dokument evropske banke za obnovu i razvoj - ebrd.com · slučaju ebrd, njeni zaposleni ili agenti...
TRANSCRIPT
DOKUMENT EVROPSKE BANKE
ZA OBNOVU I RAZVOJ
NACRT
STRATEGIJA ZA
SRBIJU
EBRD obezbeđuje prevode originalnog teksta dokumenta samo radi pogodnosti za čitaoca.
Mada se EBRD u razumnoj meri postarala da obezbedi veran prevod, EBRD ne garantuje
niti potvrđuje tačnost prevoda. Čitalac se oslanja na prevod na sopstveni rizik. Ni u kom
slučaju EBRD, njeni zaposleni ili agenti ne mogu biti odgovorni prema čitaocu ili nekom
drugom za tačnost, greške, propuste, brisanje, nedostatke i/ili izmene sadržaja prevoda, bez
obzira na uzrok, ili za eventualnu štetu iz toga proisteklu. U slučaju nesaglasnosti ili
protivrečnosti između engleske i prevedene verzije, engleska verzija preovlađuje.
SADRŽAJ
SADRŽAJ .................................................................................................................................. 2
SAŽETI PRIKAZ DOKUMENTA............................................................................................ 1
1. PORTFELJ BANKE ....................................................................................................... 3
1.1. Pregled aktivnosti Banke do sada ................................................................................... 3
1.2. Implementacija prethodne strategije ............................................................................... 4
1.3. Efekat na tranziciju portfelja Banke ............................................................................... 7
2. OPERATIVNO OKRUŽENJE ......................................................................................... 10
2.1. Politički kontekst .......................................................................................................... 10
2.2. Makroekonomski kontekst ............................................................................................ 10
2.3. Kontekst strukturnih reformi......................................................................................... 11
2.4. Poslovno okruženje ....................................................................................................... 12
2.5. Društveni kontekst ....................................................................................................... 13
2.6. Pravni kontekst.............................................................................................................. 14
2.7. Energetska efikasnost i kontekst klimatskih promena .................................................. 14
3. STRATEŠKE ORIJENTACIJE ....................................................................................... 15
3.1. Ključni izazovi i operativni odgovori ........................................................................... 16
3.1.1. Jačanje uloge i konkurentnosti privatnog sektora ..................................................... 16
3.2. Stabilizacija i dalji razvoj finansijskog sektora ............................................................ 18
3.2.1. Razvoj održivih i efikasnih javnih komunalnih preduzeća ....................................... 19
3.3. Uticaj predloženih aktivnosti banke na životnu sredinu i društvo ................................ 21
4. PRISTUP KAPITALU: PRIVATNI I JAVNI IZVORI FINANSIRANJA ..................... 22
4.1. Privatni izvori kapitala .................................................................................................. 22
4.2. Finansiranje od strane Multilateralne razvojne banke (Multilateral Develoment Bank,
MDB) i saradnja sa ostalim međunarodnim finansijskim institucijama i multilateralnim
donatorima ............................................................................................................................... 23
4.3. Saradnja sa Evropskom unijom .................................................................................... 25
ANEKS 1. - POLITIČKA OCENA ......................................................................................... 26
ANEKS 2. - OCENA IZAZOVA TRANZICIJE U 2013. GODINI ....................................... 33
2.1. Pravna lica ......................................................................................................................... 33
2.2. Energetika ......................................................................................................................... 36
2.3. Infrastruktura..................................................................................................................... 38
2.4. Finansijske institucije........................................................................................................ 41
ANEKS 3. - PRAVNA TRANZICIJA .................................................................................... 46
ANEKS 4. – TIM ZA PODRŠKU MALIM PREDUZEĆIMA ............................................... 51
ANEKS 5. - TEHNIČKA SARADNJA .................................................................................. 55
ANEKS 6. - ODABRANI EKONOMSKI POKAZATELJI ................................................... 57
ANEKS 7. - RODNA RAVNOPRAVNOST .......................................................................... 58
1
SAŽETI PRIKAZ DOKUMENTA
Srbija se obavezala i dosledno primenjuje principe višestranačke demokratije, pluralizma i
tržišne ekonomije, u skladu sa uslovima definisanim u članu 1. Ugovora o osnivanju Banke.
Srbija je postigla postojan napredak na polju ključnih reformi pokrenutih u cilju integracije sa
Evropskom unijom. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Srbije i EU stupio je na
snagu 1. septembra 2013. godine. U skladu sa odlukom Evropskog saveta od 28. juna 2013.
godine koja je potvrđena na Savetu u decembru iste godine, početak pregovora o pristupanju
EU je zvanično otvoren 21, januara 2014. godine. Evropske integracije su i dalje glavni
eksterni stožer za sveobuhvatne reforme, a napredak na ovom polju predstavlja osnovu za
mogućnost privrednog rasta i sticanja poverenja investitora, što će rezultirati u unapređenju
poslovnog okruženja.
Poslednjih godina, Srpska privreda se suočava sa značajnim problemima. Uticaj svetske
ekonomske krize obuhvata velike makroekonomske neravnoteže, visok nivo nezaposlenosti,
naročito među mladima i značajan regionalni disparitet u pogledu prihoda. Godine 2012.
bruto domaći proizvod (BDP) smanjen je za 1,7% usled smanjene potrošnje, slabog izvoza i
loše poljoprivredne sezone, premda je 2013. godine došlo do poboljšanja sa procenjenim
rastom od oko 2,3% zahvaljujući povećanju izvoza i dobre poljoprivredne sezone.
