Knjiga mrtvihnezavisna izdanja 31 velika egipatska

beograd 1983 knjiga mrtvih drugo izdanje

izdavači:marko višić

valjevo 1400015. septembra 86a

slobodan mašićbeograd 11000vojvode brane 7

design: slobodan mašić

lektor: laza lazić

fotografije tabli iz izdanja izvornika: branislav nikolić

slog:dečje novine, gornji milanovac

tisak: radiša timotić,beograd

tiraž: 8000 primerakacena: 200 dinara

knjigu preporučuju za čitanje:jovan ćirilov slobodan mašić

naslov izvornika:das grosse ägyptische totenbuch (papyrus reinisch) edd.getrud thausing i traudl kerszt-krätschmann, kairo 1969.

s njemačkog preveo, uvod i komentare dodao: marko višić

ova knjiga je složena fotoslogom medija 10 pt, 7 pt.štampanje prvog izdanja u 3000 primeraka završeno je27. novembra 1982. godine.

štampanje drugog izdanja u 5000 primeraka završeno je 1. aprila 1983. godine.

Sadržaj

U mjesto predgovoraDuhovni i vjerski život drevnih Egipćana

1) Misaoni život starog Egipta 2) Vjerski život - monoteizam drevnih Egipćana Teogonija i kozmogonija starog Egipta3) Misteriji i učenje o postanju kozmosa i života 4) Egipatski panteon u duhu narodnog vjerovanja 5) Značajmje kategorije duhovnog života drevnih Egipćana 6) Životni nazori starih Egipćana 7) Velika egipatska knjiga mrtvih Velika egipatska knjiga mrtvih Tabla 1 Glava 87 Glava 88 Glava 43 Glava 63 A Glava 98 Glava 73 / Glava 9Glava 99 Tabla 2 Glava 100 Tabla 3 Glava 125 A Glava 125 B Tabla 4 Glava 125 / Svršetak

Marianae et Christinae pater dedicat

U mjesto predgovora

Tragajući za objašnjenjem uzroka postanja univerzuma, posebno uzroka i svrhe postanja života na zemlji, svratih pozornost i na visoku staroegipatsku civilizaciju koja se stala razvijati prije nekih sedamdesetak stoljeća da bi svoj akme doživjela u trećem tisućljeću prije našega računanja vremena.

Drevni nam je Egipćanin svoje misli o postanju kozmosa, zemlje i života na njoj, posebno misli o tome što je to čovjek, odakle je i što ga čeka poslije smrti ostavio u natpisima, u besmrtnim, za bogove-vladare građenim grobnicama i hramovima Staroga (Tekstovi piramida) Srednjega (Tekstovi sarkofaga) i Novoga kraljevstva - Knjige mrtvih, koje sadrže sve što je do tada mišljeno, doživljeno i proživljeno kroz njihovu dugu i plodnu historiju. Jednom riječju, sadrže čitavu mudrost svojih, koliko praktičnih, toliko i kontemplativnih pređa koji su još u ta, gotovo tamom obavijena vremena, umjeli misliti princip duha, morala, i princip Logosa, a ne jedino razmišljati o prolaznom i svakidašnjem, isključivo se brinući o goloj fizičkoj egzistenciji.

Budući da je ovo kod nas prvi integralni prevod ove vrste iz bogate duhovne baštine drevnih Egipćana, smatrah umjesnim i neophodnim da na osnovu ličnog proučavanja sakralne im književnosti, posebno Knjige mrtvih i njoj odgovarajuće

literature, u vidu ogleda, odnosno studije pod naslovnom Duhovni i vjerski život drevnih Egipćana, u osnovnim i bitnim crtama prikažem misao i mišljenje starih Egipćana, njihove kozmogonijske i teogonijske predodžbe i panteon kako bi i onaj tko je manje upućen u ovu starodrevnu kulturu mogao dublje proniknuti u ne baš prostu i laku sadržinu Knjige mrtvih koju je nauka, poradi njezinog bogatoga sadržaja, krstila Velikom. U istu su svrhu sastavljeni i komentari koji se u osnovi temelje na komentarima što ih izradiše priređivači ovoga djela, s tim što sam ih na brojnim mjestima proširio i dopunio novim saznanjima, kako iz duhovne kulture staroga Egipta, tako i iz duhovne baštine drugih civilizacija.

Ako ovo djelo duhovnu kulturu drevnih Egipćana makar donekle približi našoj kulturnoj javnosti i podstakne je na razmišljanje o kontinuitetu, međuzavisnosti, isprepletenosti i dubini ljudskoga duha i kulture, onda autor uloženi trud neće smatrati uzaludnim, već naprotiv, kao podsticaj da na naš jezik, diis Aegyptiis adiuvantibus, prevede i ostala remek-djela ove monumentalne i osebujne kulture što se tako veličanstveno i gordo uzdigla u praskozorje ljudske povijesti, u vrijeme kad se čovjek drznuo da poremeti od Višnjega ustanovljeni poredak i tok stvaranja, da s njim u već stvorenom, svojom glavom stvara, time prkoseći Tvorcu iskonskog Stvaranja koji na takav čin od njega stvorenog bića nije ni malo naklono gledao, već, naprotiv, nemilosrdno kažnjavao na što nas vječno podsjeća Biblija, Babilonska kula i, iz tla rastuća Sfinga, taj najduhovniji simbol svih drevnih civilizacija u kojoj su, osim simboličkog prikaza rađanja čovjekova Ja i ljudskih mu osobina (svijesti i volje), skoncentrirani neizvjesnost i strah, ozbinjnost i sudbinska odluka pred aktom stvaranja, djelovanja, točnije, samopotvrđivanja i izdizanja iz carstva animalnog i alogičnog u carstvo duhovnog i logičnog na što blagonaklono nije gledao ni jedan otac bogova i ljudi.

Prijatna mi je dužnost zahvaliti se zatvorskim vlastima KPD u Sremskoj Mitrovici što mi omogućiše pisanje Uvoda, komentara i prevođenja ovoga djela dok (osuden »u ime naroda«), kao "neprijatelj zemlje i naroda", izdržavah robiju u toku 1979. 1980. i 1981. Potentibus videndum, posteris memorandum.

Marko VišićDuhovni i vjerski život drevnih Egipćana

Misaoni život starog Egipta

1. Mitska i simbolička bit egipatskog načina mišljenja

Vrsni poznavaoci egipatskog duhovnog života poodavno su uočili da su staroegipatsko mišljenje, i sama misao, u osnovi mitski i slikoviti, mada se, što je neosporno, i tim putem stiglo do same apstrakcije, do principa Logosa kao stvaralačke Riječi.

U mitskom i simboličkom mišljenju kojim se odlikovahu civilizacije Bliskog istoka dominirala je i neometano se razvijala spekulativna misao, što će reći intuitivan način poimanja i razumijevanja svijeta i pojava u njemu izražavanih mitom u kojemu su se kod drevnih Egipćana i stanovnika obala Tigrisa i Eufrata na slikovit način iznosile misli o postanju i bivstvovanju univerzuma i transformacijama života. To ukazuje da je mit bio funkcionalan i životvoran; da je slikovitim, odnosno simboličkim putom na jasan

način izražavao ne samo funkcije i počela u cijelom kozmosu, što se ljudskom riječju ne bi moglo u potpunosti izraziti, već i svaki, za čovjeka u prirodi, značajan događaj. Spekulativna misao navedenih civilizacija koja je u oblasti iskustvenog težila da od kaosa stvori kozmos, čime je donekle slična znanstvenoj i egzaktnoj misli, nije čovjeka kao krajnji domet razvića u kozmosu, izdvajala iz Kozmosa. On je, mada najsavršenije djelo Prirode, bio svagda ovisan i podložan kozmičkim silama što su se u njemu u najsavršenijem vidu ovaplotile. Ovo duguje vjerovanju da ne postoji bitnije razlike u biti svega postojećeg u svemiru, bile to zvijezde, metali u rudači, rastinje, ljudi ili božanstva. Tako gledajući na vasionu, ista predstavlja lanac života bez veće podvojenosti između raznih aspekata života, sto je imalo za posljedicu da se u očima Egipćana doklasičnog i klasičnog perioda jedan aspekt života mogao preobličiti u drugi, pri tom zadržavajući i prvi oblik. Tako je bog mogao biti u svojem liku i u liku čovjeka sa sokolovom glavom; pravda je mogla biti apstraktan, no i materijaliziran pojam.

Dalje, budući da je Egipćanin covjeka smatrao najsavršenijom rukotvorinom Kozmosa, odnosno Prirode koja u sebi sadrži sve oblike života u njoj, on je u istoj uočena zbivanja i pojave mjerio vlastitim mjerilima i osobenim viđenjem, a svoje doživljaje smatrao posljedicom događaja u Kozmosu koji je, vice versa, uzročnik istih. To je, opet, dovelo do toga da mu pojavni svijet i događaji u njemu na koje je prenosio svoje osobine, nije bio nešto što je izvan njega, objekt koji bi ravnodušno posmatrao, što je slučaj s modernom, znanstvenom mišlju. Za njega je, naprotiv, cijeli kozmos živi organizam, subjekt i partner, nipošto i nikada objekt, nešto što ga se toliko ne doima. Sve uočene pojave u Prirodi za njega su bile aktivni sudionik u toj kateni života Prirode, tj. ti, nikako on, ono, te se svakomu događaju i obraćao kao određenom aspektu i manifestaciji kozmičkog života. Sva zbivanja u kozmosu bila su aktivno ti", jer su posljedica određene volje, jednoga ti s kojim se treba suočiti, a akciju poteklu od njega treba doživljujući razumjeti2. Dosljedno tome, Egipćanin se, posmatrajući neki događaj, nije pitao zašto se to tako dogodilo, što bi trebalo da je tome uzrok, već tko je to učinio, po čijem se htijenju i volji to dogodilo, što to treba da znači, kojom mu akcijom valja na to odgovoriti. Ovo ukazuje da je Egipćanin cijelim životom doživljavao prirodu, u nju se unosio dušom i tijelom, pasivno se vezujući s procesima u njoj, dok je čovjek u procesu znanstvenog saznanja u kojemu imamo posla s čisto umnim, logičkim operacijama, prema prirodi ravnodušan, odnosno aktivan jer mu je objekt saznanja. Na taj se način kod intuitivnog poimanja svijeta spoznaja što je subjekt, tj. ja ima o ti nalazi negdje na polovici puta između aktivnog i svjesnog sučeljavanja s ti i pasivnog, emocionalnog doživljavanja toga istoga ti, u čemu se zapravo i krije suština između logičkog i emocionalnog načina spoznaje, saznavanja i doživljavanja prirode.

Vanjski svijet, to živo ti, po sebi je spoznatljiv, jer se ti, naprosto, uvijek i posvuda osjeća, jer ti, jednom riječju, živi naporedo s ja. Ti, bio to, u našem smislu, predmet ili biće, živi osobenim životom sukladno životu kozmosa i ne može se svesti pod genus i species sto danas čini logičko mišljenje koje barata s apstraktnim pojmovima pomoću kojih svodi predmete po njihovim osobinama pod opće zakone, odnosno pojmove logičke apstrakcije koji se misaono konkretiziraju u pojedinačnim predmetima. Ništa od ovoga u misljenju Egipćana doklasičnog i klasičnog perioda koji u cijelom kozmosu vidi život i akciju na koje valja odgovoriti životom i akcijom3, za razliku od Egipćana iz prvoga tisućljeća prije našega računanja vremena koji su više okrenuti ne ovozemaljskom, već zagrobnom životu i blaženstvu koje ih tamo čeka. Razlog tome je to što su Egipćani iz prve dvije epohe u svemu gledali život oličen u dnevnom rađanju sunca na istoku i godišnjem plavljenju rijeke Nila što nisu bili samo najznačajniji

događaji u njihovu životu već i simboli pobjede života nad smrću, svjetla nad tamom. Egipćanin tih davnih vremena poznaje Neter-Neteru-Počelo-Počela, Praizvor sveopćega života koje svakomu Ti u Kozmosu daje specifičnu snagu, funkciju i oblik što je sadržano u klici života. Tako su svako ri, sve ono što u cijelom kozmosu ima odlike života, tj. sve pojave, posebno živa bića i predmeti, inkarnacija specifične funkcije-života - proistekle iz toga izvora života, odakle proističu i sami Neteri, odnosno Principi, Ideje (koje egiptolozi na žalost krste imenima posebnih bogova, pa otuda i politeizam kod drevnih Egipćana, dok su oni u biti samo životvorni aspekti Apsolutnog bića zvanog Neter-Neteru) pomoću kojih upravlja svim tim prije pojavnog života datim funkcijama i oblicima što se u obliku života pomoću Netera u cijelom Kozmosu manifestiraju, održavaju i transformiraju (nikada ne iščezavajući) kao utjelovljene emanacije toga nepostalog Prapočela, višnjega kozmičkog poretka, vrhunaravne Harmonije4 koju je doklasični i klasični Egipat čak substancijalizirao u liku dvojne boginje Ma'at.

Budući da je po dubokom uvjerenju starih Egipćana kozmos ispunjen tim životnim, funkcionalnim počelima, u svakom događaju videći uzrok i posljedicu proisteklu iz određenog, voljom obdarenog ti, po sebi se razumije da je, ako je želio da predstavi i lično doživi to ti, morao pribjeći akciji koja se, po svojoj naravi zaodijeva u narativan oblik, odnosno u mit u kojem događaj i radnju izlaganu dramatski, valja istinski i svjesno doživjeti, jer se samo tako dolazi do spoznaje, do otkrovenja uzroka toga događaja i toga ti. To je baš ono zbog čega je mit kod drevnih civilizacija služio umjesto logičke analize i zaključaka, mit koji teži da u poetskom ruhu koje je kod njih uvijek prožeto nekom mišlju, shvati određeni događaj i objavi istinu o njemu i o onom ti. Takav oblik mita ne susreće se samo kod drevnih Sumera, Babilonjana i Egipćana već i kod ostalih naroda, kao primjerice kod Helena što je slučaj s mitom o Danaji (zemlji) koju oplođuje Zeus u vidu oblaka (kiša), ili slavenski mit o Dodolama gdje imamo posla s kultskom radnjom, tj. s obredom vezanim za akt prizivanja kiše da natopi zemlju i da život. Sljedstveno tome, mit se kod starih naroda ne smije shvatiti kao neka bajka, basna, saga ili herojska priča, već kao slikovit način predstavljanja događaja i iskazivanja misli o pojavama u kozmosu vezanim za ljudski život.

2. Pisana magija starog Egipta: slika, simbol, hijeroglifi i kriptogrami

Što se tiče simbolike mita ona po uvjerenju starih naroda nije samo slikovit način poimanja i prikazivanja događaja i misli, već istinsko sjedinjenje i simbioza simbola i onoga što on predstavlja. Budući da su mitom iskazivani najvitalniji i najznačajniji događaji u kozmosu, te misli o bivstvovanju cijele vasione, jasno je da se mit simbolikom, odnosno simbolom kao zgusnutim sadržajem ideje, služio prvenstveno tamo gdje jezik, govor, nije u stanju da iskaže duboki smisao onoga što je simbolom predstavljeno, gdje se primarno misli na simboličko predstavljanje metafizičkih istina i tajni života.Sve se ovo lijepo odrazilo u egipatskom hijeroglifskom pismu jer se upravo ono sastoji od simbola koji izražavaju univerzalne, od Tvorca dane funkcije i funkcionalna božanska počela, arhai, kao i egzoterične, riječju neopisive, kozmičke tajne. Navodno je doprinjelo da ga bogom nadahnuti ljudi nazovu hijeroglifskim, tj, svetim pismom, time nastojeći da od zlih sila sačuvaju spoznate tajne kozmosa i prenesu ih čovjeku u kojemu se, kao što već rekosmo, kao u najsavršenijem djelu Prirode odvijaju svi mogući stupnjevi i aspekti sveopćeg kozmičkog razvića.

S te točke gledišta u egipatskom se pismu kao simbol birala ona životinja (biljaka,

ili pak neki drugi predmet) koja će po svojim urođenim svojstvima najbolje reprezentirati određenu prirodnu funkciju. Ovo valja istaći tim prije što se smatralo, a ima ih koji još i danas smatraju da je u drevnom Egiptu vladalo idolopoklonstvo i zoolatrija, zaboravljajući da je po njihovom vjerovanju zoomorfno ili antropomorfno božanstvo bilo utjelovljenje određene kozmičke funkcije koju je trebalo uvažavati i prizivati. U tome se nedvojbeno krije razlog zašto je govor simbolike i simbola najstariji vid iskazivanja i prenošenja misli, nastao u vrijeme dok starodrevni Egipćanin nije znao za grafičko prenošenje misli. U tome je vremenu prije pisane povijesti, dakle, oko 3100. prije nove ere, simbolika slika (i reljefa) koja prethodi hijeroglifima najbogatija što se uočava iz umjetnina nastalih u predinastijskom periodu, kao što je glava buzdovana faraona Skorpiona, vjerovatno Narmerovog prethodnika, potom slavna Narmerova paleta i dr. To je vrijeme kada Egipćani postaju svjesniji sebe i zajedničkog života neophodnog za opstanak, nastojeći da sve bitnije događaje društvenog i vjerskog karaktera otrgnu od tame i zaborava i, makar vizuelno, kad već ne mogu grafički, saopće budućim pokoljenjima za pouku i uzor. Stoga se slika sa svojom bogatom simbolikom čime su izražavani najznačajniji momenti u zajednici s namjerom da se utječe na potomke, stala smatrati nečim vrlo bitnim i značajnim.

Kako, dalje, slika, odnosno simbol, i izražene materijalizirane ideje žive istim životom, ona je u Egiptu gotovo sve do njegove propasti pravi i istinski dvojnik što će reći da je magijski izražavala i u sebi sadržavala suštinu i bit, tj. život prikazanog, te posjedovati ili razumijeti sliku znači isto što i posjedovati ono što ona predstavlja. Kad je pak riječ o kultu mrtvih, slika u magijskom pogledu znači i više od toga, jer je kao i kultna statua u stanju da primi tjelesnu dušu, odnosno životvornu snagu na njoj predstavljenog pokojnika, tj. Ka koji se, za razliku od Ba, duhovne duše, ukoliko dođe do uništenja tijela može u nju preseliti, nastavljajući da živi, doduše ne više ovozemaljskim već transcendentalnim, metafizičkim, nadnaravnim životom.

Iz rečenog slijedi da je s komunikacijskim i magijskim razlogom postanja i opstojnosti slike, o čemu veoma lijepo i ubjedljivo raspravlja Rene Huyghe5, povezan i transcendentalni, za umrlog poruku i život noseći, smisao slike što se razabire iz vinjeta Knjige mrtvih i slika kraljevskih grobnica gdje umrli predstavljene radnje treba da obavlja u zagrobnom životu koji prema ovozemaljskom predstavlja jedino viši, duhovniji oblik života. U tom smislu prikazba pobjede nad krokodilom ili nilskim konjem, simbolima zlih sila, znači da će pokojnik jednako i u međustanju, tj. na putu duše od groba do Ozirisova suda, savladavati demonske sile koje na njega vrebaju, nakon čega će ga, ako mu pođe za rukom da se opravda, čekati poljane blaženih. No, takve slike i nisu namijenjene rajskom životu. Za to postoje slike druge sadržine jer tamo rade duše-B'au.

Vratimo se simbolici hijeroglifskog pisma čiji se prvi zameci susreću na gore pomenutoj Narmerovoj paleti s kraja četvrtoga tisućljeća prije nove ere. U ta vremena simbolika toga pisma podjednako živi i spremna je da se, magijski, obnavlja kao i svaka druga slika. Budući da su slika, znaci, odnosno simboli živi, iz toga proizilazi da mogu i da im se magijski može naskoditi, sve u zavisnosti od toga koliko je prikazano po svojoj naravi dobro ili rđavo. To je i razlog zašto se u ranom dinastijskom periodu Egipta opasni znaci, kao što su hijeroglif za krvoločne zvijeri, za oružanu vojsku itd. ne stavljaju uz umrlog. Ako se pak uz njega nalaze, ali precrtani, to je bio znak da su kao i precrtano ime, uništeni da ne mogu vise naškoditi, jer se time ugasila životna snaga onoga što predstavljaju. Zbog toga se u ranom dinastijskom periodu kada je magija bila neizrecivo djelotvorna, čija se moć uveliko osjećala i u klasičnom i nešto manje poklasičnom periodu egipatske povijesti, hijeroglifi susreću u grobnim komorama piramida - tih

simbola svjetlosne metafizike i emanacionog mišljenja - dok ih nema na zapadnoj strani sarkofaga, na strani zalaska sunca, time i zagrobnog života i carstva umrlih, po čemu je zapad bio simbol smrti i oblasti onostranog života. Na toj strani susrećemo samo vrata kao simbol tajanstvenog i nepoznatog zbog čega i jesu raskrsnica i međa između onostranog i ovostranog života. Navedeno poimanje zapada uslovilo je da su Egipćani svoja groblja gradili sa zapadne strane naselja i, kako rekosmo, u ranom periodu, ostavljali neispisanu tu stranu sarkofaga, kako ti znaci ne bi naškodili umrlom i obratno, da leš pokojnika ne bi naškodio tim svetim i živućim znacima, odnosno na njima predstavljenim simbolima, uz opasku da hijeroglifsko pismo nije čisto ideogramsko, već kombinacija fonetskog i ideogramskog pisma nastalog iz piktograma.

Na neizmjernu snagu magije u ranom razdoblju Egipta ukazuje i stavljanje faraonova svjetovnog imena u zaštitni krug, jer ga, za razliku od božanskog mu imena, ne štiti nikakav božanski znak. Ime pak, kao što je poznato, po vjerovanju drevnog Egipćanina, kao i njegova sjenka, odnosno pramen kose, po principu pars pro toto, u sebi sadrži dio božanskog ili ljudskog bića i predmeta uopće, tako da je ime po svojoj biti ravno imenovanom biću. Dosljedno tome, znati nečije ime značilo je isto što i poznavati njegovu bit i narav, a to pak da se dotični nalazi u vlasti onoga tko mu zna ime; da s njim može zboriti na ravnoj nozi, da mu može pomoći i odnemoći. Ovo u našoj Knjizi mrtvih lijepo ilustriraju gl. 99. i 125-svršetak, u kojima pokojnik valja da kaže imena hipostatiziranih djelova barke i vrata. To je i razlog zašto je uništenje nečijeg imena na statui, grobnici, hramu ili vazi značilo i uništenje duše umrlog u zagrobnom životu. Ako, suprotno recenom, ime izgovara bog-tvorac, onda je to akt stvaranja jer svako novo ime izgovoreno od Tvorca isto je što i novo biće. Na veliku snagu pisane magije u ranom periodu Staroga kraljevstva upućuju i kriptogrami koji idu za tim da zlim demonskim silama onemoguće razumijevanje sadržine teksta, mada oni u sebi kriju i riječi koje se nisu smijele izgovarati.

S pojavom Tekstova piramida (oko 2400-2200) hijeroglifski se znaci počinju susrećati i uz tijelo umrlog što je još izraženije u Srednjem kraljevstvu (Tekstovi sarkofaga). Ta nam pojava svjedoči da je magija ranoga perioda stala slabiti. Po sebi se razumije da se ova pisana magija pojavljuje u cijeloj religijskoj literaturi, pa time i u našoj Knjizi mrtvih, u kojoj se, međutim, ne susreće samo pisana nego i jezična magija, odnosno magija riječi, imena i prizivanje hipostatiziranih predmeta.

Vjerski život - monoteizam drevnih Egipćana Teogonija i kozmogonija starog Egipta

1. Neter-Neteru i metafizički, kozmički i prirodni Neteri

Premda su starodrevni Egipćani poznavali veliki broj naočigled samostalnih, antropomorfnih ili zoomorfinih božanstava, oni su u suštini bili monoteisti jer su, kao što smo vidjeli poznavali jedno Apsolutno božanstvo, dok su svi ostali bogovi po njima bili emanacije i manifestacije moći i vitalnih počela toga Apsolutnog bića.

Taj osnovni pojam i kategoriju vjerske i filozofske misli Egipćani su, kao što smo rekli, nazivali Neter-Neteru, tj. Počelo-Počela, Prapočelo, točnije Energetska Harmonija. Netko će taj istočnik i utočnik svega postajućega u vječnoj mjeni nazvati Bivstvujući, netko kozmičkom Ljubavlju koja svojom snagom privlači i drži u harmonijskom jedinstvu sve elemente; netko Voljom ili stvaralačkom Riječju što zamišljeno i voljno priziva u postanje; netko, opet, Redom, pravičnim Poretkom i Harmonijom, ili pak,

iskonskom, samomu božjem Sinu nepronicljivom, Istinom, dok će ga većina nazvati nestvorenim Tvorcem koji je-bez prošlosti i budućnosti, jer je po svojem biću uvijek praes-ens. On jeonaj koji jeste, nikada postojeći, već vječno bivstvujući, sve svojim bićem ' prožimajući i životne funkcije svemu postojećem dajući. To su, međutim, samo atributi te, riječju neiskazive i neopisive kozmičke Sile pod koju su Egipćani podvodili, kako postanak cijele vasione i svega u njoj živućeg (a po njima je, vidjeli samo, sve živo, u pokretu i mijeni) tako i održavanje kozmosa, svega bivstvujućeg, posebno ljudi živih i umrlih.

Kako, međutim, Egipćanin u svemu vidi dvojnost, to i apstraktne, duhovne, pojmove podvaja i jedan drugomu sučeljava, kao recimo, Hu naspram Sia, tj. stvaralačku Riječ naspram Spoznaji i iste substancijalizira, to je učinio i s ovim vrhunaravnim Principom oličavaiući ga u boginji s perom-simbolom svjetlosti -zvanoj Ma 'at.

Ovo Počelo bez počela u kojemu se harmonijski sjedinjuju duh i materija, čemu najviše težijahu stari Egipćani, univerzalnošću značenja najviše odgovara osnovnom pojmu Lao-Tseove filozofije, pojmu tao,'dok mu u indijskoj filozofiji, u kojoj zacijelo i nema pandana, odgovaraju karma i nirvana.

Kako se u toj vrhunaravnoj Harmoniji blagotvorno otjelovljuje materijalno i duhovno, kasnije su je teoloska naučavanja podijelila na dva aspekta tako izražavajući egzotersku i esotersku istinu što se u Knjizi mrtvih opisuje kao dvorana obiju Ma 'at.

Ovo se nadnaravno biće otjelovljuje putem Netera-Principa, Ideja koji, bez osobene moći odlučivanja, sobom izražavajući unapred dat pravac djelovanja, dovode u postojanje i substancijalan život, prije pćjavnog života bivstvujuće funkcije i životne oblike sadržane u Energetskoj Harmoniji.Iz toga slijedi da su Neteri, koje ćemo, držeći se tradicije, samo uslovno zvati bogovima, samo višestruki aspekti Neter-Neteru koje im, kao u krsćanstvu Bog anđelima i svecima, udjeljuje nadprirodnu moć sto je na razne načine očituju. Oni su, ukratko, funkcije koje, bez vlastite moći mijenjanja istih, očituju mnogostrane aspekte toga jedinstvenoga Bića. Ovaj se metafizički Apsolut očituje preko metafizičkih, kozmičkih i prirodnih Netera od kojih su najznačajniji metafizički - predstavljajući nestvorene, voljom neobdarene tvorne sile i funkcionalne izvore života od kojih se sastoji biće primordijalne životvorne Harmonije.

2. Metafizički Neteri Atum, Ptah, Amon-Mut-Khonsu i heliopoljski, memfijski, hermopoljski i tebanski misterij

Među metafizičke Netere idu Atum, Amon, Ra, Ptah, Tot, Mut, Khonsu i Hator-Tefnut-Sokhmet. Od njih su najznačajniji Atum, Ptah i Ra. Međusobni odnos ove Trijade koji je uslovio postanje heliopoljskog, memfijskog, hermopoljskog i tebanskog misterija, odnosno predanja o postanju kozmosa veoma upečatljivo ilustrira slijedeći fragment na papirusu iz Leidena: Tri boga u sebi sadrže sve bogove. To su Amon, Ra, Ptah i nema im sličnih. Bog čija je narav (i ime) skrovita jeste Amon. Ra je glava, a Ptah tijelo. Njihovi ovozemaljski gradovi na vijeke osnovani jesu Teba, Heliopolj, Memfis zauvijek (nepromijenjeni). Kada nebeska poruka nastane oglašava se u Heliopolju, u Memfisu se ponovi Ptahu. Od nje se za Amonov grad (=Tebu) načini znamenje napisano u znaku Tota kao i ono što sobom nosi. Odgovor i odluka dani su u Tebi, a ono što odatle proistekne upućuje se božanskoj Devetki; sve što je iz njenih usta to je iz usta Amonovih. Bogovi su poradi njega, po njegovoj naredbi dati. Poruka, to je smrt ili bivstvovanje. Od nje ovise život i smrt živih bića osim jedinoga Amona, Raa (i Ptaha) jedinstvo u Trojstvu.

Neki su istraživači staroegipatske religije, vjerovatno se povodeći za rečenicom: Bogovi su poradi njega, po njegovoj naredbi dati, u čitavom tekstu htjeli vidjeti običnu glorifikaciju Amona6 stoga što se ti isti bogovi slave u posebnim vjerskim centrima. Ne želeći polemizirati s takvim mišljenjem i nazorima, smatram da je dubina i univerzalnost svakoga gore spomenutog misterija uveliko utjecala da su se teologijska naučavanja Heliopolja, Memfisa, Hermopolja i Tebe smatrala zaokruženim cjelinama te je izgledalo kao da su jedan drugomu konfrontirani, dok su, ako hoćemo pravo, međusobno ovisni i isprepleteni što će nam pokazati i analiza istih.

3. Kozmički Neteri

Za razliku od metafizičkih Netera u kojima se Apsolutno biće, gubeći raniju Jednost, Jedinstvo, manifestira, kozmički Neteri su djelo i daljnje produženje stvaralačke misli i volje toga Bića. Oni ispunjuju što od njih zahtijevaju metafizički Neteri pa bi se moglo ustvrditi da su kozmički Neteri klice svega od Apsolutnog bića i metafizičke Netere misaono proiciranog. Među kozmičke Netere spadaju Su i Tefnut, tvorci životvorne vode i ognja koji se zgušnjuje u Gebovu carstvu (u crnoj zemlji) čime se omogućuje rast svega živoga u čijem nastajanju učestvuje i Nut, boginja neba, koja po legendi ne rađa samo bogove nego i zvijezde i sunce. Njima se pridružuju i neka zoomorfna božanstva, kao i Set, Neftida, Oziris i Izida, koji oličavahu četiri osnovna elementa - zemlju, vatru, vodu i zrak. Ovima se pridružuje i Horus. Set je u životu prirode princip usahnuća, uništenja i razaranja staroga života kao substrata za novi što se zameće u njegovu carstvu, u crnoj zemlji, zbog čega i jeste simbol zla i dobra. To rastvaranje dozrelog, starog života inicira njegova majka Neftida, princip nevidljivog cijepanja i uništenja postojećeg života spremnog da da novi život koji će Izida, simbol vlage i svjetlosti, uz pomoć sina Horusa, tj. životvornog ognja, dovesti u postanje i postojanje. Drugim riječima, Set je kao negacija i uništitelj staroga života (brata Ozirisa) simbol neproklijalog sjemena u zemlji koje uz pomoć Neftide (raspuknuća), sublimacije, Izide (vlage i svjetlosti), te Horusa (životvornog ognja, životne snage što se nalazi u srcu sjemena), samo nestajući, daje novi život (tj. uskrslog, nanovo oživljenog Ozirisa).

Prema ovakvom tumačenju, mit o Ozirisu kojega ubija njegov brat, bog mračnih sila, Set, a uskršava njegova supruga Izida uz pomoć sestre Neftide i sina Horusa koji se u međuvremenu rodio iz umrlog Ozirisa (u zemlju bačenog sjemena) pomoću Neftide (raspuknuća i sublimacije) i Izide (vode i svjetla koji životvornu vatru prizivaju u život) simbolizira sliku vječnog umiranja i rađanja svega živoga u prirodi. To i jeste razlog zašto je Oziris oličenje života u vječnoj promjeni i postajanju zbog čega ga i predstavljahu kao Nil u nadolaženju i povlačenju, žito u periodu klijanja i dozrijevanja itd. - antipod bogu sunca Rau koji naspram Ozirisu, simbolu substancijalnog života u fazi nastanka i prestanka, tj. dozrelosti, simbolizira duh što je i shvatljivo jer Ra spada među metafizička, odnosno duhovna, a Oziris među kozmička, odnosno substancijalna Počela.

4. Prirodni Neteri

Po svojoj su funkciji na najnižoj ljestvici prirodni ili htonski Neteri kojima je Apsolutno biće povjerilo određene funkcije, kao na primjer boginji Taurt, uz Hapija, navodnjavanje; Sotisi nadolazak nilskih voda; Neheb-kau plodnost, Besu brigu o sretnom porodu itd.

Misteriji i učenje o postanju kozmosa i života

1. Heliopoljski misterij: Nu i Atum

Vratimo se misterijima i razmotrimo što nam kažu o postanju Kozmosa i života. Najstariji i istodobno najčuveniji jeste heliopoljski misterij, odnosno predanje nastalo u Heliopolju, centru boga sunca Ra (koga su Heleni nazivali Helios, odakle i naziv Heliopolis, Grad sunca), odnosno Atum-Ra, boga-tvorca. Ovaj misterij u prvi plan stavlja misaonu, metafizičku stranu Neter-Neteru u kojem se rađa zamisao, tj. duhovno postanje (time i istovremeno cijepanje Apsolutnog bića) svakog oblika života, u tom Počelu neograničenom prostorom i vremenom u našem smislu tih pojmova.Neter-Neteru, razdvoiivši se, kao prvo stvara iskonske životvorne vode zvane Nu koje u sebi sadrže životvorni oganj. Razdvajanje prvobitnog, nestvorenog Principa, odnosno Monade, obavilo se, dakle, u toj životom zasićenoj vodi, u Nu (koju valja lučiti od Nuna, Praoceana značenjem identičnog helenskom Oceanu, simbolizirajući kraj, odnosno vode koje opasuju svijet) u liku Atuma zasićene praznine, čije ime sve-ništa lijepo osvijetljava taj prvi momenat stvaranja jer se u Atumu nalaze sve potencije budućeg života, tj. životne funkcije prije kojih nije substancijalno postojalo ništa.

