Mevludom na narod zove proslavljanje Alejhisselamova roendana. Mevludom se zove i knjiga u kojoj je, vedinom u stihu, opisano Alejhisselamovo roenje. Sama rije mevlud je arapskog porijekla. Na je narod pogrjeno izgovara mevlud, a pravo je mevlid, to znai vrijeme roenja ili roendan. Kod nas se Mevlud proslavlja tako da se u damiji na dan Alejhisselamova roenja, 12. rebiul-evela, na turskom jeziku proui Mevlid, to ga je u stihu napisao Sulejman-elebija. Prisutnima se podijeli slatko erbe. Ovo obiavaju raditi i neki privatnici u svojim kudama. Neki to rade ba 12. dan rebiulevela, a neki ne paze na to nego proslavljaju Mevlud u kojem bilo danu godine. U Misiru je ved drukiji obiaj. Tamo proslava Mevluda traje po nekoliko dana prije i poslije 12. rebiul-evela. Proslava se obavlja na otvorenom polju gdje se podigne mnogo bogato okidenih adora. Uveer se sve rasvijetli elektrinim svjetlom. Od sakupljene mase svijeta nego kupuje i prodaje, nego razgleda i eta, neko ui Kur'an, neko slua, neko recituje pobone pjesme itd. 12. veer rebiul-evela se zove Lejlei-kebirom tj. velikom veeri i tada je veselje najvede. Na ovo veselje, koje se priredi u Kairu, doe na stotine hiljada svijeta iz cijelog Egipta. Tako se eto kod njih proslavlja Alejhisselamov roendan. Misirci proslavljaju i roendane drugih i pobonosti na glasu ljudi. Naprimjer, proslavljanje hazreti Husejnova roendana traje skoro mjesec dana. Poznato je proslavljanje roendana Sejjid Ahmed Bedevije u Tanti. Tu se za vrijeme te proslave sakupi moda vie od milion ljudi, a proslava traje vie dana. Da bi ove proslave bile to vie posjedene, drava dadne 75% popusta na eljeznicama i tako se i siromahu prui prilika da prisustvuje spomenutim mevludima. Priali su mi ljudi da je u Aliru, tunisu i Fasu (Maroku) drukiji obiaj. Veselje i kod njih traje vie dana, a kad doe 12. nod rebiul-evela, onda cijelu nod bdiju. Kada bude oko zore, a to je vrijeme kada se je Alejhisselam rodio, onda ue pobone kaside i hvalospjeve Alejhisselamu. Bit de da se nain proslave Mevluda razlikuje prema obiaju pojedinih islamskih zemalja. Sam Alejhisselam nije proslavljao svoga roendana, niti su to inili njegovi drugovi iza njega, niti ostali muslimani dugi niz godina iza Alejhisselama. Veli se, da su prvi u islamu postavili proslavljanje roendana, niti su to inili njegovi drugovi iza njega, niti ostali muslimani dui niz godina iza Alejhisselama. Veli se, da su prvi u islamu postavili proslavljanje roendana Fatimovidi u Misiru. Oni se nijesu zadovoljili samo sa proslavljanjem roendana nego su postavili est Mevluda godinje: jedan Alejhisselamu, po jedan hazreti Aliji, hazreti Fatimi, hazreti Hasanu i hazreti Husejnu i napokon jedan vladajudem halifi. To su postavili nekako u etvrtom stoljedu po Hidri. Sa propadu Fatimovida propali su i mevludi. Kasnije je proslavljanje Alejhisselamova roendana obnovio i u obiaj uveo vladar Erbila el-MelikulMuzaffer Ebu Seid u sedmom vijeku po Hidri. Ebu ame (596.-655.) u svom djelu el-Bais kae: Meu najljepe stvari, koje su u naem vremenu uvedene u obiaj, spada ono to se ini u Erbilu svake godine na dan roenja Alejhisselamova, a to je da se taj dan vesele i nagizdaju, potpomau sirotinju i ine ostala dobra djela. Ovo djelo pored toga to se njime pomae sirotinja pokazuje da onaj koji ga ini, ljubi i potiva Alejhisselama i da zahvaljuje Bogu na najvedoj blagodati, a ta je to je Bog na taj dan stvorio poljednjeg Svoga Poslanika, koji je milost cijelom svijetu. Prvi koji je ovu proslavu uveo u obiaj bio je ejh Omer sin Muhammedov, jedan od poznatih dobrih ljudi, a za njim se poveo i vladar Erbila. O vladaru Erbila el-Melik-ul-Muzaffer Ebu Seidu kae Ibn Kesir u svojoj Historiji sljedede: Svake godine u rebiul-evelu pravio je Mevlud i proslavljao taj dan kao najvedu proslavu. Bio je junak, kuraan, pametan, uen i pravedan. Bog mu se smilovao i poastio ga najboljim mjestom na bududem

