dusan savkovic - gorila i

83
1. Telefon je uporno i neumoljivo zvonio. Štefan se s mukom probudi i opsova. Do đavola, zaboravio je noćas kad je došao iz grada da isključi tu gnjavatorsku napravu. Ustade iz kreveta, nag kao i uvek kada je bio u postelji i priđe aparatu. Podiže slušalicu i začu škripav muški glas. Bio jc to Milo, jedan od brojnih Štefanovih zemljaka koji su živcli u Parizu. Šta hoćeš? upita Štefan neljubazno. Zar ne bi bilo bolje da si pogledao na sat pre nego što si me pozvao? Opet škripanje u slušalici. Oprosti, Štefan, reče Milo. Sad je tačno osam i pct. Mislio sam da si već na nogama! Stefan huknu. Mislio si! Ti si mislio! Šta hoćeš? Govori! prekinu gu Stefan spreman da spusti slušalicu i da se baci na krevet. Da li Pariz gori? Milo se iskašlja u slušalicu. Burazeru hteo sam da kupim nešto od one garderobe. ZnaS na šta mislim. Dođi reče štefan. Ako nameravaš da se cenjkaš nemoj da dolaziš. Sve će biti u redu odvrati Milo. Ako zakasnim koji minut nemoj da odmagliš. Voleo bih da te vidim, da mulo popričamo ... Štefan, čuješ li? Stc % fan spusti slušalicu. Više mu se nije spavalo. Pogleda u »vojc nago, bronzano telo koje se iznenada ukaza u vcllkom zidnom ogledalu, besprekorno izvajano i oblo. Dla-novi'ma pređe preko golih grudi obraslih kratkom kovr-džnstom dlakom. To je bio on. Ta bronzana i skladna masa, te hladne, zelene oči poput mačjih, visoko čelo, snažne vilicc, svctlokestenjasta kosa koja je u nemirnim valovima padala na čelo. Stajao je tako nekoliko trenutaka zagledan u ogledalo,a onda priđe prozoru, razmaknu zavese i širom otvori psozor. U sobu je ušao miris sagorelog benzina. Bio je to znak da ulica Kolize počinje da diše. Reka automobila lagano je tekla ulicom, prema aveniji Franklina Ruzvelta. Tamo se uz pomoć semafora razlivala na sve četiri pariske strane sveta. »Prokleti zemljaci«, mislio je štefan dok je sakriven iza zavese buljio u reku na gumenim točkovima. Od svega na ovome svetu čovek može da pobegne osim od zemljaka u tuđini. Iskopaće ga ispod zemlje, samo ako to naume. Ovoga puta, zemljak po imenu Milo, dobro je došao. Štefan nije imao ni prebijene pare u džepu. Prodaće mu nešto od one garderobe i tako će preživeti još jedan pariski dan. Štefan još jednom osmotri zahuktalu ulicu. Sve je bilo na svome mestu, isto kao i svakog drugog jutra. Predstava je mogla da počne. Zavesa se polako diže. Preko puta, gospođica Luiz, kelnerica u kafeu »La Flam«, posipa deterdžentom bele metalne stoliće ispred kafea i pere ih toplom vodom. Zainteresovanima pokazuje pozamašnu, polugolu i nimalo francusku guzicu. Trafikant, gospodin Filip, već je <na svome mestu, duboko u mračnoj jazbini ispunjenoj jakim mirisima najrazličitijih duvana i štampar-ske boje. Tu je i knjižar Rejmon sa svojom ogromnom, lavljom glavom i nezačešljanom grivom. Mama Rene s tek kupljenim pecivom pokušava da pređe ulicu ... Osam i pet. Zemljak za čudo nije slagao ni za minut. Štefan je još neko vreme stajao kraj prozora. Jutro je uveliko osvajalo. Kasno parisko jutro, puno zvukova i boja koje je Štefan toliko voleo. Osećao je na goloj koži da je postajalo toplije. Grad se budio, kukurikao, lepetao krilima, kao petao na bunjištu. Uskoro će i mama Rene s doručkom. (štefan, uhuhuhu! Jesi li sam, dragi moj mali! povikaće dobra žena. Ah kakav doručak!! Uhuhuhu! Čaj, voćni kolač, sok od limuna, džem od ribizla!) »Do đavola«, pomisli Štefan. Džem od ribizla. Mama Rene. Njen materinski osmeh uokviren srebrnobelom kosom i oreolom svetice. Laž. Sve sama laž. Čak i materinski osmeh. Voćni kolač. Milo koji bi kupio nešto od one garderobe. Gospodin Moris, kobasičar s ugla koji će, ako Milo ništa ne kupi ili ne dođe, morati da mu pozajmi sto franaka. Kiselo lice gospodilna Morisa, kobasičara. Njegove brižne reči. Saveti s mirisom belog luka. Fliper u kafeu »Lonšan«. Sranje. Bez kraja.

Upload: srdjanraska

Post on 24-Nov-2015

435 views

Category:

Documents


46 download

DESCRIPTION

Dusan Savkovic - Gorila I

TRANSCRIPT

  • 1.Telefon je uporno i neumoljivo zvonio. tefan se s mukom probudi i opsova. Do avola,zaboravio je noas kad je doao iz grada da iskljui tu gnjavatorsku napravu. Ustade iz kreveta,nag kao i uvek kada je bio u postelji i prie aparatu. Podie slualicu i zau kripav muki glas.Bio jc to Milo, jedan od brojnih tefanovih zemljaka koji su ivcli u Parizu. ta hoe? upita tefan neljubazno. Zar ne bi bilo bolje da si pogledao na sat pre negoto si me pozvao?Opet kripanje u slualici. Oprosti, tefan, ree Milo. Sad je tano osam i pct. Mislio sam da si ve na nogama!Stefan huknu. Mislio si! Ti si mislio! ta hoe? Govori! prekinu gu Stefan spreman da spusti slualicu ida se baci na krevet. Da li Pariz gori?Milo se iskalja u slualicu. Burazeru hteo sam da kupim neto od one garderobe. ZnaS na ta mislim. Doi ree tefan. Ako namerava da se cenjka nemoj da dolazi. Sve e biti u redu odvrati Milo. Ako zakasnim koji minut nemoj da odmagli. Voleo bihda te vidim, da mulo popriamo ... tefan, uje li?Stc%fan spusti slualicu. Vie mu se nije spavalo. Pogleda u vojc nago, bronzano telo koje seiznenada ukaza u vcllkom zidnom ogledalu, besprekorno izvajano i oblo. Dla-novi'ma preepreko golih grudi obraslih kratkom kovr-dnstom dlakom. To je bio on. Ta bronzana i skladnamasa, te hladne, zelene oi poput majih, visoko elo, snane vilicc, svctlokestenjasta kosa koja jeu nemirnim valovima padala na elo. Stajao je tako nekoliko trenutaka zagledan u ogledalo, aonda prie prozoru, razmaknu zavese i irom otvori psozor.U sobu je uao miris sagorelog benzina. Bio je to znak da ulica Kolize poinje da die. Rekaautomobila lagano je tekla ulicom, prema aveniji Franklina Ruzvelta. Tamo se uz pomosemafora razlivala na sve etiri pariske strane sveta. Prokleti zemljaci, mislio je tefan dok jesakriven iza zavese buljio u reku na gumenim tokovima. Od svega na ovome svetu ovek moeda pobegne osim od zemljaka u tuini. Iskopae ga ispod zemlje, samo ako to naume.Ovoga puta, zemljak po imenu Milo, dobro je doao.tefan nije imao ni prebijene pare u depu. Prodae mu neto od one garderobe i tako e preivetijo jedan pariski dan.tefan jo jednom osmotri zahuktalu ulicu. Sve je bilo na svome mestu, isto kao i svakog drugogjutra. Predstava je mogla da pone. Zavesa se polako die. Preko puta, gospoica Luiz, kelnerica ukafeu La Flam, posipa deterdentom bele metalne stolie ispred kafea i pere ih toplom vodom.Zainteresovanima pokazuje pozamanu, polugolu i nimalo francusku guzicu. Trafikant, gospodinFilip, ve je
  • Osam i deset. Pet minuta je buljio u reku automobila koja je proticala pod prozorom. ta da obuei da li uopte da se obue? Farmerke i majicu. Najprijatnije se oseao u farmerkama i u jednojiznoenoj, crvenkastoj majici. Potra-io je farmerke u plakaru. Nije ih naao. Okretao se, traio ihpogledom, gunao, zavlaio se pod krevet, prevrtao itava brda starih novina i programa konjskihtrka, a farmerke su leale na tepihu, kraj kreveta, tamo gde ih je prole noi i ostavio.Deset godina je proveo u Parizu ali se nije nauio vrlini koja se zove urednost. Nered mu nije ninajmanje smetao. Veoma je retko dozvoljavao da mama Rene neto preduzme, ona ili neka odonih sitnih drolja koje bi no provele u njegovom krevetu. Mama Rene se od oajanja hvatala zaglavu. Verovala je da e tefan takav ostati do sudnjega dana.(tefan, nemoj mi rei da nisi odrastao s divljim zverima u nekoj stranoj umi! govorila jedobra ena skidajui s lustera, uz pomo portfia, komad tefanovog donjeg rublja koji je ko znana koji nain dospeo tako visoko.)Spavaa soba bila je u veitom neredu. Pepeljare pune opuaka, presvlake na foteljama zaprljane,nagorele, ispoli-vane alkoholom. Postelja u takvom stanju da pristojan ovek ne bi poeleo da unjoj provede no. Plakar, najee irom otvoren, bio je krcat skupocenom garderobom, ku-pljenom ili naruenom u najpoznatijim buticima Pariza i Londona. Sve ono to je Alen godinamaodbacivao nalo je mesta u tefanovom plakaru.(Mrvice, govorila bi mama Rene. Mrvice s bogate trpeze Dipreovih.)Katkad, istina u krajnjoj oskudici i nevoljno, tefan je prodavao komade nekadanje Alenovegarderobe uglavnom svojim zemljacima koji su se posle, po kafeitaa na Sen Mielu i Monparnasu,hvalili da nose odela koja je nekada nosio Alen Dipre, glavom i brodom. tefan im je to naroitozabranjivao, ali mladi makroi koji su dubili stolice kod Dva maga nisu mogli da odole, a da se nepohvale pokazujui izvezene inicijale slavnog glumca. Nekolicinu je tefan surovo kaznio, pa se uposlednje vreme za njegovu kolekciju Dipreovih odela malo ko interesovao. tefanu je bilo svejedno.Biorje siguran da prodaja odbaenih odela, koulja, kravata, pulovera i cipela nee izmeniti njegovpoloaj, niti e par stotina novih franaka uiniti da mu izrastu krila, ona koja je prieljkivao.Apartman u kome je tefan stanovao imao je dve velike sobe, kupatilo i antre. Ona prva soba u koju seulazilo iz antrea, morala je da bude soba za prijem. Rasklimatani salon u stilu nekog od Lujeva, sotpalom pozlatom i noicama koje bi se klatile kad bi neko seo, stoi koji nije pripadao salonu,kineski tepih s velikim plavim cvetovima, nekoliko uljanih slika slavnih majstora koje je Alen kupioposle velikog uspeha filma Krik (posle se ispostavilo da su slike veti falsifikati, pa su tako dospeleu tefanov apartman), paketi Pari Turfa, asopisi u koma se raspra-vlja o odgoju trkakih konja,poster e Gevare, fotografija dokeja Iv Sen Martena, telefon... to je bilo uglavnom sve. Salon nijesluio nameni, jer je tefan goste primao u spavaoj sobi, najee go kao od majke roen.Kua je pripadala Alenu Dipreu, slavnom filmskom glumcu, jednom od najtraenijih i najskupljihglumaca sveta. Sa suprugom Katrin koja je takoe gajila glumake ambicije i sa trogodinjom erkomMiel, Alen je stanovao na dva gornja sprata luksuzne i komforne kue, iznad tefanovog apartmana.U stara, dobra vremena, do pre godinu dana, tefan je bjo voljena linost u domu Dipreo vih, Alenovmiljenik i drugar, pobratim, telohranitelj kakav se samo poeleti moe, ovek u koga je Alenbezgranino verovao i kome se divio. Danas retko ko u ulici Kolize kae: to je tefan, telohraniteljDipreovih. Gorila kakvog nema ni jedan zooloki vrt... Obino kau: to je tefan, kuna pomonicaDipreovih...U Luksemburkom parku, u kome je provodio sunana prepodneva s malom Miel, na izriitu eljuKatrin da on lino uva devojicu, tefan se ponaao kao prava engleska dadilja. Dok je mala Mielvozila bicikl ili se igrala s ostalom decom i trala stazama, tefan nije skidao pogled s nje.Bezrazloan strah Katrin da e neko kidnapovati Miellagano se preselio i u tefana. Voleo je, na nain koji nije razumevao, tu krhku, malokrvnu devojicudivnih zelenih oiju. Moda nikoga nije tako voleo otkako zna za sebe? Tano u odreeno vremevadio bi iz specijalne torbice uinu i na sve naine nastojao, makar dubei na glavi, to je i inio, damala Miel pojede sendvi sa unkom i buterom. Katkad su ga susretali zemljaci koji su o njegovompadu znali mnogo vie nego to je tefan pretpostavljao. tefan, kako se snalazi u novoj ulozi? pitali su, ne bez elje da ujedu Gorilu ija bi im pojavanekada uterivala strah u kosti.Ili bi rekli:

  • tefan, mala strano lii na tebe. Svakako da si joj tiotac!tefan bi utao, dozvoljavao da ga peckaju, gnjave, zapitkuju. Nisu ga zabrinjavala ta mala, zlobnanagvada-nja nekadanjih drugara sa Sen ermen da Prea. Mrzeo ih je i tukao ba zato to su ostalimali, to su gmizali, zadovoljni ako bi nekome skinuli asovnik, opljakali ga na pokeru ili prespavalino s nekom gladnom babuskerom za svega nekoliko stotina franaka.Istini za volju tefan nije znao kako se osea u ulozi dadilje, jer je malu Miel voleo, pa se ak iradovao prepodnevima provedenim s devojicom. Uloga dadilje mu je u ovom trenutku odgovarala.Zvono i jedva ujni koraci mame Rene. Lagano je otkljuala ulazna vrata, unela posluavnik sdorukom i stavila ga na stoi u salonu. Sad e da vikne. tefan stoji nasred sobe i oekuje uzviku izsalona. Doruak je stigao! viknu mama Rene. tefan! Uhuhuhu! Doruak je stigao! Hoete li da ogluvkn, mama Rene! povika tefan. Mama Rene se pojavi u vratima. Ne. Sigurno ne. Hou samo da dorukuje na vreme i u miru. Dole, u mojoj loi, eka te neki tip.Kae da je s tobom razgovarao telefonom. Da ga pustiin? mlela je mama Rene, nastojnica u kuiDipreovih, kupljena zajedno sa zgradom, podrumom i tavanom. Da ga pustim odmah?...tefan, dragi moj, kome ja govorim, mili? Pustite ga ree tefan i uputi se u salon ogrnutkrevetskim aravom. Jednim gutljajem ispi sok dva prezrela limuna.