Iz Nu se spajanjem životvorne vode i ognja rađa taj Atum koji samom svojom pojavom negira jedinstvenu prirodu Apsolutnog bića s njime čineći harmonično dvojstvo. Atum je tako prva.karika u ideji postepenog ovaplođenja materijalnog života kristaliziranog u gore navedenim elementima potencijalno sadržanim u njegovu biću koje, gonjeno životvornim ognjem što se zgušnjava u toj živućoj vodi, teži vidljivoj opstojnosti te se i pojavljuje u vidu otočića, o čemu nam govore i Tekstovi piramida. Tako u grobnici faraona Pepija Drugog čitamo:

On Što se rodi u Nu (nu), Kad još ne posta nebo, Kad još ne posta zemlja1.Slično predanje o postanju Atum-Ra i o misaonom i tjelesnom nastanku budućeg života donosi i papirus nazvan Bremner-Rhind 1 čiji puni naslov glasi:

Poznavanje Raovih stvaranja i obaranje Apopa koji, iako datira s godinom 312. prije n. e. potječe iz veoma ranog perioda egipatske povijesti:

... Još ne bješe neba i ne bješe zemlje. 1 ne bješe još ni tla ni zemlje na tom mjestu... Ne nađoh sebi mjesta na koje bih se tamo mogao dići. 1 ja razmislih u svom srcu, ja zamislih pred svojim licem. 1 ja sazdah sve likove budući sam, jer ja ne bjeh ispljunuo Šua, ja (još) ne bjeh povratio Tefnut, i ne bješe nikoga ko bi stvarao sa тпот. Ja zamislih u svojem sopstvenom srcu, i postadoše mnogobrojna bića, od bića u likovima rođenih i u likovima onih koje oni rodiše.

Ja se sjedinih sa svojom pesnicom., ja se sparih sa svojom rukom i pade sjeme u moja sopstvena usta.

1 ja ispljunuh Šua, ja povratih Tefnut. 1 moj otac Nun reče: Neka porastu oni!8

Navedeni citati veoma upečatljivo ilustriraju naprijed rečeno o Atumu. Iz posljednjeg citata saznajemo da on snagom svojega srca (ja zamislih u svom sopstvenom srcu i postadoše mnogobrojria bića) stvara svoju pratnju, odnosno Devetku bogova. Unatoč tome, on po ovome predanju stvara fizičkim, a ne duhovnim putem. Kao prvo stvorio je Šua, tj. zračni i svjetlosni prostor i Tefnut, iskonsku životvornu vodu i vatru, odnosno oganj koji čine osnovu daljnjega stvaranja.

Šu i Tefnut rađaju Geb i Nut, tj. boga-zemlju i boginju-nebo koji rađaju dva para bogova: Ozirisa i Izidu, Seta i Neftidu.

Tekst nam govori da se rođenje prvoga para bogova obavilo fizičkim putem što će reći da u ovom predanju imamo posla s antropomorfnom predstavom o stvaranju svijeta, koja je, donekle, slična tehnomorfnoj predstavi o stvaranju svijeta iz Elefantine po čijem je predanju bog-tvorac Khnum na keramičkom vitlu stvorio i-oblikovao svijet.

2. Memfijski misterij: Ptah i učenje o Logosu

Prva i druga predstava stoje dijametralno suprotno memfijskom predanju, odnosno misteriju po kojemu Atum u liku tvorca Tatenena produžuje razvitak metafizičkih Netera, tj. priziva rast i oblikovanje pojavnog svijeta, ali kao Apsolutno biće stvara i Netere, čineći to srcem (=začeće misli) i jezikom (=govor koji realizira misao) što se jasno razabire iz slijedećeg pasusa:

Poniknu u srcu (misao) u liku Atuma, poniknu na jeziku (misao) u liku Atuma. Velik je i ogroman Ptah (koji je naslijedio svoju snagu od svih bogova) i njihovih duhova preko ovoga srca... u kome se Horus pretvorio u Ptaha pomoću ovoga jezika... u kome se Tot pretvori u Ptaha.

Dogodi se da srce i jezik dobiše vlast nad (svim) udovima, jer oni saznaše da je on (Ptah) u svakom tijelu, u svim ustima svih bogova, svih ljudi, svih zvijeri, svih crva i svega Što živi, jer on razmišlja i zapovijeda svim stvarima kojima on želi. Njegova Devetka bogova je иг njega kao zubi i usne. To je sjeme i ruke Atuma, jer je Atumova Devetka bogova ponikla pomoću njegova sjemena i njegovih prstiju, (Ptahova), pak, Devetka bogova-to su zubi i usne u ovim ustima, koja dadoše imena svim stvarima iz kojih izađoše Šu i Tefnut. Devetka stvori vid očiju, sluh ušiju i disanje nosa da oni obavještavaju srce. Jer upravo ono rađa svako znanje, a jezik ponavlja sve što je srce zamislilo. (Podvukao M. V.)

1 bi Ptah zadovoljan kad stvori sve stvari i sve božije rijeci.1 on rodi bogove, on stvori gradove, on osnova nome, on stavi bogove u njihova

svetilišta.. .9Navedeni tekst nam govori da je riječ o izgrađenom filozofskom pogledu na

postanje kozmosa. Ovo učerrje nastalo krajem četvrtog tisućljeća prrje n. e. sadrži logomorfnu predstavu o postanju svijeta. Ptah ne rađa svijet fizičkim putem, što bi stajalo u vezi s biomorfnom predstavom, već kozmos, svijet, nastaje interakcijom srca i jezika što će reći da stvara mišlju i rijecju. Ovdje, dakle, imamo posla s inventivnom mišlju i aktoni produkcije kojim se nastala, začeta ideja riječju priziva u postanje. Jednostavnije rečeno, svijet po božanskoj, Ptahovoj riječi nastaje i dalje opstoji što znači da imamo posla s aktom stvaranja ne putom fizičkog rođenja po kojem se postanje kozmosa tumači organskim putom, već čin stvaranja putom Logosa gdje svijet nastaje takoreći na božansku zapovijest. Ovdje Hu-stvaralačka Riječ priziva u postanje Siu, tj. misao, ideju rođenu u Ptahovu srcu, odnosno duši.

Ovo je van dvojbe jedan od bitnih dokaza da su drevni Egipćani još prije nekih pedesetak stoljeća poznavali i svijet čiste spekulacije i apstrakcije, a ne samo antropomorfne i materijalne predodžbe i slike po kojima se svijet pojavljuje sad iz životinje, sad iz ptice, sad su njegovi tvorci ptice, sad, opet, bogovi, kao što, recimo samo sunce rađa nebeska krava, sad, opet, izlazi iz lotosa, ili pak iz guščijeg, jajeta koje je snio Geb.

Da su drevni Egipćani odlično poznavali sfere duhovnog, metafizičkog i apstraktnog, što im se često odricalo i odriče, osim ovoga najmonumentalnijeg spomenika njihove duhovne kulture što se čuva u Britanskom muzeju, posvjedočuje nam,

osim Tekstova piramida i sarkofaga i Knjiga mrtvih. Zar, pitam se, njihov genij nije iznjedrio jedno od najvećih čudesa staroga svijeta, genij koji je oduvijek misli i govoru pridavao veliku moć po njihovoj maksimi da Riječ stvara sva djela prije djela ruku. Oni su, štoviše, od misli i riječi načinili atribute bogova-tvoraca i oličili ih kao niža božanstva neophodna za održanje vlasti. Tako je gore spominjana Sia bila zamisao, misao, spoznanja, ideja, odnosno duhovno rođenje oblika nekoga predmeta i bića, a Hu, stvaralačka Riječ i personifikacija izrečene naredbe kojom se Sia priziva u postanje i život, što u mnogome liči na akt stvaranja u kršćanskoj teologiji. Kad, naime, Bog kaže, osim onoga neka postane..., Ja sam onaj koji jesam, to je stvaralačka Riječ, sam proces stvaranja, ali i podvajanja Boga kao nematerijalnog bića od svijeta kao emanacije moći toga Tvorca - dakle, podvajanje subjekta i objekta.

Kao što u heliopoljskoj teologiji iz Atum-Raa, tako u memfijskoj iz Ptaha, emanira Devetka Netera pomoću koje je Ptah stvorio sve postojeće na zemlji. 1 u memfijskoj je teologiji osnova i koljevka svega Nu koja prima i oživotvoruje klicu poteklu iz Ptaha što je Izida (svjetlost) iz negacije života, tj. cjepanja sjemena što se vrši u Setovoj zemlji, dovodi u život.

Po ovomu se misteriju iz Nu(na) rađa i Tefnut, ovdje, životvorna voda koja će izroditi onih osam kaotičnih stvorenja u Hermopolju, dok je Hator, princip sublimacije i životvorne vode koju misterij naziva Khmunu, medijator između začetih misli i životodavnih funkcija u Heliopolju i njihovih kozmičkih realizacija, što će nakon opisivanja toga stvarania svoje konačno oblikovanje postići u tebanskom misteriju putem Amona.Iz Ptaha, u ovom misteriju emanira i Nefertum, drugamo simbol svjetlosti i lotos iz kojega se pojavilo na prvobitnom briježuljku u Hermopolju sunčevo dijete. On, kao svjetlost, u ovome misteriju simbolizira životvorni oganj i vodu, odnosno vlagu.

3. Hermopoljski misterij: kaotična božanstva, sunčevo dijete i Tot

Ovaj se misterij u biti bavi rođenjem prvobitne vode iz koje se rađa životvorna voda Khmunu. Po njemu su prije pojave Atuma postojala četri para iskonskih božanstava u liku žaba i zmija koji oličavahu elementarne sile kao što su Nun, bezoblična voda, Kuk, mrak itd. Te sile, međutim, ni Atum nije uništio, već im je samo, kao u Bibliji vrhovni Bog Hebreja, odredio mjesto, tj. sveo ih u poredak i harmoniju. S te točke gledano, heliopoljska, odnosno memfijska Devetka velikih bogova, oličavajući kozmički poredak stvaranja u odnosu na hermopoljsku Ogdoadu predstavlja znatan napredak u obličavanju kozmosa. lako hermopoljsko naučavanje stavlja naglasak na rodenje prvobitne vode i praiskonskih, ipak, polukaotičnih bića, ono poznaje i naučavanje p rođenju djeteta-sunca čiju pojavu pozdravljaju ta bića10, što će biti predmetom svih kasnijih teogonija.

U ovomu se misteriju kao metafizički Neter pojavljuje Tot (točnije Thot) što se vidi iz opisa u Denderi: Dvaput Veliki, tvorac dobara, srce Raa, jezik Atuma, grlo Netera čije je ime skriveno, gospodar vremena, kralj godina... otkriće Boga svjetlosti - Raa onoga što bivstvuje bez početka, Tota, onoga što živi od istine. Što nastaje u njegovu srcu odmah oživi, što on izgovori vječno traje11.Iz gornjeg opisa vidi se da je Tot medijator i koordinator između Heliopolja (srce Raa, jezik Atuma), Memfisa i Tebe (grlo Netera čije je ime skriveno), tj. Amona.

4. Tebanski misterij: Amon-Mut-Khonsu

Iz posljednje rečenice vidi se da Tot kao metafizički Neter u srcu stvara i oblikuje idisje i funkcionalna počela. Tako on od Nut kao majke Ozirisa, sunca, zvijezda i ljudi i Sokhmet kao simbola uništenja, stvara Mut, tj. materijalnu osnovu poteklu od Ptaha. U njoj će se iz Amonova sjemena Atum-Nefertum, tj. Atum kao svjetlo preobraziti u Khonsua (koji time odgovara Ozirisu u periodu uskrsnuća) tj. u oduhovljenog Atuma koji tek na ovom stupnju može da iz ubijenog Ozirisa (bačenog sjemena u crnu, Setovu, zemlju) uz pomoć Izide (vode i svjetlosti) izvede rođenje Horusa (=životodavni oganj pobuđen vodom i svjetlošću) koji teži da se oslobodi staroga života, odnosno zla u koje je njegova oca doveo bog Set (pravilnije Seth). Sljedstveno tome, Horus, sin Ozirisa i Izide je krajnji cilj, tj. oslobođenje duha od materije koju je Duh stvorio i povratak, očistivši se od nje, nadnaravnoj Harmoniji, Apsolutnom biću.Ovako gledajući na stvari, jasnije nam je što smo ranije rekli da su bogovi samo određeni aspekti u či]im su likovima u raznim mjestima obožavane određene osobine Apsolutnog bića. Oni su, dakle, njegove moguće inkarnacije počev od primordijalnih ideja, funkcionalnih počela začetih u metafizičkim Neterima (predmet misterija u Heliopolju) koje se otjelovljuju preko kozmičkih Netera (predmet memfijske teologije) da bi postali vidljivi (Hermopolj opisuje aspekte toga, sada, substancijalnog života) nakon čega, živeći ovozemaljskim životom, postigavši puno ostvarenje i zrelost, teže oslabađanju od materije koja guši iskonsku stvaralačku Ideju i Riječ (Sia i Hu) i sjedinjenju sa svojim iskonskim izvorom i istočnikom, s Apsolutnim bićem (što je bio predmet misterija u Tebi vezanih za Trijadu Amon-Mut-Khonsu).

Tako svi bogovi učestvuju u ovom procesu duhovnog postanja, materijalnog ovaplođenja, pročišćenja i povratka otjelovljene božje tvorne Riječi svojemu Istočniku, što je i smisao riječi Ivana Evanđeliste: U početku bijaše Rijeć... i Riječ bijaše Bog... Sve je po njoj postalo... U njoj bijaše život i život bijaše svjetlo ljudima. 1 Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze.

Egipatski panteon u duhu narodnog vjerovanja

1. Metafizički Neteri: Ra, Amon-Mut-Khonsu, Tot, Hator-Tefnut-Sokhmet, Nejt

Samo tako gledajući na stvari zavrijeđuje da se egipatski panteon prikaža i in extenso, gdje ćemo na bogove, slijedeći gore navedeni poredak Netera, gledati kao na isključivo ostvarenje Apsolutnog bića, jer, uostalom, tako na njih gledahu i drevni Egipćani, posebno se osvrćući na ovozemaljske im funkcije, mjesto štovanja, atribute i insignije, što će u upoređenju s dosadašnjim prikazom egipatske duhovne baštine zvučati kao znatno osiromašenje. Na nesreću nauke, većina istraživača bogove drevnih civilizacija, upravo posmatra u ovome otrcanom ruhu, odbijajući da u njima vidi inkarnaciju kozmičkih sila12.

Od metafizičkih je Netera u vjerovanju drevnih Egipćana najviše poštovanje uživao bog sunca Ra koji se pojavljuje kao Khepri, tj. sunce na izlasku, potom kao Atum-Ra, tj. bog-tvorac (danji vid sunca), zatim kao Atum=sunce na zalasku. On je, međutim, i Ra-Hor-Akhte, odnosno Ra-Horus-Obzorja, tj. Horus kao Poslanik i gospodar istočnog Obzorja. Zatim je Montu-Ra, bog-soko, Khnum-Ra, bog tvorac iz Elefantine u liku ovna. On u liku Amon-Ra, kako ga štovahu u Tebi, daje svjetlost koja se u Egiptu uvijek izjednačuje sa životom što je slučaj i sa svim drevnim civilizacijama gdje je sunce imalo značaja u održavanju života. U Tebi je Ra bio ne samo kralj bogova već i duhovni otac

egipatskih faraona u kojem su gledali svojega zaštitnika i pokrovitelja i s njime se poistovjećivali, a njegovo ime koristili kao atribut svojemu imenu i u kraljevskoj tituli. Predstavljahu ga kao sokola ili kao čovjeka sa sokolovom glavom na kojoj je bio sunčev disk kao simbol života koji sobom manifestira sve ono što Apsolutno biće želi mišlju izraziti i oblikovati putem ovoga metafizičkog Netera. Na glavi mu je stajao i ureus, sveta kobra koja iz usta izbacuje plamen što štiti bogove i faraone, čime je ona bila simbol vrhovne vlasti.

Što se tiče Amona ili Tajanstvenog, on je, kao što je gore rečeno, oličenje tajnovite sile što sve živo dovodi u fazu dozrijevanja, što bi u genezi drevnog Egipta odgovaralo crvenom, odnosno crvenoj ili zreloj fazi koja je preduslov za crnu, Setovu fazu (=sjeme bačeno u zemlju) iz koje će negacijom crne faze (=raspadanjem sjemena u zemlji) nastati bijelo, bijela faza (=klijanje bijele klice koja živi na račun sjemena koje se raspada i hrani je) da bi se dozrijevanjem ploda došlo do crvenog, crvene faze, odnosno do ploda sposobnog za novi život, i tako unedogled.

Amon je, antropomorfno gledajući, u Tebi imao za ženu Mut koju su zvali majkom bogova i gospodaricom neba. Prikazivahu je u sjedećem stavu s ispruženom lijevom rukom u kojoj drži dugački stap zvan uas, a u desnoj znak života ankh. Mut kao žena cara bogova Amon-Raa na glavi nosi dvostruku krunu ujedinjenog Egipta s ureusom na glavi.

Amon i Mut imali su sina Khonsua s kojim su, kao što smo vidjeli, sačinjavali jedinstvo u trojstvu. Ova je Trijada, slično drugim božanskim Trijadama, bila simbol egipatske obitelji. Khonsua prikazivahu u liku nagog djeteta koje hoda s kažiprstom desne ruke u usnama što je bio simbol bogova-djece, čemu je služio i uvojak koji mu pada niz desnu sljepoočnicu. Na glavi ima ureus i disk s polumjesecom na kojem je perjana mitra, odnosno tijara zvana atef. Kad smo već kod ovoga znamenja faraonove vlasti usput spomenimo da je postojala dešret, crvena tijara, kruna gradova Buto i Sais u Delti Nila, znamenje faraona kao vladara Donjeg Egipta i hedžet, bijela kruna (koju vidimo već na Narmeru) grada Afroditopolja, znamenje faraona kao vladara Gornjeg Egipta.

Khonsu je u kasnija vremena bio i božanstvo povezano s proračunavanjem vremena zbog čega ga i nazivahu gospodarom vremena, a štovali su ga i kao božanstvo mjeseca13. Obadva atributa susreću se i kod hermopoljskog Tota, boga grada Šmunua, prijestolnice šesnaestog donjoegipatskog noma, koji su Heleni, izjednačivši Tota s Hermesom, nazvali Hermopolj, dok Smunu na staroegipatskom znači Osam što stoji u vezi s obožavanjem osam spomenutih božanstava, praiskonskih elementarnih sila, u ovom gradu. Na čelu te Ogdoade stajao je Neter Tot i pomoću nje stvorio cijeli svijet. U njegovom se kultu tijekom vremena stopilo nekoliko prastarih kultova te postaje pisar boga Ra, bog mjeseca i mudrosti, pismenosti i pisma; simbol je logosa (jer je sam Logos-Riječ), magije i liječništva; glasnik bogova koji iscjeljuje s dahom života, sam bivajući Odem, zrak koji spaja nebo i zemlju. Kao takav, Tot je i princip razdvajanja i sjedinjenja, što će reći i princip spoznaje onoga što je na nebu i na zemlji. Stoga je i zaštitnik nauke, istine i sudstva zbog čega se na Ozirisovu posmrtnom sudu pojavljuje kao zapisničar gdje zapisuje težinu svake duše i o tome izvješćuje suca umrlih Ozirisa čiju će funkciju na kršćanskom Strašnom sudu preuzeti, također uskrsli, sin Božji, Isus Krist.

Tot je nazivan gospodarom istine i magije, a epiteti su mu: Gospodar Istine na nebu i na zemlji, Dvaput Veliki i Triput Najveći - Trismegistos, epitet pridjevan Hermesu. Predstavljan je antropomorfno i zoomorfno, tj. u liku čovjeka s glavom ibisa ili kao bog-majmun. No, on je predstavljan i u liku noža koji simbolizira razdvajanje i spoznaju.

Atributi su mu ibis ili kinokefal. Za ženu je imao boginju Ma 'at, princip kozmičkog poretka i istine, odnosno boginju Sefhetabui, zaštitnicu knjižnica i znanosti14.

Među veoma stara božanstva solarnog ciklusa spada trojno božanstvo zvano sunčevo Oko, nazivano imenima Hator-Tefnut-Sokhmet, prikazivano kao zmija, lavica ili kao žena s lavljom glavom. U ovom je hibridnom božanstvu običan stanovnik obala Nila gledao mijene godišnjih doba koja - poput Hator-Tefnut što, posvadivši se s ocem Raom, odlazi u pustu Nubiju i potom se vraća -odražavaju najstarije razdoblje egipatske povijesti, razdoblje koje poznaje bogove prirode što umiru i uskrsavaju, što je slučaj i u drugim religijama, primjerice u babilonskoj gdje susrećemo mit o bogu Tamuzu, potom u Siriji mit o Adonisu, odnosno Adonaju koji je najvjerovatnije utjecao na stvaranje Atonova kulta u XIV st. u Egiptu, ustanovljenog od Amenhotepa IV, u kojem se obožavala toplina što je zrači sunčev disk, izvor svekolikog života na zemlji, što je lijepo prikazano u Himni Atonu.

Hator-Tefnut istodobno simbolizira i duh prirode koji napušta prirodu, za sobom ostavljajući mrtvilo (jesenji i zimski period) i vraća se u proljeće, sobom noseći život, upravo onako kao što je činila Hator-Tefnut za čiji se praznik, odnosno dan povratka kaže da je dan vinove loze i Obilje Nila koji s njome nadolazi15.

Boginja Hator (točnije Hathor), u genezi simbol sublimacije, kći i majka boga Ra, poistovjećivana s Izidom i asirskom Astartom, imala je kult u Denderi, odnosno Tenterisu, zatim u Afroditopolju i na otoku Fileu kod prvog nilskog brzaka. U Tenterisu joj je muž bio Horus Behdetski s kojim je imala sina Ihija (mladi Horus). Hatorje boginja neba i sunca na izlasku; boginja ljepote i ljubavi, zbog čega su je Heleni poistovjetili s Afroditom, a njeno mjesto štovanja nazvali Grad Afrodite - Afroditopolis. U Knjizi mrtvih često se apostrofira kao simbol plodnosti (=rodnica Hatore). Ona je, međutim, i boginja smrti, gospodarica od sikomore, toga egipatskog drveta dobra i zla što raste u egipatskom zagrobnom svijetu (i u hebrejskom Edenu) u kojemu živi ona, ili Nut. Prikazivana je kao krava ili žena s kravljim ušima i rogovima u obliku lire i, između njih sunčanim diskom što se lijepo vidi na paleti kralja Narmera iz prve dinastije, tj. oko 3100. god. prije n. e. Atributi su joj krava i sistrum, a epitet Imait - Ljepotica iz grada Imau, te Voljena i Milostiva. Kako su je u najranijem periodu štovali i u obliku stuba, kasnije u Uku krave s kojom je poistovjećivahu, a još kasnije kao boginju neba i drveta, vidi se da se u njenom liku kriju tri etape deifikacije. Predodžba o boginji neba koje pruža plodnost utjecala je na stvaranje predodžbe o boginji drveta, vladarici urme \ gospodarici sikomore što duguje njenom štovanju kao boginje vegetacije16. Kad smo već kod drveća, usput recimo da je u Egiptu štovano kao simbol uskrsnuća. Kao što se sikomora, palma, vezivala za Hator, što najvjerovatnije potječe iz prastarog mita o Hator-Tefnut, tako se za Ozirisa vezivala ima-urma i šenedž, bagrem koji je po predanju rastao uz Ozirisovu grobnicu17.

Budući da je Hator u tijesnoj vezi s boginjom Sokhmet, tim nebeskim tamničarom što zarobljava Horusovu dušu, u genezi podloga Hatori kao životodavnoj vodi, dakle, zemlja, pogledat nam je i to božanstvo. Ona je u mitu, kao močna i silna boginja rata i sunca koje sve prži i uništava, čiji se kult začeo u Rehezu, dok je u Memfisu štovana kao Ptahova supruga, tj. tlo koje će uz pomoć Hatore izroditi sve što Ptah zamisli.

Najvjerovatnije je da se iz njene predstave kao moćne Raove kćerke, Raova voljenog Oka i njegove zaštitnice koja je simbolizirala žednu zemlju i žegu, i iz kulta boginje Hator što natapa žednu zemlju čime prouzrokuje bujanje vegetacije, razvilo predanje o povratku Hator-Tefnut-Sokhmet.

Sokhmet je kao moćna boginja prikazivana u liku žene s glavom lavice. Nju često

mješaju s drugim boginjama lavicama, kao što je Tefnut i Mehit, boginja s glavom lavice, štovana u gradu Lepidotopolju u kojem joj je bila posvećena riba lepidotot.

Među metafizička božanstva spada i boginja Nejt čiji je kult cvjetao u Saisu. Nejt je jedno od najstarijih i najzagonetnijih božanstava drevnog Egipta. Smatrana je samorođenom djevicom, bogom i boginjom, tvorcem svemira i zemlje, pramajkom, otac očeva i majka majki, predvodnik vojski, zaštitnik lova i umrlih, pa je, osim Neftide i Izide s kojom je poistovjećivahu, te Serket, boginje Skorpiona, bila u uskom dodiru s posmrtnim kultom. Nejt je bila i zaštitnica tkanja, mada je tu ulogu egipatski panteon povjerio bogu Hedžetepu. Najvjerovatnije je u početku bila metafizičko-htonsko božanstvo, zbog čega je i bila parnjak Khnuma iz Esnea, boga stvoritelja, rođenja i obnavljanja kojeg poistovjećivahu s bogom vrtova Rau. Kod Khnuma iz Esnea karakteristično je da je kao udjelitelj plodnosti i zaštitnik poljodjelstva prikazivan kao mumija, a ona je, kao što ćemo vidjeti, bila simbol kozmičkog života.

Nejt, po legendi, u vrijeme razlivanja Nila rađa boga krokodila Sebeka, oličenje stihije. Nju, kao htonsko božanstvo, kao majku zemlju, prikazivahu sa zelenim rukama i licem. Nakon poistovjećenja s Izidom predstavljahu je kao kravu koja joj je bila posvećena. Kao ratnicu predstavljahu je s lukom i strijelama. Kako je bila glavno božanstvo grada Saisa koji je jedno vrijeme bio prijestolnica Donjeg Egipta, predstavljahu je i u stojećem stavu s krunom Donjega Egipta na glavi, sa žezlom, lukom i ankhom. Heleni je poistovjećivahu s boginjom Atenom, također rođenom na bezgrešan način iz Zeusove glave18. Bilo bi dobro kad bi nam kršćanstvo argumentirano objasnilo zašto je prirodno začeće grešno.

2. Kozmički Neteri: Oziris, Izida, Horus Behdetski, Horus-Dijete, Set, Neftida, Anubis, Haršefeš

Od kozmičkih božanstava čiju smo bit prethodno, nadam se prilično objasnili, na prvom mjestu recimo još koju o Ozirisu u početku mjesnom božanstvu u Busiridu. U njegovu se liku ne susreće samo duh plodnosti i generativne prirodne sile - božanstvo sunca, bik i Nil - već i sudac na onome svijetu zbog čega ga i poistovjećivahu s Raom i Khonsuom. Preko sina Horusa bio je izvor obnovljenih životnih snaga zbog čega se s njim ispoređivao umrli faraon, dok je novi postajao njegov sin Horus koji crpi snagu iz umrlog faraona kao nosioca životne snage predaka oličene u Ka o čemu kasnije.

Oziris vremenom u Abidosu istiskuje Hentimentijua, boga mrtvih. Od Srednjega se kraljevstva počinju prikazivati, odnosno dramski izvoditi prikazivanja njegove smrti i uskrsnuća. Nema sumnje da je njegova religija bila uporište svim religijama u Egiptu, a njegov kult prožimao sve vjerske predstave što je i razumljivo jer on nije bio jedino izvor života već i dobri sudac na onome svijetu19 kojega predstavljahu u liku mumificiranog čovjeka s atefom na glavi. Posvećen mu je ovan kao simbol plodnosti, a epiteti su mu Venofre-Dobro biće i Crveni.

Što se tiče Izide, Ozirisive sestre i supruge, kćerke Geba i Nut, štovana je na otoku Fileu i Iseumu. Smatrana je vladarkom cijelog kozmosa, najmudrijom boginjom, zaštitnicom majki i djece, Velikom gospodaricom magije. Ona daje plodnost, zdravlje i život, pa je po tome i princip rođenja i stvaranja u prirodi, poradi čega je i povezana s kravom koja je njen simbol te je i prikazivahu kao ženu s rogovima u obliku lire sa sunčevim diskom. Ona u Duatu, podzemnom svijetu, dijeli nagrade i kazne čime odlučuje o sudbini mrtvih dosuđujući im život ili smrt. Atributi su joj rog izobilja, kukuruzna

svila, lotosov cvijet, zmija i rogovi. Njezin je lik, u kojem je, može se ustvrditi, po prvi put ideja materinstva, našla svoje ostvarenje i otjelovljenje, u mnogome utjecao na stvaranje lika Djevice Marije, krišćanske bogomajke koja kao i Izida začinje bezgrešnim putom.

U Egiptu su štovana dva božanstva imenom Horus: Horus Behdetski ili Veliki Horus i Horus, sin Izide i Ozirisa, zvan Horpakrat-Horus-Dijete. Horus Behdetski, zvan i Haroeris, štovan je u Edfu zvanom i Behdet (koji se stvarno nalazio u istočnoj Delti) kao solarno božanstvo i pokrovitelj faraona te mu je i kult bio u tijesnoj vezi s faraonovim kultom. On je oličenje Sjevernog, a njegov smrtni neprijatelj Set Južnog Egipta. Po jednoj legendi učvrstio je nebo na četiri stuba te se i njegovi sinovi Amset, Duamutef, Kebehsenuf i Hapi nazivaju stubovima neba, oličavajući četiri strane svjeta. Kako je bio zaštitnik i oličenje kraljevog prijestolja, prikazivahu ga u liku sokola koji je bio njegovo ovaploćenje ili u liku čovjeka sa sokolovom glavom, sunčevim diskom, ureusom i dvostrukom krunom Gornjeg i Donjeg Egipta. Često ga mješaju s Izidinim sinom Harpokratom koji osvećuje svojega oca i od Seta, dakle, strica, preuzima prijestolje. Horusa-Dijete predstavljahu s uvojkom i kažiprstom u ustima20.

Iz Ozirisova ciklusa dobro nam je poznat brat mu Set štovan u Anteopolju i Meretu, prijestolnici devetnaestog gornjoegipatskog noma Meru (Oksirinh). On kao ubojica svojega brata Ozirisa bijaše princip fizičkog i moralnog zla i mraka. Odatle je bog pustinje, bog ratnik i božanstvo nasilja, mada je on genetski gledano princip uništenja starog života da bi nastao novi, te je princip i oličenje pozitivnih snaga, zbog čega se pojavljuje kao zaštitnik Raove lađe. Kao što je gore istaknuto, bio je oličenje Južnog Egipta, te nije ni čudo što mu je od davnina bio kult u gradu Nebetu, nasuprot Koptosu. Predstavljahu ga s magarećim tijelom i usima, njuškom šakala i repom lava, nešto nalik okapiju21.

Što se tiče Neftide, sestre Ozirisa, Seta i Izide, kao princip cijepanja, rastavljanja i trunuća, bijaše boginja mrtvih, oličavajući sumrak. Štovana je u Abidosu, Tenteri i Edfu. Sestri Izidi pomagala je pri oživljavanju brata im Ozirisa, što se vidi iz čuvenog »Plača Izide i Neftide» s početka Hijeratskog papirusa.

Neftida s bratom Setom porađa Anubisa, po legendi, samostalno i moćno božanstvo mrtvih. Prikazivahu je u liku žene s rogovima i sunčevim diskom. Anubis, egipatski Inpu = onaj koji iščezava, je princip sublimacije. Rodni mu grad bijaše Kinopolj, dok mu se u Abidosu kult združio s kultom mjesnog i istovjetnog božanstva Hentimentijua = poglavar mrtvih, koje kasnije postaje Anubisov epitet. Mada je Anubis u posmrtnim obredima sve do kraja egipatskog carstva sačuvao vidnu ulogu, njega, kao glavno božanstvo mrtvih od kraja Starog kraljevstva potiskuje Oziris22. On u podzemlju Amenti s Horusom nadgleda vagu i mjerenje duša. Nevaljalu bi dušu bacali čudovištu Amamat, pola lav, pola nilski konj s krokodilskim vilicama. Anubis je predstavljan u liku čovjeka sa šakalovom glavom. U desnoj ruci drži bič, u lijevej znak života.

Anubis, međutim, kao Anti (odatle Anteopolj) je dvoglav, istodobno predstavljajući Seta i Horusa - simbole uništenja i svjetla, odnosno života. Anti je, dakle, princip uništenja starog života iz kojeg se rađa novi, te je pravi sin Neftide, tj. rastvaranja, truljenja, i Seta, simbola razdvajanja i uništenja starog kao substrata za novo.

Među kozmička božanstva ide ovan Haršefeš i sveti bik Apis. 0 Haršefešu recimo toliko da je bio glavno božanstvo Neni-nisuta. Predstavljahu ga u liku čovjeka s ovnujskom glavom na kojoj je marama i atef s diskom. O Apisu će biti riječi kad budemo raspravljali o ariimalnim božanstvima nižeg reda.

3. Prirodni ili htonski Neteri: Satit, Anuket, Taurt, Bastet, Nil, Nefertum, Neheb-kau, Vepvavet, Bes, Sebek

Pri posmatranju veza među Neterima vidimo da postoji blizak odnos između antropomorfnih metafizičkih i prirodnih Netera što se najbolje očituje u božanskim parovima. Tako je, na primjer, metafizički Neter Khnum imao za ženu, osim Nejt, boginju Satit, Raovu kćerku, zaštitnicu svoga oca i faraona, zbog čega je prikazivahu s krunom i sunčevim diskom na glavi, ali je prikazivahu i s rogovima gazele, što nedvojbeno ukazuje da u njenom liku obožavahu brzinu gazele i uopće brzinu jer je ona bila i vladarka nilskih brzaka. Stoga je upoređivahu sa zvijezdom Sotis čija je pojava nagoviještavala nadolazak niskih voda koje je, po egipatskom vjerovanju, osiguravala ta zvijezda koju Knjiga mrtvih naziva Izidinom zvijezdom i s njom je, kao simbolom života, identificira.