Bankarski sektor se prilično dobro izborio sa krizom, ali njegova stabilnost i dalje predstavlja
razlog za zabrinutost zbog visokog nivoa problematičnih kredita kao i dalje značajnog udela
subsidijara grčkih banaka u bankarskom sektoru, iako u opadanju. Premda je Srbija postigla
napredak u poboljšanju poslovne klime, potrebne su dodatne strukturne reforme kako bi se
podstakli razvoj privatnog sektora i povećanje investicija. Neophodne reforme obuhvataju
nastavak procesa privatizacije, završetak restrukturiranja preduzeća u državnom vlasništvu,
smanjenje regionalnih dispariteta i ubrzanje reformi javnog sektora.
Kraktoročni izgledi za Srbiju, kao i za druge zemlje u regionu su neizvesni s obzirom na
globalna previranja i slabe izglede za oporavak Evrozone. Postojeći ekonomski problemi
Srbije su dodatno opterećeni značajnim fiskalnim deficitom i javnim dugom, koji treba
smanjiti na održiv nivo. Rizici da se trenutno stanje pogorša su visoki zbog relativno male
veličine privrede i činjenice da se Srbija i dalje suočava sa krizom, visokim stepenom
nezaposlenosti i ograničenim kreditiranjem.
Srbija će se suočiti sa značajnim tranzicionim izazovima u narednim godinama. Model rasta
pre krize se pokazao kao neadekvatan i potrebne su reforme koje bi podstakle razvoj
privatnog sektora i investicije. Održiv i zdrav finansijski sektor je neophodna i ključna
komponenta tog razvoja.
Uloga države je i dalje značajna u poređenju sa drugim zemljama u tranziciji. Glavne reforme
tek predstoje u oblastima kao što su državna administracija i fleksibilnost tržišta rada.
Dodatni izazov u narednim godinama biće razvoj održivog energetskog sektora. Zaključak je
da iako su pokrenute određene reforme nakon 2001. godine, privreda se i dalje suočava sa
fundamentalnim izazovima restrukturiranja, kako u javnom sektoru, koji je predimenzioniran
i neefikasan, tako i u privatnom sektoru. U predstojećem strateškom periodu glavni strateški
pravci delovanja Banke su sledeći:
2
Veća uloga i konkurentnost privatnog sektora: Učešće privatnog sektora u
ekonomiji Srbije je ispod regionalnih standarda. Država i dalje ima značajan udeo u
ključnim sektorima, dok veliki broj privatnih kompanija nije dovoljno konkurentan da
bi opstao na dugi rok usled nedostatka odgovarajućih kadrova, tehničke i operativne
stručnosti, kao i nedostatka dobrog korporativnog upravljanja. Takođe, kao rezultat
krize, određenom broju kompanija je neophodno finansijsko restrukturiranje. Mala i
srednja preduzeća (MSP), koja čine osnovu srpskog privatnog sektora, suočavaju se
sa ograničenim izvorima finansiranja i praktično da uopšte ne dobijaju strane direktne
investicije. Banka će raditi na povećanju konkurentnosti privatnog sektora, sa
dodatnim fokusom na sektor agrobiznisa. Banka će nastojati da pomogne MSP u
finansiranju projekata koji doprinose održivom rastu i pružiće tehničku pomoć radi
poboljšanja korporativnog upravljanja. U kontekstu procesa EU integracija, od kojeg
se očekuje da doprinese razvoju povoljnijeg okruženja za strane direktne investicije,
Banka će težiti da podrži strane investitore, kako u greenfield, tako i u brownfield
projektima. Banka će selektivno nastojati da podrži održivost preduzeća u procesu
privatizacije kroz učešće u pred-privatizacionim i privatizacionim transakcijama, po
mogućstvu zajedno sa strateškim investitorima.
Stabilizacija finansijskog sektora: Iako je finansijski sektor prošao kroz krizu bez
urušavanja sistemski značajnih banaka, njegova uloga kao pokretača privrednog
razvoja je značajno smanjena. Kreditni rast je slab, udeo problematičnih kredita je
visok, pritisci smanjenja stope zaduženosti su i dalje prisutni a stepen evroizacije je
veliki. Fond za osiguranje depozita je potrošen zbog gašenja nekoliko lokalnih,
nesistemski značajnih banaka i celokupne isplate čak i neosiguranih depozita. U
skladu sa Zajedničkim akcionim planom međunarodnih finansijskih institucija za
podsticanje rasta u centralnoj i jugoistočnoj Evropi (Joint IFI Action Plan for Growth
in Central and South-Eastern Europe), Banka će težiti da doprinese stabilizaciji
finansijskog sektora i podsticati kreditiranje, sarađivati sa nadležnim institucijama
kako bi se razmotrila mogućnost dokapitalizacije Fonda za osiguranje depozita u
saradnji sa Svetskom bankom. Banka će se uz pomoć izabranih banaka i nebankarskih
finansijskih institucija angažovati kako bi podržala kreditiranje MSP. Banka će
direktno sa Narodnom bankom i kroz Bečku inicijativu 2.0 nastaviti dijalog o
podsticaju kreditiranja u lokalnoj valuti i unapređenju regionalne saradnje vezane za
bankarski sektor i pomoći će u nalaženju rešenja za problematične kredite.
Razvoj održivih i efikasnih javnih komunalnih preduzeća: Veliki tranzicioni
raskorak je i dalje prisutan u sektorima energetike i infrastrukture. Implementacija
projekata u ovim sektorima je uglavnom spora i često otežana. Takvo stanje stvari je
rezultiralo značajnim infrastrukturnim nedostacima u zemlji. Ostali tranzicioni izazovi
uključuju: prilagođavanje tarifa nivou pokrivanja troškova, jačanje kapaciteta
regulatora, komercijalizovanje i restrukturiranje javnih preduzeća i povećanje učešća
privatnog sektora. Banka će svoje napore usredsrediti na ubrzanje implementacije
postojećih projekata i s obzirom na ograničeni fiskalni prostor, pažljivo će birati nove
projekte za finansiranje. Banka će težiti da uključi privatni sektor kada god je to
moguće. Konkretno u energetskom sektoru, Banka će nastojati da održi ključnu ulogu
u promovisanju energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. Takođe, Banka
će podržati zamenu zastarelih kapaciteta za proizvodnju energije, kao i usklađivanje
procesa proizvodnje energije sa standardima EU za zaštitu životne sredine.