    Mama Rene izae iz sobe. Uskoro se pojavi Milo. Lice mu je bilo razvueno u osmeh. tefanaobuze ono isto oseanje od pre dvadesetak minuta. La. Majinski osmeh. La. Dem od ribizla.La. Osmeh na Milovom licu. Takoe la. Pogleda taj razvueni osmeh. Milo je stajao bezpokreta, oekujui da tefan neto kae. Bio je svee izbrijan, doteran i namirisan kaofrizerski pomonik. Jo dok je izgovarao rei pozdrava, pogled mu je skakao s predmeta napredmet. tefan je to uoio, iako nije eleo. Pravi mali leinar, pomisli. Sad krui, a posle e sestrmoglaviti na plen. Bez milosti. Zabadae kljun u trulo meso. derati, derati. Leinar.Lovac na pekire. Jedan od najpoznatijih sa Sen ermena. Ucenjiva. Specijalisti zashantage. U poslednje vreme takvi i slini tipovi iz jugoslovenske emi-grantske kolonije poelisu ee da ga obilaze. Da li ve smrdi, truli? Biraj ree tefan umesto pozdrava i pokaza rukom na otvoreni plakar u spavaoj sobi. Sve je na prodaju, sem plavih farmerica i crvene majice. Mazao je buter na kriku crnog,vlanog hleba.Milo nije ekao da mu se dva puta kae. Odloi svoj kiobran koji je uvek nosio i uputi se uspavau sobu. Gorilu je poznavao dobro. Iz starih dana. Znao je da ne voli mnogo da pria.Zaronio je glavu u plakar i poeo da kopa. Izvlaio je odela, mantile, kone vetrovke, cipele,svenjeve arapa, pulovere, reao sve to po tepihu, razgle-dao, odabirao, merio. tefan je pijuckaoaj. Katkad bi kroz irom otvorena dvokrilna vrata bacio pogled na zemljaka koji je rovio kaokrtica. Pojeo je i rovito jaje, pa se, jo uvek ogrnut krevetskim aravom, uputio u kupatilo.Posle deset minuta tefan izae iz kupatila u upavom penjoaru, belom kao sneg. Skupocenipenjoar zapade Milu za oko.Zviznu otegnuto. Je li i to na prodaju? upita. Nije ni slutio da je napravio veliku greku i da e tefan utorzoda iskezi zube. Verovao je, to je tefan zakljuio po Milovam slobodnom ponaanju, da su Gorilive ispali zubi i da pred sobom ima bezazlenog majmuna. Je li na prodaju? upita Milo jo jednom. Sta to?11 Taj penjoar? Taj na tebi. zacvrkuta Milo. tefan stisne zube^ Rekao sam: sve je na prodaju ree. Oseti kako mu se die utroba, kako mu se gadi, kakomu u prodire u krv i kako niko nee moi da ga zaustavi u mahnitanju koje samo to nijezapoelo. Milo, ta nula, govno od oveka, ta bedna pomijara, bir i secikesa, taj hoe da ga skinedo golekoe!

  • Milo rairi ruke kao oovek koji je zavrio zapoeti posao. E pa lepo, dragi moj. Uzeo bih dva odela, taj penjoar i ovaj pulover. Naravno, zavisi od cene... Milo se zagleda u tefana oekujui odgovor. Rekli smo da neemo da se cenkamo podseti ga tcfan. Prie korak blie. Zapahnu ga jakmiris nepoznate kolonjske vode. Ni govora o cenkanju, stari moj! Ti kai ta sve ovo kota, a ja u kupiti ili neu kupiti. isto,brate, kao sunce. Daklc? Koliko?tefan mu se sasvim priblii. Odelo hiljadu franaka. Jedno, naravno. Jebi se, prijatelju, ote se Milu. Staro odelo hiljadu franaka!? tefane, ja ne kradempare! Razume li? Nc kradem pare ... Ne kra...Milo nije bio svestan da ga je strahoviti udarac pesnice pogodio negde izmeu nosa i gornje usne ida lei na podu. Osctio je pod jezikom slan ukus krvi koja je liptala iz ru/.bijenog nosa, a onda jeshvatio, opet zahvaljujui jeziku kojim je palacao kao zmija, da mu je gornja usna rasceplje-nn nadve polovine i da se nosna koljka preselila na sasvim drugi kraj lica. tefan ga je epao obemarukama za revere kuputa u nameri da ga podigne i jo jednom raspali. U trenu Mllo shvati da emu sledei udarac potpuno unakaziti lice. Obu7.o ga samrtniki strah. Seti se nekih koje je ova i-votinja od oveka surovo unakazila. Stefane, zavrita Milo. tefane, molim te kao boga, nemoj u lice! Nemoj molim te!Nemoj u lice, maji-nog ti groba! Evo, poljubiu ti noge ...Stcfan oseti na golim nogama, na prstima, Ijigavi jezik, rasccpanu usnu, toplu tenost... Udari ganogom u grudi, pa se Milo opet oprui na tepihu. Pokri lice rukama.tefan ga udari nogom jo jedanput. eleo je da ga ubije, uniti, raspara. Evo ti hiljadu franaka itao je Milo, Nemam vie, evo ti...Milo zavue ruku u dep i izvue dve novanice od po pet stotina franak. Spusti ih na tepih, a onda seizvrnu na laktove i kolena i poe da puzi udaljavajui se od lefana. Kada je otpuzao do salona ustadei zadi kao puano tane kroz antre i dalje, kroz hodnik. Tamo maramicom pokri rascepljenu usnu 1nos koji je krvario, a zatim izlete na ulicu srean to je ostao iv.tefan ga je posmatrao dok je puzao, a kada je nestao, prie prozoru. Video je kako je zbrisao, pretraoulicu s maramicom na licu i nestao u kafeu La Flam. Mali, prljavi Milo. Dobio je svoje. Bes naglonapusti tefana isto onako kao to je i doao. Jednostavno, ohladi se. Dobro je. Nee morati kodkobasieara po stotku. Podie s tepiha dve novanice i stavi ih na krevet.urni izlazak okrvavljenog zemljaka s maramicom preko lica nije proao nezapaen. Mama Rene, iakoje napunila ezdesetu, imala je vid kao u sokola. Odmah je primetila da je nesueni kupac Alenoveodbaene garderobe koraao kao grogirani bokser. Pourila je do tefana da uje ta se dogodilo.Uostalom to joj je nalagala dunost nastojnice, koju je mama Rene vrlo revno ispunjavala. Nita naroito odgovorio je tefan. Moj dragi zemljak bio je nevaspitan. Dobio je lekcijulepog ponaanja. To je svakom oveku potrebno? Zar ne, mama? Ali on je krvav! Mama Rene u strahu sklopi ruke. Ja nisam primetio ree tefan hladno. Jeste li vi sigurni da je bio krvav?Mama Rene se zagleda u tefana. Ne ree apatom.Skinuo je beli penjoar i ostao nag. Poeo je da cunja po plakaru traei isto rublje.Mama Rene zakilji da bolje vidi. tefan! rekla je prekorno.Kakav ivot, pomisli tefan. Sranje koje e moda biti zauvek prekinuto zahvaljujui parencetusuperosetlji-vog filma i jednoj kameri, maloj, malecnoj kao kutija ibica.Nikola Nedi, poznat u jugoslovenskom miljeu na Sen Mielu kao Nikola Mleko, izvadi iz bele,emajlirane posude, uz pomo pincete, fotografiju jo vlanu od emulzije. Gospode boe! uzviknu.Jo inikad Nikola Mleko, amater fotograf koji je po pariskim ulicama i parkovima presretao prolaznikenudei im svoje sumnjive usluge, nije video tako paklenu fotogra-fiju. Gospode boe, proaputa.

  • Jo dok je razvijao film, uoio je neke kvadrate, ali nije obratio panju, verujui da je re o obinomporno-filmu, kako mu je rekao tefan. Otkako je poeo da se bavi fotografijom, izradio je na hiljadeporno-fotosa i bio je sasvim oguglao na razne seksi prizore, pa se dogaalo da fotose koje umnoavagotovo i ne pogleda.Ovoga puta bilo je neto drugo. Neto daleko opasnije nego porno-fotos. To je Nikola oseao svojimestim ulom dobro izotrenim u pariskom podzemlju. Drhtavom rukom upali veliku lampu iznadglave i fotografiju prinese jakom izvoru svetla.Tako neto zaista jo nije video! Usna duplja mu se napuni sladunjavom tenou koja je nagovestilapovraa-nje. eludac mu poe nagore, sav se najei kao neko ko je neoekivano i iznenada ugledao leu raspadanju. Pljunu. Gospode boe, kakvi vampiri promuca.Jedna plavokosa ena koja je dobro zagazila u estu deceniju, krupna i po svoj prilici visoka,raupana, gola, isturenih zuba, otrog, orlovskog nosa na mravom, irokom licu, dugakih, snanihnogu i masivne karlice, leala je na tepihu okrenuta prema objektivu koji verovatao nije prime-ttla.Liila je na utopljenicu koju su ba izvadili iz kanala i posadili na ginekoloki sto. Kraj njene glave,neto uzdignu-te, sasvim blizu, ocrtavalo se od pupka do kolena telo nekog mladog oveka koji se nijemogao poaliti da ga priroda nije obdarila izvesnim alatom. U desnom donjem uglu fotografi-je videlesu se dve noge, od butina pa nanie, lako presavi-jene u kolenima. Bile su lepe, zaobljene, jedre, puneivota. Radilo se verovatno o nogama veoma mlade ene. Leala je na tepihu, sasvita blizu vampirue.Prizor nije bio reiran, delovao je istinito i muno. Svinje!Nikoli odmah postade jasno da je meta objektiva bil utopljenica. Zagleda se dobro u to krupno,razvaljeno telo. Poznavao je Mleko te stare pariske drtifne i njihovu neutolji-vu glad. Osetio iih je nasvojoj koi u prvim godinama boravka u Parizu, ali jo nikada nije video takvu snagu i takvubestidnost kao kod ene koja je leala na tepihu. Liila je na oboreni Kip Slobode, monumentalan ivisok, zastraujui i kad lei.Neto dalje, najvie tri do etiri metra u dubini prosto-rije u kojoj je snimak nainjen, ocrtavao se, upunom profi-lu, ovek u svoj svojoj visini. Takoe nag. Stajao je neto podignutih ruku. Nikola jestekao utisak da je s nekim go vorio, jer mu je glava bila lako zabaena a usta poluotvo-rena. U levojruci drao je au. Imao je ogroman i nabrekao stomak u kome kao da su bila smetena dva parasijamskih blizanaca. S debelih miica visilo je ostarelo meso. Telo se, meutim, dralo na tankim,usahlim nogama, krivim i pe-peljastim. Pred trbuhom oveka kleala je neka slabana kreatura,muko ili ensko, koza ili jarac, Nikola nije mogao da oceni. Iza njih, levo i desno, mnogo dubljeunutar pro-storije, leala su jo neka telesa mutnih obrisa. Gospode boe, promuca Nikola ko zna koji put. Svinje! Sve same svinje! Spusti vlanu fotografiju na sto prekriven starim novinama.Prizor na fotografiji ga je zapravo podseao na neto ve vieno i doivljeno. Nikola se upinjao da sepriseti ta je to to u njemu budi zaboravljena, davno potisnuta oseanja gaenja ravna samrtnikimtrudovima? Da! Bilo je to na dalekom Balkamu. Jo kao deak, u zaspaloj i pranjavoj varoici u kojojje roen i adrastao, bogu iza lea, video je neto slino, neto to je u njemu izazvalo ovo isto oseanjekao i fotografija koja se suila na starim novinama. etrdeset

    15godina leao je taj strani film u Nikolinoj utrobi, skriven i zaboravljen.Sad je poeo da se odmotava.Sparno, letaje popodne. Mirie na kiu i prainu. Majka ga doziva da se ve vrati, dosta je bilo igre.Skriven u bati, Nikola uti. Ne odaziva se. Posle nekoliko poziva majka uuti. Sad Nikola moe daprovede u delo plan koji ve nedeljama priprema. Posetie onu tajanstvenu kuu na izla-sku izvaroice. Iskrade se iz bate i zagrebe niz ulicu. Iz daljine se zauje grmljavina. Deak tri. Uskoro jepred tajanstvenom kuom. Oprezno i hrabro ulazi u kuu.Kua ima samo jednu prostorjju i jedan mali prozor kroz koji je prodiralo neto svetla. Bila je tomesna klanica, odmah posle pokolja. Svuda krv, raereeno meso, stakla-ste oi, isplaeni jezici,prosut mozak. Krvave sekire i krvavi, dugaki noevi. U polutami neka ivotinja mue. Nije biladokrajena. Bio je sam j smrtno uplaen. Okame-njen. Delati su posle obavljenog posla pili u

