Ekonomski fakultet u Kragujevcu
Ekonomske DoktrineSeminarski rad
Komparativna analiza monetarizma i kejzijanizma
Profesor: Student:Dr Gordana Marjanović Ime prezime(br/indexa)
1
Sadržaj:
Uvod........................................................................................................................3
Period uspona kejnsove teorije.........................................................................4
Kejnsova škola......................................................................................................6
Doprinos kejnsove teorije..................................................................................7
Monetarizam........................................................................................................9
Razlike izmedju kejnzijanizma i monetarizma.............................................12
Literatura............................................................................................................14
2
Uvod
“Postoji široka saglasnost oko ciljeva ekonomske politike: visoka zaposlenost, stabilne
cene, brzi rast. Manja saglasnost postoji oko toga u kojoj meri su ovi ciljevi međusobno
usklađeni, a najmanja saglasnost postoji oko pitanja uloge koju pojedini instrumenti mogu i
treba da imaju u postizanju tih različitih ciljeva.“ M.Fridman
Monetarizam se na intelektualnoj sceni ekonomske misli pojavio krajem 40-ih
i polovinom 50-ih godina sa značajnim radovima svog utemeljivača Miltona Friedmana.
Monetarizam takođe predstavlja školu ekonomske misli po kojoj su poremećaji u monetarnom
sektoru glavni uzročnici ekonomskih kriza, i predstavlja ekonomski pravac koji pokušava da
objasni nastanak kriza u privredi. Uz Kejnzijanizam i Novu klasičnu makroekonomiju, predstavlja
jednu od tri najuticajnije makroekonomske škole 20. vijeka. U pogledu teorije, ovaj pravac
ekonomske misli predstavlja modernu verziju neoklasične ekonomske škole, jer oživljava i
reformuliše kvantitativnu teoriju novca i ulogu monetarne politike.
Jednim dijelom monetarizam je nastao i kao odgovor na vladajuću
kejnzijansku paradigmu, pa se stoga pojava i jačanje uticaja monetarizma u literaturi često
označava kao monetaristička kontrarevolucija.Po monetaristima, ključnu ulogu u regulisanju
ekonomskih tokova ima novac. Monetarizam pretpostavlja da su tržišna konkurencija,
fleksibilnost i potpuna liberalizacija tržišta, uz povlačenje države najbolji lijek protiv inflacije.
3
Period uspona Kejnsove teorije
Dž.М.Kejns ( 1883-1946 ) je bio jedan od velikih mislilaca XX veka. Centralna figura
zbivanja na intelektualnom, državnom, ekonomskom, filozofsko-političkom planu.Kejnsov
fundamentalni doprinos, po rečima R.Skidelskog, je da ne znamo, niti možemo da izračunamo,
šta će doneti budućnost.
U tom svetu novac je psihološka sigurnost naspram neizvesnosti. Najvažniji izvor
razumevanja biznisa poticao je iz njegovog ličnog pravljenja novca: njegovo poznavanje
spekulativnog instikta učinilo ga je velikim ekonomistom, zapisao je njegov drug Nikolas
Davenport. Svoju nacionalnu reputaciju stiče objavljivanjem brošure Ekonomske posledice mira,
pošto je napustio britansku delegaciju na Versajskim pregovorima. Važno poglavlje u njegovom
životu vezano je za kritikovanje Čerčilovog povratka zlatnom standardu, 1 =4.86 $. U čuvenom
pamfletu Ekonomske posledice g. Čerčila, Kejns je ukazao da će precenjena funta za oko 10%
usloviti pad izvoza, pa će potreba da se održi konkurentnost, izvršiti pritisak na nadnice, da se
one smanje, što će dovesti do talasa štrajkova. Bio je to uvid u slavnu Kejnsovu sekvencu,
rigidnosti nadnica i mehanizma prilagodjavanja, pa kao rezultat takvog razmišljanja nastaje i
njegova knjiga Krajlesefera. U svojoj knjizi Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca,
objavljenoj 1936. god. i koja predstavlja bibliju kenzijanizma, ističe: '' Ideje ekonomista i
političkih filozofa ikada su u pravu i kada nisu, uticajnije su nego što se to obično misli. Svet se
stvarno skoro jedino po njima upravlja. Praktični ljudi, koji uobražavaju da su potpuno po
straniod bilo kakvih intelektualnih uticaja, obično su robovi nekog pokojnog ekonomiste...ljudi
očekuju sa izuzetnim nestrpljenjem korenitiju dijagnozu; kao retko kada su spremni da
je prihvate, žele da je isprobaju, ako se iole učini tačna.''