3
U svim aktivnostima EBRD će težiti da svoje poslovanje uskladi sa prioritetima Vlade Srbije
kao i da blisko sarađuje sa EU, međunarodnim finansijskim institucijma, multilateralnim i
bilateralnim donatorima, kako u zajedničkom finansiranju odabranih projekata, tako i u
koordinaciji inicijativa za pokretanje dijaloga o regulatornom i institucionalnom okviru.
Banka će kooridinirati i, ukoliko je to moguće, realizovati zajedničke projekte sa Evropskom
investicionom bankom (European Investment Bank, EIB) i Svetskom bankom (World Bank,
WB) na osnovu Zajedničkog akcionog plana međunarodnih finansijskih institucija za
podsticanje rasta u centralnoj i jugoistočnoj Evropi.
1. PORTFELJ BANKE
1.1. Pregled aktivnosti Banke do sada
Tokom perioda koji pokriva postojeća strategija, Banka je potpisala 157 projekata u vrednosti
od 2,375 milijarde EUR i mobilisala je sufinansiranje 871 miliona EUR zaključno sa 31.
oktobrom 2013. godine. Od početka poslovanja 2001. godine, ukupni kumulativni obim
poslovanja iznosi 3,352 milijarde EUR, a mobilisanog sufinansiranja 1,5 milijardu EUR.
Samo 5% kumulativnih obaveza čine regionalni projekti. Do danas, 35,2% kumulativnog
obima poslovanja je u infrastrukturi, 29,3% u sektoru bankarstva i finansijskih institucija,
22,2% u industriji, trgovini i agrobiznisu, a 13,3% u energetici.
Tabela 1: Pregled Portfelja Banke u Srbiji zaključno sa krajem oktobra 2013. godine SEKTOR NETO KUMULATIVNI OBIM
POSLOVANJA
POSTOJEĆI PORTFELJ
u milionima EUR Broj projekata
Ukupni troško-
vi
projek.
EBRD potpi-
sani
EBRD % od
ukupno
Broj projekata
Portfelj % porftelja
Operativna aktiva
% operati-
vne
aktive
Energetika 9 724 445 13,3% 9 367 15,0% 113 8,0%
Prirodni resursi 1 150 150 4,5% 1 145 6,0% 45 3,0% El. energija i energetika 8 574 295 8,8% 8 222 9,0% 69 5,0%
Finansijske institucije 60 1205 983 29,3% 42 637 27,0% 536 39,0%
Banke 53 1101 917 27,3% 37 600 25,0% 501 36,0%
Lizing kompanije 4 50 1,5% 2 21 1,0% 21 2,0%
Nebankarske finansijske institucije
3
54
16
0,5%
3
16
1,0%
14
1,0%
Industrija, trgovina &
agrobiznis
78
1595
743
22,2%
52
430
18%
296
21.0%
Agrobiznis 30 835 459 13,7% 18 266 11,0% 177 13,0% Privatni investicioni fondovi 15 208 41 1,2% 13 31 1,0% 11 1,0%
Informacione i
komunikacione tehnologije
7
86
47
1,4%
4
19
1,0%
19
1,0% Proizvodnja i usluge 14 277 130 3,9% 8 66 3,0% 58 4,0%
Nekretnine i turizam 12 188 66 2,0% 9 48 2,0% 31 2,0%
Infrastruktura 22 3.464 1.181 35,2% 21 940 40,0% 435 32,0%
Komunalna infrastruktura i
infrastruktura za zaštitu životne sredine
11
904
358
10,7%
10
275
12,0%
167
12,0%
Transport 11 2,559 823 24,5% 11 666 28,0% 267 19,0%
UKUPNO 169 6.988 3.352 100% 124 2.375 100% 1.381 100%
Portfelj Banke na kraju oktobra 2013. godine uključuje 124 projekta ukupne vrednosti 2,375
milijarde EUR. Ukupan obim isplaćenih sredstava iznosio je 1,778 milijardi EUR tokom
perioda postojeće strategije. Kao rezultat toga, stopa nepovučenih sredstava se smanjila sa
48,5% na kraju 2007. godine na 40,1% na kraju oktobra 2013. godine. Međutim, postoje
4
značajna kašnjenja u realizaciji izvesnog broja projekata u javnom sektoru (Železnice Srbije,
Putevi Srbije, Srbijagas i Javno preduzeće za proizvodnju električne energije
,,Elektroprivreda Srbije”). Iznos loših plasmana se povećao sa 0,00 miliona EUR kada je
odobrena postojeća strategija 2007. godine na 42 miliona EUR (3,04% poslovne aktive) na
kraju oktobra 2013. godine.
Tabela 2: Razvoj Porfelja Banke u Srbiji 2007-2013
Racio portfelja
Racio učešća privatnog sektora u ukupnom portfelju povećao se sa 43,7% (na 5-togodišnjoj
osnovi) u momentu odobrenja postojeće strategije na 45,3% u oktobru 2013. godine. Tokom
ovog perioda Banka je potpisala 141 projekat u privatnom sektoru i 16 projekata u javnom
sektoru, u prosečnom iznosu od 9,62 miliona EUR u privatnom sektoru i 67,2 miliona EUR u
javnom sektoru.