Khnum i Satit su izrodili kćerku Anuket, u početku boginju nilskog brzaka, koja kasnije postaje prava boginja rata. Sva je prilika da su obje boginje preuzete od susjednih afričkih naroda, Nubijaca".

Među prirodne Netere ide i muž boginje Mehit, bog Anhur, helenizirano, Onuris, bog rata i lova poistovjećivan sa Šuom i smatran mužom božice Tefnut koja uz pomoć Sua vraća Oko boga Raa. Onuris je u ovoj funkciji nesumnjivo božanstvo neba i sunca pa se u legendama veoma često javlja kao sunčani borac protiv raznih zmija koje hoće da nanesu štetu suncu. Dodajmo i to da je Onuris u gradu Tinisu smatran tvorcem univerzuma24.

U neobično stara prirodna božanstva antropomorfnog i zoomorfnog karaktera spada i božica Taurt ili Velika. U gradu Silsilehu je poštivahu kao boginju navodnjavanja, time i oplođivanja, odakle je proizišlo da su je poštovali kao onukoja pospješuje trudnoću, štiti djecu i majke. Stoga je njezin lik trudne žene nilskog konjas rukama i dojkama žene, nogama i glavom lavice, nošen kao amulet protiv zlih sila, te kao takva dospijeva i u podzemni svijet. Ona s kravolikom božicom Hator na groblju dočekuje pokojnika ispred kojega pali vatru i tjera nečastive25.

U hibridna božanstva spada i boginja Bastet štovana u gradu Bubastisu, prijestolnici dvadesetog donjoegipatskog noma. Za razliku od sestre joj Sokhmet koja s glavom lavice oličavaše nesnosnu žegu, Bastet s mačijom glavom bijaše simbol blagorodnih sunčevih zraka, time veselja i ljubavi. Stoga je i prikazivahu kako u lijevoj ruci drži štit s glavom mačke koja joj je kao sveta životinja bila posvećena, a u desnoj sistrum. Njezin se lik, međutim, još u vrijeme Staroga kraljevstva stao ispreplitati s likom sestre Sokhmet-Tefnut, pa su je ponegdje prikazivali s glavom lavice26.

K navedenim prirodnim božanstvima pridružimo i ova četri htonska božanstva: Nil, Nefertum, Neheb-kau i Vepuat, ili po G. Thausing Vepvavet, odnosno po Korostovcevu Upuautu, sve zavisno od moderne transkripcije egipatskog avokalnog substantiva.

Nil, egipatski Hapi, slično helenskom oceanu, štovan je kao izvor života, vlage i plodnosti polja što je osiguravao svojim razlivanjem. Koliku je poštu uživao najbolje se vidi iz Himne Nilu čiji početni stihovi glase:

Neka je živ dobri Bog, miljenik Nuna, Hapi, oče Bogova i Eneade...On je miljenik Nu(na) jer iz njega izvire. Predstavljan je nag sa šenditom; na glavi

mu je ukras od nilskog bilja, na čelu ureus27.Nefertum, o kojem je već bilo riječi, kao i Nil, spadao je u prirodna božanstva,

simbolizirajući prirodne snage i sile rastenja, kasnije predstavljan kao lotos iz kojeg se rađa svjetlo, odnosno sunce.

Ovamo spada i jedno zmijoliko božanstvo, uz dužnu napomenu da su zmije u gotovo svim mitološkim predodžbama drevnih naroda simbol dobra i zla. One su, u osnovi, htonska božanstva koja pospjesuju plodnost zemlje, ali, s druge strane, ispijajući izvore, prouzrokuju sušu. U egipatskoj mitologiji, i inače, one su čuvari bogova i umrlih, među kojima se posebno ističe sveta, krilata kobra koja obavija glavu faraona i štiti ga plamenom koji izbacuje iz usta o čemu smo ranije govorili.Jedno takvo je božanstvo i bog Neheb-kau u čijem se kultu očituje obožavanje zmije kao čuvarice umrlih, jer i on stražari na ulazu u Duat. Osim toga, on osigurava plodnost, a prikazivan je u liku čovjeka s glavom zmije na kojoj je marama i atef sa sunčanim kolutom. U lijevoj ruci je imao dugačak štap, a u desnoj ankh28.

Vepvavet je prastaro ratničko božanstvo grada Likopolja u nomu Busiridu u Delti Nila, prijestolnici trinaestog gornjoegipatskog noma. Kao što se uočava iz greciziranog imena grada Siut, danas Asiut, riječ je o bogu vuku, pa mu kao takvomu vrlo dobro odgovara epitet koji mu je zamjenio ime, jer vepvavet na staroegipatskom znači onaj koji krči, otkriva, puteve. U tom ga svojstvu susrećemo u Knjizi mrtvih i u Ozirisovim misterijima u kojima se njegova statua nosila ispred Ozirisove povorke - u dramatiziranom prikazu mita o Ozirisu. Njegova je statua sa faraonskom zastavom nošena u vrijeme faraonovih svečanih izlazaka u svrhu vršenja određenog javnog obreda. Predstavljan je u liku vuka ili šakala, svete životinje, boga umrlih Anubisa.

U prirodna božanstva spadaju Bes i Sebek. Bes kojega predstavljahu s bradom, grivom, atefom i noževima u ruci u suštini je pozitivno božanstvo koje progoni sile mraka, zle duhove i njihova oličenja - škorpione i zmije. Stoga je poštovan kao bog zaštitnik plodnosti i porođaja, glazbe i igara. Zbog brojnih mu funkcija često je brkan s demonima Hitom28 i Ahom29.

U hibridno, antropomorfno i zoomorfno božanstvo, spada i s boginjom Nejt spomenuti bog-krokodil Sebek (po drugima Sobek) prikazivan u liku čovjeka s glavom krokodila. Na njegov htonski karakter najbolje ukazuje Knjiga mrtvih u kojoj se prikazuje kao oličenje mračnih sila protiv kojih se bori umrli na putu do zagrobnog suda. Ova mu je apstraktnija i spiritualnija funkcija nedvojbeno kasnije dodjeljena, dok je u početku, abstrahirajući njegovo genetsko značenje, oličavao vodenu stihiju, poput nilskogkonja, jer ga Nejt rađa u vrijeme razlijevanja rijeke Nila. Stoga krokodil u liku Sebeka i nilski konj u liku Seta bijahu oličenje neprijateljskih sila i prirodne stihije. Sebek je štovan u Južnom Egiptu, u gradu koji se po njemu zvao Šedet, grčki Krokodilopolis.

4. Animalna božanstva: ibis, soko, ihneumon, boginja-kobra Uadžit, boginja-jastreb Nehbet, pavijan, Amon-ovan, Apis

Naprijed je višestruko istaknuto da Egipćani ne obožavahu životinje i ptice poradi njih samih, što bi bilo svojstveno animizmu, već da su u njima gledali oličenje prirodnih sila i osebujnih, njima slabo razumljivih prirodnih osobina. Stoga su u skladu s funkcijama i osobinama određenih božanstava istim posvećivali odgovarajuće životinje. Tako je bogu mudrosti i pismenosti, poradi svoje tajanstvenosti, bila posvećena ptica ibis i pavijan; solarnim božanstvima, kao što su Montu, Ra i Horus, zbog brzine i visokog leta, ptica soko koji je zbog te povezanosti sa solarnim božanstvima smatran simbolom sunca i kao takav zaštitnikom faraona, što se najbolje vidi na brojnim faraonovim stelama

koje natkriljuje soko, kao što je, recimo, stela Kefrena, faraona iz četvrte dinastije.Ihneumon, lasica, obožavan je zbog mita po kojem je Ra u liku te žviotinjice što

uništava zmije, savladao golemu aždaju Apopa, po drugima pisano Apofisa, s kojom se svake noći bori dok plovi podzemnim Nilom. Zbog toga je ihneumon smatran svetom životinjom i drugih, netom spomenutih, solarnih božanstava. Često ga upoređivahu s boginjom-kobrom Uadžit, zaštitnicom bogova i faraona, koja je s boginjom Nehbet (jastreb) smatrana zaštitnicom Gornjeg i Donjeg Egipta, te se stoga i pojavljuju u tituli kraljeva Obiju zemalja, tj. ujedinjenog Egipta. Najbolji dokaz da je Ihneumon posvećen solarnim božanstvima bijahu njegove statuete s krilatim sunčanim diskom i skarabejima30.Što se tiče pavijana posvećenog bogu Totu, u početku je najvjerovatnije bio povezan s kultom sunca čije izlaženje pavijani pozdravljaju razdraganim kricima zbog čega ih i predstavljahu kako pozdravljaju i klikću Khepriju, suncu na izlasku. Budući povezan sa suncom, simbolom jasnoće, stali su ga povezivati s lunarnim kultom i kultom umrlih. Pavijan je u Duatu čuvar vrata, dok po noći, opet, pavijani vuku sunčevu lađu po donjem svijetu, odnosno paklu31.

Mitologija drevnoga Egipta obraća dužnu pažnju i na ovna, smatrajući ga, zbog oplodne mu uloge, svetom životinjom boga Amona, koji se kasnije stao smatrati fizičkom i duhovnom inkarnacijom ne samo Amona nego i Haršefeša i Khnuma iz Esnea. Kult ovna bio je najčuveniji u gradu Džedu, odnosno Mendesu gdje ga poštovahu pod imenom Banebdedet i kao velikog i živog boga nazivahu Benedžedet, tj. duša vladara u Džedetu. Koliko je poštovanje uživao najbolje se vidi iz spora Horusa i Seta, u kojem se i sam Atum, za posredničku pomoć obraća velikom i živućem bogu Banebdedetu32.Slično stoji i s obožavanjem Apisa, svetoga bika, kao oličenje plodnosti i ogromne snage, te se kao takav stao smatrati inkarnacijom božanstva plodnosti. U Memfisu je obožavan kao reinkarnacija Ozirisa. On je, zacijelo, bio Oziris koji prebiva u liku svetoga bika. U tom je gradu smatran i dušom boga tvorca Ptaha, dok je u Heliopolju, pod imenom Mnevis, bio inkarnacija duše boga Ra, a u Hermontisu, pod imenom Buhis, inkarnacija boga Montua. Povezivanje Apisova kulta s Ozirisom nedvojbeno ukazuje na isti izvor postanja: obojica, naime, bijahu božanstva plodnosti i vegetacije, po čemu su bili u tijesnoj vezi s rijekom Nilom33.

Dok je Apis bio inkarnacija živog, dotle je Serapis bio inkarnacija umrlog Ozirisa koji se preselio u donji svijet. Serapisa, inače, obožavahu zbog iscjeliteljske moći.

Značajnije kategorije duhovnog života drevnih Egipćana

Naziv i značenje pojedinih kategorija: Tijelo, Ukrašeno tijelo, Srce-ib, Srce-h'at, Ime, Akh, Ba i Ka

Nakon sažetog prikaza egipatskog panteona da vidimo koje su to najčešće susretane snage, ne samo u Knjizi mrtvih, već i u ostaloj sakralnoj egipatskoj literaturi. To su prevashodno duhovne i fizičke sile i snage, konstituante ličnosti, u Egiptu obilježene kao forme bića, od kojih su najznačajnije: Tijelo, Ukrašeno tijelo, Srce, Ime, Akh, Ba i Ka.

Dok je Tijelo materijalna kategorija par excellence, dotle je Ukrašeno tijelo, onozemaljsko, metafizičko, nepropadljivo tijelo kojemu bi na zemlji, donekle, odgovarala mumija, kao.simbol primordijalne energije i izvor trajnoga života.

I kod Srca susrećemo: ib - ovozemaljsko srce koje je simbol i nosilac nasljednih mogućnosti, čime je nalik na Ka, i h'at - prolazno srce, simbol onoga što se može postići iz nasljednih mogućnosti.

Iz navedene dvije duhovno-fizičke snage, jasno se uočava statički i dinamički aspekt egipatskog mišljenja koje ne samo da u svemu vidi dvojnost, nego i vječnost i prolaznost, statično pored promjenljive kopije. Egipćani su, međutim, i u razlaganju duhovnih sila vidjeli vječnost, kako u onome metafizičkom, trajnom, nepromjenljivom obliku, tako i u ovom dinamičkom aspektu koji je kopija prvoga.

Kako je o Imenu ranije bilo dovoljno riječi, pozabavit ćemo se više o pojmovima Akh, Ba i Ka.

Akh nije samo princip prosvjetljenja i njegova objektivizacija, kako ga definira G. Thausing, već je on i djelotvorni duh i iskonsko biće do koga čovjek dospijeva i s njim se identificira nakon smrti, te Akh simbolizira i prosvijetljeno stanje poslije smrti.

Od svih je, međutim, navedenih snaga najznačajnija Ba, što se javlja u nekoliko aspekata.

Ba, za razliku od Ka, nije samo duhovna duša, duh, već i onaj duhovni i živući oganj u kojemu čovjek ne izgara, već se, goreći u njemu, rađa preporođen, po čemu je sličan feniksu i intelektu, odnosno iskri u Tibetanskoj knjizi mrtvih.

Budući da je Ba čovjekova duša u čisto kršćanskom značenju, tj. duhovni pokretač i održavatelj ljudskoga tijela, čovjek putem njega nije samo sudionik svih zbivanja u kozmosu, bivajući, kao dio Harmonije, svjestan svega što se dešava u toj košnici života, već je svojim bićem jednak Apsolutnom biću što po svojoj namisli, svijesti i volji, putem Netera, vitalne potencije priziva u život.Time je Ba, koliko sudionik u toj vrhunaravnoj i kozmičkoj svijesti, toliko i sam, imajući za predmet krunu stvaranja u prirodi, i same bogove, identičan toj svijesti zbog čega ga umrli Sesostris u Knjizi mrtvih oslovljava sa znajući, svijesni, upućeni. Budući da je Ba duh i baštinik vrhunaravne Harmonije, jasno je da je Ba-biće, isto što i duhovno starije bića što čovjek na zemlji postiže u inicijaciji. Ba-stanje je pak isto što i oduhovljeno, prosvijetljeno stanje bića, ukratko, najviši stupanj duhovnosti postizavan putom oslobođenja od grijeha.

Ba se, kao duh, može po volji preobražavati i dobijati razne likove, zbog čega je i vjetar, odnosno pojavni oblik Šua, boga zraka, i životodavnog Odema-daha itd.

Ka je, koliko duhovno-psihička, toliko i fizička komponenta ličnosti koja, nasuprot Ba, principu i objektiviziranoj svijesti, predstavlja životnu dušu u svakoj ličnosti, odnosno objektiviziranu snagu života koja čovjeka poput nevidljivog dvojnika i sjenke prati od rođenja do smrti. Ka kao životvorna sila i snaga održava fizički život na zemlji, a nakon smrti mu na onomu svijetu priprema ljepši boravak. Iz rečenog proizilazi da je Ka božanska životvorna sila u ljudskom biću koja upravlja čovjekovim životom i posreduje između čovjeka i boga. Ka se, međutim, kao princip individuacije, posebno, kad je riječ o božanstvu, može nalaziti i u drugoj ličnosti kojoj daje životni dah, što se vidi iz Tekstova piramida gdje se o Atumu-tvorcu kaže: Ti si ih (Sua i Tefnut-u) zagrlio rukama poput ruku jednoga Ka, jer tvoj je Ka bio u njima. Ovaj citat nam ukazuje da je Ka i određena vrsta zaštitnog duha, zbog čega ga prikazivahu, kao u kršćanstvu, Duha Svetoga, raširenih ruku koje simboliziraju ispitivanje i traženje pomoći.

Budući da je u osnovi životodavna i stvaralačka sila, Ka se najbolje manifestira u moći rađanja.

Sve navedene snage u Knjizi mrtvih koja se na iste vrlo često poziva igraju veoma važnu ulogu jer su bile konstitucionalni djelovi života drevnih Egipćana čiji ćemo nazor

na ovozemaljski i onostrani život ukratko izložiti.

Životni nazori starih Egipćana

Ako pomnije osmotrimo Knjigu mrtvih i njoj sličnu književnu zaostavštinu starih Egipćana i grobne prikaze, pitajući se kakav im je nazor na život, konstatirat ćemo da je kod toga naroda sve u pokretu i životnoj dinamici. U Knjizi mrtvih, ponaosob, puninu života u akciji ne očituje nam samo međustanje već i onostrani život, upravo onako kao što nam ga predočavaju prikazi u grobnicama iz sva tri kraljevstva na kojima umrlog, naročito preminulog faraona susrećemo u vječnoj akciji i pokretu: on nadgleda rad svojih podanika kao što je, recimo, navodnjavanje polja, oranje, sijanje i žetvu žita; posmatra gradnju objekata, kažnjava krivce, ili pak, lovi. Budući da su slike žive, jer one ne predstavljaju već jesu ono što predstavljaju, jasno je da će po dubokom uvjerenju Egipćana doklasičnog i klasičnog perioda umrli živjeti takvim životom na onom svijetu. To će mu omogućiti njegov Ka koji, kao što rekosmo, po smrti odlazi da pokojniku osigura zagrobni život, u kojem će se, pošto se opravda na Ozirisovu sudu preobraziti u Akh, odnosno u istinsko biće duhovnog karaktera sadržano u Harmoniji u kojoj će vječno sretno živjeti.

Takav pogled na onozemaljski život izvirao je iz istovjetnog pogleda na ovozemaljski u kojemu je Egipćanin težio sreći zasnovanoj na postizavanju materijalnih dobara, na uspjehu u službi i na posjedovanju veličanstvenih grobnica, pri čemu se obazirao na pravdu i moralne norme iza kojih obično stoji vrhovno božanstvo koje, premda je čovjeku ostavilo slobodnu volju i slobodno odlučivanje, prekršaj kažnjava, a pravedan život nagrađuje ne samo na zemlji već i na onome svijetu.

Najbolji čovjekov ispomagač da postigne čestit i dobar život jeste njegov Ka koji ga vodi pravednu i sretnu životu, istovremeno bivajući posrednik između čovjeka i boga pred kojim Egipćanin iz doklasičnog i klasičnog perioda nije ropski puzio, kao što još uvijek čini naš suvremeni kršćanin pred hebrejskim Jahvom, odnosno Jehovom koji zna samo za slijepu pokornost. Egipćanin je, naprotiv, imao svoga boga, svoj Ka, tu tijelesnu dušu preko koje je bio u dodiru s višim, kozmičkim silama, kao i svoju duhovnu dušu, svoj Ba koja ga je vodila u sfere nadnaravne Harmonije. Budući da po vjerovanju Egipćana iz Starog i Srednjega kraljevstva, o kojima je sada riječ, ne postoji pojam smrti u našem smislu (osim ako duši ne pođe za rukom da se opravda na Ozirisovu sudu), već samo prelaz iz jedne u drugu razinu, sve što je umrli stekao u ovom životu imat će i u zagrobnom. Stoga ga ta optimistička vizija budućeg života tjera na stjecanje bogatstva i moći u ovom životu u kojem je, ipak, polagao račun faraonu, tom bogu-tvorcu, bogu-suncu i svojemu Ka.

Kako je blagostanje pojedinca vezano za općedruštveni prosperitet, to je i radovanje ovozemaljskom životu bilo izrazito u vrijeme Staroga carstva kada se naglašava život, lična preduzimljivost, akcija i sloboda djelovanja; kada je egipatski duh, u sebi gomilajući i upijajući iskustva ranijih vremena, u prve četiri dinastije dao najbriljantnija duhovna ostvarenja čovječanstva: sakralnu arhitekturu (svjetovne u to vrijeme, zacijelo i ne postoji) i memfijsku teologiju.

S padom Staroga kraljevstva, do čega je došlo usljed decentralizacije vlasti ipredimenzioniranog individualizma, dolazi do anarhije i kaosa što dovodi do očaja i opće bijede i duhovnog bespuća, time i do očaja i samoubojstva. Sada se čovjek ne raduje rađanju sunca na istoku, ne privlači ga ovaj beznadni i besciljni život iz kojeg izlaz često

traži u smrti, što nam veoma lijepo ilustrira jedan od najljepših plodova duhovne kulture čovječanstva -djelo nepoznata autora nastalo oko 2200. godine prije n.e. pod naslovom Čovjek umoran od života razgovara sa svojom dušom34 u kojem se svakidašnje životne prilike opisuju naicrnjim tonovima:

Komu da se obratim danas?Svi ljudi su zli...Dobrih ljudi nesta,Nasilnik svakome može da priđe...Nitko danas dobrim ne uzvraća za dobro ...

Izlaz iz ovakve situacije - koja nas neodoljivo podsjeca na onu u Il canto notturno del pastore errante del'Asia G. Leopardija koju je pisac ovih redova prepjevao i objavio u časopisu Ulaznica, br. 39. - ovaj misirski Jeremija ne traži, kao što čini hebrejski, u vjeri u boga već u smrti, jer:

Smrt je preda mnom danasKao kad se iz zatvora iziđe,Kao miris izmirne ...Kao mirs lotosova cvijeta,Kao predah na obalama pijanstva ...

To je, opet, dovelo do toga da je čovjek stao sve više i više pribjegavati onoj carpe diem, a sve manje i manje imati obzira prema pravdi, prijateljstvu, istini i vjeri u sretniji život u budućnosti. Štoviše, stalo se sumnjati i u same vrijednosti zagrobnog života, pa i u samo postojanje toga života, što se, između ostalog vidi i iz devete razine 149. glave gdje stoji: Nitko se ne vrati tko ode tamo - osim blaženog Boga, posebno iz Pjesme harfiste:

... Mirno počivaju bogovi, koji bijahu ranije, u svojim piramidamaSahranjene su mumije i duhovi u svojim grobnicama,Slušao sam riječi Imhotepa i Hardedefa*Čije su mudre izreke svima na ustima,A što se tiče njihovih mjesta - zidovi njihovi su razrušeni,1 nema ovih mjesta kao da ih nije ni bilo.Nitko ne dolazi otuda da nam priča o njihovom boravku,Da osnaži naše srce,Dok se vi ne uputite u ono mjesto kuda su oni otišli.Prisili svoje srce da zaboravi na to!Slijedi svoje srce dok si živ! Stavi miru na svoju glavu,Obuci se u tanke tkanine,Namaži se divnim i pravim mastima bogova,Povećavaj sve više i više svoje naslade,Ne daj svome srcu da se žalosti,Idi za njegovim željama i za srećom svojom,Postupajući na zemlji prema zapovijesti svoga srca,

1 ne tuguj dok ne dođe dan tvoje tuge!Jer ne čuje više jadanje onaj čije srce ne kuca,A plač nikoga neće vratiti iz groba.1 tako slavi dan radosti i ne tuguj,Jer nitko ne ponese svoga dobra sa sobom,1 nitko od onih koji su tamo otišliJoš se nije vratio natrag!35

Kako, međutim, ni lično, ni društveno stradanje nije bez nekoga dobra, i Egipćani iz Staroga kraljevstva izvukoše pouku da ne vodi bogzna kako velikom dobru naglašeno isticanje individue, njezinog prevelikog prava što ga joj je osiguravao božanski, odnosno kozmički i ljudski poredak, posebno njezinog bogatstva i položaja što je prećutno podrazumijevalo i ličnu nepravdu prema bližnjemu.

To je dovelo da se u Srednjem i Novom kraljevstvu teži višim etičkim principima, višoj socijalnoj jednakosti i pravdi po kojoj su životna dobra podjednako dostupna svakom čovjeku. Svatko, naime, valja da teži moralnim vrlinama, kao što su skromnost, smjernost i altruizam, jer donose spokojstvo i mir. Bog koji više nije daleko od čovjeka kao što je bio u Starom kraljevstvu, odlučuje o svemu i već na zemlji kažnjava prestupe i poročan život koji su ljudi smislili u svojim srcima. Svi su ljudi jednaki u očima bogova što svakom udjeliše blagodeti života i nije dobro po čovjeka, mišljaše drevni Egipćanin Srednjega i Novoga kraljevstva, da se odveć brine za božje namisli i da pretjerano žudi za ovozemaljskim dobrima, jer sada i o tome odlučuju Fortuna i Fatum. Tko se pak ogriješi o pravdu i kozmički poredak, ne može biti sretan, niti ima ma kakva izgleda za opravdanje na Ozirisovu sudu i tako stekne besmrtan i blažen život. Rečeno nam dobro reprezentira gl. 125-A i B, gdje umrli poriče da je počinio ono što se tada (konac Srednjeg i početak Novog kraljevstva) smatralo nemoralnim i grešnim.

Iz te se glave koja je okosnica cijele Knjige mrtvih uočava da se nije smjelo činiti zlo ni svojem bližnjemu, ni društvu; nije bilo dopušteno remetiti Prirodu i njene vječne zakone; obmanjivati bogove i krivim putom stjecati bogatstva; činiti blud itd. koja načela susrećemo i u kršćanskoj etici.

Pokojnik je stjecao vječni život ako mu je boginja Ma'at garantirala da su mu riječi u skladu s djelima. Ukoliko na vagi podjednako teži ljudsko srce i statueta boginje Ma'at, pokojnik je opravdan i odlazi u rajska polja, odnosno u oblast zvanu Duat, koja se po vjerovanju drevnih Egipćana u najstarijim vremenima nalazila u predjelu neumornih, tj. zvijezda oko Velikog medvjeda i Sjevernjače koje nikada ne silaze s egipatskog obzorja zbog čega ih smatrahu neumornim, neprolaznim i neuništivim, što će reći i besmrtnim. Dosljedno tome, predjel Velikog medvjeda i Sjevernjače bio je predjel bez smrti, po čemu je on i simbol vječnog kraljevstva umrlih kamo je težio svaki stanovnik obala Nila, što se da zaključiti i iz ovih početnih stihova 98. glave

Zdravo da si bedro (=Veliki medvjed) na sjevernom nebu, na velikom moru!Tko tebe vidi taj ne umire.

O sužavanju djelovanja ljudske ličnosti, pokoravanju društvu i naglašavanju boga kao davaoca ovozemaljskih dobara, te o isticanju smrti i zagrobnog života u kojem će čovjek postići potpunu sreću i blaženstvo, kakvo se mišljenje stalo oblikovati u svijesti Egipćana Srednjega kraljevstva, da bi se intenziviralo u Novom i poslije njega, kada dolazi do zbližavanja čovjeka i boga, kada je čovjek, nadahnjujući se prošlošću, sve jače ispoljavao ljubav, pouzdanje i vjeru u boga, dok mu je ovaj uzvraćao pravdom i milošću, ovdje nije mjesto opširnije raspravljati36.

Velika egipatska knjiga mrtvih

1. Pronalazak i objavljivanje

Naša Knjiga mrtvih koju su priređivači i izdavači nazvali Velika egipatska knjiga mrtvih zapravo je papirus dug šest metara i širok trideset i tri centimetra, poznat kao Papyrus Reinisch, tako nazvan po profesoru Reinischu koji ga je, kao i dva druga papirusa, točnije, dvije koptske isprave, pronašao u Egiptu 1866. godine. Knjiga mrtvih, kao i ove dvije isprave, čuva se u austrijskoj Nacionalnoj biblioteci pod signaturom Aeg. 10.994-10.997, a poznata je pod oznakom Totenbuch Reinisch3'1.

Nedostaje joj određen broj uvodnih, takozvanih promjenljivih glava, kao na primjer, 17. i 86. glave. Numeracija glava izvršena je prema izdanju Knjige mrtvih sa papirusa iz torinskog muzeja što ga je 1842. objavio R. Lepsius pod naslovom Das Todtenbuch der Aegypter. Takva se numeracija oslanja na egipatski načinj brojanja. Svaka glava, odnosno izreka posjeduje središnju misao koja je zaodjenuta u simboličko i mitološko ruho. Vinjete koje zorno reprezentiraju tu misao i srž izreke najvjerovatnije su dodane i dotjerane nakon redigiranja samoga teksta pojedinih izreka. Ova Knjiga mrtvih, nastala otprilike između 1500-1300. god. prije Krista, odnosno u vrijeme osamnaeste dinastije38 Što dokazuje karakter poluhijeratskog pisma i izbor termina karakterističnih za tu epohu, stavljena je uz umrlog Sesostrisa, pisara koji se naziva Ozirisom stoga što po egipatskom vjerovanju svaki umrli postaje Oziris. Prema tome, to je radije atribut kojim se izražava identifikacija umrlog, in concreto, Sesostrisa sa tim pravednim sucem i kraljem umrlih. Taj, kao i atribut pravedni treba da umrlom Sesostrisu osiguraju sretan put, tj. da mu u međustanju pomognu u otklanjanju brojnih neprijateljskih sila pri čemu će mu biti od neprocjenljive koristi njegov Ba (Danteov Vergilije) i tako se osloboditi opasnosti i svih mogućih zamki, tako se uzdižući u višu razinu koja mu nije stajala na dohvat ruke u ovome životu.

2. Sadržaj i namjena Knjige mrtvih

Egipćani su Knjigu mrtvih nazivali Knjiga. izlaženja iz života, pod izlaženjem podrazumijevajući ne samo izlaženje, odlazak iz ovozemaljskog života već i izlazak iz svega što se čulima zamjećivalo kao dan ili život, odnosno oslobađanje nižeg i ulazak u viši oblik postojanja, života. Prema tome, Knjiga mrtvih, kao i njezini prethodnici - Tekstovi piramida i Tekstovi sarkofaga - po svojoj namjeni jeste zaštitna povelja, odbrambeni dekret i vodič namjenjen putovanju kroz međustanje pomoću kojeg će umrli moći da se suoči, da opći, sa zlim silama međustanja; da im doskoči i savlada ih. Stoga se u njoj opisuju sve strahote putovanja kroz međustanje do zagrobnog suda koje umrli valja da svjesno i aktivno savlada kako bi se, izdržavši probu, po čemu egipatski međustadij uvelike podsjeća na kršćansko čistilište, vinuo u više sfere i nastanio na poljanama blaženih i uživao u prisustvu velike Devetke.

Ona je, osim rečenog, po svojem sadržaju i priručnik namijenjen inicijaciji, jer je put kroz međustanje ravan putu inicijacije u ovozemaljskom životu kod svih starih civilizacija, na što posebno ukazuje Tibetanska knjiga mrtvih. U obje se, naime, čin posvećenja i zagrobni život istodobno prikazuju, dok je hipostaza ta u kojoj se odigrava sjedinjenje s pozitivnim i negativnim silama.

Dalje, ovo je priručnik koji sadrži vjekovima taložene misli o tome što je život, sto li smrt; što postanje, što umiranje; što uskrsnuće i preobraženje, smijelo dajući odgovor da je sve ovozemaljsko, materijalne ili duhovne prirode samo odslik vječno žive Harmonije, nestvorene Ideje kojoj čovjek, jedino biće obdareno razumom, mora da teži i dospije do nje samousavršavanjem i u pogrebnom životu aktivnim penjanjem od niže ka višoj sferi, odnosno razini, doktako ne stigne do njenoga kraljevstva, pri čemu mu uveliko pomaže magija i magijske snage utjelovljene u svetim znacima, riječima, imenima i hipostatiziranim predmetima, tim simbolima utjelovljenih božansko-kozmičkih snaga.

3. Magija Knjige mrtvih i zagrobni svijet

Ako bismo pokušali dati odgovor što je to magija po uvjerenju drevnih Egipćana čije su tijelo i duša bili njome prožeti, vršeći utjecaj na sve grane umjetnosti i vjerske predstave, mogli bismo bez okolišanja ustvrditi da ona nije samo sredstvo kojim se branimo od zle sudbine kakvu formulaciju magije susrećemo u Poukama vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. god. prije n. e.) već je ona, kao što nam i njezirio ime Heka kaže, život po sebi, tvorac života i nosilac onoga Ka, tj. pokretačke i životvorne snage koja se nalazi u svemu postojećem. Ta se snaga, to Ka, kao principium individuationis, prenosi s koljena na koljeno, što je našlo odraza i u vizuelnim prikazbama na kojima, po običaju vladar, pred ispisanim imenima, po životnoj snazi ravnim slikama, ovdje snazi predaka izraženoj u Ka, prinosi žrtvu kako bi na njega prešla snaga dinastije i predaka oličena u Ka.

Egipćanin se, ne videći bitnije razlike između mikrokozmosa i makrokozmosa, osjećao stanovnikom jednog i drugog svijeta s tom razlikom što je iz ovozemaljskog života u makrokozmos i njegove snage dospjevao nakon smrti ili mu je to polazilo za rukom već na zemlji - u inicijaciji. To govori da u njihovim očima nije postojao pojam rađanja, življenja i umiranja u našem smislu. To su za njih bile sukcesivne i korespondentne točke u sveopćoj drami kozmičkog života. Rođenje i umiranje su samo nova stanja, nove razine bića što i simbolički izražavahu raznim ritualima kao što je ritual otvaranja usta, ritual otvaranja hrama, ritual uvođenja faraona u dužnost, ritual inicijacije - nakon čega jedinka nije više što je prethodno bila. Prema tome, svako je biće, posebno čovjek, u razviću, u dinamici, pa u tom istom svijetlu treba posmatrati i onostrani život u kojemu se ispunjuje željena evolucija bića. Tako nam se zagrobni svijet pokazuje samo kao drugi vid života, drugo kheperu, tj. stanje bića prema ranijem, ovozemaljskom, a nipošto kao neko beživotno carstvo umrlih, kao sto je kod lucidnih i sjetnih Helena Had koji je toliko beživotan i turoban da bi Ahilejeva duša, odnosno sjenka, radije na zemlji bila nadničar no u njemu kralj, ili kod Hebreja Šeol. Onostrani život drevnih Egipćana radije je nova, duhovna, razina, duhovno stanje bića, carstvo višnjih i neprolaznih ideja i praživota što čini život Neter-Neteru.

Ni vrijeme, gledano s točke vječnog mijenjanja i transformacije bića, se, kao ni prostor ne mogu posmatrati kao neke zasebne, sebi dovoljne kategorije. Nije, naime, isto istok što i zapad, sjever što i jug, jer istok i jug oduvijek simbolizirahu život: istok izlaženje sunca koje daje svemu život, a jug stranu odakle izvire Nil, darodavac njihova života, zbog čega se Egipćani, prilikom orrjentacije i okrećahu prema jugu, a ne prema sjeveru, te im istok i lijevo bijahu simboli svjetla i života, a zapad i desno tame i smrti.

