Download - Djakovic, Bobbio o Demokraciji

7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji

1/16

161

D. akovi, Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode i jednakosti

Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode ijednakosti

Dan akovi

e- mail: [email protected]

UDK: 321.7, 316.2Pregledni radPrimljeno: 28. svibnja 2007.Prihvaeno: 10. srpnja 2007.

Demokracija je danas prihvaena u tojmjeri da rije nedemokratino zvuigotovo kao uvreda ili psovka. No ipak,rasprave o njoj ne prestaju. I to je dobro.Demokracija je zajednika platforma svihonih koji to ele, a doputeno je rasprav-ljati i o njoj samoj. To ini i ovaj lanak.Autor promatra demokraciju s kran-skog stajalita ali kroz prizmu tekstovaliberalno-socijalistikog filozofa i teoreti-ara prava Norberta Bobbija. lanaku dva dijela prikazuje napetosti i podjele

koje u demokraciji ine suprotstavljenizahtjevi slobode i jednakosti, individua-lizma i kolektivizma, liberalizma i socija-lizma te ljevice i desnice. Na koncu poka-zuje da je veliina demokracije u tome tonudi nadilaenje umjesto iskljuivosti,izgradnju mostova umjesto eliminacije,bitku bez prolijevanja krvi, pobjedu bezgubitnika. U tom procesu vrlo znaajnuulogu mogu pak igrati principi solidar-nosti, supsidijarnosti i zajednikog dobra(javnog interesa).

Uvod

Slavna rasprava triju perzijskih prineva, koju prepriava Herodot,

o tome je li bolja vladavina jednog, nekolicine ili mnogih (monarhija,aristokracija ili demokracija), nikada nije prestala biti aktualna u povijestifilozofske, politike i pravne misli. Iako je danas, u veini zemalja svijeta,demokracija naelno prihvaena kao najbolji oblik vladavine (tako je i ukranskom nauku), ne postoji slaganje oko odgovora na pitanje: kakvademokracija?

U stvarnosti, naime, nikada i nikako ne mogu vladati svi, pa akni mnogi, nego uvijek vlada nekolicina (to je posebno osjetljivo kad

Kljune rijei: demokracija, sloboda, jednakost, individualizam, kolektivizam, liberalizam,socijalizam, ljevica, desnica, solidarnost, supsidijarnost.


2/16

162

Nova prisutnost V/2 (2007), str. 161176

se dovede u vezu s vlasnitvom nad sredstvima za proizvodnju). Zbogtoga je vrlo vano definirati naela (a to opet ini nekolicina) koja e

biti prihvatljiva svima ili barem mnogima, tj. veini, a po kojima e sedonositi zakoni i to tzv. demokratskom procedurom strogimpravilima igre koja e omoguiti da se na kraju potuje, tj. prihvatimiljenje veine.

Demokracija je po etimolokoj definiciji vladavina naroda, a temeljise na ideji da suverenost pripada narodu koji je ostvaruje izravno (npr.referendumom) ili posredno preko izabranih predstavnika koji svojamiljenja suprotstavljaju i izotravaju u parlamentu, gdje se i donosekljune odluke za zajednicu.

Na staroj podjeli na individualizam i kolektivizam u razliitim po-vijesnim oblicima (npr. liberalizam i socijalizam) podijelila se i demo-kracija. Tako govorimo o liberalnoj demokraciji i socijaldemokraciji.Liberalizam i socijalizam kao ekonomske teorije i politike ideologijeradikalno razliito shvaaju ovjeka, a, posljedino, i drutvo i dravu,odnosno njihove odnose. No u susretu s demokracijom dobivajuzajedniki nazivnik i postaju potencijalni saveznici. Problem je kakopronai ravnoteu izmeu neotuivih prava pojedinaca i dobrogfunkcioniranja drutva, odnosno drave. Kako izgraditi most, tj. nadiipodjelu unutar demokracije.

To je ono za to se zalae i Norberto Bobbio1 politiki filozof i teo-retiar prava, dugogodinji profesor na Sveuilitu u Torinu i angairani

politiar kojeg su nazivali fldemokratskom savjeu Italije. Godine 1984.taj mu je status i formalno potvren: proglaen je doivotnim senatoromRepublike Italije. Bobbiovo djelo protkano je trajnim nastojanjem da se

1 Norberto Bobbio roen je 18. listopada 1909. u Torinu. Bio je jedan od duhovnihosnivaa moderne Italije i protagonist njezina politikog razvoja te mnogobrojnihkriza. Bobbio je svoj ivotni vijek proveo na talijanskim sveuilitima u Camerinu,Sieni, Padovi i Torinu. Diplomirao je pravo i filozofiju. U mladosti se identificirao sliberalno-socijalistikim pokretom i antifaizmom i zbog toga je bio i zatoen 1943.godine. Nakon rata bori se rijeju i perom za izgradnju liberalne drave, koja eistodobno biti i socijalna i solidarna sa svojim graanima. Otvoren dijalogu sa svimdemokratskim opcijama utjecao je na generacije politiara liberalno-socijalistike

orijentacije koji ga opravdano smatraju uiteljem. Pod njegovim utjecajem, kakopriznaje i Piero Fassino, talijanski su komunisti prevladali i odbacili autoritarnuideologiju i opredijelili se za sintezu socijaldemokracije i liberalizma. Tu mu je ulogukritike savjesti talijanskoga drutva priznao i pokojni predsjednik Republike SandroPertini koji ga je proglasio doivotnim senatorom Republike Italije. Zato nije ni udnoda ga svojataju i liberalna i lijeva Italija, ona koja je danas okupljena oko Strankedemokratske ljevice. Bio je jedan od prvih koji je upozorio na opasnost od Berlusconija,personifikacije medijskog monopola na vlasti, zbog ega nije omiljen u krugovimadesnice. Umro je 9. sijenja 2004. u Torinu.


