ebe dige ge ei dekroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/zz03.2013.pdf · dila, a na...

Gesegnete Ostern!Gesegnete Ostern!

Blagoslovljen Uskrs!Blagoslovljen Uskrs!

D 2384 E — 1,50€ — OŽUJAK/MÄRZ 2013 — BR./NR.3 (332)

lebendige gemeindelebendige gemeinde

imp

ress

um

List hrvatskih katoličkihzajednica u Njemačkoj

Zeitschrift der kroatischenkatholischen Gemeinden

in Deutschlandwww.zivazajednica.de60435 Frankfurt am MainAn den Drei Steinen 42d

Tel.: (069) 9540480Fax: (069) 95404824

E-Mail:[email protected]

[email protected]

Izdavač/Herausgeber:Hrvatski dušobrižnički ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:Pfr. Ivica Komadina

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubić

Uredništvo/Redaktion:Pfr. Ivica Komadina, Željka Čolić,

Stjepan Herceg, Kristina Kovačević,Marija Lovrić-Holenda,dr. Adolf Polegubić,

Antonia Tomljanović-Brkić, P. Jozo Župić

Grafička priprema/Layout &Bildbearbeitung:

Ljubica Markovica-Baban

Tisak/Druck:DENONA d.o.o., Zagreb

Godišnja pretplata s poštarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: Û 16,-za ostale europske zemlje: Û 22,-za prekomorske zemlje: Û 35,-

Bankverbindung:VDD/Kroatenseelsorge in Deutschland

Konto Nr.6498973(BLZ: 750 903 00),

bei der LIGA Bank eGIBAN:

DE03750903000006498973

Zadnja stranica:

Kapela Majke Božje Kraljice Hrvata u Essenu;

snimio: A. Polegubić

Gesegnete Ostern!Gesegnete Ostern!

Blagoslovljen Uskrs!Blagoslovljen Uskrs!

D 2384 E — 1,50€ — OŽUJAK/MÄRZ 2013 — BR./NR.3 (332)

lebendige gemeindelebendige gemeinde

Naslovnica:

15. postaja križnog puta u Lurdu;snimio: A. Polegubić

USKRS

lebendige gemeinde

znakom križa vođeniznakom križa vođenikrižem nošenipod križem voljenina križu mučenipo križu spašenido križa nam je doćikrižem smo darovaniuzmimo na sê križhajdemo svijetudanas ipokažimo križ svimakrižem smo vođenii spašeni smo križemu križu je pobjeda

dobro pobjeđujesvjetlom križa

uronjeni smo krštenjemi križem uvječnost

radost nam velikuučini Isusteret i bremesvih naših grijehakrižem ljubavina golgotu ponesei putem namobris licau rupcukrvoznojemostavi----------Kristedaj nam snage danaskamen sa stijenemolitvamada uzmognemo pokrenutikako bi se lakšeu nebu našli----------na radostiljubaviUskrsuhvala tiKriste

mladen lucić

hvala ti Kriste —Uskrs 2013.

pod križemstojim pod križemćutimljubav stvoriteljevastvorenjustruji

raspećem otkupiteljodagna zlogrijehe odnesei uskrsnućem svojimtrećega danapobijedi smrtčovjeka brata spasi

radost srcua duši razborpodariživotom ravnajućiposvetitelj

ćutim ljubavradost isvjetlo

Sni

mka

: w

ww

.pix

elio

.de

u OVOm BrOJu

ŽIVA ZAJEDNICA 3/2013 3

Iako smo u posljednjem dvobroju„Žive zajednice“ najavili planovepape Benedikta XVI. u 2013. go-

dini, uslijedilo je pravo iznenađenje11. veljače kada se Papa odrekaopapinske službe. Kako se ističe, vje-rojatno je samo najuži suradnički iprijateljski krug Svetoga Oca znaoza tu njegovu odluku o kojoj je raz-mišljao već duže vrijeme. Ta je vijestposebno odjeknula u medijima, kojise već tjednima pitaju o Papinoj od-luci. I doista ta odluka je mnoge iz-nenadila, a na poseban su je načindoživjeli članovi Crkve i to pred po-četak korizme. Evo što o samoj odlu-ci kaže Papa: „Predraga braćo, saz-vao sam vas na ovaj Konzistorij nesamo zbog triju kanonizacija, negotakođer kako bih vam priopćio jednuodluku od velike važnosti za životCrkve. Nakon što sam opetovanoispitao svoju savjest pred Bogom, do-šao sam do sigurnosti da moje sna-ge, zbog poodmakle dobi, više nisuprikladne za obnašanje Petrove služ -be na prikladan način. Vrlo sam

svjes tan da se ova služba, zbog nje-zine duhovne biti, mora obnašati nesamo djelima i riječima, nego nemanje i trpeći i moleći. (…) Zbog to-ga, vrlo svjestan težine ovoga čina,u potpunoj slobodi, izjavljujem da seodričem službe rimskoga biskupa,nasljednika svetoga Petra, koja mi jepovjerena preko kardinala 19. trav -nja 2005., tako da će od 28. velja-če od 20 sati rimsko sjedište, sjediš-te svetoga Petra biti upražnjeno i mo-rat će se sazvati, po onima kojima topripada, konklave za izbor novogaVrhovnoga svećenika.“

Kako Crkvu i ljudske korake vo-di upravo Duh Božji, valja mu se pre-pustiti unatoč ljudskom nerazumije-vanju i nejasnoćama. Nije li upravovrijeme korizme, Velikog tjedna iUskrsa, vrijeme intenzivnijeg razmiš -ljanja i promišljanja, i napose molit-ve za izbor novoga vrhovnog sve-ćenika i za osnaženi hod Crkve uovom sve zahtjevnijem vremenu. Svi-ma blagoslovljen Uskrs ispunjen na-dom i radošću! Urednik

● REGIONALNE SJEDNICE

IZ CRKVE U SVIJETUPapa Benedikt XVI. odrekao se papinske službe

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4IZ CRKVE U DOMOVINIDomovinska solidarnost„O Crkvi i vjeri govori se rječnikom iznekih nedavnih vremena za koja smodržali da su prošlost“, kazao je u pro-povijedi na Stepinčevo u zagrebačkojkatedrali kardinal Josip Bozanić.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5HRVATSKA USKRSNA LIRIKA

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15SVIJET MLADIH/JUGENDWELTCrkva i „kulture mladih“Kontakt s mnoštvom „kultura mladih“može se uspostaviti živim i vjerodostoj-no življenim evanđeljem Isusa Krista usred svijeta.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:Pfr. Ivica Komadina: „Tod, wo istdein Stachel?…“

. . . . . . . . . . . . . . . . . . 13-14

Budućnost stranih misija

● TEOLOŠKI OSVRT: dr. I. Bodrožić

Vjera i obra će nje

Oproštajhrvatskih milosrdnica

● TÜBINGEN: ZAHVALE I OPROŠTAJI

Iz delegatove Poruke

str. 6

str.10

str.12

Dok su neki Grci u Korintu ni-jekali mogućnost uskrsnuća,apostol Pavao podsjeća na

bit svog propovijedanja: Krist jeumro, pokopan je, ali je uskrsnuo,kako su Pisma unaprijed predska-zala. Kristovo je uskrsnuće, poru -čuje Pavao, za nas temelj naše na-de u otajstvo u kojem se ukorjenju-je naše vlastito uskrsnuće. Žalacsmrti je otupljen. Ne pobjeđuje smrtnego život. Isus nas oslobađa iz„zatvora“ smrti, u koji svako od nasmora ući. To je Pavlova velika spoz-naja nakon njegovog doživljajapred vratima Damaska, događajakoji je stubokom promijenio njegovosobni život. Događaj u kojem jeSavao postao Pavao, progoniteljkršćana najveći apostol naroda.„Žalac“ smrti je neuobičajen izrazkoji apostol koristi. Ovaj slikoviti iz-raz koristi Pavao da bi nam pojas-nio da je zapravo ono što je u smrtiopasno, što smrti daje razornu moćupravo grijeh koji je žalac smrti.Grijeh daje smrti razornu moć. Sto-

ga je pobjeda nad smrću za čovje-ka osiguranje njegove budućnosti,uklanjanje neprijatelja koji čovje-kovu vječnu budućnost priječi. Bogje onaj koji u Isusu Kristu podarujevjerniku nadvladavanje smrti.

Kome od nas još treba tumačitišto je to prolaznost, privremenost,kako kratko traje sve što je novo imoderno. Živimo u društvu u kojemsvatko od nas ima sve manje mo-gućnosti u miru dočekati starost.Kako u cijelom stresu, dnevnim bri-gama, nemirom ispunjenom životu,punom straha i neizvjesnosti postićismirenost, sigurnost, neprolaznost?Isusovo spasiteljsko djelo, njegovamuka i smrt, ali ponajprije Isusovouskrsnuće je luka spasa, sigurnazaš tita, neprolazna nada, pobjed-nički hvalospjev. Jednom zauvijekza sve ljude - i za mene. Tko toispovijeda i u toj vjeri živi, za nje-ga smrt nije kraj, za njega vrijediPavlova: „Gdje je, smrti, pobjedatvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?“

Vaš vlč. Ivica Komadina, delegat

Papina odluka o odreknuću od papinske službe mnoge je iznena-dila, a na poseban su to način doživjeli članovi Crkve.

Vrijeme promišljanja i molitve

„Gdje je, smrti, žalac tvoj?“

da nisam više u stanju obnašati Petro-vu službu onom snagom koju onazah tjeva. Podupire me i prosvjetljavasigurnost da je Crkva Kristova, a Onneće dopustiti da joj uzmanjka nje-govog vodstva i njegove skrbi. Svimazahvaljujem na ljubavi i za molitvu ko-jom ste me pratili. Hvala! Ovih samdana, koji za mene nisu bili laki, go-tovo fizički osjetio snagu molitve, štomi ju donosi ljubav Crkve, vaša molit-

va. Nastavite moliti za mene,za Crkvu, za budućega Pa-pu. Gospodin će nas voditi“,rekao je Benedikt XVI. koji jenakon kateheze pozdraviohodočasnike na hrvatskom:„Pozdravljam od srca svehrvatske hodočasnike, a oso-bito krizmanike iz Esslinge-na! Dragi prijatelji, neka vamova korizma bude milosnovrijeme jačanja vjere i nadeu uskrsnuće. Hvaljen Isus iMarija!“ Dirljivo je bilo i namisi poslije podne u bazilicisvetoga Petra, koju je Papa

vodio na Čistu srijedu — Pepelnicu, sobredom pepeljenja. Riječi zahvaleuputio mu je državni tajnik kardinalTarcisio Bertone: „Sveti Oče, s osje -ćajima jake dirnutosti i dubokoga po-štovanja ne samo Crkva, nego cijelisvijet, primio je vijest o Vašoj odlucida se odreknete službe biskupa Rima,nasljednika apostola Petra. Ne bismobili iskreni, Svetosti, kada Vam ne bis-mo rekli da je ove večeri u našem srcuveo tuge. Ovih godina, vaše Učitelj -stvo bilo je prozor otvoren na Crkvu isvijet, koji je filtrirao zrake istine i lju-bavi Božje kako bi dalo svjetlo i top -linu našem hodu, također i nadasve utrenucima u kojima se oblaci skup ljajuna nebu. Svi smo mi shvatili da bašduboka ljubav to ju Vaša Svetost imaza Boga i za Crkvu ona koja Vas jenavela na taj čin, otkrivajući čistoćuduha, onu čvrstu i zahtjevnu vjeru,onu snagu poniznosti i blagosti, za-jedno s velikom hrabrošću, koje suobi lježavale svaki korak Vašega ži-vota i Vaše službe, a koje mogu doćisamo od toga što se je s Bogom, štose je u svjetlu Božje riječi, samo iz

Trebao je to biti uobičajeni redovitikonzistrij za proglašenje nekihnovih blaženika. No, 11. veljače

2013. ušao je u povijest Crkve zbogodreknuća pape Benedikta XVI. odpapinske službe. Vjerojatno je samonajuži suradnički i prijateljski krugSvetoga Oca znao za ovu njegovuodluku o kojoj je razmišljao već duževrijeme. Mediji već danima nagađajuzašto je Papa — kako pogrešno kažu— „podnio ostavku“, zapravo,zašto se odrekao službe rimsko-ga biskupa i Petrovoga nasljed-nika, te se povlači s te najodgo-vornije službe. Stoga je najbo ljeprenijeti njegove riječi iz kratkeizjave koju je izgovorio kardi-nalima okupljenima na konzis-toriju na latinskom jeziku: „Pre-draga braćo, sazvao sam vasna ovaj Konzistorij ne samozbog triju kanonizacija, negotakođer kako bih vam priopćiojednu odluku od velike važnostiza život Crkve. Nakon što samopetovano ispitao svoju savjestpred Bogom, došao sam do sigurno-sti da moje snage, zbog poodmakledobi, više nisu prikladne za obnaša -nje Petrove službe na prikladan na čin.Vrlo sam svjestan da se ova služba,zbog njezine duhovne biti, moraobna šati ne samo djelima i riječima,nego ne manje i trpeći i moleći. Ipak,u današnjemu svijetu koji je podložanbrzim promjenama i pokretan pitanji-ma od velike važnosti za život vjere,da bi se uprav ljalo barkom svetogaPetra i naviještalo evanđelje, potreb-na je snaga kako tijela tako i duha,snaga koja se posljednjih mjeseci kodmene smanjila toliko da se mora priz-nati moja nesposobnost dobrogaupravljanja službom koja mi je pov-jerena. Zbog toga, vrlo svjestan teži-ne ovoga čina, u potpunoj slobodi, iz-javljujem da se odričem službe rim -skoga biskupa, nasljednika svetogaPetra, koja mi je povjerena preko kar-dinala 19. travnja 2005., tako da ćeod 28. veljače od 20 sati rimsko sje-dište, sjedište svetoga Petra biti upra-žnjeno i morat će se sazvati, po oni-ma kojima to pripada, konklave za iz-bor novoga vrhovnoga svećenika.

IZ CRKVE U SVIJETU

4 ŽIVA ZAJEDNICA 3/2013

Pozdravljam od srca sve hrvatske hodočasnike, a osobito krizmanike iz Esslin -gena! — rekao je papa Benedikt XVI. na općoj audijenciji 13. veljače.

Benedikt XVI.odrekao se papinske službe

Predraga braćo, zahvaljujem vamod svega srca za svu ljubav i rad ko-jim se sa mnom nosili teret moje služ-be, te molim za oproštenje za sve mo-je nedostatke. Sada pak povjerimoSvetu Crkvu brizi njezinoga Vrhovno-ga Pastira, našega Gospodina IsusaKrista, te zazovimo njegovu svetuMajku Mariju, da podupire svojommajčinskom dobrotom oce kardinaleu izboru novoga vrhovnoga svećeni-

ka. Što se mene tiče, i u budućnosti,htjet ću svim srcem služiti Svetoj CrkviBožjoj životom posvećenim molitvi.“

Crkva se stisnula oko svogapastira

Samo dva dana kasnije, na općojaudijenciji u srijedu 13. veljače cijelaje Crkva — preko vjernika i hodočas-nika koji su iz cijeloga svijeta došli uRim — pokazala koliko voli svoga do-sadašnjega Papu, koliko cijeni onošto je činio kao Petrov nasljednik od2005. i kako će zauvijek ostati u srci-ma sviju jer poštuju njegovu hrabruduhovnu odluku. Kada je na početkuaudijencije Benedikt XVI. kratko pro-govorio o svojoj odluci, vjernici su gaprekinuli pljeskom. „Draga braćo ises tre, kao što znate odlučio sam…(pljesak) — hvala vam na vašoj sim-patiji! — odlučio sam se odreći službekoju mi je Gospodin povjerio 19.travnja 2005. To sam učinio u potpu-noj slobodi za dobro Crkve, nakonšto sam dugo molio i ispitivao predBogom svoju savjest, jako svjestan te-žine toga čina, ali isto tako svjestan Nastavak na str. 24

Spomen na mučenike

Na Širokom Brijegu slavljena jemisa zadušnica o danu ubojstva širo-kobrijeških franjevaca. Nakon krat-kog nagovora i molitve gvardijana fraSretana Ćurčića procesija je, uz mo-litvu krunice, ušla u crkvu te zastala nagrobu 22 ubijena fratra. Svjetovnifranjevci pročitali su tada kratko raz-

IZ CRKVE U DOMOVINI

Domovinska solidarnost


Diljem domovine proslavljen jeblagdan bl. Alojzija Stepinca. Usvim biskupijama služene su mi-

se, a zagrebački nadbiskup kardinalJosip Bozanić predvodio je središnjemisno slavlje na blagdan bl. AlojzijaStepinca 10. veljače u zagrebačkojkatedrali. U propovijedi kardinalBoza nić je između ostaloga kazao:„O Crkvi i vjeri govori se rječnikom iz

zavr šena je Festa sv. Vlaha. Barjacigradskih župa u pratnji vjernika, trom-bunjera, gradske glazbe, festanjula ujutarnjim satima uputili su se premaGorici sv. Vlaha gdje je svečano eu -ha ristijsko slavlje predvodio beo g -radski nadbiskup i metropolit Stanis-lav Hočevar u koncelebraciji s dubro-vačkim biskupom Matom Uzinićem idrugim svećenicima.