Vrijeme je samo aspekt koji Egipćanin doživljava u skladu s ritmom prirodnih i

životnih događaja i ciklusa. Jedno je vrijeme mladoga, drugo staroga bića; jedno na ovoj zemlji, drugo u onostranom životu, jer u njegovim očima i ono živi te kao i čovjek ima svoje dobi: mladost (=proljeće), zrelost (=ljeto) itd. Ovdje jedino iznimku čini apsolutna prošlost i budućnost koje su mogle postati standardne, dok je svagdašnje vrijeme slijed faza u ponavljanju u kojima se biće pojavljuje u dva osnovna aspekta izražena u potenciji bića i samoostvarivanja Apsolutnog bića. Sljedstveno tome, mirovanje i kretnja su isključivo manifestirajuće potencije postojećeg, još nepostojećeg, nagoviještenog i vječnobivstvujućeg Prapočela koje svoje zamisli, izvodeći ih preko Netera što upravljaju životnim funkcijama i oblicima ne mora realizirati u našem, ovozemaljskom obliku, kao u krajnjem dometu, nego ih može zadržati u svojem carstvu nestvorenih ideja do kojih može dospjeti jedino posvećeni i duša čista od grijeha.

Da bi se stiglo do zagrobnog života koji su egipćani krstili raznim imenima, kao što su: zemlja života, rajska polja, vječni život, ognjeni otok, carstvo svjetla, obzorje, svjetlosni brijeg, božja zemlja, lijepi zapad, lijepe staze, iskonska voda, božansko bojno polje, koje nazive susrećemo i u našoj Knjizi mrtvih, čovjeku omogućuje njegov Ba. On je kao princip svijesti i sudionik božanske, time i kozmičke svijesti, ravan kozmičkom dinamičkom principu postanja, rađanja, mijenjanja, uskrsnuća i rođenja na novoj razini. Ba, nalazeći se u svakom pojedincu, svojim duhovnim bićem, kao u kršćanstvu duša, kojoj je tijelo zatvor, teži da se sjedini s tim kozmičkim principom, s prvom pokretačkom, nestvorenom energijom, s Apsolutnim bićem koje cijeli univerzum vječno održava, vječno prizivajući nove vitalne funkcije u postanje.

Put sjedinjenja s tim vrhunaravnim Bićem išao je preko, od njega stvorenih, Netera, odnosno preko božanskih i demonskih snaga kojima je bio ispunjen, odnosno prožet život i misao tih prastarih neimara ljudske civilizacije, pri čemu je od neprocjenljive koristi bila magija koja, pripadajući Ozirisovu ciklusu -vječnom obnavljanju života - izražavaše život po sebi.

4. Jezična magija Knjige mrtvih i preobraženje u životinju

To se sjedinjenje ne postiže jedino pomoću pisane magije, tj. svetih znakova ikriptograma o čemu smo ranije govorili, već i magijom riječi: negativnim i pozitivnim priznanjima, prepoznavanjem, odnosno poznavanjem imena, time i bića koje se tako nalazi u vlasti onoga tko ga poznaje i ne može mu više naškoditi, i posebno zazivanjem hipostatiziranih djelova predmeta u kojima se magijski kriju više kozmičke snage. Ti su predmeti, kao na pr. hipostatizirani djelovi barke i vrata i imena, magijske točke koncentracije i manifestacija kozmičkih snaga s kojima treba doživjeti identitet, tj. s tim se silama sjediniti, što će reći da magijski izgovorenu riječ ili izvršenu radnju treba magijski doživjeti jer su samo u tom slučaju riječi i radnja djelotvorni, a to se, kao što je poznato, postiže u hipostazi.

U tu svrhu služe ona negativna priznanja iz 125. gl. u kojoj Ba, izgovarajući magijsku formulu: Ja nisam... ubijao ,.. lagao ... istinski doživljava negaciju grijeha koje odbacuje, odakle slijedi da se negativno koristi da se izbjegne negativno.

A što bi trebalo da znači prva rečenica iz 88. glave: Ja sam Sebek (=krokodil) u njegovu užasu? Što se tu zbilo s umrlim? Da li ovdje magijski izgovorena riječ znači doživljaj sjedinjenja i identiteta s tim zoomorfnim bićem, ili pak, s njegovom nadčovječanskom, čovjeku uvijek i svugdje opasnom, snagom? Nema sumnje da je tu riječ o identitetu s tom životinjskom snagom, ali se pitamo zašto to čini umrli; kako je moguće da se umrli istovjeti s predstavnicima životinjskog carstva?

Ranije je istaknuto da su svi pojavni oblici života samo manifestacija vječnog života bivstvujućeg u Apsolutnom biću. Upravo je ta životna energija i snaga nit koja nas povezuje s carstvom animalnog i bilinskog, pa čak i s mineralima u rudama. Stoga drevni Egipćanin i nije od nje zazirao bez obzira u čemu se ona manifestirala. Ako se, zatim, ima na umu da umrli na svojem putu od groba do Ozirisova suda, tj. u međustanju, treba da savlada brojne, njemu neprijateljski raspoložene sile, jasno je da mu je potrebno neobično mnogo snage i dovitljivosti. Tako gledajući na stvari, preobraženje u životinju pokazuje se kao obogaćenje vlastitih snaga i kao predupređenje tih istih čovjeku neprijateljskih snaga, jer mu, kad se s njima asimilira ne mogu više naškoditi.

Ovo preobraženje u životinju znači i još nešto. Poznato je da je kod drevnih civilizacija put u onostrani život i put inicijacije na zemlji istovjetan. S toga aspekta preobraženje u životinju ima viši, duhovniji, smisao. Budući da je čovjek, kao krajnji proizvod života danog od Apsolutnog bića, spoj animalnog i duhovnog elementa, u njemu postoji mogućnost da se povukodlači, odnosno da u njemu prevagne životinjski element. Stoga ovu latentnu mogućnost probraženja u životinju treba i realizirati, odnosno životinjsko istjerati na vidjelo, što znači da se treba u životinju preobraziti i potom je istjerati, tj. istjerati negativno i neduhovno, demonsko, kako bi potom tijelo bilo samo stanište duha: Nakon istjerivanja iz tijela životinjskog elementa umrli, odnosno inicijant postaje slobodan od strasti koje su simbol životinjskog u čovjeku na koje se Knjiga mrtvih toliko obara.

Ovo i jeste smisao i krajnji cilj inicijacije u kojoj svećenik, simbolizirajući znanost i prosvjećenje, vodi još neupućenog inicijanta, a kako bi i bio upućen kad je tek inicijant, kroz materijalizirane domene svijesti, tj. kroz vrijeme i prostor punih nedaća da bi inicijant, spoznavši svoju iskonsku bit, odakle je i kamo mu valja stremiti, stao odbacivati tjelesno i razvijati duhovne snage koje vode sveopćoj svijesti i harmoniji u kojoj se postiže cjelovitost bića. Tako inicijant već na zemlji postaje, ne samo gospodar svojih tjelesnih strasti, već gospodar i drugih ljudi, zbog čega je u starom Egiptu svaki vladar trebalo da prođe kroz fazu inicijacije, kako bi postao oduhovljeni vladar, slobodan od strasti što mu omogućavahu ranije spomenuti misteriji39. Nama ostaje da se zapitamo koji je to od modernih vladara pribjegavao putu inicijacije?

Što se tiče demonskih i životinjskih snaga i sila, one, kao dio praiskonske životne snage, po sebi nisu neprijateljske. To mogu postati prema svojoj okolini, ukoliko narušavaju od vrhovnog božanstva postavljeni kozmički poredak prema umrlom ili živom čovjeku. Prema tome, u drevnom Egiptu, kao što smo ranije višestruko istakli, nije postojala zoolatrija, jer su životinje, ponovimo još jednom, bile inkarnacija određene funkcije, određenog vida, od energetske Harmonije date, životne potencije i osobine koja se u određenoj životinji izražajnije manifestira, što je slučaj i u današnjim plemenima na nižem stadiju kulture. Obožavajući tu osobinu, drevni čovjek, kao i savremeni primitivni narodi, obožavao je, uvažavao i divio se njezinom Tvorcu.

U svrhu sjedinjenja i življenja s tim vječno živućim kozmičkim snagama, osim netom spomenutog obreda otvaranja usta, čovjeku je s obala Nila pomagao i kult mrtvih sa mumijom, tim simbolom općeg, kozmičkog izvora života koja nije nikakvo stanište Ba, pošto se umrli, prošavši kroz međustanje, pročisti. Upravo se stoga faraon koji je od Apsolutnog bića unaprijed dat, koji bivstvuje bez početka, kao što se to u Tekstovima piramida, 1040-1041, kaže za faraona Pepija I, štovao u liku mumije, u liku prvotne životne energije.

5. Slikovna magija Knjige mrtvih

Osim magije jezika i govora postoji, daleko poznatija, slikovna magija koja se u Knjizi mrtvih primarno ogleda u vinjetama. Ranije je istaknuto da se slikovno iznošenje misli koristi prvenstveno tamo gdje se dubina misli ne bi mogla adekvatno izraziti. To je ono zbog čega je drevni Egipćanin davao prednost simboličkom prikazivanju u odnosu na grafičko iznošenje misli. Ovo je rezultiralo time da, recimo, brojne prikaze na grobnicama faraona nemaju popratnog teksta, što je slučaj i s pojedinim Knjigama mrtvih koje se isključivo sastoje od vinjeta kao zgusnutog sadržaja izreke.

Što se tiče vinjeta u našoj Knjizi mrtvih popraćene su kratkim tekstom čime se jos više pojačava magijski utjecaj dotične izreke. Dalje, jedino su slika, vinjeta, i tekst koji smisao i značenje vinjete, drugim riječima, izreke, prevodi u razumsko besjedenje, u stanju da u potpunosti objasne ideju i poruku dotične izreke.

Tako predstavljena preobraženja u razne životinje (ili božanstva) ne simboliziraju jedino obogaćenje osobe snagom dotične životinje, već je to i izraz osobne slobode čovjekova Ba za kojega je rečeno da se može po volji mijenjati, kao i mogućnosti da se evolutivnim putem doživi cjelovitost od Harmonije datog samoostvarivanja i usavršavanja, što je inicijant na zemlji postizavao u procesu inicijacije, a umrli pomoću raznih probraženja u sokola, gusku i izdizanjem od niže ka višoj razini. Na ovo nas podsjećaju i stihovi iz 98. gl.: Nalik sam Bogu. Ko guska gačem. Poput sokola lepršam, kao i raspored glava koje nisu ništa do stepenast put od nižega ka višem.

Nije na odmet napomenuti da jedan isti simbol, sve u ovisnosti od ideje koju valja iskazati, može posjedovati različita značenja. Tako, na primjer, plamen može biti simbol strasti i simbol spoznaje; privezivanje užeta može označavati pristajanje uz zemaljske stvari i sjedinjenje s određenim bićem, odnosno predmetom, dok barka, odnosno lađa može simbolizirati međustanje, odnosno put pročišćenja duše od groba do Ozirisova suda, potom pročišćenje u inicijaciji, da bi, opet, kao barka Raa simbolizirala preobraženje bića u prosvjetljeno stanje, što znači da, je u konkretnom slučaju, simbol preobraženja u svjetlo. Ako se pak u njoj vozi Atum-Ra, tj. Ra kao tvorac, u tom je slučaju simbol dinamičkog i tvornog aspekta vrhovnog boga. Baš ova mogućnost izražavanja raznih zamisli i ideja simbolici daje toliku prednost pred grafičkim iznošenjem istih. Stoga je bilo neophodno da čovjek pronikne u suštinu i bit, odnosno poruku simbola, da to doživi i s tim se saživi kako bi se uspeo u više, metafizičke, sfere, kao što i kršćanin putem slika i onih postaja doživljava, ili se makar pravi da doživljava, Kristove muke, suučestvujući u bolu i patnjama Božjega Sina čije nas rođenje, smrt i uskrsnuće neodoljivo podsjećaju na Ozirisovo rođenje, smrt i uskrsnuće. Valja, međutim, primjetiti da je Oziris, htjeli to ili ne, u neku ruku bio vispreniji od našega Krista, jer dok je Krist uskrsnuo iz mrtvih, ni u samom limbu ne postavši kralj, dotle se Oziris samovoljno oglasio kraljem i sucem mrtvih i tek onda uskrsnuo i uvrstio se u živi egipatski panteon!

6. Simbolika puta u Knjizi mrtvih

Kako je po mišljenju i vjerovanju starih Egipćana sve u procesu vječne mjene, nastajanja i transformacije, što najvjerovatnije duguju Nilu, to je kod njih kretnja, odnosno put postao osnovni simbol njihove kulture kako ga definira 0. Spengler u svojem djelu Propast Zapada. To znači da se ova osnovna i bitna karakteristika egipatske kulture

mora ispoljavati u svim duhovnim i vjerskim dostignućima toga naroda. Tako doista put u vidu traka susrećemo u njihovom slikarstvu i reljefima još od Narmera, potom put od pristanisnog hrama do samih piramida; zatim bezbroj hodnika u samim piramidama što su najvjerovatnije odslik puta duše kroz međustanje i puta inicijacije, jer su i ti putevi u piramidama ukrašeni zastrašujućim scenama.

Put procesija, kao i kultne vožnje, godišnje izlaženje faraona, bio je brižno odabiran stoga što je koračanje tim putovima za Egipćanina koji je bio prolaznik kroz ovozemaljsko vrijeme i prostor, imalo nadnaravno, magijsko i nadahnjujuće značenje. Ophod, procesija, je situacija u kojoj je mogao da najbolje iskaže svoja duboka osjećanja i misli. Ovome bi obrednom putu, u figurativnom smislu, odgovarao put pročišćenja koji se sastojao od etapa, odnosno postupnih razina, pri čemu se na svakoj višoj razini ponavlja sve postignuto na pređašnjim razinama. Jasno je da je svaka stepenica, kao i u običnom hodu stepenicama, teža i teža, sve dok se ne dospije u sfere nadzemaljskog, odnosno dok se umrli ili inicijant ne očisti od grijeha, tako postajući duhovno biće, da bi dolaskom u carstvo Ma'at, odakle je duhovno proiciran, doživio potpun sklad duha i tijela, tako se stapajući s primordijalnim istočnikom i utočnikom života.

Takav put postupnog oslobođenja od, materije i oduhovljenja umrlog koji treba da bude sličan putu realizacije vitalnih počela, jer se, na koncu, i ona vraćaju svojemu Tvorcu, ol.ičavaju glave naše Knjige mrtvih što ga umrli Sesostris treba aktivno savladati da bi dospio u carstvo blaženih. Slika puta koja nam se podaje, slijedeći raspored glava, bila bi slijedeća: izlazak iz zemlje i put prema ognju kroz vodu i zrak što čini sadržaj 87. 88.43. i 63. glave; potom slijedi plovidba skelom koja simbolizira put kroz strasti i demonske sile kojih se umrli mora osloboditi, što je sadržaj 98. 99. i 73. glave, nakon čega slijedi iskrcavanje i ponovno ukrcavanje u barku boga-sunca Ra i putovanje na istok - u svjetlo i život, što je predmet 100. glave. Nakon toga slijedi centralna, 125. glava, tj. scena suda i opravdanje na istom. Poslije toga umrli u barki Raa dospijeva do svijetla, adnosno do zagrobnog svijeta, što je predmet 136. i 102. glave. Nakon toga se u 149. glavi pred umrlim Sesostrisom ređaju sve moguće razine koje odgovaraju ovozemaljskom životu i prilikama u onome svijetu, poslije 6ega slijedi 153. glava koja prikazuje izbavljenje iz zamki ovoga života, koje simbolizira ribarska mreža, i pobjedu duha koji tek sada može da uđe u više sfere, što opisuje 123. 91. i 67. glava, dok iduće glave opisuju etape tog ulaska. Tako 114. glava opisuje ulazak u sferu prije nastanka svjetla, glava 109. ulazak u sferu kad se pojavljuje svjetlo, glava 108. ulazak u sferu u kojoj nestaje svjetla. Glava 119. govori nam o izlaženju iz materije, odnosno o oslobađanju od materije, glava 104. govori o umrlom kod boga, dok posljednja, 92. govori o pobjedi kozmičke pravde, o pobjedi Apsolutnog bića, pri čemu se apostrofiraju sve, naprijed navedene fizičke i duhovne konstituante čovjekove ličnosti. Sada nam preostaje da čujemo mudrost i govor Knjige mrtvih stare oko četiri tisućljeća.

Marko Višić

1 O tome isp. H. i H.A. Frankfort i dr., Od mita do filozofije, »Minerva«, Subotica-Beograd 1967. str. 9. i d. (Preveo dr Ljuba Popović).2 U tom smislu patnja i stradanje gromom ošinutog stabla postaje patnja i stradanje čovjeka koji ga gleda i razumije njegovo stradanje i s njim suosjeća o čemu detaljnije čitalac može konzultirati i moj članak Kult stabla kroz ljudsku civilizaciju, Novi život, Novi Sad 1976., br. 5. (na slovačkom jeziku).3 U ovom se sučeljavanju ja nasuprot ti krije razlog zašto prilikom prevođenja egipatskih tekstova, gdje god se osjeti to sučeljavanje, treba upotrebljavati lične zamjenice ja i ti, bez obzira što su u našem jeziku vidljive iz glagolskih oblika, odnosno ličnih završetaka.

4 Isp. R.A.Schwaller de Lubicz, Le Roi de la Theocratie pharaonique, Paris 1961. Poglavlje o Mitu i simbo-lici.5 Isp. Rene Huyghe, Sens et destin de l'art, Paris 1957., t. I.6 Tako na primjer misli Dž.A. Vilson, što se da zaključiti iz ranije citiranog djela Od mita do filozofije, str. 81. tvrdeći da su Egipćani bili monofiziti, a ne i monoteisti.7 Isp. Kurt Sethe, Pyramidentexte. Leipzig 1900-1922, IV, 1040-1041.8 Citirano prema M.J.Matje.Staroegipatski mitovi, «Veselin Masleša», Sarajevo 1963. str. 121 (Preveo Nazif Kusturica).9 Citirano prema Matje, o.c. str. 122/123.10 Isp. K. Sethe, Amun und Acht Urgotter von Hermopolis, Berlin 1929.11 Citirano prema P. Festugiere, La Revesation d'Hermes Trismegiste, Paris 1944. p. 69.12 Ovome je dobar primjer interpretacija glavnih mitova, odnosno bogova svijeta što je daju H.S. Robinson i K.Wilson u djelu Mitovi i legende svih naroda, »Rad«, Beograd 1976. Bilo bi, međutim, daleko pametnije da se ovo, po svojem pristupu, nakaradno djelo nije pojavilo na našem jeziku.13 O Khonsu više isp. H. Bonnet, Reallexicon der agyptischen Religionsgeschichte, Berlin 1952. S. 140-144.14 O Totu, osim citirane Setheove studije Amun und die Acht Urgotter, mogu se konzultirati i slijedeći ra-dovi: Et. Drioton, Le roi defunt Thot et la creue du Nil, Paris 1933; G. Roeder, Die Kosmogonie von Hermopolis, Egyptian Religion, t.I.Nevv York 1933. p.1-27.15 Opširnije o Hator-Tefnut vidjeti kod H.Junkera, Auszug der Hathor-Tefnut aus Nubien, Berlin 1911; Mat-je, o.c.64-73.16 Više o boginji Hator kod Bomiet, o.c.S.277-282.17 O kultu drveta u starom Egiptu isp. Bonnet, o.c. 82-87.18 O njoj isp. Bonnet, o.c. S. 512-517.19 O njegovoj religiji i utjecaju iste na mase argumentirano raspravlja Arnold Tojnbi u djelu Istaživanje is-torije, »Prosveta«, Beograd 1970. t.I, sr. 77-85. (Preveo dr Miodrag Lukić).20 O Horusu Behdetskom isp. A. Gardiner, Horus the Behdetite. JEA, v.30. 1944., p. 23-60; Onomastica, Text, v.II p.181.0 Horusu Izidinom sinu isp. P.Lacau, Textes religieux egyptiens, Paris 1910., ch. XVII-XVIII, p. 37-43; A. de Buck, The Egyptian Coffm texts, Chicago 1938., p. 209-226. 21 0 Setu i Setovoj eri konfroiitiranoj Raovoj eri isp. P.Newberry The Set Rebellion on the II-nd Dynasty, An-cient Egypt, London 1922. t.II, p. 40. i 46. i već citirani Gardinerov rad Horus the Behdetite, p.46.22 O ovome isporedi Bonnet, o.c.S.40-45.23 Ogornjoj Trijadi kao jednom od simbola egipatske obitelji isp. G.Roeder, Satis und Sotis, AZ, Bd.XLV, 1908-1909. S. 22; Bonnet, o.c.S.670-671.24 Isp.H Junker, Die Onuris-legende, Denkschr. der Akad. der Wissensch. in Wien, Bd. 59. Wien 1917.25 O njoj isp. Boimet, o.c.S. 530-535.26 O boginji Bastet isp. Bonnet, o.c.S.80-82.27 Isp. A. de Buck, On the meaning of fhe name Hepi. Orient. Neerlandica, Leiden 1948. p. 1-22.28 Isp. Bonnet, o.c.S.510-511; A. Shorter, The God Nehebkaw, JEA, v. 21.1935. p. 41-48.29 - O njemu isp. B. Вryereе, Le cuite de Bes, de Taourt et d'Hathor; Rapport sur les fouilles de Deil el Medineh (1934/5), Le Caire 1939.p. 93-108; Bonnet, o.c.S.685-689.30 Isp. G. Roeder, Das Ichneumon in der agyptifichen Religion und Kunst, Egyptian Religion, t.4.New York 1936.31 O pavijanima isp. Bonnet, o.c.S.7-8.32 Isp. Bonnet, o.c.S.867-871; L. Keimer, Remarques sur que1ques representations de divinites beliers, An-nales 1938., t.38„ p.297-311. et 690-697.33 O Apisu isp. Bonnet, o.c.S. 56-57.34 Djelo je na naš jezik prevela Ljubinka Radovanović pod naslovom Velika jednačina—Mit i simbolika starog Egipta, »Vuk Karadžić», Beograd 1972.35 Citirano prema Matje, o.c.str. 114. * egipatski mudraci.36 O tome se uvaženi čitalac može detaljnije obavijestiti kod J.H.Breasteda, The Development of Religion and Thought in Ancient Egypt, London 1912.37 O sudbini i izdanju ovoga papirusa čitalac se može pobliže upoznati u Predgovoru izdanja i prevoda ovoga papirusa, str.1. i d. prema kojemu je rađen ovaj prevod na naš jezik.38 Breasted, o.c.p.293. smatra da je kanonska redakcija Knjige mrtvih izvršena tek u IV st.prije n.e.39 Slično stoji i s obredom otvaranja usta u kojemu svećenik umjesto umrlog izgovara magijske formule os-lobađanja od demonskih sila koje umrlog čekaju u međustanju.

* 88 * 4:! * 6:iA * 98 * 73,!) * 99

Tabla 1

Glava 87 Tabla 1

Vinjeta: (Vinjeta se sastoji od slike i opaske ponad izreke čiji je sadržaj time više-manje sažeto iskazan). Opaska: »Preobraženje u sina zemlje«. Predstava: Zmija u hodu1.

Naslov: Preobraženje u sina zemlje1

Govori ovaj pravedni Sesostris:

Tekst: Ja sam sin zemlje, dubokih godina, koji spava i svakim danom se rađa. Ja sam sin zemlje do njenih granica. Preporođen i podmlađen rađam se svakoga dana3.

1 Istu prikazbu, odnosno sliku donosi i Knjiga mrtvih koja se nalazi u Leidenskom muzeju, Nr. II.2 Ukoso postavljeno pismo, bez obzira na transkripcije, većinom označuje crveno pisani naslov u originalnom tekstu.3 Sin zemlje (-duh zemlje, zemni duh) je, kao što vinjeta pokazuje, praiskonska zmija, zmija bez počela. Ona pokazuje put kojim treba ići da bi se postigla razna obličja, odnosno metamorfoze o čemu isp. Thausing, Auferstehungsgedanke (Razmišljanja, misli, o uskrsnuću) S. 15, ff. i S. 35, Anm. 3. San je simbol preobraženja (Pretvaranje, preoblicavanje, vječno održavanje vječne svrhovitosti).

Glava 88 Tabla 1

Vinjeta: Preobraženje u Boga krokodila (Sebek). Predstava: Krokodil na stijegu.

Naslov: Preobraženje u krokodila Govori Sesostris:

Tekst: Ja sam Sebek u njegovu užasu,Ja sam Sebek, skupljač onoga što otme.Ja sam golema riba u vodama2.Ja sam onaj komu se u Letopolju 3 štovanja i počasti iskazuju.

1 Bog u liku krokodila.2 Ovdje je riječ o preobraženju u životinjsku snagu - što je određena vrsta vukodlačjega kompleksa. Sve identifikacije, poistovjećenja, koja se ovdje odvijaju govore o snazi i moći krokodila koji je oduvijek bio simbol strave i užasa. Krokodil je, međutim» i simbol arhe, praiskonskog, prapočela, prapostanja što simbolizirajui riba, voda i Letopolj, simboli svega što je postanjem daleko.3 Letopolj, grad u Zapadnoj Delti, poznavaše praiskonske kultove.

Glava 43 Tabla 1

Vinjeta: Preobraženje u Boga.Predstava: Soko kao na vinjeti 78-me glave:Preobraženje u božanskog sokola.

Naslov: Izreka o nedopuštanju odsjecanja ljudske glave na Božjem tlu Govori Sesostris:

Tekst: Ja sam prvorođeni, sin Velikoga, ognjem gorući, sin Plamom plamtećeg' komu je glava kasnije data. Nije odrubljena! Ozirisu glava nije skinuta. Ja sam uzdignut,2 Ja sam preporođen, Ja sam podmlađen, Ja sam Oziris3.

1 To je feniks, Ba, duh. Isp.: Razgovor umornoga od života sa svojom dušom (Ba), gdje Ba (=duh, oganj) stoji nasuprot materiji.2 "Uzdignut, tj. uskrnuo. Isp. i varijantu: sastavljen, što će reći da su glava, udovi i tijelo sjedinjeni kao kod Ozirisa koga je raskomadao brat mu Set, a udove sakupila boginja Izida sa sestrom Neftidom uz pomoć boga Tota i njegovih magija. Tada je morao zaustaviti sunčanu barku u kojoj se s ostalim bogovima zatekao.3 Glava je sjedište duha, duše. Identifikacija s Velikim i Plamtećim, odnosno s bogom garantira dalji život, opstojanje. Četiri posljednja stiha mogu se prevesti i na slijedeći način: ja sam sretan; ja sam ja=ja sam onaj koji jesam; ja sam Sve!

Glava 63 A Tabla 1

Vinjeta: Sesostrisovo pijenje'.Predstava: Stablo na Božjem tlu.2

Naslov: Izreka o pijenju vode i spasenju kroz oganj Govori pravedni3 Sesostris

Tekst: O, biku Zapada (Oziris), tebi na volju stojim!Ja sam voda,4 ono kormilo Raa (njegovo djelo) što Stare5 prevozi. Ne sažižem se u ognju i ne izgaram,6 Ja sam demon Babi, Ozirisov prvijenac, s kojim se svaki Bog sjedinio u zjeni njegova oka u Heliopolju. Ja sam najčistija baština onoga čije je umorno srce (-Ozirisov). Ne žalih truda da ime (=biće, život) spasim - ti prebivaš u meni.

Sadržaj Identifikacija s principom panta rei, tj. s principom prolaznog i glave: promjenljivog. Nakon toga slrjedi gašenje strasti (pomoću vode, što će reći najčistije Ozirisove baštine). Put kroz oganj ravan je Oku u Heliopolju, a to znači ne sagorjeti. Heliopolj je kao centar kulta boga sunca Ra simbol svjetla i ognja, odnosno žara, vatre. Oko iz Heliopolja je ženski princip ravan boginji Saosis, odnosno sunčanoj, Raovoj, kćeri, njegovom voljenom oku i moćnoj zaštitnici svoga oca koju su nazivali trojako: Hator, Tefnut, Sokhmet i prikazivali u liku zmije, lavice ili žene s lavljom glavom.

'1 Na staroegipatskom S-nj-Wsr. t(-Ćovjek Jake-Sesostris), a oblik: S-nj-w3s. t.(Covjek iz Tebe).2 Božje tlo ili zemlja, odnosno kraj, označava nekropolu i svaki sveti kraj. O ovome se tekstu može isporediti i Knjiga mrtvih iz Louvrea II,63a.3 Egipatski izraz ma'kherw najbolje je prevoditi kao opravdan u životu i u smrti, potom kao sretan, blažen, dalje, slavu slaveći, tj. trijumfujući. Prevodilac se odlučio za nas, vijekovima rabljeni, izraz pravedni, što znači i pravični, ali u značenju na onome svijetu zа pravedan život na zemlji nagrađeni, što je slučaj i s biblijskim Jobom kojega, za razliku od svoje subraće akadskog i sumerskog Joba, Jahve već na zemlji za vjernost obilato nagrađuje.4 To je izraz za pojam sve teče - panta rei, tj. sve prolazi, nema ničega vječnog i nemjenjajuceg. Dosljedno tome, Oas niessende je prolazno, promjenljivo, nestalpo.5 Stari=preci i posvećeni o čemu vidjeti i giavi '123.6 Time želi reći da je savladao tjelesne strasti, nakon čega može da uslijedi identifikacija s demonom (grč. daimon=božanstvo, duh, zloduh, demon) Babi, tj. s principom vode i ognja. O demonu Babiju vidjeti: Zeitscher, fiir ag. Spr. Bd. 90, S. 22 ff; Ph. Derchain, Nouveaux Documents Relatifs a Bebon. Osim toga, isp. Revue d'Egyptologie, t. 9, p. 23 ff., '121 ff (Vandier, La legetide de Baha (Bebon). O mitološkim predodžbama o

tom demonu kod nas isp. djelo Milana Budimira, Sa Balkanskih istočnika, Beograd 1968. str. 187.

Glava 98 Tabla 1

Vinjeta: Izlaženje iz pakla. »Natapanje polja«. Žito i pšenica. Predstava: Zemni brežuljak s biljkama.

Naslov: Izreka o dovoženju skele na Božje tlo govori Sesostris:

Tekst: Zdravo da si, bedro na sjevernom nebu,', na velikom moru! Tko tebe vidi taj ne umire. Tebi se javljam što se ko Bog pojavljuješ. Ja tebe gledam i ne pristajem uz kopno (=»ne umirem«). Na njemu stojim. Nalik sam Bogu. Ko guska2 gačem, Poput sokola3 lepršam.

Ta ja sam taj soko što na mirisnoj kosi Horusa4 putuje nebom i zemljom. Su(=bog vazduha) se uzdiže. Prepuštam umrle rukama vođe5,Koji ih uzdiže i čini da, neumorni, napreduju, daleko od užasa. Ovamo dovodim one što klone se zla6 na mojem putu. U tvojem sam kraju, Živući(?). Odakle stižeš Živućem(?)Dolazim s otoka blistavog sjaja8 na ognjena polja! Doista boraviš među onima što su na otoku blistava sjaja - na ognjenim poljanama? Ja živim na ovom divnome stablu. Q posvećeni, privedi Bogu barku bez vozarine9. Žrtva je u mojim rukama u barki(Raa), Ja upravljam onim što teče i prolazi10. Ja sam u barki(Raa), ja je velikom Bogu vozim. Biljke mi se, dok ovdje upravljajući stojim, klanjaju". Otvaraju mi se kapije u Letopolju i pokazuju njive u Hermopolju! U nasljeđe mi obje sile su dane12.

Sadržaj To je put prema gore, pobjeda svjetla i slobode. Vožnja u barki ravna glave: je prelaznom stanju i identifikaciji s raznim stanjima, razinama bića,s obličjima, hipostazama i prolaznom. Osim toga, glava, izražava stvaranje dualiteta=obje sile, vlasti, moći. Otvaranje kapije u Letopolju simbolizira put iz tame u svjetlo.

1 Ovdje je Veliki Medvjed uzet u astralnom smislu, tj. kao simbol putovanja umrlog i njegove duše do zagrobnog, Ozirisova, suda na kojemu se treba opravdavati od grijeha pred Ozirisom, kao kraljem mrtvih.2 Identifikacija s jednom od Amonovih hipostaza.3 Identifikacija s Horusom prikazivanim u liku sokola. O Horusu Behdetskom zvanom Haroeris (=Veliki Horus) o kojemu je ovdje riječ, za razliku od Horusa Horpakrata predstavljanog s prstom u ustima i uvojkom, (kao i o ostalim božanstvima, uz pomoć Registra imena i pojmova) opširnije vidjeti u Uvodu.4 Isp. sokola kao kraljevsku pticu na faraonovu potiljku najljepše prikazanu na čuvenoj steli faraona Kefrena iz IV dinastije koja se čuva u kairskom muzeju. O sokolu, kao atributu solarnih božanstava i simbolu brzine i oštrovidosti, vidjeti više u Uvodu.5 Isp. i Coffin texts 80. Vođa je ravan Ogdoadi (Osmorki) nebeskih bića (ideja). Osmorka je simbol ženskog principa koji vodi u vječnost. Neumorne su ne samo planete već i oni umrli koji mogu ići putem prema gore.6 To pobliže znači: doveo sam one koji ne dopuštaju, ne čine, zlo tamo gdje sam ja.7 Umjesto toga, varijante donose ime boga tvorca Ptaha.8 Egipatski: amu. Isp. i Coffin fexts 33 ff. Tekstovi piramida, Izreka 249.9 Tj. ti pružas mogućnosti otvaranja.10 Isp. gore, gl. 63-A.

11 Ja sam gospodar navodnjavanja polja. Pogledati vinjetu: zemni brežuljak s biljkama, odnosno rastinjem što je slika plodnosti.

12 Oba carstva, tj. Donji i Gomji Egipat dana su Horusu, gospodaru svijeta. Simbolički su predstavljena kao dvije zmije, ili dvije krune, mada je to prevashodno oznaka za oba svijeta: za pojavni i za svijet vječnoga života. Poznavati prolazno znači poznavati svjetlo i tamu, mrak.

Glava 73 / Glava 9 Tabla 1

Vinjeta: Vodni bezdan.Predstava: Vrata na vodnom bezdanu (paklu). Naslov: Izreka o otvaranju podzemnog svijeta (pakla) koju govori (nema imena): Tekst: O veliki Ва1, Svesilni! Gle, ja dolazim.