3/16

163


pomire zahtjevi za socijalnom pravednou i individualnim i graan-skim slobodama, uz isticanje potrebe za politikim i pravnim okviromkoji e uvati slobode i prava pojedinca. Bobbio se moe nazvati libe-ralnim socijalistom, odnosno liberalom kojemu je tenja za socijalnompravdom i ravnopravnou kljuna za poimanje jednoga demokratskogporetka.

Bobbio se podjednako borio protiv marksizma i neoliberalizma te jeostao vjeran svojemu strogo formalnom odreenju demokracije: ona jeskup procedura, pravila igre, koja odreuju kome je i na koji nainomogueno donoenje kolektivnih odluka. Unato svim nesigurnostima,nesuglasnostima i strahovima rado istie kako i dalje vjeruje da je i loademokracija uvijek bolja od dobre diktature. Demokracija je, zapravo,poput slobode, krhka i ranjiva, to moe biti samo razlog vie da se shvatikoliko je ona dragocjena vrijednost.

U svojem radu pokuat u kritiki prikazati Bobbiova razmiljanjakoja se odnose na demokraciju openito, a osobito ona koja demokracijustavljaju u kontekst napetosti izmeu suprotstavljenih zahtjeva slobodei jednakosti, individualizma i kolektivizma, liberalizma i socijalizma te,na kraju, ljevice i desnice. Od itatelja iji je svjetonazor, poput mojega,ponikao iz kranskog humusa, oekujem stav koji smatram temeljnimza plodan dijalog htjeti i truditi se kod sugovornika pronai netopametno.

Sloboda i demokracija

Prisutnost dananjih oblika vlasti koje nazivamo liberalnim demo-kracijama moe nas navesti na pomisao kako su liberalizam i demokracijameusobno ovisni. No njihov stvarni odnos vrlo je sloen i sve prije negolilinearan. Openito se moe rei da liberalizam oznauje specifinorazumijevanje drave, prema kojemu drava ima i mora imati ogranienemoi i funkcije, tj. poima je razliito i od apsolutne drave i od onoga tose danas naziva socijalnom dravom. Demokracija oznauje jedan odmnogih oblika vladavine, i to onaj u kojemu vlast nije u rukama pojedinca

ili maloga broja ljudi, nego svih. Bolje reeno, vlast se u demokraciji nalaziu rukama veine. Demokracija se na taj nain razlikuje od autokratskihoblika vladavine kao to su monarhija i oligarhija.

Liberalna drava nije, meutim, nuno i demokratska tovie, upovijesti postoje primjeri liberalnih drava u drutvima u kojima jesudjelovanje u vlasti bilo minimalno i ogranieno samo na bogate klase.Demokratska pak vladavina nije nuni proizvod liberalne drave: dapae,klasina liberalna drava danas je u krizi zbog sve vee demokratizacije,


4/16

164


do ega je dolo postupnim proirenjem prava glasa, sve do uspostav-ljanja opega prava glasa.2

Usporeujui modernu i klasinu ideju slobode Bobbio navodiprimjer Benjamina Constanta (1767.-1830.) koji je u svojem glasovitomgovoru na kraljevskoj akademiji u Parizu godine 1818. suprotstavioliberalizam i demokraciju i precizno analizirao odnose meu njima.Bobbio smatra da od tada zapoinje povijest sloenih i kontroverznihodnosa izmeu dvaju temeljnih zahtjeva iz kojih su proizali suvremenioblici drave u ekonomski i drutveno najrazvijenijim zemljama: s jednestrane, da se mo ogranii, a, s druge, da se ona raspodijeli.3

Bobbio navodi Constantovo miljenje kako je cilj ljudi u antici bila

raspodjela politike moi izmeu svih graana jedne drave, to su oninazivali slobodom. Za suvremene je pak cilj sigurnost privatnih posjedate oni slobodom nazivaju jamstva to ih institucije daju tim posjedima.Bobbio, dalje, navodi miljenje kako mi ne moemo imati slobodu kaonai stari, koja se sastojala u aktivnom i stalnom sudjelovanju ukolektivnoj vlasti. Nasuprot tomu, naa se sloboda sastoji u mirnomuivanju privatne neovisnosti.4

Kao teorija drave liberalizam pripada modernom vremenu, dok jedemokracija kao oblik vlasti jo antika. Politika misao stare Grkeprenijela nam je glasovitu tipologiju oblika vladavine meu kojima jedemokracija definirana kao vladavina mnogih, veine, vie njih, ilisiromanih.5 Ukratko, u skladu s tvorbom same rijei, demokracija je

vlast naroda, nasuprot vlasti pojedinaca ili malobrojnih.Unato svim raspravama koje su se vodile oko razlike izmeu demo-kracije u antici i moderne demokracije, Bobbio tvrdi kako se openitoopisno znaenje pojma nije promijenilo, iako se u skladu s vremenima iuenjima mijenja njezino vrijednosno znaenje, ovisno o stupnju potporekoji uiva vladavina naroda nasuprot vladavini pojedinca ili malobrojnih.Smatra se da je u prijelazu iz demokracije u antici u modernu demokracijudolo do promjene ne u nositelju politike moi, jer to je uvijek narod,nego u opsegu u kojem narod sudjeluje u tome svojem pravu.6

Poput autora Federalistikih spisa i francuski su ustavotvorci biliuvjereni da je jedina demokratska vladavina primjerena ljudimapredstavnika demokracija, to jest onaj oblik vlasti u kojem narod nee

sam donositi odluke koje ga se tiu, nego e birati vlastite predstavnikekoji trebaju odluivati u njegovo ime. Da bi demokracija u pravome smislu

2 Usp. N. BOBBIO, Liberalizam i demokracija, Zagreb, 1992, str. 3.3 Usp. isto,str. 3-4.4 Usp. isto.5 Usp. isto,str. 31.6 Usp. isto,str. 32.


