Download - duhovna promišljanja duhovna promišljanja

3 uvodnik

4 crtice iz prošlosti

6 gost propovjednik

10 duhovna promišljanja

17 iz života svetaca

21 pjesnički kutak

23 moj život u Sjemeništu

34 mladi i život

38 dođoh, vidjeh, zapisah

48 predstavljanje

50 zabavni kutak

Aeterna Christi munera

Aeterna Christi muneraEt martyrum victorias

Laudes ferentes debitasLaetis canamus mentibus.

Ecclesiarum principes,Belli triumphales duces,Caelestis aulae militesEt vera mundi lumina.

Terrore victo saeculiPoenisque spretis corporisMortis sacrae compendioLucem beatam possident.

Traduntur igni martyresEt bestiarum dentibus,Armata saevit ungulisTortoris insani manus.

Nudata pendent viscera,Sanguis sacratus funditur,Sed permanent immobiles.

Vitae perennis gratia.

St. Ambrosius (339./40. – 397.) Mos

tar,

brdo

Hum

, ruj

an 2

013.

uvodnik

Impressum:

Travnički Angelus:List nadbiskupijskog sjemeništa

„Petar Barbarić“ Travnik

Izdavač:Nadbiskupijsko sjemenište

„Petar Barbarić“Školska 1

BIH – 72270 Travnik

Glavni urednik:Josip Dedić

Uredničko vijeće:Josip Marković

Josip ZemanZvonimir Šuker

Lektura:Uredništvo

Naklada:500 primjeraka

Priprema za tisak:Dejan Krstović

Naslovnica:Isus pada pod križem

ak. slikar A. Mamuša, 2004. god.

Dragi čitatelji!

Vječita je ljudska težnja pronaći Boga i odgovore na temeljna pitanja o životu. Sudionici tog traganja osobito su mladi ljudi kojima treba ponuditi jasan i nedvosmislen stav, čvrst oslonac i ugledne primjere blaženika i svetaca.Stoga, i mi nastojimo putem pisane rije-či dati svoj doprinos u izgradnji i prona-laženju istinskih kršćanskih vrijednosti.

Glavna tema odnosno misao vodi-lja ovog broja je mučenik i mučeništvo po primjeru novog hrvatskog blaženika Miroslava Bulešića, svećenika rodom iz Istre. Zato smo većim dijelom iznijeli razmišljanja sjemeništaraca o ovoj temi kroz duhovne tekstove, pjesme i pri-mjere svetaca. Osobita nam jer čast pre-zentirati razgovor s biskupom Ivanom Milovanom o pitanjima koje zanimaju mladog čovjeka. List, također, donosi izvještaje o redovitom životu i radu u sjemeništu, prezentira sjemeništarce prve godine i ne zaboravlja kutak za zabavu. Nadam se da ćemo svojim vrš-njacima ponuditi dobar sadržaj a starije zaintrigirati za misao mladog čovjeka.

Josip Dedić, glavni urednik

4 5

crtice iz prošlosti crtice iz prošlosti

Nadbiskup dr. Josip Stadler povje-rio je upravu Nadbiskupskog sjemeni-šta ocima isusovcima koji su imali za-datak odgajanja i obrazovanja mladih svećeničkih kandidata. Prvotni ciljevi u vođenju i odgoju zvanja bili su usmje-reni na usvajanje zdravih ljudskih na-čela i dara vjere. Kroz tri glavna fakto-ra reda, rada i molitve u odgoju, kao i točno utvrđenim pravilima u zajednici te vođeni i nadzirani ljubavlju odgojite-lja, sjemeništarci su mogli steći solidne temelje za zahtjeve svećeničkog života.

Od samog početka u sjemeništu su, kao i danas, vladala određena pra-vila dnevnog reda, škole, odijevanja i slobodnog vremena. Dnevni red je bio veoma zahtjevan od ustajanja pa do počinka. Radni dan je započinjao moli-tvom u 5 sati, a završavao ispitom savje-sti u 21 sat. Svaki sjemeništarac je imao određenu odjeću koju je morao nositi za vrijeme boravka u školi. To je uklju-čivalo: cipele, hlače, košulju s kravatom do IV. razreda, a od IV. razreda sveće-nički kolar. Za vrijeme ljetnog odmora vrijeme se većinom provodilo u sjeme-ništu i tada nije bilo obvezne odjeće.

ODGOJNI RAD U SJEMENIŠTUVažan segment u tadašnje vrijeme,

kao i danas, je bio intelektualno ob-razovanje kroz koje je svaki kandidat morao proći. Ono je trajalo osam go-dina, nakon čega se polagao ispit zre-losti ili matura. Sjemeništarci su imali nastavu prije i poslije podne, a učenje u određenim terminima. Jedna školska godina je bila podijeljena u dva seme-stra i ocjene su vrjednovane od 5 do 1. Važno za spomenuti je da su sjemeni-štarci u to vrijeme imali najmanji broj izostanaka u školi. Jedan od poznatih profesora i prvih odgojitelja sjeme-ništaraca bio je otac Erich von Bran-dis, profesor prirodoslovlja i fizike.

Velika važnosti posvećivana je du-hovnom životu svakog pojedinca. On se ostvarivao kroz svagdanju misu, is-povijed, pričest i duhovne razgovore sa duhovnim mentorom. Preporučivali su se potpuna šutnja i sabranost kroz tri dana. Također su u sjemeništu osno-vani Apostolstvo molitve, Bratovština Presvetog Srca Isusova, Mala sjemenišna kongregacija Gospe od Anđela pozdrav-ljene i Sv. Ivana Berchmansa kao i druge kongregacije i društva od kojih su neki

osnivani više puta pa zatim ugašeni. Sjemeništarci su sudjelovanjem u njima veselije i iskrenije prihvaćali život u za-jednici i dublje izgrađivali svoj duhovni život. U molitvi, postu i dobrim djelima su se vježbali u uzdržljivosti i odricanju. Sjemeništarci su trebali svoje slobodno vrijeme provoditi korisno i s ljubavlju.

Bilo je dovoljno vremena za šalu, pjesmu, radost i ostale izvannastavne aktivnosti kroz sekcije koje su djelova-

Spavaonica travničkih gjaka (internista).

Prof. Šmalcelj, Prof. P. Brandis, Prof. dr. Alaupović, Prof. P. Kulunčić, Prof. dr. Damaška, Prof. P. Mesek, Dir. Bedjanić, Nadz. Nemanić, Rektor P. Hoffer, Prof. Poljak, Prof. dr. Mandić

Travnička matura 1907.: Ispitno povjerenstvo i abiturijenti

Travnički gjaci (internisti i konviktorci) sa svojom prefektima.

le u sjemeništu. Svoje glumačke spo-sobnosti su pokazivali na čestim Aka-demijama koje su se održavale u školi. Pjevačke i sviračke talente su ostva-rivali kroz sjemenišni zbor i orkestar. Voditelj pjevača je bio o. Petar Perica koji je napisao dvije prelijepe pjesme: Do nebesa i Rajska Djevo. Preporučen i poželjan je bio zdrav i sportski život. Krepka i izdašna hrana, redovne šetnje i izleti u okolicu Travnika su omogu-ćavali zdrav razvoj svakoga pojedinca.

Radosni i ispunjeni u izboru ži-votnog puta te marljivo i iskreno ispu-njavajući svoje obveze, sjemeništarci su izgrađivani u cjelovite i zrele osobe vrijednih vrlina na ponos ove insti-tucije i Crkve u Bosni i Hercegovini.

Josip Dedić, IV. razred

6 7

gost propovjednik gost propovjednik

Razgovor s biskupom msgr. Ivanom Milovanom

1. Preuzvišeni oče biskupe, možete li se ukratko predstaviti za naš sjeme-nišni List?

Rođen sam u “predvečerje” II. svjet-skog rata, 1940. u župi Svetvinčenat kod Pule (to je i rodna župa bl. Miroslava Bu-lešića), biskupija Porečka i Pulska. Obi-telj je bila vjernička, “narodnjačka”, otac - angažirani vjernik – u ožujku 1945. smaknut je od partizana poput mnogih istarskih narodnjaka vjernika. Osmogo-dišnju ondašnju gimnaziju prošao sam u Sjemeništu u Pazinu, gdje mi je kratko bio odgojiteljem kasniji nadbiskup Josip Pavlišić, a dugogodišnjim ravnateljem mons. Božo Milanović. U Pazinu su mi školski kolege među ostalima bili sadaš-nji biskup Mile Bogović i akademik Jo-sip Bratulić. Tri godine teologije proveo sam u Pazinu a tri u Zagrebu (kolege iz Zagreba: biskupi Ante Ivas i Marko Cu-lej). Kratko sam bio kapelan u Poreču pa odgojitelj u pazinskom Sjemeništu a zatim – što kao kapelan što kao župnik – dugo pastoralno djelovao u župi Ro-

vinj, sve do imenovanja biskupom 1997. Od 2012. sam u mirovini.

2. Željeli bismo Vas upitati kada ste odlučili postati svećenik i što je utjecalo na Vašu odluku?

Moje rodno selo Režanci dijeli se na tri zaseoka. S malo šale – malo istine naš “najpobožniji” zaselak Ikani nazvan je “Vatikani”, susjedni “crveni” Gromi-čari prozvani su “Moskva”, a treći su bili “nesvrstani”. Cijela velika skupina nas sjemeništaraca bili smo uglavnom iz “Vatikani”. U Sjemeništu su bila i moja dva starija brata, stric i bratić… tako da je i meni bilo najnormalnije poći u Pa-zin. Jasno da se je tijekom godina rasta moje opredjeljenje za svećeništvo i pre-ispitivalo i utvrđivalo. Velika mi je sre-ća bila što sam u presudnim godinama imao dobre duhovnike, duhovne vodi-telje. Ali od malena sam zapravo jedino u svećeništvu vidio svoj životni put.

3. Prošle godine vlč. Miroslav Bu-lešić je proglašen blaženim. Možete li nam po uzoru na njegov život ista-knuti neke osnovne vrline koje bi tre-bale krasiti sjemeništarca?

Miroslav Bulešić veliki je uzor sve-ćenicima… Ali čini se da se on – po svjedočanstvu njegovih nešto mlađih kolega – već u Sjemeništu isticao svo-jim kvalitetama. Očito, nije bio namje-

šteno ili usiljeno dobar, jer ga je uvijek resila iskrenost i izravnost, otvorenost (njegov duhovni Dnevnik u kojem pred Bogom preispituje i zapisuje svoje doživljaje i probleme, iskrenošću pod-sjeća na Augustinove Ispovijesti). Kod sjemeništarca Mira je bila naglašena marljivost, samodisciplina, iskrena a ne namještena pobožnost, prema poglava-rima poslušnost ali i sloboda i izravnost (burno reagira kad ga kolege Talijani ponize kao “Šćava”). Ne sumnjam da je svoje nutarnje duhovne probleme uspio iskreno rješavati s duhovnikom i ispo-vjednikom.

4. U primjeru bl. Miroslava Buleši-ća, svećenika iz Istre, spoznajemo koje se poteškoće i žrtve mogu očekivati u svećeničkom životu? Jesu li one i da-nas aktualne i postoje li neke osobite koje bi u današnje vrijeme trebalo na-glasiti?

Don Miro je pastoralno djelovao u ratu i neposrednom poraću kada su sve-ćenici, i u Istri i drugdje, “nosili glavu u torbi”. Vremena su bila takva da se je duhovno brzo sazrijevalo i rano donosi-lo bitne životne odluke. Miro je bio do-sljedan i odlučan (u svojim stavovima podsjeća na bl. A. Stepinca), ali trudio se ne manje biti i razuman i razborit. Pi-šući o opasnostima koje mu prijete, isti-če: “Glavno je da vršimo svoju dužnost i da ne izgubimo glavu za koju bedastoću zemaljsku, već za važnu stvar nebesku.”

Poteškoće s kojima se svećenik da-nas susreće, čini mi se, više su one po-vezane s temeljnim opredjeljenjem, do-sljednošću, ustrajnošću, valoriziranjem zemaljskih vrijednosti ali i spremnošću na odricanje… Don Miro je u bitnim stavovima veliki uzor i svećenicima da-našnjice. Ponajprije, ono što isijava iz svega razmišljanja, govorenja i djelova-nja don Mira, to je njegova bitna usidre-

8 9

gost propovjednik gost propovjedniknost u Bogu. U pastoralnom radu vrlo je važan pristup, način, metode… ipak sve će biti uzalud ako svećenik ne zna “biti u Bogu” i sve gledati očima vjere. Druga temeljna datost svećenika jest – živjeti za povjereni mu narod. Upravo je nevje-rojatno koliko je Bulešić bio pastoralno plodan te pun inicijativa uza sve napore i žrtve; iako u nemogućim uvjetima bilo je to intenzivno: okupljanje djece, mla-dih, briga za obitelji, bolesne, zatvorene, materijalno ili moralno ugrožene…

5. Da li upravo mučeništvo bl. Mi-roslava Bulešića može biti dodatni po-ticaj i ohrabrenje mladićima koje se spremaju na svećeništvo ili pak odre-đeno obeshrabrenje?