''Mada je savremeno stanje makroekonomije nalik bojnom polju na kome su pukovi
ekonomista okupljeni pod različitim zastavama, naše je mišljenje, da bi se trebalo odupreti
iskušenju, da se ustanovi nekakav restriktivni i jedinstveni konsenzus, i to zatošto je malo
verovatno da pravi odgovori mogu proisteći iz nekakve čiste ekonomske dogme, zaključuje
B.Snoudon.''
4
Tokom istorije, nastalo je dosta ekonomskih škola, koje možemo razlikovati po njihovom
mestu u razvoju makroekonomske misli i njihovom glavnom doprinosu makroekonomskoj
analizi.Središnje mesto u Kejnsovoj ekonomiji pripada ideji efektivne tražnje, uuslovima
zaostajanja tražnje za ponudom, proizvodnja se, ako se ništa ne učini, mora smanjivati da bi se
na nižem nivou uspostavila ravnoteža, samo sada na nivou ispod pune zaposlenosti. Svetska
depresija dvojako je podstakla njegovo mišljenje: prvo, konačno su raspršene iluzije u
delotvornost monetarne politike i drugo, pažnja je skrenuta sa Britanijena SAD. U središte
interesovanja dolazi pitanje: Šta je to što određuje obim proizvodnjeu novčanoj privredi?
Tri psiholoških sklonosti:
1.potrošnji pojedinaca/potrošača
2.investiranju produzetnika i
3.preferencija likvidnosti imalaca novca
Neposredno pred rat, 1939.god. u nizu memoranduma i članaka razvija Kejnsov plan,
koji je trebao da bude osnovica svetskih finansija: na osnovu tekućih zlatnih rezervi,emitovala bi
se svetska valuta-bankor; zemlje bi se zaduživale do tog iznosa, a u slučaju prekoračenja bi im
bili stavljani dodatni krediti u uslovima upravljanih relativno fiksnih deviznih rezervi.
5
Kejnzijanska školaOva škola je, škola makroekonomske misli, koja se bavi razmatranjem tražnje
makroekonomskih politika-prvenstveno fiskalnim politikama koje deluju preko multiplikatora-
radi smanjenja nezaposlenosti i podsticanja privrednog rasta. Kenzijanska ekonomija je teorija i
način mišljenja,u čijem središtu je funkcionisanje agregatne(makro) ekonomije i koja svoju
inspiraciju crpe u radovima Dž.M Kejnsa, posebno njegove knjige
Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca, kao i radovima Kejnsovih mlađih
savremenika- R.Harolda i N.Kaldora, R.Kana, Dž.Robinsona i M.Kaleckog, kojisu proširili
Kejnsovu analizu i na privredu koja se razvija i odnose nadnica i profita u funkcionalnoj
raspodeli dohotka, što je Kejns inače zanemario.Posebno mesto pripada njegovim teorijskim
nastojanjima i praktičnom delovanju, da se zadrži tada postojeća pozicija Britanije u svetskom
ekonomskom sistemu. Značajna prekretnica u Kejnsovom životu i radu vezana je za
objavljivanje Rasprave o novcu, 1930, gde se zalaže za takvu monetarnu politiku, koja će
obezbediti jednakost dugoročne kamatne stope sa prirodnom kamatom, ali pod uslovom da je
štednja jednaka investicijama.1
Tri su veoma važna Kejnsova doprinosa:
1.ustanovljenje makroekonomije kao ekonomske discipline
2.kvantifikacija makroekonomskih, državnih bilansa
3.obnavljanje poverenja u kapitalistički tržišni sistem, naspram totalinarnih režima
1 Jakšić. M., 2003.,Makroekonomija ,Beograd, Čigoja štampa, 103 str
6
Doprinos Kejnsove teorije
Kejnsova teorija 30-tih godina predstavlja revoluciju na području ekonomske politike,s obzirom
na ogroman uticaj Kejnsovih ideja na kreatore ekonomske politike u međuratnom periodu, a
naročito posleratnom. Tako veliko interesovanje za Kejnsa proizilazi iz:2
1.doprinosa na teorijskom planu;
2. uticaju na kreiranje britanske ekonomske politike;
3. zanimljivim ličnim životom- mecenstvom umetnosti, berzanskim aktivnostima koje su mu
donele značajan imetak, ućešćem u prelomnim političkim događajima poput rušenja zlatnog
standarda, Versajske konferencije, bretonvudskim pregovorima o osnivanju Međunarodnog
monetarnog fonda.