5/16

165


rijei bila predstavnika, nuno je da izabrani predstavnik ne bude vezanza birae obvezujuim mandatom, koji je bio obiljeje starih drutavaslojeva i stalea, gdje su slojevi, udruenja i kolektivna tijela putem svojihdelegata prenosili suverenu vlastite zahtjeve.7

Kako bi obvezali i na formalnu distancu zastupnika od zastupanih,francuski su ustavotvorci u ustav iz 1791. unijeli zabranu imperativnogmandata kako zastupnici imenovani u departmane ne bi zastupalipojedine departmane nego cijelu naciju. Od toga e vremena zabranazastupnicima da prime obvezujui mandat od svojih biraa postati bitnonaelo za funkcioniranje parlamentarnog sustava. Pojedincu kao takvom,a ne kao lanu odreenog stalea, pripada pravo da izabere zastupnike

nacije.Ako se pod modernom demokracijom razumijeva predstavnika

demokracija, te ako je predstavnikoj demokraciji svojstveno liavanjenarodnih zastupnika neposredne obveze da predstavljaju konkretnepojedince koji su ih izabrali i njihove posebne interese, modernademokracija pretpostavlja atomiziranje nacije i njezino ponovno uspo-stavljanje na vioj i ujedno suenijoj razini, a to su parlamentarneskuptine. Taj je proces atomizacije isti onaj iz kojeg je proizilo shvaanjeliberalne drave, ije utemeljenje valja traiti u afirmiranju prirodnih ineotuivih prava pojedinca od kojih se najvie istie upravo sloboda.8

Jednakost i demokracijaZa razliku od liberalizma, demokracija, kao jedno od svojih bitnih

obiljeja, ima upravo jednakost.9 Moderni liberalizam i antika demo-kracija esto su smatrani oprenima. Antiki demokrati nisu poznavalini uenje o prirodnim pravima, ni ideju o obvezi drave da ograniivlastitu djelatnost na minimum nudan za opstanak zajednice, a, s drugestrane, moderni su liberali od samog poetka duboko nepovjerljivi premasvakom obliku narodne vlasti, podravajui i branei tijekom cijelog 19.stoljea i poslije, ogranieno pravo glasa.

Moderna demokracija, meutim, ne samo da nije inkompatibilna sliberalizmom nego u mnogim vidovima moe biti smatrana njegovim

prirodnim nastavkom. Sve to pak pod jednim uvjetom: da se pojamdemokracije uzme u svojemu pravno-institucionalnom, a ne u etikom

7 Usp. isto,str. 34.8 Ovdje se nasluuje miljenje, koje dijeli i Bobbio, da, iako u nastanku liberalizam i

demokracija nisu meusobno ovisni, danas su neodvojivi.9 Osim toga, Bobbio kao kljuni kriterij razlikovanja politike desnice od ljevice navodi

upravo odnos prema idealu jednakosti o tome vie u posebnom poglavlju.


6/16

166


znaenju, u znaenju koje bi u veoj mjeri bilo proceduralno, a nesupstancijalno. Nedvojbeno je da, povijesno uzevi, demokracija, baremprvobitno, ima dva glavna znaenja, ovisno o tome istie li se vie skuppravila10 ije je potovanje nuno da bi se politika mo doista raspo-dijelila izmeu najveeg dijela graana, ili pak ideal jednakosti na koji bise demokratska vladavina trebala ugledati. Na temelju toga obino serazlikuje formalna od bitne demokracije ili, po drugoj poznatojformulaciji, demokracija kao vlast naroda od demokracije kao vlasti zanarod.

Od tih dvaju znaenja, ono koje je povijesno vezano uz oblikovanjeliberalne drave jest prvo. Bobbio ak smatra da prihvaanje drugogaznaenja dodatno komplicira odnos liberalizma i demokracije i potierasprave jer se upravo na taj nain problem odnosa liberalizma idemokracije pretvara u sloeni problem odnosa izmeu slobode i

jednakosti, problem koji pretpostavlja jednoznaan odgovor na sljedeadva pitanja: flKoja sloboda? Koja jednakost?11

U najiremu smislu pravo na slobodu i pravo na jednakost, kaozahtjevi dvaju suprotstavljenih uenja o laissez faireu12 i egalitarizmu,meusobno su oprene vrijednosti ni jedna se od njih ne moe upotpunosti ostvariti, a da pritom znatno ne ogranii drugu. Liberalnodrutvo nuno je neegalitarno, kao to egalitarno drutvo nuno nijeliberalno. Liberalizam i egalitarizam nalaze svoje korijene u dubokorazliitim shvaanjima ovjeka i drutva. Liberal ih vidi kao indi-

vidualistike, konfliktne i pluralistike, a egalitarist kao totalizirajue,harmonine i monistike. Za liberala je glavni cilj razvoj individualneosobnosti, ak i kada razvoj bogatije i darovitije ide na tetu razvojasiromanije i manje darovite osobnosti. Za egalitarista je glavni ciljrazvoj zajednice u cjelini, pa i po cijenu ograniavanja sfere slobodepojedinaca.

Jedini oblik jednakosti koji, prema Bobbiovu miljenju, ne samo daje kompatibilan sa slobodom kako je shvaa liberalno uenje nego se aki zahtijeva, jest jednakost u slobodi.13 To znai da svatko mora uivationoliko slobode koliko je kompatibilno sa slobodom drugih, te moeiniti sve ono to ne zadire u jednaku slobodu drugih.14 Praktino, jo od

10 Rije je o tzv. pravilima igre.11 Usp. N. BOBBIO, nav. dj., str. 39-41.12 Franc. doslovno: flpustite neka svatko ini to hoe (i neka sve ide svojim tijekom)

deviza liberistikog-liberalizma kojoj je smisao neograniena sloboda konkurencije inemijeanje drave.