  • oblinjoj me-hani. Niko nije uo njegov oajniki, suludi krik. Da. To je ta klanica. Meso. Izvrnuteutrobe. Oi od stakla. Jezik boje peska. Podrhtavanje muskula.Nikola oseti da mu se itavo telo orosilo sitnim, pecka-vim kapljicama znoja. Nije morao biti mnogonamazan, pa da shvati da je snimak nainjen bez saglasnosti onih koji su snimljeni. Bio je neotar,eksponiran bez dovoljno svetla, lajerovan i iskoen. Najverovatnije da je u pitanju bio mikrofilm.Vampirua se, meutim, sasvim dobro razaznala, uglavnojn zbog otrih crta lica i orlovskog nosa.Oigledno da je na nju i pucano.Dakle, ucena. Chantage. U to nije bilo potrebno sum-njati. Ucena. Ozbiljna, strana ucena.Nikola raskopa koulju i duboko uzdahnu.Stefan, taj prokleti Stefan, ta ivotinja od koje su strepeli svi koji su ga poznavali, moe da ga uvali utakav sos, da mu skuva takvu orbu od koje e se opei za ceo ivot.Ve sama pomisao na zatvor Sante, na tu suvu parisku giljotinu, najstraniju mainu za meso kojadanas melje u svetu, a melje ponajvie one koji nisu Francuzi, utera Nikoli neopisiv strah u kosti.Godinu dana je proveo u zatvoru zbog neke sitne prevare, a mogunost da se opet nae u tom paklu,najgorem od svih, na nebu i na zemlji, dovodila ga je do bezumlja i do potpune neuraunljivosti.tefan, taj prokleti tefan!Razmiljao je u nekom gru, pa su misli letele bez kontrole i svrhe. ta uiniti i kako se spasti bede?Sad. Odmah. Unititi ve eksponirane fotografije koje su plovile u beloj, etvrtastoj posudi: Negativevratiti tefanu uz ropsko izvinjenje? Pokloniti se pred Gorilom kao pred Hitlerom? Plakati?Zapomagati? Izmisliti neku bolest, otii u bolnicu, pobei iz Pariza? Da. Kad bi sa tefanom bilo takolako kao sa drugima. ivotinja je u stanju da mu jednim udarcem istera oko i da mu zbog toga neponestane ni dlake s glave.Zar ga Alen Dipre nije toliko puta izvadio iz orke, spasao policije, suda, istrage? Dragi boe, ta da radim? proapta Nikola. Njegov apat, kao molitva, odjeknu nestvarno umaloj, tesnoj ostavi preudeenoj u foto-laboratoriju. Da li da kae Madleni? Preplaie se. Ili da uti ida se preda sudbini koja mu nita dobro ne obeava. Ili da pobegne bez traga i glasa? Ako od Madlenepotrai savet, plaljivica e odmah pozvati policiju i predae im sav materijal. U tom sluaju najboljebi bilo skoiti sa petog sprata ove smrdljive kuerine, na plonik, raspui se kao lubenica na krovunekog automobila. Sve je bolje samo ne doekati Gorilu neobavljenog posla. ak i skok sa petogsprata.Ostale fotografije, koje su mirno plovile u etvrtastoj posudi, kao da su mamile Nikolu. Uze pincetu iuhvati prvu na koju se nameri. Iznenaenje praeno strahom ne azosta-de ni ovog puta.Okrenuta temenom prema objektivu, s glavom palom ispod ivice niSkog, meko tapeciranog stola,specijalno na-pravljenog za takve prilike, leala je na leima devojka izvanredno lepog i pravilnoglica. Pravi aneo, pomisli Niko-la. Dole, na drugom kraju stola, upinjao se krupan sredo-vean ovek,drei se rukama za obe ivice, s peatom ubi-ce na licu.Aneo? Aneo?Nikola se naprezao da se priseti lika devojke sa stola, bio je siguran da je video tu negde, moda ususedstvu, bio je siguran da je poznaje. Njeno ime bilo mu je na vrhu jezika.17 Gospode boe! promucao je i okrenuo se prertia vratima. Tamo, na velikom plakatu u boji,smeilo se lice Anela. Lili Morgan! izusti Nikola. Lili Morgan jedna od najslavnijih pop-pevaicaPariza! Mala, nena, krhka kalu-erica kako su je reporteri nazivali. Nevinace koje su esto snimali ubuljuku dece. Zvezda ou-biznisa koja se klonila mukaraca. Slatka, oboavana devica o kojoj jeNikola pro-itao hrpu potresnih i nenih reportaa. Nikola! zau se glas Madlene s one strane zabrav-Ijenih vrata. Otvori duo. lotna posetu.Nikola nije reagovao. Tek posle ponovljenog poziva pri-e vratima i otvori ih. Dobar dan, majstore, ree tefan. Stajao je u vratima i svojim zelenim oima koje kao da nisupripadale Ijudskom biu posmatrao Nikolu.Majstor se spetlja. Dobar dan, dobar dan ree. Bio je iznenaen pojavom tefana. Oekivao ga je tek uvee. Izvoli, uli!tefan ue i za sobom zatvori vrata ne obazirui se na Madlenu. Prie stalku na kome je stajalaetvrtasta posua s emulzijom. Je li gotovo? upita.

  • Posao nije tako mali. Trebae mi jo dva sata otpri-like. Neto je gotovo. Hoe li da vidi?tefan uhvati vrhovima prstiju za ivicu jo vlanu fo-tografiju koja je leala na starim novinama.Zagleda se u krupnu, plavu enu. Lak osmeh zaigra mu na licu. Hm. Dobro je. Ana Mari e seobradovati kao niko njen kad je bude videla. Nisi ba najbolji majstor ree Nikola. tefan se iskezi: Ko ti je reKao da sam ja snimao? Naravno niko. Pretpostavljam da si ti snimao. tefan, ne budi na kraj srca. Hteo sam samo dakaem da je eksponaa ---- Nita ne treba da kae odbrusi tefan. Bieg dobro plaen. Onako kao to smo sedogovorili. Uslov je da mnogo ne razmilja. Ni ko je snimao, ni zato. I da, im zavri posao,zaboravi da si ga uopte radio. Jasno? Jasno proapta Nikola. Pokua da piikupi ono malo hrabrosti to je jo bilo u njemu. Htede dapadne na kolena i da zamoli Gorilu da ga potedi ovog posla, da je njemu svega dosta, da iv vie neemeu zidine Santea, da vie nema nerava, da se upravo sredio, oenio s Madlen, da je ostario, da vienije sposoban da podnese bilo kakav rizik... Hteo si neto da pita? Ne odgovori Nikola.tefan opet upilji svoje zelene oi u Nikolu. Dragi moj Mleko, dogovorili smo se da pitanja ne bude! O kej, tefan, o kej! cvrfcutao je Nikola, pokuava-jui da smanji napon u maloj ostavi. Vienee biti ni-kakvih pitanja. Evo, radim. Zar ne bi bilo bolje da prieka? Za dva, najvie dva i po satasve e biti gotovo i osueno.tefan je utao. Ova ovde, s ovom vampiruom, u pedeset kopija? Je li tako? Ove druge po ...Nikola oseti na sebi pogled pun prezira. Mleko, zato toliko melje? Da. Tako smo se dogovo-rili. Zato sad ponavlja i troi rei. Radiglupanderu, i uti! Jasno?Nikola pognu glavu i lati se posla. Podvi rep kao pas koga je gospodar upravo oinuo biem. tefan jestajao po-red njega i utei posmatrao kako iz etvrtaste posude izlaze sve novi i novi fotosi s plavomenom u glavnoj ulozi, Nikola ih je vadio iz posude i uz pomo plastinih tipaljki kaio na razapetikonopac. Uskoro je tefan izbrojao dva-deset fotografija koje su viisile i ispunjavale teskobnu ostavusladunjavim mirisom emulzije.Nikola je radio i utao. Bojao se da progovori i najobi-niju re, na primer da upita koliko je sati. Nijebio siguran kako e ivotinja koja je stajala pored njega da reaguje. Znao je da je tefan doao mnogoranije da bi nadgledao rad i da bi pokupio sve fotose. Sve do poslednjeg. Nikoli su bile razumljive ovemere predostronosti. Svakako da je u pitanju bio veliki posao, da su na fotografijama veoma poznatelinosti i da tefan nita ne eli da prepusti sluaju. Iz emulzije je jo jednom itzronila plava ena,gola, strana, bestidna. Boe, gde li sam je video, mislio je Nikola dok je pincetom hvatao za vrhfotosa. Gde li sam je samo video?19 Ovo je trideseta ree. Samo ti radi. Ja brojim.Plava, bestidna ena koja je leala na tepihu bila je Ana Mari de Ro. tefan je doao do nje prekoAlena Diprea. naravno. Bili su na veeri u Maksimu, njih petoro. Brani par de Ro, Alen i Katrin ion, tefan Gorila. Alen ga je poveo znajui za izvesne sklonosti madam de Ro. Gospoa je bilaokiena skupocenim nakitom i sva se caklila kao boino drvce. Bila je stara, ali i niona. ena kojojnije padalo ni na kraj pameti da se preda, da digne ruke uvis i da unucima plete dempere. tefan jeznao da su gospodin i gospoa de Ro najkrupnije zverke u pariskom zoolokom vrtu. Gospodin deRo je bio jedan od najuticajnijih Ijudi u privrednom ivotu zamlje, finansijer mnogih umosnih poslo-va, madam de Ro poznata po svom humanitarnom radu, ujedno i jedna od najbogatijih enaFrancuske. Koa im je vredela teke milione. I on. tefan. Kaskader iz Beograda. Emigrant. Refiije.Koa koja nije vredela ni jedan stari franak.Te su veeri popili malo vie. Gospodin an Pol de Ro bio je oduevljen glupostima koje mu je Alenpriao. Katrin, koja je najvie popila, poela je da prosipa tosove devoju-ra sa Sen Denija. Svaka jere bila nepristojna. an Pol se tresao od smeha. Uozbiljio se tek kada je Alen zapoeo priu o svojoj

  • avio-kompaniji, koja je trebalo da prevozi turske radnike iz Frankfurta do njihove maloazijske otad-bine i natrag. Dok se Alen upinjao da privoli gospodina de Roa da mu pomogne kod dobijaajadozvole za rad, kako ve kupljeni avioni ne bi beskorisno leali na jednom aerodromu u Tel Avivu,gospoa de Ro je shvatila, zahvalju-jui iskustvu ene koja je za protekle etiri decenije pre-valilapreko glave mnotvo mukaraca, da je tefan ovek koga trai, naravno, ne za ceo ivot, nego za dvaili tri po-podneva. Nekoliko znaajnih pogleda te neumorne tragai-ce s fenomenalnim njuhom, stavilisu tefanu na znanje da je izabran. U toku veere njih dvoje nisu femenjali ni jednu jedinu re, a sve jeve bilo ugovoreno. Sutradan je Alen svratio u tefanov apartman i dao mu broj telefona ispisan naobinoj cedulji.

    Javi se na ovaj broj rekao je. Uspeli smo. Go-spoa de Ro bi elela da je opali.

    tefan je bio sanjiv. Protegnuo se. Alen, ti me alje u rat! rekao je. To e biti borba na ivot i smrt!Obojica su se od srca nasmejali. Onda se Alen uozbiljio. tefan, budi pametan. Nikakve nepromiljenosti. Ra-di se o jednoj velikoj, zaista velikoj linostido koje mi je naroito stalo. Ne brini. an Pol mi je obeao da e mi pomoi. Ti zna da flota lei u Tel Avivu. To kota basnoslovno.Ono njegovo strailo ima presudan uticaj. Ona ga vodi kao radarom. Zato, budi pametan. To jedovoljno reeno, zar ne? Bie sve u redu, Alen.Alen je poao, pa zastao. Okrenuo se tefanu koji je jo leao. Zbilja, tefan, da li e zaista moi da opali gospou de Ro? Sigurno da u moi. Kakvo pitanje! tefan, ti si zaista udo. Nekada poverujem da nisi nainjen od mesa ve od plastike. I kakvu u korist imati od toga? Od ega, tefan? Od toga to nisam od mesa? Oh!Kada je Alen izaao ne odgovorivi na tefanovo pitanje koje je i te kako dobro razumeo i od koga jeu poslednje vreme zazirao, tefan iz ladice izvadi runi asovnik s magnetofonskim ureajem. Tekkada se uverio da bespre-korno funkcionie, okrenuo je brojeve telefona koje mu je Alen dao. Neko emorati sve da plati, mislio je tefan jo tada. Sve. Jo nije znao ko e biti taj koji e morati da od-reikesu.tefan Ratarac. Mali beogradski probisvet. Kaskader. Deak koji je sanjao o filmu. Statista koji nijemogao da zaradi ni za poten ruak. ovek koji je bez pasoa preao tri granice. U Parizu je dobiostatus politikog emigranta. Izjavio je da ga je jugoslovenski reim proganjao zbog njegovih politikihubeenja. U stvari, za petaijaa mu je jedno vreme bila beogradska kriminalistika policija. te-fan jevoleo da krade automobile i da Ijudima razbija no-21seve. U Parizu je, sve dok nije postao telohranitelj slavnog Alena Diprea, njegov privatni sekretar,kako je voleo da ga nazivaju, bio nula.Prvih meseci, dok je polugladan obilazio pariske buleva-re i uio francuski, jer nije znao vae oddesetak rei ukup-no, stanovao je kod neke dalje roake, u jednom potkrovlju, u ulici Tilsit, na krajujednog ugavog stepenita, nedaleko od Trijumfalne kapije.Stanovao? Ne. Tako se ne bi moglo rei. Spavao je na podu, sa svenjem starih novina pod glavom.Pokrivao se mantilom koji je ko zna ko zaboravio u nonom klubu u kojem je njegova roaka radilakao garderoberka. Umivao se po toaletima okolnih bistroa, jer na tavanu kue u ulici Tilsit nije bilovode.Hranio se kako kad. Poneka peenim kestenjem, nekad krompir-orbom koju je roaka kuvala namalom reou, nekad bi pojeo po nekoliko metara bageta. esto je sa sto-lova koje bi vlasnici kafea, usunane dane, iznosili na tro toare, skupljao kocke eera.Bio je lep i snaan. Muki lep. Surov ispod koe. U tesno skrojenim pantalonama, pripijenim uzbutine, snane i oble, ocrtavala se debela batina. ene iz ulice Tilsit zadivljeno su ga posmatrale.Govcxrili su da bi francusku sortu, mislile su na muku, trebalo popraviti uvozom jednog ovakvog

