zbunjuje samo što art-misionari, polakomljeni na estradu danonoćno uhode, prisluškuju, opipavaju, grickaju i njuše taj u plitkosti i niskosti zadrijemali publikum. I uglavnom joj se osvećuje to od agenata obećane, ocinkarene, famozne ciljane populacije pod još zlosretnijim terminom narod, prema kojoj se ravnaju udvorni~ki. To kreditirano prihvatanje ide uz enormno visoke kamate. Pošto vajni narod do srži posrće, uredno svari, na tenane odštuca i ~edno podrigne odobravanjem, ubrzo i aminuje, i zape~ati te uradke so~nim palana~kim precizno ubita~nim izrazom kao one koji su “isprnjavili”. Uveli, dakle, iskopnili, izblijedili. Povijest katalogizira propale ubogarske opomene, kao bajata jezgra pljesnivi i ubuđavili ispod krckanju podložne razvikane koštunjavosti. Žalosno, sarkazam tu zaokreće, nema što ugristi. Ipak, i kad lipšu od bjesomu~ne muže, strvine nađu svoje sladokusce.

[to bi uopće valjalo da zna~i patos katastarskog vlasništva na Bosnu kad se preporu~uje obred pranja nogu prije no što se u nju kro~i. Fino li se ritual prokrijum~ario i protegao. I kako se moždanim vijugama tako bezo~no šara zastrtost ćilimom. S kakvih mentalnih razboja se providno tkaju ti perzijaneri. Nisu ~ak ni folklorne sa sijela i prela “aštonomtizašto” vrijedne retori~ke gonetalice-pitalice. Sama su svoja travestija. Nesumnjiv, inkantaciji uz nos, ruh ipak nije! Izbija veoma i više no slikovito, indikativno kako se od autora Ugursuza postaje ugursuz od autora. I ra~una na svoj suplement.Tamo daleko, odmah prijeko

Zeni~ke sveske

115

tarabe, u komšiluku ima šta, da mu jošte koješta re~e jedan ~o’ek! O ćeranju!� Dok ocila leđima zgrušana ne zauzmu u pseudo-eugeni~kom provizoriju kodna mjesta, odslovkaju ACTG farsi~noj ontološko-metafizi~koj etnomonumentalnosti knap-futrolice – soške. Tu je zajam~ena interferencija suludih frekventnih damaranja vulgarno-populisti~kog. U stopu ih prati nakreveljenost konfesionalnih vodi~a pre~icama prepredenosti, do tobož jednog boga, a na stvari, jednom za svagda, bigotizmom bagatelno uniženog. ^itamo je, udišemo zagušljivu klauneriju posvećenja i spasenja u prolazu sa jumbo-plakata: Mo{us Pejgamberov. Naredni stadij je za o~ekivati od te autizmom iluminirane bagre da se dosjeti i after shave i 24-hour deo porcija pobožnosti. Ili će obraćanje preći sa nozdrva tegleći u obor za klempave uši, od naćuljenosti, vabiti iskola~ene, mamiti izbuljene o~i od netremi~nog iš~ekivanja ~uda, kako hoće i upravlja tankoćutno spržen mizantropijom jezik, ili pak u agonalnom hropcu stegnuti iskupljujućim zagrljajima s nekadašnjim, odjedanput tobe banulim, otpadnicima, sad braćom, ashabima.

S izvidni~ki kratkovidih ~ardaka, leprozne svježine divanhana - zadrtosti, mansardi mizantropije, vrebaju se šupljine zatucanosti i pukotine naive, te netom filigranskom pedanterijom usađuju megalomanski ~ipovi, virtualno drago kamenje nazi-blaga samodovoljnosti. Rastu naporedo saplemenici odovud i uljezi odonud. Kod odovuda vrline kaliraju u superlativima, a kod odonuda maHAne oplemenjujuće pupaju i cvjetaju. Ni ne trepne darovitost kad slavodobitno umijeće izmetne u lijevak pitke perfidije iracionalnog i retrogradnog. Baš kao što ih slijepo slijedi bulumenta epigonskih škrabala i piskarala svakojakih sorti krvopijavica, ambijentom i klimom prerušenih i promoviranih u referentne i neprikosnovene veli~ine, a sve za volju i ljubav kolektivizma protraćenosti. Smožden ethos dokusuruje i zatrpava eufori~ni trans rulje. Besmrtnim, ili bar s izgledima na

� Shizoidni paranoik i paranoidni shizofrenik trampe dijagnoze: je’n pr’ne, parnjak mu opovrne. Fanovi Shizoidni paranoik i paranoidni shizofrenik trampe dijagnoze: je’n pr’ne, parnjak mu opovrne. Fanovi

i epigoni, dobro natociljani, oponašaju gestove mu~nog zbližavanja. Ekshumiranim patološkim detaljem prvi bard alopatski lije~i sunarodnjake otiskujući ih nizvodno od razuma. Pasionirano dolmi resentimanom pronašavši u rasporenom ~etniku po imenu Sofronije vodeni~ni žrvanj duše koji pokreću muslimanske suze. Znano je da se može spasti s konja na magarca, ali kuku-lele, s vuka manitoga na kera još se ne viđe dosle. Izvanredno pobrkana njuha za sardoni~nu razliku Ljubiše Ristića ko odtrpava, a ko zatrpava kosti, ošugani ker se ćera i naganja sveudilj sa vlastitim repom. O/bijesno! Odgrize li ga opusom obmanuo je evolucionu etapu nepomi~no zasoptalo zastalu. Trijumviratu tragi~ne glume gluhih telefona nedostaje treći. Nalazimo hronisterika tamo gdje tra~ s klju~em i fuka i kara, da sve pršti, svoju drolju i svog makroa i stapa u ocvalu Fukaru. Trijumvirat utjelovljuju dežurajući tutori šovinisti~kog prosvjećivanja perverzijom. I bilo bi krajnje nesuvislo potkrepljivati ih i letimi~nim nakaznim izvodima spisateljskih pikanterija hranjivih preko glave, pravo govoreći, bilo bi to kao da smo uzeli tri brisa sa metastaziranog ~uda, debelog crijeva nacionalnih korpusa.

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

116

uskrsnuće, nadaje im se doktrinarno programatska sjetva kako svijet o/p/staje na ćosavoj stravi. Izvrnimo Rilkeov uvid o “ljepoti kao jednom od posljednjih velova na licu Užasa”: ni jedan, ma kako gusto vezen zar, neće zastrti horror dozvanog nali~ja ~ovje~nosti koji su prouzro~ili ovi satrapi lažno zavjetovanim muzama. A upravo tu se izležava jedna od najtraumati~nijih napasti estetskog. Naime, svako posredovanje pakla presvla~i ga filmom gorke probavljivosti ili adornovski kazano, govor o zlo~inu je već bajka o njemu.�

� � �

Promiskuitetne karaktere, prostituiranju, manje-više otmjenom, u ime viših ciljeva zapovijeda, između ostalog, letristi~ki zanat. I bez tog zova u gotovo svakom odvija se dramati~no rvanje s bestijalnim nanosima i nasljeđem, barem koliko se pod nokte zavu~e prljavo samoživog. Niko nije imun, negostoprimljiv, nepropusan na gniježđenje amoralnog. Međutim, postoji ili se uspostavlja, kako kod koga, klizni klimavi prag neprekora~ivog. Svaki onaj koji se iz bolesne znatiželje nadnosi nad tuđe posrtanje i poniženje pravcati je prekoookeanski gad. I nema tog remorkera koji će tu, na vlastitu drob nasukanu mrcinu, otegliti na pu~inu spokojne savjesnosti. Neka se niko ne usudi izlanuti, prozboriti da nije imao prilike na svojoj koži osjetiti ili bar izbliza osmotriti posjekotine koje nanose te ~akijice, satare, katane, škare, skakavci, bradve, testere, šiljci, noktarice, zabasale kao alati, instrumenti, u ruke personaliziranih destruktivnih ideologema. Ina~e u abuzenze, presvetu vodicu posmo~eni kao bogom dani kulturnjaci. Kletve, ironijski kamuflirane ili ne, o olupinama i strašilima samo ih dodatno razdražuju i nahuškavaju. ^ak bi se reklo: što je provincijalna razina na kojoj vitlaju i kose niža, to su zloćudniji i ubojitiji. Jedan takav književni duet poznajem. Prvi iz tog dvojca što osmijehom recenzira nalikuje vodoravno položenoj, ~ekinjama obrasloj vagini ženke tapira. Na sve se isprazno zagonetno cereka, iz naobla~ene malodušnosti ~up/k/a dušebrižni~ki gest da

� Evo kako polifonom cinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu Evo kako polifonom cinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevuEvo kako polifonom cinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu kako polifonom cinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevukako polifonom cinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu polifonom cinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevupolifonom cinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu cinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevucinizmu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu i kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevui kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu kakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevukakofoni~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu~noj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevunoj mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu mizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevumizantropiji odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu odgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevuodgovara Josif Brodski u izvanrednom prepjevu Josif Brodski u izvanrednom prepjevuJosif Brodski u izvanrednom prepjevu Brodski u izvanrednom prepjevuBrodski u izvanrednom prepjevu u izvanrednom prepjevuu izvanrednom prepjevu izvanrednom prepjevuizvanrednom prepjevu prepjevuprepjevu