U postojećem portfelju projekata iz javnog sektora i dalje dominiraju veliki infrastrukturni
projekti. Očekuje se da će udeo projekata iz javnog sektora u ukupnom portfelju ostati
značajan, imajući u vidu velike potencijalne infrastrukturne projekte, ali će se vremenom
smanjiti. Banka će težiti uključivanju privatnog sektora u takve projekte, u skladu sa tržišnim
mogućnostima, i fokusiraće se na proširenje saradnje sa privatnim preduzećima. Na ovaj
način doći će do rebalansa racia portfelja u srednjem ili dugom roku.
1.2. Implementacija prethodne strategije
Prethodna strategija za Srbiju je odobrena u februaru 2007. godine i u njoj su određeni sledeći
strateški prioriteti:
Privreda: Banka je trebalo da nastavi da obezbeđuje finansiranje lokalnim i stranim
preduzećima za restrukturiranje pre i nakon privatizacije, fokusirajući se na velika preduzeća
i podršku njihovoj konsolidaciji i ekspanziji, uključujući regionalno širenje. Zajednička
kreditna linija EBRD i Vlade Republike Italije namenjena lokalnim preduzećima Zapadnog
Balkana (EBRD-Italy Western Balkans Local Eenterprise Facility) omogućila je Banci da
u milionima EUR
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
Okt. 2013.
Razvoj u strateškom periodu (2007- sept. 2013)
Neto kumulativni obim
poslovanja Ukupni portfelj
Broj projekata
Poslovna aktiva % Nepovučeno, isključujući
garancije
1.322 1.113
82
572
48,5%
1.419 1.140
82
725
36,2%
1.829 1.496
98
856
42,6%
2.432 1.956
120
1.107
42,4%
2.939 2.323
138
1.377
39,1%
3.106 2.337
123
1.366
40,0%
3.352 2.375
124
1.381
40,1%
1.262
42
809
Kumulativno
Godišnji obim poslovanja Broj projekata
Bruto puštanje sredstava
Godišnje kancelirano
216 18
172
1
127 15
223
29
444 24
195
31
598 31
355
30
533 33
403
21
269 20
201
5
273 16
229
1
2.460 157
1.778
118
Aktivni projekti
Udeo privatnog sektora (% portfelja)
Nedržavni udeo
(% portfelja)
323
43,7%
52,7%
358
47%
55,7%
501
44,3%
50,6%
618
43%
50,5%
631
46,5%
55,0%
855
45,0%
52,8%
655
45,3%
56,0%
5
podrži manja preduzeća sa potencijalom za rast kroz kreditne linije, kvazi-kapital i ulaganja u
kapital.
Infrastruktura: U sektoru transporta Banka je imala za cilj da podrži završetak i izgradnju
moderne mreže puteva i železnice na Koridoru X. U komunalnom sektoru, Banka je imala za
cilj da i) nastavi saradnju sa gradom Beogradom i završi implementaciju potpisanih
projekata; i ii) teži da diversifikuje finansiranje na gradove srednje veličine. U sektoru
energetike Banka je imala za cilj da pruža dalju podršku (posebno kroz komercijalizaciju
komunalnih preduzeća koja se bave energetikom), podstiče učešće privatnog sektora, kao i da
razvije i podrži aktivnosti iz oblasti održive energije i energetske efikasnosti.
Finansijski sektor: Banka je imala za cilj da i) podrži veće banke u razvoju novih proizvoda
i povećanju tržišnog učešća kroz konsolidaciju; ii) obezbedi linije za finansiranje MSP, time
podstičući njihov razvoj; iii) ulaže u kapital i kreditno podrži nebankarske finansijske
institucije, primarno iz oblasti osiguranja, privatnih penzionih fondova i investicionih
fondova.
Veliki obim transakcija Banke u Srbiji u prethodnom strateškom periodu omogućio joj je da
ostvari važne tranzicione ciljeve u zemlji u kojoj su tranzicioni izazovi značajni u svim
sektorima.
Podrška privatnim preduzećima i sektoru mikro, malih i srednjih preduzeća (Micro,
Small and Medium Sized Enterprises, MSME) pružana je kako direktno, kroz Kreditnu
liniju za lokalna preduzeća (Local Enterprise Facility, LEF) i kroz program Tima za podršku
malim preduzećima (Small Business Support, SBS) kao i indirektno preko lokalnih banaka.
Banka je posebno aktivna u finansiranju sektora agrobiznisa koji ima značajan potencijal.
Banka je podržala regionalnu ekspanziju kompanije za proizvodnju sokova ,,Nectar”
finansiranjem akvizicije slovenačke kompanije ,,Fructal”. Banka je podržala širenje velikih
preduzeća koja se bave agrobiznisom kao što su ,,Victoria Group” i ,,MK Commerce”, kroz
kreditne linije i ulaganja u kapital. Pored toga, Inicijativom EBRD-a za bezbednost hrane u
privatnom sektoru (EBRD Private Sector Food Security Initiative) podržan je okvir za
kolateralizaciju za finansiranje pre i nakon žetve na bazi robnih zapisa (Grain Warehouse
Receipts, GWR) i založnica na rod (Crop Receipts, CRP). Po prvi put usvojeni zakon nudi
mogućnosti za investicije korišćenjem novog instrumenta – srpskog GHR okvira (Serbian
GHR Framework).
Banka je takođe podržala izvestan broj MSP kroz LEF, kao što je vodeći proizvođač
nameštaja ,,Forma Ideale”. Investicija je podržana iz fondova za tehničku saradnju, čiji cilj je
unapređenje korporativnog i finansijskog upravljanja.
