Djakovic, Bobbio o Demokraciji

Download Djakovic, Bobbio o Demokraciji

Post on 14-Oct-2015

11 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<ul><li><p>7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji</p><p> 1/16</p><p>161</p><p>D. akovi, Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode i jednakosti</p><p>Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode ijednakosti</p><p>Dan akovi</p><p>e- mail: dan_djakovic@yahoo.com</p><p>UDK: 321.7, 316.2Pregledni radPrimljeno: 28. svibnja 2007.Prihvaeno: 10. srpnja 2007.</p><p>Demokracija je danas prihvaena u tojmjeri da rije nedemokratino zvuigotovo kao uvreda ili psovka. No ipak,rasprave o njoj ne prestaju. I to je dobro.Demokracija je zajednika platforma svihonih koji to ele, a doputeno je rasprav-ljati i o njoj samoj. To ini i ovaj lanak.Autor promatra demokraciju s kran-skog stajalita ali kroz prizmu tekstovaliberalno-socijalistikog filozofa i teoreti-ara prava Norberta Bobbija. lanaku dva dijela prikazuje napetosti i podjele</p><p>koje u demokraciji ine suprotstavljenizahtjevi slobode i jednakosti, individua-lizma i kolektivizma, liberalizma i socija-lizma te ljevice i desnice. Na koncu poka-zuje da je veliina demokracije u tome tonudi nadilaenje umjesto iskljuivosti,izgradnju mostova umjesto eliminacije,bitku bez prolijevanja krvi, pobjedu bezgubitnika. U tom procesu vrlo znaajnuulogu mogu pak igrati principi solidar-nosti, supsidijarnosti i zajednikog dobra(javnog interesa).</p><p>Uvod</p><p>Slavna rasprava triju perzijskih prineva, koju prepriava Herodot,</p><p>o tome je li bolja vladavina jednog, nekolicine ili mnogih (monarhija,aristokracija ili demokracija), nikada nije prestala biti aktualna u povijestifilozofske, politike i pravne misli. Iako je danas, u veini zemalja svijeta,demokracija naelno prihvaena kao najbolji oblik vladavine (tako je i ukranskom nauku), ne postoji slaganje oko odgovora na pitanje: kakvademokracija?</p><p>U stvarnosti, naime, nikada i nikako ne mogu vladati svi, pa akni mnogi, nego uvijek vlada nekolicina (to je posebno osjetljivo kad</p><p>Kljune rijei: demokracija, sloboda, jednakost, individualizam, kolektivizam, liberalizam,socijalizam, ljevica, desnica, solidarnost, supsidijarnost.</p></li><li><p>7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji</p><p> 2/16</p><p>162</p><p>Nova prisutnost V/2 (2007), str. 161176</p><p>se dovede u vezu s vlasnitvom nad sredstvima za proizvodnju). Zbogtoga je vrlo vano definirati naela (a to opet ini nekolicina) koja e</p><p>biti prihvatljiva svima ili barem mnogima, tj. veini, a po kojima e sedonositi zakoni i to tzv. demokratskom procedurom strogimpravilima igre koja e omoguiti da se na kraju potuje, tj. prihvatimiljenje veine.</p><p>Demokracija je po etimolokoj definiciji vladavina naroda, a temeljise na ideji da suverenost pripada narodu koji je ostvaruje izravno (npr.referendumom) ili posredno preko izabranih predstavnika koji svojamiljenja suprotstavljaju i izotravaju u parlamentu, gdje se i donosekljune odluke za zajednicu.</p><p>Na staroj podjeli na individualizam i kolektivizam u razliitim po-vijesnim oblicima (npr. liberalizam i socijalizam) podijelila se i demo-kracija. Tako govorimo o liberalnoj demokraciji i socijaldemokraciji.Liberalizam i socijalizam kao ekonomske teorije i politike ideologijeradikalno razliito shvaaju ovjeka, a, posljedino, i drutvo i dravu,odnosno njihove odnose. No u susretu s demokracijom dobivajuzajedniki nazivnik i postaju potencijalni saveznici. Problem je kakopronai ravnoteu izmeu neotuivih prava pojedinaca i dobrogfunkcioniranja drutva, odnosno drave. Kako izgraditi most, tj. nadiipodjelu unutar demokracije.