svijetu! Njemu je napisao ejh Ebul-Hattab Ibn Dihje itav svezak o roenju Alejhisselamovu i nazvao ga: Et-Venvir fi mevlidil Beirin-Nezir. On ga je za to nagradio sa hiljadu dukata. Dugo je vladao, dok nije umro opsijedajudi krstae u gradu Akki godine 630. pohvaljena vladanja i due. Sibt Ibnil-Devzi u svojoj historiji Ogledalo vremena pria slijedede: Priali su mi neki ljudi, koji su bili prisutni na sofri Muzaffera za vrijeme proslave Mevluda, da su izbrojili 5.000 peenih ovaca, 10.000 kokoi, 100.000 tanjira sa zahladom i 30.000 sahana slatkia. Mevludu su prisustvovali ugledni uenjaci i sufije, a on bi ih darivao i nagradio. Za jedan bi mevlud potroio 300.000 dukata. Ove cifre nam se ine pretjerane, ali nije udo ni da budu istinite, kad uzmemo u obzir sjaj islamskih vladara. Dosta je da proitamo u novinama sjaj Hajdarabadskog Nizama danas, pa da nimalo ne posumnjamo u tanost gornjih cifara. Ibnul-'Imad u svojoj historiji ezeratuz-zeheb pria slijedede o Mevludu, koga bi pravio spomenuti vladar: Sjaj njegove proslave Mevluda ne moe se ni opisati. Jedne godine bi proslavljao Mevlud osmog, a druge dvanaestog rebiul-evela. To zato, jer se uenjaci razilaze u danu roenja Alejhisselamova. Na dva dana prije Mevluda bi se istjerao na otvoreno polje toliki broj deva, ovaca i goveda, da se opisati ne moe. Uz ove deve, goveda i ovce ila bi svirka i bubnjevi. Na otvorenom bi se polju poklale te ivotinje i spremala raznovrsna jela. Uveer, kada se je Alejhisselam rodio, uile bi se se u tvravi razne pobone kaside. Zatim bi izaao vladar sa svojom svitom u bakljama i u velikom sjaju. Na dan kojima bi vladar darovao uenjake, vaize, karije i pjesnike. Svakome bi se dao putni troak do kude. Ibn uhbe u svojoj Historiji islama pria: El-Melik el-Muzaffer je pred smrt oporuio da mu se tijelo odnese u Mekku i ukopa u Haremu. Sam bi rekao: elim da se u Haremu sklonim. Kada je umro, donesen mu je tabut u Kufu. Ali poto te godine zbog provale Tatara nijesu hadije mogle otidi na had, ukopan je kraj hazreti Alije! Zadovoljimo se sa ovo nekoliko odlomaka iz najpoznatijih historija islama u ivotu vladara, koji je uveo u obiaj proslavljanje Alejhisselamova roendana. Kasnije se je proslavljanje Mevluda rairilo po svim islamskim zemljama. To se naroito isticalo u Mekki, Medini, Misiru, Endelusu (panija) a i u drugim islamskim zemljama. Muslimani u Mekki sakupili bi se na ono mjesto gdje se je po njihovu prianju Alejhisselam rodio i tu bi proslavljali Mevlud. Uesnici Mevluda u prola vremena hvale naine obavljanja ove proslave i istiu veliko bogatstvo i rasko onih koji su primali na se obavljanje Mevluda. Unilo je u obiaj da prisutni kada se ui Mevlud i spomene Alejhisselamovo roenje, ustanu na noge. Ni ovo nije obiaj prvih muslimana. Otkada ovo datira u islamu, nijesam mogao tano ustavniti. Ibnus-Subki u svome Tabakatu spominje slijededi sluaj: Jedanput je, kada je Tekijjuddin Subki zavravao jedan svoj ders, jedan od prisutnih recitirao Sarsarine stihove: *Malo je za pohvalu Alejhisselama zlatno pismo po srebru rukom najboljeg pisara. I da plemidi na noge skoe i u red stanu ili na koljena kleknu, kad njegovu pohvalu uju.