Iskustvo vjernika od početaka Crkve jest da je “krv mučenika sjeme (novih)

kršćana”. Zločin na krizmi u Lanišću 1947. imao je za cilj zastrašiti, pokoriti i kontrolirati misli, riječi i djela ljudi… Ali, vrlo zanimljivo, i u slučaju muče-ništva bl. Miroslava imamo bar dva živa svjedočanstva iz tog trenutka – jedno je od sjemeništarca, drugo od bogoslova – Bulešićevo mučeništvo ih je upravo do kraja učvrstilo u odluci za svećeništvo! Jednostavno, spremnost na žrtvu života iz ljubavi, to zauvijek ostaje privlačnim, za mlade provokativnim. U skladu s onom Isusovom: “A ja kad budem po-dignut sa zemlje, sve ću privući k sebi!” ne sumnjam da je i mladima današnjice mučeništvo privlačno i poticajno.

6. Vrijednosti koje je živio bl. Mi-roslav Bulešić i koje nam Crkva stavlja kao putokaz danas su, nažalost, pred-met osporavanja i ismijavanja svijeta.

Kako se mlad čovjek ili sjemeništarac može snaći u takvom vrtlogu raznih utjecaja te odlučiti jedino za Krista?

Don Miro je znao privlačiti, odgajati i oduševljavati sve kategorije vjernika u župama, na osobit način mlade. Protiv-nici su govorili: “Dok je ovaj živ, narod ne će ići za nama.” Inače, kako su “dru-govi” tada isticali, s njima je nastupilo “novo doba, novi svijet”. Mladima, da ih se privuče, već se onda reklamirala slo-bodna ljubav, sloboda od svih stega mo-rala i sl. Znamo da su danas kudikamo zamamnije i rafiniranije ponude svijeta mladima. No “ostati svoj” jest moguće, ali samo uz zrelu i živu vjeru, hranjenu evanđeljem, euharistijom i molitvom, te življenu u zajednici. Isusov dragocjeni biser i zakopano blago iz evanđelja i da-nas su mnogima neodoljivo privlačni, kako je to sv. Ivan Pavao II. izrazio pje-smom: “O Bože, zar si pozvao mene…” U suočavanju s ponudama svijeta uvijek

će biti važni motivi, razlozi opredjelje-nja za Kristovu ponudu. I “biti u svijetu a ne biti od svijeta”.

7. Da li biste željeli na kraju ovoga razgovora uputiti sjemenišnoj zajed-nici Vašu osobnu poruku?

Uvijek mi je zanimljiv tekst Mk 4, 26-28: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i na-pokon puno zrnja na klasu.” Sjemenišne godine, reklo bi se, tako su jednostavne, obične, “ne događa se ništa”. Ipak kroz svagdanji duhovni, intelektualni, opće-ljudski napor… događa se ono najvred-nije – zdravo, zrelo, lijepo oblikovanje osobe mladog čovjeka. Pa to je ono što je Isus živio u svojih 30 nazaretskih go-dina.

Pula, travanj 2014.

10 11

duhovna promišljanja duhovna promišljanja

Kad nas netko upita: „Što je to križ?“ prvo što nam padne na um jest to da je križ simbol kršćanstva, da su to dva ko-mada drveta postavljena jedan okomito na drugi. Ali ovakav odgovor je manj-kav.

U Isusovo vrijeme križ je bio sred-stvo najgore osude, osude na smrt. Biti razapet na križ bila je najveća sramota i najgora kazna za najgore kriminalce. Ali, zašto je onda Isus nosio križ i bio na njemu razapet, ta nije on bio ni kri-minalac ni ubojica? Daleko od toga da je Isus bio kriminalac. Naprotiv, On ni-kada nije nikakva zla počinio, nego je svagdje i uvijek činio dobro. On je Bog i čovjek koji se ponizio jer nas je ljubio i zbog toga je i prigrlio na se križ. Isus se ponizio do te granice da je dopustio da ga čovjek osramoti i izruga. Njega, samoga Sina Božjega, osramotio je čo-vjek - crvić zemaljski. Isus je to dopu-stio da nam još više pokaže koliko nas voli i da nas oslobodi od grijeha i smrti vječne. Dopustio je da se njegovo sveto tijelo ruglu izvrgava. S ponosom i lju-bavlju je prihvatio križ zbog naših grije-ha. Čovjekov grijeh je Isusa u grob otje-rao, ali Isus u grobu nije ostao, nego je iz njega božanskom moći uskrsnuo. U uskrsnuću Isus je dokazao svoje božan-stvo i još nam više dokazao svoju ljubav. Nemojmo misliti da je Isus samo jed-nom podnio tu muku. On tu istu muku podnosi i danas svaki put kad zgriješi-mo. Jer, svakim ga grijehom na tu istu kaznu osuđujemo, svakim grijehom mu

zabijamo čavle u njegove svete udove, svakim grijehom mu sve više nabijamo trnovu krunu. Ali naš Bog je milostiv Bog pa nam daje oprost u svetoj ispovi-jedi. Jer svaka je naša ispovijed Isusovo uskrsnuće u nama. I to nam je ponovno dokaz Božje ljubavi. No, nije samo Isus nosio križ. Bog svakom od nas daje križ da ga nosimo te da po križu osiguramo sebi put u nebo. Znači, najprije sebi mo-ramo dozvati u pamet da nas Bog ljubi kako bismo i mi tako mogli ljubiti njega. Isus je nosio križ iz ljubavi prema nama, tako i mi trebamo nositi svoj križ iz lju-bavi prema Njemu.

Dakle, križ je temelj uzajamne lju-bavi između Boga i čovjeka. Bog nam daje križ kao kušnju i kroz njega smisao života. A ako Boga ljubimo onda smo spremni nositi križ koji nam On daje. Moramo biti ponosni na svoj križ, po-nosni na to što svaki kralj ima krunu od zlata i dragog kamenja, ali samo je kru-na našeg Kralja od trnja.

Zvonimir Šuker, I. razred

KRIŽ – SPAS ILI SRAMOTA? MUČENIKJesmo li se ikada upitali tko je zapra-

vo mučenik? Riječ mučenik dolazi od grčke riječi martus što znači svjedok. U kršćanskom poimanju predstavlja svje-dočenje za Krista i Evanđelje uz žrtvu vlastitog života kao znak najveće ljuba-vi.

Mučenik prolijevanjem svoje krvi svjedoči svoju vjeru u Krista i uskrsnu-će. Već u 2. stoljeću takve osobe su bile čašćene među pukom. U teologiji mu-čeništvu se pripisuje ista snaga oprav-danja kao i krštenju – mučeništvo je kr-štenje krvlju. Pojam mučeništvo se javlja 155. godine u izvješću u kojem se govori da je biskup Polikarp svoju vjeru u Isu-sa Krista zapečatio mučeničkom krvlju. U 3. stoljeću za vrijeme progona kršća-na mnogo je bilo onih koji su životom posvjedočili svoju vjeru. Bili su mučeni na razne načine (odrubljivanje glave, bacanje pred gladne zvijeri, paljenje na lomačama, pa i prikivanje na križ). I u današnje vrijeme znatan je broj sveće-nika, redovnika i drugih koji su pošli u

misije te tamo dali svoj život za Krista i kršćansku vjeru. Mučenik je onaj koji se ravna po Isusovim riječima: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko iz-gubi život svoj poradi mene i Evanđelja, spasit će ga.” (Mk 8, 35). Naši prostori, odnosno prostori na kojima danas živi i djeluje Crkva u Hrvata, već od prvih stoljeća kršćanstva pa do danas dali su velik broj mučenika. Tako već u vrije-me jednoga od najvećih progonitelja kršćana cara Dioklecijana, imamo prve mučenike sa ovih prostora a to su: sv. Dujam, sv. Kvirin Sisački, sv. Staš i dr. U novije vrijeme ističemo bl. Alojzija Stepinca, bl. Drinske mučenice i bl. Mi-roslava Bulešića,

Neka nam ovi divni primjeri muče-nika budu dodatni poticaj i ohrabrenje da odlučno i spremno svjedočimo svoju vjeru. Mučenici su vidljivi znak snage kršćanstva, osobito u teškim i izazov-nim vremenima.

Tomislav Rajič, III. razred

12 13


Kršćanine, znaš li da si otkupljen? Ako jesi, od čega si otkupljen? Znaš li da je za tebe Netko platio cijenu, veoma skupu samo da se ti spasiš, ti koji mno-go griješiš. A On, tvoj Otkupitelj, ništa zla ne učini, a ipak ga spremiše na križ, ljubav prikovaše na tvrdo drvo.

Nikada u životu nisam vidio da net-ko dolazi u trgovinu i traži proizvod kojemu je rok trajanja istekao. Nitko ne traži ono što je pokvareno ili ima uma-njenu vrijednost. A što je sa čovjekom koji je pogriješio? Da li za njim netko traga i želi ga unatoč tome što je zaslu-žio samo osudu? Dragi prijatelju, upitaj se zajedno sa mnom, tko te najviše voli i nikada ne napušta? To je Isus. On traži nas nesavršene, one kojima je rok tra-janja istekao. Umjesto da tražimo Nje-ga, mi, nažalost, vidimo svoje ideale u drugim stvarnostima. Nije malen broj onih koji rješenje traže u opijanju, blud-ničenju, drogi, alkoholu i drugim stva-

ISUS TE VOLI ŽRTVA – PLOD LJUBAVIrima koje upropaštavaju. Takav način života te nikada neće dovesti Onome gdje bi iskreni kršćani na kraju svoga života trebali dospjeti. Nego mu se kao onaj raskajani grešnik koji je pored Isu-sa visio na križu obrati: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!“ (Lk 23, 42). Mnogi mladi danas pokušavaju naći sreću na nekim drugim stranama. Neće je tamo naći. Nego kod prijatelja Isusa koji je došao na ovaj svijet pozvati grešnike i bludnike. Dao nam je primjer kako da se promijenimo.

Nemoj to propustiti, život je kratak da bi ga suludo trošio, promijeni se! To traži žrtvu ali plaća je puno veća nego žrtva. Ugledaj se na Isusov primjer koji je prije više od 2000 godina platio tvoju i moju cijenu svojom krvlju! Znaj, Bog te stvorio i otkupio bez tebe, ali te neće spasiti bez tebe!

Ivan Matijević, III. razred

Već na prvim stranicama Svetoga Pisma možemo pročitati da Bog od lju-di traži da žrtvuju Njemu u čast. Žrtva je bila znak vjernosti i pripadnosti iza-branom Božjem narodu.

Žrtvom je zapravo Bog provjeravao koliko ga čovjek ljubi. To možemo pri-mijetiti na primjeru Abrahama koji je bio spreman žrtvovati čak i svog sina Izaka. Tako saznajemo kako Bog gleda na žrtvu, a znamo da od svakog očeku-je onakvu žrtvu kakvu je tko u stanju prinijeti. Bogu su mile i On cijeni samo one žrtve koje su plod iskrene ljubavi i predanja prema Njemu.

Da je valjana samo ovakva žrtva po-kazuje nam Bog i u Novom zavjetu pre-ko svoga Sina, jer Njega je Otac poslao iz ljubavi a i Isus je nas otkupio jer nas voli. Najveća i najspasonosnija žrtva za cijeli svijet, a pogotovo za kršćane dogo-dila se Isusovom smrću na križu. Jedina osoba koja je sebe dala za spas grješnog

čovjeka bio je Isus. No, nije se samo jed-nom u povijesti prinio za žrtvu, nego On sebe iz dana u dan daruje i žrtvuje svima nama u euharistiji pod prilikama kruha i vina. Doista, euharistija je nešto najvrjednije što je čovječanstvo dobilo od Isusa.

Budimo, dakle, vjerni i prinosimo Bogu žrtve iz ljubavi. Naravno, ne mo-ramo mi prinositi žrtve paljenice, ta sam nam je Isus rekao da štogod čini-mo ijednome od najmanje i najneznat-nije braće, isto je kao da njemu činimo. Žrtve koje mi danas možemo prinositi su dobročinstva prema svojoj braći i se-strama, jer ako nekom vratimo osmjeh na lice, Isusa smo nasmijali. A time ćemo sebi izgraditi put u nebo.