</p><p>To je ono za to se zalae i Norberto Bobbio1 politiki filozof i teo-retiar prava, dugogodinji profesor na Sveuilitu u Torinu i angairani</p><p>politiar kojeg su nazivali fldemokratskom savjeu Italije. Godine 1984.taj mu je status i formalno potvren: proglaen je doivotnim senatoromRepublike Italije. Bobbiovo djelo protkano je trajnim nastojanjem da se</p><p>1 Norberto Bobbio roen je 18. listopada 1909. u Torinu. Bio je jedan od duhovnihosnivaa moderne Italije i protagonist njezina politikog razvoja te mnogobrojnihkriza. Bobbio je svoj ivotni vijek proveo na talijanskim sveuilitima u Camerinu,Sieni, Padovi i Torinu. Diplomirao je pravo i filozofiju. U mladosti se identificirao sliberalno-socijalistikim pokretom i antifaizmom i zbog toga je bio i zatoen 1943.godine. Nakon rata bori se rijeju i perom za izgradnju liberalne drave, koja eistodobno biti i socijalna i solidarna sa svojim graanima. Otvoren dijalogu sa svimdemokratskim opcijama utjecao je na generacije politiara liberalno-socijalistike</p><p>orijentacije koji ga opravdano smatraju uiteljem. Pod njegovim utjecajem, kakopriznaje i Piero Fassino, talijanski su komunisti prevladali i odbacili autoritarnuideologiju i opredijelili se za sintezu socijaldemokracije i liberalizma. Tu mu je ulogukritike savjesti talijanskoga drutva priznao i pokojni predsjednik Republike SandroPertini koji ga je proglasio doivotnim senatorom Republike Italije. Zato nije ni udnoda ga svojataju i liberalna i lijeva Italija, ona koja je danas okupljena oko Strankedemokratske ljevice. Bio je jedan od prvih koji je upozorio na opasnost od Berlusconija,personifikacije medijskog monopola na vlasti, zbog ega nije omiljen u krugovimadesnice. Umro je 9. sijenja 2004. u Torinu.</p></li><li><p>7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji</p><p> 3/16</p><p>163</p><p>D. akovi, Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode i jednakosti</p><p>pomire zahtjevi za socijalnom pravednou i individualnim i graan-skim slobodama, uz isticanje potrebe za politikim i pravnim okviromkoji e uvati slobode i prava pojedinca. Bobbio se moe nazvati libe-ralnim socijalistom, odnosno liberalom kojemu je tenja za socijalnompravdom i ravnopravnou kljuna za poimanje jednoga demokratskogporetka.</p><p>Bobbio se podjednako borio protiv marksizma i neoliberalizma te jeostao vjeran svojemu strogo formalnom odreenju demokracije: ona jeskup procedura, pravila igre, koja odreuju kome je i na koji nainomogueno donoenje kolektivnih odluka. Unato svim nesigurnostima,nesuglasnostima i strahovima rado istie kako i dalje vjeruje da je i loademokracija uvijek bolja od dobre diktature. Demokracija je, zapravo,poput slobode, krhka i ranjiva, to moe biti samo razlog vie da se shvatikoliko je ona dragocjena vrijednost.</p><p>U svojem radu pokuat u kritiki prikazati Bobbiova razmiljanjakoja se odnose na demokraciju openito, a osobito ona koja demokracijustavljaju u kontekst napetosti izmeu suprotstavljenih zahtjeva slobodei jednakosti, individualizma i kolektivizma, liberalizma i socijalizma te,na kraju, ljevice i desnice. Od itatelja iji je svjetonazor, poput mojega,ponikao iz kranskog humusa, oekujem stav koji smatram temeljnimza plodan dijalog htjeti i truditi se kod sugovornika pronai netopametno.</p><p>Sloboda i demokracija</p><p>Prisutnost dananjih oblika vlasti koje nazivamo liberalnim demo-kracijama moe nas navesti na pomisao kako su liberalizam i demokracijameusobno ovisni. No njihov stvarni odnos vrlo je sloen i sve prije negolilinearan. Openito se moe rei da liberalizam oznauje specifinorazumijevanje drave, prema kojemu drava ima i mora imati ogranienemoi i funkcije, tj. poima je razliito i od apsolutne drave i od onoga tose danas naziva socijalnom dravom. Demokracija oznauje jedan odmnogih oblika vladavine, i to onaj u kojemu vlast nije u rukama pojedinca</p><p>ili maloga broja ljudi, nego svih. Bolje reeno, vlast se u demokraciji nalaziu rukama veine. Demokracija se na taj nain razlikuje od autokratskihoblika vladavine kao to su monarhija i oligarhija.