Srž Kejnsovih ideja se nalazi u Opštoj teoriji zaposlenosti, kamate i novca,
za koju jesam autor verovao da po svojoj opštosti neoklasičnu ekonomiju pretvara u poseban
slučaj.
Ključna Kejnsova ideja je postojanje nevoljne zaposlenosti, koja pokazuje da kapitalizam
nije samouravnotežavajući sistem. Takva nezaposlenost duguje se nedostatku agregatne
tražnje, koja predstavlja zbir tražnje potrošača i investitora. Po njemu, ako je agregatna tražnja
nedovoljna treba je povećati i to trećim elementom- državnom potrošnjom.Kejns je pri tom
arbitrarno pošao od hipoteze, prema kojoj sa rastom dohotka, potrošnja apsolutno raste, ali
tako, da relativno zaostaje – i to je nazvano Kejnsovom hipotezom o apsolutnom dohotku. Po
toj teoriji potrošnja je veća kod siromašnih, negokod bogatih, a tokom vremena sa rastom
dohotka, biva relativno sve manja. Kejns je smatrao da će problem nedovoljne agregatne
tražnje biti sve veći, ukoliko društvo postaje sve bogatije, i da zato neće biti dovoljno investicija,
što će prouzrokovati nezaposlenost i društvo gurati u sve dublju krizu. Zato što se procesi
ubrzavaju, zbog akceleratorskog efekta na potrošnju i multiplikatorskog efekta na investicije. Тај
multiplikatorski efekat podrazumeva međuzavisnost svih od sviju, nedeljivost ekonomske krize
koja pogađa sve,neke pre i bolnije, ali i one bogatije i ona je ubedila javnost, da se
intervencionistička ekonomska politika mora primenjivati za otklanjanje nezaposlenosti.