Josip Antukić, IV. razred i

Ivan Matijević, III. razred

14 15


LJUBAV... ODRICANJELjubav je neprocjenjivo vrijedno

blago u našem biću. Prijeko je potrebna današnjem svijetu, osobito u teškim vre-menima. Sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima poručuje: „A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali naj-veća je među njima ljubav.“ S ljubavlju se može sve. Ona je hrabra, nesuđena, velika, i svi njeni epiteti nam sve više i više ukazuju na ogromnu važnost ove čudesne imenice od pet slova. Nama je dana, usađena, ali jesmo li je mi preu-zeli, prihvatili i iskoristili u najboljem mogućem smislu i upotrijebili u najbo-lju svrhu? Jesmo li vratili one plamene iskre i srce ražarili ljubavlju? Možemo li vatrom svoje ljubavi opeći druge? Mo-žemo li zagrijati grudi ledene, razbiti srce kameno i vratiti čovjeku veliko srce da širi ljubav svijetom i po svom primje-

ru pomaže drugima? Možemo, ali samo uz čvrstu volju i jaku ljubav. Samo lju-bav može učiniti da sve procvjeta, samo ona može upaliti nova svjetla i osvijetliti sve one kutove našeg srca koje svjetlost nikad nije obasjala. Čuvati, opraštati i tješiti – to je bit i sva umjetnost ljubavi. Svi se rađamo za ljubav. Ona je načelo života i jedna od njegovih glavnih svrha. Ako se na mržnju odgovara mržnjom, kako će ta mržnja završiti? Ali ako se na mržnju odgovara ljubavlju, ta mržnja na kraju ima potpuno druge rezultate.

Ljubav je i osjećaj u srcu koji mi bu-dimo i čuvamo. Bez nje bi ovaj svijet bio ništa, bio bi isprazno mjesto za življenje. Iz ljubavi smo nastali, u ljubavi bismo trebali i živjeti.

Josip Bojić, II. razred

Svatko je od nas pozvan na svet i Bogu mio život. No, razumno je da će kroz život biti muka i patnja kao i lije-pih i ugodnih dana. Bit će mnogo pre-preka i zamki koje će se stavljati ispred nas. Svakodnevni život koji vodimo često nas primora ili natjera na odrica-nje, radi svoga dobra ili dobra drugoga. Naravno, nije neuobičajeno da ljudi ne vole puno odricanja jer ono nikom nije ugodno. U svemu tome trebamo odvaž-no dignuti glavu i ugledati se na primjer našega Spasitelja Isusa, koji je puno puta bio iskušavan od strane đavla, no uvijek je odbio sve što ga je moglo udaljiti od nebeskog Oca. I mi odbacimo sve što bi nam moglo odvesti krivim putem.

Svaka zajednica, odnosno skup lju-di koji žive po određenim pravilima, pa tako i sjemenište, zahtijeva svojevrsno odricanje zbog postizanja većeg i boljeg cilja. U sjemeništu odričemo se mnogih

lagodnosti zbog pripremanja na sveće-nički život. Često ljudi postavljaju pita-nja o pravom smislu i razlogu izbjega-vanja onih stvari koje čine zadovoljstvo u životu?! Vjerujte, sreću, pažnju i lju-bav u svom životu ćeš dobiti jedino ako se istinski žrtvuješ za nešto. Svećenički poziv je stalno izložen odricanju kroz razne stvari. No, za pravog svećenika odricanje ne predstavlja nešto teško, nego naprotiv za njega je odricanje sre-ća i radost jer to ne čini za sebe i svoje sitne interese. Čini za Onoga koji je re-kao: „Ja sam put, istina i život!“

Sjemeništarče, učini ono što Bog od tebe želi i traži, odgovori na Njegov poziv! Služenje Bogu se ostvaruje kroz odricanje i činjenje dobrih djela. Znaj da ni jedan čovjek na ovome svijetu nije oslobođen odricanja pa tako ni ti!

Branimir Bevanda, III. razred

16 17

duhovna promišljanja iz života svetaca

SV. NIKOLA TAVELIĆ• rođen oko 1350. godine u Šibeniku• franjevac, misionar u Bosni i Svetoj

zemlji• ubijen kao mučenik 1391. godine u

Jeruzalemu• proglašen blaženim 1889. i svetim

1970. godine

Nikola Tavelić rodio se oko 1350. go-dine na području Šibenika. Stupio je u franjevački red. Krasila ga je spremnost za misionarski rad. Tako je otišao u Bosnu 1379. godine gdje je, suočen sa izazovima bogumilskog krivovjerja, dvanaest godina širio Radosnu vijest. Kada su zbog političke situacije u Bosni prilike za misionarski rad bile onemogućene, otputovao je u Palesti-nu da i tamo nastavi s misijskim djelova-njem.

Zajedno sa Deodatom iz Ruticinija u Akvitaniji, Petrom iz Narbone u Francu-skoj i Stjepanom iz Cunea u Italiji, svojom subraćom, odlučio je da na Kurban-Bajram u Jeruzalemu javno propovijeda Krista. Tog se dana sabralo mnoštvo muslimanskih vjernika, pa je Nikola sa svoja tri subrata otišao do Omarove džamije, a zatim do kadije da mu iznese već dobro pripremljen govor nauka o Isusu, pravom Bogu. Znao je da bi ga govor o Kristu pred kadijom mogao stajati života. Nakon što su izložili

nauk, kadija ih prvo pozvao da opozovu svoje propovijedanje i odreknu se vjere. U suprotnom će ih osuditi na smrt. Kako su svi ostali postojani u vjeri, uslijedila je smrtna presuda. Okovane su ih bacili u ta-mnicu i mučili tri dana, a potom ih izveli i na građanski sud, gdje su ih ponovno osu-dili na smrt, jer su uporno tvrdili da je Isus pravi Bog i jedini Spasitelj svijeta. Dana 14. studenog 1391. godine izvršena je smrtna kazna. Sasjekli su ih noževima, a zatim ih spalili na lomači i pepeo rasuli da ih kršća-ni ne bi mogli častiti. Na izvršenju smrtne kazne bio je nazočan fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan i druga mjesta.

Bilo je mnogo polemike o ovakvom pri-stupu propovijedanja četvorice franjevaca s prigovorom da ako nekoga izazivaš i vri-jeđaš, onda možeš očekivati i osvetu. No, možemo reći da oni nisu pristupili kadiji ni mačem ni bičem u ruci. Ponudili su Isusa kao najveće blago svijeta, a kadija je uzvra-tio mržnjom i smrtnom presudom.

Ubrzo su ih u Europi počeli slaviti kao mučenike, a posebno u Šibeniku. Šibenski biskup Antun Josip Fosco je 1880. godine pokrenuo proces beatifikacije. Nakon po-mnog ispitivanja, proglašen je blaženim 1889. godine. Papa Lav XIII. proglasio ga je svetim 1970. godine u Rimu. Njegov spo-mendan slavi se 14. studenog.

Mato Samardžić, III. razred

SAVJESTFormiranje ispravne savjesti naj-

važniji je i neizostavni element odgoja i puta prema zrelosti. Savjest nam govori što je dobro a što zlo, ona je glas Božji u nama.

Treba nas voditi kroz život i pomoći u odabiru pravih vrijednosti. Naš život-ni put ovisi dobrim dijelom o tome kako je naša savjest odgojena. Roditelji koji svoju djecu odgajaju najbolje znaju koli-ko su napora uložili da uspješno odgoje njihovu savjest. Kada napravimo prekr-šaj protiv savjesti, ona se javlja i počinje nam govoriti da smo krivo postupili. Preko savjesti Bog nam govori o dobru i zlu. Koliko mladih osoba danas pati i koliko je njihovih života uništeno samo

zbog toga što nisu slušali glas svoje sa-vjesti! Savjesno ponašanje u današnjem vremenu prevažno je za njih, jer osobito u tom razdoblju život nosi mnogobroj-ne izazove, pitanja i poteškoće. Kako se pravilno prema tim zahtjevima postavi-ti ako ne putem slušanja svoje savjesti koja nam treba dati odgovore za velike korake na životnom putu.

Krivo odgojena savjest vodi čovjeka ravno u ponor. Stoga je prevažno mo-litvom i neprestanim utjecanjem Gos-podinu usvajati temeljne kršćanske i ljudske vrijednosti te ih primjenjivati u svome životu.

Josip Širić, IV. razred

18 19

iz života svetaca iz života svetaca

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle su 1882. godine u Sarajevo na poziv vrhbo-sanskoga nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Na Palama kod Sarajeva otvorile su 1911. godine samostan nazvan Marijin dom. Po-magale su susjedima i prolaznicima bez ob-zira na nacionalnost i vjeru.

Godine 1941. u samostanu na Palama boravile su: predstojnica s. Jula Ivanišević, Hrvatica, rođena 1893. u Godinjaku, Staro Petrovo selo, s. Berchmana Leidenix, Au-strijanka, rođena 1865. u Enzerdorfu, s. Krizina Bojanc, Slovenka, rođena 1885. u Zbureu, Šmarjeta, s. Antonija Fabjan, Slo-venka, rođena 1907. u Malo Lipje, Hinje i s. Bernardeta Banja, Hrvatica mađarskog po-drijetla, rođena 1912. u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara.

Tragični događaji počeli su u jutro 11. prosinca 1941. godine. Pale i okolni kraje-vi bili su prekriveni snijegom. Tijekom ci-jelog dana odjekivala je pucnjava i četnici su opkolili samostan. U samostanu su se tada nalazile s. Antonija, s. Bechmana, s. Bernardeta, s. Krizina i slovenski svećenik Franc Ksaver Meško. Sestre, vidjevši što se događa, zatražile su od svećenika odrješe-nje jer su slutile da bi ih četnici mogli pou-bijati. Sestra Jula u vrijeme napada bila je s Franjom Milišićem, samostanskim pomoć-nikom, na Palama zbog nabavke hrane.

DRINSKE MUČENICE

BL. MIROSLAV BULEŠIĆ

Vraćajući se u samostan shvatila je što se događa. Pomoćnika je uputila na sigurno mjesto a onda je pošla svojim sestrama u pomoć, gdje je na očigled četnicima ušla u samostan. Četnici su u samostan provalili s puškama te prisilili sestre i svećenika da napuste samostan, ne dopuštajući da se odjenu u zimsku odjeću. Marijin dom su opljačkali i zapalili. Zaputili su se u pravcu Goražda uz mnogobrojna ispitivanja, optu-živanja i vrijeđanja. Najstarija s. Berchma-na bila je posve onemoćala pa su četnici odlučili da ostane u nekom napuštenom selu i slagali sestrama da će se kasnije vra-titi po nju. Naprotiv, četnici su s. Berchma-nu ubili 23. prosinca 1941. na nepoznatom lokalitetu. Svećenika Franca Ksavera Meška su pustili.

Po dolasku u Goražde 15. prosinca 1941. četnici su sestre odveli u vojarnu, gdje su ih zatvorili u poveću prostoriju na drugom katu. Grupa četnika je zatražila od sestara da se odreknu redovništva i da se predaju u njihove ruke. Prijetili su im da će ih zaklati ako se ne predaju. Sestra Jula, vidjevši da će ih nadjačati jer su im počeli trgati odjeću i udarati ih, je otvorila prozor i pozvala sestre da je slijede. Uz vapaj „Isu-se, spasi nas!“ prva je skočila kroz prozor, a ostale sestre su je slijedile. Četnici su zatim sišli do sestara i izboli ih noževima a tijela

• pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi• živjele na Palama u samostanu Ma-

rijin dom• ubijene 1941. godine u istočnoj Bo-

sni• proglašene blaženim 24. rujna 2011.

godine u Sarajevu• spomendan se slavi 15. prosinca

odvukli do obližnje rijeke Drine. Slijedećeg dana mjesni grobar je mrtva tijela odgur-nuo u rijeku Drinu.

• rođen 1920. godine u Čabrunićima, Istra

• hrvatski katolički svećenik i mučenik• ubijen 24.08.1947. godine u Lanišću• proglašen blaženim 28.09.2013. go-

dine u Puli

Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. godine u selu Čabrunići, župa Sve-tvinčenat. Na poticaj svoga župnika opre-djeljuje se za sjemenište i odlazi u Kopar gdje je boravio do 1939. godine. Na prepo-ruku vlč. Ivana Pavića, biskup porečko-pul-ski šalje ga u Rim na teološki studij. Nakon završenih studija vraća se u Istru te je 11.

travnja 1943. godine zaređen za svećenika u župnoj crkvi u Svetvinčentu.

Prvu službu koju je obnašao bila je služ-ba župnika u župi Baderni. Svojim pismima i propovijedima hrabrio je Božji narod ali i njegove svećenike. Miroslav Bulešić nije pravio razlike u narodu, a pogotovo ne među vojnicima. Uvijek je svakog vojnika smatrao Božjim stvorenjem ne obazirući se kojoj je vojnoj formaciji pripadao. On je izjavio: „Ja sam katolički svećenik i podije-lit ću svete sakramente svima koji ih zatra-že: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.“ Zbog ove izjave trpio je prijetnje sa raznih strana, no nije ih se bojao. U jednoj molitvi koju upućuje Spasitelju kaže: „Ako me Ti učiniš dostojnim ne bojim se mučeništva već ga žudim.“ Svojim neprijateljima i progonite-

U narodu je ostao trajan spomen na mučeništvo sestara koje su prozvane Drin-ske mučenice. Dekret o pokretanju kauze izdat je 4. prosinca 1999. godine. Papa Benedikt XVI. je 14. siječnja 2011. godine potpisao dekret o mučeništvu Drinskih mučenica koje su bile ubijene iz mržnje prema vjeri. Kardinal Angelo Amato, pre-fekt Kongregacije za proglašenje svetih, na svečanom misnom slavlju 24. rujna 2011. u Sarajevu proglasio je blaženim Drinske mučenice.