Banka je podržala finansijsko restrukturiranje preduzeća iz sektora proizvodnje i usluga.
Međutim, oporavak se pokazao kao veći izazov nego što je inicijalno očekivano što je,
zajedno sa lošim finansijskim upravljanjem, rezultiralo u nekoliko problematičnih plasmana
za koje se trenutno traži rešenje.
U sektoru nekretnina i turizma, Banka je finansirala izgradnju hotela sa četiri zvezdice u
centru Beograda kao primer podsticaja urbanog razvoja, kao i izgradnju prvog modernog
,,retail parka” u Beogradu.
6
U finansijskom sektoru, Banka je obezbedila dugoročno finansiranje određenim bankama
kroz kredine linije i ulaganja u kapital. Banka se fokusirala na podršku MSP kroz više
proizvoda, od standardnih kreditnih linija do linija namenjenih za energetsku efikasnost; kroz
Kreditnu liniju za održivu energiju za Zapadni Balkan (Western Balkans Sustainable Energy
Credit Line Facility, WeBSECLF) i kreditnu liniju za podršku razvoja privatnog sektora u
državama Zapadnog Balkana (Private Sector Support Facility for Western Balkans, PSSF).
WeBSECLF koji je odobren 2008. godine, produžen je u 2013. godini kako bi zadovoljio
veliku potražnju za takvom vrstom finansiranja i dodatno povećao uticaj u oblasti energetske
efikasnosti.
Banka je takođe uložila u kapital dve banke u državnom vlasništvu: Komercijalnu banku,
jednu od sistemski značajnih banaka i regionalnu Čačansku banku, zajedno sa IFC-jem. Ove
investicije su omogućile bankama da postanu konkurentnije i unaprede korporativno
upravljanje kroz implementaciju programa institucionalne izgradnje, sa ciljem pripreme za
eventualnu privatizaciju. Obezbeđena su značajna sredstva iz fondova tehničke podrške za
obuke i poboljšanje kapaciteta u domenu analize rizika, uvođenje novih proizvoda,
poboljšanje informacionih tehnologija i korporativnog upravljanja.
Takođe, kao deo uvođenja novih proizvoda u bankarskom sektoru, Societe Generale banka
Srbija se priključila programu ,,Partnerstvo za rast” (Partnership for Growth Programme)
koji podržava strateške inicijative ove banke koje su konzistentne sa tranzicionim mandatom
Banke.
U Srbiji, u sektoru energetike, Banka je primarno podržala projekte održivih izvora
energije i energetske efikasnosti. Banka je podržala izgradnju hidroelektrana od strane EPS-
a. Finansiranje je obezbeđeno za nabavku brojila i pripradajuće infrastrukture kako bi se
unapredila energetska efikasnost. Ovaj projekat zajednički finansiraju Banka i EIB.
Banka je bila manje uspešna u finansiranju preko Kreditne linije za direktno finansiranje
projekata održive energije na Zapadnom Balkanu (Western Balkans Sustainable Energy
Direct Financing Facility, WeBSEDFF), pod kojom je potpisan samo jedan projekat. Do toga
je velikim delom došlo zbog kašnjenja u usvajanju neophodne podzakonske regulative (npr.
feed-in tarifa i ugovora za kupovinu električne energije), kao i zbog regulatornih i
adminsitrativnih prepreka u razvoju ovih projekata.
Pored toga, obezbeđeno je finansiranje za opremu koja se koristi u rudarstvu i sistemu
upravljanja kvalitetom uglja, što će unaprediti zaštitu životne sredine kako rudnika, tako i
postojećih postrojenja za proizvodnju električne energije sagorevanjem uglja, a finansira se
zajedno sa KfW.
Banka je vodila aktivan dijalog sa vladom, regulatorom i drugim ključnim akterima vezano
za Zakon o energetici koji je usvojen 2011. godine. Na osnovu ovog zakona liberalizovano je
tržište eletrične energije za snabdevače industrijskih i malih potrošača, a za domaćinstva od
1. januara 2015. godine. Novi Zakon o energetici omogućava novu metodologiju za
određivanje tarifa koje obezbeđuju pokriće troškova.
U sektoru komunalne infrastrukture i infrastrukture za zaštitu životne sredine, Banka je
nastavila saradnju sa gradom Beogradom, finansirajući ključne investicije određene na
osnovu integrisanog pristupa za gradski prevoz u glavnom gradu: izgradnju mosta na Adi,
najvećeg visećeg mosta na svetu koga drži samo jedan pilon koji predstavlja novo obeležje
7
glavnog grada; obnovu autobuskog i tramvajskog voznog parka i rekonstrukciju glavnih
bulevara i tramvajskih šina u gradu. Aktivnosti Banke u ovom sektoru nisu ograničene samo
na projekte u glavnom gradu. Banka je finansirala prvu regionalnu deponiju ,,Duboko” koja
je u potpunosti usklađena sa regulativom EU i koja će opsluživati devet opština u Zapadnoj
Srbiji. Banka je podržala i modernizaciju infrastrukture za tretman otpadnih voda i
vodosnabdevanje u Subotici, gde je napravljen značajni pomak ka eliminisanju međusobnog
subvencionisanja i korigovanju tarifa. Ovi projekti su podržani iz fondova tehničke saradnje
koji su korišćeni za pripremu i realizaciju projekata, poboljšanje finansijskih i poslovnih
rezultata komunalnih preduzeća, planove korporativnog razvoja i programe restrukturiranja.