Otvaram Duat2 i gledam svojega oca Ozirisa. Ja rastjerujem mrak. Ja sam njegov sin kojega on ljubi! Ja sam tu i motrim Ozirisa. Ja razdirem srce Sutiju3 koji ovdje nedjela protiv mojega oca Ozirisa počini4. Otvoreni su mi puti na nebo i zemlju! Ja sam voljeni sin svojega oca. Stižem oplemenjen, preobražen, spreman5. O svekoliki Bože! O svekoliki Duše! Moju pripremite stazu!

Sadržaj glave: Putovanje kroz međustanje (t.j. put od smrti do zagrobnog, Ozirisova suda na kojem se duša mora opravdavati) što je simboliziranootvaranjem pakla, donjega svijeta, kroz koji umrlog vodi zaštitnik. Ovdje susrećemo identifikaciju s aspektom sina - sa Horusom.

'1 Pratilac u međustanju, tj. u stanju između smrti i uskrsnuća, odnosno između smrti i pogreba, odnosno u svakom prelaznom stanju, dakle i u inicijaciji, posvećenju. Ba (duh, duša) je u ovome slucaju upućeni, znalac, zпапје, odnosno svjest.2 Duat je naziv za donji svijet, za zagrobni život i tmmu. Vidjeti u glavi 92. U egipatskim sakralnim tekstovima naziva se i Amduat.3 Hipostaza nečastivog, sotone oličene u Ozirisovu bratu Setu koji ga je podmuklo smakao, i u zmaju Apopu, krvnom neprijatelju boga sunca Ra s kojim se svake noći bori u paklu dok putuje kroz podzemni svijet noćnom lađom Mesktet s koje, pošto primora Apopa da vrati popijene vode Nila, ujutru prelazi na danju, zvanu Mandžet i nastavlja put preko nebesa, da bi uveče ponovo, u okolini Abidosa, prešao na noćnu lađu, krećući kroz podzemni svijet.4 Onaj tko mu je nanio patnju=smrt. O ovome isp. Thausing, Personifikation des Todes, Wr. Ztschr. f. d. Kunde d. Morgenl., 47, 1940, S. 164, te Arc. f. ag. Arch., Bd. 1 (1938), S. 215 ff.5 Epiteti umrlih pred odlazak na Ozirisov sud.

Glava 99 Tabla 1/Tabla 2

Vinjeta: Predstava: Barka i Sesostris.Opaska:Barka.Stupanje u uzvišeno stanje na Božjem tlu. Pravedni Sesostris.

Naslov: Izreka o privoženju skele Božjem tlu govori pravedni Sesostris:

Tekst: O vi što vučete skelu po ovomu opasnom sprudu, privedite mi skelu i pritegnite

uže(vidjeti i glavu 100).

U spokoj, u spokoju!

Hodite, hodite, pripravni budite!

Ja dolazim oca Ozirisa da vidim.

O uzdodržitelju strasti2 što svjestan si sreće.

O gospodaru oblaka, vladaru vjetrova,

O ti, što prelazi preko Apopova3 pješčana spruda,

O ti, što glave spaja, vrat učvršćuje kada se s krvavog suda ide4.

O ti, što čuva tajanstvenu skelu i motri na Apopa, privezi mi skelu.

Pritegni uže kojim ću izići iz ove opake zemlje na koju zvijezde

padaju licem i ne znaju se više podići5.

O Svijetleći(?), uzan je put na jeziku Raa6.

O Inedpu7, vođo Obiju Zemalja!

Glavaru8 njihova kormila!O Svesilni, što sunčani otvara disk, glavaru krvi (svjetla)! Privedi me ovamo! Ne dopusti da ostanem bez barke9! Ovaj Preobraženi dolazi.»Brate moj, vodi me u mjesto koje poznaješ!« »Reci moje ime« (tj. bit, ono što sam), kaže kotva. »Gospodarica Obiju Zemalja u kapeli« moje je ime. »(Reci) moje ime«, kaže malj (=simbol bijelog, svjetlosti koja razgoni tamno i nečisto), »Tvoje je ime Apisova noga«. »Reci moje ime«, prednje uže kaže, »Uvojci na Anubisovu klinu«10.»Izusti moje ime«, stražnje uže kaže, »tvoje je ime u kapeli o balzamirani, ime je tvoje«. »Reci moje ime«, drveni dio (skele) kaže,»To su stubovi, ime je tvoje«.»Reci mi ime«, nosač katarke kaže,»vrk(?) tvoje je ime«.»Kaži mi ime«, katarka veli,»Onaj tko je predvodio Veliku, kad ona (boginja) bi daleko«, tvoje jeime«.»Kaži moje ime«, donje uže kaže,»Kičma Vepvaveta« (=bog u obliku vuka).»Reci mi ime«, katarke vrh kaže,»Imstino grlo, ime je tebi«.»Kaži mi (ime)«, jedro se glasi,»Nut (=boginja neba) tvoje je ime«.»Reci mi ime«, vesla kažu,»Načinjeni ste od kože Mnevisa, to prsti su Horusovi, vdebet

(genitalije) Setove, vama je ime.«»Izusti moje ime«, (Mekabet) barka kaže,»To Izidina ruka je iz vedrice(?)«,»Horusovo oko ime je tvoje«.»Kaži nam ime«, kažu unutarnje daske što u unutrašnjosti stoje,»Imsti, Hapi, Duamutef, Kebehsenuf, Haku što tu kao razbojnik hara,koji motri na oca što sam se rodi, imena su vaša«.»Reci moje ime«, pramac kaže,»Obadva užeta tebi je ime«.»Kaži moje ime«, lađa se glasi,»Izidina noga, ime je tvoje«.»Reci mi ime«, jedrilac zbori,»Vaj(?) ime je tvoje«.»Reci moje ime«, kaže cijelo jedro,..........11, sjeverni vjetar što od Atuma stiže, ime je tvoje«.»Kaži mi ime«, rijeka kaže,»Ti sjediš ponad mene koga gledaju oni12, tvoje je ime«.»Reci naše ime« obale vele,»Smanjuje se dužina ruke kod balzamiranja, vama je ime«.»Kaži mi ime«, pod lađe veli,»na meni stupaš u nebo što se kao Uti-svećenik pojavljuje nablaženim poljanama ime je tebi«.Evo što oni kažu:Uzdravlju da ste, Veličanstveni po Ka koji vašu Ma'at u vama nosi, koji sa vama živi u vječnoj svjetlosti i tami13.

99 •*• 100

Tabla 2

Ja sam dopro do vas!Prinesite žrtveno jelo usnama mojim da njime zbore.Šens-hljeb i Kefen-hljeb.Moje je mjesto vaše (za »vaše« istrošeno) ispred(?) velikog Boga.Ja sam vaš Bog! Dajte mi jelo pred njim!Tekem (=neko božansko biće) je njegovo ime.On se probio kroz istočno obzorje neba.On je dopro do Zapada.Kad nestaje on, nestajem i ja.Meseket14 me ne potisnu i neprijatelji nada mnom nemaju nikakvumoć15.moj hljeb je u Peu, moje pivo u Depu16.Meni pripadaju žrtve što mi ih ovoga dana prinesoste.Moje je žrtveno jelo ječam i pir.Prineseni su predmeti, goveda i pilad-

sve živo, zdravo i očuvano! (žrtvena formula) (i) (dat mi je) izlazak iz dana u obličjima koja ja želim17, Izlazak iz dana (=života) na blažene poljane!

Tko izusti ovu izreku taj će dospjeti do blaženih polja i bit će mu prineseni Šenes-hljeb i krčazi, žrtveni hljeb s polja što ima žita i pira od sedam aršina.Ono su Horusovi štovatelji što tamo ženju (mrtvi). On će se ovim žitom hraniti, on će žito mljeti, on će biti kao ovi Bozi - On će se vinuti na rajska polja u obličjima u kojima se želi uzdići.

Sadržaj Putovanje kroz međustanje (vožnja skelom)18 i izražavanje glave: sposobnosti da se ono savlada pomoću biti predmeta koji znaju za poteškoće na putovanju. Potom slijedi pobjeda nad svijetom, životom, i smrću predstavljena umiranjem i ponovnim rađanjem. Magijske formule označuju identifikaciju s pozitivnim snagama.

1 Vidjeti Knjiga mrtvih koju je objavio E. Naville, gl. 24! Oni što vuku su vukovi koji vuku sunčevu barku, lađu.2 Doslovno prevedeno bilo bi: Gospodaru crvenog djela građe-tijela. To je poziv silama međustanja.3 O Apopu, najvećem neprijatelju solarnih božanstava, vidjeti opširno u Matje, Staroegipatski mitovi, str. 48. i dalje.4 Doslovno: kod izlaska iz klaonice.5 Tj. koja više ne mogu nikada svijetliti, što nam se čini da je dano apokaliptički. Ovim se istodobno izriče vječno prokletstvo. U prilog ovome isp. umrle koji treba da hodaju na ramenima (razumije se odsječene glave).6 Što znači da je tjeskobna putanja pravednika - pravedno i pravično svagda živjeti i postupati.7 Ime nebeskog kormilara o čemu vidjeti Grapow, Urk. 5, S. 77, Fn. 8.8 Vidjeti kod Grapowa, op. cit. str. 78.9 Isp. takozvana pozitivna priznanja, ispovijesti, nadgrobnih natpisa, o čemu u gl. 125 -svršetak: Gladnima udjeljivah kruha, žednima vode, nagima odjeću, skelu onomu tko bez nje bi.10 Isp. Balcz, AAEA (1938), S. 117. Personificirani djelovi barke izjednačuju se sa silama međustanja (vidjeti i gl. 125 - Svršetak, gdje je riječ o personifikaciji vrata i djelova vrata).11 Izlazim iz samog sebe (vjerovatno se istrošilo).12 Možda se pojam magijski istrošio.13 Isp. Thausing, Mel. Maspero I, S. 35 ff.14 Kurt Sethe ovo mjesto prevodi kao mlječna staza koja ovdje simbolizira tamu, zvijezdani prostor.15 Putovanje kroz poljane u zagrobnom životu koje se rado poistovjećuju sa zvjezdanim prostorom i predstavama zvjezdanih prostranstava.16 Isp. Thausing, Auferstehungsgedanke, S. 93. Anm, 5. Pe i Dep - koje su smatrali svetim mjestima povezanim s pokopanim tijelom - su djelovi drevnog grada Buto, iz šestog, donjoegipatskog noma, koji je prije sjedinjenja Gornjeg i Donjeg Egipta bio prijestolnica Donjeg Egipta. Prastari vladari ovoga grada nazivani su duhovima grada, na što aludira i ovo mjesto. Njih su, budući da su smatrani Horusovom djecom, predstavljali u ljudskom obliku s glavom sokola jer su tako i Horusa predstavljali.17 To je zapravo egipatski naslov za Knjigu mrtvih koji ujedno znači ulazak u više razine, sfere bića koje se postepeno preobrazuje.18 Barka, lađa i skela, između ostalog, siinboliziraju i međustanje. Stoga se ovdje pojavljuje zazivanje demonskih sila oličenih u hipostatiziranim djelovima. Isp. i 125, gl. u kojoj se susreću hipostatizirani djelovi vrata.Pojedine aluzije ukazuju na mitološke predstave koje se djelimično mogu pripisati narodnom vjerovanju. Isp. Kees, Totenglaube, S. 75 f.

Glava 100 Tabla 2/Tabla 3

Vinjeta: Ulaženje u veliku Raovu barku.Predstava: Barka s Bogovima (Tot, Ma'at, Khepri, Ra, Atum, Šu, Tefnut i pokojni

Sesostris).

Naslov: Knjiga preobraženja prosvijetljenog i pobuđenog da uđe u barku Raa i njegove pratnje' Govori pravedni Sesostris:

Tekst: Ja putujem feniksu na Istok-Oziris prema Busiridu. Otvaram pučine Nila2.Oslobađam Atonov put (svjetlo, sunčev disk), Vučem Sokarisa na njegovim saonicama3. Krijepim Veliku u njenu vremenu4.Pjevajući veličam Atona, drugujući s razdraganim pavijanima5, sam bivajuć jedan od njih.Ja sam Izidin partner6, krijepim se njenim prosvjetljenjem (=magija) Ja zavezujem uže7, odbijam Apopa, krotim mu korak8. Ra mi ruke pruža, njegov me svijet (emanacije) ne odbija9. Ja sam jak! Uđat-oko je jako10! Jako je uđat-oko! Jak sam ja!Napomena Tko priječi pravednog Sesostrisa njega će i abđu-ribu (nečastivog) spriječiti Jaje! Rečeno ponad ove slike nacrtane na čistom omotu papirusa zelenim crnilom pomješanim sa vodom. Slika je ovome prosvijetljenom Sesostrisu stavljena na prsa. Omot se ne smije dodirnuti njegova tijela kad silazi u barku Raa i njegove pratnje.To ga kuša Tot", kod uzlaženja i silaženja –Istinsko sredstvo milion puta isprobano12.Sadržaj Ulaženje u barku Raa istovjetno je sa donošenjem, rađanjem, svjetla, a to opet s feniksom,glave: tj. svjetlom, duhom, odnosno sa simbolom podmlađivanja. Istovremeno se naglašava Istok i Busirid (Istočna Delta). Duh, tj. fenlks se okreće prema svjetlu. Raovi pratioci su njegove emanacije i bogovi. Otvaranje nilskih pučina, bezdana,

100 * 125A * 125B

Tabla 3

smjera na nadolaženje poplave, što će reći života, napretka u čisto zemaljskom smislu i značenju riječi. Pojam Izidin partner izražava najviši oblik erotike, odnosno sjedinjenja s boginjom Izidom što naposljetku služi jačanju duhovnog elementa. Pod aspektom:smrt-život, sam pogreb predstavlja određeno sjedinjenje - tijela sa zemljom. Na koncu vidimo blagosiljanje što ga daje Ra sa svojom pratnjom, s gore navedenim bogovima koji se nazivaju njegove emanacije i svojim sunčanim zrakama koje ispunjavaju cijelu vasionu. Završetak obrazuje magijski obojen pogovor koji se oslanja na formulu snage (što će reći identifikacija snage sa pozitivnim=s udat-okom, tj. s onim što je savršeno, sa savršenim, sa savršenstvom.

1 Pratnju boga Ra sačinjavaju njegove emanacije, kao i, in ultima analysi, svi ostali bogovi koji, po

heliopoljskom predanju, potječu od njega.2 Nil je simbol plavljenja, time napretka i života, što se odrazilo i u onoj poslovičnoj izreki koju nam i Herodot prenosi da je Egipat dar rijeke Nila. Dalje, treba isporediti vezu između poplave i ranog izlaska Sotise (tj. Izidine zvijezde) u egipatskom kalendaru što se obilježava kao Sotisin period. Pod slikama pogreba krije se esoteričan nazor.3 Sokaris je bog mrtvih, identičan s umrlim, pokojnikom.4 Velika ili Višnja jeste praiskonska zmija, ureus, sveta kobra koja svojim plamenim dahom čuva bogove i faraone, ovdje identična Izidi, odnosno Sotisi, simbolu ženskog principa. Pojam u svom vremenu, slično pojmovima u svom času, u svom danu, znači kad je u pravom trenutku Yin-Snaga (ženski princip). Drevni Heleni su za ovo koristili svoj pojam kairos stvarajući i određeno istoimeno božanstvo o čemu se čitalac može pobliže obavijestiti u djelu: Hipokrat, Aforizmi, «Medicinska knjiga», Beograd 1978. str. 111. (Sa starogrčkog preveo i komentare dodao Marko Višić).5 Razdragani pavijani simboliziraju jutarnju svjetlost i sunce. U prilog ovome isp. i njihove prikazbe, kao napr. u Abu Simbelu na istočnoj strani nad ulazom u hram. Krik pavijana prilikom izlaska sunca manifestira svjetlost koja se rađa. O pavijanima koji klikću na izlasku boga sunca, ali i pri njegovom ulasku u podzemni svijet, što su poštovani do najstarijih vremena egipatske civilizacije, prevashodno kao svete životinje boga mudrosti i pismenosti - Tota, vidjeti opšimije u Uvodu.6 Obljuba boginje predstavlja najvišu erotičku formu, misticko sjedinjenje s njom.7 To predstavlja simbol sjedinjenja, dok kod pogreba predstavlja sliku pristajanja uzgroblje. Nečastivi, Apop, je protiv sjedinjenja.9 Svevišnji blagosilja sjedinjenje u prisustvu emanacija i bogova - svega što iz njega proishodi.10 Uđ-at ili uđat-oko jeste svjetlost, a dobro što ga pruža uđat jeste zdravlje i neokrnjenost u svakom pogledu. Otuda i puno mjesečevo oko uđat.11 Tot je bog pisara i bog mudrosti, gospodar magija, iscjelitelj o kojem opširnije u Uvodu. Logos-misao je princip sredine i posredništva, pa otuda i princip sjedmjenja, ali i razdvajanja.12 U ovoj se bilješci ukazuje na magijski isprobano sredstvo, tj. na čitanje ove glave koja prikazuje ulazak u prosvijetljeno stanje. Duži boravak u Raovoj barki znaci ostati čitav prilikom sjedinjenja s uđat-okoni i borbe, odnosno suzbijanja neprijateljskih sila.

Glava 125 A Tabla 31

Riječi koje se izgovaram pri ulaženju u dvoranu obiju Ma'at da bi se motrilo lice nazočnih Bogova.

Naslov: Odvajanje čovjeka od svakoga na zemlji počinjenog grijeha1 Govori naizust ovaj pravedni Sesostris:

Tekst: Zdravo da si, veliki Bože!Gospodaru obiju istina!Ja stižem k tebi da bih tvoju ljepotu motrio3.Ja poznajem tebe, spoznavši tvoje ime!Ja sam shvatio ime (=sustinu) 42 demona štono su s tobom u dvorani obiju

Istina4 tu proždiru (uništavaju) one što su utočište grijeha i ispijaju im krv na dan kada Venofre (Oziris) bude podvrgao iskušenju bića (duše).Gle, ja stižem vama, vladaru Ma'at, ja od vas protjerujem nečastivo. Ja ljudima ništa rđavo nisam činio. Ja nikoga nisam ubio.Ja nisam vršio nepravdu, umjesto pravde. Nije mi poznata neistina. Ja nisam činio zla.Ime mi nije dospjelo na stol upravitelja robova.

Ja nisam sirote ucvilio.Ja nisam činio ono čega bi se bogovi gnušali. Ja nisam zlostavljao slugu pred njegovim gospodarom. Ja ništa rđavo ne radih, ja nikoga ne ucvilih. Ja ne ubijah, ja ne naređivah da se ubija. Ja nikome nažao ne činih. Ja ne smanjivah žrtvenu hranu hramovima. Ja ne potkradah žrtveni hljeb bogovima, Ja ne uzimah ni od žrtava blaženih pokojnika. Ja ne provodih život u nečednosti i bludu. Ja nisam štetu nanosio.Ja ništa ne stavljah na pliticu (da bih je iz ravnoteže izveo) i ne remetih težinu (uteg) na vagi. Ja ništa ne uzeh od dječijih usta. Ja ne tjerah živež sa pašnjaka.Ja ne lovih (mrežama) Božje ptice.Ja ne lovih ribu u ribnjacima.Ja nisam odvraćao vodu kad joj je vrijeme.Ja ne skrećah tokove vode.Ja ne gasih oganj kad mu je vrijeme.Ja ne preskakah žrtvene dane.Ja nemah ognjišta daleko od posjeda Božjeg (od hrama).Ja se ne protivih vjetru kad trebaе stići (var.:ja se ne odupirah Bogu pri njegovu uzlaženju). Ja sam čist, ja sam čist, ja sam čist!

Moje očišćenje je očišćenje onoga velikog Feniksa5 u Herakleopolju. Jer ja sam onaj nos gospodara Odema (=Tot, kao gospodar Odema) koji sve ljude oživljuje u onaj dan računanja po uđat-oku6 u drugom mjesecu peret-godišnjeg doba, posljednjeg dana, pred gospodarom ovih Obiju Zemalja.Ja sam onaj što posmatra puninu uđat-oka u Heliopolju. Nek ništa rđavo meni ne bude u ovoj zemlji u dvorani obiju Istina7, jer ja poznajem imena ovih Bogova što su unutra!

1 Ovu je glavu Maystre nazvao ispovjest čednosti-declaration d'i'nnocence. Ovdje je riječ o tzv. pozitivnom priznanju o čemu je bilo govora.2 To se postiže i putem žrtvenih darova što ih prinose bližnji jer i oni uništavaju grijehe.3 Ovo je najviša moguća forma božje nazočnosti.4 Obje Ma'at -esoterična i egzoterična istina. O boginji Ma'at, kao o kozmičkom zakonu iz kojega se rađa harmonija između društvenog i kozmičkog ustrojstva, te o jedinstvenom porijeklu društva, zvijezdanog svijeta i ži-votne snage, detaljnije vidjeti u Uvodu.5 Feniks je simbol podmlađivanja i obnavljanja, a možda i intelekta o čemu isp. Čermak, TB I, ZAS 76, S. 9 ff. Ovdje se aludira па prečišćenje kroz oganj, putem ognja, jer feniks, kao vječno živuća ptica, odnosno duša Ozirisa, sam sebe spaljuje i ponovo, preobražen iz pepela oživljuje. Baš stoga je i bio simbol prečišćenja, podmlađivanja, vječnog i neprolaznog.6 To je simbol savrsenstva i savršenog. Isp. Thausing, Schickasalsbegriff, MDIK (1939) S.58, Anm. 7.7 U zemlji Ma'at tj. u onostranom životu i višem obliku postojanja.

Glava 125 B Tabla 3/Tabla 4

Vinjeta: N'aref je ime ovoj kapiji, ovome labirintu, ovome mj'estu. Ova veličanstvena kapija od Duata od N'arefa:Velika ime je njeno.Predstava: Božji kovčeg s otvorenim vratima.Bogovi sjede u kovčegu i bivaju apostrofirani.Prizivanje: N'aref je ovoj kapiji ime, Ovaj zavoj (zamka) ovom je mjestu ime

1. O ti što daleko kroči" i iz Heliopolja dolazi-Ja nisam činio zla!2. O ti što plamen grli2 i iz Kheri-ah'a3 dolazi-Ja nisam lagao!3. O ti sa nosom4, što iz Hermopolja dolazi -Ja ne navidih!4. O ti gutaču sjenki, što iz obadva pakla dolazi -Ja nisam pljačkao!5. O ti neprijatelju razroki, što iz R'a-set'au (nekropola kod Gize) dolazi-Ja nikoga nisam ubio!6. O Ruti (lavoliko biće), što s neba dolazi-Ja žrtve nisam smanjivao!7. O ti plamenooki, što iz Letopolja dolazi (mekhenti-irti)-Ja nikakva grijeha nisam počinio!8. O ti demone u liku plamne zmije, sto uzmičući dolazi-Ja nikakvo božansko djelo nisam učinio5!9. O ti što kosti salama, što iz Herakleopolja dolazi-Ja nisam lagao!10. O ti što plamen priziva, koji iz Memfisa dolazi-Ja hranu ne otimah!11. O ti zmijoliki stanaru pakla, što sa Zapada dolazi-Ja ne klevetah!12. O ti bjelozubi6, što iz Fajuma dolazi-Ja nikakvo nevaljalstvo ne počinih!13. O ti krvopijo7, što od krvničkog panja dolazi Ja ne satirah Božju živež8!14. O ti što unutrinu kljuje i iz sudnice 30, dolazi-Ja žitom ne lihvarih!15.O ti gospodaru Istine, sto od Ma'at dolazi-Ja krivo polje ne premjerah (ili: nisam prikratio obroke hljeba).16. O krišni, što iz Bubastisa dolazi-Ja nisam posvud prisluškivao!17. O Svijetleći9, što iz Heliopolja dolazi-Ja ne dopuštah da usta po volji zbore!18. O Krvniče, što iz Aneđ-kraja dolazi-Ja se oko posjeda nisam sporio!19. O zmijoliki demone, što sa gubilišta dolazi-Ja ništa nečasno nisam činio (var. brakolomstvo).

125B

Tabla 4

20. O ti koji pazi što on radi, koji iz Min-hrama dolazi-Ja bludne radnje nisam činio!21. O Haroeris (=Veliki Horus) što iz Imat dolazi-Nikakvo užasno djelo nisam počinio!22. O Khemi što iz Gui dolazi-Ja nikakva zla nisam činio!23. O Gromoglasni, što iz Ueret 'dolazi-Ja ne dopuštah da jezik po volji radi10!24. O Dijete", što iz Hek'a-đ-Heliopolja, dolazi-Ja ne bjeh gluh prema riječima istine12!25. O ti što glašove širi i iz Uenesi dolazi-Ja nikakvo remećenje nisam izazivao!

26. O ti prevratni, što iz skrovitosti dolazi-Ja na druge nisam namigivao13!27. O ti što licem unatrag gleda i iz pakla dolazi-Ja s mladićem ljubavi ne vodih!28. O ti plahovita duha, što iz sutona dolazi-Ja nikome ne zavidih!29. O Skriveni14 što iz tame dolazi-Ja nikoga nisam vrijeđao!30. O ti što svoju žrtvu prinosi i iz Saisa dolazi-Ja ne dah da srce mi u izobilju pliva15!31. O vladaru ljudi16, što iz Nedefeta dolazi- Ja preko svojeg bića ne prekoračih čime Boga uveselih17!32. O umom Umujući18, što iz Uetneta (iz Nubije?) dolazi-Ja se riječima ne razmetah33. O gospodaru obadva roga19, što iz Siuta dolazi-Ja ljudima ništa ne zgriješih!34.O Nefertem (=lotos kao svjetlo) što iz Memfisa dolazi-Ja nisam cara vrijeđao!35. O Savršeni20, što iz Džedet-a dolazi-Ja se na vodu ne oslanjah21!36. O ti što je iz svoga srca sačinjen22 i iz Tebe dolazi-Ja glasa ne podizah!37. O Ihi23, što iz Nuna dolazi-Ja Boga nisam vrijeđao!38. O vladarko ljudi24, što iz Saisa dolazi-Ja nisam griješio!39. O Neheb-kau25 (zmija preporođenja) što iz Memfisa dolazi-Ja ne dopuštah da mi udio postane velik - izvan mojega posjeda!40. O ti, Neheb-neferet (=tko savršenstvo učvršćuje?) što iz svoga loga dolazi-Ja nisam razlike pravio26!41. O Krasnoglavko (ime zmije), što iz svoje kapele dolazi-Ja se nisam bezdušno tukao!42. 0 Ini-a-f (rukonošo), što sa Zapada dolazi-Ja gradsko božanstvo ne vrijeđah!

To je ta divna kapija Duata od N'arefa, Velika njeno je ime!

1 Misli se na boga sunca Ra koji svojim zraka i barkom dopire svuda.2 Ovdje je u pitanju ime demona. kao i u većini slučajeva, izuzev Raa, Tota i Ozirisa.3 Imena mjesta čine osnove hrama ili predjeli u onostranom životu, ili pak stepenispoznaje.Kheri-ah'a je predjel oko Heliopolja i, po mitološkom predanju, završetak toka Nila.4 To je bog Tot.5 To znači da se nisam kao anthropos demiurgos (stvaralac, tvorac) vinuo u sferu koja s mojim bićem nema riičega zajedničkog. O ovome vidjeti i predanje Pobuna Ijudskog roda protiv boga. Varijanta donosi: ja nisam krao Bogu prinesenu žrtvu.6 Misli se na Sebeka, čije je glavno svetilište bilo u Fajumu gdje se po njemu zvao glavni grad-Šedet, na starohelenskom Krokodilopolis.7 U pitanju je demon koji nedvojbeno odgovara zemaljskom dželalu, dok je ulogu božjeg dželata vršio bog Šesmu.8 Ovo se mora shvatiti u dvostrukom značenju: 1. Svete životinje, 2. Ljudi.9 To je Ra.10 Tj. uzdržavah se.11 Misli se na Horusa Izidina sina zvanog Horus-pa-herdu-Horus-dijete, ili heleniziranoHorpakrat-os koga uvijek treba lučiti od Horusa Behdetskog o kojem je bilo riječi u 3- nap. 98.glave.12 Isp. Ptahotep: O slušanju.13 Tj. nisam bio pristrasan. Isp. povezanost između imena demona i grijeha, kao na pr. gospodar istine i premeranje zemlje', Tot i sutnja; Tot=slatki izvor za one koji šute itd.14 Vjerovatno se misli na Seta.15 Drugim rječima - nisam se odveć brinuo za nepotrebno.16 To je Ra, jer on je vladar bogova i cijele vasione.17 Gordost ili dodvoravanje.18 To je bog Tot ciji su epiteti: Veliki, Dvaput Veliki, Triput najveći, što su Heleni pridjevali Hermesu koji je identifikovan s Totom i nazivan Trismegistos, koji u religijsko-mističnim učenjima prvih vijekova naše ere ima veoma važnu ulogu. Upravo se po njemu mistično-filozofski spisi sinkretističkog karaktera, s

veoma šarolikom sadržinom, u kojima, dakako, nastupa on, nazivaju hermetickim o čemu ovdje nije mjesto opširnije raspravljati.19 Misli se na Tota.20 Taj savršeni je Oziris.21 Tj. nisam se oslanjao na čisto obećanje. K tome isp.: voda nema brvna i Nisam se oslanjao na potčinjenog. Ili pak: Nisam išao, plivao kroz tekuću vodu, tj. nisam plivao protiv struje, što će reći protivio se.22 Hoće reći koji radi po svojoj volji.23 To je mladi Horus.24 Vladarka ljudi je Izida, kći boga Geba i boginje Nut, o kojoj opširnije vidjeti u Uvodu.25 O ovome htonskom božanstvu, zaštitniku umrlih, vidjeti više u Uvodu.26 Vječno sam bio nepristrasan.

Glava 125/Svršetak Tabla 5

Zdravo da ste, o Bozi!Ja sam taj što poznaje vas, ja vaša imena poznajem!S vašom osudom ja ništa nemam1!Ne dopustite da moje mane stignu do onoga Boga (Ozirisa) što muonatrag stojite (čiji ste odslik, sjena).Moj udes sa vama ništa nema. Recite čist da sam pred gospodaremvasione, da u Egiptu pravedno postupah.Govori ovaj pravedni Sesostris:Zdravo da ste, vi što u dvorani Ma'at boravite, vi čija duša je bezporoka. Vi što od Ma'at živite, vi što Ma'at gutate pred Horusom kojiu svojem boravi disku2. Spasite me od Babija3 što živi od utrobeVelike (zmije) na ovaj dan velikog polaganja računa!

125/Svršetak

Tabla 5

Gle, ja k vama dolazim!Na meni nije grijeha! Nikakva poroka, ni ljage!Ja ne odbih da svjedočim i da ma što protiv njega (Boga) učinim4!Ja živim od Ma'at, ja Ma'at svakim gutam danom.Činih što ljudi kažu i što se Bozima sviđa.Bogove odobrostivljah onim što žele5.Gladnima udjeljivah kruha, žednima vode, nagima odjeću, skeluonomu tko bez nje bi (=pozitivna ispovijest iz Starog carstva).Prinosih božje žrtve Bogovima, žrtve umrlih preobraženima! Spasiteme! Pružite mi zaštitu! Ništa rđavo o meni pred višnjim Bogom nerecite6!Na rukama mojim nije grijeha7, njemu neka se kaže:»Pođi u miru« (dobrodošao)! kaže onaj ko ga gleda8.Jer ja čuh onu riječ9 što ju je uzvišeni rekao sa sebi ravnim10 u kućiheped-r'a11.I ja svjedočih pred Heri-f h'a-f12 (pred onim što unatrag vidi).

I on se silno deraše13!Vidjeh sječu Persea drveća u unutrašnjosti R'a-set'au14.Ja sam Sem-svećenik što želje vaših umrlih poznaje tijela15. Ovamostižem da Ma'at posvjedočim i vagu za onostrani svijet postavim.O ti što se na stijegu dižeš16, vladaru Atef-krune čije je ime »gospodarOdema«, spasi me od tvojih glasnika, što zlo čine i izriču kazne17, odonih što za blagost ne znaju (doslovno: pred čijim licem nema zastora= nema prepreke)18.Pravično postupah zbog istine same (doslovno: za gospodara Ma'at).Ja sam čist!Moje je pročelje čisto!Moje je začelje čisto!Moja je sredina19 mjesto Ma'at-a. Ni jedan ud bez Ma'at'mi nije! Čistsam na južnom kraju, blažen u sjevernom gradu20. Čisto je poljeskakavaca21. Raova pratnja22 u njemu je u drugom času dana, srceBogova veseleć23. Hodeći kroz noć i dan24.»Dopuštaš mu da dođe«25, kažu mi oni.»Tko si ti«?26, kažu mi oni.»Kako ime je tebi?«, kažu mi oni.»Ja sam Soped što je u H'ajat-biljci, u maslini - to mi je ime27.»Gdje to se probijaš dalje?«, kažu mi oni28.»Prolazim pored sjevernog maslinova grada«29.»Što tamo vidiš?«»To Khenet je i Mesdet«30.»Što li je to što tebi daju?«»To plamni je oganj i zeleni kamen od čaše«31.»Pa šta učini s tim?«»Pohranih ga na brijegu Ma'at-grada na svetkovini Khet kh' aui«32.»Što nađe na brijegu Ma'at grada?«.»To skeptar je od ognjene stijene»33.»Koji dariva Odem ime je njemu«.»A što li uradi s time?«»To plamni je oganj i zeleni kamen od čaše - plamen ugasih, a tajzeleni kamen od čaše razbih«34.»Kao djelo jezera«35. (Ili: to bacajuć u vodu).»O, hajde!Uniđi kroz ova golema vrata dvorane obiju Ma'at.Ti nas znaš, a mi ti dajemo da dođeš do nas!«Dovratnik ove kapije kaže:»Ne možeš unići ako li imena ne kažeš naša«.Jezičac (uteg) je istina - ime je vaše«36.»Ne puštam da k meni prideš«, glasi se prag,»dok mi ne kažeš ime«.»Vaga s pliticama što istinu nosi - tvoje je ime«37.»Ne dam da priđes nama«, govore vrata, »ako nam ne kažeš ime«.»To oko je Sebeka, gospodara smaragdne zemlje38, ime je vama«. '»Ne puštam da prođeš«, rekoše obje oplatne ploče vrata,»ako li ime ne kažes naše«.