  • pastu-va. Roaka mu je opet proricala da e, zato to nije bio gadljiv, a uvek je mogao da udovoljieljama ena na naj-bolji mogu nain, bez suvinih rei i poljubaca, postati mi-Ijenik pariskih bakica,onih sa dubokim kesama. Tada jo niko nije mogao da vidi u tefanu oveka koji e uzdrmati temeljePete republike i osvetliti tesnu povezanost visokog drutva i pariskog podzemlja.Taj isti Stefan, u neto popravljenom izdanju, besprekor-no obuen, ali i dalje surov pod koom, sedeoje sa gospo-om de Ro, poslednjim izdankom jedne od najstarijih fran-cuskih porodica. U salonubasnoslovne vrednosti, u vili ka-kvih je bilo moda desetak u celoj Francuskoj, ispijali su dona riku,pie koje je gospoa de Ro pretpostavljala svim ostalim. Sem pozdrava, uzdranog i poprilinohladnog, ak i poslovnog, nisu mnogo govorili. Gospoa je izrekla ne-koliko reenica o proteklojveeri u Maksimu i zautala. Onda se tefan, pun iskustva u takvim poslovima, zagledao ugospou. Ruku je gurnuo meu njene noge. Snano je privukao k sebi i zagrlio. Gospodine! uzviknula je gospoa de Ro glasom koji je zadrhtao od pohote. Rairila je nogekako bi ruka mogla da proe dp pravog mesta. Prihvatila je zagrljaj tako ustro, da umalo nisupopadali s krhkih salonskih stolica,Borba je zapoela, na ivot i smrt, ba kako je tefan, ne bez smisla za humor, predoio Aleaiu togajutra. Tako ilavu i pohotnu staricu, s toliko Ijubavnog iskustva i talenta, Ste-fan jo nije sreo. AnaMari je bila snana i vitalna ena. Snaga, koju je prilikom sudara sa tefanom demonstrirala, bila jeravna snazi mukarca koji se celog ivota bavio te-kom atletikom. Ni jednog trenutka, u toku surovogi ilavog Ijubavnog ina, nij'e mirovala, sva je bila u pokretu, povre-meno se gubila, opet dolazila ksebi, davala uputstva, dre-ala, izmiljala sve lue i lue poloaje, nikada sasvim zado-voljna. Sva uekstazi, raupana i van sebe, komandovala je kao general u juriu, borila se za sve snaniji doivljaj inaj-zad, posle poluasovne borbe, oboje Ijubavnika nalo se u drugom kraju salona. Desetak minutaleali su na tepihu, dahtali zadovoljni okrajem koji ih je smodio. tefan, poloili ste ispit rekla je Ana Mari kada je dola malo do daha. Hvala odgovorio je tefan kao to ak odgovara na zasluenu pohvalu uiteljice. Nismo dospeli ni do kreveta rekla je Ana Mari. Bilo je bolje ovako odgovori tefan. Bilo je hiljadu puta bolje! Bili ste divni. im sam vas videla znala sam da ete biti divni. Retko sevaram u ocena-ma mukaraca.Ana Mari je zatraila cigaretu. tefan je ustao i zapalio dve. Ana Mari je prihvatila ve zapaljenucigaretu i povukla dim. Zatim je cigaretu vratila tefanu. Pomozite mi da ustanem, prilino sam trapava rekla je.Kraj. Na redu je bilo doterivanje, zakopavanje, navla-enje pantalona, popravljanje kose,iskaljavanje. Jo jedna aica dona rike. Osmesi. Ugaeni poljupci. Sledi prola-zak kroz prebogatihol koji vodi u vrt. Isparkiravanje. Izla-zak na Juni auto-put. Pedeset kilometara do Pariza. Veer-23nji pakao na prilazima gradu, jo vei na ulicama i bulevari-ma. ekanje, ekanje. Cepanje nerava. taje konano te-fan imao od svega toga?Na konopcu, u maloj ostavi, njihalo se tano pedeset fotosa. Bilo je zaguljivo i toplo. Nikola jeukljuio venti-lator, pa se emulzija s foto-papira mnogo bre suila. Pedeset fotosa, pedeset malihatomskih bombi. tefan je zadovoljno posmatrao fotografije koje su leprale kao zastavice na jahtikoja samo to ne isplovi. I to je gotovo ree Nikola s primetnim olakanjem u glasu. Kako bi bilo, stari moj, da malopredahnemo? Da popijemo po flau piva? Madlen bi rado popriala s tobom. Ne odgovori tefan suvo. Imam hladno, dansko pivo. tefan, sluaj, edan sam kao pas! Idemo dalje odvrati tefan glasom koji nije doz-voljavao dalje moljakanje. Nikola, idemodalje!Nikola htede da protestuje na neki nain protiv tefano-vog nareenja da se radi bez predaha. Bio jepremoren. Od straha ponajvie. Oseao je kako mu tanki mlazevi znoja e-taju niz kimu, natapajugae i teku dalje, meu noge. Htede bar da uzdahne u znak protesta, ali se svlada. Ko zna kako biivotinja u Ijudskom obliku razumela taj uzdah. Kako ti kae, stari moj, tako e biti. Idemo dalje. Jo pola sata i biemo valjda gotovi cvrkutaoje Mleko.

  • Ostalo je jo malo da se uradi. Tri paklena fotosa s Alen Dipreom u glavnoj ulozi, tek da se kompletiraalbum izne-naenja. To e verovatno biti prva uloga superstara za koju nee dobiti ni franak, pomislitefan sa zadovoljstvom. Izvoli ree Nikola pruajui fotos tefanu. Iz-vanredno uspelo!Alen i mala Koko, prostitutka koju je tefan pokupio s ugla avenije Vagram, ispred hotela PrincesKarolina. Bestidna mala drolja od one fele koju je voleo Alen. Koko je naime bila vaspitana na turskinain. To se na fotografiji sasvim dobro videlo. Pripadala je takozvanim ^mrdljua-ma, armijimalih, nepoznatih prostitutki koje su neumorno partale pariskim bulevarima i nudile Ijubav poto kohoe. Nesrenica je bila toliko glupa da nije znala gde se nalazi niti je bila u stanju da prepoznalinosti s kojima bi se s vremena na vreme susretala, ak ni Alena Diprea! Svakako da je verovala daje oboavani Alen Dipre duh koji se po-javljuje samo na ekranima, u dabro zamraenim bioskop-skilmdvoranama.Sledei fotos prikazivao je tajnu Lili Morgan i Filipa Morsoa, producenta veine Alenovih filmova.Lili je bila pod drogom, to se oito primeivalo, ili pod uticajem orgije koja je na prelepom,aneo&kom licu mlade ene udarila peat ivotinjske poude. Onda Kosta Grk, cme, kolmovane kosei knjievnik Lagran, pod sitnim kapljicama emulzije. Lagran, dobitnik Gonkurove nagrade, pisackoji je o te-fanu napisao esej nazivajui ga gvozdenim jahaem, pticom svog vremena, biem bojimi potomkom Zaratustre, ove-kom ija pojava nagovetava bliski smak sveta.tefan je znao zato je i gvozden i jaha. ozef Lagran. Mali sladostrasnik s jedva primetnom grbomna grudima i na leima. Homoseksualac kakvog majka nije rodila. Udva-rao se vie puta tefanu,kleao, molio, plakao. Voleo je batine. amare ponajvie. Onda gospoa Kozik, supruga milioneraPola Kozika, iz Lk>na. Velika prijaiteljica Alenova iz dana kada nije bio tako slavan kao danas.Leala je u zagrljaju Nine, jedne od najpoznatijih lezbijki Pariza, unuke nekog ruskog kneza koji je,uprkos svojih stotirajak godina, pariskim ulicama jo uvek vozio taksi.Kakva divna gomila, pomisli tefan. Posmatrao je fotose s nekom udnom nasladom, kao ovek koji jegodinama tragao za rudnikom zlata i sad se nalazi pred njegovim vratima, na ulazu u prebogato okno. Gotovo rekao je Nikola i skinuo znojem natoplje-nu koulju.Posao je bio gotov, fotosi prosueni, film zapakovan u staniol. tefan sve to potrpa u malu torbu ipovue patentni zatvara. Onda proveri posude da nije neto ostalo. Sve je bilo u redu. Mogao je dakrene. Ostalo je da jo samo oita Nikoli bukvicu, za svaki sluaj. Zahvaljujui i&kustvu iz pi-soarskog podzemlja, sa Sen ermen di Prea, znao je dobro ta treba Ijudima kao to je Nikola Mleko. Sluaj, Mleko, ree tefan, gledajui u Nikolu kao zmija u abu ako o ovome zucne bilo taili bilo gde, otkinuu ti glavu kao piletu. Ti zna kako se piletu otkida glava?25Nikola je utao. Zato me to pita? ree. Zna li ili ne zna? prosikta tefan. Znam pouri Nikola da odgovori. Budi bez brige. Ti zna da umem da utim. Pitao sam te da li zna kako se piletu otkida glava? ponovio je tefan neumoljivo naglaavajuisvaki slog.Nikola oseti kako ga tefanove oi polako prodiru. Poe opet da se znoji. Pa ... uhvati se pile sadva prsta, kao sa maicama, sa dva prsta desne ruke, a levom se snano trgne ija i... onda se ... otkineglava. Tako je ree tefan. Sve zna. A sad, majstore, do vienja. Budi pametan. tefan, izvini, da te podsetim. Obeao si da e platiti za ovo ... zna kako je ... ja... jedvapromuca Nikola. I hou odgovori tefan. Ako me poljubi u dupe, hou. Na asnu re.Muk. Nikola je utao. Oborio je pogled. Vie nije imao snage, a ni kuraa da gleda u tefana. Dakle? upita tefaii. Drugi put javi se Nikola. Kad bude hteo ... znam, platie.Kada je tefan izaao ispraen Madlenom koja je Iju-bazno cvrkutala, verujui da je tefan isplationarueni po-sao, Nikola se srui na stolicu. Boe, molim te, uini neto da ubiju ivotinju zavapi glasno. Uini, ako te ima! Moli terob tvoj Nikola.

  • itav sat je tako sedeo, bez pokreta, sa akama na kole-nima i zurio u deviansko lice Lili Morgan,koje se bezazleno smeilo s kolorisanog plakata.ta bi sad mogao da preduzme? Jednostavno nita. Ako neko bude pitao, Nikola e utati. Mogu da gaseku na komade nee nita rei. Ne. Ne poznaje tefana Ratarca zvanog Gorila. Ili je tek neto nauo onjemu. Video ga je dva ili tri puta za proteklih deset godina. Nije mu se dopao taj tip, pa je izbegavaonjegovo drutvo. Ne. Nikada i nita nije radio za tefana. Neke filmove, fotografije? Ne. Nika-da. Zarnije ve rekao da mu se taj nije dopadao? Uh huknu Nikola. Bio je to uzdah koji bi mogla da ispusti i jedna manja lokomotiva. Da. Takoe morati da govori ako ga neko bude pitao. Ne zato to voli ivotinju tefana, nego zbog straha. Zbogstraha e morati tako da govori. Zbog straha koji ga paralie. Jer, Nikola Mleko ima nos. Nosinu. Taoosina s izvanredno razvijenim njuhom ni-kad ga nije prevarila, Bio je vrsto uveren da tefan pripre-ma neto krupno i da e mnogima zubi da ispadnu.3.Milo je leao na krevetu, u stanu svog zemljaka i sabrata Krivoije, zvanog Pjer. Stan koji se sastojaood nekoliko ubualih prostorija, nalazio se na poslednjem spratu jedse od ulica koje su se ulivale ubulevar Sen Miel. Jeao je kao jarac. Usne su mu bile nateene i jo uvek su oticale kao kvasac u tekzameenom hlebu. Nekada manji, sedlast nos, bio je sada vei od svih noseva na svetu. Zubi su se podvrhom jezika beznadno klimali. Krivoija mu je s vremena na vreme menjao obloge na licu. Bili su tokomadi krvavog mesa koje je Milov brini domain jo jutros kupio u najblioj mesarnici. Milo jenestrpljivo, svakih desetak minuta, uklanjao komade debelo seenog konjskog mesa i prinosio lioumalo rano ogledalo. Sav oajan zatvarao bi oi da ne gleda tu stravinu oteklinu. Krivoija ga je teio,iako je bio ubeen da e udarac ostaviti ozbiljne tragove na Milovom licu. Krivi, itao je Milo. Osvetiu se. Veruj da u se osvetiti, pa makar me to kotalo glave!Kada je Milo istrao iz tefanovog apartmana i zagrebao hodnikom nije znao da je povreda takveprirode i da je udarac pesnicom bio tako razoran. S maramicom na licu koja je postajala sve crvenija,nije mogao dalje. Nekako je preao ulicu i uao u bistro La Flam. Na njegovu sreu nije bilo nijednog jedinog gosta. ak ni gazda nije bio za kasom. Kelnerica Luiz je zevala za ankom, oekujuida neko ipak ue.Poznavala je Mila. Vie puta je dolazio sa tefanom i ostavljao bogatu napojnicu. im je uao, videla jeda neto nije u redu. Pa vi ste povreeni! rekla je preplaeno. Pao sam na stepenitu proita Milo. Pre neko-liko minuta. Tako mrano stepenite ... nisamvideo ...27Luiz odlui da se poigra bolniarke. Sedite i skinite maramicu sa lica komandovala je. Dohvatilaje ist ubrus i zamoila ga u kipuu vodu. Dajte da vidimo ta je to?Kada je Milo skinuo maramicu, Luiz je kriknula. oVee, pa vi morate odmah lekaru! Kao da vasje puano zrno prostrelilo!Milo je jeao. Pred oi su mu izlazili crveni krugovi, pogled mu se maglio, a u ustima se sakupljalaslatka, blju-tava tenost koja je nagovetavala povraanje.Luiz se nije zbunila. Gospodine Milo, pozvau hitnu pomo rekla je. Milo je nainio kategorian pokret rukom. Ne.Hitnupomo nikako. Luiz je, naravno, razumela. Dolazak hitne pomoi u takvim sluajevima zahteva isasluanje i prijavu policiji, a Milo je to svakako hteo da izbegne. Onda taksi!Milo je potvrdno klimnuo glavom. Luiz je okrenula broj najblie taksi-stanice. Posle desetak minuta ubitetro je uao neki glavati klipan. Luiz mu je objasnila da je gospodin pao na nekom mranomstepenitu, u zgradi preko puta i da mu je potrebna pomo lekara. To me se ne tie odgovorio je klipan. Recite kuda da vozim? Vozite ga u neku bolnicu! Valjda znate za neku bol-nicu! vikala je Luiz.Milo je oseao kako mu se gubi tlo pod nogama. Svest mu se mutila. Smogao je dovoljno snage daustane pre nego to banu gosti i pre nego to se okupe radoznalci. Luiz mu je dala jedan ist ubrus ipomogla mu da ue u taksi.