Grad Kotor i Kotorska biskupijapo 1204. put proslavili sv. Tripunamučenika, koji je godine 809. u dobakotorskog biskupa Ivana postao zaš-titnikom grada.

Lturgijsko slavlje uz sudjelovanjemons. Angela Massafre, nadbiskupa imetropolite skadarskog, te biskupa mo-starsko-duvanjskog Ratka Perića i bi-skupa kotorskog Iliju Janjića, predvo-dio je nadbiskup barski, nekoć duk -ljanski i primas Srbije mons. Zef Gas-hi, koji je zamijenio biskupa Že ljez nogu Austriji Egidija Živkovića koji zbogbolesti nije mogao sudjelovati. Na po-četku liturgijskog slavlja u kotorskoj ka-tedrali sve je pozdravio biskup Janjić.

Snim

ka: IK

A

„O Crkvi i vjeri govori se rječnikom iz nekih nedavnih vremena za koja smodrža li da su prošlost“, kazao je u propovijedi na Stepinčevo u zagrebačkojkatedrali kardinal Josip Bozanić.

nekih nedavnih vremena zakoja smo držali da su proš -lost. Uporno se provodi 'kul-turalna revolucija'. U tom jeprocesu prvi korak unijetistrah, suzbiti oduševljenje ipokretačku snagu, da bi ne-stala mogućnost poleta, ob-nove i pro mjene, osim onekoja odgovara nečijim inte -resima.“ U župnoj crkvi uKra šiću na blagdan bl. Aloj-zija Stepinca misno slavljepredvodio je postulator kau-ze u procesu za proglaše njesvetim Alojzija Stepincamons. Juraj Bate lja. Misnoslavlje okupilo je velik brojhodočasnika, među kojima su bili i ho-dočasnici-pješaci iz Zagreba, Karlov-ca i Duge Rese.

Upoznati sa stanjem u BiH

Vrhbosanski nadbiskup kardinalVinko Puljić primio novoimenovanogapostolskog nuncija u BiH nadbisku-pa Luigija Pezzuta, koji je došao upratnji tajnika nuncijature mons. Jose-pha Arshada. Kardinal Puljić je, za-jedno s generalnim vikarom mons. Lu-kom Tunjićem i članovim a Prvostol-noga kaptola i ostalim bližim surad-nicima Nadbiskupskoga ordinarijatavrhbosanskog, dočekao nuncija Pez-zuta izražavajući radost zbog njego-va prvoga pohoda te mu predstaviosvoje najbliže suradnike. Informirao jenadbiskupa Pezzuta o situaciji s ko-jom se Crkva na ovim prostorima sus-reće. Banjolučki biskup dr. Franju Ko-marica, predsjednik Biskupske konfe-rencije Bosne i Hercegovine, pohodioje u Veleposlanstvu Sjedinjenih Ame-ričkih Država u BiH, 11. veljače 2013.

matranje i imena svih pobi-jenih hercegovačkih franje-vaca. Misno slavlje pred s -lavio je provincijal Her -cegovačke franjevačke pro -vin cije Uznesenja Marijinadr. fra Ivan Sesar u suslav ljus generalnim vizitatorom fraRozom Brkićem, vicepostu-latorom fra Miljenkom Stoji-ćem, domaćim gvardijanomfra Sretanom Ćurčićem,svim hercegovač kim gvar -dijanima i većim brojemsvećenika iz cijele Herce -govine.

Predsjednik RepublikeHrvatske dr. Ivo Josipović sa

svojim suradnicima primio je ba njo -luč kog biskupa Fra nju Komaricu,pred sjednika Biskupske konferencijeBiH, koji je došao u pratnji ravnate ljaCaritasa Banjolučke biskupije mons.dr. Miljenka Aničića. U otvorenomrazgovoru biskup Komarica upoznaoje predsjednika Josipovića s aktual-nom situacijom hrvatskog stanovništvau BiH, a osobito u entitetu R. Srpske.Održan je i sastanak Biskupske komi-sije za Hrvatski Caritas i vijećnikaUpravnoga vijeća Hrvatskog Caritasas predstavnicima Caritasa Biskupskekonferencije BiH i ravnateljima triju bi-skupijskih caritasa iz BiH posvećenkorizmenoj akciji Hrvatskog Caritasa„Tjedan solidarnosti i zajedništva sCrkvom i ljudima u BiH“, koja će bitiorganizirana od 25. veljače do 3.ožu jka u svim hrvatskim biskupijama.

Ubijen je svećenik Mile Ivančić,župnik župe Gospićko-senjske bisku-pije sv. Franje Asiškog Zavalje, kojase nalazi na teritoriju BiH. ŽupnikuIvančiću nanesene su teške ozljedeposebno na području glave. A.O.

američkog veleposlanika Patricka S.Moona. Veleposlanik Moon je kazaoda u Veleposlanstvu prate rad bisku-pa Komarice i dive se njegovu neu-mornom nastojanju u rješavanju broj-nih problema s kojima se susreće teistaknuo da mu u tome žele pomoći.

Tradicionalnim hodočašćem naGoricu sv. Vlaha prve nedjelje nakonsvetkovine zaštitnika Dubrovnika,

U zagrebačkoj katedrali, gdje se nalazi grob bl. Stepinca, sre dišnje misno slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić

Regionalne sjednice


drugih materinskih jezika u biskupiji Rottenburg-Stuttgart Ulrich Reif; nasjednici u Essenu referent za katolike drugih materinskih jezika MichaelMeurer; u Hildesheimu hrvat ski ge -neralni konzul iz Ham burga SlavkoNovokomet te u Mainzu referent zadušobrižništvo zajednica drugih ma-terinskih jezika u biskupiji LimburgHeribert Schmitt i generalni konzulGeneralnog kon zulata R. Bosne iHercegovine iz Frankfurta Nikica Džambo.

ma svetu misu na hrvatskom jeziku idijeliti sakramente. Tada su to uglav-nom bili hrvatski emigranti koji su pozavršetku Drugoga svjetskog rata ikasnije prebjegli u Njemačku da sezaštite od tadašnjih vlasti; od progo-na i zatvora, a tu su pronalazili radnomjesto uglavnom u rudnicima. Essen -ski biskup dr. Franz Hensbach i žup-nik Schmidt najzaslužniji su da jehrvatska misija u tome gradu 25.svibnja 1966. dobila svoju novosa-građenu kapelu, jednu od najljepših

Na regionalnim sjednicama uNjemačkoj na čelu s delega-tom za hrvatsku pastvu u toj

zemlji vlč. Ivicom Komadinom okupi-lo se više od 120 hrvatskih pastoral-nih te nekoliko hrvatskih socijalnihdjelatnika. Sjednice su održane u po-nedjeljak 28. siječnja za Bavarskuregiju u hotelu „Poinger Hof” u Poin-gu kod Münchena — vlasnika HrvataIve Sadrića, u utorak 29. siječnja uprostoriama Hrvatske katoličke misi-je (HKM) Ludwigshafen za regije Ba-

Budućnost zajednica drugih materinskih jezikaNJEMAČKA: REGIONALNE SJEDNICE S DELEGATOM

Predavanje je održao mr. o. Tobias Keßler s Instituta Crkva u svijetu i misija Filozofsko-teološke visoke škole Sankt Georgen u Frankfurtu.

Sa sjednice za Bavarsku regiju u Poingu kod Münchena

den-Württemberg I., Baden-Württem-berg II., u srijedu 30. siječnja u HKMEssen za regiju Sjeverna Rajna i Vest-falija, 31. siječnja u prostorijama Bogoslovije u Hildesheimu za Sje-vernu regiju te u ponedjeljak 4. velja -če u HKM Mainz za Rajnsko-majn skuregiju. Nakon prigodne meditacije imolitve na svim je sjednicama sve napočetku pozdravio delegat vlč. Ko-madina. Na sjednici u Poingu sudje-lovali su i ravnatelj dušobrižništva zaHrvate u inozemnstvu fra Josip Bebić,konzul hrvatskog Generalnog konzu-lata u Münchenu Ante Jović, referentza dušobrižništvo katolika stranih mi-sija u nadbiskupiji München-Freisingprelat Josef Obermaier i referent zastrane misije u biskupiji Augsburg ibivši ravnatelj dušobrižništva katoli-ka drugih materinskih jezika Nje -mačke biskupske konferencije mons.Wolfgang Miehle; na sjednici u Lud-wigshafenu ravnatelj o. Bebić, hrvat -ski generalni konzul iz Stuttgarta Ante Cicvarić i referent za katolike

Hrvatska kapela Majke Božje Kraljica Hrvatau Essenu

Svi su oni uputili prigodnu riječ teistaknuli važnost dajelovanja kakohrvatskih katoličkih misija i zajednicau Njemačkoj tako i djelovanja hrvat -skih pastoralnih i socijalnih djelatnikau toj zemlji. Prigodnu riječ uputili su ipredstavnici regija i voditelji misija izajednica na čijim su se područjimaodržavale sjednice. U HKM Essen na-kon sjednice u kapeli Majke BožjeKraljice Hrvata molio se šesti čas.Vodi telj misije vlč. Stjepan Penić je su-dionike upoznao s misijom, zajedni-com sestara Maloga Isusa u Essenu,s tom lijepom hrvatskom kapelom tesamostanom sestara. Pritom je istak-nuo kako je 1956. godine u Essen-Vo-gelheim došao je svećenik Zagrebač-ke nadiskupije vlč. Franjo Lodeta i uzpomoć njemačkog župnika župe sv.Tome Mora vlč. Alberta Schmidta po-čeo okupljati naše ljude, slaviti s nji-

kapela u Njemačkoj i u svijetu, pos-većenu Majci Božjoj Kraljici Hrvata ižupnu kuću, a hrvatske sestre DružbeSlužavke Malog Isusa novosagrađenisamostan. Kroz sve vrijeme postoja -nja misija je bila aktivna u pastoral-nom, socijalnom i kulturnom radu zaHrvate u Essenu. Misiju od 1977. dodanas vodi vlč. Stjepan Penić, sveće-nik Zagrebačke nadbiskupije, kojemuu pastoralnom radu pomažu pastoral-ne suradnice s. Fanita Jukić (od 1979.)i s.Alis Lovrić (od 1976.). Sestre iz sa-mostana, uz svoje djelovanje u domuza starije i nemoćne osobe u Essenu,također na svoj način pomažu u misi-ji. Središnje misijsko nedjeljno misnoslavlje slavi se u crkvi sv. Tome Morau Essenu. Misa se svakoga dana služiu misijskoj kapeli kojoj pribivaju čas-ne sestre i vjernici. U kapeli je Ivo Dul -čić načinio glasovitu fresku. Na freskije prikazao Majku Božju KraljicuHrvata koja gazi glavu zmiji, kakostoji u knjizi Otkrivenja, a oko njenese glave u dinamičnoj kozmičkoj vrtnji


zmijoliko obavila galaksija zvijezda.Oko nje anđeli prinose molitve grešnebraće u šarenim hrvatskim nošnjama.Nazočni su svi krajevi u kojima živeHrvati. Dulčić je oslikao u kapeli križ-ni put i prozore s likovima hrvatskihsvetaca i blaženika. Mozaik u nišisvetohraništa završio je i okrunio toostvarenje Dulčićeve vizije hrvatskevjere. U sredini mozaika je hostija ikalež s plemenitim zrakama.

Važnost migracijskog dušobrižništva

Predavanje o budućnosti zajedni-ca drugih materinskih jezika na prim-jeru hrvatskih misija održao je njema-čki skalabrinac mr. o. Tobias Keßler.Predavač je rođen 1966. godine u Ulmu. U Kongregaciju misionara-scala brina stupio je 1989. Školovaose u Rimu i Osnabrücku. Djelovao jei kao dušobrižnik za mlade katoličkemig rante u nadbiskupiji Köln. Od2009. je znanstveni suradnik na Insti-tutu Crkva u svijetu i misija Filozofsko-teološke visoke škole Sankt Georgenu Frankfurtu.

na pastoralni skup hrvatskih pas -toralnih djelatnika iz Zapadne Europeo situaciji i perspektivi hrvatskogdušobriž ništva u Njemačkoj, održa -nog 1999. u Vierzehnheiligenu. Stogaje o. Keßler svoje izlaganje usmje riona sadržaj migracijskog dušo brižniš -tva stavljajući u središte konk retne pot -rebe pojedinca koje valja ponovnoodrediti i definirati. Prema njegovommišljenju, promjene struktura se mo -raju podrediti konkretnom sadr žajudušo brižničkog rada. Rekao je kako utom kontekstu valja istaknuti osobitostdoseljavanja Hrvata u Nje mačku, ko-ja stavlja dušobrižnistvo pred odre-đene izazove. Naime, u pr voj fazidoseljavanja, koje je uslijedilo već nakon Prvoga svijetskog rata radilo sepog lavito o političkim progo njenimosobama, a u kasnijem vreme nu dolazili su takozvani„Gastarbei te ri“,manje-više iz ekonomskih razloga kaoradna snaga za obnovu Njemačkedržave nakon rata. Potom je sli je dioi val izbje glica tijekom rata u Hrvat -skoj i Bosni i Hercegovini. Za oče - kivati je da će uslijediti novi val use -ljavanja u Njemačku kada Hrvatska

Sa sjednice u Ludwigshafenu. Prigodnu riječ uputio je delegat vlč. Ivica Komadina.

Zapaženo predavanje na sjednicamaodržao je mr. o. Tobias Keßler iz Frank-furta

U predavanju se predavač pog -lavito osvrnuo na hrvatske katoličkemisije i zajednice u Njemačkoj. Pritomje istaknuo kako je pitanje o struktura-ma zajednica već u više navrata ob-rađeno, pozivajući se pritom posebno

Sa sjednice u Essenu

➧

postane članicom Europske unije.Stoga je rad hrvatskih misija u svojimpočecima bio usredotočen na dušo-brižnistvo i socijalnu skrb, poglavitomuških doseljenika, kasnije i na dušo -brižničku skrb izbjeglica, a potom napastoral obitelji. O. Tobias je u nas -tavku istaknuo kako pastoralna dje-latnost u hrvatskim misijama danas

Budućnost zajednica drugih materinskih jezika


Regionalne sjednice

NJEMAČKA: REGIONALNE SJEDNICE S DELEGATOM

vorenije i nedostupnije u odnosu nadruge. Naime, oni koji nisu u potpu-nosti upućeni teško mogu razumjetičinjenicu takozvane nacionalne zat-vorenosti, a koja je pred pozadinompovijesti hrvatskog naroda razumljivajer je identitet hrvatskog naroda dugogodina bio ugrožen te se je hrvatskinarod morao izboriti za svoje priz-

poticanju sunarodnjaka na povrataku domovinu.

Vraćanje migrantima dostojantva

Naime, tijekom vremena došlo jeipak do naginjanja prema asimilacijii pomanjkanju želje za povratkom, što

nanje. Valja također istaknuti kako jekroz potiskivanje od strane komuni-stičkog režima došlo do postupnogiseljavanja naroda te kako iz povi jestihrvatskog naroda proizlazi da vjera inacionalnost čine nerazdvojnu cjeli-nu. To objašnjava činjenica da suhrvatski dušobrižnici dugo vremenasvoju prvotnu zadaću vidjeli, a djelo-mice je još i danas vide, u očuvanjuvjerske i kulturne baštine, u sprječa-vanju asimilacijskih tendencija te u

nešto dati i primiti. To znači da mig -rantima treba vratiti njihovo prvotnodostojanstvo darovano kod krštenja,kako bi sebe otkrili kao osobe evan-gelizacije, a dušobrižnici bi im pritomtrebali pomoći spoznati taj posebniBožji zov. O. Keßler je istaknuo kakopoglavito mlađe generacije stoje predosobnim sukobom između očekivanjaod strane dušobrižnika i roditelja okonjegovanja nacionalnog i vjerskogidentiteta i pritska za društvenom inte -

ured u Frankfurtu daje potporu sveće-nicima i pastoralnim djelatnicima organizrajući seminare stručnog usav-ršavanja, te susrete mladih. Glasilo„Živa zajednica“, koje redovito do-nosi priloge i na njemačkom jeziku,također je već trideset i pet godinavažna poveznica hrvatskih misija izajednica.