13 Usp. N. BOBBIO, nav. dj., str. 41.14 U tome se najjae oituje nepotovanje moralnih normi i ateistiko usmjerenje liberalnih

uenja.


7/16

167


poetka liberalne drave taj oblik jednakosti nadahnjuje dva temeljnanaela koja postaju i ustavnim naelima: a) jednakost pred zakonom i b)

jednaka prava.Prvo se naelo nalazi u francuskim ustavima iz 1791., 1793. i 1795., u

lanku 1. Ustava iz 1814., u lanku 6. belgijskog Ustava iz 1830., u lanku24. Albertinskog Ustava iz 1848. Jednako se znaajnim smatra i 14.amandman Ustava Sjedinjenih Drava koji zahtijeva da se svakomgraaninu osigura fljednaka zatita pred zakonom. Drugo se naelonalazi sveano istaknuto u lanku 1. Deklaracije o pravima ovjeka igraanina iz 1789.: flLjudi se raaju i ostaju slobodni i jednaki u svojim

pravima. Oba su naela prisutna u cjelokupnoj povijesti modernogustavotvorstva.15 Naelo jednakosti pred zakonom moe biti interpre-tirano u uemu smislu kao preformulacija naela istaknutog u svimsudovima: flZakon je jednak za sve.

to se tie jednakosti u pravima ili jednakosti prav, ona oznaujudaljnji razvoj nakon izjednaavanja pojedinaca pred zakonom, shvaenkao iskljuivanje diskriminacije koja je vladala u starom drutvu stalea.To je znailo jednako uivanje nekih temeljnih prava koja su zajamenaustavom za sve graane. Dok jednakost pred zakonom moe bitiinterpretirana kao specifian i povijesno odreen oblik pravne jednakosti(npr. pravo svih, neovisno o roenju, na isto sudstvo ili na osnovnegraanske i vojne poslove), jednakost prav obuhvaa jednakost s

obzirom na sva temeljna prava nabrojena u ustavu, tako da se kaotemeljna mogu definirati samo ona prava koja trebaju i stvarno moguuivati svi graani, bez razlika koje bi proizlazile iz drutvene klase,spola, vjere, rase itd.

Popis temeljnih prava razlikuje se od epohe do epohe, od naroda donaroda, te se zbog toga ne moe izloiti konana verzija tog popisa. Moese samo rei da su temeljna prava ona koja se u odreenom ustavupripisuju svim graanima jednako prava po kojima su, kratko reeno,svi graani jednaki. No, to nikako ne znai, to Bobbio manje istie,niveliranje ili uravnilovku, pa tako ni jednakost sviju u svemu. Ljudi

jednostavno nisu i ne mogu biti jednaki u svemu niti je to nudanpreduvjet za demokraciju. Ono u emu su jednaki jesu ljudska narav,

dostojanstvo i temeljna prava, ali potrebe, zasluge i ivotne okolnosti,sasvim je oito, nisu jednake i ne mogu se izjednaiti.Bobbio, meutim, istie kako egalitarizam (koji inae smatra

znaajkom ljevice) ne shvaa u smislu utopije drutva u kojemu su svi usvemu jednaki, nego kao tendenciju isticanja onoga to ljude ini

15 Usp. N. BOBBIO, nav. dj., str. 41.


8/16

168


jednakima vie od onoga to ih ini nejednakima, s jedne strane, te, sdruge strane, na politikome planu kao tendenciju favoriziranja onepolitike koja smjera tomu da nejednake uini jednakijima.16

Individualizam i kolektivizam

Cjelokupnom povijeu politikog miljenja dominira velikadihotomija: kolektivizam (organicizam) i individualizam (atomizam).Priblino se moe rei kako je individualizam ishodite teorije modernedrave, a kolektivizam vie pripada prolosti, te je podloniji totalitarnimideologijama. Kolektivizam smatra dravu velikim tijelom sastavljenimod dijelova koji imaju svoju svrhu, ali je ona manje vana od cjeline, testoga ne daje nikakvu autonomiju pojedincima uti singuli. Individualizamsmatra dravu skupom pojedinaca i rezultatom njihove djelatnosti iodnosa to ih oni meusobno uspostavljaju.

Aristotel je tvrdio kako polis prirodno prethodi pojedincu, adovrenu individualistiku teoriju nalazimo tek kod Hobbesa, koji polaziod pretpostavke prirodnoga stanja u kojem su pojedinci, odvojeni jedniod drugih samo vlastitim strastima i suprotstavljenim interesima,prisiljeni zajednikom se voljom ujediniti u politiko drutvo kako biizbjegli meusobno unitavanje. Taj obrat polazne toke, kako tvrdiBobbio, ima odluujue posljedice za postanak modernog liberalnog i

demokratskog miljenja. to se tie liberalizma, dosljedno organicistikoshvaanje koje bi u dravi vidjelo totalitet koji prethodi i nadreen jenjezinim dijelovima, ne moe pruiti prostora podrujima djelovanja koja

bi bila posve neovisna, ne moe prihvatiti razlikovanje privatnog i javnog,niti opravdati izvlaenje individualnih interesa koji se zadovoljavaju uodnosima s drugim pojedincima (preko trita) iz cjeline javnog interesa.17

Demokracija se temelji na shvaanju po kojem mo proizlazi odozdoi tretira organicizam, koji, naprotiv, smatra da mo proizlazi odozgo,kao inspiraciju za autokratske modele vlasti jer je teko zamisliti orga-nizam u kojemu zapovijedaju udovi, a ne glava. Valja jo rei da, unatoinjenici to su liberalizam i demokracija individualistiki utemeljeni,pojedinac prvog nije jednak pojedincu druge, ili, bolje reeno, indivi-

dualni interes to ga liberalizam kani zatititi nije isto to i individualniinteres koji titi demokracija. To moe posluiti kao jo jedno objanjenjezato je spoj liberalizma i demokracije mogu, ali ne i nudan.