Josip Širić, IV. razred

Proglašenje svetim Drinskih mučenica Misno slavlje u Sarajevu, 24. rujna 2011.

20 21

iz života svetaca pjesnički kutakljima poručuje: „Moja osveta je oprost.“ Nakon optužbi koje su mu učestalo stizale, na Božić 1944. godine u propovijedi otvo-reno je govorio vjernicima: „Ničega se ne bojim jer znam da živim u svemu svoju duž-nost, i miran sam pred Bogom i pred ljudi-ma. Puštam vam da sudite i prosudite moje djelovanje.“

Nedugo nakon završetka rata imeno-van je župnikom u Kafanaru. U ovu prostra-nu župu uložio je svu svoju ljubav gdje je mnogo i vrijedno radio. Komunistima se, međutim, nije sviđalo što narod tako rado i mnogo ide na svete mise, te su se služili raznim metodama da narodu zabrane po-

sjećivati crkvu. Također su i vlč. Bulešiću iznosili razne prijetnje. Nedugo nakon toga odlazi na službu kao profesor i podravnatelj sjemeništa u Pazinu. Tamo je kao poglavar u sjemeništu svojim sjemeništarcima često govorio o svećeničkom pozivu: „Biti sveće-nik, znači biti mučenik.“

Godine 1947. blaženi Miroslav je pra-tio delegata Svete stolice mons. dr. Jakoba Ukmara pri podjeli svete krizme u Buzetu i okolnim župama. Prilikom podjele sve-te krizme 24. kolovoza 1947. u Lanišću na blagdan svetog Bartola grupa komunista je više puta za vrijeme svete mise i krizme htjela ući u crkvu i prekinuti sveto misno slavlje. Tada su neki kumovi krizmanika ču-vali ulazna vrata crkve te tako zaustavili ko-muniste u njihovim namjerama. Nakon što je krizma podijeljena i sveta misa završena velečasni Bulešić, monsinjor Ukmar i žu-pnik župe u Lanišću otišli su u župnu kuću. Nedugo nakon toga pobjesnjeli komunisti su upali u župnu kuću i u predvorju, mo-tivirani mržnjom prema vjeri, nožem ubili Miroslava Bulešića. U zadnjim trenucima života zazivao je: „Isuse, primi dušu moju!“.Kada je trebao biti sprovod blaženog Miro-slava, komunisti nisu dozvolili da se svjedok svete vjere pokopa u Svetvinčetu u rodnoj župi, nego je morao biti pokopan u Lanišću. Tjelesni ostaci su zatim 1958. godine pre-neseni u rodnu župu, a 2003. godine u žu-pnu crkvu gdje se i danas nalaze. Blaženim je proglašen 28. rujna 2013. godine u Puli.Blaženi Miroslav Bulešić, svećenik i muče-nik, trebao bi nam biti primjer prave kr-šćanske vjere da Bog postoji i da iskazuje svoje milosrđe onima koji ga ljube. Svaki bi dan trebali sami sebi postaviti pitanje: „Kako ja svjedočim da sam kršćanin, da sam Kristov?“

Tomislav Rajič, III. razredDanašnji grob Miroslava Bulešića u župnoj crkvi u Svetvinčentu, gdje su njegovi zemni ostaci prenešeni

2003. godine.

BUDI UZ NAS

Isuse budi uz nas,Ti si naš spas.

Ne želimo ostati samii tako biti u tami.

Pokaži nam svoju milosti vidjet ćeš našu živost.

Oprosti nam naše grijehe,a daj nam svoje utjehe.

Od Boga se ne odvajajmo,Njega slavimo, veličajmo.On je put našega života, ovog svijeta sva ljepota.

Svi griješimo i padamo, pa se skrušeno ispovijedajmo.

Tako nam u duši nestaje mraka,dok nas Bog strpljivo čeka.

U sretnim trenutcima Boga slavimo, a u teškim ga tražimo.

U bolnim mu se uzdajmo,a u svakom trenutku Bogu zahvaljujmo.

Dario Vukančić, III. razred

SPOZNAJA O BOGU

Kažu da nam znadeš svaku vlas kose,svaku našu želju i misli što nas nose.

Kažu mi da stvaraš, praviš i uzvisuješ, rušiš nam zle misli i opakog ponizuješ.

Nije li to ono što je bit i svrha svega?U životu našem to je sve od Njega!

Daj mi prvo misliti, željeti i uspjeti,te u Tvoje Kraljevstvo daj mi sveto

dospjeti.

Josip Antukić, IV. razred

BLAŽENOM MIROSLAVU BULEŠIĆU

Živeći po Duhu Svetom,omrznu on Đavlu kletom.Naš don Miro to ne sluti

da se zli na njeg’ ljuti.

U Lanišću to se zbilo,u mjesecu osmom bilo.U stan župni provališe,na don Mira navališe.

Antikristi ubiše ga,naočigled puka svega.

Don Mirova krv se lila,Božja volja to je bila.

Blaženika Crkva ima,don Miro je primjer svima.

Svjedok vjerni on je bio,pa je mnogim omilio.

Puče vjerni počuj ovošto don Miro veli novo:Oprost moja osveta je,za Krista se život daje!


22 23

pjesnički kutak moj život u sjemeništu

KRIŽ JE SPAS NAŠ

Križ sam Bog bijaše nosio,Bog naš, na križu je visio.

Na križu grijehe nam otkupio,„Oprosti im Oče“, na križu je vapio.

Samo Šimun, križ mu noseći,samo Veronika lice mu brišući.

Samo oni djelić muke na sebe su prebacilii tako vječni život zaslužili.

Zašto čovječe i ti ne bi,malo muke prebacio sebi?

Zašto i ti ne bi leđa podmetnuo, Božju milost da bi osjetio?

Kad je Isus križ nosio,tko si ti da muke ne bi podnio?

Tko si ti da mu zadaješ još veće muke, ti u koga su grešne ruke?

Uzmi križ čovječe, zla ti neće nanijeti,bar malu bol i ti za Krista osjeti.

Jer Boga ćeš spoznati, ako si za njega spreman i koju suzu pustiti.

Zvonimir Šuker, I. razred

MUČENIČKI VIJENAC

Mnogo zala svijet nam nudikoje šire zlobni ljudi.

Mučenik je odraz Kristačija krv za dobro blista.

Mučeništvom tko se kiti,za Krista će i krv liti.

Mučenik straha nemajer se Kristu u raj sprema.

Za Isusa život dati,taj će život uvijek sjati.

Mučenički vijenac steći,u nebesku slavu preći.

Mučenika Crkva ima,nek’ budu primjer svima.Svim životom Krista ljubi,

vjeru u Njeg’ ne izgubi.


BUDI UZ MENE

Pozvan sam bdjeti, pozvan sam moliti,drugome pomagati i uz njega biti.

Goreći za druge, zapostavljajući sebe,moliti za druge, razglašavati Tebe.

Živjeti poslušnost, siromaštvo i čistoću,sa Tvojom pomoću, to ja i hoću.

Molim te, Bože, učvrsti mi poziv,tvoga oka pogled i moj odziv.

Stoj uz mene u svemu i svačemuda živim dostojno u životu svojemu.

Josip Antukić, IV. razred

DUHOVNA OBNOVA MINISTRANATA

Od 21. do 23. lipnja 2013. godine održana je trodnevna duhovna obnova za ministrante Vrhbosanske nadbisku-pije u Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić u Travniku. Na obnovi su su-djelovala 73 ministranta iz 14 župa.

Prvi dan duhovne obnove je zapo-čeo pokorničkim bogoslužjem i svetom misom koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. U pri-godnoj propovijedi naglasio je da svaki ministrant mora svojim djelima poka-zati osobitu bliskost s Isusom. Nakon svete mise je uslijedila večera, a nakon večere sastanak na kojem su ministranti mogli s Kardinalom razgovarati o du-hovnom pozivu i međusobno se bolje upoznati.

Sutradan u jutarnjim satima mini-stranti su imali priliku da se upoznaju o povijesti i sadašnjim prilikama u Nad-

biskupskom sjemeništu, te osobito o sluzi Božjem Petru Barbariću. Zatim su u skupinama, predvođeni sjemeništar-cima, razgledavali znamenitosti grada Travnika. Poslije podne su uslijedila sportska natjecanja u nogometu i stol-nom tenisu. Na nogometnom turniru sudjelovalo je 8 ekipa, a ekipa ministra-nata iz Kandije kod Bugojna se pokaza-la najboljom i zasluženo osvojila prvo mjesto. U stolnom tenisu je ministrant Nikša Borovac iz Žepča osvojio prvo mjesto ne izgubivši niti jednog meča ti-jekom cijelog turnira. U vjeronaučnom kvizu ministranti iz Globarice su poka-zali najviše znanja, te tako osvojili prva tri mjesta. Uslijedila je sveta misa i ve-čera, te proba pjevanja i molitva krunice koju su ministranti predvodili.

Trećeg i završnog dana je slavljena svečana sveta misa koju je predvodio preč. Marijan Pejić, rektor sjemeništa. U propovjedi je pozvao sve ministran-te da se spremno odazovu duhovnom pozivu ako u sebi osjećaju želju postati svećenicima. Susret je završio u blago-vaonici sjemeništa zajedničkim ručkom i proglašenjem pobjednika.

Domagoj Matijević, III. razred

24 25

moj život u sjemeništu moj život u sjemeništu

Trodnevne duhovne vježbe za sje-meništarce Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić održane su od 24. do 27. listopada 2013. godine. Na poziv duhovnika vlč. Jakova Kajinića, vodi-telj duhovnih vježbi bio je vlč. Žarko Vladislav Ošap, duhovnik bogoslova u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeni-štu u Sarajevu.

U uvodnom razmatranju vlč. Ošap je posebno naglasio da je za uspjeh du-hovnih vježbi potrebna ponajprije čvr-sta i iskrena volja svakoga pojedinca, te da one trebaju biti početak i korijen našega napretka. Nakon što je razjasnio važnost duhovnih vježbi, vlč. Ošap je nastojao istači činjenicu da je forma-cija u sjemeništu vrijeme osobnog raz-mišljanja i donošenja važnih odluka u životu. Također je naglasio da se mladi sada nalaze u dobi kada se žele odvoji-ti od roditelja i svakoga autoriteta, na-stojeći biti sami sebi dostatni. U ovom periodu rasta i sazrijevanja važno je ne izgubiti identitet niti vertikalni – svoju vjeru, ni društveni – život u zajednici. Kao što je važna ljubav u odgoju tako je i u ovom životnom razdoblju ona jedna-ko važna. Često u tom vremenu se osje-ća neprihvaćanje društva i primoranost

DUHOVNE VJEŽBE ZA

SJEMENIŠTARCEsakrivanja vlastitog identiteta kako bi se dodvorili drugima. „Svaki je čovjek originalan i jedinstven u povijesti čovje-čanstva. Ti si, sjemeništarče, jedinstven i bez tebe bi povijest bila umanjena za jedan biser iz Božje stvoriteljske ruke“, zaključio je vlč. Ošap na kraju uvodnih razmatranja.

Nadalje, vlč. Ošap je govorio kako su oni koji imaju duhovni poziv, pozva-ni istinski upoznati, nasljedovati i ljubiti Isusa ne samo razumom nego i srcem. Samo srcem se povjerava i predaje Ono-me u koga imamo povjerenje. „Ako Isusa pokušaš shvatiti samo razumom vjerojatno ćeš se sablazniti, kao i mnogi drugi iz Njegova vremena jer je Isusov život, gledajući samo ljudski, bio neu-spješan, siromašan i izrugivan, ali ako Isusu pristupimo srcem tek tada ćemo vidjeti i spoznati da se Njega isplati pri-hvatiti i slijediti kao Onoga koji je sve bio spreman izgubiti da bi spoznao vo-lju Božju“, naglasio je voditelj. Jedno od razmatranja bilo je o pozivu i oda-zivu. Tu smo mogli razumjeti da Bog nas zove, a da se mi trebamo odazvati. Također smo imali priliku čuti najzna-čajnije karakteristike koje trebaju krasiti dobrog sjemeništarca: mladić molitelj,

mladić ljubavi, mladić zajedništva i mladić koji voli svoj poziv i Crkvu.