+ Pa kada je izrekao stih [I da plemidi na noge skoe ili na koljena kleknu+ odmah je na noge ustao ejh Tekijjuddin, a za njim svi prisutni i u tom su osjetili lijepo raspoloenje. Iz ovog bi se dalo zakljuiti da to ustajanje nije tada bio uobiajeno, jer ga ne bi Ibnus-Subki ni spominjao da je to bilo u obiaju i svakom poznato. Ovdje bi trebalo upozoriti da se ne bi trebalo pri ovom ustajanju okretati prema kibli i ruke stavljati na prsa

kao u namazu. Jer, to je Bog odredio za namaz, nek i ostane u namazu. Jo ovdje trebamo rijeiti jedno vano pitanje, a to je, je li mevlud bid'at i prema tome je li lijepa ili runa stvar i ima li za njega nagrada ili kazna? O ovoj stvari su raspravljali islamski uenjaci im se je mevlud pojavio. Prije sam napomenuo da Ebu ame, u ijem se je vremenu mevlud i pojavio, smatra mevlud lijepom stvari. Hafiz ibn Hader u svojoj jednoj fetvi, koja se odnosi na mevlud, kae: Pravljenje mevluda je novotarija u islamu. Nijesu to inili prvi dobri muslimani u tri prva stoljeda iza Alejhisselama. Pored toga u pravljenju mevluda ima dobrih i runih stvari, pa ko se bude klonio runih, a inio dobre, onda je njegov mevlud lijepa novotarija. Ja sam promatrao vjerske izvore i naao sam za mevlud jak oslonac i dokaz. U Buharinu i Muslimovu Sahihu stoji da je Alejhisselam, kada je preao iz Mekke u Medinu, zatekao idove da poste jevmi aura. Pitao ih je zato ga poste, a oni mu odgovore da ga poste jer je Bog u taj dan potopio Firavna, a spasio Musaa i njegov narod, pa da ga poste iz zahvalnosti prema Bogu. Alejhisselam je tom prilikom rekao: Mi smo blii Musa'u, i naredio je da taj dan i muslimani poste. Iz ovog se razumije da je lijepa stvar vriti Bogu ugodna djela svake godine u onaj dan kada se je dogodila neka Boija blagodat. A kuda dete vedu blagodat od roenja Alejhisselamova. Prema tome, proslavljati Alejhisselamov roendan vrenjem Bogu ugodnih djela je lijepa stvar. Da je proslavljanje Alejhisselamova roendana s vjerskog gledita lijepa stvar, u tome se slae velik broj islamskih uenjaka: Ebu ame, Ibn Hader, Ibnul-Dezeri, Ibn Dihje, Sujuti, Ibnul-Had i drugi. Svi spomenuti uenjaci uvjetuju da proslavljanje mevluda lijepim i dozvoljenim djelima. U obratnom sluaju nije proslavljanje dozvoljeno. Druga grupa islamskih uenjaka, dri da je mevlud bid'at i runa stvar. Oni kau: Islam ne priznaje novotarije a mevlud je novotarija. U ovu grupu islamskih uenjaka spada Ibn Tejmijje, Taduddin i Fakihani. O ovome je Fakihanija napisao cijelu brouru. U toj brouri on kae: Ja ne znam za mevlud ikakva oslonca niti u Kur'anu niti u sunnetu. To nijesu inili ni veliki islamski uenjaci, koji su nama uzor i koji su se drali puta pravih muslimana. To je bid'at, koji su izmislili besposlenici, i uivanje, kome su se odale izjelice. Dokaz tomu je ovo: Mi smo promotrili u koju bi od pet ahkami-eri'jja (erijatskih presuda) spadao mevlid. Pa smo nali, da nije vadib i u tom su muslimani sloni. Nije ni mendub, jer je mendub ono to erijat od nas trai da ga vrimo, a strogo nam ga ne nareuje, a mevlid nije takav. Nije ni mubah, jer nije u islamu dozvoljeno novotarije postavljati. Ne preostaje drugo da je ili mekruh ili