2 Jakšić. M., 2003.,Makroekonomija ,Beograd, Čigoja štampa, 104 str.
7
Ravnotežu remete inekcije, koje predstavljaju određeni priliv u sistem, kao nove
investicije i curenje, odliv, predstavljeno kao štednja. Тeret njihovog uravnoteženja po
neoklasici treba da podnese kamata, koja će uravnotežiti ponudu sa tražnjom kapitala, baš kao
što ponuda i tražnja natržištu rada određuju obim zaposlenosti i visinu nadnica. Međutim to se
ne dešava, jer se neravnoteža sa jednog tržišta prenosi na drugo; pošto je visina dohotka
ogređena nivoom agregatne tražnje, kriza je neminovna i kao zaraza veoma brzo se širi. Umesto
autonomnih tržišta, Kejns predlaže njihovo agregiranje, a država treba da instrumentalizuje
nivoe investicija i štednje radi realizacije pune zaposlenosti. I upravu tuse nalazi najslabija tačka
Kejnsove analize: pretpostavka Kejnsovog, naspram Piguovog efekta je da će transmisija u kojoj
primat imaju realni naspram monetarnih agregata pokrenuti privredu i bez plaćanja cene u
inflaciji, ili u postkenzijanskoj varijanti uzanemarljivo niskoj inflaciji.Među najvećim Kejnsovim
doprinosima izdvajaju se:3
1. Zaokret od:
a)mikro ka makro analizi
b)kratkog ka dugom roku
c)monetarnih ka realnim agregatima
d)varijacijama cena ka varijacijama količina
2.Hipoteza o agregatnoj potrošnji i štednji kao stabilnim funkcijama dohotka
3.Razdvojenost štednje i investicija koji se mogu uravnotežiti samo promenama dohotka
4.Tumačenje tražnje za novcem pomoću spekulativnog i transakcionog motiva
5.Određenost nivoa realnih nadnica obimom zaposlenosti
Tabela 1: Sličnost i razlike Kejnzijanaca i Monetarista.4
3 Jakšić. M., 2003.,Makroekonomija ,Beograd, Čigoja štampa, 105,106 str.4 Jakšić. M., 2003.,Makroekonomija ,Beograd, Čigoja štampa, 98 str.
8
Monetarizam
Ova teorija naziva se još i Čikaška teorija novca ili Fridmanova teorija. Suština ove teorije
jeste da ona nastoji da riješi pitanja koja se odnose na: imovinu, tražnju novca, BON (brzinu
opticaja novca), transmisione mehanizme i monetarnu politiku. Po Fridmanu, imovina obuhvata
5 komponenti:
novac,
dionice,
obveznice,
fizička dobra i
ljudske resurse /human capital. Ovaj autor zagovara empirijski koncept po kome je
novac skupina likvidnih čestica, koja je najčvršće povezana sa realnim ekonomskim
kretanjima. U novac spada:
gotov novac,
depoziti po viđenju,
oročeni depoziti kod banaka.
Ako se uključenje vrijednosnih papira može smatrati realnim sastavo imovine, kao i
uključivanje realnih dobara, uključivanje ljudskih resursa u imovinu bilo bi preširoko (ne može
se kvantificirati). Tražnja novca zavisi od imovine, realnog dohotka, kamtne stope i cijena.
Veličina imovine i dohotka pozitivno su korelirane s tražnjom novca, dok su kamatne stope
negativno korelirane s tražnjom novca (niža kamatna stopa, veća tražnja – i obrnuto). Ljudi i
preduzeća koji raspolazu većim iznosom realnog dohotka, u situaciji su da lakše i bolje
optimiziraju njegov raspored. Tražnja novca, po Fridmanu, praktično je funkcija ili zavisi od
njegovih determinanti. Fridman je smatrao da će tražnja novca varirati od zemlje do zemlje, u
zavisnosti od ekonomskih i financijskih okolnosti u toj zemlji. BON se ovdje razmatra u dugom,
srednjem i kratkom roku. Na dugi rok BON opada, što znači da subjekti drže više novca po
jedinici dohotka. Uzrok ovome, Fridman je vidio u ekonom.razvoju i rastu potrošnje, posebno
luksuzne, i inflaciji kao obezvređivanju novca. Na srednji rok BON prati tok ekonomskih ciklusa,
9
pri čemu u usponu privredne aktivnosti, BON raste, a u silaznoj fazi ciklusa BON opada. Na
kratak rok, BON zavisi od uslova privređivanja. I tako u uslovima hiperinflacije BON enormno
raste, jer njegovi imaoci nastoje da ga se što prije oslobode.
Transmisioni mehanizmi označavaju mehanizme usklađivanja ponude i potražnje novca.