Duhovnik Ošap je svaku večer, ti-jekom duhovnih vježbi, ponudio sje-meništarcima mogućnost postavljanja pitanja. Ona su bila brojna, a odgovori iskreni i prožeti ljubavlju prema mladi-ćima koji se nalaze na putu za svećeniš-tvo. Tijekom trajanja duhovnih vježbi sjemeništarci su se klanjanjem presve-tom oltarskom sakramentu, sakramen-tom sv. ispovijedi, molitvom krunice, križnoga puta i osobnim razgovorom s voditeljem duhovno obogatili. Svaku večer su u sjemenišnoj kapelici slavili svetu misu pod kojom je voditelj propo-vijedao, a u subotu posebno razmišljao o Mariji Majci Crkve te je na kraju svete mise u udrugu Vojske Bezgrešne pristu-

pilo 14 sjemeništaraca. U svom završ-nom razmatranju voditelj je sve sjeme-ništarce pozvao da na sve ponude ovoga svijeta koje nas mogu udaljiti od Isusa odgovorimo čvrstom vjerom, hrabrom nadom i žarkom ljubavlju prema Bogu i bližnjima.

Duhovne vježbe su završile sveča-nom svetom misom u sjemenišnoj ka-pelici, te ručkom u blagovaonici gdje se vlč. Žarku u ime svih sjemeništaraca zahvalio i uručio simboličan poklon ge-neralni duktor Frano Marijanović. Za-hvalni Bogu i njegovim darovima koje su primili preko voditelja, sjemeništarci su obnovljena duha nastavili svakod-nevni sjemenišni život.


potrebno je i zdravlje kako bi u pot-punosti bili predani Isusu, a onda slijedi zahvalnost na svemu od Boga. Nakon duhovne obnove uslijedila je večera, te susret s biskupom Perićem u kojem su sjemeništarci mogli postaviti pitanja koja ih zanimaju. Pitanja su bila razno-vrsna, a odgovori iskreni, poticajni i prožeti svećeničkom ljubavlju. Susret je završio molitvom.

Sutradan se biskup Perić obratio i gimnazijalcima KŠC-a Petar Barbarić te ispričao priču o uspješnom i propalom učeniku, koja je, vjerujem, sve gimnazi-jalce potaknula na bolji rad i veću za-hvalnost prema roditeljima. Također je naglasio da ispred sebe ne trebamo stav-ljati nikakve posebne ideale, nego živje-ti život kakav dolikuje jednom mladiću, kršćaninu. Nakon ručka smo se pozdra-vili s biskupom Perićem i zahvalili na poticajnim riječima.


26 27


POSJET BISKUPA MOSTARSKO – DUVANJSKOG MONS. DR. RATKA PERIĆA

SUSRET NADBISKUPA, RODITELJA SJEMENIŠTARACA I ODGOJITELJA

Dana 5. i 6. studenog 2013. godine našu je zajednicu posjetio mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanj-ski i apostolski upravitelj trebinjsko-mr-kanski. Prvog dana posjete je održao sjemeništarcima duhovnu obnovu, te im skrenuo pozornost na ispravan stav osobe sjemeništarca koji uključuje: zva-nje, zahvalnost i zdravlje. Istaknuo je da svaki iskreni sjemeništarac u sebi mora posjedovati klicu poziva koja se mora zalijevati duhovnim životom, molitvom i ljubavlju prema drugima. Uz zvanje

U nedjelju 17. studenoga 2013. godi-ne u Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić u Travniku održan je godišnji susret nadbiskupa, roditelja sjemeni-štaraca i odgojitelja. Roditelji se mogu svakodnevno informirati o stanju i po-stignutim rezultatima sjemeništaraca, a ovaj susret ima za cilj zajedničko pro-mišljanje o izazovima odgoja u današ-nje vrijeme kao i specifičnostima odgoja svećeničkih kandidata.

Susret je započeo u velikoj auli pozdravom i dobrodošlicom mr. Željka Marića, rektora sjemeništa. Nakon krat-kog pozdrava roditelji su mogli kroz sli-ku i govor upoznati život sjemeništaraca iz prvih godina djelovanja Nadbiskup-skog sjemeništa. Zatim su svi odgojite-lji nazočnima uputili izvještaje iz svoga

područja dužnosti i odgovornosti. Vlč. Boris Salapić, prefekt, je u opširnijem izlaganju, navodeći konkretne primjere, ukazao na neke propuste ali i hvalevri-jedna događanja u svakodnevnom živo-tu sjemeništaraca. Vlč. Marko Majstoro-vić, ekonom, govorio je o materijalnom stanju ove ustanove te posebno naglasio da svaki sjemeništarac treba razvijati svijest i stav zahvalnosti Bogu i dobro-činiteljima. Duhovnik sjemeništaraca vlč. Jakov Kajinić je govorio o svojoj službi u sjemeništu te o duhovnom sta-nju sjemeništaraca. Posebno je naglasio da u životu svakoga sjemeništarca vjera mora biti glavni izvor radosti i snage za svakodnevni život koji se mora temeljiti na poslušnosti. Roditeljima se obratio i nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal

28 29

moj život u sjemeništu moj život u sjemeništuPuljić koji je ukazao na važnost obite-lji u svećeničkom zvanju, te pozvao da odluka o nasljedovanju poziva ne treba proizlaziti iz želje roditelja, nego se mora temeljiti na iskrenoj čežnji za svećenič-kim životom. „Tu odluku, sjemeništarče, moraš donijeti ti sam, bez nagovaranja i usmjeravanja drugih, kako se kasnije ne bi pokajao i osuđivao druge“, zaključio je uzoriti Kardinal. Nakon kratke pauze roditeljima se obratio isusovac dr. Mi-haly Szentmartoni, profesor psihologije na Papinskom sveučilištu Gregoriani i duhovnik svećenika u Papinskom hr-vatskom zavodu sv. Jeronima, koji je, kako sam kaže, u očima roditelja mogao iščitati dvije stvari: zabrinutost za svoje dijete koje je daleko od kuće, a istovre-meno i ponos na svoga sina koji je, iako mlad, donio tako veliku odluku. Sasta-nak u auli je završio kratkim filmom o novom hrvatskom blaženiku vlč. Miro-slavu Bulešiću.

Povodom značajnog događaja pro-glašenja blaženim Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, u auli Nadbi-skupskog sjemeništa Petar Barbarić je 19. listopada 2013. godine organizirana tribina kako bi ovdašnji puk upoznao novog hrvatskog blaženika iz Istre. Gost i predavač je bio msgr. Ivan Milovan, bi-skup, pod čijim je predsjedanjem 2004. godine u Poreču zaključen biskupijski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega Miroslava Bulešića.

Tribina je započela u 19 sati koju je pozdravnim govorom otvorio rektor mr. Željko Marić. Na početku je rektor po-zdravio sve nazočne, a zatim je mješo-viti zbor KŠC-a Petar Barbarić zapjevao himnu Istre Krasna zemljo, Istro mila. Nakon što je prikazan kratki dokumen-tarni film o novom blaženiku, biskup je kroz rektorova pitanja predstavio život

Završetkom programa u auli, rodi-telji su se uputili prema sjemenišnoj cr-kvi sv. Alojzija Gonzage gdje je slavlje-na sveta misa koju je predvodio uzoriti gospodin Vinko kardinal Puljić. Kardi-nal je u propovjedi posebno istaknuo da je dar svećeničkog poziva Božje povje-renje prema roditeljima i onima koji su se odlučili nasljedovati taj poziv. Susret se nakon svete mise nastavio u sjeme-nišnoj blagovaonici zajedničkim sveča-nim objedom. Također su i za ručkom sjemeništarci pokazali svoje pjevačke sposobnosti otpjevavši nekoliko pjesa-ma. Nakon ručka održani su sastanci po razredima kao i osobni razgovori rodi-telja i odgojitelja. Sjemenište ove godine pohađa 43 sjemeništarca iz tri biskupije: 33 iz Vrhbosanske nadbiskupije, 2 iz Ba-njolučke biskupije i 7 iz Mostarsko-du-vanjske biskupije.


TRIBINA

„MOJA OSVETA JE OPROST“

i djelo blaženog Miroslava Bulešića. Na kraju je dana prilika svim nazočnim da postave pitanja biskupu te je nakon toga tribina završila rektorovom zahvalom svim nazočnima i najavom sličnih do-gađanja u bližoj budućnosti.

Josip Marković, III. razred

prikazao crtice iz Isusovog život kao po-uke svakom kršćaninu. Nakon klanjanja Kardinal se obratio s riječima potica-ja kroz svakodnevni život, te se kratko osvrnuo na svoj ovogodišnji boravak u Svetoj zemlji. Sutradan Nadbiskup je održao radni sastanak sa odgojiteljima i direktorima KŠC-a.


30 31


Po ustaljenom običaju, u dvorištu Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barba-rić je 18. prosinca 2013. godine organi-zirana Božićna priredba. Unatoč snijegu i niskoj temperaturi došao je veliki broj vjernika iz travničkog kraja. Program je započeo u 19 sati obraćanjem rekto-ra mr. Željka Marića, a nakon njega su srednjoškolci i osnovnoškolci pokazali svoje glumačke i pjevačke sposobnosti u izvedbi igrokaza, pjesama i drugih zabavnih točki. Za vrijeme predstave gosti su mogli kupiti neke od suvenira, kalendare i razne likere te tako pridoni-jeti potrebama ustanove. Prisutnima se

također obratio uzoriti gospodin Vin-ko kardinal Puljić koji je, zadovoljan programom i izvedbom, svima čestitao Božić i poželio mnogo sreće i zdravlja u narednoj 2014. godini. Također su bile priređene i žive jaslice koje je okuplje-ni narod mogao vidjeti tijekom čitave predstave. Na kraju programa obratio se i ekonom sjemeništa vlč. Marko Majsto-rović koji je zahvalio svima koji su na bilo kakav način pridonijeli uspješnom izvođenju ove predstave.

Kardinal, svećenici, časne sestre, profesori i sjemeništarci su druženje nastavili u prostorijama sjemenišne blagovaonice. Uz zvuke tamburaškog orkestra iz Novog Travnika i domaćin-ski pripravljenu svečanu večeru, svi su radosno častili, pjevali i razgovarali. Na kraju večere Kardinalu se obratio generalni duktor sjemenišne zajednice Frano Marijanović koji mu je uputio Božićnu čestitku i zaželio svako dobro u nadolazećoj Novoj godini.

Marin Babić, IV. razred

BOŽIĆNA PRIREDBA

Dana 10. i 11. travnja 2014. godine našu sjemenišnu zajednicu je posjetio nadbiskup vrhbosanski Vinko kardi-nal Puljić. Prvi dan Kardinal je održao sjemeništarcima duhovnu obnovu u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage. Kroz deset Božjih zapovjedi, temeljito i smjerno je pripravio mladenačke duše za sakrament svete ispovijedi. Istaknuo je da svaki iskreni sjemeništarac ili ka-tolik treba biti prepoznat po onome što čini, a ne samo po riječima koje govori, jer će u protivnom biti licemjeran. „Ži-vot tebe, kao sjemeništarca, ljudi treba-ju prepoznati po djelima, ne po statusu“, zaključio je na kraju obnove. Zatim je uslijedila zajednička večera, a nakon večere Kardinal je zajedno s odgojite-ljima i sjemeništarcima u kapelici sla-vio klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom s meditacijom u kojoj je

POSJET NADBISKUPA VRHBOSANSKOG VINKA KARDINALA PULJIĆA

32 33


Dana 25. travnja 2014. godine obilje-žen je dan Katoličkog školskog centra Petar Barbarić. Svečanu svetu misu u sjemenišnoj crkvi svetog Alojzija Gonzage predvodio je i propovijedao nuncij u Bosni i Hercegovi-ni msgr. Luigi Pezzuto uz koncelebraciju 12 svećenika. Msgr. Pezzuto je u propovijedi naglasio da svaki kršćanin treba svjedočiti svoju vjeru ponajviše djelima, te je sve uče-nike, a posebno sjemeništarce, potaknuo na savjesno obavljanje svojih dužnosti po pri-mjeru sluge Božjega Petra Barbarića. Na-kon svete mise uslijedila je priredba u auli, koju je riječima dobrodošlice i pozdrava otvorio mr. Željko Marić, ravnatelj. Nakon pozdrava učenici su izveli kratki scenski prikaz pod nazivom Mrijeti ti ćeš, kada sam počneš u ideale svoje sumnjati. Također su pokazali svoje sviračke i pjevačke sposob-nosti. Nakon svečane priredbe su svi prisut-ni gosti pozvani u sjemenišnu blagovaonicu na domjenak, koji je bio popraćen pjesmom i veseljem.

