djakovic, bobbio o demokraciji

Download Djakovic, Bobbio o Demokraciji

Post on 14-Oct-2015

11 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • 7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji

    1/16

    161

    D. akovi, Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode i jednakosti

    Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode ijednakosti

    Dan akovi

    e- mail: dan_djakovic@yahoo.com

    UDK: 321.7, 316.2Pregledni radPrimljeno: 28. svibnja 2007.Prihvaeno: 10. srpnja 2007.

    Demokracija je danas prihvaena u tojmjeri da rije nedemokratino zvuigotovo kao uvreda ili psovka. No ipak,rasprave o njoj ne prestaju. I to je dobro.Demokracija je zajednika platforma svihonih koji to ele, a doputeno je rasprav-ljati i o njoj samoj. To ini i ovaj lanak.Autor promatra demokraciju s kran-skog stajalita ali kroz prizmu tekstovaliberalno-socijalistikog filozofa i teoreti-ara prava Norberta Bobbija. lanaku dva dijela prikazuje napetosti i podjele

    koje u demokraciji ine suprotstavljenizahtjevi slobode i jednakosti, individua-lizma i kolektivizma, liberalizma i socija-lizma te ljevice i desnice. Na koncu poka-zuje da je veliina demokracije u tome tonudi nadilaenje umjesto iskljuivosti,izgradnju mostova umjesto eliminacije,bitku bez prolijevanja krvi, pobjedu bezgubitnika. U tom procesu vrlo znaajnuulogu mogu pak igrati principi solidar-nosti, supsidijarnosti i zajednikog dobra(javnog interesa).

    Uvod

    Slavna rasprava triju perzijskih prineva, koju prepriava Herodot,

    o tome je li bolja vladavina jednog, nekolicine ili mnogih (monarhija,aristokracija ili demokracija), nikada nije prestala biti aktualna u povijestifilozofske, politike i pravne misli. Iako je danas, u veini zemalja svijeta,demokracija naelno prihvaena kao najbolji oblik vladavine (tako je i ukranskom nauku), ne postoji slaganje oko odgovora na pitanje: kakvademokracija?

    U stvarnosti, naime, nikada i nikako ne mogu vladati svi, pa akni mnogi, nego uvijek vlada nekolicina (to je posebno osjetljivo kad

    Kljune rijei: demokracija, sloboda, jednakost, individualizam, kolektivizam, liberalizam,socijalizam, ljevica, desnica, solidarnost, supsidijarnost.

  • 7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji

    2/16

    162

    Nova prisutnost V/2 (2007), str. 161176

    se dovede u vezu s vlasnitvom nad sredstvima za proizvodnju). Zbogtoga je vrlo vano definirati naela (a to opet ini nekolicina) koja e

    biti prihvatljiva svima ili barem mnogima, tj. veini, a po kojima e sedonositi zakoni i to tzv. demokratskom procedurom strogimpravilima igre koja e omoguiti da se na kraju potuje, tj. prihvatimiljenje veine.

    Demokracija je po etimolokoj definiciji vladavina naroda, a temeljise na ideji da suverenost pripada narodu koji je ostvaruje izravno (npr.referendumom) ili posredno preko izabranih predstavnika koji svojamiljenja suprotstavljaju i izotravaju u parlamentu, gdje se i donosekljune odluke za zajednicu.

    Na staroj podjeli na individualizam i kolektivizam u razliitim po-vijesnim oblicima (npr. liberalizam i socijalizam) podijelila se i demo-kracija. Tako govorimo o liberalnoj demokraciji i socijaldemokraciji.Liberalizam i socijalizam kao ekonomske teorije i politike ideologijeradikalno razliito shvaaju ovjeka, a, posljedino, i drutvo i dravu,odnosno njihove odnose. No u susretu s demokracijom dobivajuzajedniki nazivnik i postaju potencijalni saveznici. Problem je kakopronai ravnoteu izmeu neotuivih prava pojedinaca i dobrogfunkcioniranja drutva, odnosno drave. Kako izgraditi most, tj. nadiipodjelu unutar demokracije.