Luke Paljetka: Dok navijate sat, dok cugu, / Ljuštite ili pušite pljugu, / Dok namještate kravatu, gle-Raja mre. /: Dok navijate sat, dok cugu, / Ljuštite ili pušite pljugu, / Dok namještate kravatu, gle-Raja mre. / U gradovima što smiješno ime / Imaju, što se ruše i dime / I ne znajući što ih tre- / Raja mre. / U varošicama za koje / I ne znate, velikim stog’ što je / Tu teško i kriknut i zbogom reć’ sve- / Raja mre. / Raja mre dok vi apostole / Birate nove, iste škole / Bezdušne, itd. dotle, gle- / Raja mre. / Daleko tamo gdje ljubav vene / Za braću / susjede Slavene, / Gdje anđeli vaši ne lete, zar ne- / Raja mre. / Dok odluka se s odlukom gloži, / Kainov zakon-povijest loži / U peći ugalj od raje te / Koja mre. / Dok promatrate klub svoj mili, / Provjeravate ra~une,ili / Uspavljujete dijete u sne- / Raja mre. / Vrijeme što krvožednom rukom / Krvnike dijeli od žrtvi jednom Za one prve na sav će glas / proglasiti vas. 1994, Vijenac, Bosnia Tune, Bosanska melodija

Zeni~ke sveske

11�

neprikosnoveno na deponiji baštine razvrstava poćudno od suprotnog, propraćujući nezavidni zadatak uz grimasu ozlojeđenosti. Zbog obimnog posla. Kontrapunkt ađutant mu je spolovilo mužjaka žirafe u erekciji, ukrućen ushićeno prska uokolo na svakoj smotri nesporne produhovljenosti a što onaj prvi pRokaže. Ina~e, opušten je staložen, obješen, bezrezervno odan mlohavac gazdama kulturoloških previranja. Bestrzajne budale poput i ostalih mješina nacionalne nesanice ispaljuju tu i tamo plotune bolešljivog prdeža istrajne gordosti, tek toliko da nadriozbiljnim oglašavanjem draškaju na nemoguću komparaciju. I onda iznenada humoreskno zazvoni, naglašenije karikaturalno, Her Flick i Von Smallhausen, nepokolebljivi ~uvari i klju~ari, revni i budni carinici avlijanerskog Reicha.

Nesumnjivo takve i sli~ne spodobe nadahnule su cinizam da potrefi nerv izrugujući civilizacijsku privilegiranost paket-arnžmana o rijetko ~istoj guzici i pratećem prljavom obrazu. Istu turobnost sufliraju, doduše ne namjerno, higijeni~ari, skrvljen rod u prvom koljenu onom malopređašnjem peksin-dvojcu bez kormilara, manifestnim propovijedima o džinima i šejtanima kod Bošnjaka. Romanti~arski opskurantizam zavi~ajnog dovršava se i skon~ava, kako to redovno i biva, u regresiji krvi i tla. Sve što nije na trasi te putanje piromanski zbrinjava Farenheit 451 mržnje i odbijanja. Impetum cinizma hljeba i igara, revidiran glasi u novom ruhu i aranžmanu: ne znaju se hljeba najesti, ali ne odustaju od poklada.

� � �

Održavanje i rast svakovrsne moći svoje podanike egzistencijalno osiromašujući i magar~eći se s njima spetljava u nebulozna ~vorišta. I to nije sve! Tretman se provodi tako da ih postupno preobraća u izbezumljeno vruće mušterije ne~uvene manipulativne rabote. Umije li bilo kako umjetnost obeštetiti žgoljavu maštu izmrcvarenih antiglobalista i zdrobljenih pobunjenika? Onih o ~ijoj izgubljenoj i namu~enoj duši, zakoprcanoj brigom, Krolow ima razdirući ispraćajni gotov blues naslovljen Vrijeme je da se kre}e:

Vidi onog ~ovjeka kako zuri / još malo pa ga nema – krediti svi već vraćeni / duša mu se na put sprema. / Traži je pod stolom / ali nema sreće: Umoran je, ali šta će – vrijeme je da se kreće. / I duša njegova tada raširi krila mnogo – i niko, ni poznati pjesnik / pomoć mu tu nije mog’o.

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

11�

E, prije izdisanja, potonuća u mulj letargije, preostane zeitnota, lufta za klobu~ić prkosa, golicavom pri~om na revers ustupljenog novelisti~kog modeliranja. I ta lai~ka navedenost je prihvatljivija, nimalo skrnavljujuća, pogotovu ako bi se vjerno animirala, od svih pastiš-zahvata koji bi originalni nimbus djelca preina~io u obru~ oko pozamašna struka kakve fah - filistarske, blazirane ili mecenatske ba~ve gdje bi šašavi sadržaj uzrijevao do nektara kozerstva ili elokvencije.

Elem, nije teško zamisliti, uz sporogoreće purgativne i laksativne kombinirane sastojke trpeze, na prigodnoj gozbi, gdje bi kao zvanice ugostili Busha, Chaveza, Berlusconia, Putina, Ahmadinejada i pritom poprište visoke politike odsijekli od Vespazijanova izuma, klozeta. Zirnuti u tako režirano novonastalo kroki-komešanje, bezglavo jurcanje glavešina po areni kamo ~u~nuti naspjelo olakšanje s onu stranu je naslađujuće pakosnog. Tek ekscesan hir, velika nužda malim ljudima, koji korigira, preusmjerava tek, vladajuću rutinsku navadu zlotvorova svodeći je onamo kamo i spada, na piknik-primjeren simpozij jedinstva vremena, mjesta i radnje.

Melodramatski po zasluzi, presamićeni naspramno kolutaju nelagodu Condoleeza Rice ispod masivnog švedskog stola i Pervez Mucharaf nadomak blindirana izlaza. Pokraj, ili dosjetljivo na njoj, skupocjene vaze. Nedaleko od njih Rumsfeld pod kišobranom samuje. [ansonjerski skladno supružnici nadja~avaju rabijatno, bašure pozadinski pjev. Generalni sekretar, gle sjedni~i na bideu, otkud li mu, do vraga, ne zapitkuj! -rasklopivo, minijaturno kinesko privredno ~udo, i ta~ka. Japanac u stavu mirno, niz nogavicu, stoi~ki, prije bi izvršio sepuko nego odao ~u~njem. Kim il Il u prostranu šapku. Alarm! OPEC insistira da se poveća kvadratura sve~ane dvorane. Ne pita šta košta - samo nek’ po finom obi~aju zaprimi i ~itavu prateću svitu. U dnu hale, ispod velikog ekrana s neonskim natpisom: vrli novi svijet stenju i napinju se balkanski posmatra~i na ministarskoj razini.Dakle, balkanski istovar te~e po planu. Kamo sreće da oblaci otpuštenog smrada ne prelaze granice njihovih nozdrva. Snalažljivi kakvi već jesu, bezbrižno sjede na tutama, šljemovima, polutkama netom rastavljenih ukrasnih globusa i speluju natenane svoj doprinos, obazrivi, unato~ surevnjivoj žurbi, koga će dopasti zapadna, a koga isto~na hemisfera, ko će zaglaviti na jugu, a ko knapirati na sjeveru.

Nestašniji će prinijeti žrtvu sa G8 i pridružiti se gornjoj bratiji, bezrezervno predanoj jednom od naj~ešćih civilizacijskih amaneta. Malo mori jedino to što pamćenje iznevjerava: ne zna komu pripisati inspirirajuće autorstvo paskvile

Zeni~ke sveske

11�

opscenog tona, pa raspamećena pamet ne može do nebesa zahvaliti. A skromniji će po istom primijenjenom postupku domicilne nušićevske figure odozgor pak izuzeti i spariti sa božijim namjesnicima, despotima parohija, župa i džemata koji su na neprekidno otvorenoj kodiranoj liniji s velikim gazdom. Tek to djeluje kao uhodan orkestar sa zavidnom muzi~kom naobrazbom: jedni, kao i uvijek, sviraju kurcu, drugi su trube. Pritom muški neispavano bdiju da među redove mravoklopaca ne prodre ili ne zaluta kakv kacigar – uljez i obratno. Da se ne naruši ravnovjesje monolitnosti, ~itaj - kur~evitosti. Kako stara izreka spo~itava: muške vrline procvjetaju na kušnji, a urnebesna zgoda se ni za živu glavu ne propušta, jer su se sve vrijedne spomena našle na tom moma~kom okupu.

� � �

Umjetnost, katkad, u pravilu, prva vremenska odrednica anemi~na je o/brana inventarske analize i kritike, umjetnost, dakle, funkcionira poput probavnog trakta kakvi ulaze u njen svijet obi~no takvi i izlaze. Bespogovorno oplemenjeni! Ugovnani! Nedaleko od njihove navade su otrovni interpretatori, proždrljivi na višestruko veći plijen od njihova zijeva, pošto ga progutaju i odgmižu da u sjeni prevrnuti ispljunu skockanu, ispraznu ili nesuvislu ekspertizu. Svejedno jesu li se lešinarski okomili na rastrgana klasika ili na na~eta suvremenika, oba kontuzovana od operativnih kvazi-eksplikacijskih eksperimentiranja. Olako se isu~e ukletost na postmodernim djelima, još brže udes kao alibi. Bezobrazno skupa, visokoprofilirana izrugivanja masovnom potroša~kom društvu namijenjena su upravo onima koji ‘omogućuju’, koji generiraju takav mizeran protok – snobovskim kastama. Za mediokritetski otkup, poštedu, savezništvo motivirane klijentele s umjetnicima ~ijih muši~avih ucjena i jesu glineni golubovi. Eto razloga za vatromet opscenosti permisivne kulture u paviljonima, na aukcijama, sajmovima, simpozijima, gdje se ina~e karnevalski odvijaju harmoni~no klevetni~ke narogušenosti. Razmaženoj i rasipnoj onaniji provokativnog priska~e prijateljski uslužno njegovana produžena ruka: orgazmi ponude i tražnje rasterećeni su sinhronizirano.