O. Keßler je u nastavku dodaokako njemački katolici hrvatske za-jednice često doživljavaju kao zat-

Vlč. Penić je sudionike upoznao s misijom, hrvatskom kapelom te zajednicom i samostanom sestaraMaloga Isusa u Essenu

je o. Tobias Keßler opširnoobjasnio pod vidom pri-rodnog socijološkog prin-cipa. Također je istaknuo,ako se migracija promatras teološke perspektive, nje-zino će se značenje bitnopromijeniti: migracija utom kontekstu nije neštonegativno, što sustavno tre-ba suzbijati, već je migra-cijska priča individualna tenosi u sebi individualni Božji zov na aktivno iz-građivanje novog svijetasa sviješću da svatko ima

obuhvaća širokispektar religioz-nog života te ka-ko je povezanostvjernika s tradi-cijskim i katolič-kim običajima udomovini vrlo iz-ražena. Zajedni-ce nude određe-nu vrstu pobož-nosti, vjeronauk,hodočašća, obi -teljske seminare,duhovne obnove.O. Tobias je pri-tom kazao, istak-nuo kako Hrvat -ski dušobrižnički

Sudionici Rajnsko-majnske regije u Mainzu

➧


migracije. Na taj način će rad migra-cijskog dušobrižništava zasjati u no-vom svijetlu, zaključio je o. TobiasKeßler pozivajuci se pritom na Apos -tolsku pobudnicu „Verbum Domini“pape Benedikta XVI., u kojoj papa isti-če posebnu važnost migranata, pas -toralnih djelatnika, svećenika, redov-nika i laika na odgovornom putu nove evangelizacije. Nakon preda-vanja uslijedila je plodna diskusija.

Novo izdanje molitvenika ipjesmarice „Slavimo Boga“

Delegat vlč. Komadina je upoz-nao sudionike s aktivnostima Hrvat -skoga dušobrižničkog ureda u 2013.godini te ih je podsjetio na novo do-

punjeno izdanje hrvatskog molitvenikai pjesmarice „Slavimo Boga”, a kojese može nabaviti i preko Ureda uFrankfurtu. Također je govorio i o bu -du ćem susretu hrvatskih studenata izNjemačke, koji će se održati od 29.studenoga do 1. prosinca 2013. uFran kfurtu. Bilo je riječi i o pastoral-nom djelovanju u pojedinim regijama.Ravnatelj o. Bebić je govorio o stanjuhrvatskoga dušobrižništva u svijetu teje u ime hrvatskih (nad)biskupa zah-valio hrvatskim pastoralnim i socijal-nim djelatnicima na svemu što čine zasvoje sunarodnjake u Njemačkoj. Uje -d no je sve pozvao na spomen-slavlježrtava bleiburške tragedije i hrvatsko-ga križnog puta 11. svibnja 2013. uBleiburg. Tekst i snimke: Adolf Polegubić

gracijom u sredinu u kojoj žive. Taj su-kob iziskuje nova promišljanja o prim-jerenoj pastoralnoj djelatnosti, koja bise u idelanom slučaju trebala odvijatina individualnoj razini te biti usm-jerena na usklađivanje starih i novihvrijednosti. Takva pastoralna djelat-nost ne bi samo poticala povratak udomovinu, nego bi dovela do oču-vanja, odn. daljnjeg razvoja hrvat -skoga kulturnog blaga i to u jednomnovom kontekstu. Jednostrano insisti-ranje na isključivo hrvatskim vrijedno-stima ili pak na povratku, što se svi-jesno ili nesvjesno čini, kako bi semlade sačuvalo od gubitka vjere u se-kulariziranoj sredini, vodi mlade dosuprutnog, tj. negiranja tih vrijednosti,pa čak i vjere i Crkve. Stoga napetostoko gubitka vjere čiji se uzrok gledau migraciji te perspektiva za novuevangelizaciju koja nastaje upravozbog same migracije, jasno ukazujena potrebu posebnog načina dušo-brižnistva migranata. Svaka suradnjazajednica drugih materinjskih jezika imjesnih katolika trebala bi biti nošenazajedničkim navješćivanjem vjere usvijetu danas. Imajući to u vidu, po-trebno je također ponovno razmotritipitanje, ima li smisla ili je možda bes -mislena integracija zajednica drugihmaterinjskih jezika u velike teritorija-ne župe. Prvi korak bi trebao biti dapastoralna djelatnost u zajednicamadrugih materinjskih jezika dozrije ujedno posebno dušobrizništvo za mig -rante, koje će pojedincu pomoći, ne-ovisno o svim poteškoćama, u njego-voj migracijskoj priči spoznati Božjizov i koje će otkriti i vrednovati mig -rante kao privilegirane osobe noveevangelizacije upravo zbog njihove

Sudionici Sjeverne regijena sastanku u Hildesheimu

I ove će godine veliki broj vjerni kaiz hrvatskih katoličkih misija i za -jednica o svetkovini Uzašašća hodočasti u Gospino svetište Lurd.

Raspored u Lurdu je sljedeći:

9. svibnja — 17.30 sati sv. misa u Cote Grotte — nasuprot Gospine špilje;21 sat procesija sa svijećama u svetištu.

10. svibnja — 8 sati sv. misa u bazilici sv. Krunice; 10.30 sati put križa nabrdu kalvarije uz svetište; 13.30 do 15 sati ispovijed i sat klanjanja u crkviCote Carmel; 21 sat procesija sa svijećama u svetištu

11. svibnja — 7.30 sati — sv. misa pred Gospinom špiljom (Grotte)

najaVa!!!

Hodočašće hrvatskihkatoličkih misija i zajednica u lurd 2013.

zahvale i OprOštaji


Hrvatske sestre Družbe sv. VinkaPaulskog (milosrdnice), koje suviše desetljeća djelovale na

Sveučilišnoj klinici u Tübingenu, sve -čano su se oprostile u nedjelju 10. ve ljače u Tübingenu nakon čega sevraćaju u domovinu. U domovinu sevraćaju ses tre zagrebačke ProvincijeBezgrješnog Začeća Blažene DjeviceMarije s. Konsolata Zbodulja i s. Do -mi nka Sente te sestre splitske Provin-cije Navještenja Gospodinova s. Ma-rinka Odr ljin i s. Mirjam Škopljanac-Mačina, dok s. Mirjam Laco, riječkeProvincije Majke Dobrog Savjeta,osta je i dalje djelovati kao pastoralnasusradnica u hrvatskim katoličkim za-jednicama Reutlingen, Metzingen i Tübingen. Svečano misno slavlje utom je povodu u crkvi Sv. Ivana evan -đelista u Tübingenu predvodio kano-nik dr. Uwe Scharfenecker u zajedniš -tvu s deka nom dr. Tomislavom Bego-vićem, domaćim njemačkim župnikomvlč. Aloi som Kristom, voditeljem hrvat -skih katoličkih zajednica (HKZ) Reut-lingen, Metzingen i Tübingen vlč. An-tom Kutlešom, dugogodišnjim biv šimbolničkim dušobrižnikom vlč. Alber -tom Roosom i voditeljem Hrvat ske katoličke zajednice Waiblingen fraIvanom Škop ljancem-Mačinom.

TÜBINGEN Oproštaj hrvatskih redovnica milosrdnica

s posebnim osvrtom na djelovanje se-stara milo srdnica u Hrvatskoj i Bosni iHercegovini.

Misno slavlje uveličao je zborHKZ Tübingen pod vodstvom s. Mir-jam Laco i orguljskom pratnjom Vlat-ke Vukašinac.

Nakon misnog slavlja u župnojdvorani priređen je prigodni programoproštaja od sestara. Uz dekana dr.Scharfeneckera od sestara su se uzprigodnu riječ oprostili i vlč. Roos,zamjenica vrhovne glavarice Družbesestara milosrdnica sv. Vinka Paul skogs. Miroslave Bradica s. Marija KoronaCigić, delegat za hrvatsku pastvu uNjemačkoj vlč. Ivica Komadina te lije-

čnik koji radi na Sveučilišnoj klinici uTübingenu dr. Ivan Boras. Na kraju jesvima riječi zahvale uputila prijestol-nica zajednice sestara u Tübingenus. Marinka Odrljin. Sestrama su uz riječi zahvale za sve dobro koje su uči -nile u tom gradu predani i prigodnidarovi.

Zahvalni pogled unatragS. Marija Korona Cigić je u pri-

godnoj riječi istaknula: „S izuzetnomradošću i poštovanjem, u ime Družbesestara milosrdnica, kojoj pripadajunaše sestre u Tübingenu, u ime naševrhovne poglavarice majke MiroslaveBradica, i u svoje osobno ime, srda č -

Hrvatske sestre Družbe sv. Vinka Paulskog (milosrdnice), koje su više desetljećadjelovale na Sveučilišnoj klinici u Tübingenu, svečano su se oprostile u Tübingenui vraćaju u domovinu.

Misno slavlje predvodio je kanonik dr. Uwe Scharfenecker u zajedništvu s dekanom dr. Begovićem, vlč. Kristom, vlč. Kutlešom, vlč. Roosom i o. Škopljancem-Mačinom

U dvorani župe Sv. Ivana evanđelista prigodnu riječ uputila je i zamjenica vrhovne glavarice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog s. Miroslave Bradica s. Marija Korona Cigić

Važnost djelovanja sestara u Tübingenu

Sve je na početku pozdravio nanjemačkom dekan Begović, a potom ina hrvatskom vlč. Kutleša, koji je istak-nuo važnost djelovanja sestara mi-losrdnica u Tübingenu u pastoralu i bol-nici. Propovijedao je na njemačkomvlč. Krist posebno istaknuvši danas važ -nost duhovnim zvanja te je istaknuo ka-ko su hrvatske sestre djelujući u bol nicidjelatno živjele svoju vjeru. U propovi-jedi na hrvatskom jeziku dr. Begović jeuputio zahvalu sestrama za sve dobrošto su učinile u službi prema bliž njima.Kanonik dr. Scharfenecker je sestramaizrekao zahvalu u ime biskupa bis -kupije Rottenburg-Stuttgart dr. Gebhar-da Fürsta i u ime Bis kupije, a u dvo ranižupe sv. Ivana evan đelista pod sjetio jena povijest Družbe sv. Vinka Paulskog


no pozdravljam sve sudionike ovoglije pog susreta. Okupili smo se jer smoželjeli najprije iskreno zahvaliti Go-spodinu za dar naših sestara koje sa-da završavaju svoje djelovanje na kli-nici u Tübingenu. Želimo zahvaliti i svi-ma onima koji su ih pratili i pomagalikroz proteklih 45 godina, kao i samimsestrama za njihovu nesebičnost u slu-žbi Milosrdne Ljubavi i iskrenu gosto -ljubivost prema svima koji su dolaziliu ovaj lijepi sveučilišni grad. Kratko će-mo se vratiti na početak. Sestre djelu-

današnjem slavlju i za sve što je ovaBis kupija uči nila za sestre. Izraze na-šeg iskrenog poštovanja i zahvalnostiprenesite, molim Vas, i ocu Bis kupu.Že ljela bih na poseban način zahva litidr. vlč. Tomi slavu Begoviću, koji je uvi-jek rado bio na usluzi sestrama ovdje,ali i našoj redovničkoj zajednici uop -će. Od srca hvala vlč. Albertu Roosu,dugogodiš njem bolničkom dušobrižni-ku, kao i župniku župe sv. Ivana vlč.Aloisu Kris tu. Kako je zajednica iz Tüb-ingena bila uvijek veza na uz Hrvatskukatoličku misiju njeni su vodi telji radopru žali duhovne usluge ses trama. Odsrca zahvaljujem vlč. Mirku Makausu,vlč. Ivici Komadini, vlč. Marijanu Bevandi i aktualnom vo dite lju vlč. AntiKutleši. Činili su to i vlč. Marko Šutaloi vlč. Ivica Zrno za vrije me svog studi-ja ovdje pa im također iskreno zahva -ljujem. Nabrojila sam nekoliko imena,a ima ih još puno. Od srca zahvalju-jem svima, živima i pre mi nulima, kojisu kroz proteklih 45 godina surađivalisa sestrama i bili im duhovna potpora,pomoćnici ili dob rotvori. Naravno, po-sebno hvala ses trama koje su veliki diosvog život provele u ovom lijepom gra-du živeći svoje milosrdničko poslanje unesebičnoj službi bolesnima. Pomaga-le su gdje god su stigle, i ovdje i u do-movini. Gos podinu je jedinom pozna-to s kakvim su se sve bolestima susrelei kolike su ljudske sudbine saslušale.Lis tajući u tajništvu dokumente o ovojzajednici naišla sam na dva pismaupućena vrhovnoj poglavarici: prvo odjednog pacijenta, drugo od ravnateljakiruške klinike. Sad r žaj sličan: Život irad ses tara je za svaku pohvalu i isk re -no mole da ih ne uzme iz Tübingena.Bile su i izuzetno gostoljubljive. Mnogeses tre, a i drugi gosti su se rado svra -ćali i zadržavali kod njih: zbog zdrav -stvenih potreba, učenja njemačkog jezika, odmora kod proputovanja. Iosobno sam to iskusila više puta, kaogost i pacijent. Hvala vam drage sestre!“ Tekst i snimke: Adolf Polegubić

Tijekom zahvalnog misnog slavlja u crkvi Sv. Ivana evanđelista u Tübingenu

ju ovdje od 1. rujna 1967. godine. Do -š le su na poziva dr. Alberta Huggera,tadašnjeg ravnate lja cijelog Kliničkogcentra u Tübingenu i prelata Baum-gärtnera, ravnatelja Caritasa biskupijeRottenburg-Stuttgart, koji su tražili struč -no osposobljene redovnice za rad uzdravstvenim ustanovama ove Bis ku -pije. Od nekoliko ponuđenih mjestaDružba izabire Tübingen. Nakon prih-vaćanja ponuđenog nacrta ugovora idozvole mjesnih ordinarija iz Rotten-burga i Zagreba, vrhovna upravaDruž be donosi odluku o osnivanju za-jednice. Odlaze tri sestre i tri kandida-tice predvođene tadašnjom predstojni-com s. Leopldinom Gärtner. Preuzima-

život. Danas kad se sestre opraštaju odTübingena u kojem su provele velikidio svog života, željela bih u ime na-še redovničke zajednice iskreno zah-valiti svima koji su ih prati li i pomaga-li na različite načine. Ovo je od samogpočetka bila dobro ogranizirana re -dov nička zajednica. Za to od srca zah-valjujem Biskupiji Rottenburg Stuttgart iupravi Kiruške klinike Sveučilišta u Tüb-ingenu, koji su sestre prihvatili kao re-dovnice i osigurali im sve potrebno zasamostanski život: zasebni stan, kape-licu, duhovne usluge. S nama je danasdr. Scharfnecker, zas tupnik mjesnogordinarija mons. Fürsta. Iskrena hvaladr. Scharfneckeru za sudjelova nje u

ju rad na ženskom odjelu kiruške klini-ke. Kandidatice najprije rade kao po-moćno bolničko osoblje, uče jezik iposlije pohađaju bolničku školu. Naj-više je djelatnica bilo zaposleno 1969.godine: 10 sestara i 11 kandidatica.Prvih godina sestre također dobrovolj-no pomažu Hrvatskoj katoličkoj misiji,a od 1988. godine zapošljavaju se unjoj kao pastoralne suradnice. Zajed-nica je od samog početka imala svojodijeljeni stan s kapelicom što im jeomogućivalo organiziran redovnički

Zajednička fotografija za uspomenu


GODINA VJERE

Kako bi ukazao na važnost i pot -rebu vjere, u apostolskom pismuPorta fidei sveti otac Benedikt

XVI. je rekao da su vrata vjere trajnootvorena. Ovakva izjava djeluje po-malo proturječno, pogotovo ako po-vučemo paralelu između govora ovratima vjere i vratima koja gradimona kućama i stanovima. Jer vrata nakućama ne postoje kako bi bila stalnootvorena, nego kako bi bila sigurnazaštita ukućanima da ne može ućiunu tra tko god hoće i kad hoće, a sdruge strane da njima omoguće daiziđu vani kad zažele ili trebaju. Akobi vrata bila stalno otvorena,onda bi bila upitna njihovasvrhovitost, korist i smisao. Po-lazeći stoga od ovog spome-nutog proturječja, valja namprotumačiti što je njime htio izraziti Sveti Otac.