Liberalizam izvlai pojedinca iz organskoga tijela drutva i omogu-uje mu da ivi, barem vei dio ivota, izvan flmajine utrobe, baca ga u

16 Usp. N. BOBBIO, Desnica i ljevica,Split, 1998, str. 91-104.17 Usp. N. BOBBIO, Liberalizam i demokracija,str. 51.


9/16

169


nepoznat svijet pun opasnosti, u kojemu vlada borba za opstanak.Demokracija pojedinca ponovno prikljuuje drugim ljudima koji su muslini, kako bi na temelju njihova spoja drutvo bilo ponovno uspostav-ljeno, ne vie kao organska cjelina, nego kao udruenje slobodnihpojedinaca. Prvi odnos zahtijeva individualnu slobodu i u duhovnom iu ekonomskom podruju nasuprot dravi, a drugi pak odnos miripojedinca s drutvom time to drutvo postaje rezultatom meusobnogdogovora pojedinaca. Prvi odnos pojedinca ini protagonistom svakedjelatnosti koja se obavlja izvan drave, drugi ga odnos ini protago-nistom jednog drugog oblika drave, u kojemu kolektivne odluke izravnodonose pojedinci ili pak njihovi delegati ili zastupnici. Prvi istie spo-

sobnost pojedinca da se samooblikuje, da razvije vlastite sposobnosti,da intelektualno i moralno napreduje u uvjetima najvee slobode od svihizvana i nasilno nametnutih ogranienja, drugi istie nadasve sposobnostprevladavanja izolacije, i to na razne naine koji omoguuju uvoenjezajednike, netiranske moi.18

Openito moemo rei kako se individualizam konkretno pojavljujeu razliitim oblicima liberalizma koji se pak protivi svakom, a osobitoizvanjskom ograniavanju ovjekove slobode. Liberalizam nije samosocijalni nauk, jer ga moemo nai i na drugim podrujima te stogarazlikujemo npr. religiozni, gospodarski ili pak politiki liberalizam.Kolektivizam, s druge strane, nastaje kad se u slubi drutva vie nemisli na ive ljude koji ine drutvo, nego na mjesto osobe dolazi neki

misleni sadraj, bilo nacija, napredak bilo svjetska revolucija. Konkretnipovijesni oblici kolektivizma jesu marksistiki komunizam, faizam inacizam. Kao to je ve naznaeno, kolektivizam je veoma podloantotalitarnim ideologijama.19

Argument protiv individualizma20

Treba rei da su mnogi oblici liberalizma zasluni za uspjehe urazvoju modernoga slobodnog i demokratskog drutva. Mnogi zahtjeviliberalizma utkani su u temeljne politike ustanove suvremenoga svijeta.To su: prihvaanje osnovnih ljudskih prava, sloboda misli i snoljivost,pravna jednakost sviju, socijalna pravda, sloboda svjetonazora, religije,izbora zvanja i dr. Liberalistike su ideje uglavnom zaslune za uspostav-ljanje moderne demokratske i pravne drave.

18 Usp. isto,str. 52-53.19 Usp. I. MACAN, Socijalna etika i druge studije,Zagreb, FTI, 2002, str. 27-30.20 Vidi: I. MACAN, nav. dj., str. 32. Argument je preuzet u cijelosti. Kransko i liberalno

shvaanje na neki se nain slau u tome da naelno postoje vrijednosti koje stoje iznadsvake volje veine. Koje su to vrijednosti, to je drugo pitanje.


10/16

170


Ipak, neke postavke liberalizma u teoriji i praksi ne mogu seopravdati. Ljudsko se drutvo ne oblikuje samo na temelju voljepojedinaca koji odabiru zajednike ciljeve koje ele postii. Drutvo nijesamo neka tvorevina razuma, nego stvarnost, makar i svojevrsna.ovjekovoj naravi pripada usmjerenost suivotu s drugima, zajednici, asvaki suivot zahtijeva i nalae odreeno suavanje individualne slobode,osobito neutemeljenih prohtjeva.

S kranskog (i uope teistikoga) doktrinarnoga stajalita libera-lizmu se mora predbaciti neutemeljeno isticanje potpune ovjekoveautonomnosti kao bia koje posjeduje apsolutnu autonomiju i neovisnostrazuma i volje koja se zahtijeva i u njegovu odnosu prema Bogu (ako

liberali uope doputaju Boju egzistenciju). S te strane treba razumijevatii crkvene reakcije na zahtjeve modernih liberala, koji ovjeka katkadoslobaaju svake odgovornosti pred drutvom, istinom i Bogom. Udrugoj polovici 20. stoljea smanjile su se napetosti izmeu liberalnihskupina i Katolike crkve jer su obje strane ublaile svoja stajalita.Liberali vie ne zastupaju strogo razdvajanje prava i morala, smjetajuimoral posve u ovjekovu privatnu sferu. Stavovi Katolike crkve, izraeniu dokumentima Drugoga vatikanskog sabora,21jasno istiu sloboduovjeka posebno na podruju vlastite savjesti i religioznog opredjeljenja.esto se u borbi za potovanje ovjekove slobode i dostojanstva slauupravo Crkva i liberali. To je osobito bio sluaj u borbi protiv svake vrstetotalitarizama koji su bili jednako protivnici liberalnih stavova i Crkve.