Da tržište grana i razuđuje novu aristokraciju art-miljea neo~ekivanu ilustrativnu potvrdu dobio sam putujući sa fantasti~nim znalcem, još izuzetnijim ~ovjekom, gospodinom Ješom Denegrijem, kod koga su mudrost i skromnost isprepletene da vas u~as neodoljivo bace u nepristojno pohlepna ljubopitljivca. Srećom, strpljiv i raspoložen da podijeli nezaboravno ~udnovato iskustvo što

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

120

bezrezervno podupire postmodernu demisioniranost umjetnosti koja kultiviranu spoznaju pretvara u hazardnu iscrpljujuću totalnu igru zadivljujućeg i sablažnjivog s krajnje neizvjesnim ishodom. Maestro suptilne virtuozne percepcije autenti~ne likovnosti, naime, na poziv prijatelja izravno se susreo u losangeleskoj galeriji �agosian sa jednom od Hirstovih kontroverznih šok-terapeutskih izložbi. I eksponati su uzvratili zaprepašćenom pogledu, onaj Gorgonin, paralizirali želju za tuma~enjem i prosuđivanjem. Kontekst, zapitkujući o višegodišnjem nastanku ~uvenih simuliranih katedralskih lu~nih i kružnih prozora, smisao reagiranja na djelo komprimira u nijemost. Iza morbidno strogo simetri~ne ljepote djela sa leptirovim krilcima, simbolima onostranosti, kad god bi se i ukoliko bi se raskrilili, raškrinuli, ide obavezno zid - i fugurativno i ne, kazano. Volja i sposobnost razumijevanja nepovrijeđeni su doduše, ali sugestivno odsje~eni istovremenim paralelnim ironijskim sataniziranjem i apoteozom agnosti~ke oholosti. Ondje gdje se Ješa, iz sagovornika, mojim nestrpljenjem promaknut u ni kriva, ni dužna u~itelja, razborito suzdržao od komentara, ja sam se nepromišljeno zaletio. Iz tog katapultiranja, ne da bi se proniknulo ono ne~uveno, nego kraji~kom oka upecalo, pomiješano sjetom i jezom, kapituliranje pred nedostižnom izmjenom istinitog i lažnog, tih povijesno-ideoloških vradžbina, iz tog karambola nastojanja preživjelo je tek nekoliko meni dragocjenih sintaksi~kih ogrebotina.

U napetosti ezoteri~nog Adornovog stava iz negativne dijalektike: “U iluziji ima obećanja slobode od iluzije.”, razaznajemo nešto i od autorske invencije. Hirst laicizira upućujući na porijeklo svetog, kao i pratećeg mu po/klanjajućeg udivljenja, ali i sakralizira bespomoćnost otkrića Privida. Pozlaćuje ismijavanje ljudskih o~ekivanja i ulaganja u ono spasonosno ki~-pobožnosti, montirajući olovne utege: kamo se zaputiti s ridikuloznim uvidom u ne manje groteskne okove iluzija, uklju~iv i one koje umjetnost nameće, pa i vlastita, razumije se. Blaže re~eno, dotjeruje goluždravost na dobrovoljcima, brižno poput majke na prva~iću, oboma ozarenim varkom perspektive bez traga sumnje. Ukazani dijalog spoznajnog nepomućenog zadovoljstva, samosvrhe, izvrće se postepeno osamljenom halucinantnom refleksijom u o~ajanje. Ni jedno od kladioni~arskog troznaka – znanost, religija, umjetnost – zasebno, po Hirstu, ne nudi odgovore za kojima se oduvijek vapi, niti pak otvara neku dobitnu kombinaciju: “...Basically, the world is pretty fucked-up and full of horror, so you have to trawl around for answers, for hope, for some light...”, zaviješta sam autor Superstitiona.

Zeni~ke sveske

121

� � �

SAD odlu~no se penju ka cifri od tri miliona ljudi iza rešetaka. Raspršeni regrutni centri od isto~ne do zapadne obale svetkuju dvostruko veći broj neregistrirano situiranih beskućnika. Dakle, nema mjesta defetisti~kom strahu za budućnost. Međutim, pažnju plijene zemlje, smrtno ozbiljni kandidati da cijelom svojom površinom predstavljaju kažnjeni~ke kolonije, zatvore manje-više komotno otvorenog tipa. Ipak valja otvoriti ~etvore o~i da nas virus analogije bez borbe ne zavali u buncanje pesimisti~nog proricanja. Stoga ga se najlakše otarasiti ako se odvaži da se trezveno bulazni sijaset razlika među ovim introvertnim i ekstrovertnim “prokletim avlijama”.

Vani, recimo u Iranu, leti glava zbog općeljudske slabosti na dupe. Unutra pak ne.� U Indoneziji za posjed kojeg grama nirvane može pasti doživotna robija, dok se dodijeljena kazna opet bez nje ne može podnijeti. Spolja se proklamirana sloboda smije bezo~no nemilice potkradati u ime Allaha, dok se u Rijadu i za sitne lopovluke prvo sakati, pa potom šalje na prinudni odmor. Poligamiju su egzegeti mudroslovlja decidirano razradili, baš kao što su osmislili na stadione dovla~iti rulju u veću slavu Allaha da urlaju i bodre kamenovanje do smrti silovanih preljubnica. Na ozonu

� Krasan multikulturni projekt razmjene pod radnim nazivom katil-merak bio bi izvesti brucelozne Krasan multikulturni projekt razmjene pod radnim nazivom katil-merak bio bi izvesti brucelozne

ovce, ~itava stada virgo intacta, i staviti na raspolaganje satirima pod ~izmom, zaptom šerijata. Dvostruka korist bila bi o~ekivana, obzirom da tamošnji zakon civilizacijski sitni~ari usmrćivanjem sodomiziranih životinja uz adekvatnu naknadu vlasniku za pretrpljen strah valjda, dok bi ovdje država eutanazirala nesretnu bravetinu, jer bi im milosrdno priuštila seks pred smrt, a time bi i namirila, rasteretila idili~nu zajednicu nezadrživih nagona. Sve o istom trošku. Dok bi se zemlja izvoznica ratosiljala zaraženog karnalnog tereta, dotle bi uvoznica profitirala, naravno uz obavezan stru~ni nadzor, te još pride zaradila prigodnom prodajom brand-kondoma: šejtanov svrtak. [alu i na drugu stranu! Politi~ki ko/re/k/e/tnu. Zar nije Jarmushova No} na zemlji u neo~ekivanoj ispovjedaonici, cockpitu rimskog taksija, gdje šofer, kog igra izvanredno zablesavljeno Benigni, priznanjem o izgubljenoj ovci-partnerici, neodoljivoj nimfeti Rosi, svojoj slu~ajnoj mušteriji, katoli~kom pastiru, prepukao srce? Zar time nije autor prizvao taj krak bizarno artisti~kog, travestiranog, koji zakocenjuje smijehom kroz suze, zar nije komi~nim u~inio sva zaklinjanja u gordo zvu~anje i precijenjeno zna~enje pojma ~ovjek? Foucault je tu rezervu i sumnju ‘lijepo’ neskriveno izrekao: “Možda ste, pod teretom svga što ste rekli, ubili Boga, ali ne mislite da ćete sa svim što ste rekli na~initi ~ovjeka koji će živjeti duže nego Bog.” Po istom misliocu pojam nastao i star tek nekih dvjestotinjak godina i osuđen da iš~ezne, i za to kratko vrijeme revno parafirajući fijasko koliko god da traje.

(U drugom broju Sveski Venita Popović oštro kriti~ki inventivnom inverzijom demonstrirala je kako, citatnost koja smjera na autoritarni nalog, okrenuti u skandalozno, dekonstruirajući hinjene preporuke Ajatolaha Khomeinija u ono što one golo i jesu – opsceni kolaps razuma zaogrnut religijskim fundamentalizmom, ~ime je do~arana sva mizerija, gadost i lakrdija klime doslovnog podudaranja Slova i Zbilje u rigidno represivnim režimima.)

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

122

~iste licemjerne slobode rasizam i antisemitizam prezirom su razapeti, sažaljenjem satjerani u mišju rupu, kao patološki prikucani na stubove srama, oglobljeni, dok je astmati~arima lišenosti iste to prakticiranje modus vivendi. Našepureni bjesnilom patriotizma bespoštedni borci protiv terora kad se dokopaju plijena, žrtve, vine ili ne, nevažno, iživljavaju se na njoj inspirirani istim, ako ne i gorim, sadisti~kim mahnitanjima protiv kojeg su i nadigli silnu halabuku.