Sutradan je svečanost proslave Nadbi-skupskog sjemeništa počela radnim sastan-kom župnika sjemeništaraca sa odgojitelji-ma na kojem su se župnici mogli upoznati

OBILJEŽEN DAN KATOLIČKOG ŠKOLSKOG CENTRA I NADBISKUPSKOG SJEMENIŠTA

PETAR BARBARIĆ

o stanju njihovih kandidata te razmatrati poteškoće i izazove odgoja zvanja u današ-nje vrijeme. Zatim je u auli uslijedila pred-stava Žrtva ispovjedne tajne, koju su izveli sjemeništarci, članovi Dramske sekcije I., II. i III. razreda. Predstava je prikazala vjero-dostojnost svećenika svojoj službi, koji una-toč mogućoj i izrečenoj krivoj osudi, nikada neće povrijediti ispovjednu tajnu. Svečano misno slavlje je predvodio vlč. Josip Jelić, župnik u Maglaju, koji je sjemeništarcima skrenuo pozornost da vrijeme boravaka u ovoj ustanovi iskoriste što plodnije kako bi u budućnosti obilan rod ubirali. Susret je završen svečanim ručkom u blagovaonici sjemeništa uz pjesmu i dobro raspoloženje.


Suvremeno društvo susreće se s no-vim izazovima koji su nerijetko nejasni, nametnuti ili zahtjevi samog života. Crkva živeći svoje poslanje, dobiva i novu zadaću u takvom društvenom kontekstu. S ciljem pripremanja sjemeništaraca, koji žive i odrastaju u takvom ozračju i odgovora ra-znovrsnim izazovima, Uprava sjemeništa pokrenula je seminar „Osobni i timski ra-zvoj djece i odgojitelja“. Nakana je pobolj-šanje ljudske, duhovne, intelektualne i so-cijalne formacije sjemeništaraca. Seminar pomaže u odgajanju razumijevanja, pamće-nja, mašte, osjećajnosti, estetskih osobnosti i povećanju korištenja darovanih talenata. Pomaže im se nadići načelo puke vlastite koristi, uvodi ih se u pitanje čovjekove sud-bine i odnosa s Bogom. Raznovrsne radi-onice pomažu sjemeništarcima da pobude želju, dosegnu stabilnost duha, poboljšaju sposobnost odlučivanja i ispravnost u pro-suđivanju situacija i ljudi. Interdisciplinarni pristup odgoju i obrazovanju pomaže sje-

meništarcima u formiranju karaktera koji će biti gospodar volje u vršenju dobrih dje-la, usmjeravanju slobode izbora k dobru, te u svakodnevnom životu čini ih spremnima znanje pretvoriti u aktivnu sposobnost ži-vota i djelovanja. Seminar obogaćuje re-dovitu Crkvenu formaciju u sjemeništu s ciljem formiranja uravnoteženih oblikova-nih osoba. Kompletnoj ljudskoj, duhovnoj, intelektualnoj i socijalnoj pripravi odgova-raju veće mogućnosti zadovoljstva, sreće i uspjeha u životu. Kroz program radionica pomaže se sjemeništarcima nadići vlastite socijalno-ekonomske i kulturne uvjetova-nosti i nelagode, uzrokovane različitošću njihove sposobnosti. Projekt su osmislile i vode, kroz susrete u grupama, pojedinačne razgovore i radionice, Lucija Čutura i San-dra Udovičić, katoličke laikinje iz Zagreba. Cjelokupni projekt koji će trajati cijelu go-dinu utemeljen je na načelima pedagogije don Bosca i sv. Ivana od Križa.

Uredništvo

Seminar u sjemeništu u Travniku

34 35

mladi i život mladi i život

BITI U TRENDU

Mladi u današnjem vremenu prate i prihvaćaju, bez ikakvog promišljanja, trendove koje im nameće cjelokupna si-tuacija u društvu – ono što mogu vidje-ti na televiziji je često puta pogrešno i nekvalitetno. Smatraju se zaostalim oni koji ih ne slijede. Starijima, s druge stra-ne, nikako nisu jasne mlade generacije, njihovi problemi, način života i razno-vrsnost potreba.

Da bi se napravio iskorak, učenicima i mladima općenito bi se trebalo ukazi-vati da moralnim prosudbama ispituju sadržaje pojedinih trendova a tek onda prihvaćaju ili odbacuju ono što društvo nudi. Nadalje treba se mladima dati slo-boda u odgovornosti da oni kroz svoj život drugima mogu izraziti osobne sta-vove. Borba između onoga tko sam ja i onoga što drugi žele da budemo je vječi-ta borba između dva svijeta. Ne prihva-ćanje samoga sebe može biti najtužnija stvar na svijetu, bacati u sjenu svoje pra-vo lice da bi nastupilo pljeskanje i kli-

manje glavom na neku tužnu predstavu za svoju jednako tužnu okolinu. Mladi čovjek mora imati svoj stav i ne dopustit da ga današnji trendovi ili idoli povu-ku za nečim lošim. Trebali bi se vratiti čitanju knjiga i slušanju žive opuštajuće glazbe, a ne svakojake moderne glazbe koja za cilj ima prikazati tempo današ-njega života koji djeluje destruktivno na ljudski duh.

Ono što mogu iz osobnog iskustva reći jest da nema boljeg osjećaja i zado-voljstva od onoga kad zatvoriš pročita-nu knjigu ili naučiš nešto što će ti biti vrijedno u životu. Tada se osjećaš kao da u tebi raste nešto novo, grandiozno. Neka stoga trend bude ono što izgra-đuje i oplemenjuje, a ne ono što nudi ispraznost bez ikakvog sadržaja i smisla.


UTJECAJ SUVREMENIH

TEHNOLOGIJADanašnja mladež živi i raste u druš-

tvu tehnologije koja korak po korak postaje neizostavnom u suvremenom načinu života. Korištenje tehnologije i svega onoga što nam moderno društvo nudi često rezultira time da mladi ne mogu sami svoje postupke i djelovanja kontrolirati i gube se u šumi ponuda današnjega društva. Djeca današnjice su prepuštena igricama na računalima, internetu, televiziji, igrama na sreću i iz-

boru onoga što oni smatraju da je dobro bez konzultacije roditelja. Nezanemariv broj mladih, potaknuti okolinom, upa-da u loše društvo i tako uništava sebe i svoje najmilije. Ne promišljaju da nije uvijek ispravan onaj put kojim masa ide. Pitamo li se gdje je problem svemu ovome? Vjerojatno u nepoštivanju i ne-priznavanju kriterija za ispravan odabir onih tehnologija i sadržaja koji služe za izgradnju osobe, a ne njenu degradaciju.

Ne smijemo zaboraviti da mnogo toga potječe iz obitelji. Potrebne su nam majke koje će svoju djecu odgajati u kr-šćanskom duhu i dobri očevi koji će biti primjer svojoj djeci. Takvi roditelji će jasno i nedvosmisleno upućivati svoju

djecu u cjelokupnu problematiku i opa-snosti raznoraznih ponuda i mogućno-sti. I tek tada ćemo imati mladost koja neće bježati od odgovornog ponašanja i djelovanja.

Marin Babić, IV. razred

UTJECAJ DRUŠTVENIH MREŽA

U današnje vrijeme sve više jača utjecaj društvenih mreža. Postale su uo-bičajeni način komuniciranja, osobito među mladima. No, primjetna je i opa-snost da mnogi postaju ovisnici o Face-booku, Twiteru...

Negativnosti se sastoje u tome da utjecajem društvenih mreža polako i neprimjetno gubimo obiteljski život i razgovore s najbližima. Tako gubimo dodir sa svijetom oko sebe i samo gle-damo u monitor. Umanjuje se prirod-na ljudska komunikacija. Smatraju se čudnim i zaostalim oni koji ne koriste

36 37

mladi i život mladi i životFacebook. U ovo suvremeno doba in-ternet i društvene mreže zapravo isko-rištavaju čovjeka iako mnogi toga nisu svjesni. Na raznim stranicama možemo naći slike i snimke koje krše šestu Bož-ju zapovijed i temeljne ljudske vredno-te. Ljudi su danas spremni na sve vrste neprikladnih postupaka da zadobiju popularnost na Facebooku i ostalim mrežama. Ovaj problem jako loše utječe na osobu, na njezino mentalno i fizičko zdravlje. Mnogi ljudi zaboravljaju Boga zbog komentara na Facebooku. Draže im je pogledati tko im je poslao poru-ku nego otići na svetu misu. Sve se više udaljavaju od Boga i vrijednosti života u vjeri. Ovaj problem može dovesti do narušavanja psihičkog zdravlja i drugih težih posljedica.

No, ispravno korištenje društvenih mreža može polučiti izvrsne rezultate i mi ih trebamo koristiti u službi i potrebi evangelizacije, a ne da ih zlorabimo i da nam one budu sredstvo u gubljenju ži-votnoga smisla i orijentacije.

Antonijo Pavličević, I. razred

MEĐUSOBNO UVAŽAVANJE

U današnjem svijetu postoji mno-go međusobnog nepoštivanja, također među mladima. Uzrok toga jeste ma-njak ljubavi prema bližnjemu. Nažalost, svi snose dio odgovornosti što ne postoji više uzajamnog poštivanja i uvažavanja.

Često u životu znamo nekoga oma-lovažavati, ismijavati, imati predrasude i osude o nekim osobama a da pri tome ne vidimo svoje nedostatke. Kad bi se više poštivala mišljenja drugih, kada bi nastojali uvažiti i saslušati druge, mi-slim da ne bi bilo toliko konflikata u društvu među mladima i ne bi dolazilo do nepotrebnih sukoba. Ako odbacu-jemo tuđa mišljenja ili savjete od naših bližnjih i ako ih ne želimo uopće saslu-šati tada pokazujemo pravo lice sebe,

svoju neljudskost. Zato uvijek trebamo imati vremena za druge i strpljenja da ih saslušamo jer time im pokazujemo po-štivanje i uvažavanje. Iako se izjašnjava-mo kao kršćani, često zaboravimo slije-diti Isusove stope. Njegov odnos prema društvu i bližnjima treba nam biti savr-šen primjer međusobnog uvažavanja. Ljubav prema drugima i spremnost po-moći temelji su svakog dobrog društva.

I dok u svijetu nerijetko vladaju su-kobi, većina nas misli da kao pojedinci ne možemo utjecati na takve stvari. Ali trebali bi, posebno mladi, zalagati se za pravednije i iskrenije međusobne od-nose. Ustrajno međusobno uvažavanje daje sklad među svim pojedincima i za-jednicama.

Mato Samardžić, III. razred

BITI POŠTENKada razgovaramo o nekoj osobi

nabrajajući njezine karakteristike često kažemo da je pošten. No kakvo znače-nje ova riječ krije u sebi? Uz ovu riječ se još vežu riječi: odan, povjerljiv i mnoge druge.

Kada za nekoga izjavimo da nije po-šten, odmah pomislimo kako je to oso-ba s kojom bi kontakte trebali svesti na minimum. Ova riječ nam govori dosta toga o drugima, no mi bi trebali preis-pitati sebe o tome kakvi smo mi? Jesmo li mi pošteni prema drugima? Želimo li druge oštetiti u nečemu ili za nešto? Optužujemo starije, a da li smo mi, mladi, bolji? Poštenje treba biti sastav-

nicom ljudskog karaktera ili narodnim jezikom rečeno obraza. Osoba koja je poštena, osim te vrline sigurno ima niz drugih vrlina. No, za nepoštenu osobu odmah pomislimo da želi ukrasti. Onaj koji je pošten, taj vjeruje i u svom srcu nosi Krista. Ali onaj koji nije, koliko god mislio da je vjernik, vara se u tome jer vjera bez djela mrtva je. Laž se duboko ukorijenila u naše društvo i samo po-štenjem, vjerom i molitvom možemo je iskorijeniti. Poštenje je jedan od temelj-nih elemenata duhovnog zvanja. Kakav je svećenik koji voli slagati i prevariti? Nikakav. On je samo na papiru sveće-nik. Ako ne steknemo vrline u dobi odrastanja, kasnije ćemo ih veoma teš-ko izgraditi.

Pravi kršćanin i mladić je onaj koji je pošten i koji sa vjerom u Boga ide kroz život. Poštenje je Božji dar, i taj dar bismo trebali iskoristiti a ne ga zloupo-trebljavati ili zakopati grijehom.

Josip Bojić, II. razred

38 39

dođoh, vidjeh, zapiah dođoh, vidjeh, zapiah

SUSRET HERCEGOVAČKIH SJEMENIŠTARACA I BOGOSLOVA NA OTOKU GOSPE OD MILOSTI KOLONIJE U ŽABLJAKU

Kao kandidati hercegovačkih biskupi-ja održali smo zajednički susret na otoku Gospe od Milosti u Boki Kotorskoj od 7. do 13. srpnja 2013. godine. Okupili smo se u župi Šćepan Krst na svetu misu koju je predvodio naš biskup mons. dr. Ratko Pe-rić. Zatim smo se zaputili u Crnu Goru na Gospin otok. Vidjevši otok, pomislili smo da nećemo svi stati na njega jer je dugačak svega 160 m a širok 50 m. Samostanom na njemu upravljaju oci isusovci. Na obali nas je srdačno dočekao pater Josip sa svojom malom barkom kojom smo doplovili do otoka. Po dolasku smo se raspremili, obišli otok te završili dan večernjom molitvom i povečerjem.