»Žrtveno goveče Geba39 (var.: »Gebov stub«) vaše je ime«.»Ne otvaram ti«, čuje se zasun, »ako mi ne kažeš ime«.»Prst noge Iun-Mutef-svećenika - ime je tvoje!«»Ne otvaram ti«, zaštitnik praga ove kapije kaže,»ako mi ne kažeš ime«.»K'abet-tjeme (=prsa, koljeno) Boga Šu što ga Oziris u zaštitu dade40

tvoje je ime!«»Ne možeš proći«, glasom se glase prijevornice vrata,»ako nam ne kažes ime«.»Leglo boginje zmija41 - vaše je ime!«»Ti nas poznaješ, ti možeš dalje!«»Ne dopuštam da na nas stupiš«, izusti pod dvorane obiju Ma'at,(var. ako ne kažeš kako meni je ime).»Zašto si protivu mene? Ja sam od grijeha čist!« (govori umrli).»Jer ime ne znamo nogu kojima po nama kročiš42! Kaži ga meni«.»Misterij H'a, vladara Zapada - ime je desnoj mi nozi.Otvor (rodnica) Hatore - ime je lijevoj mi nozi«43.»Ti treba da staneš na nas! Ti poznaješ nas!«»Ja te ne prijavljujem», zaštitnik vrata (praga) dvorane obiju Ma'at,kaže,»ako mi ne kažeš ime«.»Koji ib-srca raspoznaje i h'at-srca istražuje - ime je tvoje«44.»Kojemu Bogu što u svomu pravom je času, najavim da te?«45

»Kaži mu 'izmireno je srce Obiju Zemalja'«46.»Tko je to«?»Izmireno je srce Obiju Zemalja - to Tot je«. »Pogledaj me«, reče Tot.»Zašto si došao«, izusti Tot.»Stigoh ovamo da se najavim!«»A što li hoćeš?«»Čist sam od svakog zla. Ti me zaštićuješ kraljevom zakletvom koji jeu svojemu pravome danu«47.»Kojemu Bogu da te najavim?«»Privedi (me) predvorju ognjena suda čiji su zidovi živuće zmije, apod nju pravo da čini«48.»Tko li je to?«»To Oziris je«49.»Deder, naprijed!»50

»Gle, ti si najavljen!«»Moj hljeb je uđat-oko, moje je pivo uđat-oko, žrtva umrlog bi mi na zemljiprinesena kao uđat-oko«51.Ovo govori ovaj pravedni Sesostris.Postupak ravan Bogu sunca na uranku (=Khepri) (gospodaru) dvorane obijuMa'at".Govorio Sesostris.Čist i bez ljage bi kad na se stavi odjeću i sandale od bijele kože.Oči mu bijahu ukrašene stibijem.Bi pomazan najboljim balzamovim uljem. Za žrtvu prinese bijeli žrtveni hljeb itamjan na vatru, potom pivo, goveče (?) i žrtvenu pticu (žrtva mira).

Gle, ti si ovu sliku pismenima fiksirao na sasvim obojen pod, kao što ]'e ova (?)slika što ukrašava oranicu na koju ne smije stupiti nijedna svinja53.Tko ovdje stavi (ponovi) ovu sliku (govor) bit će sretan.Bit će mu sretna djeca, a on se neće razboljeti54.Uživat će povjerenje kralja i njegovih dvorjana.Davat će mu hljeba i piva, obilje mesa sa oltara velikog Boga55.Neće ga zadržati Gospodar Zapada,već će ići s kraljevima Gornjeg i Donjeg Egipta56.Eno ga u Ozirisovoj pratnji!Pojavljuje se u onomu obličju u koje se želi preobraziti!Postaje živi Ba57 - na vijeke vijekova!

Ti ćeš istinski spoznatiTo bezbroj puta oprobano sredstvo!

1 Tj. niste me prokleli i odbacili.2 Bog sudija, tj. Horus kao bog sunca.3 0 demonu Babiju vidjeti gl. 63-A, nap. 7.4 Nisam iznevjerio boga (-oblik molitve).5 Radio sam ono što je najbolje i žrtvovao sve sto su poželjeli.6 Obraća se posrednicima.7 Time se ukazuje na preobraženo stanje.8 Misli se na Ba koji se dočekuje-preobraženi mrtvac.9 Riječi duboke spoznaje.10 Posvećeni govori s pokojnikom. Varijanta: Magarac razgovara s mačkom, tj. Set s Raom - negativni i pozitivni princip.11 Riječ je o svećeniku pri obredu otvaranja usta koji se obavljao nad preminulim prije pokopa, što se najbolje vidi na papirusu Knjige mrtvih prepisivača Anija iz 15. st. prije n. e. Ovdje svećenik igra ulogu Anubisa. Ovim se obredom po egipatskom vjerovanju pokojniku vraćala sposobnost da ponovo jede, pije i govori. On ga je jednom riječju oživljavao. 12 To je bog prošlosti kojemu ništa nije skriveno i nepoznato. On, riječju, vidi prošlost i budućnost, po čemu je sličan rimskom bogu Janu, odakle i naziv mjeseca na razmeđi stare i nove godine.13 On = neprijatelj.14 Tj. stvaranje.15 On poznaje njihove želje za žrtvom.16 Misli se na gospodara ratova, na Vepvaveta =0naj koji otvara putove, zbog čega se njegov lik nalazio na carskim zastavama nošenim ispred vojski i faraona kad bi izlazio i, kao što se zna, ispred kultnih procesija u čast Ozirisa, tj. u dramskim prikazanjima Ozirisova života, smrti i uskrsnuća. O ovome vukolikom ratničkom božanstvu vidjeti više u Uvodu.17 Oni što kažnjavaju jesu demoni.18 Lice na kojem nema zastora, kojemu ne može ništa umaći jeste nosilac sudbine.19 Misli se na falos i pupak kao centar života po mišljenju svih drevnih naroda.20 Grob kao dvostruki grob.21 Zemaljska sfera moći i snage.22 Pratnja velikoga Boga sastoji se u posjedovanju sile i moći.23 Vjerovatno je riječ u imenu ovoga sata, odnosno časa.24 To vrijedi za žive i mrtve. Isp. naslov Izlazak iz dana.25 Stupanje u dan, tj. rođenje u sferi.26 Tј. da li si čovjek?27 To znači - ja sam zrno (plod) iz kojeg se sastoji mikrokozmos i makrokozmos, o čemu isp. i Coffin texts, Tekstove piramida, Izreka 306: Sebek u Kesbet-Hain.28 To jest zašto ne umuješ već samo radiš; zašto živiš isključivo u materiji?29 Sjeverni grad - to je grob; maslina je simbol plodnosti, sjever simbol ovdašnjeg, mračnog. života, a zapad simbol preobraženja. Isp.: Prepoznao sam svijeće na Sjeveru. tj. u mraku.

30 To su tajanstvena imena koja možda označuju radost i smirenje.31 Strasti i bogatstvo. vidjeti i K. m. 77. i 175.32 Žrtva zemaljske vrijednosti za Ma'at. Ovo je možda noćna svetkovina za prinošenje žrtava.33 Simbol moći i vlasti. Koji dariva Odem =putem moći dolazi se do života. Strasti, bogatstvo i vlast simboli su ljudskih iskušenja.34 Strasti i bogatstvo dobrovoljno su uklonjeni. Ovo je centralna misao izreke.35 Tj. iz vode nastalo, što opet simbolizira vječnu promjenu.36 Magijska imena koja se javljaju i u daljem tekstu. Vidjeti navođenje djelova barke u glavi 99.37 Treba obratiti pažnju na oblik praga vrata i oblik vage, terazija.38 Bakhu, zemlja na Istoku, domovina zelenog malahita (u'ađ) koji simbolizira bogatstvo. Vidjeti gore u'ađ kao simbol bogatstva (Kapija=otvaranje=oko).39 Govedo je simbol zemlje i ovozemaljske snage.40 Tjeme, s jedne strane, aluzija na joga vježbe, s druge, na umrle: stanje vječnog mira, savršenstvo u smrti. O Gebu kao bogu zemlje i njene vegetacije vidjeti u Uvodu. O joga vježbama kod nas se može konsultirati djelo: Patanjdali, Izreke o Jogi, Bgd. 1977.41 Zmija je simbol svega sto je tajno i neotkriveno, ali ipak nehaotično. Vjerovanje u zmije zauzimalo je vidno mjesto ne samo u vjerovanju drevnih Egipćana. nego i svih afričkih naroda. One su čas zaštitnici bogova i ljudi, čas njihovi neprijatelji; čas im osiguravaju plodnost, čas im u obliku duge ispijaju svu vodu što izaziva sušu, žeđ i pomor, o čemu isp. H. Baumann, Schopfung und Urzeit des Menschen im Mythes defAfrikanischen Volker, Berlin, 1936, S. 194 u. a, gdje se posebno naglašavaju zmije čuvari izvora i vrela i junaci koji ubijaju zmiju-dugu i narodu vraćaju vodu. Tako i izvore Nila čuva ogromna zmija.42 Tj. mi ne znamo cilj tvoga puta.43 Princip dualiteta - desno: duh, lijevo: materija. Rodnica Hatore je simbol zemaljskog uživanja. Hator je pandan helenskoj Afroditi, odakle ime grada Afroditopolis. O njoj kao boginji ljepote, neba i sunca, vidjeti opširnije u Uvodu.44 Tj. onaj tko poznaje skrivena osjećanja i razumije prolaznost. Isp. var.: onaj tko istražuje mrtvo tijelo. Oba srca, tj. vječna i prolazna duša, srce.45 Bog u svojemu času. tj. kad budno motri na sve, o svemu se brinuć.46 Simbol posrednika. Vidjeti nap. 4. uz gl. 125-B. O umornom srcu vidjeti Westendorf, MDIK, 15 (1957)-, str. 297. f.47 Vidjeti nap. 46.48 Riječ je o simbolu stvaranja. O predstavi isp. vinjete drugih papirusa Knjiga mrtvihl49 Veličanstveno opravdani.50 To znaii biti pozvari za ulaženje.51 Moje je jelo spoznaja; Prinešene mi žrtve izvršene su po volji spoznaje.52 To je identitet. Djeluje kao bog u dvorani obiju Ma'at.53 Pored čisto magijskog, ovdje se krije i slijedeći smisao: gle, ti si svoju sliku pričvrstio za zemlju, tj. živio si svoj život (slika - život. Isp. kod Platona: ovozenialjski, pojavni svijet je samo odslik metafizičkog, vječnog svijeta ideja) onako kao što i usjev miruje u zemlji, a Setove životinje ne smiju da na nju stupe.54 Ovdje hnt stoji umjesto ht3 (moliti?).55 Tj. kraljeva, faraonova žrtva.56 Ispoređivanje umrlog sa zemaljskim vladarima i moćnicima postaje mogućno putem smrti koja se izjednačuje s preobraženjem u Ozirisa, a on je kralj mrtvih. Na nebu ne postoji nikakve razlike između bogataša i siromaha što nas podsjeća na kršćansko naučavanje koje se dobrim djelom, posebno misterij o uskrsnuću Isusa Krista, te sveta pričest, zasnivaju na Ozirisovim misterijima.57 Umrli zadržava životni Ba, pored kojega postofi i duhovni Ba. Može se objektivirati jer vječno živi. Više o Ba vidjeti u Uvodu.

Glava 136 B Tabla 6Vinjeta: Prikaz pavijana (božanstva koja izriču kaznu kao simbol Boga sudije Tota)Opaska: Istinski Bogovi sto svakim danom žive od istine. To je ognje-no more.Lijevo: vatra, sudbina zlih.Ispod: oni žive od istine, oni je u se svakim danom gutaju. Desno: vatra što uništava zle.

Završetak preobraženja u dvorani obiju Ma'at. Predstava: ognjeno more.

Naslov: Opis vožnje u barki Boga sunca i prolaska kroz vatrene i'skre' (Govori ovaj pisar, pravedni Sesostris):

Tekst: O vatreni plame2! Svjetlom Svijetleći onotrag Rau čiji potiljak udružuje užas i stravu3!

Raova barko! Danas stižem s onim komu je lice oduzeto4 na zavoju njegova divotnog mora5.Spazih oskvrnitelja istine (sotona) i druge neprijatelje Zemnoga Duha (?)O vi što ste u mnogim kovčezima na rogoznim poljanama (poljane blaženih), ja vas i tu ugledah6.Mi klikćemo! Naši preci klikću! Vaši mladi su savršeni7! Prevaljujem put (ili: pripremite mi put) na pramcu barke Raa, uzvišenog u svojem sunčanom disku, blještećeg u svojem sjaju! Kao gospodar istine ukrašava svoj krug8. On je Devetka i Ozirisov božanski oganj9.Gledajte ovo! On svojega oca zagrobnicima preporučuje10. Od grijeha ga je očistio. Ja mu donosim život i on će vječno živjeti! »Hajde«! on (otac) mu kaže«. Potvrdi istinu pred vladarima vasione! Zovi ga od večeri do njegova jutra11.»Gledajte! Ja dolazim! Donosim mu obje vilice12 u R'a-set'au što su, a on donosi kičmu (?) u Heliopolju što je. Združih ga s mnoštvom i od lijeg odvratih zmaja Apopa, kvaseć mu pljuvačkom rane (=simbol ozdravljenja). Pripremite mi put da do vas dođem13! Ja sam među Bogovima!«14

»Hajde! Uniđi!«Obje barke15 su Gospodara spoznaje (=Gospodara kozmosa).»To uveseljava velikog Boga!« kaže mu on.Ovamo vatru što ugašena bi16!Idem stazama očeva-i njihovih pavijana'7. Stupam u Obzorje iprolazim pokraj Predaka'8.Prepoznajem onoga što je u svojoj barki i prolazi kroz vatreni pojas19

iza gospodarice uvojka20.I tako se pred vašim očima odvija krug ponavljanja21 zmijeonostranog svijeta22.

Svršetak * "136B •*• 102 *

Tabla 6

Pustite me da prođem!Ja sam jak. Gospodar jakih!Ja sam plemić, gospodar Ma'at komu zaštitu pruža Uadžit (=boginjazaštite kao ureus, sveta kobra zaštitnica)!Moja je zaštita, Raova zaštita23!Gledajte! Ja sam u njegovoj putanji kružnoj iznad oba žrtvena polja24!Veliki Bože, pridruži Devetku žrtvama25!

Sadržaj Voziti se u barki znači domoći se višeg života. Barka je simbol glave: kretanja, odnosno vječne promjene. Strasti se uklanjaju s ovoga puta. To je put prema svjetlosti i životu u njoj.

1 Tj. da bi se moglo ići kroz ognjeno more (ognjeno, vatreno, more su strasti). Kada Kees, Totenglauben1. str. 291. ff., prevodi na ognjenom dvoru Raa, to bi moglo imati mitološko opravdanje.2 Ovdje plamen, vatra, označuje spoznaju neugodnu smrtniku koji ne može da gleda božje lice.3 Možda je nsšp.t kontaminacija nšn i šp. t-nesreća.4 Bez lica, odnosno obličja je onaj čije su ljudske osobine ugašene. To je bez siimnje demon. Ovo je ujedno podudarnost s urođenom zluradošću upravo kao i u Tibetanskoj knjizi mrtvih.5 Područje uživanja.6 Odstupa od varijanti, tj'. o vi što ste u skrovitosti, ja se usuđujem da vas gledam, vidim-spoznaja najdubljih, neiskazanih misli.7 Preci i potomci, tj. cjelovitost.8 Bog sunca krasi ono što obuhvata sunčanim zrakama.9 Eneada-Devetka, ili Devetorka i oganj, odnosno božanski oganj označuju cjelovitost života i smrti. Najviši princip obuhvata sve. Božanska Eneada, između ostalog, jeste emanacija Najvišeg, dakle, život, svijet.10 On, tj. Horus svoga oca predaje u ruke zagrobnicima, mrtvima. Treba istaći da svaki pokojnik nije Oziris samo u pogledu živoga sina i nasljednika (koji putem pogrebnog rituala, svoga oca Ozirisa predaje zagrobnicima) već može da bude i Horus s obzirom na pretke. U pogrebnom ritualu Sem-svećenik ima ulogu sina, (tj. Horusa koji je u najboljem slučaju zemaljski sin) koji u zanosu razgovara s umrlim, a to mu omogućuje uloga Anubisa, drevnoga boga mrtvih, zbog čega se i pojavijuje s glavom šakala jer se tako Anubis prikazivao od najstarijih vremena. O obredu otvaranja usta vidjeti nap. 11. gl. 125-svršetak, te E. Otto. Mundoffnungsritual.11 Tj. prizivaj tvorca kozmosa dok je tu, dok te sluša i želi uslištiti tvoje molbe.12 To su djelovi materije, odakle i dual, jer je riječ o zemaljskom, dok kičma simbolizira nevidljivo, jedinstvo, odakle i razdioba na R'a-set'au (na stvaranje) i Heliopolj (na htonsko, zemaljsko. i svjetlost).' 13' " Put umrlog kroz međustanje, stoga paralelan putu inicijacije.14 Istovjetnost s bogovima.15 Mitološki gledano, danja i noćna lađa, barka, simboliziraju ovostrani i onostrani život, postanje i bivstvovanje. One su uopće simbol za obadva svijeta - ovozemaljski i onozemaljski.16 Rečenice izražavaju zadovoljstvo Velikoga Boga i savladavanje strasti.17 Osim rečenog u nap. 5. gl. 100. pavijani simboliziraju demone. U prilog ovome vidjeti i vinjete koje ih prikazuju sa isukanim noževima. Osim toga, valja isporediti i put predaka u indijskim Upanišadama, kao i simbol zemaljskog prema božanskom putu. Ovdje je riječ o pobjedi nad svim, nad nasljeđem predaka i denlonskim snagama koje su donijeli sa sobom i mogu ih predstaviti, oživotvoriti.18 On stupa u carstvo svjetla prolazeći kroz carstvo predaka, ali i krajem viših predaka i posvećenih.19 To je ispovjedanje Raove religije i duhovnog principa (isp. božji put u Upanišadama).20 Tj. iza, poslije, svemajke. Uvojak je simbol mladosti i vječnog obnavljanja zbog čega djeci-bogovima i pada po sljepoočnici sežući do ramena. Uvojak je istodobno simbol ureusa, tj. kobre zaštitnice koja stoji na tjemenu, odnosno čelu, koji su obično nosili faraoni, mada se to znamenje i bogovima stavljalo na celo. Možda ovdje uvojak aludira na Kundalini-joga koje predstavljaju najviši princip joge, tj. gašenje suprotnog i promjenu zmijske snage -iskonske i zemaljske u duhovnu snagu.21 Što će reći da je čovjek svjedok vječne promjene u zemaljskim prilikama koje su odslik vječnog bivstvovanja, života.22 U prilog gornjem isp. slike zmija na putu u onostrani život kao simbol vječnog kretanja. One simboliziraju i snagu dubine, odnosno tajanstvenog, koju treba savladati.23 To je doživljaj identiteta s višnjim bogom.24 Prečišćenje putem žrtava u obje sfere.25 Sve se žrtvuje najvišem principu. Eneada kao emanacija toga principa jeste sam život. Vidjeti nap. 9. uz gl. 136B.

Glava 102

Tabla 6 / Tabla 7

Vinjeta: Predstava: Barka s glavom sokola i sunčevim diskom. Opaska: Opravdani silazi (ulazi) u barku. (u pročelju): Velika Raova barka. U barki: Sesostris.

Naslov: Opis silaska. (ulaska) u Raovu barku Govori ovaj pravedni Sesostris:

O ti, što si u svojoj barki! Primi me u svoju barku'!Sretan sam poradi tebe, neka ti dom vječno traje2.Za tebe tvojom upravljam vožnjom u ovoj tvojoj barki s cijelompratnjom (u svim predjelima) među neumornim3.Moja gnusoba je moja gnusoba, ja je ne jedem.Moja gnusoba je izmet, ja ga ne odbacujem4.Vaše je žrtveno jelo moje duhovno neznanje5.Ja mu se (izmetu) rukama ne približujem.Svojim ga sandalama ne dodirujem.Jer ja živim od bijeloga pira, moje je pivo od crvenog pira6.Noćnu i danju barku dovoze meni.Sela7 iskušavaju na oltaru B'au (duša) u Heliopolju8.Slava ti veliki 'tvorče kod vožnje na nebo9!O, žrtvo u Abidosu10! Savezniče ovoga psa11!Ja nisam nemoćan, ja ovoga Boga (Ozirisa) iz njegovih, ovih mu patnjii muka izbavljam.Vama je nasljednik znan - ovaj (Horus) je nasljednik njegov12.Ja dolazim, ja na nasljednika pljuvačku stavljam13. Ja mu dopuštamda se na svoje uzdigne mjesto14, da siđe na utrti put15!

Sadržaj I ovdje je riječ o simbolu vječnog kretanja (barka boga Raa), ali i glave: simbol stvaranja i kretanja svijeta, vasione. Ovdje je riječ o dualitetu:duh=duše u Heliopolju, i materija=patnja, aluzija na Abidos i grijehe. Osim toga, glava izražava donošenje, pojavu božanske svjetlosti na ovome svijetu.

3 102 149 1 Gat * 2. Gat * 3.Gat * 4.Gat

Tabla 7

1 Biti u barki Raa označuje identitet s njim. Ukoliko bi neko želio da se obavijesti o kultu sunca kod gotovo svih nam poznatih civilizacija, može, između ostalog» konzultirati i moj članak:Kult sunca u ljudskoj civilizaciji, Ulaznica, br. 43. Zrenjanin 1974.2 Riječi boga Ra koji umrle trajno uvodi u vječnost.3 Ponovo Raove riječi. Ra je vodič umrlih u svim prilikama, područjima i pod vidom svih emanacija. Astralno gledano, neumorni su planete.4 Moja gnusoba je moj grijeh koji ne odbacujem, tj. ne mogu živjeti bez njega. Ovo se javlja već u Tekstovima piramida.5 Žrtva demona je moj zemaljski život, moje nepoznavanje duhovnih kvaliteta.6 Ono što je čisto i dobro.7 Sela simboliziraju sumu realiziranih mogućnosti, ono što je zemaljsko, izraz ograničenosti, tj. mogućnosti individue. Selo, osim toga, simbolizira zemaljski ciklus i tome slično.

8 Posvećeni se podvrgava iskušnji (kao i ono što je nastalo u zemaljskom dualitetu) na oltaru, tj. u najvećem jedinstvu. B'au (duša) iz Heliopolja, pored ostalog je i svećenik iz Heliopolja kao najvećeg duhovnog središta i duhovne snage, jer je taj grad centar štovanja boga Ra. O Rau i heliopoljskoj, antropomorfnoj, predstavi o stvaranju svijeta vidjeti u Uvodu.9 Zazivanje gospodara vasione, tj. boga Ra ili Re-a.10 To je zazivanje umrlog, odnosno Ozirisa koji je u Abidosu imao glavno svetilište.11 Nedvojbeno aluzija na veze s vukom što je stajalo u vezi s Abidosom i Ozirisom koji se izjednačavao s jednim vukolikim božanstvom u Abidosu-gledano s njegove htonske strane bića. O ovome vukolikom božanstvu, o Vepvavetu, isp. nap. 16. gl. 125-svršetak.12 Određen je nasljednik, tj. potomak (Horus-Ozirisov sin).13 Oživljenje putem oživotvorujuće pljuvačke.14 To je iskupljenje.15 Smrt-kad dođe vrijeme.

Glava 149 Tabla 7 / Tabla 8 / Tabla 9

1.1'at1

Vinjeta: Prva razina, Bog što se nalazi unutra - Horakhte (Ra u obliku sokola,kao gospodar vasione) na poljanama zagrobnog života2. Predstava: Osnova

jezera ili vrta u obliku slova T.

Tekst: Govori ovaj pravedni Sesostris:Ja sam posjednik na poljanama zagrobnog života čiji su zidovi od mjedi. Žito je na njima veliko 7, klasje 2, slamna stabljika 3 lakta. Na njima duhovi od 7 lakata kose klasje na strani Horakhtea. Ja poznajem vrata poljana zagrobnog života kroz koja se Ra na istoku neba diže. Južna je strana jezero hiljadu gusaka1, sjeverna leglo gusaka, kuda se Ra, ploveći i veslajući, vozio4. Ja sam čuvar izvještaja u Božjoj barki;.ja sam ono čime Ra, bez umora, vesla u barki Raa5.Ja poznajem ove dvije sikomore od malahita - među kojima se pojavljuje Ra6 - nastale iz Šuova usjeva u području istočne kapije neba, kroz koju se izlazeć uzdiže Ra7. Ja poznajem ovu Raovu poljanu u zagrobnom životu čije je žito veliko 7, klasje 2, a slamna stabljika 3 lakta. Duhovi od 7 lakata ženju ga u predjelu istočnih duša (predjel svjetlosti izlazećeg sunca).

2. I'at

Vinjeta: Druga razina, Bog što se nalazi unutra-Horakhte. Predstava: Brda iza kojih se rađa sunce.

Tekst: Govori ovaj pravedni Sesostris:On kaže: O ti, razino na Zapadu u kojoj se od hljeba i bilja živi.Skinite marame8 svoje u prisustvu mojem!Ja sam ravan Najvećem od vas!(var.: ja sam Najveći među vama).On mi sastavlja kosti i pričvršćuje udove moje.Donesen mi je Ihi9, gospodar srca, on oblikuje srce moje.3. I'at

Vinjeta: Treća, razina duha. Predstava: Polovica kraljeva prstena.

Tekst: Govori ovaj pravedni Sesostris:O ti, razino duha koja se prijeći ne može - duhova puna!I ona plamti plamtećim plamom!O ti, razino duhova što licem gledate dolje.Puteve poravnajte vaše, stazu života očistite! To je ono što nalažeOziris koji je dio vječnosti - i što vam je činiti za me10.Ja sam onaj što je umoran od krune na glavi Svijetlećeg11, što cijeluzemlju vrelim dahom oživljuje i Raa od Apopa oslobađa.

4. I'at

Vinjeta: Četvrta, tajanstvena razina, dva visoka brijega. Ja natkriljujem ovo nebo. Ti si u svojim okovima. Na zemlji ti je činiti što ti je određeno

. Predstava: Brijeg i na njemu zmija.

Tekst: Govori ovaj pravedni Sesostris:O ti, sto si u ovoj tajanstvenoj razmi!O ti, visoki briježe, koga se nebesa donjim'dijelom dodiruju!Njemu je dužina 3000, sirina 1000 lakata. Na vrhu ovoga brijega ležizmija, Iskričavi nož, njeno je ime 70 lakata broji i živi od satrtihduhova i umrlih na Božjoj zemlji.Ja stojim na tvojem brijegu što zaštitu pruža i put u sklad (vrijeme)dovodim.Gle, vidan put mi je do tebe! Ja sam se pribrao! Ja sam to muško bićešto ti savija glavu i ja sam dušom i tijelom spreman da - obrnuto ngovorim.Ja sam veliki magičar (doslovno: Veliki magijom) oba oka dana sumeni i ja sam prosvijetljen!Što li je to što na svom trbuhu gmiže? (zmija)Tvoje su snage posjed tvojega brijega!Gledaj me! Ja sam ono što snage krijepi13.Ja dolazim!Ja Rau Zemne Duhove oteh14 - kad mi uveče na miru stiže!

5. I'at

Vinjeta: Peta razina duha. Predstava: Kora ploda (rasprskivanje kore) i posuda za miris.

Tekst: Govori Sesostris:O ti, razino duha što se pregazit ne može!Tu demoni su što 7 lakata do vrha repa broje.Oni od sjenki umornih (umrlih) žive.O ti, demonska razino! Vaši mi puti se otvaraju i ja - pred vama -koračam prema Zapadu divnom!To je ono što nam Oziris glavom kaže, Prosvijetljeni, koji je gospodarduha: ja s Prosvijetljenim boravim.Ja sam taj što mjesečnu svetkovinu gotovi, vršitelj polumjesečnesvetkovine.

Ja Horusovo oko obilazim koje pod mojim vođstvom u Totovoj pratnjividim15.Svaki Bog i svaka Boginja koja se ovoga dana usudi da na me ustaotvori stropoštat će se u dubine16!

6. I'at

Vinjeta: Šesta razina, vodni bezdan (pakao). Predstava: Vodni bezdan s ribom17.

Tekst: Govori pravedni Sesostris:O bezdane, divotan za tajanstvene Bogove i duhove, strasan za umrle! Bog unutra: »Tlačitelj« njemu je ime. Zdravo da si, bezdane tajni! Dolazim da u tebi Bogove gledam! Pokažite lice svoje! Skinite marame18 svoje u prisustvu mojem! Dolazim hljeb da vam gotovim. Nikakve moći »tlačitelj« nada mnom nema, za mnom ne idu koljači, za mnom nema nečastivih! Jer ja živim od žrtava što su pred vama - od žrtava umrlih19.

7. I'atVinjeta: Sedma razina: Iseset (ognjena razina). Zmija i njezina košuljica. Predstava: Pakao sa zmijom i košuljicom.

5.1'at * 6.1'at * 7. l'at * 8. Fat * 9.1'at * 10.1'at * ll.I'at

Tabla 8

Tekst: Govori pravedni Sesostris:O ti, ognjena razino, odveć daleko da bi se mogla vidjeti! Ognjena tvoja je jara. Unutar tebe zmija je jedna, Rerek njojzi je ime. S leđa sedam lakata broji i živi od satrtih duhova, ništeć im život i sjaj.Govori...Natrag Rerek! Ti što si u ovoj ognjenoj razini. Ti što jezikom grize i očima oslijepljuje. Tvoje su kosti zdrobljene, tvoj otrov bez snage! Ne možeš doprijet do mene, tvoj otrov ne može u me da uđe. Jer tvoja jarost (otrov) na zemlju pade! Pakao tvoje su usne! Tvoj Ka (životna snaga) pripada Sedeh-zmiji i gotov je da obratno govori. Ako li na mene kreneš tvoju ću odsjeći glavu - pomoću Mafdeta26.

8. I'at

Vinjeta: Zmija, presvlaka, demon s nožem i kubusom21. Opaska: Menkhet razina (presvlake).

Tekst: (Govori pravedni Sesostris):O ti, što se blaženo spusta! Maleni i Veliki nad nabujalom rijekomnad čijim vodama nitko nema moć!Veliki sa silnog ognja (var.: sa straha s ognjene jare).Bog što je u svojoj razini (var.: silno je njegovo ime).On na nju motri da joj se nitko ne približi.Ja sam ona čaplja22 na svodu nebeskom.Ja Atumu donesoh zemaljske stvari, ovo je potapanje (balzamiranje)posade čamca23 i prenošenje ljudi stanarima kovčega.Snage su moje u rukama gospodara sudbine.

Neće me vući na Božje gubilišno mjesto!Njegova (gospodar sudbine) ljubav za me neće se ugasiti - jer ja samgospodar carstva svjetla na sjeveru.

9. I'at

Vinjeta: . »On gleda što je ugrabio«. I'akesi-posuda. Predstava: Krokodil s I'akesi-posudom.

Tekst: Govori pravedni Sesostris:O ti, I'akesi razino, pred Bozim tajna, koje se duhovi, ime joj neznajuć, plaše! Nitko se ne vrati tko - ode tamo24 - osim blaženog Boga što drugim Bozima uliva strah i užas dušama što su pred njima. Njena su vrata od ognja, njen Odem (u nosnicama)25; to čini (Bog) za one što ga slijede da joj se ne približi nitko osim ovoga blažena Boga što je u svojem jaju (=Ra)26!To učini on da bi unutra bio, da joj se (razini) ne približi nitko osim Raa, pojavom silnog! Zdravo da si, blaženi Bože, što si u jaju svojem! Dolazim tebi u tvojoj pratnji da budem! Ja izlazim i u I'akesi ulazim!Otvaraju mi se njezina vrata da njezin udišem Odem i nad njezinom žrtvom svu vlast da imam27!

10. I'at

Vinjeta: I'adu28. Predstava: Možda osnova nekoga hrama sa stepenicama i demonom s nožom.

Tekst: Govori ovaj pravedni Sesostris:O grade, demona K'ahu29 §to duhove hvata!Svoje si biće krijepiš jedući svježe, gutajući istrule dočim ih očimaspaziš, a da značajem ne dopru do zemlje30.Stanari razine, na trbuh legnite da kroz vas prođem31.Moje mi prosvjetljenje nije oduzeto!Tijelo mi nije m u čijoj vlasti32!Ja sam božanski soko s izmirskim balzamom, kađenim tamjanom inatronom!Sprijeda mi Izida, odnatrag Neftida!Ova mi zmija priprema put!Bik boginje Nut je Neheb-kau33!Bogovi, dolazim k vama!Ja sam iskušan!Svoje prosvjetljenje navijeke primam!

11. I'at

Vinjeta: Jedanaesta razina-akhu (?) Predstava: Tajanstveni znak (?), Kovčeg (?)Tekst: Govori ovaj pravedni Sesostris:O grade na Božjoj zemlji!Otvaranje leša je u njoj34 - ti imaš vlast nad duhovima!Nitko tko uđe ne može vani od užasa pred otkrovenjem što u njojstoji!Tko, prkoseć zabrani, hoće da bez zaštite u njoj Bogove motri toga

njezina nesreća stiže35, osim Bogova što tajno su prosvijetljeni36.O Buto37, na Božjoj zemlji, pusti me da prođem!Ja sam onaj Veliki magijom - s nožom što iz skrovitosti dolazi38.Moje mi noge zanavijek pripadaju!Ja blistam!Ja sam očima jak39!Srce si krijepim kada oslabim!Ja sam prosvijetljen na ovomu nebu!Jak sam na zemlji!Letim kao soko, gačem ko guska40!Meni je dano da se spustim na ovu obalu Jezero noža!Dižem se i spuštam na nju41.Blistam - kao Bog - i jedem od hrane s poljana vječnoga mira.Spuštam se na more neprolaznih42.Otvaraju mi se vrata Ma'at i razmiču kapije Behut43!Ljestve su stavljene meni na nebo što je pod vama44.Ja sam jedan od vas45.Govorim kao guska da čuje se glas46 koji Sotisi ponavljam (?)47.