Radijus zamandaljenih svugdje u svijetu kudikamo je manji od njihovih građanskih egzekutora. S tjeskobom stvari stoje i doimaju se obrnuto proporcionalno. Pritegnuti, lojalni instinktima, ravnajući se po njima, uz galantno podmiren ceh ~udovišnim posjetama slobode, razlabavljeni, svoju dignitetnu povlaštenost dresiraju i krote zarad jeftinijih motiva, još sniženijih svrha. Umjetnost rugobu nipošto ne prešućuje. Niti redizajnira Potemkinovim receptom i pronalaskom. Za sve one hendikepirane, otežanog razvoja koli~inom komfora i ravnodušja, jedina je šansa da progledaju. ^itave generacije kineskih sineasta kao i iranskih, rehabilitirali su takozvano angažirano stvaralaštvo, bez obzira na natrulu pretpostavku kako je ta dimenzija umjetnosti isluženo kljuse. Nisu dopustili dijaboli~nom da ih uzjaši kao glasnike. No nažalost, nikad se ne da pobjeći da kulise majesteti~nog, morbidnog mizanscena, kriomice uhvaćene u svoj svojoj brutalnosti, skupa sa njihovim bastardnim protagonistima, ne kosnu ili ne odalame smjele portretiste dugom slave koji ne postoji, ispada kako barbarsko krišom nadražuje, o~ijuka, izaziva, zavodi i doji umijeće fikcionalnog, a ne da tišti, kinji i nagriza pukom sablasnom opredmećenošću, koja tvrdoglavo odbija izlapiti, ako se ~ak iznova i ne kondenzuje katarzom, kako onom neponovljivom produkcijskom, tako i onom kolebljivom, nepostojanom recepcijskom. Tako im na rodnom tlu stvaranja ne gine bunker, što ne zna~i da se vani ne mogu promućurno kao izvozna luksuzna roba slaviti veli~ajući raskoš drevne kineske i perzijske kulture. O cenzuri danas, u ogledu Halucinacija kao ideologija u kinematografiji, Žižek veli: “U današnjem globalnom multikulturalnom poretku kustosi su neka vrsta umjetni~kih kanibala – režu, pripremaju i kušaju meso umjetni~kih djela – stoga se ~ini kao sasvim primjereno da u Hannibalu Ridleya Scotta, Hannibal Lecter sada živi kao kustos u Firenci”.

Zeni~ke sveske

123

� � �

Ostvarenja, “ti ogromni mravinjaci verbalnih tragova...u kojima se, beskrajno preplićući, govori toliko razli~itih jezika” (Foucault), djela koja su na se opsesivno preuzela i navukla fokusirano uobli~enje psihoza i neuroza, groznica i mucanja vremena u kojem fermentira život, doživljavaju ne manja podrhtavanja usljed hermeneuti~kih bušenja, p/oduzeta od znalaca ili laika, a ona se kreću od jedinstvenih naklonjenih krunskih o/svjedo~enja preko ambivalentnih fascinacija još neuhvatljivijim simptomima, pa sve do optužujućih ekspedicija. Izgleda da su društvena previranja, imitacije, klizanja i ponavljanja tih pregrubo skiciranih, zategnutih, rasutih i zamršenih odnosa neizbježna, neuklonjiva, nerješiva. Svejedno, da li i koliko zavraćanja bila gorka, neslana, neukusna, bez mirisa. I ponajprije su takva onamo gdje su i glave i trbusi preparirani skromnošću. Gehlenov antropološki pokli~ – natrag, ka kulturi! – zaprima sve ~udnovatije gabarite jer ova prozvana neugledna heroina, membranica, agregat koje~ega budi bog s nama, maj~inski i maćehinski dvojako, širokogrudo i revno, usvaja i maltretira, prigrljuje i zakida gotovo svako novopridošlo new age misaono kopile.

Nisu li stoga umjetnici svojevrsni Haroni koji bezazleno splavare duše parafrazirajući kvintesenciju življenja, intuitivno ga restaurirajući na našu do/bro/bit? Ili obješenja~ki vuku za nos? Osvajaju li slu~ajno slobodu za nas uklanjajući unutrašnje rešetke? Ili se šega~e sofisterijama? Zar bi zaista za neudoban boravak, karatkotrajno useljenje, sitan ćar, blitz-susret sa prevrtljivim, podozrivim anonimnim intimama, trunuli po ćelijama i ludnicama, potucali se po izgnanstvu, ogrtali poniženjima, gladovali, visili o koncu pomilovanja? I najzad, u grobu ubirali i sladili se nerazumijevanjem ucrvanim plodovima besmrtnosti.�

[ta god da nagađali da stoji pod oznakom duha, uglavnom tamo gdje on ne puše, u nepropusnom koje przni~ari za svoj groš, na ~eki nasađena i uperena je sa~marica

� Daleke i prisne 1966. godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, Daleke i prisne 1966. godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,Daleke i prisne 1966. godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, i prisne 1966. godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,i prisne 1966. godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, prisne 1966. godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,prisne 1966. godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, 1966. godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,godine Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,Serge Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,Dubrovsky upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,upozorava na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,na sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije,sudbinski ‘zamršene’ niti filozofije, ‘zamršene’ niti filozofije,zamršene’ niti filozofije,šene’ niti filozofije,ene’ niti filozofije,’ niti filozofije,niti filozofije, filozofije,filozofije,,

književnih djela, teorije i kritike: “ževnih djela, teorije i kritike: “evnih djela, teorije i kritike: “ djela, teorije i kritike: “djela, teorije i kritike: “, teorije i kritike: “teorije i kritike: “ i kritike: “i kritike: “ kritike: “kritike: “: “Knji`evnost kao i priroda u`asava se praznine: u`evnost kao i priroda u`asava se praznine: uevnost kao i priroda u`asava se praznine: u kao i priroda u`asava se praznine: ukao i priroda u`asava se praznine: u i priroda u`asava se praznine: ui priroda u`asava se praznine: u priroda u`asava se praznine: upriroda u`asava se praznine: u u`asava se praznine: uu`asava se praznine: u`asava se praznine: uasava se praznine: u se praznine: use praznine: u praznine: upraznine: u: uu ni~emu~emuemu govora sve ponire; u rije~ima je data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja; u rije~ima je data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojau rije~ima je data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja rije~ima je data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojarije~ima je data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja~ima je data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojaima je data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja je data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojaje data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja data kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojadata kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja kompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojakompletna mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja mre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojamre`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja`a odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojaa odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja odnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojaodnosa sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja sa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojasa sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja sobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojasobom, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja, sa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojasa tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja tijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojatijelom, s drugim, sa svijetom. Knjiga koja, s drugim, sa svijetom. Knjiga kojas drugim, sa svijetom. Knjiga koja drugim, sa svijetom. Knjiga kojadrugim, sa svijetom. Knjiga koja, sa svijetom. Knjiga kojasa svijetom. Knjiga koja svijetom. Knjiga kojasvijetom. Knjiga koja. Knjiga kojaKnjiga koja kojakoja ‘bi se dr`ala potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jebi se dr`ala potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je se dr`ala potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jese dr`ala potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je dr`ala potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jedr`ala potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je`ala potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jeala potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je potpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jepotpuno sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je sama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jesama’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je’, jezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jejezik koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je koji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jekoji bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je bi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jebi, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je, odvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jeodvojen od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je od svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jeod svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je svega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jesvega, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je, ‘sam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jesam sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je sebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jesebi govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je govorio’ u pustinji bi}a i istorije, to jegovorio’ u pustinji bi}a i istorije, to je’ u pustinji bi}a i istorije, to jeu pustinji bi}a i istorije, to je pustinji bi}a i istorije, to jepustinji bi}a i istorije, to je bi}a i istorije, to jebi}a i istorije, to je}a i istorije, to jea i istorije, to je i istorije, to jei istorije, to je istorije, to jeistorije, to je, to jeto je jeje obi~ni mit moderne misli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla~ni mit moderne misli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislani mit moderne misli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla mit moderne misli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislamit moderne misli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla moderne misli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislamoderne misli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla misli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislamisli, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla, ~ime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislaime ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla ona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislaona poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla poku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislapoku{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla{ava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislaava upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla upravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislaupravo da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla da se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislada se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla se oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislase oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla oslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislaoslobodi svoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla svoga istorijskoga bi}a. �ustina smislasvoga istorijskoga bi}a. �ustina smisla istorijskoga bi}a. �ustina smislaistorijskoga bi}a. �ustina smisla bi}a. �ustina smislabi}a. �ustina smisla}a. �ustina smislaa. �ustina smisla. �ustina smisla�ustina smisla smislasmisla salije}e transparenciju znaka, kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”}e transparenciju znaka, kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”e transparenciju znaka, kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.” transparenciju znaka, kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”transparenciju znaka, kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.” znaka, kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”znaka, kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”, kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”kao {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.” {to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”to neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.” neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”neprozirnost realnoga nastavlja translucidnost svijesti.” realnoga nastavlja translucidnost svijesti.”realnoga nastavlja translucidnost svijesti.” nastavlja translucidnost svijesti.”nastavlja translucidnost svijesti.” translucidnost svijesti.”translucidnost svijesti.” svijesti.”svijesti.”.” , uu Francuska nova kritika kritikakritika, Svjetlost Sarajevo 1981, str. 350-351, izbor, prijevod, predgovor Dejan \uri~kovićSvjetlost Sarajevo 1981, str. 350-351, izbor, prijevod, predgovor Dejan \uri~ković Sarajevo 1981, str. 350-351, izbor, prijevod, predgovor Dejan \uri~kovićSarajevo 1981, str. 350-351, izbor, prijevod, predgovor Dejan \uri~ković 1981, str. 350-351, izbor, prijevod, predgovor Dejan \uri~kovićstr. 350-351, izbor, prijevod, predgovor Dejan \uri~ković. 350-351, izbor, prijevod, predgovor Dejan \uri~kovićizbor, prijevod, predgovor Dejan \uri~ković, prijevod, predgovor Dejan \uri~kovićprijevod, predgovor Dejan \uri~ković, predgovor Dejan \uri~kovićpredgovor Dejan \uri~ković Dejan \uri~kovićDejan \uri~ković \uri~kovićuri~ković~kovićkovićć