    To je ono za to se zalae i Norberto Bobbio1 politiki filozof i teo-retiar prava, dugogodinji profesor na Sveuilitu u Torinu i angairani

    politiar kojeg su nazivali fldemokratskom savjeu Italije. Godine 1984.taj mu je status i formalno potvren: proglaen je doivotnim senatoromRepublike Italije. Bobbiovo djelo protkano je trajnim nastojanjem da se

    1 Norberto Bobbio roen je 18. listopada 1909. u Torinu. Bio je jedan od duhovnihosnivaa moderne Italije i protagonist njezina politikog razvoja te mnogobrojnihkriza. Bobbio je svoj ivotni vijek proveo na talijanskim sveuilitima u Camerinu,Sieni, Padovi i Torinu. Diplomirao je pravo i filozofiju. U mladosti se identificirao sliberalno-socijalistikim pokretom i antifaizmom i zbog toga je bio i zatoen 1943.godine. Nakon rata bori se rijeju i perom za izgradnju liberalne drave, koja eistodobno biti i socijalna i solidarna sa svojim graanima. Otvoren dijalogu sa svimdemokratskim opcijama utjecao je na generacije politiara liberalno-socijalistike

    orijentacije koji ga opravdano smatraju uiteljem. Pod njegovim utjecajem, kakopriznaje i Piero Fassino, talijanski su komunisti prevladali i odbacili autoritarnuideologiju i opredijelili se za sintezu socijaldemokracije i liberalizma. Tu mu je ulogukritike savjesti talijanskoga drutva priznao i pokojni predsjednik Republike SandroPertini koji ga je proglasio doivotnim senatorom Republike Italije. Zato nije ni udnoda ga svojataju i liberalna i lijeva Italija, ona koja je danas okupljena oko Strankedemokratske ljevice. Bio je jedan od prvih koji je upozorio na opasnost od Berlusconija,personifikacije medijskog monopola na vlasti, zbog ega nije omiljen u krugovimadesnice. Umro je 9. sijenja 2004. u Torinu.

  • 7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji

    3/16

    163

    D. akovi, Norberto Bobbio o demokraciji izmeu slobode i jednakosti

    pomire zahtjevi za socijalnom pravednou i individualnim i graan-skim slobodama, uz isticanje potrebe za politikim i pravnim okviromkoji e uvati slobode i prava pojedinca. Bobbio se moe nazvati libe-ralnim socijalistom, odnosno liberalom kojemu je tenja za socijalnompravdom i ravnopravnou kljuna za poimanje jednoga demokratskogporetka.

    Bobbio se podjednako borio protiv marksizma i neoliberalizma te jeostao vjeran svojemu strogo formalnom odreenju demokracije: ona jeskup procedura, pravila igre, koja odreuju kome je i na koji nainomogueno donoenje kolektivnih odluka. Unato svim nesigurnostima,nesuglasnostima i strahovima rado istie kako i dalje vjeruje da je i loademokracija uvijek bolja od dobre diktature. Demokracija je, zapravo,poput slobode, krhka i ranjiva, to moe biti samo razlog vie da se shvatikoliko je ona dragocjena vrijednost.

    U svojem radu pokuat u kritiki prikazati Bobbiova razmiljanjakoja se odnose na demokraciju openito, a osobito ona koja demokracijustavljaju u kontekst napetosti izmeu suprotstavljenih zahtjeva slobodei jednakosti, individualizma i kolektivizma, liberalizma i socijalizma te,na kraju, ljevice i desnice. Od itatelja iji je svjetonazor, poput mojega,ponikao iz kranskog humusa, oekujem stav koji smatram temeljnimza plodan dijalog htjeti i truditi se kod sugovornika pronai netopametno.