U sektoru transporta, postignut je značajan napredak u pružanju podrške razvoju i
modernizaciji ključne putne i železničke infrastrukture. Tokom perioda strategije Banka je
zajedno sa EIB i Svetskom bankom podržala unapređenje putne infrastrukture kroz dva
projekta koji su se fokusirali na unapređenje postojećih deonica i izgradnju novih deonica duž
Koridora X koji je deo Panevropske putne mreže. Banka je potpisala tri kredita sa
preduzećem ,,Železnice Srbije”, finansirajući modernizaciju voznih sredstava i obnovu
ključnih deonica Koridora X. Kao deo ovih projekata Banka je podržala niz reformi u cilju
poboljšanja efikasnosti ,,Železnice Srbije” kroz restrukturiranje i komercijalizaciju,
uključujući uvođenje obaveze javnog prevoza i formiranje akcionarskog društva, što je
omogućilo novu fazu restrukturiranja u železnički holding. Mere ekonomskog uključivanja su
po prvi put započete u sektoru puteva u najnovijem pojektu Banke koji se bavi
rekonstrukcijom i bezbednošću puteva. Sve investicije su podržane fondovima za tehničku
pomoć za njihovu realizaciju, uključujući reformske aspekte.
Realizacija određenih projekata u sektorima infrastrukture, energetike i prirodnih resursa
odvijala se sporije nego što je očekivano. Razlozi za to uključuju nedovoljno planiranje,
probleme sa eksproprijacijom zemljišta, dugačke tenderske procedure i neuobičajeno niske
ugovorene tenderske cene, česti prekidi radova i ograničeni kapaciteti za implementaciju
projekata.
Banka aktivno učestvuje u dijalogu sa relevantnim institucijama vezano za javne nabavke.
Potpisan je Memorandum o razumevanju sa vladom kako bi se promovisao i dalje razvijao
proces javnih nabavki kroz unapređeni pravni okvir, razvoj kapaciteta i uključivanje
privatnog sektora. Banka je obezbedila tehničku pomoć za izradu novog Zakona o javno-
privatnom partnerstvu i koncesijama koji je usvojen u novembru 2010. godine. Pored toga,
2012. godine Banka je podržala vladu u razvoju kapaciteta novo osnovane Komisije za javno-
privatno partnerstvo. Međutim, do danas nije bilo odgovarajućih prilika da se Banka angažuje
u finansiranju transporta, energije i komunalne infrastrukture kroz strukture javno-privatnog
partnerstva.
1.3. Efekat na tranziciju portfelja Banke
Banka je kroz svoje aktivnosti u Srbiji od 2007. do 2013. godine radila na ostvarivanju
brojnih tranzicionih ciljeva određenih u strategiji. Strateški prioritet pri pružanju pomoći
proširenju tržišta i poboljšanju standarda poslovanja i veština u privredi obezbeđen je
aktivnostima Banke sa MSP u agrobiznisu, proizvodnji, uslugama i nekretninama. Oko 30%
novih projekata potpisano je u privatnom sektoru, uključujući razvoj finansiranja u sektoru
agrobiznisa koji se zasniva na robnim založnicama. Podrška mikro, malim i srednjim
preduzećima kroz dugoročne kredite, podršku širenja kapaciteta za razvoj novih proizvoda i
poboljšanje poslovnih standarda finansijskih institucija realizovana je uglavnom kroz kredite
8
date značajnom broju komercijalnih banaka (preko polovine svih novopotpisanih projekata u
Srbiji) i ulaganja u kapital. Banka je bila angažovana na rekonstrukciji i modernizaciji
infrastrukture Srbije, kao i jačanju institucija i razvoju kapaciteta kroz kredite odobrene
preduzećima u sektoru transporta, komunalnih usluga i prirodnih resursa.
Kada se poredi sektorska distribucija projekata u odnosu na strateške prioritete, poslovanje
Banke u Srbiji je usklađivano sa tranzicionim ciljevima iz prethodnog strateškog perioda.
Skoro 60% svih projekata imalo je za cilj širenje tržišta kroz podršku lokalnim preduzećima i
povećanje dostupnosti finansiranju u nedovoljno pokrivenim oblastima, i to preko kredita za
mikro, mala i srednja preduzeća odobrena komercijalnim bankama. Oko polovine svih ovih
projekata imalo je za cilj poboljšanje i usvajanje najboljih korporativnih i poslovnih standarda
i praksi, a četvrtina njih imala je za cilj da demonstrira uspešno restrukturiranje kroz
povećanje poslovne efikasnosti klijenata.
Slika 1. Određeni ciljevi tranzicije (udeo u ukupnim ciljevima) u Srbiji, od 2007. do
trećeg kvartala 2013. godine
Kako bi obezbedila kvalitet, Banka interno procenjuje potencijalni efekat koji projekat ima na
identifikovane tranzicione izazove. U periodu predhodne Strategije (od 2007. godine do kraja
trećeg kvartala 2013. godine) 90% novih projekata potpisanih u Srbiji ocenjeno je da ima
“dobar” ili “odličan” efekat na tranziciju (preostalih 10% dobilo je ocenu ,,zadovoljavajuć”)1.
To je značajno iznad cilja da se najmanje 80% projekata oceni kao ,,dobar” ili boljom
ocenom. Ovaj cilj je određen da bi se obezbedio visok kvalitet projekta Banke iz perspektive
efekta na tranziciju. Banka je naročito podržavala razvoj finansiranja na bazi robnih zapisa
(ocenjeno kao ,,odlično”) u sektoru agrobizinisa u Srbiji, radeći sa nekoliko komercijalnih
banaka i pomažući im da razviju institucionalni okvir.
Banka redovno prati tranzicioni učinak svih projekata kako bi obezbedila ostvarenje
očekivanog efekta na tranziciju. Rezultati projekata u porftelju Srbije su dobri. Očekivani
1 Videti http://www.ebrd.com/pages/research/economics/transition.shtml za procenu efekta na tranziciju i
metodologiju praćenja.