haram. Ovako du i pred Bogom odgovoriti, ako budem o ovom pitan. Fakihaniju je pobijao Sujutija i o tom opet drugu brouru napisao. Sredina i sudac izmeu ove dvojice htio je biti Abdusselam Lekkani, te je i on o ovome pisao. Daleko bi nas odvelo kada bi potanko htjeli iznijeti miljenje svakoga od spomenute trojice islamskih uenjaka. Jedino moemo napomenuti to, da se vedina islamskog svijeta dri miljenja onih koji mevlud smatraju dobrim djelom, za koje ima sevab. Danas je u nas zaveden mevlud kao kolski praznik. O ovom nalazimo u islamskoj historiji sljedede: Kemaluddin Edfevi u svojoj historiji Saida (Gornjeg Egipta), koji je nazvao Et-Tali'us-Seid (Sretna zvijezda) kae: Priao mi je moj prijatelj Nasiruddin Mahmud Ibnul-'Imad, da bi Ebut-Tajjib Muhammed ibn Ibrahim, koji je bio rodom iz Ceute (Sebte) a bio se nastanio u Kusu i slovio kao dobar ovjek i izvrstan uenjak malikijskog pravca, kada bi proao pokraj mekteba, na dan Mevluda, rekao muallimu: Danas je dan veselja, vrati djecu kudama. I djeca bi se taj dan kudama vratila. Spomenuti Ebut-Tajjib je bio dobar fakih (pravnik) i na glasu u vie nauka. Pred njim je uio znameniti komentator Kur'ana Ebu Hajjan. Umro je 695. godine.

Gore sam spomenuo da se Mevludom zove i knjiga u kojoj je u prozi ili stihu ocrtano Alejhisselamovo roenje. Ovakvih knjiga imade na arapskom jeziku ogroman broj. Imade ih takoer i turskim jezikom. Kod nas je poznat Sulejman-elebijin turskim jezikom u stihu pisani Mevlud. Ovaj je Mevlud na na jezik u stihu preveo hafiz Salih ef. Gaevid i neki Arif ef. Sarajlija. Prije nekoliko godina tampan je u stihu na naem jeziku Mevlud hafiz Sejjif ef. Zenunovida iz Koraja. Poznat je i Mevlud dr. Safet-bega Baagida. Iz ovog se vidi da i mi imademo etiri Mevluda pisana u stihu naim jezikom. Treba istaknuti i to da se u Mevludima nalazi i takvih stvari koji su vie fantazija negoli historijska istina. Ovakvih stvari se treba kloniti. Ovo naroito istie Ali el-Karija u svome djelu El-Mevridur-revijj fil-mevlidin-nebevijj. Poto je historijski ustanovljeno da mevluda nije za vrijeme Alejhisselama niti cijela tri stoljeda ni bilo, to je razumljivo da nema nijednog hadisa koji govori o koristi proslave- odnosno uenja Mevluda. Dr.Baagid koji nije bio struno obrazovan u hadisu vjerskim naukama je ovdje sasvim nasjeo. Na kraju svog Mevluda on navodi jedan hadis, rijei etverice prvih halifa Imami afije, ejh Serijj (pogreno je Sirri) es-Sekatije o koristi Mevluda. ovjek, iole upuden u hadis, i u tradiciju uopde ne moe ni sumnjati u neistinitost navedenih hadisa i izreka. Safvet-beg Baagid je prenio iz Nevevina komentara na Berzendin Mevlid. Ovaj Nevevi nije onaj poznati islamski uenjak, nego jedan nearap sa Jave, koji se ladao pisanja o vjerskim stvarima bez dovoljno spreme i nepozvan. Eto, to toliko o Mevludu. Glavni je cilj od ovoga da se i nai muslimani poblie upute u historijat mevluda i da o tome imaju jasan pojam. Literatura: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) Zurkani: erhul-mevahibil-ledunnije. Ibn Dahlan: Alejhisselamov ivotopis. Rifa'a bey Rafi': Nihajetul-idaz. Ibnul-'Imad: ezeratuz-zeheb. Ebu ame: el-Bais 'ala inkaril-bide'i vel-havadis. Ibnul-Had: el-Medhal. Sujuti: Husnul-maksid fi ameil-mevlid. Ali Mahfuz: el-Ibda' Ali Elk-Kaki: el-Mevridur-revijj. El-Edfevi: et-Tali'us-seid. Ibnus-Subki: et-Tabakat.

Otkucano iz Mehmed Handid Izabrana djela Knjiga I