Jednostavno rečeno, ti mehanizmi treba da dovedu u jednakost ponudu i tražnjuu novca. Ovo
uravnoteženje se vrši na finan.tržištima. Rast ponude novca izaziva njegove držaoce da ga se
oslobode, na način da će kupovati vrijednosne papire. To izaziva povećanju potražnju za njima,
a veća tražnja će izazvati porast njihovih cijena i t odovodi do pada kamatne stope. Ovi procesi
se odvijaju na kratak rok. Na srednji rok, pada kamtne stope se eliminiše i vraća na stanje prije
inicijalnog rasta. Razlog: finan.špekulatori na pad kamatne stoppe i na manju aktraktivnost
vrijed.papira (isplativost) reaguju smanjivanjem tražnje za vr.papirima. To izaziva porast
njihovih cijena, i time se kamatna stopa vraća u prvobitno stanje, u privredi, u srednjem roku i
to onda kada postoji puna zaposlenost i kada nema inflatornih očekivanja, višak novca se
usmjerava u realni sektor ekonomije. Ovo usmjerenje postiče rast proizvodnje, relnog dohotka i
zaposlenosti. To dalje izaziva povećanuu tražnju za radnom snagom, i kao rezultat toga dolazi
do porasta nadnica i troškova proizvodnje. Da bi se poslodavci oslobodili pritiska ovoga rasta,
oni na duži rok otpuštaju radnike i cijena radne snage vraća se na prvobitni nivo, kao i ukupna
proizvodnja i realni dohodak. Prema monetaristima, novčana ekspanzija djeluje jedino na
povećanje cijena. Kod monetarne kontrakcije, u kratkom roku, dolazi do pada kam.stope. U
srednjem roku dolazi do pada proizvodnje a u dugom roku do pada cijena. Osnovni mehanizmi
usklađivanja su: kam.stope, realni dohodak i cijene. Oni su varijabilni u različitim vremenskom
periodu i dovode do ujednačavanja ponude i tražnej novca. Fridman novcu u srednjem roku
pripisuje propulzivnu moć (prop.moć znači da neki faktor ili mehanizam pozitivno utiče na
privredna kretanja). U kratkom roku, monetarna baza i brzina obrtaja novca se poništavaju. Na
dugi rok novac treba da je vezan za realne ekonomske promjene. Fridman smatra da
monetarnu politiku treba koristiti isključivo kao antiinflacijski faktor odnosno kao stabilizirajuće
sredstvo. Na duži rok, mon.poliitika ne može proizvesti brži ekonosmki rast već jedino može da
utiče na privredni rast u srednjem roku.
10
Mon.teorija prednost daje stabilizaciji. U cilju stabilizacije, monet.vlasti treba da
obezbjedi da stopa rasta novca bude jednaka stopi rasta realnog dohotka.
Jednom odabrana novčana masa treba da raste konstantno ali po odabranoj stopi koja je
proporcionalna stopi rasta BDP-a. Fridmanova teorija prednost daje stabilizaciji privrednih
tokova, ona je dugoročna i preferrira strategiju niskog monetarnog rasta.5
6
5 www.wikipedia.org/wiki/Monetaristička_teorija6 Jakšić. M., 2007., PC Ekonomija ver1.0, Ekonomski fakultet, Beograd.
11
Razlike izmedju Kejnzijanaca i Monetarista
1. razlika kenzijanaca i monetarista u okvirima IS- LM modela, svode se
na pretpostavke o elastičnosti/neelastičnosti krivih IS i LM, što se može objasniti na sledeći
način:
a) Kenzijanci smatraju da se ekonomska politika efektuira u domenu elastične
ISili LM krive, pa se zbog toga sve promene manifestuju na rastu dohotka;
b) Monetaristi pretpostavljaju da se ekonomska politika efektuira u
domenuneelastične krive IS ili LM, pa se sve promene manifestuju na rastu cena;U
osnovi pretpostavljene kenzijanske elastičnosti krivih IS ili LM je vera umogućnost
povećanja proizvodnje od nivoa nedovoljne nezaposlenosti. U osnovi pretpostavljene
neoklasične neelastičnosti krivih IS i LM je vera u nemogućnost povećanja proizvodnje
na nivou pune zaposlenosti.