  • U bolnici su na rascepljenu usnu stavili kope i previli ranu. to se nosne koljke tie, lekar koji mu jeukazao pomo, rekao je da je operacija neophodna. Najbolje bi bilo, po miljenju lekara, da Miloostane u bolnici dok se sve to ne sredi. Moe i kasnije. Kako gospodin hoe. Gospo-din Milo jenajmanje eleo da ostane u bolnici. Kada je iza-ao, uzeo je taksi i vozikao se u krug. U svoj stan nijesmeo. Strepeo je da e ga neko od suseda videti u ovakvam stanju. To bi pojaalo njihove sumnje.Najzad se setio Krivog i naredio oferu taksija da vozi prema bulevaru Sen Miel.Na sreu, Krivi je bio kod kue. Spavao je mrtvakim snom kada je Milo zazvonio. Nije se obradovaokada je video ufalovanog zemljaka, ali nije imao kud. Morao je da ga primi, da mu pomogne unevolji. Takav je bio zakon meu emigrantitaa, Ijudima bez otadbine. Ubrzo su se slo-ili da sezavoji moraju skinuti i da na lice valja staviti si-rovo meso, onako kao to su inili i njihovidedovi, nekada, davno. Krivi, itao je Milo grei lice od bola. Krivi, osvetiu se tefanu. Budi siguran da u seosvetiti ivotinji. Kunem se. Makar i glavu izgubio.Krivoija slegnu ramenima. Nije verovao da e se Milove rei ikad ispuniti.Ko je jo ikada vratio udarac Gorili?Debeli komadi konjskog mesa pokretali su se na Milo-vom licu. Nesrenik je poikuavao joneto da kae.4.Vasil Negresku je iziao iz kupatila u ruiastom kupa-em ogrtau i s drvenim nanulama nanogama. Bio je to visok, izvanredno graen tridesetogodinjak, vitak kao hrt. Kosa mu je bila crnai u blagim pramenovima pokrivala snaan vrat. U oima se mogla naslutiti neka blagost, Hce jebilo oplemenjeno nenim crtama, a debele, lepo izvajane usne davale su mu neto od izgleda zreleene.Polako je zatvorio vrata kupatila i korak po korak, vodei rauna da ga neka od sestara Blan neuje, iao hodnikom prema svojoj sobi. Onda je s oseanjem proval-nika neno pritisnuo kvaku navratima svoje sobe i uao. Sestre Blan, njegove dugogodinje stanodavke, ovoga puta nisu mogleda mu stave primedbu da troi mnogo vode i da e morati da mu poveaju zakupninu. Inae, Vasilje bio od onih Ijudi koji su voleli da se tuiraju i deset puta dnevno i to ledenom vodom!Oboavao je sopstveno telo i sve je inio da bi ostalo mladenako i skladno.Soba u kojoj je stanovao pune tri godine bila je jedna od onih za koje se ne bi moglo rei ni da jetuna ni vesela. Nieg upadljivog. Sve dotrajalo i puno mirisa praine. Sta-rinski krevet s belim,metalnim lukom. Veliki i svetli pro-zori i tapete s ruama crvenim kao krv davali su sobi neku29gospodstveniju notu. Uz krevet je bio noni ormari nai-njen od nekog pretekog drveta. Uormariu porculanska nokirina iz vremena Napoleona III. Od tog sivila poprska-nog crvenimruama, odudarali su skupoceni koni koferi, uredno poslagani u jednom uglu sobe i zatieniprovidnim plastinim zastiraima. Oni su Vasilu bili i te kako potrebni ba kao i prvorazrednagarderoba koju je posedovao. Njegov sportski mercedes boje bele kafe, caklio se pred kuom,brino parkiran.U Francusku ga je pozvao Jon Popesku, roak njegove majke. Poslao mu je falsifikovanirumunski paso na nje-govo pravo ime i prezime i s originalnom fotografijom. Kako je to Jonizmukao, duga je pria. Paso se u stvari nije razlikovao od originala, pa je mladi Vasil bezkompli-kacija dospeo do Pariza. Ve sutradan ga je brini roSak odveo jednom bivemrumunskom kraljevskom ministru. Starkelja se bavio pribavljanjem dokumenata koji su dolja-cima omoguavali status politikih emigranata i izvesne beneficije. Ministar je naravno svojeusluge i svoju vezu u pariskoj policiji dobro naplaivao. lako nije imao nikakve veze s politikomkao ni mnogi drugi mladi probisveti iz istonih zemalja koji su u Pariz dolazili eljni avantura ilakog ivota, Vasil Negresku je dobio papire koji su nedvo-smisleno govorili da je sinbukuretanskog obuara i ispi-uture Mihaila Negreskua doao u Pariz zato to je u svojoj zemljiprogonjen kao politiki protivnik!Vrata Pariza bila su mu otvorena ve posle dvadesetakdana.

  • Jon Popesku je platio uslugu koja ni malo nije bila jeftina, nadajui se da e mladi Vasil da mupomogne u voenju jednog opskurnog, steniavog hotela u blizini Pi-gala. Uskoro se, meutim,pokazalo da je Vasil roen za mnogo delikatnije poslove nego to je voenje hotelske knjige iveanje kljueva. Jon ga je bez zavisti pustio da pliva maticom, s nekom potajnom nadom da etaj lepi, mladi ovek neto uiniti u ivotu koji se zove Pariz.Pre nekoliko asova Vasil je pozvao svog roaka. Govo-rili su rumunski. Vasil je bio oprezan.ak nije rekao ni ko zove. Jon je to dobro znao. Na pitanje da li ima mreu za S'pavanje, Jon jepotvrdno odgovorio. Dogovorili su se da e se Vasil kada mu mrea zatreba, javiti i lino doi daje uzme. Trebae mu sledeeg leta. Jo nekoliko reenica koje su se ticale zdravlja dvojice roakai razgovor je za-vren. Dobro je, pomisli Vasil. Mrea je jo uvek itava.Mrea za spavanje bila je u stvari jedna soba bez vrata i prozora, arobna, uplja kocka u kojusu se skrivali oni koje je policija progonila. Naravno, u sobu bez vrata nije mogao da ue svako.Ona je uvana za izuzetne prilike i za izuzetne linosti.Sada je Vasil oekivao tefana presvuen u pidamu svetloplave boje i ogrnut toplim kunimogrtaem. Bio je nestrpljiv. tefan je ve morao da doe. Za proteklih mesec dana, otkako supoeli zajedniki da rade, prvi put tefan kasni.Na poetku saradnje, kada mu je tefan, prilikom jednog sastanka, izloio ideju o uceni stoleai predloio da za-jedniki rade, Vasil je bio sklon da sve ono o emu je te-fan takotemperamentno i zaneseno^priao, svrsta u pod-ruje infantilne, deje mate, neke sulude, tupaveigre. lako naivna, igra je mogla da bude i te kak^ opasna i da neukim igraima priije po desetakgodina robije. Posle, to je bilo u oktobru prole godine, kada je, zahvaljujui tefanu, u stvariAlenu Dipreu i njegovom nerazumnom poverenju u Ijude koje bi tefan dovodio, stupio u vilufilmskog produ-centa i milionera Filipa Morsoa u Rambujeu, Vasil je shvatio da je opreznostbogatih popustila i da je vila u stvari ide-alno lovite po kome etaju retke i krupne zveri, kao une-kom nacianalnom parku. Strpljiv i hladnokrvan lovac, ve-rovao je Vasil, mogao je sasigurnou da rauna da e koe biti njegove, iako je lov na ovoj teritoriji bio najstroe zabranjen.Vasil je za proteklih deset godina marljivog uenja u pariskoj koli ivota imao dosta iskustva i sabogatim sve-tom, uglavnom sa enama, ali ono to je u toku nekoliko seansi ruiastog baletavideo u vili Filipa Morsoa, govo-rilo mu je da je pomama bogatih nadmaila njihov razum.Divlja je bjla nezatieena, gola, slobodna u mahnitanju, nenavikla na lovce. etala je poprostranim sobama rasko-ne vile, valjala se po debelim perzijanerima, pila iz starih grkih vazakoje su vredele i po deset hiljada dolara komad, trala u vrtu, po travi mekoj kao pamuk, kupala seu ba-zenu na donjem spratu, vritala, arlaukala, parila se, uje-31dala, opijala. injenica da je jednoj takvoj seansi prisustvo-vala i gospoa Ana Mari de Ro, jednaod najbogatijih ena u Francuskoj, u drutvu igola ora koji je mogao da joj bude dva puta sin,njena bestidnost uprkos poodmaklim godinama i njena potpuna ravnodunost to se opasnosti tie,nagovetavala je lovcima trofej basnoslovne vrednosti, onaj koji se eka itavog ivota i koji senajee ne doeka. Deco, bilo je divno rekla je gospoa de Ro na rastanku pruajui rukutefanu. Zahvalna sam vam na ovim asovima. Ne zaboravite me ni idui put!I ne samo gospoa de Ro. Divljai je bilo napretek. Lili Morgan, vlasnik vile Filip Morso,Lagran, gospoa Ko-zik. Sve same zverke. Svaka teka milione novih franaka. Najzad AlenDipre, idol iparica, glumac koji je poslednjih godina zaradio toliko para da je njima mogao anapuni kamion nosivosti deset tona.Valjalo ih je samo uzeti na nian. Valjalo je bit'i razu-man, strpljiv, proraunat, hladnokrvan.Raditi nasigurno. Bez i jednog promila.rizika.tefan, na alost, nije bio ni razuman, ni strpljiv, ni hladnokrvan. Vasil je to dobro znao. Saradnjas njim mogla je da bude vrlo opasna, neto kao ruski rulet u kome svaka esta kugla pogaa.Osim izvanrednog smisla za su-rovo i neustraivo, besmisleno, nekorisno i aknuto, tefan nijeposedovao druge, upotrebljive kvalitete. Bio je to o-vek, vrsto je verovao Vasil, koji je mogaoda udara glavom o zid sve dok ta glava traje na ramenima. I to glavom u kojoj je uglavnom bilaslama. Usmeriti jednog takvog oveka koji je svakog asa mogao da eksplodira kao bure baruta i

  • da poini glupost ravnu samounitenju, bez obzira na deli-katnost trenutka, bio je veoma teak isloen zadatak.Vasil je taj zadatak s uspehom reio i bio je zadovoljan postignutim rezultatima. Imati pored sebejednog tako ne-ustraivog, a poslunog oveka, nije bilo bez znaaja u poslu koji su nameravali dazaponu. tefan je shvatio, zahvalju-jui upornim nastojanjima svoga ortaka, da se prvi put uivotu nalazi na leima velike ribe, jedinstvene i najvee u svojoj vrsti.To je bilo presudno. Pod rukovodstvom mudrog Ru-muna, tefan se posvetio poslu kao to biuinio pravi pro-fesionalac. Posao u vili u Rarnbujeu obavio je u nekoliko mahova, uspeno idiskretno. U tome mu je pomogla jedna superkamera koju je Vasil po cenu mnogih napora i izda-takanabavio od nekog veanina koji se tim poslom bavio u Londonu. Glavnu ribu tefan je namamio naveoma lukav nain. Posle nekoliko aica dona rike gospoa je sa za-dovoljstvom prigrlila drutvomlaih. Od trenutka kada su zapoeli da realizuju ucenu stolea, tefan je manje pio, izbegavao jeguve i tue, sitne prevare i otimaine, klonio se drutva u kome je moglo neto neprijatno inepredvieno da iskrsne, neto to bi raakodilo zapoetom poslu. Istina, nije imao uvida u teinuposla, u njegovu delikatnost. ta-vie, verovao je da je posao lak i izvodljiv i da na putu do novca neebiti ozbiljnijih prepreka. Dovoljno je samo po-kazati zainteresovanirn album iznenaenja, ogledalokoje e im naterati strah u kosti i novac e potei kao iz esme. Jer, ta je za taj kokoarnik pregojenihfazana suma od milion dolara? Sitnica koja e ih nauiti pameti, ali ne i obeshrabriti. Zar je mogue, tefane, da nita nisi nauio? pitao je Vasil raspevanog Gorilu. Zar nisinauio da je vodi teko da potee uzbrdo? Stvari su jednostavne, dragi moj Vasile. Ne treba komplikovati. Pokazati robu i traiti novac.Posao ist kao sunce. Ako ne napravimo greku, fazani e pod no! od-govarao je tefan vrstoverujui u svoje sopstvene rei.Vasil se grohotom smejao. Hvatao se za stomak. Nije verovao da tefan zaista tako misli.lako se pored Alena Diprea godinama kretao u visokom pariskom drutvu, najviem koje egzistira,tefan nije upo-znao to drutTO i njegove zakone. Nije poznavao ni odbram-bene mehanizme koje todrutvo u sluaju opasnosti uklju-uje. est godina, koliko je proveo pored Alena Diprea, prole sukao jedno jedino leto, toplo, razdragano, bogato, puno devojaka najrazliitijih fela, ostriga iz Arkaonakoje je satirao, viski'ja, leda i neprospavanih noi.To je bilo sve.Sad je letu kraj.Vasil je bio daleko mudriji od tefana. Znao je da bi, u sluaju neuspeha nameravane ucene stolea,kako je tefan krstio i koju su briljivo i u najveoj tajnosti pri-premali, teko izbegli revolverskekugle, korzikanske bodee33ili policijsku suvu giljotinu i njihove specijaliste za odbi-janje bubrega. U najboljem sluaju, ako buduleteli brzi-nom svetlosti, napustie Pariz i Francusku zauvek. To bi za obojicu imalp katastrofalneposledice. Pariz je izmiljen za Ijude kakvi su oni.Postajao je nestrpljiv. Pogleda na asovnik. Pet i dva-deset. U prozorima se hvatao prvi sumrak.Napolju je disao grad, ta dinovska konica prepuna meda i ui. ta je sa tefanom, pomisli. Nikudase nije urio. Naravno, ekae. Kao to eka ve deset godina. Pritajen u uglu gusto isple-tene mree, sbelim krstom na leima. Sve one manje po-slove od kojih je iveo odloio je, oekujui da pone naj-vei od svih poslova. Razmiljao je o svakoj pojedinosti ucene. Nita nije pisao. U njegovoj sobi nijepotojao ni jedan jedini trag koji bi govorio o nameravanoj uceni. Sve je imao u glavi. ak i mestosastanka. S kim je morao da se sastane nije znao, ali je bio siguran da e do tog sastanka doi unajskorije vreme, moda ve u toku idue sedmice. Tada treba da bude nemilosrdan i neovean.Ravan oveku koji je kadar da ubije dete.Vasilu i tefanu to nee teko pasti. Nisu posedovali ni deli one fine piktijaste mase koja se ugraanskom drutvu naziva moral i koja je ovekovom organizmu ipak potrebna, istina ne kao kotanasr ili kao beika. Sve vrline ovoga sveta bile su im strane i oni su bili zadovoljni to je tako. Nikadanisu radili koristan posao. Saznanja o ivotu i o Ijudima sticali su u pariskoj dungli prema kojoj jeBabilon bio mali, romantioni lug u kome su pevali slavuji. Obojica su svoje pariske karijere zapoelina Sen ermenu kao i-goli, sitni kradljivci, lovci na homoseksualce, preprodavci ukradenih stvari,lanovi pariskog pisoarskog pcxizemlja.