9
efekat na tranziciju postojećeg portfelja Banke u Srbiji se numerički odražava u prosečnom
rangiranju2 na kraju septembra 2013. godine kada je iznosio 3,94, što je bolje od
institucionalnog cilja od 4,35 i od rezultata za celokupni portfelj Banke (4,05).
Od 62 projekta u okviru postojećeg portfelja3 na kraju septembra 2013. godine, više od jedne
trećine (37%) je postiglo predviđeni potencijal efekta na tranziciju. To obuhvata uspešno
restrukturiranje i poboljšanje standarda poslovanja u sektoru agrobizinisa, proširenje
asortimana proizvoda u oblastima u kojima nisu bili dovoljno zastupljeni, kao i završetak
programa povećanja kapaciteta lokalnih banaka u podršci finansiranja mikro, malih i srednjih
preduzeća kroz četiri projekta. Od ukupnog broja projekata u portfelju, za 35 projekata (57%)
koji su najvećim delom potpisivani od 2010. godine, trenutno se procenjuje da će ostvariti
predviđene tranzicione ciljeve, uključujući i izvestan broj projekata u okviru Programa
rekonstrukcije komunalne infrastrukture (Municipal Infrastructure Reconstruction Program)
u nekoliko gradova.
Četiri projekta (koji čine 6% aktivnog porftelja) nisu bila uspešna u postizanju očekivanih
tranzicionih ciljeva. Dva projekta u sektoru proizvodnje i usluga nisu uspeli da postignu
uspešno restrukturiranje i poboljšaju standarde kao rezultat finansijskih poteškoća klijenta
izazvanih krizom. Problemi sa nabavkom i kašnjenjem sprečili su projekat u sektoru
komunalne infrastrukture da postigne očekivane tranzicione ciljeve. Na kraju, projekat
razvoja hipotekarnog proizvoda sa lokalnom bankom nije ostvario predviđeno finansijsko
posredovanje i transfer znanja zbog negativnog uticaja finansijske krize.
U Srbiji su finalizirana i u potpunosti otplaćena 22 projekta tokom perioda strategije. Svi su u
potpunosti ili delimično postigli predviđene tranzicione ciljeve. Skoro 82% projekata je
postiglo predviđene ciljeve u finansijskom sektoru, posebno u obezbeđivanju dugoročnog
finansiranja bankama i pristupa finansiranju za mikro, mala i srednja preduzeća i u
agrobiznisu, naročito kroz podršku razvoja maloprodajnih lanaca van glavnog grada i
povećanje finansiranja na osnovu robnih zapisa. Ovi projekti takođe obuhvataju i podršku
Banke prekograničnoj investiciji srpske farmaceutske kompanije na ruskom tržištu.
Postignuta su značajna poboljšanja u korporativnom upravljanju kroz obuku, a posebno ona
koja se odnose na finansijsko izveštavanje. Proširenje na ciljane oblasti i instrumente, kao i
restrukturiranje, je samo delimično postignuto u tri projekta u finansijskom sektoru zbog
efekata krize, finansijskih poteškoća i promene u strategiji banaka.
2 Ovo rangiranje je kombinacija potencijalnog rangiranja efekta na tranziciju i rizika po efekat na tranziciju.
Očekivana tranzicija svakog projekta se obično prati jednom godišnje i rangira se numerički od 1 do 8, pri čemu
ocene 1 do 3 ukazuju na efekat koji je najvećim delom realizovan, 3 do 6 da je projekat generalno na putu
postizanja tranzicionih ciljeva i 7 do 8 da je postignut minimalni efekat na tranziciju ili da su rizici preveliki. 3 Svi aktivni projekti kod kojih je prošlo duže od 6 meseci od potpisivanja se prate i bar jednom se utvrđuje
njihov efekat na tranziciju.
10
2. OPERATIVNO OKRUŽENJE
2.1. Politički kontekst
Poslednji parlamentarni i predsednički izbori održani u maju 2012. godine označili su kraj
vlasti za Demokratsku stranku i doveli na vlast do tada glavnu opozicionu političku partiju,
Srpsku naprednu stranku (SNS) koja je udružila snage sa manjim koalicionim partnerom iz
prethodne vlade, Socijalističkom partijom Srbije (SPS), partijom levog centra. Ove dve
partije su formirale većinu nove koalicione vlade. Tokom prve godine na vlasti, pokazali su
pragmatičan pristup ključnim problemima unutrašnje i spoljne politike, uključujući i procesu
EU integracija koji je i dalje prioritet.
Nivo podrške javnosti SNS-u je izuzetno visok još od izbora, što je donekle posledica
antikorupcijske kampanje. Nakon prve godine na vlasti koalicione vlade, SNS je inicirao
značajnu reorganizaciju vlade, sa ciljem povećanja efikasnosti i ubrzanja modernizacije.
Narodna skupština je usvojila nov sastav srpske vlade 2. septembra 2013. godine. Među
ključnim novinama bio je odlazak URS-a iz vladajuće koalicije, političke partije orijentisane
ka centru koju je predvodio ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić, kao i podela ovog
ministarstva na dva zasebna ministarstva koja sada vode nestranački stručnjaci. Kadrovske
promene su sprovedene u više od polovine ministarstava, uključujući i ministarstva finansija
i privrede, transporta, poljoprivrede, regionalnog razvoja i Kancelarije za evropske
integracije. Vlasti su objavile nameru da angažuju izvestan broj stranih stručnjaka koji bi
pomogli u sprovođenju reformi.
Krajem januara 2014. godine, partneri unutar vladajuće koalicije su se složili da postoji
potreba za prevremenim opštim izborima koji bi obezbedili jači mandat za dalje
sveobuhvatne reforme.