Bog otvara vrata

Kad se kaže da su vratavjere uvijek otvorena, onda toznači da je Bog otvorio vratasvoga doma i srca neopozivopozivajući čovjeka da uđe iprimi baštinu kao pravo nje-govo dijete. Vjera je stoga ipoziv na istinsko zajedništvo svakogčovjeka s Ocem, koji čeka svu svojudjecu, nekoć odbjeglu iz zajedništvaporadi grijeha, da uđu pod okrilje nje-gova doma. Tako nam ovaj izraz objavljuje da je Gospodin pravi gos -podar vrata života, te ujedno njihovbudni čuvar, koji želi obdariti životomvječnim svoja ljubljena stvorenja. Za-to kad se kaže da su vrta vjere uvijekotvorena, onda znači da postoji traj-ni Božji poziv i želja da kroz njih pro-đemo u spasenje, to jest želja da sesvi ljudi spase. Iz tog je jasno da spa-senje prvotno ovisi o njegovoj ljubavii volji, a s druge pak strane ne značida spasenje ovisi samo o Bogu, negoje neophodno da čovjek prihvati nje-gov poziv i ruku spasiteljicu. Pa i on-da kad spasenje ne ovisi samo o Bogu, o njemu ovisi hoće li svoja vra-ta otvoriti svakome čovjeku u vidu po-

Mnogi kršćani se zadovolje samo formalno prijećiprag, a čim su ga prešli, ostanu negdje u zapećku, izavrata, umjesto da hode na pripremljenu gozbu života.

Piše: dr. Ivan Bodrožić

uvje renja i navodnih zasluga, te pre-krajaju granice Božjeg milosrđa pre-ma svome nahođenju i mjeri, ne uvi-đajući primat Božjeg djelovanja.Mnogi ljudi, kri tični i opori prema vje-ri, radije idu glavom kroz zid, negoda prihvate da im je Bog otvorio vra-ta i pozvao ih da uđu. A ima i onihkoji uočavaju Božja vrata, ali nemajuni volje ni snage usmjeriti se premanjima. Pojedini ljudi doista ne dopuš-taju da im Bog zahvati srce, da im otvori uši i oči kako bi ga čuli i vidje-li, te prošli kroz vrata vjere, jer suzahvaćeni površnim inte resima zeml-

je, jer im se teško odlijepiti iopredijeliti za nebeski životmilosti. No ta ista vrata su uvi-jek i zatvorena onima koji suslijepi vidjeti Božju prisutnostu svijetu, čuti njegov glas, ra -zumjeti njegovu istinu i prih-vatiti svetu volju.

Pa i onda kad znamo dasu širom otvorena, njima seipak ne prolazi automatski,sami od sebe, nego je pot -rebno učiniti duhovni naporda bi se prešlo preko njihovapraga. Taj napor je čin dobrevolje, čin ljudskog srca koje,prihvaćajući vjeru, daje se ob-

likovati milošću, te su otvorena samoonima koji su dopustili da im se srcarazmekšaju za prihvaćanje Božje objave. Taj neophodni ljudski naporomekšanja srca zovemo obraćenjem,a onaj prosvjetljenja uma nazivamoposluhom riječi Božjoj. Obraćenje ta-ko kulminira krštenjem koje je prela-zak preko praga i ulazak kroz vratavjere u Božju kuću. Ono tako pred-stavlja početak novoga puta i životakoji tek treba uslijediti. Na žalost,mnogi kršćani se zadovolje samo for-malno prijeći prag, a čim su ga preš-li, ostanu neg dje u zapećku, iza vra-ta, umjesto da hode na pripremljenugozbu života. Umjesto da napredujuna putu vjere i duhovnog života, oniostaju nezreli. Pa i kad su „primili svesakramente“, pred Bogom se nisu obratili, te su daleko od stvarnog vječ -nog cilja i domovine. n

ziva, ostavljajući slobodu da se izjas-ni pred pozivom.

U prvoj kršćanskoj zajednici radi-kalne struje iz židovstva su se protivi-le pozivu pogana na spasenje. Drže-ći spasenje isključivo povlasticom židovskoga naroda kao da su htjelizabraniti Gospodinu da otvara svojavrata i za pripadnike drugih naroda.Apostoli su, međutim, shvatili, zahva -ljujući Kristu Gospodinu, da Bog imaneotuđivo pravo pozvati na spasenjepo vjeri svakoga čovjeka, te nijedančovjek nema pravo bilo kome uskrati-ti da se odazove ovom pozivu. Tako

Vjera i obraćenje

Ako se živi Bog zauzeo za sve ljude, onda nijedan čovjek nemapravo ograničavati njegovo djelo-vanje. Ako je On očitovao snaguspasenja i u poganima, da po Sinuspasi cijeli svijet, nitko nije imaopravo ispriječiti se njegovoj univer-zalnoj spasiteljskoj vo lji i snazi.

je apostolska zajednica posvjedočilada nitko nema pravo vlastitom zaviš-ću uvjetovati Božje odluke ni njegovomilosrđe prema čovjeku. Ako se živiBog zauzeo za sve ljude, onda nije-dan čovjek nema pravo ograničavatinjegovo djelovanje. Ako je On očito-vao snagu spasenja i u poganima, dapo Sinu spasi cijeli svijet, nitko nijeimao pravo ispriječiti se njegovoj uni-verzalnoj spasiteljskoj volji i snazi.

Čovjek ulazi

Nakon što je Bog otvorio vrata,čovjeku je ostalo napraviti napor koji Bog od njega očekuje i ući. No,na žalost, kako nekada tako i danas,premda su vrata vjere uvijek otvore-na, čovjek nije uvijek otvoren za vje-ru. Ljudi češće grade svoj odnos s Bogom polazeći od svojih stavova,

Doch das Vergängliche undSchnelllebige ist heute jedoch in allen Bereichen unseres Daseins prä-sent. Nichts hat mehr seine Zeit. Un-sere moderne Gesellschaft leidet ver-stärkt am Konsumfieber und unter derSucht, ständing das Neueste und Beste besitzen zu wollen. Meistensverbirgt sich dahinter aber eine tiefeSehnsucht gerade nach Beständigkeitund Unvergänglichkeit.

„Tod, wo ist dein Sieg? Tod, wo istdein Stachel? Der Stachel des To-des aber ist die Sünde ...“

(1 Kor 15, 55-56a). Diese bedeuten-de Stelle aus dem ersten Brief desApostels Paulus an die Gemeinde inKorinth finden wir im Kapitel 15 desselbigen. In der neuesten Bibelüber-setzung in kroatischer Sprache trägtdieses Kapitel die Überschrift „Aufer-stehnung der Toten“ und der darinenthaltene 55. Vers wird als der „Sie-geshymnus“ betitelt. Der erste Korin-therbrief von Paulus ist die ältesteSchrift, die zweifellos den Glaubender ersten Christen an die Auferste-hung Christi bezeugt. Während je-doch einige Griechen in Korinth dieAuferstehung Jesu Christi abstritten,hebt Apostel Paulus hier den eigent-lichen Kern seiner Überzeugung deut-lich hervor: Christus ist gestorben,wurde begraben und ist vom Todeauferstanden, wie es in den Schriftenprophezeit war. Die AuferstehungChristi, so Apostel Paulus, ist dieGrundlage unseres christlichen Glau-bens und der Hoffnung. Wir sind ein-gebunden in das Geheimnis der Ge-heimnisse, was uns selbst zu Teilha-bern an der Auferstehung macht. Je-sus befreit uns vom Gefängnis des Todes. Der Stachel des Todes ist ab-gestumpft. Das Leben besiegt endgül-tig den Tod. Diese Gewissheit wurdePaulus offenbart als ihn, den radika-len Christenverfolger Saulus, vor denToren Damaskus ein Licht umstrahlte,das ihn zu Boden gehen und sogleicherblinden ließ. Diese seine Begeg-nung mit Jesus Christus verändertesein Leben von Grund auf. Aus demChristenverfolger Saulus wurde fortander Apostel Paulus.

Der „Stachel“ des Todes mag einungewöhnlicher Ausdruck sein, denPaulus in seinem ersten Brief an dieKorinther verwendet, zumal wir denStachel auch bei einigen Tierartenvorfinden. Der Stachel kann gefähr-lich, aber auch ein Schutz im Kampfums Überleben sein. Je gewandterder Stachel in der Tierwelt bei dro-hender Gefahr eingesetzt wird, umsogrößer ist die Chance den Überle-benskampf zu gewinnen. Paulus willdarstellen, dass das, was am Tod be-drohlich ist, was ihm eigentlich Ge-fährlichkeit verleiht, die Sünde ist. Die

Sünde ist der gefährliche „Stachel”des Todes. Der Tod wird aber nichtals unvermeidlicher Ausklang des Le-bens einfach hingenommen, sondernals „Feind“ begriffen, der eine Zu-kunft verstellt, die ohne das Bewusst-sein von Sünde möglich wäre. DerTod behält nicht die Oberhand, dennden Christen ist der Sieg durch Gottin der Heilstat seines Sohnes JesusChristi gegeben, der stellvertretend

BOTSchAfT DES DElEGATEN


BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE • NR.145

„Tod, wo ist dein Stachel?...“

Foto

: im

age

für die Gläubigen und ihre Sündenam Kreuz gestorben ist. Durch dieAuferweckung Seines Sohnes ist derTod als Folge von Sünde endgültigüberwunden und somit werden auchdie Christen den Tod überwinden undauferweckt werden. So wie der ErsteMensch Adam durch seine Sünde dieTür des Todes öffnete, öffnet derNeue Adam Jesus Christus mit seinemsiegreichen Kampf gegen die Sündeund den Tod die Tür zum ewigen Le-ben.

Vor diesem Hintergrund ist auchdiese Botschaft des Apostels Pauluseindeutig: „Das Vergängliche musssich mit Unvergänglichkeit bekleidenund das Sterbliche mit Unsterblich-keit” (1 Kor 15, 53 ).

Können wir in der täglichen Het-ze und der vereinnahmenden Flutder neuesten Angebote und derSchnelllebigkeit überhaupt noch Zeitund Ruhe, Sicherheit und Unver-gänglichkeit finden? Die Antwortdarauf liegt allein in der rettendenTat Jesu Christi, in seinem Leiden, inseinem Tod und in seiner Auferste-hung. Nur darin finden wir den ret-tenden Anker, den sicheren Schutzund die unvergängliche Hoffnung.Mit dieser Zuversicht können wirdem Vergänglichen und dem Tod ge-trost mit den Worten des ApostelsPaulus: „Tod, wo ist dein Sieg? Tod,wo ist dein Stachel?“ entgegnen.

IhrPfr. Ivica Komadina, Delegat


AKTUEllES

Die Nachricht vom Rücktritt unseresHeiligen Vaters bewegt mich zu-tiefst. Papst Benedikt gibt aller

Welt ein leuchtendes Beispiel wirklichenVerantwortungsbewusstseins und leben-diger Liebe zur Kirche. Christus hat ihmdurch die Kardinäle das Petrusamt an-vertraut. In der Stunde, in der seine Kräf-te zu gering werden, um der Kirche denerforderlichen Dienst zu erweisen, legter dieses Amt zurück in Gottes Ent-scheiden. Es ist eine große menschlicheund religiöse Geste. Wir deutschen Bi-schöfe danken dem Heiligen Vater fürseinen Dienst auf dem Stuhl Petri undsind erfüllt von großem Respekt und vonBewunderung für seine Entscheidung.

Wer Papst Benedikt in denzurücklie genden Jahren persönlich erleben durfte und seine Botschaft auf-merksam aufnahm, der spürte deutlich,worin er seinen wichtigsten Dienst siehtund worum es ihm zuerst und im Inner-sten geht: um Gott und damit um denMenschen. Kurz und prägnant kommtdies im Leitwort zum Ausdruck, dass erfür seine Apostolische Reise nachDeutschland im September 2011 wähl-te: „Wo Gott ist, da ist Zukunft!“

Papst Benedikt ist ein großer Lehrerunserer Kirche. Dabei hat Joseph Rat-zinger ein bleibendes Anliegen, dassich gleichsam wie ein roter Fadendurch sein Leben und Wirken zieht. Erwill Glaube und Vernunft miteinander

ERKLÄRUNG DES VORSITZENDEN DER DEUTSCHEN BISCHOFSKONFERENZ, ERZBISCHOF DR. ROBERT ZOLLITSCH,ZUR ANKÜNDIGUNG DES RÜCKTRITTS VON PAPST BENEDIKT XVI.

„Geduldig und demütig werden, aber auch frei und mutig“Die Religionen haben den Papst

gehört, die Politik hat ihn um seineMeinung gebeten. Nicht zuletzt seinedrei Enzykliken sind der deutlichsteGarant dafür, worum es dem Papstging: Eine gerechte, solidarische undfriedliche Welt, die sich ihrer Verant-wortung vor Gott und den Menschenstellt. Gerade in seiner Enzyklika „Ca-ritas in veritate“ hat uns der Heilige Va-ter eine Magna Charta einer gelin-genden Globalisierung hinterlassen,die sich um sozialen Ausgleich und dieBewahrung der Schöpfung mit allerKraft bemüht.

Die Kirche in Deutschland und dieDeutsche Bischofskonferenz sind PapstBenedikt zutiefst dankbar für sein Wir-ken und sein unermüdliches Engage-ment. Der deutsche Papst wird nun dasRuder der Kirche weitergeben. Er wirduns fehlen. Aber es wird viel von ihmbleiben, denn Theologie und Kirche hater nachhaltig geprägt, als Brückenbau-er, als Hirte seiner Herde, als Wissen-schaftler und Lehrer. Wir wissen, dasser seine Lebenskraft weiterhin in denDienst der Menschen stellen wird. Wirwünschen ihm dazu die nötigen Kräfteund empfehlen ihn dem Segen Gottes,in dem er geborgen ist. Die DeutscheBischofskonferenz wird im Gebet in besonderer Weise den Heiligen Vaterbegleiten.

www.dbk.de

versöhnen. Ja, Papst Benedikt ist in vie-lerlei Hinsicht ein Pontifex: Er wollteBrücken bauen zwischen Glaube undVernunft, Brücken hin zu Gott, Brückenzwischen Konfessionen und Religio-nen, um so dem Frieden der Welt denWeg zu bereiten und dem Reich Got-tes Wachstum zu schenken.

Papst Benedikt ist ein überzeugterund überzeugender Hirte seiner Kirche.Um was er bei seinem Gebet an derMariensäule in München im Jahr 2006die Gottesmutter für alle Gläubigenbat, das zeichnete ihn aus: „Hilf uns,geduldig und demütig zu werden, aberauch frei und mutig“.

Das Bild des Hirten hat ihn alsPapst geprägt. Unvergessen sind seinedrei Besuche bei uns in Deutschland:anlässlich des XX. Weltjugendtages2005 in Köln und ein Jahr später in sei-ner bayerischen Heimat. Im September2011 kam er zu einem offiziellen Be-such: Berlin, Erfurt, das Eichsfeld undFreiburg bleiben unvergessliche Mo-mente einer Pilgerreise, die die Kirchein Deutschland tief berührt hat. Wir se-hen dankbar Bilder vor uns, wie erMenschen segnet, Kinder umarmt, sichseinen Gesprächspartnern zuwendetund in der großen Gemeinschaft desGlaubens Liturgie feiert. Der Hirte sei-ner Herde ist demütig im Auftritt, au-thentisch im Zeugnis und überzeugendin den Worten, die er wählt.

REGENSBURG

Papst Benedikt XVI. hat am 6. De-zember 2012 den Münchner Diö-zesanpriester und Professor für

Dogmatik und Dogmengeschichte ander Theologischen Fakultät Trier Dr. Rudolf Voderholzer zum neuen Bischofvon Regensburg ernannt. Der ernannteBischof wurde 1959 in München ge-boren. 1987 wurde er in Freising vonErzbischof Friedrich Kardinal Wetterzum Priester geweiht und wirkte fünfJahre als Kaplan in Haar, Traunreutund Zorneding. An der Ludwig-Maxi-milians-Universität promovierte er imFach Dogmatik bei Professor Dr. Ger-hard Ludwig Müller, an dessen Lehr-stuhl er acht Jahre als Assistent wirkte.2004 wurde er habilitiert. Nach einemJahr als Dozent in Fribourg (Schweiz)

Dr. Rudolf Voderholzer ist der 78. Bischof von Regensburglehrte Dr. Rudolf Voder-holzer von 2005 bis2013 als ordentlicher Pro-fessor für Dogmatik undDogmengeschichte ander Theologischen Fakul-tät Trier. Gleichzeitig warer Pfarrseelsorger inSankt Nikolaus in Kaselbei Trier. Vielen in Re-gensburg war er bereitsbekannt, nachdem ihn2008 der damalige Bischof GerhardLudwig Müller zum Gründungsdirektorfür das „Institut Papst Benedikt XVI.“ inRegensburg ernannt hatte. Nicht weni-ge erlebten dort Rudolf Voderholzer alsfreundlichen Gastgeber, der Besucher-gruppen aus Verbänden und Pfarrge-

meinden durch das Institutund durch das Papsthausin Pentling führte und ihnendie beeindruckende Theo-logie des Heiligen Vaterserschloss. Die Bischofswei-he fand am 26. Januar2013 statt. Die Feier, zuder viele Priester, Diakone,Ordensleute und Laien, diekirchlichen Gremien undVerbände der ganzen Diö-

zese gekommen waren, war ein Zeug-nis des gemeinsamen Glaubens anChristus den Ewigen Hohenpriester, ei-ne Bekundung der Einheit des Bistumsund ein Zeichen der Treue und Verbun-denheit zum neuen Oberhirten. Text und Foto: www.bistum-regensburg.de


hRVATSKA USKRSNA lIRIKA

Molitva za VuzemDanas si, Jezuš, iz kmice stal,kmice pred Tobom bežiju,grehi su mrtvi, vu sakoj dušizvoni tak lepo zvoniju.