11 1'at * l2.1'at * 13.1'at * l l.I'at * 153Tabla 9

12. I'at

VInjeta: Voda života (?) je ono što je razina(?) Predstava: Vodni putovi i prolazi

Tekst: Govori pravedni Sesostris:O ti Uenet-grade u R'a-set'au48 nad kojim duhovi nemaju nikakvumoć. Zmije žive od njih, (tj.) od uništenja njihova imena49.O ti, razino u R'a-set'au! Ja sam Najveći među duhovima što tamostoje!Ja sam jedna od neprolaznih zvijezda koje su tamo!Ja ne propadam!Moje ime ne propada!»Neka je na sreću«, vele mi Bozi u Uenet-I'atu što su.»Treba da me volite više no vaše Bogove što su u Uenet-I'atu!S vama ću biti i s vama živjeti. O vi Bozi, što ste u Uenet I'at-u! Treba da me volite više no Bogove vaše -jer ja ću s vama zanavijek biti!«

13.1'at

Vinjeta: Trinaesta razina se vjerovatno krije u znaku za pustinju. Osim toga,iza Thoerisa (složeno biće plodnosti) stoji: Vaše je pročelje krokodil,vaše začelje nilski konj, vaša sredina lav. Ispred Thoerisa: Njima seusta otvaraju za(?). Ispred Anubisa: Imena. Predstava: Thoeris oslonjen na

bubu50. Hijeroglifski znak za pustinju i stranuzemlju. Anubis i umrli(?) s posudom ispred sebe (što izravno prelazina vinjetu dvanaeste razine).

Tekst: Govori. .. (nema imena).O vodna razino, nad kojom duhovi nemaju nikakvu moć! Jer tvojavoda ključa, tvoje su staze od ognja! Žarki joj plamen jara širi, i nitkovodu joj ne može piti!Ništa žeđ vašu (žeđ duhova) ugasit ne može - poradi užasa silnog!U njenu se jaru Bogovi iz daleka zagledaju, ali joj ne gase žeđ i nesmiruju srce jer joj se primaknut ne mogu51!Kada na rijeci, kao na životnom soku što iz Ozirisa ističe, raste zelenobilje, tada dolazim u posjed vode i u njenu obilju uživam poputovoga52 što od nje ga duhovi ukloniše!Zdravo da si, Bože u vodama što si53! Dolazim tebi imajuć vodu!Pijem vodu što ravna je tvojemu djelu pred velikim Bogom kada mudolazi Nil, kada se bilje za njega rađa i zelenilo za njega raste. IBogove obznanit treba kad on se u miru pojavljuje! Ne priječi Niluda k meni dođe da do zelenih dospijem polja!Ja sam zanavijek tvoj tjelesni sin!

14. I'at

Predstava: Prikazba životinja koje mogu simbolizirati sazviježđe kao i slikafaraona s krunom Donjeg Egipta, i umrli (?) što se vjerovatno treba kriptografski protumačiti.

Tekst- Govori pravedni Sesostris: O ti razino u Kheri ah' a što se od BusiridaNilu primiče54!Ti Nilu puštaš da dođe i žitom rađa da bi ga usnama ko jelo prinosili.Ti božansku Bozima žrtvu pružaš, a »žrtvu izlaženja« (tj. posmrtnužrtvu, zadušnicu) dusima i (blaženim pokojnicima) daješ.U njoj (razini) se nalazi zmija kod izvorskih stijena u Elefantini - kodizvora Nila.Ona s vodama dolazi i ostaje55 u krugu Kheri ah'a, u društvu Bogovana vodama56, do časa njenog odlaženja u spokoj na Zapad57.O, Bogovi u Kheri ah'a, družino božanska, vaše mi vode otvorite!Svoje mi prokope otvorite da doprem do vode i u njoj uživam.Da jedem pred Bogom žita (=tj. pred bogom Nepri), hranom sezasićujuć. Ustah ponosna srca, ravan Bogu u Kheri ah'a.Prinose mi se žrtve. Ja sam životnom Ozirisovom snagom58

opskrbljen od koje biti odvojen ne ću!

Sadržaj Navedenih 14 razina simbolizira sliku puta u zagrobni život sa svim glave: mogućim strahotama i iskušenjima što susrećemo i u Danteovom Paklu i Čistilištu. Ove strahote, međutim, nisu u stanju da naškode sretnim pokojnicima, odnosno posvećenima. Poslije putovanja slijedi identifikacija s pozitivnim snagama. Ove razine istodobno izražavaju forme bića i stanja doživljaja u pojedinim razinama. Slike ocrtavaju put od božanskog jedinstva ka dualitetu što je predstavljeno rođenjem i dvojicom bogova. Dalje, one prikazuju i izlazak iz carstva duhovnog u carstvo mraka (vatra, zmija) i ponovno uzlaženje (kroz vodu) na nebo (simbolizirano sazviježđem).

1 Ovaj se pojam može prevesti kao mjesto, razina bića, a ponekad sa kraj, ili oblik života, odnosno, sfera, razina, života jer se u ovomu poglavlju opisuju sve razine, sfere u koje umrli dospjeva, nakon čega slijedi pobjeda.2 U varijantama se pojavljuje kao druga razina.3 Isp. gl. 109.'4 Isp. gl. 109.5 Isp. gl. 109.6 Dvije sikomore od malahita jeste ženski princip - bedro pramajke, što u sakralnoj arhitekturi oličavaju dva pilona u hramu između koji se rađa sunčevo dijete. U duhovnom smislu:iz razorenog dualiteta rađa se jedinstvo.7 Vidjeti gl. 109. Suov usjev je pneuma, dah, život, Odem.8 To je vjerovatno izraz poštovanja, ili je, kao što Homung u djelu Amduat 11, S. 77, ff. 35. 46, smatra riječ o oslobađanju umrlog iz zavoja mumije.9 To je mladi Horus koji svira.10 Doživljaj identiteta izmedu Ozirisa i Sesostrisa.11 Mladi mjesec.12 Ja sam to muško biće što ti savija glavu - formula koja izražava pobjedu tvornog principa nad životom iusudom, periodom zmije, nad zmijskom erom povezanom s mrakom, ženskim, zemljom i skrivenim.- Spreman da obrnuto govorim. Ovdje se, između ostalog, radi o coincidentia oppositorum i sjedinjenju dualiteta.13 To je simbol stvaranja.14 Tj. silu i snagu. Isp. dolje: zmijska snaga. Osim toga, s ovim treba isporediti i Priče o zmijskom otoku i brodolomniku gdje je u osnovi riječ o gigantskom zmaju čarobnjaku, gospodaru divnog i začaranog otoka koji pruža pomoć i zastitu unesrećenom brodolomniku. (Zemaljska snaga ravna je Yin - simbolu zapada i zalaska, večeri, kao kod 87. gl). Podsjetimo se da je Jin (kineski yin) negativni princip, načelo zla, naspram jang-u(yang) pozitivnom principu - načelu dobra, koje se realizira kroz jin.15 Aluzija na svecanosti u cast mjeseca.16 Prijetnja demonskim silama.17 Isporedi H. Bonnet, MDIK 14 (1956) S. 14.18 Vidjeti osmu napomenu!19 Tj. ja sam jak pomoću žrtava Dobrih.20 Općinitelj zmija javlja se već u Tekstovima piramida, S. 442. Mafdet je simbol neprijatelja zmija. Možda je u pitanju mungos koga su stavljali u faraonove grobnice te se i naziva kraljevski miš. O tome isp. Westendorf, MAS 10 i ZAS 92, 128 ff.21 Možda je riječ o zamjeni s poznatom (heliopoljskom) vinjetom: zmija, mačak, drvo, kao u Knjizi mrtvih, gl. 17. gdje se govori o sječi Persea šume, drveća, što je simbol stvaranja, što smo susreli i u gl. 125 - svršetak:Vidjeh sječu Persea drveća u unutrašnjosti R'a-set'au. - Površina kuba je zemlja. Isp. Platon, Timaj 55b.22 Isp. 0. Kees, Totenglauben', S. S. 188. Čaplja je simbol vađenja 17. vode. Varijacije govore o nwr-ptica, što se u ovome tekstu vjerovatno može shvatiti kao: Ja sam taj gospodar nebeskoga kruga.23 Posadu čamca van sumnje sačinjavaju ljudi koji su na polju duhovnog neznatno ili skoro ništa postigli. Samo umrli (posvećeni) ulazi u barku koja će ga odvesti bogu. On je svršio obaveze na ovome svijetu s kojima ide pred boga. Stanari kovčega su bogovi i to bogovi sudbine. Izraz to prenošenje ljudi mogao bi se zasnivati na pogrešnom razumijevanju teksta. Varijante donose: Snage sam svoje dao gospodaru kovčega, gdje se za snage koristi rijec nr opisana glavom orla. Postojeći tekst, međutim, dozvoljava da se hijeroglif za glavu orla prevede riječju rmt-ljudi. To bi se, dakle, moglo citati i ovako: Atumu donesoh zemaljske stvari kada je tonula posada čamca. Snage sam svoje predao gospodaru kovčega, a moć gospodaru obzorja... (-sudbinske sile). Tu zemaljsko iščezava. Carstvo svjetla na sjeveru (-carstvo zvijezde Sjevernjače) jeste predjel upravljača sudbinom.24 Isp. natpis nad Danteovim pakloin:Kroz nas se ide u grad sviju muka... Pravda nam tvorca višnjega potače... tko uđe nek se kani svake nade.25 Varijanta: Njen Odem ništi nosnice, što će reći da se ne može disati.26 Bog u jajetu' ravno je, sa stanovišta razvitka, pojmu biti sposoban za oplođenje.

27 To znači ja sam u božjoj putanji, dosljedno tome: ja sam slobodan, što znači da škodljiva strana I'akesi ne može umrlom više naskoditi.28 To je simbol uskrsnuća.29 Varijante ukazuju na plural: demoni.30 Le P. Renouf prevodi: koji nemaju ničeg zajedničkog sa zemljom.31 Umrli (posvećeni) prolazi kroz zmijsko truplo tako postajući jači. Savladavanjem demonskih sila jača vlastite.32 Neke varijante donose nad mojom sjenkom.33 Riječ je o htonskom božanstvu, zmiji čuvarici umrlih i simbolu obnavljanja, o čemu je bilo riječi u Uvodu. Proći kroz zmiju znači pobjediti. Ovdje se aludira na Kamutef- bik svoje majke, tj. sjedinjenje majke i sina, time na opći simbol sjedinjenja. Ka boginje Nut je Neheb-kau, što znači da životnu snagu predstavlja ta zmija obnavljanja i plodnosti, kao što to dokazuje kundalini-joga. Završni redovi izražavaju i naglašavaju zaštitu, ispit, odriosno kušnju i prosvjetljenje.34 Mjesto rođenja (za drugi život. K tome isp. Tibetansku knjigu mrtvih sa razinom ponovnog rođenja). Varijante donose: prekrivanje leša -prekrivanje spoznaje, kao i u slici Saisa. Mjesto rođenja ujedno simbolizira saznanje - otkrivanje, otvaranje, time i otkrovenje.35 Var. donosi: taj od nje umire (slika Saisa).36 Varijanta donosi: skriveni od duhova - kao sama tajna pred prosvijetljenima.37 Varijanta: I'adu. Buto ističe ženski princip i simbol preporođenja, bilo putem uskrsnuća, incijacije, ili postignuća više spoznaje.38 Varijanta donosi: Što od Seta dolazi. Ovdje je zamjena moguća putem konsonanata. Ovdje je riječ o igri riječi. Nož je simbol spoznaje, odakle i poistovjećenje s vratima, tj. s principom spoznaje, s tajanstvenim.39 Varijanta donosi: Kroz Horusovo oko, putem Horusova oka (svjetlost je, kao što je istaknuto, simbol spoznaje).40 Čest izraz identifikacije s božanskim hipostazama.41 To znači da sam slobodan i posvećen.42 To su zvijezde koje su more umrlih. Isp. i more miliona kao pojam za carstvo umnih, odnosno prosvijetljenih.43 Var.: kebehu-nebo (vjerovatno zamjena s pojmom behes - Telence - mladi bog Sunca. Ovdje aluzija na njegovo carstvo.44 Var.: među Bogovima. O ljestvama isp. Coffin texts, p. 76 ff i Tekst. pir. S. 476. Ljestve su »most« k apsolutnom, zbog čega se mogu shvatiti kao »ideje«, kao »logoi spermatikoi« pa čak i kao ideja »vječno-ženskog« što teži u suprotnom pravcu, baš kao u kineskoj filozofiji - jin nasuprot jangu.45 To znači ja pripadam stanovnicima neba, nebesnicima.46 Var.: da Bogovi čuju moj glas.47 Var.: Ja sam ponavljarije (odslik) Sotise. Sotisa ili Izida, kao što je rečeno, jeste ženski princip koji je apostrofiran u početku izreke. On upravo čini suštinu ove razine.48 U zemaljskom pogledu, to je nekropola u Gizi, inače simbol doživljaja putovanja (R'a-set'au-početak putovanja), međustanja, onostranog života. U prilog značenju ovoga imena isp. današnji arapski naziv za jedan dio nekropole u Gumi: asasif-putovanje.49 Ili: koji se opskrbljuju njenim imenom, tj. bićem što bi moglo biti voda-život.50 Možda je riječ o krivom prijepisu za hijeroglif (isp. Gardiner, Gramm2. V 17). Ipak se baš u ovom smislu nalazi lik bube u grobu Pennut kod Aniba, jer se buba smatrala svetom, te su joj i kovčežiće spravljali.51 Izreka nas prvenstveno obavještava o ognju, potom o vodi kao o simbolu uskrsnuća.52 Var... i ovaj veliki Bog.53 Oziris. Ovdjć i krokodil, zbog okolnih elemenata, može biti pozitivan, mada je on oduvjek bio simbol neprijateljskog, mračnog i zlog. U prilog pozitivnom shvatanju krokodila isp. scenu iz Tebe: umrli se na obali moli krokodilu. O krokodilu i identifikaciji s njim vidjeti nap. 2. 88. gl.54 Kheri ah'a, predjel oko Heliopolja, kao što je ranije istaknuto, štovan kao završetak, kraj Nila, odnosno kuća Nila, kako helensku riječ, odnosno toponim Babylon-kuća Nila u Omi, tj. u Heliopolju, tumači G. Thausing na 52. str. ovoga rada. Suprotno ovome tumacenju, lingvisti smatraju da je ovo hebrejsko ime - rečenica, što je, kao što je poznato, u hebrejskom vrlo čest slučaj, kao što su, recimo, antroponimi Mi ha el, Da ni el etc.55 Cijeli tok rijeke Nila zamišljan je kao zmija koja seže od katarakta do delte Kheri ah'a.

56 Božanstva voda.57 Ovo nas podsjeća na priče o zmaju koji iz svoje utrobe izbacuje popijenu vodu, što je slučaj s Apopom koji, kao neprijatelj boga sunca, ispija sve vode Nila, ali ga Ra, uz pomoć Mehena, zaštitnika solarnih božanstava, prisiljava da vrati ispijenu vodu bez koje Ra ne može da plovi podzemnim svijetom, niti da se ujutru pojavi na Istoku.58 Doslovno: ono sto iz Ozirisa isriče, što Le P. Renouf prevodi kao životni sok što je opet Nil koji ]e po sebi simbol života. Ovo se vrlo dobro podudara s predstavam o Ozirisu kao bogu tvomih sila majke prirode, jer se već u Tekstovima piramida, str. 589. i 767. naziva svježom vodom, dok, prema drugim predanjima, iz njegove noge izvire Nil, čije razlivanje prouzrokuje Izidina suza prolivena prilikom oplakivanja svoga brata i muža Ozirisa kojega je mučki smakao brat mu Set.

Glava 153 Tabla 9 / Tabla 10

Vinjeta: Ribar Predstava: Čamac s ribarskom mrežom.

Naslov: Izreka o izlaženju iz ribarske mreže' Govori ovaj pravedni Sesostris:

Tekst: O ti, što natrag gleda2 i srce poznaje svoje3, skini okove s mene. Ja zemlju ne otvarah4!

O ribari5, djeco otaca vaših, vi lovci što oko spomenika6 ove pravode kružite - ne lovite me vrškama vašim, s ovim mrežama vašim s kojima umorne (umrle) lovite7!Ne kažnjavajte onim čime zmije kažnjavate8, onim (mrežom) što gornjim dijelom do neba seže, onim što se težinom dotiče zemlje! Ja iz njezine izlazim zamke9. Blistam na njenom vrhu10. Dolazim i blistam na obe strane"! Blistam ko Sebek vama nesreću noseć! O lovci, ne lovite me omčama skrivenim12! Poznajem ime zavojnice okolo koje se konopac svija13. To velika je omča Sokarisa i udica (smrt) na njojzi što je! To je stopalo Šesmu i pribor na njemu što je. Ruka Izide to je, to sječivo je ovoga noža Izide kojim su Horusu genitalije odsječene.(Znam ime) plovka na mreži gore i njegovu težinu na mreži dolje. To ova je čašica Rutija14.(Poznajem ime) obiju omamnih mreža15 - tetive Atuma to su! (Poznajem ime) ribara što je (mrežu) iz vode vade! Akeru to su, to pognuti16 preci, to ruke su oštrovidih17, ruke velikog Boga18, Gospoda što propast u Heliopolju gleda19 u onoj noći polumjesečne svetkovine u kući Mjeseca20! Vrijednosti želja21 znane su meni! To oblast je čudesne zemlje na kojoj Bogovi stoje22. To Khnum je što ribe lovi23. To moćni su srodnici Bogova24.(Poznajem ime) pomagača mreže o što se oslanja ona. To veliki Bog je (Ili: Horus je) što sve Bogove veseli djelom jednoga od onih Bogova

153 * 150

Tabla 10

odnatrag njega što su, na kojeg oslanja on se25. To Veliki je što sam u tminama bi, kada ništa ne vidiše26, a pred njim drhtahu oni što ga štovahu27! Ja dolazim!Ja kao Veliki blistam!Upravljam zemljom što mi je ko obje velike barke data28. Veliki to je što mi dušu i srce Hatore pruža29. Ja stižem tebi!Uklanjam omče s onoga što mi je okovima vezano30. Odasvud obilazim u ptičju mrežu vezane. Poznajem ime drveta oko kojega uže se svija31 i ne otvara se. To veliki je prst Ozirisa!To nalazači32 su - koji hvataju one pred Raom što su33. To sjekira je Hatore34, uže na zavojnici što je35, koje gospodar Ijudi učvršćuje36.Poznajem ime udice37.To stopalo je Šesmu i pribor za mrežu. Ruka Izide to je38. (Poznajem ime) konopca (na mreži) - konopac velikog Boga! Njeni su konopci ovo: to Ra je (=zrake). Poznajem ime ribara koji je vadi; to akeru su pred Raom, koiih pred Gebom39 nema. O ti, što sve ispuni40!Jeo si što bi mi jesti, gutao što bi mi gutati41 - Geb i Oziris42. O ti što unatrag gleda i nad srcem svojim vlast ima, koji od okova oslobađa, koji zemlju otvara43! O ribari što mrežu svoju vadite.Djeco otaca vaših što mreže svoje u sred Hermontisa postaviste44. Ne lovite me mrežama vašim!Ne hvatajte me u vaše zamke u koje se umorni hvataju i slabo oduhovljeni trpaju45!Jer ja poznajem to46, ja poznajem ime plovka na mreži gore i njeeovu težinu na mreži dolje.Gle! Ja dolazim, moj sin je život u meni, a teret života još sasvim u meni47!Gledajte, ja dolazim!Moja udica48 u mojoj ruci, moj pribor za mrežu49 u mojoi ruci moje koplje u mojoj ruci50.

Ja dolazim!Ja ulazim! Oslobodite me okova51!

Sadržaj Poglavlje simbolizira izlaženje iz ribarske mreže, tj. iz okovaglave: ovozemaljskoga života i pobjedu duha.

1 Izreka o izbavljenju iz ropstva, odnosno okova ovoga života, tj. izreka o izbavljenju iz grijeha.2 Vidjeti gore: onaj tko poznaje prošlost (nap. 12. uz gl. 125-svršetak).3 Demon čuvstva treba neutralizirati čuvstva da bi se postigla duhovna sloboda.4 To znači: nisam griješio, nisam se premnogo interesirao za materiju, za ovaj život, za ovozemaljske prilike.5 Ovdje su ribari, slično Novom zavjetu, uzeti u pozitivnom smislu. Ovdje je nesumnjivo riječ o demonima koji umrlog oslobađaju od okova grijeha.6 Demoni spomenika pravode = stvaranje što se obrazuje iz haosa-ideje.7 To bi, gledano sa stajališta onostranog života, značilo: ne podvrgavajte me vašem iskušenju kojem su podvrgnuti i blaženi pokojnici.8 Misli se na stanovnike zemlje, tj. na one što nisu zašli u više sfere spoznaje.9 Na staroegipatskom ib=dio mreže za ptice, a ib. t=klopka za ptice. Ovdje označuje najviši stepen čulnog zadovoljstva i najdubljeg poniženja. Mreža simbolizira svijet koji se u nju hvata, tj. materijalni i pojavni svijet.10 Vrh, odnosno kraj mreže=mjesto oslobođenja.11 Doslovno ruke = drške (dio mreže) što preneseno znači u okrilju, u zagrljaju.12 Možda... kao lovci što love skrivenom udicom=zazivanje demonskih sila i njihovih nevidljivih snaga.13 To je znanje o ljudskom životu i njegovoj sudbini. Ovo umnogome liči učenju drevnih Helena i

Rimljana kod kojih susrećemo Moire, odnosno Parke, Suđaje, koje odlučuju o ljudskom životu.14 Ruti je dvostruki lav, često simbol zemlje i zemaljskog. Isp. Westendorf, MAS 10, S. 14, Anm. 2.15 Možda Atumovo bedro. Da je bedro simbol života i spasa kod brojnih drevnih civilizacija podsjeća nas i mit o rođenju boga Dioniza koga je Zeus, nakon što je Semela poginula od munje, stavio u svoje bedro u kojemu je dozreo i iz njega se porodio. Bedro je, dakle, simbol tjelesnog rođenja, dok je glava simbol duhovnog rođenja, što je slučaj s rođenjeni boginje Atene koju Olimpljanin Zeus, otac bogova i ljudi, rađa iz glave.16 Simbol ljubavne veze.17 Oni što istinu vide, tj. oni što istinu duhovnim očima gledaju.18 Simbol duhovnog ili tjelesnog sjedinjenja.19 Epitet najvišeg principa kao uspostavljača svjetskog poretka.20 Simbol ženskog, jer se mjesec zbog slabije svjetlosti kod mnogih drevnih naroda smatrao ženskim parnjakom boga sunca. U ovom pogledu izuzetak čine još uvijek tajanstveni Sumerani.21 Vrijednost svake želje.22 Oslovljena oblast je simbol životnih radosti.23 Lovljenje riba simbolizira sjedinjenje muškog i ženskog principa. O tvoračkom božanstvu Ktmumu i njegovoj ženi Satit, vladarki nilskih brzaka, koju ispoređivahu sa Zvijezdom Sotis, a ovu sa Izidom, vidjeti u Uvodu.24 To su pridruženi i punopravni članovi bogova.25 Gornje mjesto može glasiti i ovako: s kojim se druži, te je možda riječ o izjednačenju.26 Ili: kad nevidljiv bi. U prilog ovome varijante govore o: 1. principu stvaranja, i o 2. samobivstvovanju u ekstazi.27 Isprazno hvaljenje i slavljenje bez vjere u božansku veličinu predstavlja zebnju i strah.28 To znači: Ja sam zemlja iz koje oba Egipta. proističu, što gledano s aspekta božanskog principa, označuje postanje dualiteta=stvaranje, time svijet-Egipat kao cjelina, tj. Gornji i Donji Egipat.29 Veliki dopušta umrlom da uđe u Hatorin zagrljaj u kojemu siše besmrtnost, kao što Zemni duh u prologu Prafausta, odnosno Fausta, dopušta Faustu da siše njegovu sferu ispunjenu besmrtnim znanjem o posljednjim uzrocima postanja i opstojanja cijele vasione.

123 * 91 * 67 * 114 * 109

Tabla 11

30 Izbavljenje iz okova ovoga života.31 Vidjeti gore: nemogućnost da se čovjek oslobodi jarma sudbine što je moguće samo iskupljenjem.32 Rijec je o demonima smrti.33 Misli se na duhove predaka i Raove emanacije, duhovne snage i bogove.34 Misli se na falus kao simbol razdvajanja ženskih snaga. ovdje materije. Sljedstveno tome, očekivalo hi se da ćemo susresti radovanje činu defloracije kod drvenih naroda. Naprotiv! Kod brojnih naroda, posebno kod drevnih Helena susrećemo žaljenje za gubljenjem djevičanstva, kao simbola bezbrižne mladosti u majčinom krilu. što je donekle spojeno s pesimističkim nazorom na ljudski zivot. O ovome se više može naći u mojem ogledu o helenskoj muzici pisanom kao predgovor za Plutarhovo djelo O muzici, Zrenjanin 1975. str. 26. i d.35 To je život.36 Gospodar materije.37 Ona se nalazi na pramcu božje barke odakle dolazi život.38 To je blagoslov što ga pruža Izida. Konopac je uzet kao simbol života i zemaljske veze.39 Pristalice duha koje odbacuju Geba, odnosno materiju.40 Misli se na osobu koja je završila život.41 Radi se o identitetu s kozmosom, duhom i prirodom. Ovdje je gutanje ravno ljubavi.42 Oni simboliziraju materiju (Geb) i duh (Oziris).43 Umrli (-Oziris) se obazire na svoj ovozemaljski život i izdiže se iznad njega, tj. nad njim odnosi pobjedu.44 O, ljubljeni što svoje ljubite i središte poznajete svoje, dopustite da materijalni život, priroda, dođe do mene ne uništavajući me.45 To su nespokojni, ljudi bez mira.

46 To, tj. mrežu kao simbol materijalnog života.47 To ukazuje da rastavljanje sa životom ide teško.48 Isto što i: Izida je na mojoj strani, odnosno, ja posjedujem ovozemaljski život.49 To će reći da su neki bogovi na mojoj strani.50 To jest: snaga je u mojoj ruci, vlasti.51 Obraćanje bogovima koje se izgovara u hramu, i prije uskrsnuća, u onostranom životu.

12 Vinjeta:- I'adu (razina); Bog što je unutra jeste Sebek. Predstava: Jezero u obliku ugla (?) sa zmijom i brijegovima (?) ili vratima (?)

13 Vinjeta:- Razina Uenet; Bog što je unutra jeste onaj što duše razdire. Predstava: Možda osnova nekropole u Hermopolju = Ognjeni otok (isp. osnovu

Ozirisove svetinje, svetilišta, u Medamudu).

14 Vinjeta:- Razina Kheri ah'a; Bog što je unutra jeste Nil. Predstava: Pravougaonik s vratima (?)

1 Isp. 149-B, glavu.2 Vidjeti gl. 149-B, 9. I'at-razinu!

Glava 123 Tabla 11

Vinjeta: Tajanstvene kapije, prva i druga kapija. Predstava: Kapije.

Naslov: Izreka o ulasku u Veliku kuću1

Tekst: Slava ti, Atume!Ja sam Tot što oba gospodara razdvaja2

i potom od njih borbu uklanja.Ja sam od njih nevolje otjerao.Ja ribu ugrabih3 čim se povlačit stala.Ja svrših što bi tebi naređeno da joj učiniš!Ja spavah u unutrašnjosti kuće u Avarisu4, glasom se glaseć5.Meni su stari potčinjeni6, meni nevolje pripadaju7.

Sadržaj Izreka o razilaženju s ranijim stanjem i o ulasku u više stanje glave: (razinu), nakon čega slijedi identifikacija sa Totom, principomrazdvajanja i sjedinjenja (spoznaje). Preporođenje se postiže snom gdje se postižu mir i izmirenje. Atum, mrak, Velika kuća i kraj borbe predstavljaju napeto stanje i suprotnost.

1 Velika kuća je sinonim za onostrani život. To je istodobiio i ime Atumova hrama. Ovdje se apostrofira Atum, bog sunca koji se sam izdigao iz pravoda i počeo stvarati svijet o čemu više u Uvodu.2 Poistovjećenje s principom razdvajanja i sjedinjavanja (Tot), o čemu je bilo riječi povodom gl. 100, nap.

3 Tj. ja demonsko ščepah kad je htjelo da izmakne = ja sam ga savladao.4 To znači bio sam posvećeni (spavanje se uzima kao stanje neznanja i preobraženja u više biće). Avaris je razina posvećenja. Inače je to glavni grad Hiksa iz Egipta protjeranih u 17. st. prije n. e. Što se tiče spavanja, isp. spavanje Sem-svećenika kod obreda otvaranja usta i spavanja u hramu. 3 Glasom se

glaseć, isto je što i govoriti u snu, u transu, dajući poruke poput šamana kad uspostave vezu sa duhovima predaka.6 Potčinjeni su stari, ali i umrli, odnosno sve što je prošlo.7 Tj. ja poznajem staze ovoga života.

Glava 91 Tabla 11

Vinjeta: Treća kapija. Ovaj pravedni Sesostris.Misterij. Ovoj se kapiji ne zna za ime. Demon s velikim nožem. Predstava:

Otvorena i zatvorena kapija. Pokojnik i demon.

Naslov: Izreka o nedopuštanju da se čovjekov Ba zatoči na Božjoj zemlji

Tekst: Govori pisar pravedni Sesostris. On kaže:O Uzvišeni! Štovani! Snagom Veliki!Ba1! Pojavom silni! Ti što Bozima uliva stravu! Pojavo svoga višnjegatrona2!On za Ba priprema stazu, okrilje i osiguran Akh3!Ja sam »osigurani Akh« i meni je put pripremljen do mjesta gdje Rai Hator4 borave.

Sadržaj Obraćanje najvišem principu, tj. nousu-logosu, kao tvorcu glave: (Ba,gospodar svijeta, pripravitelj puta).

1 Ba je svijest, odnosno onaj tko je upućen u ovaj odnos.2 Gospodar svijeta.3 To čini prosvijetljeni uz pomoć rituala u čast umrlih. Ba, okrilje i Akh predstavljaju konstituante muškarca, ali i osobene hipostaze i razine života (Isp. Thausing, Kairos 1961, S. 149 ff).4 Ra i Hator simboliziraju duh i materiju.

Glava 67 Tabla 11

Vinjeta: Tajnoviti bezdan (podzemni svijet, pakao). Veličanstveni Tot. Ispredse nalazi Ba-ptica s napisom: Ba pisara ovoga pravednog Sesostrisa. Predstava:

Kapija, Sesostrisov Ba, ispod: Horus u ljudskom obliku stoji predprvom kapijom gdje sjedi demon s velikim nožem.Donji svijet sa zmijolikim demonima prikazanim na pojednimkapijama. Vinjeta se nadovezuje na 114. glavu. Naslov: Izreka. o otvaranju izdignutog groba da bi se vidjeli oni što su na

Božjem tlu1

Tekst: Govori pravedni Sesostris:Otvara se pakao za one u Nunu (praoceanu) što su i šire vrata za onena svjetlu što su2.Otvara se pakao za Šu (=svjetlost) - da on iziđe3.Izlazim na oba vrata i uzdižem se iz Kh'aset4, uža se držeć5.Ja se držim uža u kući Khenti menitef6, ja stavljam tron u barkuRaa-bez nevolja i grijeha7.

Moje je prijestolje na pramcu Raove danje lađe.O Svijetleći, što blistajući iz pravoda izlazi8, gle, ja dolazim.

Sadržaj: Rađanje svjetlosti i identifikacija s njom (rađanje svjetlosti iz glave: prapočela). Biti na pramcu barke sunčanog Boga označuje

sjedinjenje s Ma'at, Raovom kćerkom, preobražujući se u svjetlost,tj. u više razine bića.

1 Cilj otvaranja groba jeste da se spozna najdublja tajna, jer je grob simbol skrivenog i tajanstvenog. Izdignuti grob je simbol praiskonskog brežuljka koji se prvi pojavio iz Nuna (praoceana). Stoga je prabrežuljak simbol postanja, izlaženja, prapočela.2 Mrak i svjetlost, odnosno neposvećeni i posvećeni. Slično ii kršćanstvu: praobjava i Kristova objava -Stari i Novi zavjet.3 To je izraz stvaranja.4 Otvor, rupa, raspadanje, mrak.5 Ovdje: konopac, putokaz, vođica=pobjeda. Vidjeti i gl. 153.6 To bi se otprilike moglo prevesti kao Onaj što na ogradi stoji, uobičajeni Anubisov nadimak. Ovdje: bog iskupljenja=izbavljenje iz zavoja mumije=uskrsnuće. Kosmički gledano to je stvaranje, materija, život.7 Ovdje pobrkano s iw=ići, dolaziti.8 To je lotos iz kojeg se rađa sunčevo dijete. Stoga je identitan sa svjetlošću. Taj je lotos izrastao na gore spomenutom prabrežuljku koji se izdigao iz kaosa. To je sveti lotos nad velikim jezerom o čemu opširnije kod A. Mariette, Denderah, Paris 1870, 1, 55 B. Nije samo lotos sveta biljka već je to i sikomora grada Heliopolja pod kojom se Ra u liku Velikog, plamenoriđeg mačka borio protiv ogromne zmije. Pod sikomorom, tim svetim drvetom dobra i zla, krunisali su se i faraoni, kao, napr. Set I.

Glava 114 Tabla 11

Vinjeta: Vinjeta se podudara s vinjetom iz slijedeće, 109. glave.Bogovi u tirkiznoj boji: Horakhte, Telence (=mladi bog sunca, Khepri), Zvijezda Danica, Atum, Sia, tajanstvenost - to je Tot1. Predstava: Šest Bogova: Zvijezda Danica, antropomorfno božanstvo sa zvijezdom na glavi,Horakhte: antropomorfno božanstvo sa sunčanim diskom na glavi, Telence: u obliku čovjeka s ljudskom glavom, Atum i Sia: u ljudskom obliku, Tot: u liku čovjeka s glavom ibisa.

Naslov: Izreka. o poznavanju B'au(=duša) u Hermopolju1

Tekst: Govori pravedni Sesostris3:Nejt4 blješti u Matet-u(?). Izvučena su pera iz ramena5 (var. :zabodena su pera u ramena).Istrošilo se oko omm što broji (ispituje)6.Ja ga poznajem!Tomu me posveti Sem-svećenik.O tome ne govorim ljudima, to Bozima ne ponavljam (gotov daobrnuto govorim)7.Ulazim ne znajuć - tajanstvenost ne pojmeć.Zdravo da ste Bogovi, u Hermopolju što ste!

Vi poznajete mene kao što ja poznajem Nejt!Napredovanje »Crnih«8.Veselje vlada nad brojanjem onoga što brojat treba9.Poznajem duše u Heliopolju, rast drugoga i opadanje petnaestog umjesecu!To Tot je onaj tajanstveni!To Sia je onaj što zna!Atum je to10!