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

124

spremnih odgovora. Prasak zape~ati: ta ‘fela’ je kadra u svašta nevjerovatno se upustiti i nezamislivo toga podnijeti ~isto da bi jebala u zdrav mozak pristojna ~o’eka koji gleda svoja posla, dabogda se o sebi zabavili. Srećom, nego šta, na taj gard thelos markirane i žigosane sojte, moma~ki izdevetane gvozdenim odbijanjem i popišane odbacivanjem, ponajviše i nasrće. I za te babe zdravlje kop~a infuziju, lije krv, nasipa u šuplje. Ali nije sve tako crno, samo ispod nokata! U nazovi poroznijim slojevima, mustrama od zanata takoreći, provrti isti refleks kojim se desetkuje, obavi sje~a, pošto se već po nahođenju po~ekićalo. I te terapeutske seanse ovako teku, napjev zada, mješoviti horski prihvati, pa uzvrati:

- Ja sam taj i taj.

- Zdravo, taj i taj.

- Pun mi je kurac mistike Kafke.

- Vala i nama, dupke.

- Beckett ga kenja, ćumur, ljudi božiji, udavi.

- Daj ga, hljeba ti, izostavi.

- Joyce, nemam rije~i! Nek’ odjebe fino, sebe lije~i.

- Propisujem dijetu.

- Držimo: zadugo presvetu!

Važno je odnekud krenuti. Više se dvoli~no ne prenemažem. Da se i ovdašnji živalj omrsi zlaćanim vaktom relativiziranja. Eto zato i otud otvorena rangiranja svih onih zamornih o kojima se eto, sve do ju~er, nije usuđivalo ni zucnuti. Markantne književne pre~kice, gusto posložene na ljestvici, prislonjene o ukus što nepogrešivo vodi u p. materinu. Senzacionalisti~ka oglašavanja na auspuh pokondirenosti ta~no znaju o ~emu toro~u: za dnevnu upotrebu šopa se puk atestatima na bezobrazluk.

Zeni~ke sveske

125

� � �

Koordinate estetskih propovjedi koje se razmeću onim ispod i iznad, te lijevo i desno, gorde su na svoju nemirnost. Titraju i kližu krajnje nepredvidljivo, dok se pod škarama tih u~as zarotiranih, giljotinirajućih krakova neprekidno povećava gustina, ali umjesto ozna~ujućih orijentira-zastavica, pobodenih gaća na štapu. Ipak, ni na šta se nema požaliti. I nadalje, u izobilju domašaji venu, podba~aji ironijskom klutivacijom potkresivani bujaju. Egzegete džepnog formata, profilirani šusteraj� koji krpi pozajmljujući odakle stigne, neće se libiti da za Heideggerovu ambicioznu interpretaciju izvali kako će naposlijetku i nazuti Van Goghove selja~ke cipele ili se založiti vrućim krompirom kao uljez za stolom s njihovim pravim vlasnicima. Lukacs nije oklijevao da mu nešto sli~no spo~ita za Hölderlina. Tako će se dosjetljivom patentu o “neprotuma~ivom potencijalu” estetskog iskustva u Cageovom slu~aju, ~uvenom višeminutnom muku, talking headsima zajedljivosti ponajviše, preciznije ponajbliže primaći kvartet spiljskih šišmiša, skleptanih i ornih da otkupe slobodu divljine virtuoznom izvedbom zahtjevne kompozicije, a bez trunke dresure. Međutim, ne može se bez ostatka kao puko zablesavljeno šega~enje odbaciti taj gard neprijateljske priprostosti. Poslušajmo Blochovu impulsivnost nad Joyceovim Odisejem, a koji svoj književni ranfinman, vjerovali ili ne, duguje opet baš Lukacsu iz ‘ranog doba intelektualnog pobratimstva’ (Prohić).Evo te kontroverzne onodobne ba{tine:

Pi{ljiv bob i najne~uvenija rasprodaja istovremeno; proizvoljnost sve samih zgu`vanih cedulja, majmunsko brbljanje, klupko jegulja, fragmenti jednog Ni{ta i, istovremeno, poku{aj da se zasnuje sholastika u haosu; jedan dies irae proizvoljno istrgnut iz svoje sredine, bez suda, bez boga, bez kraja, ispunjen odvarkom snova, odvarkom produbljene svijesti, previru}om novom esencijom snova u isti mah. To je najpraznija i najpunija, najnestalnija i najproizvodnija

� Postoji anegdota kako je Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Miki Postoji anegdota kako je Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru MikiPostoji anegdota kako je Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Miki anegdota kako je Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikianegdota kako je Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Miki kako je Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikikako je Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Miki je Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikije Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Miki Krleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru MikiKrleža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikiža ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikia ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Miki ljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikiljubazno odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Miki odbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikiodbrusio nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Miki nekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikinekadašnjem komunisti~kom funkcioneru Mikišnjem komunisti~kom funkcioneru Mikinjem komunisti~kom funkcioneru Miki komunisti~kom funkcioneru Mikikomunisti~kom funkcioneru Miki~kom funkcioneru Mikikom funkcioneru Miki funkcioneru Mikifunkcioneru Miki MikiMiki

[piljaku kad mu je ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaopiljaku kad mu je ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećao kad mu je ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaokad mu je ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećao mu je ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaomu je ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećao je ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaoje ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećao ovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaoovaj ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećao ponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaoponudio kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećao kojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaokojekave usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećao usluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaousluge. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećao. Znajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaoZnajući za njegovo pravo predratno zanimanje obećaoći za njegovo pravo predratno zanimanje obećaoi za njegovo pravo predratno zanimanje obećao za njegovo pravo predratno zanimanje obećaoza njegovo pravo predratno zanimanje obećao njegovo pravo predratno zanimanje obećaonjegovo pravo predratno zanimanje obećao pravo predratno zanimanje obećaopravo predratno zanimanje obećao predratno zanimanje obećaopredratno zanimanje obećao zanimanje obećaozanimanje obećao obećaoobećaoćaoao je kad mu se poderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba kad mu se poderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebakad mu se poderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba mu se poderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebamu se poderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba se poderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebase poderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba poderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebapoderu đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba đonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebađonovi svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba svakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebasvakako navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba navratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebanavratiti, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba, a dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebaa dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba dotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebadotad, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba, svakako se zahvalio svom, nezvanom, s nebasvakako se zahvalio svom, nezvanom, s neba se zahvalio svom, nezvanom, s nebase zahvalio svom, nezvanom, s neba zahvalio svom, nezvanom, s nebazahvalio svom, nezvanom, s neba svom, nezvanom, s nebasvom, nezvanom, s neba, nezvanom, s nebanezvanom, s neba, s nebas neba nebaneba tresnulom, meceni. Povijest našu lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,, meceni. Povijest našu lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,meceni. Povijest našu lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,. Povijest našu lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,Povijest našu lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada, našu lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,našu lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,šu lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,u lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada, lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,lakovjernost naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada, naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,naplavljuje poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada, poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,poput trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada, trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada,trupaca sa sijaset ovakvih saveza i zavada, sa sijaset ovakvih saveza i zavada,sa sijaset ovakvih saveza i zavada, sijaset ovakvih saveza i zavada,sijaset ovakvih saveza i zavada, ovakvih saveza i zavada,ovakvih saveza i zavada, saveza i zavada,saveza i zavada, i zavada,i zavada, zavada,zavada,, ekscesa i blamaža, posvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije i blamaža, posvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijei blamaža, posvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije blamaža, posvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijeblamaža, posvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazleniježa, posvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijea, posvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije, posvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijeposvećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijećenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijeenja i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije i anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijei anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije anatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijeanatema, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije, zaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijezaruka i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije i razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijei razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije razvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijerazvrgnuća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijeća, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijea, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije, naho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijenaho~adi i miljenika i svaka, najbezazlenije~adi i miljenika i svaka, najbezazlenijeadi i miljenika i svaka, najbezazlenije i miljenika i svaka, najbezazlenijei miljenika i svaka, najbezazlenije miljenika i svaka, najbezazlenijemiljenika i svaka, najbezazlenije i svaka, najbezazlenijei svaka, najbezazlenije svaka, najbezazlenijesvaka, najbezazlenije, najbezazlenijenajbezazlenije poduzeta šetnja po njima doista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od šetnja po njima doista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odetnja po njima doista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od po njima doista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odpo njima doista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od njima doista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odnjima doista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od doista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele oddoista je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od je vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odje vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od vratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odvratoloman ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od ples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odples, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od, no nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odno nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od nikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odnikada ne zadugo. Pogotovu za one oboljele od ne zadugo. Pogotovu za one oboljele odne zadugo. Pogotovu za one oboljele od zadugo. Pogotovu za one oboljele odzadugo. Pogotovu za one oboljele od. Pogotovu za one oboljele odPogotovu za one oboljele od za one oboljele odza one oboljele od one oboljele odone oboljele od oboljele odoboljele od odod bartovski prokazane asimbolije. Stoga je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu - prokazane asimbolije. Stoga je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -prokazane asimbolije. Stoga je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu - asimbolije. Stoga je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -asimbolije. Stoga je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -. Stoga je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -Stoga je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu - je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -je možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu - možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -možda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -žda i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -da i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu - i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -i najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu - najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu -najprimjerenije prema hermeneutici i njenu fetišu - prema hermeneutici i njenu fetišu -prema hermeneutici i njenu fetišu - hermeneutici i njenu fetišu -hermeneutici i njenu fetišu - i njenu fetišu -i njenu fetišu - njenu fetišu -njenu fetišu - fetišu -fetišu -šu -u -- umjetnosti - istaći trojaku rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti, - istaći trojaku rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,istaći trojaku rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,ći trojaku rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,i trojaku rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti, trojaku rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,trojaku rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti, rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,rezervu koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti, koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,koju je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti, je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,je Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti, Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,Nietzsche savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti, savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti,savjetovao ukazujući na stranputice spram povijesti, ukazujući na stranputice spram povijesti,ukazujući na stranputice spram povijesti,ći na stranputice spram povijesti,i na stranputice spram povijesti, na stranputice spram povijesti,na stranputice spram povijesti, stranputice spram povijesti,stranputice spram povijesti, spram povijesti,spram povijesti, povijesti,povijesti,, imenujući zastranjenja kao antikvarna, kriti~ka i monumentalna.ći zastranjenja kao antikvarna, kriti~ka i monumentalna.i zastranjenja kao antikvarna, kriti~ka i monumentalna. zastranjenja kao antikvarna, kriti~ka i monumentalna.zastranjenja kao antikvarna, kriti~ka i monumentalna. kao antikvarna, kriti~ka i monumentalna.kao antikvarna, kriti~ka i monumentalna. antikvarna, kriti~ka i monumentalna.antikvarna, kriti~ka i monumentalna., kriti~ka i monumentalna.kriti~ka i monumentalna.~ka i monumentalna.ka i monumentalna. i monumentalna.i monumentalna. monumentalna.monumentalna..