  • Sa su dospeli u sam vrh pariskog visokog drutva.I plivali su u tom drutvu kao prave ribe u pravoj vodi.Vasil je znao zato se to desilo. Bili su jednaki. Oni gore i oni dole. Milioneri i secikese. Sve isteHiroime. Pod konac. U milimetar. Sa 'istim tovarom pepela u elucu. I sa istim smislom za Ijubavnumehaniku. Sluajnost u ovoj sim-biozi nije igrala nikakvu ulogu. Bila je iskljuena. Sve to sedogaalo nosilo je peat uslovljenosti i vremena. Zar bi inae Lagran, taj visoki intelektualac ipesnik, ludeo u zagrljaju mladog Grka, sina prodavca voa iz Kavale i ma-log pariskog igola, ovekakoji nikada nije proitao nije-dan stih?Ili Nina i gospoa Kozik. Dva sveta, u stvari dva ista sveta, tesno povezana nevidljivim elinimpalamarima. Zar je to bio samo seks koji ih je zbliavao? Pomama tela i ivotinjskih elja koje su senekontrolisano oslobaale kao nekad, u peini preistorije? Ne, mislio je Vasil. Seks je bio kao nekakapija kroz koju su morali da prou. Posredi je bilo neto drugo, mnogo- jae nego seksualnomahnitanje, tako kratko i vremenski ogranieno. Bila je to svojevrsna pripanost duhom i koom,nepostojanje razlike, nedosta-tak one fine piktijaste mase, postupna otupelost za sve obine radosti ituge svakodnevice, neranjivost, neto to u mrtvanici nagoni leeve da budu zajedno.Pa ipak razlika je postojala. Oni gore imali su dovoljno novaca da o njemu ne brinu do kraja ivota, domrtvanice. Oni dole esto ni za poten ruak. Oni gore su se od svega na svetu najvie i najgrevitijedrali novca. Nisu ga ispu-tali iz ruku. Valjalo je oteti, jer drugog naina da se boga-tim drugarimaizvue ndvac nije bilo. Oteti i tako izjedna-iti leeve u mrtvanici. Da, ba tako, mislio je Vasil kadaje odluio da se prikljui tefanu i da uestvuje u uceni stolea.Oteti i samo oteti.Pa ipak, Vasil nije verovao u konaan uspeh poduhvata. Postojala je izvesna ansa. Kada se itavaoperacija bude razgranala, ukazae se u odbrambenom mehanizmu ucenje-nih pukotine i slabe take.To treba iskoristiti i doi do novca. Da li e to poi za rukom obojici ili samo jednom od njih ili eobojica biti dignuti u vazduh, pitanje je bu-duih, jo nepoznatih okolnosti.5.To vee je Alen odluio da ostane u apartmanu, iako je obeao Nensi da e je pozvati telefonom imoda izai ne-gde na veeru. Hteo je da se odmori, da sabere neke utiske jer je ve sutra morao daleti u Monte Karlo da nastavi sni-manje filma Korak iza smrti. Nensi, ta mala roca koja

    35je dobro pasovala Alenu, morae da prieka. Uostalom, nije mu bilo ni do kakvih izlazaka, razgovora,zapitkivanja, ra-doznalih pogleda Ijudi koji e ga susretati, foto-reportera koji e odmah dotrati da gasnime s Nensi, nepoznatom starletom iz Sjedinjenih Drava, slinoj pripitomljenoj tig-rici. Netokasnije imao je nameru da pripremi lek za koji je verovao da ini dobro njegovom obolelom elucu.Bila je to meavina na bazi votke, s gorkim, lekovitim travama koje mu je tefan pribavio preko nekogsvog zemljaka. Kad god bi mu se ir aktivirao i Jtad su poinjali oni teko pod-noljivi, tupi bolovi poitavom trbuhu, Alen je uzimao a-icu ili dve siianog napitka s gorkim, jugoslovenskim tra-vama. Katrin! povikao je.Odgovora nije bilo.Katrin je leala u susednoj sobi. Pravila se da ne uje. Leala je ceo dan, a dogaalo se da i itavusedmicu ne napusti sobu. Katkad je ustajala. Alen je uo njene meke, maje korake, tupe udare golihpeta o tepih. Prilazila je velikom ogledalu koje je pokrivalo pola zida. Dugo je mogla da stoji ili dasedi pred ogledalom i da se elja. Imala je divne i krupne oi, plave kao more, tople i nene. Usneizvanredno izvajane, kosu svetlokestenjastu, mirisnu i lepr-avu. Bila je lepa, lepa nego to se reimamoe opisati. Bilo je u njoj lepote mlade, mile ivotinje, neeg putenog i nevinog u isti mah. enakakvu je samo Pariz mogao da rodi.Katrin i Alen su ve est godina bili u braku. Senka razvoda lebdela je nad njima, nad svakom rejukoju bi izgovorili. Dogaalo se da danima lee, svako u svojoj sobi, odvojeni zavesom i da neprogovore ni re. Od trenutka kada je u Alenovom plakaru, tamo gde se nalazilo njegovo rublje,otkrila koulju s iniciijalima A.D., Katrin je puklo pred oima. Katrin, viknuo je Alen jo jednom. Ne znam gde je moj lek!Koulja je na tri mesta bila probuena revolverskira hicima. Krv se ve davno sasuila, ali je napuplinu boje neba ostala iroka mrlja. Tamnocrvena. Kada je Katrin za-grebala, pod noktom je ostalo

  • malo sasuene krvi. Bila je to krv oveka koga je volela iznad svega, koga moda jo uvek voli,oveka koji vie ne postoji. Umukni! odvratila je Katiin ravnom merom. Ne elim da ujem tvoj glas!Rupe na koulji bile su male i oiviene nagorelim ru-bom. Mada se nije razumevala u balistiku, Katrinje zaklju-ila da su u oveka koji je nosio Alenovu koulju pucali iz neposredne blizine.Taj se ovek zvao Mia. Prezime 'inu je bilo teko izgo-voriti bar to se Francuza tie. Nestorovi.Katrin ga je rtpoznala kada joj je bilo sedamnaest godina. Bio je njena prva Ijubav i prvi Ijubavnik.Mukarac. Tri puta snaniji od Alena. Jednoga dana, dok je pomagala majci u malom bi-strou na SenDeniju, uao je jedan mlad ovek, moda samo pet do est godina stariji od Katrin. Bio je lep, bo-anski lep i sa jednim drugim, koji je posle njega uao, go-vorio je udnim, nerazumljivim jezikom.Odmah se zagledao u Katrin. Ona je izbegavala njegove vatrene poglede, ali je mladi bio uporan.Dolazio je danima, ekao, a kada se zaposlila kao kelnerica u tom istom bistrou u kome je ve radilanjena majka, Katrin nije mogla da se odbrani od najupornijeg udvaraa na svetu kako ga je jednomnazvala.Mia je bk> slatkoreiv, armantan, iako je loe govorio francuski; liio je na oveka iz sveta, bio jegalantan, astio je goste, a to je za Katrin bilo sasvim udno i neuobiajeno. Najzad su bili sami.Pristala je da budu sami. Doivela je neto o emu je samo sanjala. Postala je ena. Bila je pre-srena sovekom koji joj je tako neno otkrio tajnu ivbta i Ijubavi. Verovala je da je najsrenije stvorenje nasvetu...I bila je.Onda, jednoga dana, Mia je .doao po nju posle isteka radnog vremena. Dohvatila je svoj mantil iizletela na ulicu. Mia je rekao da ih je jedan njegov francuski prijatelj po-zvao na veeru. Nije rekaoko je taj ovek. Zagrlila je Miu. Prislonila je usne nz njegove. Bilo je toplo. Boanski toplo. Znala jeda je taj mladi Apolon voli. Oseala se vpljenom, beskrajno voljenom...(U Alenovoj je sobi zazvonio telefon. Cula je Alenov glas. Razgovarao je s mamom Rene. Svakako damu je stara vetica otkucavala dnevni raport o kretanju tefana i o no-vostima u vezi s njim.Odmahnula je rukom.)37... te veeri, seala se Katrin veoma esto svakog de-talja, doli su u neku veliku kuu. Mia je imaokljueve od kapije. Kua kao da nije bila naseljena. Nigde nikog. Popeli su se zastrtim, luksuznimstepenitem na sprat. Ski-nuli su mantile i uputili se u ogromnu, bogato nametenu sobu.Nasred sobe stajao je jedan mlad ovek. U koulji, s rukama u depovima pantalona.Mia je uhvatio Katrin za ruku i pokazao je mladom oveku kao to se pokazuje neko ivine. Kako ti se dopada? rekao je. Da li sam imao pravo kad sam ti govorio o najlepem maetuPariza? Da promucao je rnladi ovek ne skidajui pogled s Katrin. Imao si pravo.Onda se Mia obrati Katrin. Mala moja, volee ovog oveka kao i mene. On je moj brat. I vie nego brat. Izmeu mene injega nema razlike. Voli ga i budite sreni ove noi!Poljubio je zapanjenu Katrin u obraz i izaao.Katriln je stajala bez pokreta. Mladi ovek joj je priao i poeo da je svlai. inio je to polako, sperverznim ui-vanjem, lagano, kao to to ine starci. Nije se opirala. Zem-Ijotres koji je u dubinimlade ene potrajao nekoliko se-kundi, poruio je i zatrpao sve. No je provela s nepoznatim mladimovekom. Posle dva meseca venali su se.Nepoznati mladi ovek bio je tada ve poznati filmski glumac Alen Dipre...(Alen je jo uvek razgovarao s mamom Rene. Katrin nije mogla da dokui o emu govore. Alen jeesto izgo-varao re da, a na kraju razgovora rekao je nastojnici da nastavi sve da belei, ako nemoe da zapamti. Isto tako, rekao je, ako se sa tefanom dogodi neto izuzetno vano, neka ga nazoveu Monte Karlo.Da li Alen neto smera u odnosu na tefana? Da li i njemu priprema poslednje kupanje, pitala seKatrin oslu-kujui taj nemili glas kako brunda u slualicu.)... Mia je ubijen u kupatilu vile ostarelog komiara Rikija Astora, u Holivudu. Zajedno s Rikijevomenom Ke-rol, majkom petoro dece. Naeni su izreetani revolverskim hicima najveeg kalibra, ulokvi krvi, zagrljeni, na ploicama belim kao mleko. Kerol je, izgleda, branila Ijubavnika sna-gomrazbesnele tigrice, pa je u tom guanju zaradila kuglu.

  • Nekako u isto vreme kada se Katrin udala za Alena i Mia se oenio nekom Amerikankom,sredovenom, podna-dulom enom koja je uivala drogu, ali je imala bankovni raun koji je bio nazavidnoj visini. Suzan, tako se zvala drogirana ena, nije bila nimalo drogirana i naivna kada je upitanju bio novac, pa su se suprunici razili u Los Ane-lesu uz urnebesni skandal. Tada je Mianapisao Katrin pismo koje je mlada ena proitala i bacila u ko.Bivi Alenov telohranitelj traio je u pismu razume-vanje i oprotaj za ono to je uinio, gurnuviKatrin u na-ruje Alena. Uviao je greh i uveravao Katrin da je bio u pitanju trenutak traginenepromiljenosti. Na alost, Kat-rin vie nije mogla da prata ak i da je htela. Sve je ve bilooproteno. Nije mogla da oprosti kao to nije mogla ni da optui. Kao to nije mogla da voli. Katrin jeve bila nauila najstraniji i najubitaniji nauk vremena u kome je ivela: nije verovala.Posle dvadesetak dana Alen je poslao telegram iz Holi-vuda: Mia je izvrio samoubistvo. Alen.Katrin nije poverovala da bi ovek kakav je bio Mia, brutalan i neosetljiv, krajnje licemeran, satkanod gole lai i koristoljublja, mogao da poini samoubistvo. Voleo je sva zadovoljstva koje je pruaoivot, novac pogotovo, pa bi se svakako naao na poslednjem mestu liste potencijalnih sa-moubica ucelom svetu. O tome je razgovarala i sa tefa-nom koga je Mia, uoi puta u Sjedinjene Drave, doveona svoje mesto telohranitelja. To nije mogue rekao je tada tefan. Poznajem Miu od svoje desete godine. Nikada ne biispao toliko glup da se zauvek lii ivota i makica.Kada je pronala izreetanu i krvavu koulju, sakrivenu u plakaru, zapitala je Alena zato je sauvaotako neto i zar je to bilo za uvanje?Nije se nimalo zbunio. Pogodila me je okolnost da je ubijen u mojoj koulji rekao je tada. Bilo ini je ao prijatelja.Naeg zajed-nikog prijatelja. Katrin, treba da shvati da sam ga vo-leo... odgovorio je Alen.39 Rekao si: ubijen. Zar nije izvrio samoubistvo? pitala je Katrin.Alen je slegnuo ramenima. Ja nisam bio u vili kada se sve to odigralo. Moda je bio ubijen. Moda je izvrio samoubistvo.Kerol je uzi-mala drogu. Ko zna ta se dogodilo. Policija je zakljuila da su poiinili zajednikosamoubistvo. Mia se nije ubio. To je sigurno. Zar ne zna ko ga je ubio i zato? pitala je Ketrin.Tada je Alen prebledeo. Izgovorio je rei kojih se Kat-rin i dam-danas dobro sea. Rekao je: Mia je spavao sa Kerol u prisustvu onog jadnog kepeca, njenog mua. Zvali su kepeca da vidikako se to radi. Kepec je patio. Plakao je preda mnom i molio. Ti zna Katrin ta rade seljaci sa psomkoji ujeda gospodare, one koje treba da uva? Ne znam odgovorila je Katrin. Nikada nisam ivela na selu. Onda u ti rei. Zatvore psa u kupatilo i ispale ne-koliko hitaca. Da li u pomo zovu prijatelje kojima su se pret-hodno izjadali ili to uine sami? upitala jeKatrin.Alen je oinu pogledom. Nita nije odgovorio. Katrin je svakako povezala njegov boravak uSjedinjenim Dra-vama. Mia je, naime, ubijen kada je Alen snitoao u Holi-vudu, desetak kilometaradalje., Voleo bih kad bi ti zaboravila toga oveka rekao je tihim, bezbojnim glasom kao ovek kojimoli. Bio bih srean kada bi zaboravila tog oveka.Tri meseca posle ubistva Mie Nestorovia u vili Rikija Astora, na Bulevaru sumraka, tefan jepozvao Katrin na jedan sastanak. Majka ubijenog Mie, koja je iz Beograda doputovala u Pariz, elelaje da govori s Katrin. Imala je mnogo tota da joj kae. I njoj i tefanu. Neto od ega bi se obinimIjudima digla kosa na glavi.Katrin Dipre i gospoa Milena Nestorovi, majka Mie Nestorovia, sastale su u jednom privatnomstanu koji je pripadao daljoj roaci gospoe Nestorovi, odnedavno za-poslenoj u Parizu. Katrin jedola u pratnji tefana, bez znanja i saglasnosti Alena Diprea. Vrata im je otvorila jedna mlada ena sviklerima u kosi. Dok se Katrin, uz tefanovu pomo, oslobaala mantila s tekom krznenomkragnom, ena je prostaki i uporno buljila u Katrin. Onda je, ustima punim hrane, poljubilatefana u obraz. Bez rei im je po kazala vrata koja su vodila u sobu u kojoj ih je oekivala mamaNestorovi. Nastavila je da vae.