    Sloboda i demokracija

    Prisutnost dananjih oblika vlasti koje nazivamo liberalnim demo-kracijama moe nas navesti na pomisao kako su liberalizam i demokracijameusobno ovisni. No njihov stvarni odnos vrlo je sloen i sve prije negolilinearan. Openito se moe rei da liberalizam oznauje specifinorazumijevanje drave, prema kojemu drava ima i mora imati ogranienemoi i funkcije, tj. poima je razliito i od apsolutne drave i od onoga tose danas naziva socijalnom dravom. Demokracija oznauje jedan odmnogih oblika vladavine, i to onaj u kojemu vlast nije u rukama pojedinca

    ili maloga broja ljudi, nego svih. Bolje reeno, vlast se u demokraciji nalaziu rukama veine. Demokracija se na taj nain razlikuje od autokratskihoblika vladavine kao to su monarhija i oligarhija.

    Liberalna drava nije, meutim, nuno i demokratska tovie, upovijesti postoje primjeri liberalnih drava u drutvima u kojima jesudjelovanje u vlasti bilo minimalno i ogranieno samo na bogate klase.Demokratska pak vladavina nije nuni proizvod liberalne drave: dapae,klasina liberalna drava danas je u krizi zbog sve vee demokratizacije,

  • 7/13/2019 Djakovic, Bobbio o Demokraciji

    4/16

    164

    Nova prisutnost V/2 (2007), str. 161176

    do ega je dolo postupnim proirenjem prava glasa, sve do uspostav-ljanja opega prava glasa.2

    Usporeujui modernu i klasinu ideju slobode Bobbio navodiprimjer Benjamina Constanta (1767.-1830.) koji je u svojem glasovitomgovoru na kraljevskoj akademiji u Parizu godine 1818. suprotstavioliberalizam i demokraciju i precizno analizirao odnose meu njima.Bobbio smatra da od tada zapoinje povijest sloenih i kontroverznihodnosa izmeu dvaju temeljnih zahtjeva iz kojih su proizali suvremenioblici drave u ekonomski i drutveno najrazvijenijim zemljama: s jednestrane, da se mo ogranii, a, s druge, da se ona raspodijeli.3

    Bobbio navodi Constantovo miljenje kako je cilj ljudi u antici bila

    raspodjela politike moi izmeu svih graana jedne drave, to su oninazivali slobodom. Za suvremene je pak cilj sigurnost privatnih posjedate oni slobodom nazivaju jamstva to ih institucije daju tim posjedima.Bobbio, dalje, navodi miljenje kako mi ne moemo imati slobodu kaonai stari, koja se sastojala u aktivnom i stalnom sudjelovanju ukolektivnoj vlasti. Nasuprot tomu, naa se sloboda sastoji u mirnomuivanju privatne neovisnosti.4

    Kao teorija drave liberalizam pripada modernom vremenu, dok jedemokracija kao oblik vlasti jo antika. Politika misao stare Grkeprenijela nam je glasovitu tipologiju oblika vladavine meu kojima jedemokracija definirana kao vladavina mnogih, veine, vie njih, ilisiromanih.5 Ukratko, u skladu s tvorbom same rijei, demokracija je

    vlast naroda, nasuprot vlasti pojedinaca ili malobrojnih.Unato svim raspravama koje su se vodile oko razlike izmeu demo-kracije u antici i moderne demokracije, Bobbio tvrdi kako se openitoopisno znaenje pojma nije promijenilo, iako se u skladu s vremenima iuenjima mijenja njezino vrijednosno znaenje, ovisno o stupnju potporekoji uiva vladavina naroda nasuprot vladavini pojedinca ili malobrojnih.Smatra se da je u prijelazu iz demokracije u antici u modernu demokracijudolo do promjene ne u nositelju politike moi, jer to je uvijek narod,nego u opsegu u kojem narod sudjeluje u tome sv