Argument protiv kolektivizma22

Drutvo kao takvo, ako ga suprotstavimo pojedincima, ne oznaujeneku osobu u punome smislu, ne dostie vrijednost i dostojanstvo osobe,nego njegova vrijednost dolazi upravo od osoba. Protuslovi, meutim,dostojanstvu osobe da se ona podlae neemu neosobnom (naciji, rasi,povijesnom razvoju, ideologiji). Ni zajedniko dobro ne moe biti takavcilj koji bi sebi potpuno podredio ovjeka pojedinca. Osim toga,kolektivistiki usmjerena i ureena drutva redovito se pretvaraju utotalitarno drutvo sa svim loim obiljejima i posljedicama takvoga

drutva. Pravo ustrojstvo drutvenog bia sastoji se u tome da ono budejedinstvo poretka. Jedinstvo koje ine mnoge osobe moramo gledati kaoakcidentalno a ne supstancijalno jedinstvo. ovjek se ne smije izgubitiu tom jedinstvu i postati njegovom rtvom. Zajednica se sastoji odmnotva odnosa prema neemu to se moe smatrati svrnom vrijed-

21 Vidi dokumente Dignitatis humanaei Gaudium et spes.22 Vidi: I. MACAN, nav. dj., str. 32. Argument je preuzet u cijelosti.


11/16

171


nou i to je u sebi neto jedinstveno. Drutvo se stvara tenjom ovjekakao duhovnog bia koji se kao jedinka ostvaruje u mnogim osobama, a sje-dinjavanje mnogih prema neemu jedinstvenom zove se jedinstvo poretka.

Liberalna demokracija

Nijedno od ve spomenutih naela jednakosti, povezanih s na-stankom liberalne drave, nema nieg zajednikog s demokratskimegalitarizmom, koji ide toliko daleko da trai ideal odreenog stupnjaekonomske izjednaenosti, stran tradiciji liberalnog miljenja. Ono je svremenom ak dolo dotle da, uz pravnu jednakost, prihvaa i jednakostansi, to predvia izjednaavanje polaznih toaka, ali ne i rezultata.23Kada je, dakle, rije o razliitim, moguim znaenjima jednakosti, sudbina

je liberalizma i demokracije da idu zasebnim putovima, to, meu ostalim,objanjava njihovu povijesnu suprotstavljenost tijekom dugog razdoblja.

U kojem se onda smislu demokracija moe smatrati nastavkom iusavrenim oblikom liberalne drave, ime bi se opravdala primjenapojma flliberalna demokracija kojim oznaujemo velik broj postojeihreima? Ne samo da je liberalizam kompatibilan s demokracijom negose demokracija moe smatrati prirodnim razvojem liberalne drave ako

je ne promatramo sa stajalita njezina egalitarnog ideala, nego sa stajalitanjezine politike formule, a to je narodna suverenost. Jedini nain da seomogui primjena narodne suverenosti jest to veem broju graana datipravo neposrednog i posrednog sudjelovanja u donoenju kolektivnihodluka, drugim rijeima, omoguiti to vee irenje politikih prava svedo opeg prava glasa i za mukarce i za ene, uz dobnu granicu koja seopenito izjednauje s punoljetnou.

Premda su mnogi liberalni autori odricali poeljnost proirivanjaprava glasa, a u asu formiranja liberalne drave glasovanje je bilo dopu-teno samo onima koji su posjedovali imovinu, ope pravo glasa nije unaelu nespojivo ni s pravnom dravom ni s minimalnom dravom.24Dapae, Bobbio tvrdi kako je postupno dolo do takve meuovisnosti

jedne i druge drave da, dok su se na poetku mogle formirati liberalnedrave koje nisu bile demokratske (osim u svojim principijelnim

deklaracijama), fldanas vie nisu zamislive nedemokratske liberalnedrave, niti demokratske drave koje ne bi bile i liberalne.25

23 Treba rei da izjednaavanje polaznih toaka ostaje utopija. Zbog toga je za ostvarivanjepravednoga drutva nuna solidarnost.

24 Pravna i minimalna drava temeljni je zahtjev liberalnog uenja u shvaanju itumaenju drave.

25 N. BOBBIO, Liberalizam i demokracija,str. 46.


12/16

172


S obzirom na priznavanje neotuivih osobnih prava na kojima jeutemeljena liberalna drava, koja su nuna za dobro funkcioniranjedemokracije, valja primijetiti da se posjedovanje prava glasa moesmatrati stvarnim i djelotvornim oitovanjem politike moi (a to je moutjecanja na donoenje kolektivnih odluka) samo ako se to pravo ostvarujeslobodno, odnosno ako pojedinac koji odlazi na glasako mjesto da bidao svoj glas uiva slobodu miljenja, tiska, okupljanja, udruivanja, svihsloboda koje ine bt liberalne drave, i tako funkcioniraju kao nunipreduvjeti za stvarnu, a ne lanu participaciju.