2. Razlike kenzijanaca i monetarista u Filips – Okunovom modelu svodi se nasledeće:
a) monetaristička kratkoročna Filipsova kriva je za kenzijance i dugoročna;
b) dugoročna Filipsova kriva za monetariste je neelastična.U prvom slučaju postoji
''trade – off'', nagodba inflacija – nezaposlenost, gde seodređenim porastom inflacije može
obarati nezaposlenost i to:- za monetariste samo privremeno, na kratak rok;- za kenzijance
trajno i na dugi rok.
3. Razlike kenzijanaca i monetarista u domenu AS – AD modela, veoma su sličneonim
kod IS – LM modela, jer:
a) kenzijanci polaze od elastičnog domena krive agregatne ponude (AS), gde
se povećava dohodak bez rasta cena;
b) monetaristi od prelaznog domena AS krive, gde raste dohodak, ali rastu i cene;
c) neoklasika polazi od vertikalnog domena AS krive gde rastu samo cene, ali ne i
dohodak. 7
7 Jakšić. M., 2007., PC Ekonomija ver1.0, Ekonomski fakultet,Beograd.
12
Što se tiče poslodavaca ''kenzijanski kosenzus'' je u redu i deluje: veća efektivna
tražnja omogućava veću realizaciju i veću proizvodnju, pa se zato povećava zaposlenost
i pri višim cenama i nadnicama. I kod radnika ''kenzijanski konsenzus'' deluje, jer im
svakako odgovara povećano zapošljavanje i više nadnice.
Međutim ove realne promenene mogu se održati na dugi rok, jer pored kratkoročne
''novčane iluzije'', deluje i efekat''realnog bilansa'', koji svaku realnu promenu dohotka na mikro
nivou prevodi u opštu povećanu tražnju za novcem i održavanje relativnih odnosa cena, ali na
višem nivou, ili svaku relativnu promenu cena na mikro nivou prati ubrzo i opšti rast svih cena,
pa su nominalni odnosi uspostavljeni na višem nivou.
Tako je na dugi rok, kenzijanska intervencija u domenu promene relativnih
odnosaograničena, jer rastu nadnice i cene. Promene mogu da budu delotvorne samo u
kratkomroku i to dok deluje ''novčana iluzija'' kod radnika primalaca nadnica ili kod kapitalista,
koji iz cena crpu svoji profit i to samo dotle dok ''veruju'', da se promenio samo njihov,
ane i tuđi položaj.U napred navedenom slučaju povećano zapošljavanje i više nadnice radnika
posleizvesnog vremena (monetaristički kratak rok) navodi na zaključak da su porasle i svecene,
da su njihove nadnice u najboljem slučaju ostale iste. Drugi faktor koji deluje je i''trade – off'' ,
izražen kroz dohodni efekat, gde su radnici na višem nivou dohotka preferirali dokolicu i
smanjvali ponudu rada.Razlike između kenzijanaca i monetarista mogu se prikazati karikom koja
se koristi uregulaciji. Kenzijanci regulišu intervencionistički kamatu iz koje se zatim izvodi
ponudanovca. A monetaristi liberalistički, prema tržištu određuju ponudu novca, iz koje se
ondaizvodi kamata.Kenzijanci su za aktivnu ekonomsku politiku, jer veruju da se putem fiskalne
imonetrane politike može uticati na agregatnu tražnju, nivo zaposlenosti i društveni proizvod.
Monetaristi su načelno protiv aktivne ekonomske politike, jer veruju uvertikalnu Filipsovu krivu i
vertikalnu krivu agregatne ponude u dugom roku. Aktivnu ulogu treba da igra samo monetarna
politika i toograničeno aktivnu, sledeći pravilo o konstantnoj stopi monetarnog rasta.8
Literatura
8 Jakšić. M., 2007., PC Ekonomija ver1.0, Ekonomski fakultet,Beograd.
13
Jakšić. M., 2003.,Makroekonomija ,Beograd, Čigoja štampa, Strane:
98 str.
103 str
104 str.
105 str.
106 str.
www.wikipedia.org/wiki/Monetaristička_teorija
Jakšić. M., 2007., PC Ekonomija ver1.0, Ekonomski fakultet, Beograd.
14