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

126

groteska, groteskna monta`a poznog građanstva; varanje na otmjen na~in, na{iroko, naduga~ko, skroz-naskroz, poteklo iz izgubljenog zavi~aja; bez puta, sa sve samim putevima; bez ciljeva, sa sve samim ciljevima. Monta`a sad mo`e da postigne mnogo; ranije su samo misli mogle lako boraviti jedne kraj drugih; sad i stvari lako bacane, bar u plavnom predjelu, u fantasti~noj pra{umi praznine.

Deleuze će ovo naslućivanje u posljednjoj od ^etiri pjesni~ke figure, a na koje bi se dala, autorski podnaslovno podcrtano, sažeti Kantova misao, kudikamo nesugestivnije, ali utoliko kristalnije, izraziti ovako:

Zapravo, u Kritici moći suđenja je rije~ o tome kako neke pojave koje }e odrediti Lijepo daju unutra{njem ~ulu vremena jednu dodatnu autonomnu dimenziju, uobrazilji mo} slobodne refleksije, razumu beskona~nu pojmovnu sposobnost. Razli~ite mo}i stupaju u saglasje koje vi{e nijedna od njih ne determinira, utoliko dublje {to je manje pravila, {to dokazuje spontano saglasje između Jastva i Ja pod uslovima jedne lijepe Prirode. Uzvi{eno u tom smislu ide jo{ dalje: ono razigrava razli~ite mo}i na takav na~in da se one jedna drugoj suprotstavljaju kao borci, da jedna gura drugu do njenog maksimuma ili ruba, ali i da druga reaguje guraju}i prvu u nadhnu}e koje ova sama ne bi imala. Jedna drugu tjera do ekstrema, ali svaka doprinosi da se međusobno nadiđu. To je stravi~an sukob između ma{te i uma�bura unutar bezdana otvorenog u subjektu�jedno rastrojeno djelovanje svih mo}i, koje }e odrediti budu}u filozofiju, kao {to }e za Rimbauda un dereglement de tous les sens morati odrediti pjesni{tvo budu}nosti.

I u drugoj poetskoj izreci Rimbaud je krunski svjedok misliocu. Pjesnik koji je rasjekao jezik na magijski i konvencionalni, nepopravljivo više, po Friedrichu, i to ne samo po prevodilaštvo, već razumijevanje uopće, te, i zato valjda, inzwischen, odlu~no zanijemio. Zanavijek!, kasno. Ili ga, pak, tek izra~vao? Da biblijskom gestom prokletih, “uzvišenih izroda”, preuzme odgovornost za tajnu izricanja?

Nije do bakra ako se probudi kao truba, nije va`no za drvo koje se poka`e da je violina�

Zeni~ke sveske

12�

Ni kao drvo za klompe, ni kao drvo za vje{anje, ni kao cjepanica-potpala loma~i, ni kao Miljkovićeva neuslišena, odjekujuća kroz vrijeme, molitva za mrtvog Gorana Kova~ića�0:

I drvo je reklo: nemoj!Jutro moje belo ime ti svoje ostavljam kad ne mogu da se vratim.��

Deleuze rezimira uprkos pjesnikovom ruganju kako poput notara visimo, marionetski nego kako druga~ije, o našim žalosnim mjernim napravama, o lancima džepnih satova:

Za Rimbauda je, dakle, rije~ o determiniraju}em obliku stvari ukoliko se ona razlikuje od materije u kojoj se otjelovljuje: kalup kao kod Aristotela. Za Kanta je rije~ o obliku vremena uop{te, koji razlikuje ~in onog Ja i Jastvo kojem se taj ~in pripisuje: beskrajna modulacija, a ne vi{e kalup. Time vrijeme prelazi u unutra{njost da bi u njemu razlu~ilo Ja od Jastva. Ono je oblik u kojem Ja podsti~e Jastvo, tj. na~in na koji duh aficira sama sebe. U tom pravcu se vrijeme, poput nepokretna oblika, koji se vi{e ne da odrediti kao prosta sukcesivnost, pojavljuje kao forma unutarnjeg (unutarnje ~ulo), dok se prostor, koji se vi{e ne mo`e definirati kao koegzistentan, sa svoje strane javlja kao oblik spolja{njeg. Oblik unutarnjeg ne zna~i samo da je nama vrijeme unutarnje, nego i da na{a unutarnjost ne prestaje da razla`e nas same, podvostru~uje: podvostru~enje koje ne ide do kraja, jer vrijeme nema kraj. Vertigo, oscilacija koja ustanovljuje vrijeme.

�0 I filozof i reditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju I filozof i reditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjuI filozof i reditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju filozof i reditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjufilozof i reditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju i reditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjui reditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju reditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjureditelj, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju, Badiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjuBadiou i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju i Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjui Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju Weir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjuWeir, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju, imaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjuimaju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju i dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjui dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju dijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjudijele naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju naklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjunaklonost prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju prema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjuprema pjesnicima koji u otpadni~kom priznanju pjesnicima koji u otpadni~kom priznanjupjesnicima koji u otpadni~kom priznanju koji u otpadni~kom priznanjukoji u otpadni~kom priznanju u otpadni~kom priznanjuu otpadni~kom priznanju otpadni~kom priznanjuotpadni~kom priznanju~kom priznanjukom priznanju priznanjupriznanju