</p><p>Liberalna drava nije, meutim, nuno i demokratska tovie, upovijesti postoje primjeri liberalnih drava u drutvima u kojima jesudjelovanje u vlasti bilo minimalno i ogranieno samo na bogate klase.Demokratska pak vladavina nije nuni proizvod liberalne drave: dapae,klasina liberalna drava danas je u krizi zbog sve vee demokratizacije,</p></li><li><p>7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji</p><p> 4/16</p><p>164</p><p>Nova prisutnost V/2 (2007), str. 161176</p><p>do ega je dolo postupnim proirenjem prava glasa, sve do uspostav-ljanja opega prava glasa.2</p><p>Usporeujui modernu i klasinu ideju slobode Bobbio navodiprimjer Benjamina Constanta (1767.-1830.) koji je u svojem glasovitomgovoru na kraljevskoj akademiji u Parizu godine 1818. suprotstavioliberalizam i demokraciju i precizno analizirao odnose meu njima.Bobbio smatra da od tada zapoinje povijest sloenih i kontroverznihodnosa izmeu dvaju temeljnih zahtjeva iz kojih su proizali suvremenioblici drave u ekonomski i drutveno najrazvijenijim zemljama: s jednestrane, da se mo ogranii, a, s druge, da se ona raspodijeli.3</p><p>Bobbio navodi Constantovo miljenje kako je cilj ljudi u antici bila</p><p>raspodjela politike moi izmeu svih graana jedne drave, to su oninazivali slobodom. Za suvremene je pak cilj sigurnost privatnih posjedate oni slobodom nazivaju jamstva to ih institucije daju tim posjedima.Bobbio, dalje, navodi miljenje kako mi ne moemo imati slobodu kaonai stari, koja se sastojala u aktivnom i stalnom sudjelovanju ukolektivnoj vlasti. Nasuprot tomu, naa se sloboda sastoji u mirnomuivanju privatne neovisnosti.4</p><p>Kao teorija drave liberalizam pripada modernom vremenu, dok jedemokracija kao oblik vlasti jo antika. Politika misao stare Grkeprenijela nam je glasovitu tipologiju oblika vladavine meu kojima jedemokracija definirana kao vladavina mnogih, veine, vie njih, ilisiromanih.5 Ukratko, u skladu s tvorbom same rijei, demokracija je</p><p>vlast naroda, nasuprot vlasti pojedinaca ili malobrojnih.Unato svim raspravama koje su se vodile oko razlike izmeu demo-kracije u antici i moderne demokracije, Bobbio tvrdi kako se openitoopisno znaenje pojma nije promijenilo, iako se u skladu s vremenima iuenjima mijenja njezino vrijednosno znaenje, ovisno o stupnju potporekoji uiva vladavina naroda nasuprot vladavini pojedinca ili malobrojnih.Smatra se da je u prijelazu iz demokracije u antici u modernu demokracijudolo do promjene ne u nositelju politike moi, jer to je uvijek narod,nego u opsegu u kojem narod sudjeluje u tome svojem pravu.6</p><p>Poput autora Federalistikih spisa i francuski su ustavotvorci biliuvjereni da je jedina demokratska vladavina primjerena ljudimapredstavnika demokracija, to jest onaj oblik vlasti u kojem narod nee</p><p>sam donositi odluke koje ga se tiu, nego e birati vlastite predstavnikekoji trebaju odluivati u njegovo ime. Da bi demokracija u pravome smislu</p><p>2 Usp. N. BOBBIO, Liberalizam i demokracija, Zagreb, 1992, str. 3.3 Usp. isto,str. 3-4.4 Usp. isto.5 Usp. isto,str. 31.6 Usp. isto,str. 32.</p></li><li><p>7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji</p><p> 5/16</p><p>165</p><p>D. akovi, Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode i jednakosti</p><p>rijei bila predstavnika, nuno je da izabrani predstavnik ne bude vezanza birae obvezujuim mandatom, koji je bio obiljeje starih drutavaslojeva i stalea, gdje su slojevi, udruenja i kolektivna tijela putem svojihdelegata prenosili suverenu vlastite zahtjeve.7</p><p>Kako bi obvezali i na formalnu distancu zastupnika od zastupanih,francuski su ustavotvorci u ustav iz 1791. unijeli zabranu imperativnogmandata kako zastupnici imenovani u departmane ne bi zastupalipojedine departmane nego cijelu naciju. Od toga e vremena zabranazastupnicima da prime obvezujui mandat od svojih biraa postati bitnonaelo za funkcioniranje parlamentarnog sustava. Pojedincu kao takvom,a ne kao lanu odreenog stalea, pripada pravo da izabere zastupnike</p><p>nacije.Ako se pod modernom demokracijom razumijeva predstavnika</p><p>demokracija, te ako je predstavnikoj demokraciji svojstveno liavanjenarodnih zastupnika neposredne obveze da