Liberalni su se ideali i demokratska procedura postupno tolikomeusobno isprepleli da je razvoj demokracije postao glavnim sredstvom

za obranu prava na slobodu isto kao to su prava na slobodu bila odsamog poetka nudan uvjet za ispravnu primjenu demokratskih pravilaigre. Bobbio tvrdi da su danas jedino drave nastale iz liberalnih revolucijademokratske, a jedino demokratske drave tite prava ovjeka. Sveautoritarne drave na svijetu istodobno su antiliberalne i antidemo-kratske.26

Shematski odnos izmeu liberalizma i demokracije Bobbio prikazujeovim trima kombinacijama:

a) liberalizam i demokracija su kompatibilni te stoga i istodobnoostvarivi u smislu da je mogue postojanje drave koja je istodobnoliberalna i demokratska. Pritom se ne iskljuuje postojanje liberalne

i nedemokratske drave, kao ni demokratske i neliberalne drave(prva je drava konzervativnih liberala, a druga radikalnihdemokrata);

b) liberalizam i demokracija meusobno su suprotni u smislu dademokracija dovedena do svojih krajnih granica naposljetkuunitava liberalnu dravu (kao to to smatraju konzervativniliberali), ili se moe u potpunosti ostvariti samo u socijalnoj dravikoja je napustila ideal minimalne drave (kao to to smatrajuradikalni demokrati);

c) liberalizam i demokracija meusobno su nuno vezani u smisluda je samo demokracija kadra u potpunosti ostvariti liberalneideale, a samo u liberalnoj dravi moe se ostvariti demokracija.27

Openito se moe zakljuiti kako je liberalna demokracija politikisustav u kojem drava ima vrlo ogranienu mo i funkcije nasuprot svakojapsolutistikoj i socijalnoj dravi, nasuprot svakom totalitarizmu ianarhiji. Temeljni zahtjev liberalne demokracije jest raspodjela i ograni-enje moi te sloboda od drave. Unato razliitim shvaanjima ideala

26 Usp. isto.27 Usp. isto,str. 60.


13/16

173


jednakosti i mnogim drugim suprotstavljenostima na praktinom planu,vrlo je vano da se liberalizam i demokracija pri susretu sa svakimoblikom totalitarizma i autoritarne vlasti iz neprijateljski raspoloene

brae pretvaraju u saveznike jer se u sukobu s totalitarnim reimimanjihove razlike tope.

Ono to ostaje vrlo problematino u njihovu odnosu jest zahtjevliberalizma da svaka vlast pa tako i vlast veine bude podlonaogranienjima. Ali tko e to nametnuti ako ne veina? to ako veina neeli liberalizam? U tome smislu treba rei kako je potreban trajni dijalog

jer se liberalno-demokratsko drutvo legitimira ponajprije kroz plurali-zam. Demokracija je, naime, osuena rasti uz pluralizam ili umrijeti!

Socijaldemokracija

Unato povijesnoj sprezi liberalnih i demokratskih ideala do koje jedolo polagano i mukotrpno, opreka izmeu liberalizma i demokracijenije se nikad izgladila, dapae, Bobbio tvrdi da se u nekim vidovima jovie zaotrila u posljednje vrijeme. Ta se opreka, prema Bobbiovumiljenju, nastavila pa i zaotrila od druge polovice 19. stoljea naovamo,kada je na politiku scenu stupio radniki pokret, koji se sve vienadahnjivao socijalistikim uenjima. Ona su bila suprotna liberalizmu,

iako nisu odbacivala demokratsku metodu, barem kada je rije o glavninisamoga pokreta, kao primjerice u engleskoj Laburistikoj stranci ili unjemakoj Socijaldemokratskoj stranci i openito o reformistikom krilu.28

Odnos izmeu liberalizma i demokracije nikada nije bio, kao to smovidjeli, odnos radikalne suprotnosti, premda je ucjepljivanje demokrat-skih ideala na prvobitno stablo liberalizma bilo teko i poricano, a tamogdje je dolo do spoja liberalizma i demokracije, on je ostvaren polagano,mukotrpno i neujednaeno. S druge strane, odnos liberalizma i socija-lizma od samog je poetka bio jasno oprean, i to ne samo, kao to semoe pomisliti, socijalizma u Marxovoj ili marksistikoj interpretaciji.Kamen smutnje bila je ekonomska sloboda koja pretpostavlja nepo-pustljivu obranu privatnoga vlasnitva. Sve razliite definicije socijalizma

iz prologa stoljea (a ima ih stotinjak) imaju barem jedan stalan iodluujui kriterij razlikovanja socijalistike doktrine od svih drugih: toje kritika privatnoga vlasnitva kao glavnog izvora razlike meu ljudimai njegovo djelomino i potpuno dokidanje kao projekt buduega drutva.

Najvei dio socijalistikih autora i pokreta koji su se njima nadahnji-vali izjednaili su liberalizam s pravom ili pogreno (prema Bobbiovu

28 Usp. isto,str. 96.


14/16

174


miljenju, na povijesnome planu sigurno s pravom) s obranomekonomske slobode i individualnog vlasnitva kao jedinog jamstvaekonomske slobode, koju su pak smatrali nunom pretpostavkom razvojasvih drugih oblika slobode. Socijalistiki je pokret od graanske hi-storiografije bio naslijedio klasno poimanje povijesti prema kojem suglavni povijesni subjekti klase, a do povijesnog razvoja dolazi tako tose vlast jedne smjenjuje vlau druge klase.29

Socijalistiki su autori interpretirajui liberalizam kao shvaanjeprema kojemu je ekonomska sloboda temelj svih ostalih sloboda, a bezekonomske slobode ni jedan ovjek ne moe biti slobodan svodililiberalizam na puku i elementarnu ideologiju burujske klase, odnosno

na ideologiju suprotne strane, protiv koje se socijalisti moraju boriti svedo njezina potpunog dokidanja. Meu te autore ubraja se i Marx koji jeodluujue utjecao na formiranje kontinentalnih socijalistikih partija,osobito u Italiji i Njemakoj.