njeguju “idolopoklonstvo i ljubav prema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kao “idolopoklonstvo i ljubav prema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaoidolopoklonstvo i ljubav prema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kao i ljubav prema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaoi ljubav prema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kao ljubav prema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaoljubav prema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kao prema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaoprema svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kao svetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaosvetogrđu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaođu”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaou”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kao”, drzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaodrzništvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaoštvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaotvo, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kao, pakleno nesezonsko, koje će posljednji put kaopakleno nesezonsko, koje će posljednji put kao nesezonsko, koje će posljednji put kaonesezonsko, koje će posljednji put kao, koje će posljednji put kaokoje će posljednji put kao će posljednji put kaoe posljednji put kao posljednji put kaoposljednji put kao put kaoput kao kaokao pokret preuzeti i ponijeti kao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog preuzeti i ponijeti kao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogpreuzeti i ponijeti kao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog i ponijeti kao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogi ponijeti kao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog ponijeti kao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogponijeti kao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog kao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogkao baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog baklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogbaklju nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog nadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernognadrealisti držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog držeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogdržeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogžeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogeći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogći “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogi “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog “rugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogrugla dostojnim sve proslavljene veli~ine modernog dostojnim sve proslavljene veli~ine modernogdostojnim sve proslavljene veli~ine modernog sve proslavljene veli~ine modernogsve proslavljene veli~ine modernog proslavljene veli~ine modernogproslavljene veli~ine modernog veli~ine modernogveli~ine modernog~ine modernogine modernog modernogmodernog slikarstva i pjesništva”. U Badiouovom i pjesništva”. U Badiouovomi pjesništva”. U Badiouovom pjesništva”. U Badiouovompjesništva”. U Badiouovomštva”. U Badiouovomtva”. U Badiouovom”. U BadiouovomU Badiouovom BadiouovomBadiouovom dru{tvu mrtvih pjesnika{tvu mrtvih pjesnikatvu mrtvih pjesnika mrtvih pjesnikamrtvih pjesnika pjesnikapjesnika našlo ih se sedam kao i kod Miljkovićevanašlo ih se sedam kao i kod Miljkovićevašlo ih se sedam kao i kod Miljkovićevalo ih se sedam kao i kod Miljkovićeva ih se sedam kao i kod Miljkovićevaih se sedam kao i kod Miljkovićeva se sedam kao i kod Miljkovićevase sedam kao i kod Miljkovićeva sedam kao i kod Miljkovićevasedam kao i kod Miljkovićeva kao i kod Miljkovićevakao i kod Miljkovićeva i kod Miljkovićevai kod Miljkovićeva kod Miljkovićevakod Miljkovićeva MiljkovićevaMiljkovićevaćevaeva odabira, sedam mudraca koji su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-, sedam mudraca koji su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-sedam mudraca koji su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- mudraca koji su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-mudraca koji su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- koji su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-koji su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-su utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-utjelovili na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-na jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-jednom od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-od ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- ~etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-etiri tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- tematska mislio~eva polja izricanja-poemu-tematska mislio~eva polja izricanja-poemu- mislio~eva polja izricanja-poemu-mislio~eva polja izricanja-poemu-~eva polja izricanja-poemu-eva polja izricanja-poemu- polja izricanja-poemu-polja izricanja-poemu- izricanja-poemu-izricanja-poemu--poemu-poemu--‘istinu na konto znanja’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogistinu na konto znanja’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog na konto znanja’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogna konto znanja’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog konto znanja’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogkonto znanja’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog znanja’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogznanja’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog’: Hölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogHölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogölderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istoglderlin, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog, Pessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogPessoa, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog, Mandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogMandeljštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogštam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogtam, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog, Celan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogCelan, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog, Trakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogTrakl, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog, Mallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istogMallarme i naravno Rimbaud. Iz ~istog i naravno Rimbaud. Iz ~istogi naravno Rimbaud. Iz ~istog naravno Rimbaud. Iz ~istognaravno Rimbaud. Iz ~istog Rimbaud. Iz ~istogRimbaud. Iz ~istog. Iz ~istogIz ~istog ~istogistog oponirajućeg zadovoljstva evo druga~ije sro~enećeg zadovoljstva evo druga~ije sro~eneeg zadovoljstva evo druga~ije sro~ene zadovoljstva evo druga~ije sro~enezadovoljstva evo druga~ije sro~ene evo druga~ije sro~eneevo druga~ije sro~ene druga~ije sro~enedruga~ije sro~ene~ije sro~eneije sro~ene sro~enesro~ene~eneene mo}ne gomilice}ne gomilicene gomilice gomilicegomilice: Villon, Novalis, Baudelaire, George, Rilke,Villon, Novalis, Baudelaire, George, Rilke,, Novalis, Baudelaire, George, Rilke,Novalis, Baudelaire, George, Rilke,, Baudelaire, George, Rilke,Baudelaire, George, Rilke,, George, Rilke,George, Rilke,, Rilke,Rilke,, Eliot, Valery. A što je s, Valery. A što je sValery. A što je s. A što je sA što je s što je sto je s je sje s ss muzama iz plejada anonimnih iz plejada anonimnihiz plejada anonimnih plejada anonimnihplejada anonimnih anonimnihanonimnih? Cvetajeva, Dickinson, Platt, Akhmatova, Symborska,Cvetajeva, Dickinson, Platt, Akhmatova, Symborska,, Dickinson, Platt, Akhmatova, Symborska,Dickinson, Platt, Akhmatova, Symborska,, Platt, Akhmatova, Symborska,Platt, Akhmatova, Symborska,, Akhmatova, Symborska,Akhmatova, Symborska,, Symborska,Symborska,, Attwood, Zaks, Parker. Ova posljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodila, Zaks, Parker. Ova posljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodilaZaks, Parker. Ova posljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodila, Parker. Ova posljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodilaParker. Ova posljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodila. Ova posljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodilaOva posljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodila posljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodilaposljednja, prekobrojna, pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodila pomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodilapomenuta pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodila pjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodilapjesnikinja, mada u predvidljivoj rimi ugodila, mada u predvidljivoj rimi ugodilamada u predvidljivoj rimi ugodila u predvidljivoj rimi ugodilau predvidljivoj rimi ugodila predvidljivoj rimi ugodilapredvidljivoj rimi ugodila rimi ugodilarimi ugodila ugodilaugodila je macho-cinizmu u žicu: macho-cinizmu u žicu:macho-cinizmu u žicu:-cinizmu u žicu:cinizmu u žicu: u žicu:u žicu: žicu:icu:: Love is woman’s moon and sun / Man has other forms of fun.

�� Po Eluardu na Goranovom grobu on je “osvećen i rije~ mu je živa”, jedan je od “sinova naših” što

“skupljaće ljetinu, a zimske dronjke obla~ili nisu“. (prepjev Jure Kaštelan).

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

12�

� � �

Lazar se doduše pridigao, no na lijevu nogu. Za one koji se zaogrću prokletstvom. Za druge pak što namiguju ispod oboda privilegiranosti prisnog odnosa s Bogom uskrsli je odagnao božjim dahom svježi trulež sopstvenog tijela u raspadu. I oduvijek je tomu tako. Koje li samo razlike u valenciji misti~nih doživljaja. Između onog p.e. na koji je zgromljen nagađanjem ukazao Cioran iz rumunske faze odmah na po~etku Suza i svetaca:

“Mo`da niko nije na~inio stazu k Bogu od muzike i igre kao D`elaladdin Rumi; svetac kojega su obo`avaoci davno kanonizirali. Njegov susret sa [emsudinom, ~udnovatim mudracem, nepoznatim hodo~asnikom, originalnim i }udljivim koliko i neobrazovanim, ima neobi~nu ~ar. ^im su se upoznali, zaklju~ali su se u stanu D`elaluddina iz Konija, i tri meseca nisu ga napu{tali. Neodoljiva sigurnost natera me da verujem da je tamo sve re~eno...Mogao si da se obrati{ Bogu kad god si hteo, a on bi ti zakopao jecanje u njegovom ni{tavilu.”

Ali sad pređimo na drugi vid onog kad je sve izgovoreno. Borges iz Drugih ispitivanja! Navodno “izumi filozofije nisu manje fantasti~ni od onih umjetni~kih”, potom “suo~ene s izumom Boga, s mu~nom teorijom o jednom biću koje se na neki na~in sastoji od triju, i koje usamljeni~ki traje izvan vremena?”, te domeće “misliti na Boga je jedan oblik fantasti~ne književnosti”. I pošto se u mladala~koj fazi divio Ernstu J�ngeru, prilikom posjete Njema~koj 1982. bez oklijevanja će izjaviti da putuje isklju~ivo kako bi razgovarao sa svojim nekadašnjim idolom, a što također bez gledanja kroz prste apostrofira Juan Hose Sebreli u posljednjem Europskom glasniku karakterizirajući Borgesov nihilizam ne druga~ije no kao slabi. ^ak je ta bolećivost ili stidljivost nedvosmisleno namćorasto nadmoćna. Veli: Općenito “nemam nikakvu teoriju o svijetu... osim toga, kad bih se trebao izjasniti, definirao bih se kao agnostik, odnosno kao ona osoba koja ne vjeruje u mogućnost spoznaje.“ Mada mu nije bilo nepoznato Nietzscheovo ruganje intelektualnim tetrijebima zatreskanim u upitnik!

Umo~en, pri~ešćen i vođen mefistofelevskom ironijskom anticipacijom na fonu Onfraya iz trik torbe posegnuo sam za neologizmom coelesticij kao onom stihu što rasprši svu našu euforiju zbog žilavosti i teškoća da Boga evakuiramo

Zeni~ke sveske

12�

iz sile naših o~ekivnja da Mu pripišemo vlastitu neodgovornost svih povijesno nataloženih interpretativnih pervertiranosti. Haeven is a place where ever nothing happens - simple black and white. Kad bi se kojim slu~ajem spustio među nas ne bi prespavao ni jedan dan u postojećim templovima, naprotiv odsjeo bi kod Roma budući bi s lakoćom pronašao da je tamo u svakom smislu ipak naj~išće. A to opet, ma kako paradoksalno izgledalo naoko nije daleko od intencionalnog snopa moga prijeatelja Žarka Paića kad je zahvatio druga dva umjetnika, ~ini se nespojiva, Becketta i Celana. Prvog zbog anegdote koja mu se prišiva, krasno ~ak aplicira o lijenom šeretskom kroja~u koji je gotovo godinu dana otezao bezrazložno da napokon zgotovi traženo odijelo. Iznerviran tim odugovla~enjem pisac Kraja igre zatražio je sardoni~no pojašnjenje i dobio još neo~ekivaniji i sarkasti~niji odgovor. Parafrazirano:

-Pobogu, ~ovje~e, Bog je stvorio svijet za šest dana, a Vi...koliko Vam treba za jedno obi~no odijelo?