' Sadržaj Ulazak u sferu prije rođenja, pojave, svjetla. Treba obratiti pažnju na glave: simbole mraka: Hermopolj, Nejt, crnina i slika mladog mjeseca. Tri stanja na kraju glave ukazuju na još nestvoreno. Paralela između posvećenja i Tota je jasna.

1 Tri posljednja boga - Atum, Sia (-personifikacija spoznaje) i Tot dominiraju u ovoj glavi.2 Stanja svijesti, vidjeti dolje, nap. 10.3 Ime ovoga Egipćanina dodato je kasnije.4 Nejt, majka bogova i boginja rata, u Saisu štovana kao pramajka - otac o;eva i majka majki, dakle, praroditelj. O ovome dvospolnom božanstvu i zaštitnici umrlih vidjeti više u Uvodu.5 Pero, simbol boginje Ma'at koje stoga na vagi na zagrobnom sudu stoji umjesto njene figure, ovdje vjerovatno predstavlja sliku du[e što je slučaj i u neoplatonizrnu. O ovome isp. Hopfner, Jamblichus, S. 217. Ranije je pomenuto razdvajanje svijesti od zemaljskog. Svjetlost (pero kao simbol svjetlosti) se utapa u zemaljsko. Rame, pleće, je simbol sredi[ta misli o svijetu stoga što je, izmedu ostalog, svećenik, emanacije shvaćene, [to će reći uhvaćene mišlju, posvećenom prenosio pomoću ruku, zbog čega na statuama i jesu stalno ispružene, jer one su prenosioci svega onoga što bogovi žele da vizuelno i čulno prenesu ljudima, posebno posvećenima. Ne bi trebalo smetnuti s uma da po mišljenju drevnih Egipćana, ipak glavnu riječ vodi Volja, odnosno Logos koji je, kao što smo vidjeli, u memfijskoj teologiji, tvorac cijele vasione.6 To je spoznaja. Nabrajanje djelova esoteri;ki ozna;uje postignuće znanja o pojedinačnom i na kraju o cjelini. Trošenje oka odnosi se na mit o mjesecu, esoteri;ki - utjelovljenje spoznaje.7 Obaveza na ćutanje. Osim toga, isp. učenje o mudrosti.8 Crni = Egipćani, kao i crna zemlja predstavljaju pozitivno i nevidljivo.9 Ovdje se, gledano s aspekta mjeseca i njegovih mjena, radi o radosti zbog dana koji se očekuju.10 To su tri stanja: 1. tajanstvena jeza-naslućivanje, 2. spoznaja, 3. utonuće u ;isti duh putem misli.

109 * * 108 * 119

Tabla 12

Glava 109 Tabla 12

Vinjeta: Vidjeti prethodnu glavu. Ovdje se ponad teksta nalaze božanstva:Horakhte, Telence i Zvijezda Danica.

Naslov: Izreka o poznavanju B'au na Istoku1

Tekst: Govori pravedni Sespstris:Poznajem sjeverna vrata neba čija se južna strana nalazi u jezeru»hiljadu gusaka«2, čija je sjeverna strana »more gusaka Ra« po kojemse Ra s jedrima i veslima vozio3.Ja sam čuvar izvješća u Božjoj barki.Ja sam veslač bez zamora u Raovu čamcu4.Ja poznajem one dvije tirkizne sikomore među kojima se pojavljujeRa - nastale iz Suova5 usjeva na ovoj istočnoj kapiji kroz koju seuzdiže Ra6.Poznajem one I'aru poljane i njene mjedene zidine.Žito je na njima veliko 7 lakata (var. 4 ili 5 lakata).

Klasje je na njima veliko 3, slamna stabljika 5 lakata. Tu duhovi od 7 lakata ženju u predjelu istočnih duša7. Ja poznajem duše na Istoku:To je Horakhte,Telence (imenom) Kheri, to je,Zvijezda Danica to je (ili: ova Zvijezda Danica8).

Sadržaj Ulazak u razinu prilikom pojave svjetlosti iz tame. glave:

1 O ovoj gl. isp. ZAS 59, S. 1, ff.2 Vidjeti glavu 149-B, nap. 3.3 Ibidem, nap. 4. Hodanje i vožnja su simboli putovanja određenom cilju. Bog u barki simbolizira stvaralački aspekt boga.4 Ibidem, nap. 5.5 Tj. nastale iz svjetlosti.6 Slika stvaranja. Obje tirkizne sikomore - oba brijega između kojih se rađa sunce, slično dvama pilonima u hramu. Tikrkiz je boja tijela koje svijetli, boja zelenila, rascvjetavanja i života.7 Gledanje, posmatranje raja i njegove nepristupačnosti slikovito izraženo zidovima od mjedi. Cijela, 109. gl. sadržana je u prvoj razini 149-B, glave.8 To znači poznavati početno stanje, posebno prvotno stanje života i prirode. Ovdje život simbolizira istok naspram smrti koju simbolizira zapad.

Glava 108 Tabla 12'

Vinjeta: Pobjeda neprijatelja, Raova protivnika nad kojim Ra trijumfira.Pravedni Sesostris. Predstava: Sesostris probada kopljem zmaja Apopa.

Naslov: Izreka o poznavanju zapadnih B'au (duša)

Tekst: Govori pravedni Sesostris2:Što je na onomu brijegu Bakhu oslanja se na ovo nebo pa se nalazii na istočnom nebu.Njemu je dužina 350, širina 240 lakata.Sebek, gospodar Bakhu, na istočnoj strani onoga brijega boravi injegov hram je od karneola3. Na vrhu toga brijega je zmija, 30 lakataduga, 10 lakata široka, a lice što vatru riga 4 lakta mjeri!Pravedni pisar Sesostris poznaje ime ovoj zmiji: »Onaj tko je nasvojem brijegu. Onaj što u svojemu vrelome boravi dahu«, njeno jeime4!

U pravo se vrijeme očima na Raa obara i tada nastaje veliko »čudo«5.Gutajuć veliku vodu od 7 lakata, navodi Seta da na nju se mjedenimkopljem baca i poziva je da povrati sve što je progutala.Tada stojeći nasprama njoj Set magičnu izreku zbori6:»Ustukni pred šiljatom mjeđu u mojoj ruci što je!Naspram tebi kročim da vožnja u pravi tok dođe!Ja ti zatvorih dalekovidne oči7. Prekrih ti glavu plovidbu da nastavim.Uzmakni preda mnom - ja sam to muško biće što ti savija glavu datvoje ždrijelo postane hladno8!Čitav sam ja - čitava si ti!To mi je za obranu od tebe dano« (var.: »Ovo prosvjetljenje mi jeprotiv tebe dano«).»Što li je to, o duše, što na svom trbuhu, sa donjom stranom, gmiže?«Gle, ja kročim, jer tvoja je snaga u meni9!Ja sam ono što snagu oduzima i tako dolazim i Aker10 otimam za Raa!Tako blag mi je uveče, kad ovim nebom putuje.A ti si u okovima svojim"!To ono je što naređeno bi da prema tebi se čini12.Tad Ra13 se sa zemlje u svoje obzorje diže.Ja poznajem prvotni uzrok zbog kojeg je Apop kažnjen. Ja poznajem duše na Zapadu! Atum je to!Sebek je to - gospodar u Bakhu! Hator je to, gospodarica Zapada14!

Sadržaj glave: Prizivanje sfere u kojoj nestaje svjetlosti. »Kopljem« (svjetlosnom zrakom) svjetlost se ponovo oslobađa mraka. Atum, Sebek i Hator,

svakako Tefnut, odnosno Sokhmet, simboliziraju Zapad, odnosnomrak i tamu.

108 * 119 * 104* 92 * Žrtveno mjesto

Tabla 13

1 O ovoj glavi isp. gl. 149-B, četvrtu i četrnaestu razinu!2 Tekst govori o stvaranju i posvećenju svijeta. Kraj zemaljskog vremena (=zmijska era) i početak sunčeve ere, tj. ere svjetlosti.3 Karneol, ahat, je simbol krajnjeg i područje simboličnog. Inače, ovaj elemenat crvene boje simbolizira istok i svjetlost.4 Ovdje se aludira na prabrežuljak o kojem je bilo riječi naprijed.5 Misli se na stvaranje u vremenu.6 Set, ovdje manifestacija fizičkih snaga, kao desna ruka velikoga boga.7 Tj. nisi spoznao svoje mogućnosti, oduzeto ti je svjetlo spoznaje! To označuje i kraj zmijske ere, vremenskog perioda prije svjetlosti.8 To izražava umiranje i pobjedu duha.

9 Preuzimanje zmijske snage.10 Aker je zemaljska snaga (-Ka) koja prelazi na pobjednika.11 Tj. nemaš nikakvu moć. 12 To je propast materije i materijalnog.13 To je povratak duhovnom.14 Stanje izdvojenog Kheperu.

Glava 119 Tabla 13

Naslov: Izreka o izlaženju i'z R'a-set'au1 Govori pravedni Sesostris:

Tekst: Ja sam Veliki što dopušta da se njegovo svjetlo rodi2. Ja dolazim tebi Ozirise, ja ti se klanjam! Ja cjedim sokove kojima izvor si ti - koji R'a-set'au stvoriše ime3. Time si jak u Abidosu4! Ustani Ozirise! Znaj kolika tvoja je moć! Tvoje su snage one što ih Abidos ima5! Ti, jedino ti, se sa Raom voziš po ovomu nebu, svo posmatrajuć ljudstvo!

Sam Ra kroz njega ide6. Ja ti klikćem: Ozirise! Plemeniti! Bože! Ja kažem i tako biva! Baš tako kao što kažem; ti me Ozirise ne prezri7.

Sadržaj Izlaženje iz materije i rođenje svjetla. Glava se značenjem glave: nadovezuje na prethodno rečeno.

1 Ovaj egipatski pojam, osim naprijed rečenog, simbolizira materiju i grob2 Misli se na boga Ra, tj. na pobjedu nad materijom što je ravno rođenju svjetlosti.3 Odbacivanje smrti i materije. Isticanje (vode) simbolizira zemaljsko.4 Tj. ti kroz patnje ostaješ prikovan za zemaljsko (Abidos kao grob).5 Misli se na uskrsnuće; zemaljska snaga pripada Abidosu.6 Umrli se izjednačuje s bogom. Veliki doživljaj identiteta. Ra je, svojim emanacijama, potpuno prodro u umrlog. O ovome isp. i stvaralačku riječ iz memfijske teologije gdje svijet nastaje na zapovjest boga Ptaha koji stvara srcem ; jezikom, odnosno mišlju i rječju. Svijet, dakle, nastaje po božanskoj riječi, što će reći ne organskim, već duhovnim putem, kao u kršćanskoj, starozavjetnoj predaji, o čemu više u Uvodu. Tj. uskrslog Oziris nikada ne odbaciije.

Glava 104 Tabla 13

Naslov: Izreka o sjedenju između obadva velika Boga1. Govori pisar goveda, ovaj pravedni Sesostris:

Tekst: Ja sam taj što među Velikim Bozima sjedi! Ja prolazim kroz dom večernje barke2. Abjt3 je to što prinese mene (?). (var.: da gledam Bogove Višnje na

Božjoj zemlji što su. Oni me oglasiše pravednim. Ja sam čist!)

Sadržaj Sada se čovjek nalazi kod Boga, odnosno pred Bogom, doživljujući glave: dvojni aspekt - duh i život.

1 Među Raom i Ozirisom=među duhom i materijom. Čovjek je nedvojbeno nosilac logosa, ali kao zarobljenik materije.2 Tj. napustam materijalni život.3 Ili: Abjt je primila mene. To je možda, ptica slična feniksu koja preminulog uzdiže u sfere božanskog.

Glava 92 Tabla 13 / Tabla 14 Naslov: Izreka o otvaranju Duata, o izlaženju iz dana, o nastojanju da se čovjek služi svojim nogama

Tekst: Govori pravedni pisar Sesostris:Otvoreno je što je za otvaranje - zatvoreno što je za zatvaranje'!Otvoreno je što je za otvaranje2, za Ba(svjest) Sesostrisa unutra što je.

O Horusovo oko (=duhovna snaga, ali i naziv za žrtve) ja se spašavam(ili: spasi me), ja tvoju ljepotu na tjemenu Raovom potvrđujem!O ti što daleko kroči, koračam i prevaljujem veliki put3!Moje je puteno tijelo svladano! Ja sam Horus što svojeg oca osvećuje,što svojem ocu pomaže i Veliku palicom svojom okrijepljuje4.Otvara se put mojemu Ba što moć nad svojim nogama ima5 i gledavelikog Boga u srcu njegove barke u kojoj će se brojati duše6.Moj Ba je unutra, na čelu onih što godine broje7.Oko Horusa dođi i spasi moj Ba!Moj ukras Rau na tjeme stavi, jer od onog potječe tama8 - koji senalazi tu među potomstvom Ozirisovim9.Ba (dušu) mi ne možete zatvoriti!Sjenku mi ne možete zadržati!Otvorite pute Ba ovoga pravednoga pisara Sesostrisa!Njegovoj sjenki, njegovu Akh10 da Raa u unutrašnjosti njegovekapele gleda na dan brojanja (suđenja) duša, da Ozirisove riječiponavlja što na skrovitim mjestima stoje; da gleda čuvare Ozirisova tijela".

92 * Žrtveno mjesto *

Tabla 14

O B'au, o Akh, zatvorite (kapiju) pred umrlim kroz koju zlodusiradijahu i mogu raditi protivu mene12.O ti što od mene ode, k svojemu Ka (precima) požuri13!Moj Ba i Akh su spremni; oni će voditi tebe i ti ćeš sjediti na čeluVelikog, vođe razina.Tebe zatočit neće čuvari Ozirisova tijela što na duše motre, što sjenkepokojnika i pokojnica zatočuju onim čemu pripadaš i ti - sa nebom14.

Sadržaj glave: Pobjeda poretka, odnosno pravde oličene u boginji Ma'at: otvoreno (slobodno) je što treba da se otvori, zatvoreno što treba da se zatvori,Pravda i zakon su zadovoljni, te se postiže sloboda. Cijela se izreka oslanja na slike i simbole iz kundalini joga - kao izraza ove harmonije oličene u Ma'at. Ukratko, polje tame, grijeha, se zatvara, a polje duhovnoga se otvara.1 Otvaranje=udisanje; zatvaranje izdisanje vazduha. O ovome isp. rad od Piankoff-Rambova, The Tomb of Ramses VI, p. 361. Predstava misterije: duhovno tijelo sa svojim snagama imenom Ida i Pingala, predstavljene kao dvojna zmija: oba Ba izlaze iz svoga trupla.2 U ovome isp. Gunn, Studies in Eg. Syntax, p. 28.3 Kretanje. U suprotnosti s ukrućenim tijelom mrtvaca, onaj što korača, još uvjek je živ u srcu, u duši. Isp. joga-asana.4 Odstranjena je strast, a lijelo svladano. Pridolaženje nasljedne snage (-otac). Osim toga, isp. kundalini-joga kod koje je palica ravna sušumi, tj. ona je, pored ida i pingala glavni psihički nerv koji se rastavlja i sastavlja - skuplja i rasteže.5 Doslovno: moćne su obje mi noge, tj. životna (nasljedna) snaga pretvara se u duhovnu snagu. Životna se snaga kreće prema gore. Svjestan sam života-nisam obamro.6 Duboko posmatranje čina posvećenja. Vaganje, odnosno, brojanje duša simbolizira božji, Ozirisov, zagrobni sud.7 Tj. ja sam odabranik, ja sam izvan vremena.8 Izjednačenje s bogom Raom dok umrli stoji pred neposvećenim (ponovna smrt). Pobjeda duha na tjemenu.9 Možda kao oglašavanje balzamiranog.10 U ovom sklopu Akh predstavlja prosvjetljenje.11 To su riječi posvećenja.12 Misli se na demone osvete, na zloduhe koje poznaje i helenska etika. Svoje oličenje našli su u boginjama osvete Erinijama koje, međutim, ne čine zlo radi zla, kao što to čini biblijski Satan ili persijski Ahriman, načelo zla, o temu sam podrobnije raspravljao u članku: Teogonija i kosmogonija Starih Slavena, Ulaznica, br. 38/39. Zrenjanin 1974. str. 108.13 To znači umrijeti što će reći uzdići se u više sfere. Ka u množini=uzdići se do predaka. Zazivanje zmijske snage isto je što i pozivanje na životnu i nasljednu snagu, jer zmija kod gotovo svih drevnih civilizacija nije samo simbol zla i lukavstva, kako bi htjela Biblija, već simbol života i spoznaje na što sam ukazao u netom citiranom članku.14 Ili: Što je ono što si dohvatio?, nebesa kažu.

Žrtveno mjesto Tabla 14

Predstava: Sesostrisov sin i Pika (»njegov voljeni sin«) prinose žrtvu pred roditeljima koji sjede na stolici sa životinjskim nogama ispred žrtvenog stola. Sesostris pred nosom drži lotosov cvijet.

Tekst: To žrtva je što Ra je pruža. To žrtva je što Geb je daje. To žrtva je što velika je Božja Devetka pruža. To žrtva je što mala je Božja Devetka daje. To žrtva je što je Božja Devetka jednog od onih Bogova i jedne od onih Boginja iz svetinja na sjeveru i jugu države pruža. Oni prinose hiljadu mjera hljeba i hiljadu mjera piva, žrtvuju goveda i perad,

prinose 1000 odjela, 1000 mjera tamjana, 1000 mjera ulja, 1000 od svih valjanih i čestitih stvari, 1000 od svih ugodnih (slatkih) stvari, 1000 od poklona svakog,1000 od svakog voća nebo što daje ga, zemlja što stvara ga i Nil što nosi ga iz izvora svoga!Čista žrtva za Ka Ozirisa, pisara, ovoga pravednog Sesostrisa. 1 za Ka njegove žene,

gospodarice kuće, pravedne žene imenom Pik'a'.1 O imenu Pik'a vidjeti Ranke, Personennamen I, S. 419!

Spisak skraćenica citiranih izvora i djelaAAEA - Archiv fiir Aegyptische Archaologie, jg (1938), Wien.AZ - Zeitschrift fur agyptische Sprache und Altertumskunde, Leipzig.Coffin texts - The Egyptian Coffin texts, ed. A. de Buck, I-VII, Chicago1935-1961. Orient. Inst. Publications.E. Naville, Todtenbuch - E. Naville, Das aegyptische Todtenbuch der XVIII bisXX Dynastie, Berlin 1886.JEA - Journal of Egyptian Archaeology, London.MAS - Munchener Agyptologische Studien, Berlm.l962ff.MDIK - Mitteilungen des Deutschen Instituts fiir Agyptische Altertumskundein Kairo 1930f.Tekst. pir. - Tekstovi piramida, izdao K. Sethe, fias altaegyptische Pyramidentex-te, I-IV, Leipzig 1900-1922.Thausing, Mel. Maspero - G. Thausing, Melanges Maspero I, Kairo 1935.Thausing, Auferstehungsgedanke - G. Thausing, Auferstehungsgedanke, Leipzig1943.ZAS - Zeitschrift fur agyptische Sprache und Altertumskunde, Leipzig 1863ff.Koga zanima dublje izučavanje egipatskog duhovnog života i religije, osim u na-pomenama navedene literature, navodim još nekoliko važnih izvora i djela. Obi-Ije podataka sadrže radovi njemačkoga egiptologa K. Sethea, kao što su, osim na-vedenih, Urgeschichte und alteste Religion der Agypter, Leipzig 1930; Dramati--sche Texte zu alta.gyptischen Mysterienspillen I-II, Leipzig 1928; Hieroglyphisc-he Urkunderi den Griechischromischen Zeit, Leipzig 1904, N° 9. S početka ovoga stoljeća značajni su radovi A. Moreta, Le rituel du culte divin journalier en Eg-ypte, Paris 1902; Mysteres egyptiens, Paris 1922; Le lotus et la naissance des dieux en Egypte, Journ. asiat. t. 9, Paris 1917; La mise a mort du dieu en Egypte, Paris 1927.Značajne su i studije Th. Hophnera, Der Tierkult der Alten Agypter, Wien 1913; Fontes historiae religionis aegyptiacae, Romae 1922-1925. kao i studija E. Budgea, The gods ofthe Egyptians I-II, London 1904. Ističem radove A. Erman-na, Die Religion der Agypter, Berlin 1934. i H. Rankea, Aegypten und ag. Leben, Tubingen 1923. Od vrijednosti je i studija E. Driotona, Le theatre egyptien, Le Caire 1942.Rad G. Jequiea, Considerations sur les religions egyptiennes, Neuchatel 1946.sadrži vrijedne rasprave o pojedinim kultovima.Za izučavanje egipatskog panteona, osim monumentalnog H. Bonnetovog Real-lexicona, značajni su i slijedeći radovi: F. Dumas, -Les dieux d'Egypte, 1955; S. Schott, Mythe und Mythenbildung im Alten. Aegypten, objavljeno u Untersuchun-gen zur Geschichte und Altertumsk. Aegypt., XV Leipzig 1945. Dragocjen je rad od H. Keesa, Der Gotterglaube m Alten Agypten, Berlin 1934. na kojega se po-zivaju brojni izučavaoci egipatske religije. Za izučavanje Ozirisove religije zna-čajnaje studijaA. Scharffa,Di'eAusbrei'tungdes Osi'ris Kultes in der Fruhzeit und wahrend des Alten Reiches, Verlag der Bayer. Akad. Munchen 1938. Proročišti-ma je posvećen rad A. Blackmana, Oracles in Ancient Egypt, JEA, 11, god. 1925. Radnja M. A. Korostovceva, Religija drevnego Egipta, Moskva

1976. posvećena je prikazu eeipatskog vjerskog života sa čisto materijalističkog stajališta.Od brojnih Knjiga. mrtvih koje su doprle do nas, osim već navedenih spome-nimo i ove: u Britanskom muzeju, Papyrus ofAni, no 10470, čuva se Knjiga mr-tvih prepisivača Anija nastala oko 1420. prije nove ere. Cijeli papirus je objav-Ijen pod naslovom The book ofthe dead; Fascimile of the papyrus ofAni, London 1894. Dodajmo da je ovo, uz Veliku egipatsku knjigu mrtvih, najslavnija Knjiga mrtvih iz drevnog Egipta. Britanski muzej posjeduje još dvije Knjige mrtvih pod sienaturom 9901 - Pauyrus Hunefer, i 10472 - Papyrus Anha'i.U Kairskom muzeju čuva se jedan primjerak Knjige mrtvih sačuvane na papi-rusu zvanom Bulaq 21. A. Mariette je godine 1872. objavio papiruse muzeja u Bulaku pod naslovom: Les papyrus egyptiens du Musee de Boulaq II, Paris 1872. tabl. II-XIII. U Leidenu se takoder čuva jedna Knjiga mrtvih pod brojem II, a u Louvreu dvije sa oznakom Pc, III, 89; Pe, III, 36.Među vrlo značajne izvore duhovne kulture nesumnjivo spada i golemi papi-rus zvan The Chester Beatty Papyri nastao u Tebi oko 1100. god. prije n.e. Njega je g. 1931. objavio čuveni engleski egiptolog A. Gardiner, The Chester Beaty Papyri,N*1,London 1931. Ovaj papirus dug preko pet metara, sadrži veoma vrijedne i važne tekstove, između ostalog i Zbornik veličanstvenih Ijubavnih pjesama koje su najvjerovatnije utjecale na postanje biblijske Carmen Carminum. Vrijedan je i papirus Bremner-Rhinda o kojemu smo ranije govorili.

Registar imena i pojmovaabđu-riba 62Abidos, simbol zemaljskog i grešnog 83 Adonis, asirski bog vegetacije 24 Afroditopolj 24 Ah, demon 30 Aker, tjelesna duša 113 Akh, duhovna kategorija 32, 34, 108, 118 Amamat, čudovište u podzemnom svijetu 28 Ameiiti ili Amenta, boraviste umrlih 28 Amon, vrhovni bog Egipta 16, 20, 23, 31 Amon-Mut-Khonsu 15, 21, 22 Amon-Ra 22Anhur ili Onuris, bog ratova i lova 28 animalna božanstva 30-31 ankh, znask života 23 Anti, Anubisov epitet 28antropomorfna predstava stvaranja svijeta 19 Anubis ili Inpu, bog mrtvih, princip sublimacije 27-28, 30, 57, 94Anuket, boginja nilskih brzaka i rata 28

Apis, sveti bik, simbol plodnosti 28, 31 Apop ili Apofis, zmaj, simbol uništenja 31, 57, 61, 79, 87, 113Apsolutno biće 11-12, 14-22, 32, 40, 41 Astarta, asirska boginja 24 atef, perjana mitra 23 Aton, bog u vidu sunčeva diska 24, 62 Atum 15, 18,19,58,106,109,114 Atum-Ra 17, 18, 20, 21, 22 Atum-Nefertum 21 Avaris, glavni grad Hiksa, simbol posvećenja 106Ba, nematerijalna, spiritualna duša 12, 32-33, 34,38, 40, 42, 43, 56, 76,107,108,118Ba-biće 33Ba-stanje 33Babi ili Bebi, demon 52, 72Babiloirjani 11Banebdedet, ovan iz Džeda, štovan kao vrhovnibog 31barka, višestruki simbol 43, 54, 79, 80, 83, 86,108. 118Bastet, boginja mačka, simbol radosti 29bedro, simbol života 98Bes, bog plodnosti i poroda 17, 30biomorfna predstava postanja svijeta 19bog u jaju 91božanska Devetka ili Devetorka 16,19, 20, 21, 79,80,121božanstva prirode 24Buhis, Apisov epitet 31Buto, grad, ženski princip i simbol preporođenja23, 92ćaplja, simbol izbavljenja 90 čovjek, krajnji domet prirode 9-12Danaja 11Danica, Zvijezda, božanstvo 109, 112Dendera ili Tenteris 24Dep, dio grada Butoa 60dešret, crvena kruna 23dijete-sunce 21Dodole, kult prizivanja kiše 11drvo, simbol uskrsnuća 25Duat ili Tuat, zagrobni svijet 26, 37, 56, 118duh prirode 24dvije zmije, simbol materijalnog i duhovnog živo-ta 55egzoterske tajne 11 egzoterska i esoterska istina 15 Energetska Harmonija 14, 15, 42faraon, gojenac Amon-Raa 21, 34, 42

feniks, simbol podmlađivaiija 32, 51, 62, 66Geb, bog zemlje, simbol materijalnog 16, 18, 20 75, 100grob, simbol skrivenog i preporođenja 118 gutanje, simbol Ijubavi 100Hapi, rijeka Nil i bog navodnjavanja 17 Haršefeš, bog ovan 28, 31Hator, boginja, princip sublimacije 20, 24-25, 29,100, 114Hator-Tefnut-Sokhmet 15, 22, 24, 75hedžet, bijela kruna 23Hedžetep, bog tkanja 25Heliopolj ili Annu, odnosno Onn 16, 17, 20, 52Hentimentil'u, bog nirtvih u Abidosu 26, 27hepeđ-r' svećenik 72Heri-f-h'a-f, bog prošlosti 72Hermes 23, 24Hermopolj ili eg. Khemunnu 16, 20hijeroglifsko pismo 11, 13hipostaza 38, 39, 41Hit, demon 30Horakhte, Ra u vidu sokola 86, 109, 112tlorus-Horoakrat, Izidin sin 16, 17, 21, 26, 27,118Horus Behdetski ili Haroeris 24, 27htonska božanstva 28Hu ili Khu, stvaralačka Riječ 15, 20, 22ibis, sveta ptica 24, 30Ihi, mladi Horus 24, 70, 86Ihneumon, lasica 31Imhotep, egipatski arhitekta i mudrac 35Ime, simbol života 13-14, 32, 52Inedpu 57, 61inicijacija 33, 38, 39, 42, 43istok, simbol ži-vota 40Isus Krist 24, 43Izida 16, 17, 18, 20, 21, 24, 26-27jezična ili govorna magija 11, 41Ka, materijalna, tjelesna duša 12, 26, 32, 33, 34,39, 58, 118, 121K'ahu, demon 91karma, bitan pojam iz indijske filozofije 15Khepri, sunce na uranku 22, 31, 76Khmunu ili Khemunnu, životni medijator 20, 21Khnum, bog tvorac iz Elefantine 19, 25, 28, 98Khnum-Ra 22Khonsu 15, 21, 23kičma, simbol nevidljivoe jedinstva 79kobra, zaštitnik faraona 29

konopac, simbol života 100, 108 kozmički Neteri 15, 16-17 kriptogrami 14, 41krokodil, simbol praiskonskog 50, 94 kult mrtvih 12, 25, 42 kultna statua 12logićko i emocionalno doživljavanje prirode 10 logomorfna predstava o genezi svijeta 19 Logos, Misao, princip stvaranja, razdvajanja i sje-dinjenja 9, 19magija Knjige mrtvih 39-45Ma 'at, princip istine i poretka 11, 15, 24, 37, 65,72, 120međustanje ili put duše 13, 38Mehit, lavolika boginja 25, 28Memfis 16memfijska teologija 20, 34metafizički Neteri 15-16, 17, 19, 22-26misterij- heliopoljski 15, 17-19- memfijski 15, 19-20- hermopoljski 16, 21-tebanski 16, 21mitsko i simbolićno mišljenje Bliskog Istoka 9-11Mjesec, simbol ženskog 98Mnevis, Oziris kao inkarancij'a Raa 31, 58Montu, bog 31Montu-Ra, bog-soko 22mumija, simbol kozmičkog života 26, 32, 42Mut, majka bogova, u genezi materijalna osnovastvaranja 15, 21, 23Narmer, kralj prve dina-stije 12, 23, 25Nefertum, božanstvo svijetlosti 20, 29, 70Neftida, boginja, princip sublimacije 16, 17, 18,27Nehbet, boginja jastreb 31Neheb-kau, zmijoliko božanstvo plodnosti 17, 29,70, 91Nejt, praiskonsko dvospolno božanstvo 22, 25-26,30, 109Neteri 15, 19, 40Neter-Neteru 10, 11, 14-15, 17, 39Nil 10, 17, 29, 31, 62, 94, 95nirvana, temeljni pojam budističke filozofije 15Nu, iskonske životvorne vode 17, 18, 20Nun, praocean, 18, 21, 29Nut, boginja neba 16, 18, 21, 25, 58Odem, životodavni dah 24, 33, 66 Oko iz Heliopolja 52

ovan, simbol plodnosti 31 Oziris 16,17,18, 21, 24, 26, 38,43, 51, 94,95,116pavijan 31, 62, 80pero, simbol boginje Ma'at 109Pe, dio grada Butoa 60pisana magija 12-14pljuvačka, simbol ozdravljenja 83poljane blaženih 13princip individuacije 33, 39prirodni Neteri 15, 17, 28-30prostor, promjenljiva kategorija 40Ptah, Neter u Memfisu 15, 16, 19-20, 21, 31Ra ili Re 15-24, 64, 86, 91, 112, 113, 116Ra-Hor-Akhte 22Ra-Ktmum 22Ra-Montu 22rame, simbol misli 109Rau, bog vrtova 25riba, simbol prapočela i demonskog 106ribarenje, simbol sjedinjenja muskog i ženskogprincipa 98ribarska mreža, simbol materijalnog života i grije-ha 98, 100Riječ, primordijalm tvorac svijeta, vidjeti stvara-laćka RiječRuti, lavoliko božanstvo 67, 98san, simbol preobraženja 49Saosis.Raova kćerka 52Satit, boginja nilskih brzaka 28Sebek, bog krokodil, simbol unistenja 26, 30, 41,50, 98, 113,114Sefhetabui, boginja, zastitnica znanosti 24Serapis, inkarnacija umrlog Ozirisa 31Serket, boginja skorpion 25Set, bog mraka, simbol unistenja starogživota 16-26, 27, 113Setova era 23Sia, božanstvo spoznaje i sama spoznaja 15, 20,22, 109sikomora, drvo dobra i zla 25, 86, 112,simbolika- mita 11- slike kao simbola života 12, 34, 43- hijeroglifskog pisma 12-13- puta 44Sin zemlje 49slikovna magija 13-14, 42-43Sokaris, bog umrlih 62, 98

Sokhmet, boginja uništenja 21, 25, 29soko, ovaplođenje kraljevskog prijestolja 27, 30,51, 54, 91Sotisa, boginja ravna Izidi 17, 92Sotis, zvijezda 28spekulativna misao 9-11Srce, materijalno duhovna kategorija 32Stvaralačka Riječ 14, 15, 20, 22Sumerani 11sunčevo dijete 20, 21Sunčevo ili Raovo Oko 24, 25, 28Suti, hipostaza satane 56sveta kobra, simbol vrhovne vlasti 23Šeol, kod Hebreja donji svijet 39 Smunu, egipatski Hermopolj 23 Šu, bog zraka i svijetla 16, 18, 19, 28, 33, 86, 108,112Tamuz, babilonski bog vegetacije 24tao, fundamentalni pojam Lao-Tseove filozofije15Tatenen, iskonski Tvorac u Memfisu 19Taurt, prastara boginja navodnjavanja 17, 28-29Teba, egipatski Tebu 16Tefnut, boginja životne vode 16, 18, 19, 20tehnomorfna predstava stvaranja svijeta 19Telence, inkarnacija Kheprija 109, 112 Tijelo, materijalna kategorija 32 Tot, bog mudrosti 19, 21-24, 62, 75, 106, 109 Trismegist, Totov epitet 24Uadžit, boginja kobra 31, 80uas, štap 23uđat - oko, simbol savrsenosti 62, 64, 66, 76Ukrašeno trjelo, duhovna kategorija 32ureus, sveta kobra i ukras u vidu svete kobre 2362uvojak, simbol mladosti 23, 27, 80vasiona, lanac života 9Velika kuća, simbol onostranog života 106Veliki medvjed, simbol zagrobnog života 37, 54Vepvavet, bog vuk, štovan u Siutu, odnosno Liko-polju 30, 58vilica, simbol materijalnog 79vinjeta, značenje i smisao 42-43vrata, simbol onostranog 13vrhunaravna Harmomja 11, 15, 33, 38vrijeme kao aspekt 39-40zagrobni svijet 39, 40zmija, simbol dobra i zla 29, 75, 80, 87, 90, 91 9295, 98, 113

zoolatrija 12, 42zoomorfna božanstva 16, 28-31životvorna voda 16, 18, 20, 21 životvorni oganj 16, 17, 18, 20