Precvele su šibe. Bol je radostza denešnji den postala.Zemlja je sretna. Se Te slavi:sunce i starci i dečica mala.

Moje se boli velču po zemlji.O da bi se denes ja s Tobom stal!Vubi vu meni grehe i boli,da bi i ja za Vuzem svoj znal!

Ivo Sokač

Uskrsnu kako rečeA toga jutra, u osvitu mladom,dok ih je strahom mučila tjeskoba,išle su žene zabrinute, kradomda vide Njega u tišini groba.

I gle, pred njima kamen je odvaljen:iz njega mir svečani tiho teče.Anđeo malo od groba udaljen:Uskrsnu Isus kako jednom reče.

I one pune radosti, ganuća,utjehe, koja strah sa usta skida,vjesnice bjehu slavnog uskrsnuća

i vraćenog ugašenog vida.I sve su bile dirnute ljepotom,koja je jutros sjala nad Golgotom.

Ante Jakšić

Željezni zastorSanjao sam, da je Uskrs.Za istim stolom sjedimomoja majka, vremešna ženica,sva ko u pamuku tišine,moj otac, pognut pod teretom godina,ja, i meni sučeliceGospodin Nadbiskup Alojzije Stepinac,Metropolit Hrvatske.On nas blagoslovi.Potom reče:„Mi nemamo neprijatelja,i njihovi mrtvi zajedno su s nama.“Oko nas puno uskrsnoga zraka.On položi na stol svoje dobre ruke.Vani pada snijeg.Zatim gledamo bijeli stolnjak.Ja jedem kruh i plačem.

Viktor Vida

GlorijaZaslavila zvonas kampanela stari,da nam usksrnućeIsusovo javi.

A svaki se čoviku ovi umija,da dušu očisti od pogrdni grija.

I svačije sad liceo radosti sija,dok se ori pisma:Glorija! Glorija!

Dražen Panjkota

UskrsUskrsno je jutro sneno.Oči preko svega stavljaju veo,proziran, radostan i sanjiv.I sve što gledam nekako je mekano,blistavo, tiho i svečano.Veo je pao na očiuskrsne svečane noći.Veo kakav je nosio Mojsijekad sišao je sa svete goregdje je s Gospodinom vodioprijateljske razgovore.

Ivan Golub

StigCvit, cvit, eh, cvit; i vrtJe moj; jah, krah u graniSuhoj što dah mi hraniStrahom — prašina je smrt,

Ko put po kojem koracaIsus u kužni Jeruzalem…Mirise svit mu žanje.I ja latice bacam.

I kopni uza znojni brigKrvavi bili vik,Da nujna me uzcvita lik:Isukrst — vični stig!

Vjekoslav Boban

Pjesme iz antologije „Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas“,(priredio Božidar Petrač), Zagreb, 2001.

Traženje izvoraGospodine,uvijek sam mislio, da su nebesa plavet očiju Tvojih,i kad zvona razliju selom molitvu,Gospodine,zastori mojega putaispijaju plavet, a maglica razbijegog sumraka pliva pučinom vremena.

Ova zemlja ukotvljena u pogledi zadnji miomiris izli se ulicama…Gospodine, katedrala počiva u šutnji ...Htio bih molitiuz zvuke seoskog zvona,i misliti o zemlji,htio bih sve reći šutnjom Uskrsnog Otajstva,plutati seoskim zvonomuz tople mamine riječi „Zdravo Marijo“...

Vinko Grubišić

raspelosvijetliši kad te snijeg

i kad te suncesvijetliš

uvijek si riječna raskrižju

Adolf Polegubić

NAše ZAjedNIce


Unedjelju, 10. veljače, sa slav -ljem svete mise u crkvi Sv. Se-bastiana, započeo je molitveni

tjedan u povodu izlaganja relikvija bl.Ivana Pavla II., pape, u Hrvatskoj ka-toličkoj misiji Berlin. Moći su bile iz-ložene tjedan dana u crkvi Sv. Sebas -tiana u Berlinu.

Vatikan je odlučio darovati moćiPoljskoj katoličkoj misiji Berlin, koja ihje primila još u 2011. godini. Od ta-

BERLIN Moći bl. Ivana Pavla II. u hrvatskoj misijimolitva kao molitveni lanac kroz ko-rizmu Hrvata diljem svijeta.

U subotu, 16. veljače, svi vjerou-čenici do 7. razreda, također su sasvojim roditeljima i svojim vjeroučite -ljima pred izloženim Presvetim Oltar -skim Sakramentom molili za domovi-nu i hrvatski narod. Sve skupine misi-je i vjernici uključili su se sa molitvomi pjesmom u slavlje sv. misa i molitve-ni program, tako da je molitveni tje-

U nedjelju, 17. veljače, po zav-ršetku sv. mise u crkvi Sv. Sebastia-na, relikvije su prenesene u crkvu Sv.Bonifacija, gdje se slavi svake ned-jelje sveta misa na hrvatskom jezikuu 13 sati. Voditelj Poljske misijeo. Marek, na kraju svete mise u crkviSv. Bonifacija obratio se vjernicima snekoliko riječi na poljskom i njemač-kom jeziku. Izrazio je radost što surelikvije bl. Ivana Pavla II., bile izlo-žene na štovanje i čašćenje u Hrvat -skoj katoličkoj misiji, rekavši kako suvjernici u duhu mogli hodočastiti bl.Ivanu Pavlu II. Molitveni tjedan bio jepoput jedne vrste hodočašća vjerni-ka bl. Ivanu Pavlu II. O. Marek jeizra zio nadu da će i ostale župe sli-jediti primjer Hrvatske katoličke misi-je Berlin i hodočastiti na isti način pri-mivši relikvije bl. Ivana Pavla II. u svo-ju župnu zajednicu. Po završetku sve-te misije o. Marek prenio je relikvijebl. Ivana Pavla II. u baziliku Sv. Iva-na, gdje su tijekom cijele godine iz-ložene vjernicima na štovanje i čaš-ćenje.

Vjernici i svećenici HKM Berlin susretni i ponosni što se ostvarila idejai želja za pohodom relikvija velikogprijatelja Hrvata toj hrvatskoj misiji.

N.N.

da su moći (ampulice s krvlju bl. Iva-na Pavla II., pape) izložene u baziliciSv. Ivana u Poljskoj misiji u Berlinu.

Tijekom izlaganja relikvija uHrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu or-ganiziran je svakoga dana, od po-nedjeljka do subote, molitveni prog -ram koji je počimao molitvom kruniceprije sv. mise s početkom u 18.00 sa-ti, slavljem svete mise i prigodnim po-božnostima do 20.00 sati. Za tu pri-godu tiskane su prigodne sličice saotisnutom molitvom za zadobivanjemilosti zagovorom bl. Ivana Pavla II.,pape.

Voditelj misije fra Petar Čirko, du-šobrižnici fra Radoslav Tolić i fra An-te Ivan Rozić su predvodili molitve sva-koga dana zajedno s jednom od mi-sijskih skupina — Marijinom legijom,Zborom Mladih, Framom, crkvenimzborovima i Klapom HKM Berlin.Osim za zagovor za osobne potrebemolilo se za proglašenje svetim bl.Ivana Pavla II.

Dva dana se sa posebnom naka -nom molilo za domovinu i hrvatski na-rod. U srijedu 13. veljače posebno semolilo zagovor Blaženika za domovi-nu i hrvatski narod — na Klanjanjupred Presvetim Oltarskim Sakramen-tom, s kojim je počela četrdesetsatna

dan bio prava prigoda za duhovnuobnovu ne samo pojedinaca i obite lji,nego i cijele misijske zajednice.

KÖLN

Svoj zlatni pir u zajedništvusvoje djece, unuka i broj-nih prijatelja proslavili su

Ruža i Anto Riškijević, 26. siječ -nja u Minoritenkirche u Kölnu.Ruža i Anto vjenčani su 30. si-ječnja 1963. u crkvi sv. Markana Plehanu u BiH pred ondaš -njim župnikom fra Antom Juri-ćem te pred svjedocima MirkomPohlodom i Ivanom Marićem.Živjeli su u obližnjim Božincimasve do 1992. kada su zajedno sa mnoštvom Hrvata protjerani iz svojezem lje. Kratko se nastanjuju u Zagrebu te iz Zagreba odlaze za Njema-čku u grad Köln gdje žive i danas.

Ruža i Anto rodili su četvero djece: Matu, Dragu, Mariju i Zdenku, anjihova djeca podarila su im jedanaestero unuka. Svečano slavljeničkomisno slavlje u Minoritenkirche predvodio je dušobrižnik u HKM Köln Josip Sušić pred kojim su slavljenici obnovili svoje bračne zavjete. Prisut-ni su bili i kumovi slavljenika: Anto i Ana Krajnović te Maja i Brane Ko-vač. U životu Ruže i Ante kao i u životu svakoga čovjeka bilo je lijepih iteških trenutaka, ali Božji blagoslov, ljubav, vjernost i razumijevanje nad -vladali su sve poteškoće koje je pred njih stavljao život u proteklih pede-set godina zajedničkog života, što je svakako razlog za čestitku. n

Zlatni pir Ruže i Ante Riškijević


MÜNCHEN

Ucrkvi Sv. Mihaela u središtuMünchena, u nedjelju 10. ve lja -če, svečanim euharistijskim slav -

ljem proslavljeni su blagdan zaštitni-ka misije bl. Alojzija Stepinca i 65.oblje tnica postojanja te najveće hrvat -ske katoličke iseljeničke zajednice usvijetu. Slavlju je prethodila duhovnaobnova pod geslom „Moj život je uBožjim rukama“, koju je od 6. do 8.veljače u kapeli Bl. Alojzija Stepincapredvodio dr. fra Ante Čovo, gvardi-jan makarskog samostana. Svečanoeuharistijsko slavlje predvodio je or-dinarij nadbiskupije München-Freisingkardinal Reinhard Marx, uz koncele-braciju većeg broja hrvatskih svećeni-ka, među kojima su bili i voditelj HKMMünchen fra Boris Čarić, delegat zahrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. IvicaKomadina, fra Jozo Župić, fra KrešoSamardžić, fra Ante Jojo Marković,fra Filip Mimica, fra Vuk Buljan te đa-koni Mate Kutleša i Ivica Visković.

Euharistijsko slavlje počelo je pro-cesijom u kojoj su pored kardinala isvećenika sudjelovali mladi hrvatskifolkloraši iz folklorne skupine fra An-drija Kačić Miošić te brojni ministran-ti. U procesiji su nošene i relikvije bl.Alojzija Stepinca koje je godine2007. misiji darovao kardinal JosipBozanić.

Nakon 15 godina od posljednjegposjeta biskupa mjesne Crkve hrvat -skim vjernicima u Münchenu, dolazakkardinala Marxa na proslavu zaštitni-ka i obljetnice misije okupio je više od2000 vjernika. Dolazak njemačkogkardinala shvaćen je kao i potporanastojanjima hrvatskih svećenika kojisu djelovali i koji djeluju u iseljeništvuda kroz 65 godina tuđine i odvoje-nosti od matične domovine očuvajuhrvatski identitet i vjeru svoga naroda.

Voditelj misije fra Boris Čarić upozdravu je posebno istaknuo zah-valnost Nadbiskupiji München-Freisingkoja već 65 godina omogućava odr -žavanje liturgijskih slavlja na hrvat -skom jeziku za brojne hrvatske iselje-nike. „Danas je za nas hrvatske vjer-nike iz ove misije poseban dan, mi sla-vimo svog zaštitnika, kao i 65 godinapos tojanja dušobrižništva na hrvat -skom jeziku na ovom prostoru, a ovajdan još posebnijim čini i posjeta bi-skupa naše mjesne njemačke Crkve“,istaknuo je fra Boris.

Proslava Stepinčeva i 65. obljetnice misijeSlavlje u crkvi Sv. Mihaela s 2000 vjernika predvodio je kardinal Reinhard Marx.

„Velika mi je radost biti danas svama, da pokažemo da smo zajednoi da smo dio jedne Crkve, Crkve beznacionalnih granica. Unatoč dugimiseljeničkim godinama očuvali ste svojjezik, svoje običaje i svoju vjeru. Ublaženom mučeniku i kardinalu Aloj-ziju Stepincu imate snažni primjerodanosti i ljubavi prema Isusu, nekavam on bude pokazatelj kako se živiživot bez kompromisa, život istine i

odanosti Isusovu nauku“, poručio jekardinal Marx na početku misnogslavlja. U propovijedi je istaknuo ka-ko je uloga vjernika širiti i živjeti lju-bav i istinu. „To je zahtjevan put, putistine i ljubavi, a da je moguće pove-zati ljubav i istinu pokazao je vaš bla-ženik i mučenik Stepinac. On nije že-lio živjeti u laži kao što su komunistitražili od njega, on je ostao vjeran isti-ni bez obzira na križ i patnju koja je

Slavlje u crkvi Sv. Mihaela s 2000 vjernika predvodio je kardinal Reinhard Marx

proizišla iz odanosti istini. Budite sret-ni što ste se kao narod oslobodili ko-munizma i laži, jer u komunizmu suljudi bili osuđeni živjeti u laži koja jeubijala nadu i ljubav. U današnje vri-jeme nije lako biti dosljedan istini i ne-sebičnoj ljubavi prema drugima, kadanam moderno društvo nameće drugevrijednosti i načine ponašanja, ali toje jedini put kojim vjernik treba ići nakoji je pozvan, to je put kojim je išao

naš Gospodin. Putem ljubavi iistine možemo ići samo akosnagu tražimo u Svetom Du-hu", poručio je kardinal Marx.

„Hvala vam na svemu štoste učinili za Katoličku Crkvu uproteklih 65 godina, hvalavam što ste zadržali svoje ob-ičaje i što ste ostali odaniCrkvi. Uskoro ćete biti i diomnogobrojne europske obite ljiu EU, a to je ujedno i zajedni-čka obaveza da sa zdravomkatoličkom samouvjerenošćuzastupate istinu i ljubav“, istak-

nuo je kardinal Marx.Euharistijsko slavlje pjevanjem na

hrvatskom i latinskom jeziku podvodstvom s. Nikoline Bilić uveličali sučlanovi mješovitog zbora HKM-asastav ljenog od članova muške klapeCroatie, članica ženske vokalne sku-pine „Lira“ te članica misijskog zbo-ra mladih. Potpunom glazbenom ugo-đaju svoj doprinos dali su i mladi svi-rači HKM. Tekst i snimka: IKA

„Hvala vam na svemu što ste uči-nili za Katoličku Crkvu u proteklih65 godina, hvala vam što ste za-držali svoje običaje i što ste ostaliodani Crkvi. Uskoro ćete biti i diomnogobrojne europske obitelji uEU, a to je ujedno i zajednička ob-aveza da sa zdravom katoličkomsamouvjerenošću zastupate istinu iljubav“, istaknuo je kardinal Marx.