Iako je odnos izmeu liberalizma i socijalizma bio odnos jasne opreke,bez obzira na to je li kriterij bio socijalistiki projekt buduega drutva,odnosno uloga socijalizma kao ideologije klase historijski predodreeneda smijeni buroaziju, odnos izmeu socijalizma i demokracije bio je odsamog poetka preteno komplementaran, kao to je do tada bio odnosizmeu demokracije i liberalizma. Po opem je miljenju socijalizam, zakoji se smatralo da je nespojiv s liberalizmom, posve spojiv s demo-kracijom.30

Time se ne eli rei da je odnos izmeu demokracije i socijalizmauvijek bio miroljubiv. U stanovitoj je mjeri to esto bio polemian odnos,po emu se ne razlikuje od odnosa liberalizma i demokracije. Oito je

bilo da je meusobna ojaanost demokracije socijalizmom i socijalizmademokracijom zapravo cirkularan odnos. Od koje je toke kruga valjalozapoeti? Zapoeti od proirenja demokracije znailo bi zadovoljiti sestupnjevitim i nesigurnim razvojem. Je li bilo mogue, poeljno idopustivo zapoeti odmah sa socijalistikom transformacijom drutvaputem revolucionarnog kvalitativnog skoka, odustajui pritom baremprivremeno od metoda demokracije?31

Bobbio iz bogate literature o ovoj temi u posljednjih stotinu godinaizvlai tri argumenta u prilog stajalitu o prednosti socijalistike demo-

kracije nad liberalnom demokracijom:a) dok je liberalna demokracija ili, polemiki reeno, kapitalistikademokracija, sa stajalita povijesnog subjekta koji ju je promovirao graanska, nastala kao predstavnika demokracija u kojoj izabrani

29 Usp. N. BOBBIO, Quale socialismo? Discussione di unalternativa,Torino, 1976.30 Usp. N. BOBBIO, Liberalizam i demokracija,str. 97.31 Usp. isto.


15/16

175


predstavnici donose vlastite odluke osloboeni mandatne obveze,socijalistika e demokracija, ili s klasnoga stajalita proleterska, bitineposredna demokracija u dvostrukome smislu: kao demokracijacjelokupnog naroda bez zastupnika, ili kao demokracija ne zastupnika,nego delegata, s obvezujuim mandatom podlonim opozivu;

b) graanska je demokracija omoguila sudjelovanje u centralnoj ilokalnoj politikoj vlasti proirivanjem prava glasa za mukarce i ene,ali samo e socijalistika demokracija omoguiti sudjelovanje naroda i udonoenju ekonomskih odluka, koje se u kapitalistikome drutvu donoseautokratski. U tome smislu ona ne znai samo proirenje participacije sastajalita intenziteta nego i kvantitativno proirenje zbog otvaranja novihprostora za provoenje narodne suverenosti, u emu se i sastoji btdemokracije;

c) naposljetku, ono to je i najvanije, liberalna demokracija dajenarodu pravo da izravno ili posredno sudjeluje u politikim odlukama,no paralelno ne dolazi do pravednije raspodjele ekonomske moi, te jepravo glasa esto samo puki privid. U socijalistikoj demokraciji, gdje tapravednija raspodjela postaje jedan od primarnih ciljeva promjenaekonomskog ustrojstva, formalna se mo sudjelovanja pretvara u stvarnu,i time se istodobno ostvaruje demokracija u svojemu krajnjem idealu, ato je vea jednakost meu ljudima.32

Zakljuak

injenica da su i liberalni i njemu suprotstavljeni socijalistikipokret prihvatili demokratski ideal, a posljedica je uspostava i libe-ralno-demokratskih i socijaldemokratskih reima, moe navesti napomisao da je u posljednja dva stoljea demokracija neka vrstazajednikog nazivnika svih poredaka koji su se razvili u ekonomski ipolitiki najrazvijenijim zemljama. No, ne treba misliti da je pojamdemokracije ostao isti prigodom prijelaza iz liberalne u socijalnudemokraciju.

U kombinaciji liberalizma, demokracije i socijalizma demokracija

znai egalitarni ideal to ga moe ostvariti samo reforma vlasnitva. Uprvom je sluaju demokracija posljedica, a u drugom pretpostavka. Kaoposljedica u prvom sluaju ona dopunjuje niz sloboda politikomslobodom. Kao pretpostavka, u drugom, ona je jo nepotpuna i moe

biti dovrena samo u uvjetima socijalistike transformacije kapitali-stikoga drutva.

32 Vidi: N. BOBBIO, Liberalizam i demokracija,str. 98.


16/16

176


Ambivalentnost pojma demokracije pokazuje se u svojoj punini utzv. socijalnoj demokraciji, odakle podrijetlo vodi usluna drava (to je,prema Bobbiovu miljenju, toniji izraz nego to su, zbog pretjeranosti,odnosno nedostatnosti, fldrava blagostanja i flskrbnika drava).33Socijaldemokracija se predstavlja kao naprednija od liberalne demokracijeutoliko to u vlastitu deklaraciju prava, osim prava na slobodu, ukljuujei socijalna prava. Ta se ambivalentnost oituje u dvostrukoj kritici koju

joj upuuju nepopustljivi liberalizam koji u tome vidi poricanje indi-vidualnih sloboda i nestrpljivi socijalisti koji je osuuju kao kompromisnorjeenje izmeu starog i novog, koje, umjesto da pospjeuje ostvarenjesocijalizma, stavlja pred njega zapreke ili ga ak onemoguuje.34

Summary

Norberto Bobbio on democracy between freedom and equality

The author observes democracy from the christian point of view butthrough the texts of a liberal-socialist philosopher and lawyer NorbertoBobbio (1909-2004). The article presents tensions and divisions in democracyas issue of opposed requirements of freedom and equality, individualism andcollectivism, liberalism and socialism, the left and the right. Finally, the articleshows that the value of democracy is in surpassing of all exclusivisms. Democ-racy enables conflicts and confrontations without blood, victory without losers.In this process the important role can take the principles of solidarity, subsidiarityand common (public) good.

33 Usp. isto,str.100.34 Za radikalne socijaliste ona je tek prva faza u ostvarivanju socijalistike demokracije.

Download - Djakovic, Bobbio o Demokraciji

Top Related