  • tefan je uao prvi i odmah poleteo u zagrljaj gospoe Nestorovi. Katrin je razumela samo jedriure od one silne bujice koju je tefan izgovorio. Bila je to re: mama. U sobi se oseao teak,sladunjav miris prenog crnog luka. Ku-hinja je bila improvizovana u jednom uglu sobe.Neoprano posue. Mama Nestorovi je otplakala jednu dobru partiju govorei tefanu da ona vienema sina i da je tefaii sad njen sin koga iisto toliko voli kao to je volela i nesrenog Miu. Dokse ovaj mali ritual, praen kricima, busanjem u grudi i upanjem kose nije zavrio, Katrin je,pomalo zbu-njena, nenaviknuta na takve estoke prizore, stajala nasred sobe i ekala da i onadoe na red. Onda je mama Nesto-rovi naglo uhvatila svojim snanita rukama i privukla sebi.Katrin je na licu osetila debele, vrele usne mame Nestorovi, miris njenog oznojenog inamirisanog tela, obraze mokre od suza. Nesrena ena je plakala, podizala oi i ruke preinatavanici ili nekom zamiljenom nebu, govorila i zapevala na nekom nerazumljivom jeziku koji jeKatrin podsetio na prve dane poznanstva s Miom.Zato je ta ena koju Katrin nikada pre nije videla, pa ak ni znala da postoji, pokazala tolikoIjubavi i srdanosti prema njoj? Zar je neto znala o Mii i o njoj i o njihovoj vezi, o svemuonome to se posle odigralo?Posle temperamentnih i bunih izliva razliitih oseanja koja su se preplitala u glavi i srcu mameNestorovi, kao mlazovi vode u fontani, ta se debela, oznojena ena malo pribrala i na sto stavilabocu jake ljivove rakije. Ispili su po nekoliko aica. Katrin se sea da joj se ve zavrtelo u glavikada je mama Nestorovi zapoela priu, esto preki-danu izlivima plaa i goleme tuge. Govorilaje za Katrin nerazumljivim jezikom, ali je tefan prevodio, reenicu po reenicu. Tada su obojesaznali mnoge znaajne pojedinosti o smrti Mie Nestorovia. injenice koje su na Katrin osta-vile neizbrisiv utisak i uvrstile je u odluci da se razvede od Alena. Po svaku cenu. I to pre.41Evo ta je mama Nestorovi ispriala dok se boca sa ljivovom rakijom polako, ali sigurnopraznila.Dvadesetak dana posle zagonetne smrti Mie Nestoro-via, u luksuznoj vili amerikog kamiaraRikija Astora, sti-gao je na beogradski aerodrom Surin redovnim putnikim avionom amerikekompanije Pan Am neobian paket, je-dan od najveih koje su beogradski carimici iikadraspako-vali. Paket je bio teak 92 kilograma i imao je oblik san-duka duine 1,90 metara.Poiljka je upuena na beogradsku adresu gospoe Milene Nestorovi. Prilikom otvaramja pa-keta, radi carinjenja, niko nije mogao da zna ta se unutra nalazi, jer podataka o sadraju nije bilo.ak ni osoblje boinga 727 nije moglo da prui neka detaljnija objanjenja. Slegali su ramenima.Za svaki sluaj Uprava carinartiice pozvala je gospou Milenu Nestorovi kako bi se u njenomprisustvu otvorio paket i izvrilo carinjenje. Kada je, posle duih tehmikih peripetija, paketnajzad otvoren i kada su uklonjeni brojni omoti od plastike i suneraste gume, za-panjenimcarinicitaa i gospoi Nestorovi ukazao se mrt-vaki sandiik. Ili neto to je liilo na mrtvakisanduk. Najzad, podigli su poklopac i kroz stakleni zid ugledali usnu-log mladog oveka.Bio je to le Mie Nestorovia. Leao je u staklenom kovegu, namitnkan, skoro kao iv, kaozaspala Pepeljuga. Iznenaenje je bilo tako silovito, da je jedan mladi carinik pao u nesvest, amama Nestorovi dobila srani napad.Najzad, posle dugih i zamrenih procedura, le je prenet u mrtvanicu na beogradsko Novogroblje.Mama Nestorovi je pri kraju prie ispila jo jednu a-icu estokog pia koje je palilo eludackao iva vatra. Prikupila je hrabrost i nastavila. Nisam mogla da izdrim pa sam zamolila neke Mi-ime drugove da otvore stakleni koveg. Tonam je uspelo nekoliko sati pre sahrane. elela sam da poljubito sina. Po-slednji put. Raskopalasam koulju. Ljubila sam mu usne, obraze, grudi. Tada sam, na koi, u predelu srca, videla trisiuna otvora koje je neko od radnika koji su balsfnr-">^ le, napunio parafiaom. Mia je bio upotpuno novor \ veu, koulji, ak su mu i kravatu vezali. Trbuh r / razrezan i utroba izvaena.Umesto oiju pod k / bile bezbojne staklene kugle. Milovala sam svaki deli tela mog nesrenogdeteta. Tako sam dola do nogu. Na ara-pama sam primetila neka slova ispisana olovkom za minku.Skinula sam arape ...

  • Tada je, sea se Katrin, mama Nestorovi iz putne torbe izvadila smotuljak. Bile su to arape skinute slea jo pre dva meseca. Pokazala ih je Katrin i tefanu. Roaka je i dalje vakala u uglu sobe, krajmalog plinskog tednjaka. Slova na arapama bila su ispisana irilicom. tefam ih je proitao, a zatimpreveo Katrin.Oekujem da ine ubiju. Zakljuali su me u kupatilo. Ne znam ko ih je poslao. Osvetite moju smrt.Mia.tefan je stisnuo zube. Neto zbog seanja na mrtvog drugara, neto zbog rakije, niz njegovo su Licekliznule suze. Mama Nestorovi je ponovo zaplakala. Ubili su ga, tefane, ubili! ridala je. Ko e ga osvetiti ako ne ti! govorila je kroz suze.Katrin je povezivala konce. U njenoj glavi nije bilo me-sta za apstraktne stvari. Ko bi mogao da ubijeMiu i za-to? Zar samo zato to je iveo sa enom ostarelog kepeca koja je jo uvek volela da segaa? U kakvoj su vezi Riki Astor, Alen i Antonio Pjeraneli? Zato je Alen skinuo ko-ulju s mrtvogprijatelja i zato je uva?Mama Nestorovi nije zavrila priu. Odmah posle sa-hrane, angaovala je jednog svog starogprijatelja koji je iveo u Sjedinjenim Dravama. On je za raun mame Ne-storovi saznao upogrebnom zavodu Isusovo srce u Los Anelesu da je trokove balsamovanja kao i transportnetrokove u visini od tri hiljade dolara platio filmski star Alen Dipre. Stari prijatelj je fotokopiraodokument-narud-benicu i poslao gospoi Nestorovi. Kopija se tada nalazila u tani mameNestorovi.Posle tridesetak daina od prispea paketa mrtvakog sanduka na beogradski aerodrom Surin,istovaren je iz putnikog aviona Pan Am jo jedan paket u dlaku isti kao prvi. Ovoga puta niprimalac nije bio oznaen. Posle dugog ubeivanja beogradski su carinici primili i taj paket. Otvo-renje u prisustvu dvojice kriminalistikih inspektora. U pa-ketu je bio nov le. Opet sasvim mlad oovek.U cveu, vosku i formalinu. U novom odelu, naminkan kao lutka u pro davnici muke konfekcije.Inspektori su utvrdili identitet Iia osnovu oskudnih papira koje su pronali u paketu i beo-43gradske fototeke. Pogrebni zavod lusovo srce poslao je kopiju policijskog zapisnika iz Los Anelesau kome je sta-jalo da je Peca Ristevski rtva nesreonog sluaja. Nije umeo da rukuje plinom i tako seuguio.Peca Ristevski bio je prijatelj Mie Nestorovia, njegov intimus. I opet izvetaj starog priijateljagospoe Nestorovi iz Sjedinjenih Drava i fotcnkopija narudbenice zavoda lusovo srce. Trokovebalsamovanja i transport platio je Alen Dipre. Tri hiljade dolara. Pogrebni zavod je bio pono san to jemeu svoje muterije mogao da ubroji i slavnog Alena Diprea. Da li je Alen poznavao tog drugog mladog oveka? pitala je tada Katrin. Pokuavala je dapohvata zamrene konce. Ne. Alen ga nije poznavao tvrdio je tefan. Najverovatnije da ga nikada nije ni video. Pecaje imao nameru da u Holivudu, zajedno s Miom, naini karijeru filmskog glumca. Dobili su ulogestatista i nita vie. Ali zato je Alen platio tako velike trokove balsa-movanja i transport za Jugoslaviju? pitalaje Katrin. Oseala je kako je obuzima jeza uprkos estokom piu.Mama Nestorovi je pribliila Katrin svoje debelo, od plaa musavo lice. Nekome se urilo da ih to pre udalji iz Sjedinjenih Drava rekla je mama Nestorovi. To jejasno kao' dva i dva etiri. Ali kome? Kome se urilo, draga moja? To je pitanje! Da, nekome se urilo potvrdila je Katrin vie za sebe. Nekome se urilo. Taj neko je imaodovoljno novaca da isplati sitnicu od est hiljada dolara koliko su kotali trokovi oko balsamovanja itransporta. Da li je to Alen, Riki, Antonio ili sva trojica zajedno? Katrin poe da drhti od nekepritajene groznice. Zamoli tefana da iz predsoblja donese njen mantil i da je ogrne. MamaNestorovi jo uvek nije zavrila priu, zakljinjui se u predasima, da e ona pronai klju koji eotkljuati bravu, reiti 7^fr.^^-smrti njenog sina jedinca.Desetak dana kasnije, kada se mama Nestorov smirila, na aerodrom u Surinu stigao je i trei pak izLos Anelesa. Bio je adresovan na gospou Milenu Nestorovi i bio je mnogo manji nego dvaprethona. Otvorio ga je carinik sa najjaim nervima.U plastinoj kutiji, dimenzija 80X80 santimetara, na-lazila se preparirana utroba Mie Nestorovia,njegovo za-krpljeno srce, eludac, jetra, slezina, mozak, debela i tanka creva, oprana i uvezana kao to