NAŠE ZAJEDNICE


Proslava blagdana sv. Ivana Bos -ca u Nürnbergu, prebačena je sa31. siječnja u nedjelju na 3. ve lja -

če. Svečanu misu predvodio je don Vitomir Zečević, koji je u propovjediistaknuo lik don Bosca, koji je svoj život posvetio napuštenoj mladeži. Tonjegovo djelo i danas nastav ljaju nje-govi duhovni sinovi salezijanci. Litur-gijsko pjevanje animirao je misijskizbor pod vodstvom Elizabete Bilić.Pod misom se predstavila i duhovnakantautorica Marijana Zovko koja jeizvela svoje dvije skladbe. Nakon mise za sve vjernike organizirana jesvečana akademija u kojoj su sudje-lovali: dječiji zbor don Bosco, folklor-na skupina i dramska sekcija. Dram -ska sekcija je izvela igrokaz pod na-zivom „Don Bosco u Hrvatskoj“ pri-godom 100 obljetnice dolaska salezi-

NÜRNBERG

sudionike. U nastavku programa nas -tupila je Marijana Zovko koja je svo-jim sviranjem i pjevanjem oduševilasve prisutne. Vitomir Zečević

janaca u Hrvatsku. Na kraju progra-ma don Vitomir je svima zahvalio nasudjelovanju i organiziranju progra-ma. Uslijedio je objed za sve goste i

Proslavljen sv. don Bosco

KÖLN Stepinčevo u Kölnu

Hrvatska katolička misija u Kölnuproslavila je u nedjelju, 10. ve -ljače, blagdan svoga nebeskog

zaštitnika bl. Alojzija Stepinca. Sve -čano misno slavlje u crkvi Male braće(Minoritenkirche) predvodio je split -sko-makarski nadbiskup Marin Bari -šić. Koncelebrirali su misijski dušobri-žnik fra Josip Sušić i gvardijan sa-mostana Sv. Gabriela u Münchenu fraAnte Babić, uz asistenciju đakonanad bis kupova tajnika Franje-Fran -kopa na Velića koji inače potječe iz temisije. Među brojnim vjernicima kojisu unatoč karnevalu na kölnskim uli-cama napunili crkvu do posljednjega

mjesta, bili su generalni konzul R.Hrvat ske u Düsseldorfu Vjekoslav Kri-žanec te konzul Kristijan Tušek. Napočetku mise oca nadbiskupa je u imevjernika misije koja obuhvaća Köln,Bonn, Lever kusen, Bergheim i Bielsteinpozdravio o. Sušić podsjetivši da jenadbiskup došao još na poziv pok.voditelja misije fra Stipe Čirka, koji jeu listopadu prošle godine preminuo.Mons. Barišić je u homiliji ukazao nabrojna bogatstva kojima obi luje do-movina Hrvatska, a koja je UNESCOuvrstio na popis svjetske materijalne ilinematerijalne baštine. No povrh togapostoji još dragocjenija duhovna baš -

tina u koju spada i bl. Alojzije Stepi-nac, napomenuo je nadbiskup. „Bl.kardinal Stepinac danas povezuje do-movinsku i iseljenu Hrvatsku, kao i ne-besku i zemaljsku Crkvu. U svoje vri-jeme Alojzije Stepinac bio je ohrab-renje u vjeri tolikima, koji su u onomečasu tame, ohrabreni njegovim svje-dočenjem vjere i ljubavi, prihvaćali itakozvanu civilnu-građansku smrt, gu-beći društveni ugled i posao radi vjer-nosti Bogu. Ali i u našim današnjimprilikama, osobito u Godini vjere, bl.Alojzije nam služi kao primjer ustraj-ne i nepokolebive vjere“, kazao jemons. Barišić. Istaknuo je brigu nad-biskupa Stepinca za Hrvate u ino -zemstvu kojima je upućivao porukepotpore i ohra brenja. Njegova pas -tirska riječ iz Pisma hrvatskim radnici-ma na privremenom radu u Njemač-koj od 10. lis topada 1940. godine joši danas je aktualna: „Naš najveći na-rodni ponos mora biti i u budućnostikao što je bio i u prošlosti, a to je čis -ta savjest i poštenje!“ Stoga je nadbi-skup Barišić u zaključku homilije na-zočnim vjernicima uputio poticaj: „Duhovna baština koja je pod zašti-tom Neba, a dar je svima nama, ba-ština koju je svjedo čio bl. Alojzije Ste-pinac postavši i sam naj izvrsnijim svje-dokom dara vjere, predana je Vama,dragi roditelji, oče i majko, da je ot-krivate, živite i predajete svojim sino-vima, kćerima i unu cima. Na to nasdanas podsjeća i poziva blaženi Aloj-zije!“. Franjo-Frankopan Velić

Misno slavlje predvodio je splitski nadbiskup Marin Barišić

jenje i svoju tradiciju. Jer ako ne gra-dimo svoju budućnost s Bogom, mora-mo se zapitati koji je temelj koji pos -tavljamo za svoju djecu. Nakon sv. mi-se članovi misijske zajednice izveli surecital „40. stoljeća vjernosti Bogu i B.D. Mariji“. Recital je pripremio o. Top -lak. Svečano misno slav lje, kao i sam


FRANKFURT AM MAIN

Uhrvatskoj katoličkoj misiji Frank-furt svečanim misnim slavljem u katedrali Sv. Bartolomeja, u

ned jelju 10. veljače, proslavljen jeblagdan bl. Alojzija Stepinca. Misu jepredvodio fra Blaž Toplak, profesorna Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji uSinju. Uz fra Blaža koncelebrirali suvoditelj misije fra Željko Ćurković i mi-sijski dušobrižnik fra Ivan Čikara. FraBlaž je u prigodnoj propovijedi istak-nuo kako su lik i djelo bl. Alojzija Ste-pinca slika i metafora cijelog kršćan -skog, a pogotovo hrvatskog naroda.Komunističke vlasti dovele su u sudni-

recital, pratio je svo-jim pjesmama i mje-šoviti misijski zbor„Mato Lešćan“. Misi-ja se za blagdan prip remila trodnev-nicom, koju je također predvodio fraBlaž.

Tekst i snimke: hrzupa-frankfurt.de

Misno slavlje u katedrali u Frankfurtu predvodio je fra Blaž Toplak

Proslava Stepinčeva

cu duhovnog vođu, a iz sudnice su iz-vele vođu cijelog hrvatskog naroda,ali i primjera za cijeli svijet. I naša vje-ra često dolazi u iskušenja, često namse nudi neki lakši put odbacivanja vje-re, odbacivanja zajedništva, promje-na identiteta, ali po primjeru bl. Aloj-zija i mi moramo sačuvati svoje kori-

Unedjelju 10. veljače na blagdanbl. Alojzija Stepinca dvije broj -čano male hrvatske katoličke

misije - Krefeld i Siegen, ali događa-jima i vjerom žive, podijelile su ra-dost vjere i pripadnosti istom rodu uprekrasnom susretu. Naime, članovicrkvenog pjevačkog zbora HKM Kre-feld/Mönchengladbach, predvođenipastoralnim suradnikom Jozom Perle-tom, sa svojim obiteljima organiziralisu posjet HKM Siegen na poziv žup-nika don Vinka Puljića i vjernika. Pos-jet je planiran tako da se željelo spo-jiti tjelesni odmor i duhovnu okrjepu.

U ranim jutarnjim satima krenulose autobusom prema Winterbergu,koji teritorijalno pripada misiji Siegen,a kojeg je taj dan posebno obasjava-lo sunce. Sve je bilo prekriveno snije-gom, a za vrijeme boravka u Winter-bergu svatko je mogao izabrati kakoće to vrijeme provesti, tako da su ne-ki skijali, neki su šetali i uživali u zim -skoj idili, a neki su se sanjkali.

Oko 13.00 sati krenuli su premaSiegenu na zajedničko slavlje sv. mi-se i na zajedničko druženje. U Siege-nu ih je dočekao Marijan Grgić,predsjednik župnog pastoralnog vije-

ća, kojima je i s ostalim dobro orga-niziranim župljanima bio na usluzi.Voditelj HKM Siegen don Vinko Puljićje u pratnji obitelji Primorac iz Atten-dorna, za to vrijeme slavio sv. misu uMeschede, udaljenim 85 km sjevernood Siegena.Svečana sv. misa počelaje u 15.30 sati, a prostor oko oltara suuljepšali mladi i ministranti. Odmahse moglo primijetiti da je misija Sie-gen zbog angažiranosti djece, mla-dih, mladih obitelji i ostalih vjernikapuna života. Za vrijeme sv. mise pje-vao je zbor iz HKM Krefeld/Mön-chengladbach i „IHS“ vokalno instru-mentalni sastav mladih iz Siegena. Lijepo je bilo vidjeti da su pola sataprije sv. mise djeca i mladi predmoli-li krunicu i litanije Blažene DjeviceMarije Kraljice Hrvata, a ministranti

pripremili oltar za sv. misu. Misa je bi-la veličanstvena. Bio je to susret Živo-ga Boga i tih dviju živih zajednica.Don Vinko se osvrnuo i u propovijedina najvažnije točke toga dana. Bila jeto posljednja nedjelja pred korizmu.„Čuli smo da post, molitva i dobra dje-la izgrađuju cjelovitog čovjeka te daje križ mjerilo ljubavi. Korizma je ide-alno vrijeme te milosti vježbati i živ -jeti.“ Riječ o najvećem sinu Crkve uHrvata bl. Alojziju Stepincu je ispuni-la cijeli crkveni prostor i svima osvije-stila veličinu Božjeg i hrvatskog duhatoga velikana. Josip Knezović i Ro bertKnežević, članovi HKM Siegen, na za-molbu župnika, a odobre njem biskupi -je Paderborn, uvedeni su u službu dje -li telja Sv. pričesti i posluži te lja olta ra.

Jozo Perleta/Marijan Miki Grgić

KREFELD/SIEGEN

Jedan duh dviju misija


MAIN-TAUNUS/HOCHTAUNUS

Vjernici hrvatske katoličke župeMain-Taunus/Hochtaunus (HKŽMTH) svečano su proslavili Ste-

pinčevo u nedjelju 10. veljače. Euha-ristijsko slavlje u crkvi Sv. Dionizija uKelkheimu predvodio je hrvatski do-minikanac o. Frano Prcela u zajedniš -tvu sa župnikom fra Marinkom Vuk-manom. O. Prcela je u propovijedi

NAŠE ZAJEDNICE

organizirala je pokladno slavlje. Napočetku je za djecu priređen prigod-ni program u obliku raznih igara. Birane su i najzanimljivije maske. Prvomjesto osvojila je Paula Gudelj, drugoLuka Bašić, dok je treće mjesto osvo -jila Danica Opačak. Potpom je pri-godnu riječ okupljenima uputio fraMarinko podsjetivši kako je Bad Hom-

vjere bio proganjan, osuđen i mučen.Kao primas Katoličke Crkve u Hrva-ta na optu ženičkoj je klupi zapravobio cije li hrvatski narod. Današnjidan je trenutak sjećanja, a kad sevjernik sjeća onda zahvaljuje, dokzahvaljuje dobiva orijentaciju i smje-rokaz. Bl. Stepinac bi danas zasigur-no bio protiv toga da njega kao oso-

Bl. Alojzije Stepinac uporište za sadašnjostZa Stepinčevo i na pokladnom slavlju prikupljeno je više od 3500 eura za teško stradalu župu u Domovinskom ratu Gornja Dubica u Bosanskoj posavini.

najprije pokušao odgovoriti na neko-liko načelnih pitanja: Zašto slavimosvece, blaženike? Tko je bl. AlojzijeStepinac? Što slavimo kad slavimo bl.Alojzija Stepinca? Na tragu prethod-nih pitanja o. Frano je istaknuo: „Sla-viti bl. Alojzija Stepinca nije kome-moriranje prošlosti, jer je blaženikspomenik budućnosti i uporište za sa-dašnjost. Stepinčevo, ne samo zbogtrenutne društveno-političke situacije,nije izgleda izgubilo na aktualnosti“,kazao je o. Prcela, podsjetivši potomna životni put bl. Alojzija Stepinca.„Danas kad slavimo Stepinčevo, neslavimo primarno njegovu mučeničkusmrt, nego slavimo njegov život. Sto-ga nam je zazirati od praznog go-vora o bl. Aloj ziju, spominjati ga sa-mo da bi ga se spominjalo. Jedno jesigurno, ne slavimo nikakve parole,snažne riječi, zasluge, titule. On jezbog svoje dosljednosti, zbog svoje

bu stavljamo u prvi plan. Uputio binas na Radosnu vijest, na Evanđelje.A što nam poručuje današnje Eva-nđelje? Umrijeti nam je vlastitim ego-izmima da bi novi život imao buduć-nost. Čega smo mi spremni odrećise? Čemu smo spremni umrijeti da binovo, da bi novi život i novo zajed-ništvo bilo moguće? Nema zajedniš -tva, nema jedinstva bez žrtve — to jebl. Alojzije propovjedao, te nadasveživio“, is ta k nuo je u propovijedio.Frano Prcela.

Na kraju mise o svojoj vjeri svje-dočio je poznati hrvatski komičar, sce-narist i glumac Željko Pervan. Misnoslavlje svojim je pjevanjem uveličaožupni zbor pod vodstvom s. Mag -dalene Višić i orguljskom pratnjom Hrvoja Barnjaka.

U subotu 9. veljače, na uočnicuStepinčeva, u župnoj dvorani Bürger-haus u Bad Homburgu HKŽ MTH

burg, u kojem se održavalo pokladnoslavlje, grad prijatelj s Dub rov nikom.„Lijepo je da smo se opet okupili dazajedno zapjevamo, zap le šemo i dase nasmijemo“, kazao je fra Marinkozahvalivši svima koji su se potrudilioko organizacije i ostva renja poklad-nog slavlja. Prigodnu riječ uputio je ikonzul Generalnog konzulata R. Bos-ne i Hercegovine Dra gan Bagarić svi-ma uputivši pozdrave u svoje ime i uime generalnog konzula Nikice Džambe, koji je svima zaželio lijepu iugodnu večer. Okup lje ne je posebnooduševio nastup poznatog hrvatskogkomičara, scena rista i glumca ŽeljkaPervana. Organizirana je i bogatatombola, a prihod od proslave u iz-nosu od više od 3500 eura bit će upu-ćen teško stradaloj župi Gornja Dubi-ca u Bosan skoj posavini. U zabavnomdijelu nas tupio je „Slash-Band“.

A. Polegubić

Misno slavlje u punoj crkvi Sv. Dionizija u Kelkheimu predvodio je dominikanac o. Frano Prcela


Hrvatski iseljenički zbornik 2013.sa sažetcima na engleskom išpanjolskom jeziku ima 8 te-

matskih cjelina, koje se sastoje od 36samostalnih autorskih priloga. Prilozi,s više ili manje informacija, povezuju20 zemalja svijeta. Raznorodna gra-đa raspoređena je na 392 stranice, ailustrirana je s mnoštvom fotografija izautentičnih iseljeničkih zajednica odAmerike do Australije. Promocija HIZ-a 2013. održana je 19. veljače uu Velikoj dvorani Hrvatske matice ise -ljenika na Trgu Stjepana Radića 3. uZagrebu.

Uz ravnatelja Hrvatske matice ise -ljenika mr. sc. Marina Knezovića, ovo-godišnji su Zbornik predstavljali prof.dr. sc. Vlado Puljiz, dr. sc. Željka Lov-renčić, dr. sc. Rebeka Mesarić Žab čićte glavna urednica te Matičine serij -ske publikacije prof. Vesna Kukavica.Hrvatski iseljenički zbornik redo vitoima poglavlje posvećeno djelovanjuhrvatskih katoličkim misija u svijetupod naslovom Duhovnost.

Dr. Adolf Polegubić, urednik nje-mačke „Žive zajednice“, u tom pog -lavlju piše članak o fenomenu neza-poslenosti u suvremenim društvima ikako se hrvatske katoličke misije iz eu-

ropskih zemalja nose s tom problema-tikom. Prilog je nastao temeljem godi-šnjega skupa hrvatskih pastoralnih dje-latnika iz zapadne Europe o temi Pra-vo na rad i nezaposlenost u suvreme-nim društvima koji je održan od 8. do12. listopada u dvorcu Mihanović uTuheljskim Toplicama, u orga nizacijiHrvatskoga dušobrižničkog ureda izFrankfurta na Majni. Na skupu se oku-pilo osamdesetak sudionika iz ino zem -stva i domovine. Europska unija, saz-najemo iz tog preglednog članka, bi -lježi rekordnu nezaposlenost, osobitomeđu mladima - čija stopa nezaposle-nosti iznosi 23,4 posto u eurozoni.

Fra Jozo Grbeš iz SAD-a napisaoje pregledni članak o jubileju hrvatskeškole Kardinala Alojzija Stepinca uChicagu. Grbeš se osvrnuo i na cje-lokupni Sustav hrvatskih izvandomo-vinskih škola Amerike i Kanade — Cro-atian Schools of America and Cana-da, koji danas obuhvaća 28 škola naameričkom kontinentu, među kojimase posebno ističe Hrvatska škola „Kar-dinal A. Stepinac“ iz Chicaga — pri-godom četiri desetljeća uspješnog dje-lovanja. Sustav HIŠAK-CSAC uteme -ljen je radi njegovanja hrvatskoga je-zika, vjere i kulture u sklopu multikul-

Hrvatski iseljenički zbornik

KNJIGE

Zbornik redovito ima poglavlje posvećeno djelovanju hrvatskih katoličkim misija u svijetu pod naslovom „Duhovnost“.

Adolf Polegubić, „Kolijevka od kamena“, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2013., 88 str.

Kolijevka od kamena

Iz tiska je izašla nova zbirka pjesa-ma dr. Adolfa Polegubića pod na-zivom „Kolijevka od kamena“, u iz-

danju Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba. To je ujedno Polegubi -ćeva peta po redu zbirka pjesama nahrvatskom jeziku, a ovih je danaobjav ljena i njegova prva zbirka pje-sama na njemačkom jeziku pod nazi-vom „Herbstspuren“ ( Tragovi jeseni ).Zbirka, koje su recenzenti dr. VladimirLončarević i Vesna Kukavica, podije -ljena je u četiri tematske cjeline „U riječi“, „U bjelini“, „Tvoja prisutnost“i „C-kao ljubav“.