Dan bismo započinjali jutarnjom moli-tvom časoslova i svetom misom. Biskup bi nam propovijedao, a najviše mi se dopala propovijed na spomendan sv. Benedikta u vezi s geslom Ora et labora! Biskup nam je rekao da molimo Boga kao da sve o njemu ovisi, a da radimo kao da sve o nama ovi-si. Nakon molitve i svete mise uslijedio bi doručak, nakon doručka okupljanje sa bi-skupom u prirodi. Tu bismo razmatrali jed-nu temu iz evanđelja i čitali dnevnik pret-hodnog dana. Prepričavali smo evanđelje i biskup bi nam postavio nekoliko pitanja iz evanđelja da na njih odgovorimo. Kada smo npr. razmatrali evanđelje o talentima, shvatio sam koliko trebamo Bogu zahvalji-vati za primljene darove. Nakon razmatra-nja pa do ručka imali smo dosta slobodnog vremena za odmor a najviše za kupanje u moru. Ručak su nam pripremale naše dra-ge kuharice, a ostale objede biskupov taj-nik i bogoslov Josip. Nakon ukusnog ruč-

ka jedni bi se kupali, drugi spavali a neki bi pripremali propovijed jer je biskup dao zadatak da svako popodne dvojica održe propovijed na temu iz biskupove knjige Isus silan na djelu. Prekrasno je bilo vidje-ti kako učitelj (biskup) sluša svoje učenike (sjemeništarce) baš kako je i Isus to činio. Nakon odmora uslijedila je večera. Tajnik i bogoslov bi to lijepo pripremili te nakon tjelesne uslijedila bi ona važnija, duhovna okrepa. Išli bismo na obalu i polaganom šetnjom kružili obalom otoka uz molitvu krunice i pjevanje pobožnih pjesmi. Na-kon što bismo završili sa krunicom dvojica sjemeništaraca bi iznosili svoje propovijedi koje su spremili. Čuvši lijepe propovijedi od kolega, bili smo slobodni do večernje molitve i povečerja.

U subotu je bio zadnji dan našeg se-minara. Probudili smo se i spustili u sa-mostansku crkvu na molitvu i svetu misu. Nakon svete mise uslijedio je i zadnji za-jednički doručak. Za vrijeme doručka čitali smo sastave o tome kako nam je protekao cijeli ovaj duhovni seminar jer smo dobi-li zadatak da ih sastavimo. Nakon doruč-ka smo barkom patera Josipa otplovili na drugu stranu obale. Zahvalivši domaćinu na gostoprimstvu, zaputili smo se prema Hercegovini.

Zahvalan ponajprije Bogu pa onda biskupu i svim dobročiniteljima za ovaj duhovni seminar stekao sam jedno veliko iskustvo. Ovaj duhovni seminar je jedan od najljepših događaja u mom životu.

Vinko Nenadić, III. razred

Kolonije sjemeništaraca u 2013. godini organizirane su zasebno po nad/biskupija-ma iz kojih sjemeništarci dolaze. Za sjeme-ništarce Vrhbosanske nadbiskupije odre-dište je po želji našeg nadbiskupa Vinka kard. Puljića bilo župa sv. Ane – Žabljak u terminu od 22. do 27. srpnja 2013. godine. Za razliku od prethodnih godina kada smo posjećivali razne destinacije u Hrvatskoj i Italiji i tako mogli upoznati tamošnje prili-ke, sadašnja nakana je bila da sjemeništar-ci, dolaskom u župe vlastite nadbiskupije, svojom nazočnošću potaknu, svjedoče i ohrabre mladiće koji bi se željeli odlučiti za duhovni poziv.

Nakon okupljanja u sjemeništu i zajed-ničkog ručka uputili smo se zajedno s pre-fektom vlč. Borisom Salapićem prema župi Sv. Ane – Žabljak. Tamo nas je dočekao župnik i dekan Usorskog dekanata preč. Bono Tomić koji nas je upoznao sa župom i općenito s usorskim krajem. Nakon upo-znavanja je uslijedila večera, a zatim su sje-

meništarci raspoređeni po obiteljima koje su ih primile i kojima se i ovim putem za-hvaljujemo.

Svaki dan na kolonijama je bio uistinu ispunjen različitim sadržajima. U tih sedam dana obilazili smo župe Usorskog dekanata. U župi Bežlja nas je srdačno primio i ugo-stio župnik vlč. Željko Vlajić. Slavili smo svetu misu, nakon koje je uslijedilo druže-nje sa župljanima i ručak. Poslijepodne smo iskoristili za igru i razgovor a također smo pomogli župniku da pripremi drva za zimu. U župi Komušina župnik vlč. Anto Ćosić nas je upoznao o svetištu i posebno o slici Gospe Kondžilske. Svetu misu je predvodio i propovijedao nadbiskup Vinko kard. Pu-ljić koji je zatim obavljao osobne razgovore sa svakim sjemeništarcem. Župnik Ćosić nas je lijepo počastio a zatim smo sa prefek-tom otišli na brdo Kondžilo gdje smo izmo-lili krunicu BDM. Vlč. Pero Iljkić, župnik župe Doboj, nas je ugostio na nogometnom igralištu u naselju Makljenovac, gdje su se

sjemeništarci nadmetali u sportskim na-tjecanjima i ugodno častili na izvrsno pri-premljenom roštilju. Na dan patrona župe Žabljak svečanu svetu misu je predvodio i propovijedao preč. Marijan Pejić, rektor, a sjemeništarci su sudjelovali pjevanjem i drugim neophodnim pripremama za ovo veliko slavlje. Kako su se tih dana u Ža-bljaku održavale Usorske večeri, program je bio ispunjen i u večernjim satima. Zadnjeg dana kolonija smo posjetili župu Ularice gdje nas je župnik vlč. Ilija Miškić lijepo ugostio. Slavili smo svetu misu, družili se i razgovarali s mladima te slobodno vrijeme iskoristili za sportske aktivnosti. Zatim smo

se lijepo pozdravili i još u povratku posjetili župu i svetište sv. Leopolda B. Mandića gdje nas je primio i prezentirao svetište župnik vlč. Josip Jelić.

Ove kolonije su za sve sjemeništarce predstavljale veliku radost. Zanimljivo je spomenuti da su na samom odlasku, mno-gi zadivljeni ljepotama toga kraja, bogatim sadržajem i gostoprimstvom svih župnika, izrazili žaljenje što se približio kraj kolonija i zajedničkog druženja. Osobito zahvaljuje-mo našem domaćinu i suorganizatoru preč. Boni Tomiću za sav trud, angažman i ljubav koju je pokazao.

Josip Marković, III. razred

40 41


Na blagdan Male Gospe 8. rujna 2013. godine sjemeništarci travničkog sjemeništa su hodočastili na Gospino vrelo koje pripada župi sv. Mihovila – Ovčarevo. Kako hodočasničko mjesto nije daleko udaljeno od sjemeništa, sje-meništarci su se, predvođeni prefektom, zaputili pješke prema Gospinom vrelu i stigavši tamo prije početka svete mise izmolili krunicu BDM. Svečano sveto misno slavlje uz sudjelovanje mnoštva vjernika je predvodio i propovijedao fra Mario Knezović koji je u propovijedi ukazao na osobiti vjernički stav Blažene Djevice Marije. Nakon svete mise usli-jedio je prigodan program na kojem, zbog drugih obveza, sjemeništarci nisu mogli dugo prisustvovati. Vrativši se u sjemenište nije se mogao vidjeti umor, nego zapravo radost i ispunjenost zbog

Hodočašće na Gospino vrelo

sudjelovanja na istinskom slavlju vjere i milosti.

Starije generacije sjemeništaraca imaju lijep običaj da u slobodno vrijeme odu na Gospino vrelo i tamo upute svo-ju molitvu, a mlađima je ovo bila prilika da upoznaju molitvena mjesta i crkve u okolici Travnika.

Josip Zeman, III. razred

42 43


Dana 15.09.2013. godine na spo-mendan Gospe Žalosne zaputili smo se na obilježavanje stote obljetnice crkve na Kalvariji, brežuljka kod sela Mali Mošunj blizu Viteza. Uzoriti gospodin Vinko kard. Puljić je blagoslovio nove postaje Križnog puta koji vodi do vrha brežuljka na kojem se nalazi crkva i

KALVARIJA – VITEZ

predvodio svečanu svetu misu na kojoj je bilo nazočno mnoštvo vjernika. U propovijedi je posebno istaknuo važ-nost križa kao sastavnog dijela života kojeg ne možemo izbjeći nego ga treba-mo s vjerom i Isusom prigrliti.

Ovdje moramo napomenuti da je naše sjemenište posebno povezano s Kalvarijom. Naime, o. Antun Puntigam, profesor i odgojitelj u Nadbiskupskom sjemeništu, je inicirao u suradnji sa fra Jakom Selakom da se na ovom brdu sa-gradi mala crkva posvećena Gospi Žalo-snoj jer je prema kazivanju u 4. stojeću tu bila rimska bazilika. Crkva, smješte-na unutar temelja stare bazilike, je sa-građena i blagoslovljena 21. rujna 1913. godine, a sada temeljito obnovljena.

Nakon misnog slavlja svi smo bili pozvani na zajednički objed gdje smo se tjelesno okrijepili te krenuli nazad u sje-menište s lijepim uspomenama na živu vjeru našega naroda.

Josip Stojanović, I. razred

Dana 21. rujna 2013. sjemeništarci Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić su se uputili prema Mostarsko - duvanjskoj biskupiji, odnosno župi sv. Mateja – Mostar. Nakon veoma ranog ustajanja zbog duži-ne puta i predviđenog programa, krenuli smo prema Kupresu, prvom odredištu na-šeg putovanja. Tamo nas je župnik mr. vlč. Marko Tomić upoznao sa poviješću župe Kupres i ostatcima stare crkve koja potječe iz davnih vremena. Vidjeli smo i posjetili kuprešku baziliku, župnu crkvu sv. Obitelji, jednu od najvećih crkvi u Bosni i Hercego-vini. Zahvalni župniku na lijepim riječima, nastavili smo svoje hodočašće do Širokog Brijega. Već na samom ulazu u grad može se primijetiti veliki samostan koji se nalazi na malom brežuljku. Kada smo došli pred crkvu dočekali su nas franjevci koji su nas upoznali s poviješću crkve i samostana. Sa-znali smo da je župa Široki Brijeg jedna od najvećih župa u Mostarsko-duvanjskoj bi-skupiji. Posjetili smo franjevačku riznicu i neke dijelove samostana, a posebno saznali o pobijenim hercegovačkim franjevcima u II. svjetskom ratu. Nakon razgledavanja uslijedio je ručak, a zatim smo posjetili ga-leriju u sklopu samostana te mjesto gdje su mučeni širokobriješki fratri. Nakon tog li-

POSJET ŽUPI SV. MATEJA U MOSTARUjepog iskustva uputili smo se na brdo Hum kod Mostara gdje nas je dočekao generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije mr. don Željko Majić te nas upoznao s povije-šću Huma, a posebno s križem koji se nalazi na njemu i krasi grad Mostar i danju i noću. Onda smo se spustili u grad do katedrale posvećene Mariji Majci Crkve gdje nas je dočekao biskup mons. dr. Ratko Perić i žu-pnik don Luka Pavlović. Oni su nam ispri-čali kratku povijest Mostarsko-duvanjske biskupije.

Nakon toga smo se uputili u župu sv. Mateja koja je slavila dvadesetu obljetnicu utemeljenja i patron. Tamo nas je dočekao župnik don Ivica Boras sa župnim vikarom don Perom Miličevićem. Uz koncelebraci-ju velikog broja svećenika sv. misu je, kao i trodnevnicu, predvodio naš duhovnik vlč. Jakov Kajinić. Nakon svete mise generalni duktor sjemeništaraca Frano Marijanović je ukratko tamošnjim župljanima prezentirao povijest i sadašnje stanje u našem sjemeni-štu, a sjemeništarac Josip Širić je progovo-rio o svom iskustvu poziva. Nakon toga je uslijedila večera i zahvala župniku na gosto-primstvu te naš povratak ka sjemeništu.

Branimir Bevanda, III. razred

44 45


Dana 28. rujna 2013. godine naša sjemenišna zajednica zajedno sa pogla-varima krenula je na beatifikaciju sluge Božjeg Miroslava Bulešića u Pulu. Put je bio dug i naporan ali je ipak vlada-la ugodna i dobra atmosfera. Bili smo uzbuđeni i samim time što dolazimo u novu sredinu, a osobito što ćemo sudje-lovati na slavlju koje je važno za hrvat-ski narod. Vlč. Miroslav Bulešić je bio svećenik i mučenik koji je ostao posto-jan u ljubavi i nikada nije odstupao od evanđeoskih načela.