predstavljaju konkretnepojedince koji su ih izabrali i njihove posebne interese, modernademokracija pretpostavlja atomiziranje nacije i njezino ponovno uspo-stavljanje na vioj i ujedno suenijoj razini, a to su parlamentarneskuptine. Taj je proces atomizacije isti onaj iz kojeg je proizilo shvaanjeliberalne drave, ije utemeljenje valja traiti u afirmiranju prirodnih ineotuivih prava pojedinca od kojih se najvie istie upravo sloboda.8</p><p>Jednakost i demokracijaZa razliku od liberalizma, demokracija, kao jedno od svojih bitnih</p><p>obiljeja, ima upravo jednakost.9 Moderni liberalizam i antika demo-kracija esto su smatrani oprenima. Antiki demokrati nisu poznavalini uenje o prirodnim pravima, ni ideju o obvezi drave da ograniivlastitu djelatnost na minimum nudan za opstanak zajednice, a, s drugestrane, moderni su liberali od samog poetka duboko nepovjerljivi premasvakom obliku narodne vlasti, podravajui i branei tijekom cijelog 19.stoljea i poslije, ogranieno pravo glasa.</p><p>Moderna demokracija, meutim, ne samo da nije inkompatibilna sliberalizmom nego u mnogim vidovima moe biti smatrana njegovim</p><p>prirodnim nastavkom. Sve to pak pod jednim uvjetom: da se pojamdemokracije uzme u svojemu pravno-institucionalnom, a ne u etikom</p><p>7 Usp. isto,str. 34.8 Ovdje se nasluuje miljenje, koje dijeli i Bobbio, da, iako u nastanku liberalizam i</p><p>demokracija nisu meusobno ovisni, danas su neodvojivi.9 Osim toga, Bobbio kao kljuni kriterij razlikovanja politike desnice od ljevice navodi</p><p>upravo odnos prema idealu jednakosti o tome vie u posebnom poglavlju.</p></li><li><p>7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji</p><p> 6/16</p><p>166</p><p>Nova prisutnost V/2 (2007), str. 161176</p><p>znaenju, u znaenju koje bi u veoj mjeri bilo proceduralno, a nesupstancijalno. Nedvojbeno je da, povijesno uzevi, demokracija, baremprvobitno, ima dva glavna znaenja, ovisno o tome istie li se vie skuppravila10 ije je potovanje nuno da bi se politika mo doista raspo-dijelila izmeu najveeg dijela graana, ili pak ideal jednakosti na koji bise demokratska vladavina trebala ugledati. Na temelju toga obino serazlikuje formalna od bitne demokracije ili, po drugoj poznatojformulaciji, demokracija kao vlast naroda od demokracije kao vlasti zanarod.</p><p>Od tih dvaju znaenja, ono koje je povijesno vezano uz oblikovanjeliberalne drave jest prvo. Bobbio ak smatra da prihvaanje drugogaznaenja dodatno komplicira odnos liberalizma i demokracije i potierasprave jer se upravo na taj nain problem odnosa liberalizma idemokracije pretvara u sloeni problem odnosa izmeu slobode i</p><p>jednakosti, problem koji pretpostavlja jednoznaan odgovor na sljedeadva pitanja: flKoja sloboda? Koja jednakost?11</p><p>U najiremu smislu pravo na slobodu i pravo na jednakost, kaozahtjevi dvaju suprotstavljenih uenja o laissez faireu12 i egalitarizmu,meusobno su oprene vrijednosti ni jedna se od njih ne moe upotpunosti ostvariti, a da pritom znatno ne ogranii drugu. Liberalnodrutvo nuno je neegalitarno, kao to egalitarno drutvo nuno nijeliberalno. Liberalizam i egalitarizam nalaze svoje korijene u dubokorazliitim shvaanjima ovjeka i drutva. Liberal ih vidi kao indi-</p><p>vidualistike, konfliktne i pluralistike, a egalitarist kao totalizirajue,harmonine i monistike. Za liberala je glavni cilj razvoj individualneosobnosti, ak i kada razvoj bogatije i darovitije ide na tetu razvojasiromanije i manje darovite osobnosti. Za egalitarista je glavni ciljrazvoj zajednice u cjelini, pa i po cijenu ograniavanja sfere slobodepojedinaca.</p><p>Jedini oblik jednakosti koji, prema Bobbiovu miljenju, ne samo daje kompatibilan sa slobodom kako je shvaa liberalno uenje nego se aki zahtijeva, jest jednakost u slobodi.13 To znai da svatko mora uivationoliko slobode koliko je kompatibilno sa slobodom drugih, te moeiniti sve ono to ne zadire u jednaku slobodu drugih.14 Praktino, jo od</p><p>10 Rije je o tzv. pravilima igre...</p></li></ul>