Dr.Lončarević je u recenziji istak-nuo: „Činjenica da su Polegubićevepjesme ušle u novije tematske antolo-gije duhovnoga pjesništva govori onjegovoj temeljnoj angažiranosti i

četiri cjeline razapete između imagi-narne žene i domovine. Čitatelju sezamišljena os pokazuje kao snažnounutarnje uporište pjesnikove samos-

vojnosti. Zbirka stihovakoja je pred nama nepri-jeporna je cjelina: magi-čno poet sko jedinstvo,jedna sklad ba — nježnapoput bjeline kolijevkeod kamena.“

Adolf Polegubić jepjesnik, pastoralni teologi novinar, rođen 1962.godine u Šibeniku, a dozavršetka osnovne školeživio je u južnohrvats-kom mjestu Banjevci.

Glavni je urednik mjesečnog listahrvatskih katoličkih misija i zajednicau Njemačkoj „Živa zajednica“ uFrankfurtu na Majni. Dosad je obja-vio dvanaest knjiga iz područja knji-ževnosti-poezija, pastoralne teologi-je, novinarstva i duhov nosti. Ć.F.

neri jetko ga atribuirapjesnikom krš ćanskoganadahnuća. Kolijevkaod kamena nova je nje-gova zbirka — kolajnadozrele lirike, potvrdada u Adolfu Polegubićuimamo ne samo motivskii tematski raznorodnapjesnika, nego i liričarapos tojana dara i zavid-ne vještine pjesničkogaumi jeća.“

Recenzentica i urednica zbirkeVesna Kukavica pak je istaknula kakoje zbirka pjesama, suvremenogahrvatskog pjesnika s njemačkom adre-som, Adolfa Polegubića Kolijevka odkamena autentična emocionalna liri-ka. „Lirske minijature su razdijeljene u

turnoga i gostoljubivoga mozaika Sje-verne Amerike.

U poglavlju Nove knjige zanim -ljivi su prikazi knjiga objavljeni u na-šim misijama u svijetu. Tekst Marija-na Lipovca posvećen je knjizi koju jeobje lodanila naša misija u Beču. Nai-me, povijest svih hrvatskih društava uBeču istražio je lingvist Marko Luken-da, nekadašnji bečki student, suosni-vač raznih udruga i svjedok njihovihuspona i padova. Prikupljenu građuobjavio je u knjizi Živjeti negdjedrugdje koju je 2012. izdala Hrvat -ska katolička misija Beč. Time su na-pokon dostupni podaci o djelovanjusvih naših udruga koje su Hrvati os-nivali u glavnom gradu Austrije pos -ljednjih 90 godina. U istom je po-glavlju prikazana i knjiga Drage Bal-vanovića Pisma misionaru, koju suzajednički objavili Glas Koncila i žu-pa sv. Leopolda B. Mandića iz Lime.Hrvatski misionar Drago Balvanović,koji od 1987. djeluje u Peruu, niti na-kon četvrt stoljeća života na Zelenomkontinentu nije izgubio živu vezu sdomovinom. Knjiga donosi 114 pisa-ma iz posljednja dva deset ljeća.

Matica, realno i virtualno susretiš -te raseljenoga naroda, najavljuje ugodišnjaku portal hrID — vlastiti digi -tal ni repozitorij, koji nastavne sadrža -je za poučavanje hrvatskoga jezikai kulture putem računala dovodi usva ki iseljenički dom diljem svijeta.

IKA

djeČji kutak


zbog te molbe, jer je znala da Tomica ne jede rado salatu. Samo je sa smješkom klimnula glavom, dok jeTomica nastavio: „A, jel' bi mogao ribu dobiti priprem -ljenu kao šniclu?” Dora se javi s vrata: „Ako hoćeš biti veliki, onda moraš sve jesti što dođe na stol bez ne-kakvih posebnih želja.” Tomica se uozbilji: „Pa, ja sam

se predomislio. Bolje mi jeipak biti malen. Isus će tosigur no razumjeti. Post je ipakvelika stvar za velike ljude.“Ipak pomalo nesigurno obratise mami: „Mama, hoće li seIsus naljutiti, ako danas ipakne postim?“ Mama se nasmi-ješi i objasni: „Ne brini. Isus jetako dobar i voli posebno dje-cu, ali i sve ljude. Zato budi siguran On se neće ljutiti natebe, jer sve razumije i vidi.” Tomičino lice se razvedri, ali uistom trenu se uozbilji. Dora imama se zbunjeno pogleda-še, jer je Tomica bez riječibrzo odjurio iz kuhinje. Među -tim, koju minutu kasnije Tomi-ca se zadihano vrati i sretnoreče: „Uh, pospremio sam nabrzinu svoju sobu da se Isus ne

začudi mom neredu. Danas je poseban dan, pa Isusmožda posebno gleda.” Mama ga nježno zagrli: „Dobro da si na to mislio, ali moraš znati da je Isus uvi-jek s nama, ne samo danas.” A, Dora nadoda veselo:„To znači da svaki dan moraš pospremati svoju sobu!” Tomica ih ozbiljno pogleda i promrmlja: „To će biti naporno. A, ako ipak danas postim, možda bi Isus ma -nje gledao u moju sobu, ili ne?” „Ti si baš još malen!”,reče Dora, a mama će: „Ne brini se zbog toga. To nema veze, postiš li ili ne. Samo moraš znati da nasIsus voli i sve razumije!” Na to će Tomica sav sretan: „Super, pa onda ću nakon ručka pojesti sladoled. Isusće to razumjeti!” n

Napisala i priredila: Željka Čolić

Drage mlade čitateljice i čitatelji!

Sožujkom nam je stiglo proljeće, a već u veljači i korizma.Ovoga smo vam puta pripremili uskrsnu priču sa zanimljivimsadržajem. Želimo vam blagoslovljen Uskrs!

„Danas je Veliki petak, to je poseban dan i zato danassvi odrasli poste”, objašnjavala je mama djeci dok suzajedno sjedili za stolom. „Da, ja znam”, ubaci Doraozbiljno, „ja sam već prošle godine postila, pa ću toopet činiti”. Mali Tomica se odmah javi: „Hoću i jaisto.” Njegova sestra ga pogleda s nevjericom i upita:„Jesi li siguran da to želiš? Toti nije nikakva igra, to je oz-biljna stvar za koju se odlučiš.To znači da danas nećeš jestimeso i salamu i takve stvari.”Tomica se zamisli, pa odgo-vori: „Ah, to nije teško.” Doraopet nastavi: „Ako hoćeš stvar-no postiti, to isto znači da da-nas nema slatkiša niti pudin-ga.” „Ja mislim da mogu usp-jeti”, reče Tomica malo zbu -njeno i obrati se mami: „Akodanas postim, hoću li onda biti veliki, jer je Veliki petak?”Mama se nasmiješi: „Zlato, Veliki petak je veliki blagdan,jer se ljudi sa zahvalnošću sje-ćaju Isusove smrti na križu. Toje u biti tužan dan, pa neki lju-di ne jedu cijeli dan skoro niš-ta, a drugi opet jedu manje inemasnu hranu. Zato ću ja danas za nas pripremiti sa-mo ribu i salatu od krumpira. Ali, ti si premalen, pa nemoraš postiti, a Dora je već skoro odrasla, pa može.”Tomica se uznemiri: „Vidiš, to mislim, kad postiš, ondasi velik, a kad ne postiš, onda si malen. A, Dora istonije velika, pa i ja hoću biti isto tako velik.“ Mama, pri-mijetivši njegovu nevolju, veselo odgovori: „Dobro,kad i ti hoćeš postiti, izvoli, to uopće nije problem.” Itako su djeca zadovoljno počela igrati neku igru, a ma-ma je već polako počela s pripremama za ručak. Na-kon nekog vremena, dotrča Tomica: „Mama, sad samse sjetio nečega. Je li moguće da umjesto salate odkrumpira dobijem pomfrit?” Mama se nije iznenadila

Veliki petak i post

Uskrsna priča

„Križ“ Katarina Čolić

SVijet MLadiH — juGeNdWeLt


Papa Benedikt XVI. — samo četiridana prije nego što je donio po-vijesnu odluku odreknuća od pa-

pinske službe — održao je 7. veljače2013. govor pred vatikanskim vije-ćem za kulturu. U tom govoru osna žioje svoje povjerenje i pouzdanje u da-našnju mladež. Rekao je da Crkvaima povjerenje u mlade ljude, da po-laže nadu u njih i njihovu energi-ju te gradi na njima i njihovoj vitalnosti. Životne prilike i kulturemladih Crkva smatra bitnim zna -čajkama svoga pastoralnoga dje-lovanja. Ona ima zadaću susretas različitim kulturama mladih ljudi,koje se vrlo brzo razvijaju i mi-jenjaju. Papa opominje da ni druš -tvo niti Crkva ne smiju ignoriratiniti zanemarivati brige, pozive upomoć i provokacije mladih. Položajmladih određuju u ovom trenutku nes -tabilnost i nesigurnost te briga za rad-no mjesto. Ta prividna bezizlaznostvodi često mlade u ovisnost o drogi iu nasilje. Pitanja vjere i pripadnostcrkvenoj zajednici često se sasvim gu-raju u privatnost. Osim toga Papa isti-če i pozitivne znakove: dragovoljnirad i dragovoljne službe za potrebite,nastojanje za slobodu i prava svih,posebice malih i slabih. Mnogi mladiljudi svjedoče dojmljivo svoju pripad-nost (katoličkoj) vjeri i Crkvi. Crkva idruš tvo moraju oz-biljno uzeti želje ipita nja mladih lju-di. Ove im se nesmiju oteti niti bana -lizirati. Mladi bezperspektive i nadeneće voditi samo ugos podarstveno i socijalno, nego i uljudsko i duhovno siromaštvo. Mladitrebaju svoju energiju, vitalnost i spo-sobnost usmjeriti na kreiranje buduć-nosti. Ako se to ne dogodi, čovje čan -stvo bi bilo prepušteno samo sebi, bezpouzdanja i bez pozitivnoga pogledau budućnost…

Kada se uzme u obzir definicijapojma „kulture mladih“ i svega što sepod njim krije, bilo bi zanimljivo čutirezultate vatikanskoga vijeća za kultu-ru. Youth culture (scena, subkultura) je

Crkva i „kulture mladih“

i orijentaciju u poplavi novih doživlja-ja te normama, pravilima i moralnimzalihama pune praznine koje iza sebeostavlja individualizirano društvo bezobveza i granica.

Veći broj kultura mladih pojavio sekrajem šezdesetih te eksplodirao se-damdesetih i osamdesetih godina 20.stoljeća. Pritom je pripadnost takvimpluralističkim kulturama donijela noveidentitete te umanjila značenje obite -lji, nacionalne i religiozne pripadnostii tradicionalnih vrednota. Kulture mla-dih su mreže koje mladima nude soci-

jalnu domovinu, od-nosno zajedništvojednakih (socijalnih,kulturnih, političkih(manje izraženo),glazbenih, modnih idrugih nazora). Kul-ture mladih nisu ni-

kada bile aktivnije i kreativnije u Nje-mačkoj kao danas (neki misle da ihima čak 400, ali relevatno ih je oko70). U svojim kulturama ili scenamamladi nalaze socijalni prostor zarazmjenu mišljenja, za različite pot -hvate, za prihvaćenost među istomiš -ljenicima. Sve ih ozna čuje posebnaglazba, outfit, sastajališta, internetskiforumi, ali i velika fluktuacija od scenedo scene. Pripadnost, slobodno vrije-me i svakodnevni život su važni. Res -pekt i priznanje su od red nice koje

Kontakt s mnoštvom „kultura mladih“ može se uspostaviti živim i vjerodostojno živ ljenimEvanđeljem Isusa Krista usred svijeta.

mladi svih scena najviše cijene, jer suto vrednote koje im osporavaju odra s -li, društvo i obitelj. Me diji prikazujuscene vrlo često samo na skandalozannačin povezujući ih samo s čestom zlo-porabom droga, nasiljem, nakarad-nim odijevanjem, tetoviranjem, skan-dalima... Kulture mladih su konzumis -tičke, jer se po oblačenju, slušanju

glazbe, ponašanju, zabav ljanjužele razlikovati od normalne(„konfekcijske“) mladeži.

Te „kulture mladih“, s kojimaPapa traži dijalog, pokrivajuoko 20% mlade populacije uNjemačkoj. Samo nekoliko odtih scena s katoličkim ili krš ćan -skim predznakom imaju odre-đenu vezu s religijom i njezinommoralnim pogledima. S Crk vom

kao ustanovom, osim „generacije Benedikt“, nijedna od tih kultura ne-ma nikakva dodira. Što je s onih 80%„prosječnih“ mladih ljudi? Najnovija„Sinus-milieu-studija“ među katolici-ma donijela je razorne učinke. Osno -vica studije je podjela društva u 10skupina (sociodemografskih i svjeto-nazorskih miljea, milieus). Ni jednajedina katolička skupina ne identifici-ra se bezuvjetno i jasno s Crkvom.Mladi su ipak otvoreni za vjeru i du-hovnost, što ističe i spomenuta stu -dija. Slavlje pojedinih sakramenata i rituali, krš ćanske vrednote i zauzima -nje za bliž njega, još uvijek su na cijeni. Vjera je susret s Bogom, živiodnos s Isusom Kristom. Takav susretznači pouzdanje, povjerenje, radost,optimizam, svježinu, živost… ZatoCrkva mora samu sebe najprije evan-gelizirati. Isus nije nikoga isključivaoiz svoga zajedništva, ni žene niti dje-cu, i nikoga nikada nije odbio odsvoga stola (za kojim su uglavnomsjedili grješnici, izopćenici, slabi, bo-lesni). Vjera će dakako i da lje živjetikao živi odnos s Bogom. Otpast ćemnogi obli ci vlasti i moći te mnogepovlastice, ali Evanđelje Isusa Kristaje tako snaž no, da nikada neće pro-pasti. Kontakt s mnoštvom „kulturamladih“ može se uspostaviti živim ivjerodos tojno življenim EvanđeljemIsusa Krista usred svijeta. T. G.

društveni oblik življenja mladih u sku-pini ili opredjeljenju, s određenim nor-mama, stilovima, ritualima i vrednota-ma, kojima se oni razlikuju od odras-lih. Kulture mladih su više od onogašto mladi osjećaju, misle, što im se svi-đa, što i zašto rado čine. Kulture mla-dih zadovoljavaju potrebu za privre-menim mrežama odnosa, donose red

Snim

ka:

ww

w.d

nevnik

.hr

Mladi trebaju svojuenergiju, vitalnost isposobnost usmjeriti nakreiranje budućnosti.

NAGRADNA KRIŽALJKA

FRO

HE

OST

ERN

!

Šarenouskrsnojaje

Živa za -jednica

SretanUskrs!

MariofilSoldo

Nenase -ljen kraj

Premisa

Pali se napočetku

vazmenogbdjenja

Obred, ritual

Njemačkijedrenjak

ItalijaAnteKovačić

Bijes,srdžba

„Metar“

Astatin Odab -rano druš tvo

Isjeckati

Zemljiš-na mjera

Poziva -nje, apel

SlikarRadoičić

„Kazi mirKlarić

„Tona“

DominikZen

Tropskabiljka

Izluči načeti -

njača

GlumicaHatchert

Oto Reisin-

ger

Poslovniprostor(gostio -

nica)

Nadi-mak

IvanaBuljana

Slatkišod

oraha ilibadema

Napad,nasrt,

navala

Sport -ska

vedeta

Kamerun -ski no -

gometaš,Samuel

Začin od kore

cimet -ovca

UlomciprijevodaBiblije na

latinski

Lik sosamkutova

Omjerzgodi - taka usportu

Napravako jom se mlatikonoplja

GlumacButter-field

VinkoNikolić

Zatvore-ne druš -tveneskupine

Splitskiatletskiklub

Dobitijare

Kćerinili ses -trin muž

Pretje -rivati(fig.)