Naše prvo odredište bilo je župa Rabac, mala župa u Istri nedaleko od Pule. Tamo smo stigli u večernjim sati-ma. Srdačno nas je dočekao župnik vlč. Stjepan Mišura, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije koji je na službi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Nakon dugog puta okrijepili smo se zajedničkom večerom u prizemlju župne kuće koju je za nas sa svojim župljanima pripremio vlč. Mi-šura. Nakon večere bili smo raspoređeni po obiteljskim kućama gdje smo i pre-

HODOČAŠĆE U PULU NA BEATIFIKACIJU VLČ. MIROSLAVA BULEŠIĆA

Susret mladih Banjolučke biskupije uz godišnjicu smrti vlč. Ivana Grgića

noćili tu večer. Sutra dan krenuli smo u Pulu, naše glavno odredište.

Kada smo stigli, uputili smo se za-jedno s mnoštvom pristiglih hodoča-snika prema prepunoj Areni. Sveta misa je započela u 11 sati koju je predvodio papin izaslanik Angelo kardinal Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih, uz koncelebraciju velikog broja biskupa i svećenika iz Hrvatske, Bosne i Hercego-vine i drugih zemalja. U propovijedi je istaknuo okolnosti i mučenički put Mi-roslava Bulešića s nadom da će nas nje-gov primjer podsjetiti da ostanemo vjeri Kristu i njegovom evanđelju.

Bl. Miroslav Bulešić je bio svećenik, služitelj svetih otajstava. Mi se upravo spremamo i želimo postati svećenici. Stoga s ponosom gledamo u njegov lik koji nas treba dodatno ohrabriti da se ne bojimo nikakvih izazova i kušnji, nego s vjerom kročimo kroz život i ostanemo postojani u svim poteškoćama.

Domagoj Matijević, III. razred

Dana 9. studenog 2013. godine sje-meništarci trećeg i četvrtog razreda su se, predvođeni rektorom mr. Željkom Marićem, uputili prema župi Gornja Ravska kako bi se zajedno s mladima te biskupije prisjetili i obilježili dan mu-čeništva tamošnjeg župnika vlč. Ivana Grgića koji je ubijen prije 21 godinu mučeničkom smrću 7 km od župe Gor-nja Ravska. Sjemeništarci su u župu sti-gli oko 10 sati te krenuli u procesiji od mjesta gdje je župnik ubijen do župne crkve moleći Križni put koji je predvo-dio mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup. Nakon jednog od najdužih ali i najljepših Križnih putova stigli smo do župne crkve gdje smo bili srdačno do-čekani od strane župljana župe Ravska. Uz prigodan obrok mladi su imali pri-liku da se bolje upoznaju s likom vlč. Grgića, ali također da se i sami među-sobno upoznaju. Nakon ručka je uslije-dila sveta misa koju je predvodio mons.

dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup. Biskup Komarica je u propovjedi mlade ohrabrio i pozvao na spremnost na ži-vot koji je pun padova, ali da ti padovi ne trebaju obeshrabriti mlade nego baš suprotno učiniti ih jačima i spremniji-ma na nova životna iskušenja.

Spoznali smo kakva je i kolika bila patnja svećenika u nedavnom ratu u Bosni i Hercegovini, ali nas to nije obe-shrabrilo nego još više ojačalo da istin-ski i potpuno slijedimo Krista.


46 47


Sjemeništarci prve i druge godi-ne zaputili su se 12. studenoga 2013. u samostan Duha Svetoga u Fojnici na dvadesetu obljetnicu pogibije dvojice franjevaca: fra Nikice Miličevića, gvar-dijana i župnika, i fra Leona Migića, sa-mostanskog i župnog vikara.

U samostan 13. studenoga 1993. godine upadaju četiri pripadnika Ar-mije BiH. Jedan od njih je maltretirao i udarao fratre te ih na posljetku ubio. Razlog za ubojstvo je još nepoznat, ali po mom mišljenju je to što su bili sve-ćenici koji su bili i ostali vjerni svom pozivu i poslanju u ljubavi prema svim ljudima. Zapovjednik ovoga zločina još nije poznat.

HODOČAŠĆE U FOJNICU Posjet staračkom domu Sv. Josipa Radnika u VitezuU 17 sati slavljena je sveta misa

koju je predvodio gvardijan samostana fra Nikica Vujica. Nakon svete mise je bilo predstavljanje knjige pod nazivom Pucnji u fratre. Poslije predstavljanja prikazan je film Nepogubljena dobro-ta o ubijenim franjevcima koji su svoj život položili radi Krista. Pomagali su ljudima bez obzira na njihovu vjeru ili nacionalnost. Tješili su i davali savjete onima koji su najteže preživljavali ratne sukobe. Sva ova promišljanja o ubijenim fratrima trebala bi biti poticaj za sve nas što se spremamo za svećeništvo. Daju nam primjer nasljedovanja i odanosti prema Kristu Gospodinu.

Danijel Dedić, II. razred

Dana 23. ožujka 2014. godine matu-ranti su, predvođeni rektorom mr. Željkom Marićem, posjetili starački dom sv. Josipa Radnika u Vitezu u kojem djeluje Družba sestara Služavki Maloga Isusa. Pri dolasku u starački dom dočekala nas je ravnatelji-ca s. Rudolfa Paradžik koja nam je ukratko ispričala povijest ustanove kao i današnju situaciju. Starački dom je jedan od novijih domova u Bosni i Hercegovini i jedan od rijetkih u kojem djeluju sestre SMI.

Zajedno sa osobljem i starcima, kori-snicima doima, slavili smo svetu misu u ka-pelici koju je predvodio mr. Željko Marić. U kratkom nagovoru rektor je potaknuo i dao riječ ohrabrenja ljudima koji svoj zadnji dio života provode u ovoj ustanovi te ih pozvao na molitvu za sjemeništarce kako bi jednog dana uspjeli u svom svećeničkom pozivu. Svetu misu su svojim pjevanjem uzveličali sjemeništarci i časne sestre. Nakon toga je uslijedio ručak, na kojem su sjemeništarci

otpjevali nekoliko pjesama. Pri odlasku se mogla iščitati radost na licima domaćina koji su nas pozvali i na proslavu patrona i godišnjice staračkog doma.

Znati živjeti i upoznati život ne znači samo uživati u raznoraznim lijepim tre-nucima, nego uvidjevši cijeli tijek ljudskog života od rođenja do staračkih dana, moći ćemo bolje izabrati i odlučiti se za prave i neprolazne vrijednosti.


Novi rektor u sjemeništuVlč. Željko Marić je rođen 28.10.1975. godine u selu Donja Vast, župa Uzdol, od oca pok. Ante i majke Ruže r. Mendeš. Osnovnu školu je završio na Uzdolu, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu „Zmajević“ u Zadru. Teološki studij je završio na Vrhbosanskoj visokoj teološ-koj školi u Sarajevu 2000. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2000. godine u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu. Kao župni vikar djelovao je dvije godine u župi Žepče, zatim dvije godine kao

osobni tajnik vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića. U Rimu, na Papinskom liturgijskom institutu „Sant’ Anselmo“ završio je licencijat iz liturgike na temu „Uloga zajednice u pokorničkoj praksi“ pod vodstvom prof. dr. Markusa Thymistera. Završio je i poslijediplomski studij doktorata na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pri katedri Pastoralne teologije. Djelovao je kao župnik župe Bijelo Brdo. Prošle godi-ne je imenovan za rektora Nadbiskupskog sjemeništa i ravnatelja Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ u Travniku.

48 49

predstavljanje predstavljanje

IVAN ANDRIĆ rođen je 28. lipnja 1998. u Zenici. Prvo je od dvoje djece roditelja Stjepana i Blanke. Osnovnu školu

je završio u Tršću. Dolazi iz župe sv. Ante Padovanskog – Vukanovići i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.

MATO BABIĆ rođen je 3. rujna 1998. u Mostaru. Prvo je od dvoje djece roditelja Stipice i Renate. Osnovnu školu je

završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.

IVAN RAJIČ rođen je 20. srpnja 1998. u Prozoru. Drugo je od četvero djece roditelja Zorana i Suzane. Osnovnu školu

je završio u Uzdolu. Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Uzdol i kandi-dat je Vrhbosanske nadbiskupije.

JOSIP STOJANOVIĆ rođen je 31. listopada 1998. u Prozoru. Treće je od četvero djece roditelja Antuna i Kate. Osnovnu školu je

završio u Uzdolu. Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Uzdol i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.

JOSIP ŠKARICA rođen je 2. svibnja 1998. u Mostaru. Drugo je od petero djece roditelja Marinka i Marijane. Osnovnu

školu je završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.

ZVONIMIR ŠUKER rođen je 19. siječnja 1999. u Livnu.Četvrto je od četvero djece roditelja Stipana i Jasne. Osnovnu školu

je završio u Lištanima. Dolazi iz župe sv. Josipa – Lištani i kandidat je Banjolučke biskupije.

IVAN VLAJČIĆ rođen je 13. veljače 1999. u Mostaru. Prvo je od dvoje djece roditelja Mire i Delfe. Osnovnu školu je za-

vršio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kan-didat je Vrhbosanske nadbiskupije.

DRAGAN BREKALO rođen je 28. travnja 1998. u Doboju. Jedino je dijete majke Jele. Osnovnu školu je završio u Derventi.

Dolazi iz župe sv. Juraja – Derventa i kandidat je Vrhbosanske nadbi-skupije.

TOMISLAV ĆURIĆ rođen je 24. siječnja 1999. u Mostaru.Prvo je od dvoje djece roditelja Ivke i Vlade. Osnovnu školu je zavr-

šio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandi-dat je Vrhbosanske nadbiskupije.

JOSIP LANDEKA rođen je 30. studenog 1998. u Münchenu. Treće je od četvero djece roditelja Marinka i Venke. Osnovnu školu

je završio u Posušju. Dolazi iz župe Bezgrešnog začeća BDM – Posušje i kandidat je Mostarsko-duvanjske biskupije.

ANTONIJO PAVLIČEVIĆ rođen je 12. svibnja 1998. u Prozoru. Četvrto je od petero djece roditelja Ive i Kate. Osnovnu školu je

završio u Prozoru. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova – Prozor i kandidat je Vrhbosanske nadbiskupije.

Sjemeništarci prve godine

MESOKupio Mujo burek za van. Izađe iz pekare i samo što je probao, vrati se nazad i upita buregdžiju:- Je li, bolan, gdje ti držiš meso?Ovaj ga zbunjeno pogleda i odgovori:- U frižideru, gdje bi drugdje...Mujo će na to:- Pa stavi malo i u burek!

LIJEVO – DESNOSavjet za smanjenje težine:- Okrenite glavu lijevo, a potom desno. Ponovite vježbu svaki put kad vam ponude nešto za jelo!

VJENČANICAKaže svekrva snahi na vjenčanju:- Kćeri, nije ti baš nešto lijepa ta vjenčanica.A snaha će na to:- Sljedeći put će biti ljepša.

SAVJETStari mi je uvijek govorio:„Uči sine, da ne radiš!“I ja sam učio.I sad ne radim.

Google je žensko 100%, tvrdim sa sigurnošću! Čim ima odgovor na sve!

Jeste li znali da svaka ptica svakoga dana mora pojesti hranu makar

polovicu svoje težine kako bi preživjela?

Jeste li znali da neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno

smrzavanje hrane?

Jeste li znali da se godišnje u restoranima posluži oko milijardu

puževa?

Jeste li znali da je London bio prvi grad koji je imao populaciju veću

od milijun stanovnika, a sada je 13. grad po naseljenosti sa 8 milijuna

stanovnika?

Jeste li znali da na Uranu ljeto i zima traju po 21 godinu?

Jeste li znali da je jetra polarnog medvjeda otrovna zato što sadrži

previše vitamina C?

Jeste li znali da u prethodnih 4.000 godina ni jedna životinja nije

pripitomljena?

Jeste li znali da je otvarač za konzerve izmišljen 48 godina nakon što su prvi

put upotrijebljene konzerve?

50

zabavni kutak

3 uvodnik

4 crtice iz prošlosti

6 gost propovjednik

10 duhovna promišljanja

17 iz života svetaca

21 pjesnički kutak

23 moj život u Sjemeništu

34 mladi i život

38 dođoh, vidjeh, zapisah

48 predstavljanje

50 zabavni kutak

Aeterna Christi munera

Aeterna Christi muneraEt martyrum victorias

Laudes ferentes debitasLaetis canamus mentibus.

Ecclesiarum principes,Belli triumphales duces,Caelestis aulae militesEt vera mundi lumina.

Terrore victo saeculiPoenisque spretis corporisMortis sacrae compendioLucem beatam possident.

Traduntur igni martyresEt bestiarum dentibus,Armata saevit ungulisTortoris insani manus.

Nudata pendent viscera,Sanguis sacratus funditur,Sed permanent immobiles.

Vitae perennis gratia.

St. Ambrosius (339./40. – 397.) Mos

tar,

brdo

Hum

, ruj

an 2

013.

Download - duhovna promišljanja duhovna promišljanja

Top Related