-Sasvim na mjestu opaska gospodine, no pogledajte na što je to sa svijetom izišlo!

Celan nasuprot tomu protresa ‘podrhtavanjem Smisla’, a da nipošto ne vrijeđa zdrav razum iznuđenom permisivnošću:

Uzalud slika{ srca po prozoru: među mno{tvom je Bog,

Zavijen u ogrta~ {to jednom je tebi s ramena skliznuo,

Na stube, u no}no doba,

Neko}...

Levinas će primijetiti kako nije samo zlehuda omaška i bezazlena naprslina svijeta već duboki rascjep svijeta podjednako duboko vezana za svoje filozofe i proroke to što tvori tjeskobu, strepnju, o~aj, neizvjesnost... Zaista, ~ovjek se hrani entropijskim i tobož unosi red poput sove uredno izbacujući neprovarene ispljuvke upravo kao onaj obješenjak što gricka grožđe i pljucka koštice od šljiva. Povremeno nadigne glavom hrastovinu Ništavila i izazove kvrgu koja bridi i bridi, damara, i on

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

130

dugo dugo potom osluškuje, nepogrešivi sonar, kako to odjekuje Bog. Posred tog zdanja umije ga zahvatiti teški potres od ironijske oluje i kad se ~ini da je pao ni~ice i da rida zbog svoje lakomislenosti ili oholosti, izbliza primaknuti uviđamo iznenađeni da se smije stamenosti te arhitekture ~iji cilj je da plašeći plijeni i obrnuto.

I gdje je zapravo Bog. Nema potrebe da se iskola~uje. Svugdje, nesumnjivo!Omekšava kundak koji cjeliva negdje ne~iju nedužnu ~eljust.Crvoto~i.

Klini~ki mrtvom, netom razdrijemanom pod zemljom, budući eteri~an štedi zrak, nokte također dok rezbari poklopac sanduka unezvijeren-sluđen, savjetujući da prihvati neopozivost nemislive ~injenice.

Propuši hrabrošću osuđenika pred strelja~kim vodom. Eto, Boga u tom dogorijevanju.

Ru~icom na zvonce kakva derišta bolom prožiga udovicu u ta~no određeno vrijeme.

Kuša mlijeko iz nabreklih dojki prije novorođen~eta...��

Total recall: gdje je Bog? Snatre, trabunjaju, proRi~u / Iz psovke interniran u poslovicu / Tek da zavoli Silu što ga ne moli / Taman posla! / Sam slijepa Sila naslijepo ~ini nevidljiva ~uda / Dok Pjesnikove p~ele Nevidljivog uglavnom sluđene p/obolijevaju / Prepuštam da kormilo Sans Dieu preuzme pravi argonaut Supervielle:

Idem i pola`em stope na jedno obla~no tloNa kojem o~i moje ne vide tragove Boga I za sobom ostavljam tek trag vrtoglavice{to u daljini te{ko zarasta o`iljak.

�� Mugu si priuštiti razmaženo majstorsku odbranu �ueneauovim Obja{njenjem metafora: Bogovi ili

demoni? Od njih vreme bremeni; /Tanušni kao las, prostrani kao zora,/ Gleđ razbijenih o~iju, nozdrve u peni, /A ruke ispružene za hvatanje nekog dekora - Kojeg, uostalom, nema. (prevod na srpski Ivan V. Lalić)

Zeni~ke sveske

131

On je kao ~ovjek, koji skija po odronima, da bi svojim prevrtanjem i ožiljcima dokazao onima, koji

smatraju da su odroni snijeg, da to na stvari nije ništa drugo do odronjavanje.

On je kao ~ovjek, koji sjedi pred praznim tanjurom i iz njega neumorno crpi, da bi onima koji smatraju da je tanjur napunjen za njega, pokazao da je na stvari prazan.

On je kao ~ovjek, koji pukotine u masivu škriljca prevodi kao da su hijeroglifi, da bi onima, koji obi~no govore da masiv svijeta ima smisao, apsurdnošću prevedenog teksta dokazao, da su pukotine na stvari samo pukotine.

Živio je u jednoj dvosmislenoj epohi: epohi, koja se u svemu što ~ini, u tehnici, privredi, politici, već odavno odrekla “smisla”; koja je sa “smrću boga” izgubila providenciju, dakle ono “wozu”, dakle smisao i više ne vjeruje ~ak ni “progresu” koji smjenjuje “providenciju”, tom posljenjem unuku pojma o smislu, kratkovje~nom, premda ima rumene obraze; on je živio u epohi, koja apsolutno nije bila duhovno ili duševno dorasla svojoj vlastitoj smislom ogoljeloj praksi i koja je za sobom, kao ukrase i amulete, vukla krhotine već odavno razbijenih religioznih, metafizi~kih i moralnih rje~nika.

On je krhotine uzeo ozbiljno. Od njih je sebi sklepao nao~are i opisao kroz staklo smisla pogled na svijet koji je ostao bez smisla: nije njegova krivica što mu izvještaj sadrži besmislene, apartne i apsurdne stvari.

A oni koji su ga vidjeli kako skija po odronima, mislili su da će ispod njegovih dasaka novi snijeg. I on s njima.

Oni, koji su gledali kako crpi iz prazna tanjura, mislili su da time što jede dokazuje da ima supe ili da će je prizvati. On s njima.

Oni, koji su pozorno pratili kako prevodi, bili su oduševljeni dubinom njegovih tekstova. On s njima.

Oni, koji su s njim posmatrali kroz krhotine, vidjeli su u unakaženju jedan neslućeni svijet. On s njima.

On s njima: u tome je njegova krivica. On nije bio dorastao svojoj sopstvenoj strahovito ironi~noj avanturi.

No njegova krivica reflektira mnoštvo faseta. Oovako bi izgledalo sravnjenje njegovog dugovanja i potraživanja:

On je realist dehumaniziranog svijeta; ali i njegov aporetik.

On je moralist; ali ne pita o dobru i zlu u svijetu i uvažava ga u svoj njegovoj bijedi.

On stremi svijetu; ali zakonito ne uspjeva.

On priželjkuje raj; ali ne da ga uspostavi, nego da u njega uđe.

On se boji moći svijeta koji je pretvoren u stvari, ali strah predstavlja u obliku slika.

On iskrivljuje da bi utvrdio; ali, on i nas “utvrđuje”, to jest ko~i.

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

132

On diskutira o pravima; ali nikad ne zna da li na to ima prava.

On je ateist; ali, ateizam pretvara u teologiju.

On je filozof; ali filozof agnostik.

On je skeptik; ali skepti~an i prema sopstvenoj skepsi.

Ono što jeste, za njega je (ako i nije “razumno”, ipak) opravdano: moć je za njega pravda. A ko je

bespravan kriv je.

Njegova filozofija je filozofija ~ovjeka koji uzalud nastoji da se uklopi i sebe gleda o~ima moći o koje

je uzalud oblijetao.

Ovaj sud ne govori protiv Kafke kao ~ovjeka, njegovog integriteta, topline i napateti~nosti. Isto tako,

mi nismo upoznali samo indirektno draž njegova srca. Ona probija kroz sve pukotine njegovog gorgoneiona, mada samo kao utješna rije~ susjeda u zatvorskoj ćeliji.

Dakle, kriv?

Njegovo djelo nije od ju~er, nego od prekju~er. Ono nije predvidjelo povijesnu situaciju, u kojoj

pronalazi primjenu. Aluzije na svijet terora i prilagođavanja situaciji, ~iji smo mi suvremenici, za njega nisu bile aluzije.

Ali, kazat će se, on danas vrši utjecaj. Ne treba ra~unati na motive, već na efekte. Dakle, spaliti?

Ne.

U situaciji u kojoj bi literatura mogla nanijeti štetu suštinskim stvarima, trebalo bi “spaliti” nešto

drugo, a ne literaturu. Promijenit nešto drugo, a ne ulogu, koji igra jedan književnik.

Ako ga ne treba “spaliti”, onda šta?

“Umoriti ga razumijevanjem”.

Zeni~ke sveske

133

[ta to zna~i?

To zna~i: najjasnije ozna~iti poziciju koju zauzima; nihilizme, što su dijelom direktno, dijelom

indirektno investirani u njegovim djelima, razjasniti tako da izgube svoju privla~nost; tako, da ~ovjeka koji se u obrani svog sopstvenog stava u svijetu na njega poziva ili ga oponaša, odmah svako prepozna.

Možemo naslijediti i opomenu. I velikim opomenama odgajati sebe i obrazovati druge. Biće korisno

ako njegov nacrt svijeta, kakav ne bi trebao da bude i attitude, koje ne bi smjeli preuzeti – usadimo u našu psihu kao tablice s opomenama. A pošto ih je obilježio jedan dobar ~ovjek, koji je na koncu sumnjao u svrhu svog djela i ~ak se zauzimao da se spali, možda se možemo nadati da će opomenama u~initi ono, što nije mogao savjetima u~initi ni sebi ni drugima: pomoći.

G�nther Anders, Kafka-pro et contra, Facit