VladimirAnić

Hrvatski violinistBalo -ković


KRIŽALJKA

Uskrs Rješenje poslati najkasnije do 28. ožujka

stalnoga uspinjanja na brdo susreta sNjime da bi se potom ponovno sišlo uGrad ljudi. Sveti Oče, pred nekoliko da-na na susretu sa sjemeništarcima svojeRimske biskupije, dali ste nam posebnulekciju, rekli ste da po tome što smo krš-

Nastavak sa str. 4 ječ: 'Sluge smo beskorisne. Učinili smoono što smo morali' (Lk 17,10), potpunose pouzdajući u Gospodina, velik jenauk što Vi, i ovom teškom odlukom, nedarujete samo nama, pastirima Crkvenego cijelo me Božjem narodu.“

M. K.

Jedna stručna skupina bira u Nje-mačkoj već niz godina „Unwort desJahres“. Na hrvatski bismo to mogli

prevesti doslovce kao „neriječ godine“.Radi se dakle o nekoj novoj riječi, ko-ja se vrlo često rabi, a koja ima nega-tivni prizvuk ili naboj. I ugledne „Frank-furter Allgemeine Zeitung“ su biralesvoju „neriječ godine“ 2012 (FAZ,5./6.1.2013, Beruf und Chane Nr. 4,S. C2). Putem interneta stiglo je 4.839glasova. Među prvih šest neriječi go-dine našle su se sljedeće: „Migrations-hintergrund“ („mig racijska pozadina,zaleđe ili podrijetlo“) = 31% glasova;„Work-Life-Bala nce“ (ravnoteža izme-đu rada i života) = 23%; „Burnout“(„ispaljenost“, „iz go renost“ zbog posla

ili životnih poteškoća) = 19%; „Power-frau“ (jaka, moćna, poduzetna žena)= 17%; „Stu dentenerberg“ (mnoštvostudenata) = 6%; „Zickenkrieg“ — ( ratžena „svađalica“, „koza“). Za nas kaoise lje nike (migrante) svakako je zanim -ljiv ovaj ishod. Riječ je zapravo uvelonjemačko činovništvo, kako bi označi-lo poteškoće oko uključivanja (integra-cije) iseljenika u njemačko društvo.Svaki treći glasač misli da bi tu riječ ubudućim raspravama trebalo izbjega-vati. Mnogi je smatraju diskriminiraju-ćom i ponižavajućom. Ne može se nizamisliti da netko takvu riječ upotrije-bi u New Yorku, u kojem su gotovo svistanovnici — migranti. Postoje podacida je gotovo 40% njemačkih građana

migracijskoga podrijetla. U nekim nje-mačkim gradovima se u međuvremenurađa i do 70% djece s „migracijskimzaleđem“. Za mnoge je zato ova riječčak rasistička, jer upućuje na stranopodrijetlo, što u suvremenom global-nom svijetu uopće ne bi smjelo biti važ -no. Neki su glasači doduše istakli daje to upravni i činov nički pojam, kojimse pokušavaju ozna čiti i riješiti važnapitanja doseljvanja i integracije, pa ko-me se se taj pojam ne sviđa, možepredložiti drugi i bolji. Neki su optuži-li medije, koji su posve nekritički preu-zeli i popula rizirali ne samo taj pro-blematični, nego i neke druge pojmo-ve i riječi, koje uglavnom dolaze izeng leskoga jezika. T. G.

ZANIMLJIVO „Migrationshintergrund“ — neriječ godine

ćani znamo da je budućnost naša, bu-dućnost je Božja, te da drvo Crkve ras -te uvijek iznova. Crkva se uvijek ob-navlja, uvijek se ponovno rađa. SlužitiCrkvi u čvrstoj svijesti da nije naša, ne-go Božja, da je ne gradimo mi, negoOn; moći s istinom izreći evanđeosku ri-


† Ivan Barišićsvećenik

IN MEMORIAM

Uutorak 12. veljače pre -minuo je don Ivan Bari -šić, svećenik Mos tarsko-

du vanjske biskupije, voditeljHrvat ske katoličke misije u Kas-selu. Don Ivan je preminuo ukasselskoj bolnici nakon višem-jesečnog liječenja.

ništvu s dele-gatom za hr -vat sku pastvu u Njemačkojvlč. Ivicom Ko-m a d i n o m , de kanom Kas-sela Haraldom F i s c h e r o m ,umi rovljenimvlč. MilivojemGalićem koji jemije njao pok.

vlč. Barišića tijekom bolesti pos ljednjadva i pol mjeseca, te u zajedništvu s

da njegova smrt nije točka na njegovživot, nego početak njegova novog,vječnog zivota“, kazao je o. Bebić upropovijedi. Delegat vlč. Komadinaje izrazio zahvalnost osoblju bolnicei liječnicima koji su mjesecima pratilii njegovali vlč. Barišića. Na posebanje način zahvalio i Pokojnikovoj sestriRosandi, pastoralnoj suradnici JeliciŽigrović, kao i vlč. Galiću koji je mi-jenjao vlč. Barišića za vrijeme bolesti.„Vlč. Ivan je vjernički i smireno pod-nosio svoju bolest i živio u uvje renjukako smrt nije kraj nego da će vjeru-jući u uskrsnuće živjeti kod Gos -

13 hrvat skih i njemačkih svećenika iuz asis tenciju dvojice stalnih đakona.Mis nom sla vlju pribivao je i dugogo-dišnji predstavnik biskupije Fulda zadušobrižništvo katolika drugih ma -

terinskih jezika mons. dr. WinfriedKurzschenkel. „Naš dolazak u crkvuSv. Elizabete je znak naše ljubavi izahvalnosti prema pokojnom župnikuIvanu i znak naše vjere da njegov od-lazak nije odlazak nego povratak i

podina.“ Na kraju mise oproštajnu riječ uputio je dekan Fischer podsje-tivši na dobru suradnju kako vlč. Bari -šića tako i hrvatskih vjernika u deka -natu Kassel. Vlč. Galić je posebno

istaknuo zauzimanje vlč. Barišićai župljana u Kasselu za pomoćpotrebnima u vrijeme Domovin -skog rata. Prije ispra ćaja molitvuodrje šenja predvodio je delegatvlč. Komadina. Hrvatski i njema-čki vjernici su se od vlč. Barišićaoprostili molitvom i cvijećem. Namisi zadušnici i oproštaju u Kas-selu pri bivao je i konzul General-

nog konzulata R. Hrvatske iz Frank-furta Damir Sab ljak.

Vlč. Ivan Barišić je pokopan u su -botu 16. veljače na groblju „Bartu luši“u Drinovcima u Hercegovini.

www.cbismo.com/A.P.

ke Zore r. Šimić,Ivan je rođen 10.kolovoza 1950. uDrinovcima, gdjeje pohađao os-mogodišnju školu(1957.—1965.), asjemenišnu gim-naziju u Subotici(1965.—1969.).Vojnu je obvezuslužio u Karlovcu(1969.—1971.) ,filo zofsko-teološkistudij pohađao u Sarajevu (1971.—1977.) s diplom -skom radnjom oHipolitu Rimskom.Đakonsko je re đe -nje primio u Sara-jevu 15. lipnja1975., a red muje prezbiteratapo dijelio biskupPetar Čule u Jara-ma, 29. lipnja1976. Svećeničke službe: Od 1977.do 1985. djelovao je u Buhovu, Gra-bovici, Rotimlji, Gracu i Gabeli Poljuu Hercegovini, a onda je poslan uhrvatsku inozemnu pastvu u Njemač-ku. Kao suradnikdjelovao je na višemjesta do 1991.,a samostalno radiu Hrvatskoj katolič-koj zajednici uKasselu do smrti.

U četvrtak 14.veljače u crkvi Sv.Elizabete u Kasse-lu okupio se veliki broj svećenika ivjernika, rodbine i prijatelja koji su seoprostili od voditelj misije don IvanaBarišića. Misu zadušnicu predvodioje ravantelj dušobrižništva za Hrvateu inozemstvu fra Josip Bebić u zajed-

Misu zadušnicu za pokojnog vlč. Barišića predvodio je ravnatelj o. Bebić

Najstarije dijete u obitelji od petbraće i jedne sestre u oca Ante i maj-

„Vlč. Ivan je vjernički i smireno podnosiosvoju bolest i živio u uvjerenju kako smrt nije kraj nego da će vjerujući u uskrsnuće živjeti kod Gospodina.“

šale — Savjeti — RecePti

S P o M e N i K ■ š K o l av e l i K i Č e t v R t a Ka P e R i t i v i ■ i ■ N vS e g a ■ i j i ■ U Ž i N at l ■ N M ■ e N S i N g e R■ N a d a ■ M i ■ R eP i l a t ■ a P a ■ la c o ■ e ■ t U R a ■

N a v o j ■ i t a K a

RješeNje iz PRošlog BRoja


Nagrađeni: Evica Tolić, RüsselsheimNikola Sarić, LindlarDrago Herceg, Donaueschingen

Bračne svađeMuž se žali prijatelju:

— Iskreno, za zadnju bračnu sva-đu ja sam bio kriv. Moja žena meje lijepo pitala: „Što ima na TV-u?“,a ja sam odgovrio „Prašina!“

Novi iPhonePita Jure Matu:

— Što je tebi bolje ajfon ili ajped?— Ma, meni ti je najbolji ajvar.

Svako maloBračni par slavi zlatni pir. Žena

upita:— Zar me nećeš poljubiti?— Zar opet? Pa poljubio sam tekad smo slavili srebrni pir...

Strujni udarKao djeca bojali smo se struje,

a sada kao odrasli bojimo se raču-na za struju.

Sad i za deset godina

Dva prijatelja sjede u birtiji, je-dan gleda stalno u neku sliku na zi-du, pa kaže:— Takvi ćemo mi biti za desetakgodina.

Drugi će na to:— Zar ne vidiš da je to ogledalo.

Čemu služe prijatelji

Ako imaš loš dan, nazoveš pri-jatelja to mu kažeš i njemu pokvarišdobro raspoloženje.

Slušni aparatŠtef dolazi kod doktora pa mu

veseo veli da je kupio slušni aparat.— Ma super! I kako Vam je supru-ga Barica?— Ma jeftino, samo 20 eura.

Policajac i legokockice

Kupio policajac lego kockice ikaže ponosno prijatelju:— Pogledaj, složio sam ih za go-dinu dana, a na kutiji piše 2-4 go-dine.

Jedan od glavnih vidova duhovneborbe jest bitka na području misli.Na tom polju, boriti se znači: misli-

ma koje dolaze iz našeg duha, iz na-še okoline ili od Neprijatelja (izvor imje, zapravo, nevažan) i koje nas zbu -njuju, straše i obeshrabruju suprotsta vitione misli koje nas mogu ohrabriti i vra-titi nam mir. U toj borbi, „blago čovje-ku koji napuni tobolac” strelicama dob -rih misli, što znači solidnim uvjerenjimakoja počivaju na vjeri, koja hrane razum i učvršćuju srce u trenutku kuš nje.Među tim „strelicama u ruci ratnika”postoji jedna koja bi nam trebala bitiuvijek na umu: svi razlozi za gubljenjemira, loši su razlozi. Ovo uvjerenje nemože se zasnivati na ljudskom razmiš -ljanju. Ono je čista sigurnost vjere kojase zasniva na Božjoj riječi. Isus namjasno kaže da se to uvjerenje ne zasni-va na razlozima ovoga svijeta. Ako tra-žimo mir „kakav svijet daje”, ako oče-kujemo mir od ovozemaljske logike i nanačin na koji se po današnjem menta-litetu može biti u miru (jer sve ide do-bro, jer nema protivština, jer su našeželje potpuno zadovoljene), sigurno je

da nećemo nikada biti u miru, ili će našmir biti izrazito krhak i kratkotrajan. Zanas kršćane bitni razlog iz kojeg mo-žemo uvijek biti u miru ne dolazi od svi-jeta. Mir dolazi kao posljedica pov-jerenja u Isusovu Riječ. Kad Gospodinkaže da nam ostavlja mir, da nam da-je svoj mir, ta riječ je božanska riječ, riječ koja ima istu stvaralačku moć kaoi ona koja je podignula nebo i zemljuiz ništavila, istu težinu kao ona koja jesmirila Oluju, kao ona koja je ozdravi-la bolesne i uskrsnula mrtve. Budući danam Isus kaže, i to dva puta, da namdaje svoj mir, mi vjerujemo da ga ni-kada neće uzeti natrag. „Božji darovisu neopozivi” ( Rim 11,29). Mi samismo oni koji često ne znamo kako da ihprimimo ili zadržimo. Jer prečesto ne-mamo dosta vjere … U Isusu uvijek ima-mo mir, jer je on pobijedio svijet, jer jeuskrsnuo od mrtvih. Svojom smrću Onje pobijedio smrt, poništio je osudu koja nam je prijetila. Pokazao je Bož-ju dobrohotnost prema nama.

Jacques Philippe, (prema ulomku iz knjige „Traži mir i idi za njim”);

www.bitno.net

Razlozi zbog kojih gubimo mir

Sastojci: 1 kesica instant kvasca,2.5 dl mlakog mlijeka, prstohvat soli,100 gr maslaca, 2 jaja, 1/2 šalice še-ćera, 3,5 šalice brašna, 1jaje, 1 čajnažličica vode, 6 obojenih jaja, ukrasnešarene mrvice za kolače.

ličine da tijesto ne bude ljep ljivo.Nemojte se puno zamarati čak iako bude bilo potrebno malo vi-še brašna od predviđene količi-ne, ili pak manje. Prekriti posudukrpom, te ostaviti sat vremena natoplom mjestu, dok se smjesa neudvostruči. Nakon toga podijeli-ti tijesto na 12 komada, te odsvakog napraviti rolu na otprilike2-3 debelu te oko 30-35 cm dugu. Zarolati role jednu okodruge te ih spojiti u prsten. Slo-žiti ih na posudu prekrivenu pa-pirom za pečenje, te ih ostavitisat vremena da se još uzdignu.Pomiješati jedno jaje sa jednom

Uskrsni kruh

čajnom žličicom vode, te premazati tijesto. U sredinu svakog kruha stavitiobojeno jaje te ih posuti sa šare nimmrvicama za kolače za uk ras.Staviti uzagrijanu pećnicu na 180 ºC na 20-25min dok ne poprime zlatni žutu boju.

www.recepti-svijeta.com

Priprema: U šalicu pomiješati ins -tant kvasac, pola čajne žličice šećerasa mlakim mlijekom. U posudu stavitiostatak mlijeka, sol, maslac, šećer tekvasac kada se uzdigne. Dodati polabrašna, te dobro izmiješati. Postupnododavati ostalu količinu brašna do ko-

7. DOPUNJENO IZDANJE PJESMARICE I MOLITVENIKA


NAŠE ZAJEDNICE

FRANKFURT AM MAIN

Uponedjeljak 11. veljače u prostorijama Hrvatskog cen-tra HKM Frankfurt održano je pokladno slavlje za sta-rije članove misije. Uz prigodni zabavni program, ko-

ji su osmislili vrijedni domaćini: Super Mario te gost iz da-lekog Marakesha, svi su se dobro zabavljali. U program jeuvela Škovacijerova žena pričom o svom životu na otoku Ko-

miži. Program je nastavljen uz viceve, dobrog fratra i slu -čajne prolaznice, skečom kod liječnika, a vrhunac je bilaodluka koga poslati na dodjelu Oscara u Ameriku. Bila sutu dva para glumaca, koji su spremali skečeve, recitacije,monologe, pantomime. Na kraju je odlučeno da idu oba pa-ra u slučaju da se jedan putom zagubi. Tekst: fra Marko D.L.

Dječje pokladno slavljeUsubotu 9. veljače u prostorijama

Hrvatskog centra HKM Frankfurtodržana je dječja pokladna proslava. Uzobilje dječijih maski, te ponekog maski -ranog roditelja, maskirali su se i sveće -nici fra Željko Ćurković, fra Ivan Čikarai fra Marko Domazet Lošo. Karneval jeprošao uz obilje igara, nagrade, dobrezabave i uz veslu atmosferu. Vrhunac jebila igra potezanja konopa, najprije oče-vi protiv očeva, a potom očevi protiv maj-ki. Iako su muški obično jači spol, velikibroj majki ovaj put je odnio uvjerljivupobjedu. Kasnije su i djeca potezala ko -nop, dje čaci protiv djevojčica. Iako supomogli i neki očevi, i ovaj put su dje -vojčice odnijele pobjedu.

Snim

ke: fra M

ark

o D

om

azet-L

ošo

Mame su pobijedile očeve

Iz tiska je izišlo 7. dopunjeno izdanjemolitvenika i pjesmarice „Slavimo Boga“, koje je posvećeno nedavno

preminulom, idejnom začetniku i prvom izdavaču pjesmarice i molitvenika, fra Bernardu Dukiću. Pjesmarica je prviput objavljena u izdavačkoj kući JosefKnecht, Frankfurt a. M., 1982. godine.

Ovo dopunjeno izdanje ima u dodatku 25 novih psalama i pjesama.

Nadamo se da ćete svi biti zadovoljni.Prodajna cijena pjesmarice je, prema odluci izdavačke kuće Herder, 18 eura.Tko naruči veću količinu preko našeg Ureda ostvaruje određeni popust.

Narudžbe:Kroatenseelsorge, An den Drei Stei-

nen 42d, 60435 Frankfurt a. M.; telefon(069) 954048-0; fax (069) 954048-24;e-Mail: [email protected]

ªSlavimo BogaÒ

Pokladno slavlje za starije

In Te, Domine, speravi! U Tebe se,Gospodine, uzdam!In Te, Domine, speravi! U Tebe se,Gospodine, uzdam!Bl. Alojzije Stepinac

ebe dige ge ei dekroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/zz03.2013.pdf · dila, a na...

Documents