  • kaoiboji uvezuju laso kad hoe da ga okae o klin. U specijalnoj, providnoj kutijici, u svetloplavojtenosti, plivale su oi. I opet Alen Dipre. Trokovi transporta plaeni. Alen Dipre. Tako je bar javiostari prijatelj mame Nestorovi i poslao i treu foto-Jkopiju narudbenice.Bilo je to pre etiri godine, sea se Katrin. U meuvre-menu mama Nestorovi je nekoliko puta letelaza Ameriku traei krivca za smrt svoga sina. Podigla je veliku galamu u tampi, saletala je upornonovimare i najbolje advokate Amerike. Nosila je arapu ispisanu slovima irilice kao dra-gocenurelikviju i dokaz. Katrin je kasnije saznala, preko tefana, da mama Nestorovi sada ivi u Americi, udravi Merilend. Udala se i po trei put. ivi u srenorn braku. Srenik je jedan bogati, logiraniAmerikanac.arapu je davno prodala. Kupac je bio ovek kome je bilo stalo da ima jednu takvu arapu. Foto-kopije rauna o trokovima balsamovanja i transporta takoe su nestale. Pogrebni zavod Isusovosrce predao je mami Nestorovi nove fotCHkopije u kojima je stajalo da su trokovi balsa-movanja itransport oba lea isplaeni iz zaostavtine po-kojnog Mie Nestorovia i sa tedne knjiice pokojnogPece Ristevskog. Jedino to je procurilo to je da je mama Nesto-rovi uviajui da ni ovek ni enane mogu da se bore protiv vetrenjaa za arapu, foto-kopije i utanje dobila dosta dolara. Mogla jeda kupi jednu manju fabriku arapa.Tako su dolari, kao pesak u pustinji, zatrpali i poslednje tragove masakra u vili Rikija Astora.Ostala su samo pitanja koja su katkad muila Katrin i tefana. Nfikog drugog. Pa je i njima postalodosadno da razmiljaju o neemu to se tako davno dogodilo, za vreme Nojevog potapa. O tome vienije razmiljao ni onaj radnik koji je okupao, a zatim obukao u novo odelo le Mie Ne-storovia.Videi da nisu ista posla potenjakovi je na-merno ostavio arapu s nemutom porukom, verajui dae na taj nain pripomoi da se otkriju ubice. Nije \ispeo.45arapa se posle dugog putovanja vratila na mesto zloina. Alenov ulazak u spavau sobu prekinu tajmali vreme-plov i Katrin se okrenu prema oveku koga vie nije vo lela, jo manje elela. Znala je dae poeti da razglaba o nekim bezveznim stvarima da bi neto kasnije preao na pravu stvar, onu zbogkoje je doao. Mrzela je takve si-steme, te umiljene lukavosti. Odvratno, pomisli. Naao sam lek ree Alen. Naravno, nisi se po-trudila da ga pronae! Zar je tebe briga toumirem odbolova?Katrin je utala. Vratila se listanju asopisa. Okrenula je jo jedan list i bez interesovanja se zagledalau dreave fotografije. Oekivala je da Alen nane pravu temu, onu zbog koje je u'ao u njenu sobu.Nije dugo ekala. Sa tefanom ovako ne moe rekao je glasom kao da je od Katrin traio savet, kao da je s njomzajedno hteo o neemu da odlui. U stvari, mislila je Katrin, trai sa-uesnika, umiruje savest.Svakako opet neto smera. Neku prljav|i stvar. Kad je god tako neto nameravao da uini traio je uKatrin saiuesnika. Ona bi obino utala, jer joj je sve to pre svega bilo dosadno. Alen je njeno outanjeze-leo da shvati kao povlaivanje i bio je zadovoljan. Jutros je opet napravio skandal. Pretukao jenekog svog zemljaka. Sutra moe nekog da ubije. ta bi to znailo za mene. Ja vie nemam nerava zatog oveka, ja... Katrin, uje li?Katrin je utala. Aleai se spusti na sam rub kreveta me-kanog kao pena. Zagleda se u gole pete i tabaneene koju je jo urek oboavao. Hteo je da ih dodime prstima, ali nije smeo. Katrin bi se ritnula kaomlada, preplaena dre-bica. Ne, ipak ne mogu da dozvolim da iz nae kue izlaze pretueni, fcrvavi probisveti. Susedi to vide.Priaju. Ja za-ista vie nemam nerava za toga ovdka.Odgumula je otvoreini asopis. Upiljila se u Alena oima koje su plamtele mrnjom. Zato govori meni? Zato to ne kae tefanu? Mene tvoji problemi ne interesuju! Alen,dobro zna da bih bila najsrenlja kad te vie nikad ne bih videla! rekla je.

    Ne govorimo o meni. Re je o tefanu i o skanda-lima koje pravi. Uostalom, ne verujem ti. Iztebe govori neto to se zove Ijubomora. Voli me. Sigurno me voli.

    To su samo male krize koje se javljaju kod takvih kao to si ti. Volela sam samo jednog oveka odgovori Katrin. Onog koji je nosio tvoje koulje. Tebenikad nisam vo-lela. On me je bacio u tvoje naruje. Kao neko kad baci komad drveta u reku. Drvoplovi s rekom.

  • Katrin okrenu lea Alenu i opet dohvati asopis. Leala je na irokom krevetu, na upavom prekrivausatkanom od najfinije vune, bele kao sneg. Bila je bosa, golih nogu, u svetloruiastoj kouljiprozirnoj kao da je od staklenih vlakana satkana. Alen je video sve one nekada tako drage obrise.Poeli da ih opet miluje i Ijubi, da stavi usne kraj one male, tamne ume koja se tako lepo videla. Znaoje da je to nemogue. Ako bi neto zapoeo, samo nagovestio elju, Katrin bi pruila histerian otpor.Borila se kao da joj je ivot u pitanju. Neto se u njoj raspuklo, neki proces je tinjao i razarao njihovuvezu. Alen, nauen samo na us-pehe, nije mogao da objasni ta se to dogodilo. Pitao je Katrin, traioodgovor, ali ni ona nije mogla ili ni|^?elela da objasni.Odgovarala je jednostavno i kratko: To je zato to te mrzim.Katkad, kad bi ga uzbudila blizina te tople, mile i ne-vaspitane ivotinje koja nije znala ta je donjerublje i koja je psovala kao koija, napadao je, borio se da uzme neto to mu je i zakonom pripadaloi tek poto bi je fiziki savladao, uzimao je taj mali, slatki dar. Ve sutradan, posle silovanja kakoje Katrin nazivala iznueno Alen je oseao da je jaz izmeu njih jo dublji i da te osetljive i lakokvarljive mehanizme koji su gospodarili najtananijini oseanjima mile ivotinje, niko i nikad neepopraviti. Naj-manje on.Tada se okretao drugim enama, to je uostalom inio i onda kad je verovao da s Katrin provodinajsrenije me-sece svoga ivota. U ivotu Alena Diprea ena je bilo na-pretek. Zameen od istog testakao tefan i Vasil, Alea. je ve s nepunih dvadeset godina bio traen Ijubavnik na Sen ermen di Preu,ne toliko zbog svog Ijubavnog iskustva i mukosti, koliko zbog izvesne enstvenosti koja je karakte-risala i bojila itavu njegovu linost. To je ene, naroito one zrelije, neobino privlailo, pa je Alenrano shvatio da problema sa enama nee biti. Otkako je postao slavan i bogat, ak prebogat, ekale suga itave ete mladih ena, postrojene, izvebane, oribane, obojene svim moguim bo-jama inaoruane znanjem na kome bi im pozavidele i slu-benice bogiinja Ijubavi iz drevnih indijskihhramova. Bile su spremne da mu prue najraznovrsndje usluge u svako doba dana i noi. Dovoljno jebilo pozvati prstom bilo koju iz vrste postrojenih. Alen bi im prilazio kao to putnik pri-lazi izvoru,pije i odlazi zaboravljajui na izvor.Katrin nije bila izvor koji se zaboravlja. U njenom telu, u svakom njenom pokretu, na toploj, mirisnojkoi, u kosi, u tim divnim malim grudima, u oku, na trbuhu, nigde ni-ega lanog. Bila je to ena.Prava slatka ena. Tempera-tura 36,5. One druge, koje je Alen svakodnevno prevrtao, sam ili u gomili,na krevetu ili u toaletu, na klozetskoj olji, imale su neto to je Alena sve vie podsealo na neivo,na mainu, istina od krvi i mesa, ali ipak mainu, parnjau koja se trudila, brektala, itala, isputalaparu i zviduke koji ^_cepali bubne opne. Mnoge od njih nalikovale su onim'ramoznim enama odplastike modeliranim po liku Merilin Monro koje su ameriki vojnici u Vijetnamu pum-pali, pa gaalikao da su ive.Jedna od takvih bila je i Nensi koja ga je veeras e-kala. Malo, mehanizovano udo. U oima foto-elije. Umesto mozga maina za raunanje. Samo jedna operacija: sabira-nje. Glas s magnetofonsketrake. Dragi... oh... kako si jak! Uvek isto. Ispranjeni akumulator. Dragi. Oh. Nensi. Miloguznotandrkalo konstruisano u ovoj deceniji. U vreme leta na Mesec.Alen ustade s kreveta i vrati se u svoju sobu. U teku kristalnu au nasu udotvorni lek s Balkana.Onda dobro zali votkom. Dlanom pdklopi au i promuka. Kroz neko-liko minuta elja da bude sKatrin jo se vie rasplamsa. Vratio se u sobu, a da ona to nije pritmetila i iznenada se, kao ivotinja,bacio na Katrin. Za divno udo doekala ga je bez otpora. utei.

    Potrajalo je kratko. Veoma kratko. Kao i uvek. Kada je bilo gotovo i kada je Alen spustio glavu namale grudi Ka-trin mu je rekla, tibim, nenim glasom:

    Alen, jadni Alen. Nikada nee biti ono to je tefan. Bar to se ovih stvari tie. Ostae petaocelog veka.Alenu je bilo jasno zato ga je doekala bez otpora. elela je da ga povredi tamo gde je bionajosetljiviji.6. Napred! povika Vasil, ne diui noge s metalne ograde starinskog kreveta. U sobu ue jednaod sestara Blan. Vasil je nije video. uo je samo njen glas. Rekla je onim prodornim falsetom kojimsu govorile obe sestre da jedan gospodin trai gospodioa Negreskua.

  • Zvonio je tri puta ree stara gospoica. To je bilo za vas, gospodine. Trebalo je da viotvorite. ' Obe sestre su strahovale od zvona kao da se s one strane vrata nalazio sam avo sbudom. Oprostite ree Vasil. Zadremao sam i ili'sam uo. Sanjao sam neto lepo. Svog roenog ocakako naiskap ispija bure vina! Zamislite bure vina! * Ah, tako oduevi se stara gospoica. Bure vina! To je dobar san, ako se gospodinNegresku ne ali sa mnom, po svom obiaju. Crvena boja donosi sreu. Dakle, da pustinl gospodina? Da, gospoice. Pustite gospodioa. Ja ga se nestrplje-njem oekujem.Stara gospoica Blan, bila je to enet, izae neujno zahvaljujui debelim filcanim patikama kojedecenijama nije skidala s nogu. Vasil je esto bio nepravian prema ovim starim enama koje senikada nisu udavale i koje su od svega na ovom svetu najvie volele kaktuse. Veoma e-sto Vasil jebio bukvalno primoran da odlazi u jednu od njihovih soba koja je nalikovala na botaniku batu.Sestre su tu sobu pretenciozno nazivale solarijumom. Vasil je mo-rao da se divi, da isputa krikeoduevljenja, da zagleda retke primerke tog nazovi cvea, a onda bi zapoinjao ne-to to je nazivaoou Blan. Naivnim enama, koje bi otvarale usta da bolje uju, piiao je nemogue prie, sve to bimu toga trenutka padalo na pamet tako da jadnice po nekoliko dana ne bi izlazile iz svog dela $tana.Inae, vie puta se iskreno zapjtao zato te dve spodobe uopte49ive i optereuju ovaj lepi svet ako niim drugim ono di-sanjem i kiselim vonjem koji se irio okonjihovih dugaokih sukanja.U sobu ue tefan. Kasni ree Vasil umesto pozdrava. Mi smo se o neemu dogovarali koliko se seam. Ustade i zagladi rukama kosu.tefan uhvati Vasila za ruku i povue ga prema stolu. mavalo! Treba da se probudi. as jekuonuo. Drugi rade, ti spava. Zar smo se tako dogovorili govorio je tefan raspoloeno. Hou da znam gde si se zadrao i zato kasni. Mleko je bio sigumo taan. On se tebe toliko bojida ne verujem u zakanjenje.tefan podie ruke u znak predaje. Tebe zaista niko ne moe da slae. U pravu si. Mleko je bio taan. Posle sam sreo jednu malu.Minjon. Imala je umesto dupeta dva slatka luft-balona. Ne, nisi sreo nikakvu minjon sa luft-balonima rekao je Vasil. Gle! Hoe li da ti kaem gde si bio? Voleo bih da saznam gde sam to bio? Nije nimalo teko pogoditi. Bio si na konjskim tr-kama. Pogledao sam program. Trao jeGonzales.tefan klimnu glavom u znak predaje. Da. Izgubio sam polovinu love koju mi je danas uzajmio Milo. teta. Mogao sam veeras sVeticom na gala veeru.Vetica je imala pravo ime i prezime. Zvala se Ivon Ferne.Vasil huknu. tefan, dragi moj, dogovorili smo se da toga ne bude vie. Ni Gonzalesa, ni konjskih trka. Nikocke. Rekli smo nita. Ni aica martinija. Ni maka, ni makica. Da. Tako smo se dogovorili.Mrak je primetno osvajao. U sobi s tapetama u obliku crvenih rua postajalo je zaguljivo i toplo.Vasil otvori pro-zor i navue zavesu. Upali nonu lampu i preseli je na pro-stran sto. tefan porea popovrini stola fotografije iz vile u Rambujeu. inio je to polako i sistematski. Jedno vreme su utalii posmatrali fotografije. ta kae? upita tefan nestrpljivo. Zagleda se u Vasila. Ovaj je jo uvek utao irazgledao jednu po jednu. Ni jedan trzaj na liou. O kej ree najzad. Zadovoljan sam. Vie nego to sam oekivao kad sam video negativ. Vasil uze lupu. Nagnu se nad fotografijama. Niko ne moe da kae da su fotografijefalsi'fikati. I foto-amater bi lako ustanovio da su prave. To je najvanije u ovoj fazi. Prevlaioje dla-nom preko glatko izbrijanog lica. Onda iz ladice izvadi al-bum s koricama od crvene

  • plastike. Dobro ga obrisa makom flanelskom krpom. Na ruke navue tanke kone rukavice. tefanmu prui tubu s lepkom. Jednu po jednu, trudei se da se utisak onoga ko bude listao albumpoveava, lepio je fotografije. tefan je posmatrao kako to Vasil pedantno radi. Kada jezavrio, sklopio je album, pa ga je opet otvo-rio, i poeo da prelistava kao neko ko to prvi putini. Sad je u redu reee.Preostale fotografije i kolekciju od pedeset fotografija s gospoom de Ro u glavnoj ulozi,spakova u malu crnu torbu i briljivo povue patentni zatvara. Tek anida skinu rukavice. Bieveselo, tefan, ree. Pravi vatromet.Dogovorili su se da crna torba koja je bila klju svega ostane kod Vasila sve dok ne zaponeoperaci'ja. Posle e se celokupan materijal preseliti zajedno s Vasilom u mreu za spavanje, usobu koja nije imala ni vrata ni prozore. Tamo e i Vasil i dinamit biti na sigurnom mestu. Biedovoljan ugovoreni signal ili nestanak tefana, pa da Vasil aktivira dinamit i raznese ucenjenugospodu, naravno, ako odbiju da isplate ucenu. Sad nam predstoji da nainimo prvi korak. Od njega mnogo zavisi. Ne sme da bude nesigurankao korak deteta kad prohoda. Sa sadrinom albuma upoznae naeg uva-enog prijatelja AlenaDiprea, superstara govorio je Vasil. Dogovoriemo se detaljno ta e tom prilikom rei. Odnjegovog odgovora, zapravo od utiska koji e poneti s tog sastanka, zavisie ta emo dalje dapreduzmemo.tefan ugasi opuak.51 Sa Alenom e biti sve u redu. Mogu da gara