Proces EU integracija je i dalje ključni eksterni stožer reformi. Od usvajanja prethodne
Strategije, Srbija je aplicirala (2009. godine) i dobila (2012. godine) zvanični status države
kandidata u procesu pristupanja EU. Dana 28. juna 2013. godine Evropski savet je preporučio
početak pregovora sa Srbijom o pristupanju EU najkasnije u januaru 2014. godine. Pregovori
o pristupanju EU su zvanično otpočeli 21. januara 2014. U skladu sa novim pristupom
Evropske komisije, pregovori o pristupanju započeće sa poglavljima Ugovora o pristupanju
koja se odnose na vladavinu prava. Akcenat na vladavini prava u kontekstu pregovora o
pristupanju EU je podsticajan za dalja poboljšanja u poslovnom okruženju.
2.2. Makroekonomski kontekst
Srpska privreda se suočavala sa značajnim problemima tokom proteklih šest godina. Slab rast
je posledica recesije iz 2009. godine izazvane svetskom finansijskom krizom i problemima
unutar Evrozone tokom 2011/12 što je zajedno sa slabom domaćom potražnjom dovelo do
povratka ekonomske krize u 2012. godini. Te godine, privreda je ušla u duplu recesiju, kada
je BDP smanjen za 1,7% u odnosu na isti period prethodne godine, uprkos naglom porastu
potrošnje pre izbora u prvoj polovini godine. Pad proizvodnje je odraz smanjene domaće
privatne potrošnje, slabog izvoza i loše poljoprivredne sezone. Međutim, podaci iz 2013.
godine ukazuju na to da je prošle godine došlo do oporavka usled rasta izvoza. Preliminarne
procene za celu godinu nagoveštavaju rast od oko 2,3% podstaknut jakim rastom izvoza i
dobrom poljoprivrednom sezonom.
11
Inflacija je bila do izvesne mere nepredvidiva u proteklih nekoliko godina. U poslednjem
ciklusu koji je počeo sredinom 2012. godine inflacija je porasla u septembru 2012. godine do
maksimuma od 12,8% u odnosu na isti period prethodne godine, kao rezultat većih uvoznih
troškova, rasta administrativnih troškova i loše poljoprivredne sezone, što je dovelo do rasta
cena hrane. Zabrinutost zbog rastuće inflacije podstakla je centralnu banku da pooštri
monetarnu politiku povećanjem obavezne rezerve i osnovne REPO stope više puta u drugoj
polovini 2012. godine. Međutim, pritisci na rast cena su oslabili u toku 2013. godine što je
omogućilo ublažavanje monetarne politike. U maju 2013. godine, Narodna banka Srbije je
započela niz smanjenja REPO stope koja je na kraju godine iznosila 9,5%. Inflacija je naglo
pala u drugoj polovini 2013. i na kraju godine je iznosila samo 2,2%, što je ispod donje
granice ciljanog raspona Narodne banke od 4,0±1,5%.
Značajni pritisci su postojali na vrednost dinara tokom 2012. godine i Narodna banka je
intervenisala nekoliko puta kako bi sprečila dalju depresijaciju u odnosu na evro. Neizvesnost
fiskalne pozicije Srbije rezultirala je ponovnim pritiscima da se izvrši depresijacija 2013.
godine, sa značajnim nominalnim slabljenjem dinara u odnosu na evro tako da je u jednom
momentu kurs dinara dostigao 119 dinara za evro, premda je došlo do izvesnog jačanja od
tada, da bi na kraju godine iznosio oko 115 dinara za evro. NBS je više puta intervenisala
kako bi sprečila prekomerne oscilacije koje su doprinele rastu problematičnih kredita a koji
su u trećem kvartalu 2013. godine iznosili 21,1%. Kreditni rast je značajno usporen tokom
poslednjih godina i u drugom kvartalu 2013. godine je opao po prvi put u skorijoj istoriji.
Ovaj trend odražava slabiju potražnju za kreditima, ali takođe i kraj vladinog programa
subvencionisanih kredita u prvom kvartalu. Inače, bankarski sektor u Srbiji je uspeo da
prevazidje krizu u proteklih nekoliko godina i stopa adekvatnosti kapitala je ostala jaka, blizu
20%.
Fiskalna pozicija i dalje predstavlja izazov. Krajem 2012. godine budžetski deficit od 6,4%
BDP-a bio je značajno iznad ciljanog 4,25% BDP-a dok je deficit u 2013. bio jos veći i
iznosio je 7% BDP-a. Javni dug je premašio 60% BDP-a, što je značajno iznad
administrativne granice od 45% BDP-a. Oktobra 2013. godine je vlada objavila tzv. Plan u
šest tačaka za budžetske uštede, fiskalnu stabilnost i privredni rast. Ovaj plan sadrži, između
ostalih mera, smanjenje plata zaposlenih u javnom sektoru sa visokim ličnim primanjima,
smanjenje subvencija za javna preduzeća i povećanje donje stope PDV-a.
Kratkoročni izgledi za privredni oporavak su ograničeni usled slabe domaće potražnje i
slabosti Evrozone koji i dalje imaju usporavajući efekat na privredu. Očekivana fiskalna
korekcija (smanjenje troškova) u 2014. godini će se takođe negativno odraziti na rast BDP-a.
Srednjoročni izgledi biće povoljni kada se povrati poverenje domaćih i stranih investitora.
2.3. Kontekst strukturnih reformi
Srbija je značajno napredovala u sprovođenju procesa tranzicije tokom poslednje dve
decenije, naročito u oblastima liberalizacije cena, reformi u oblasti trgovine i deviznog
režima i privatizacijama manjih razmera. Prema pokazateljima EBRD-a za nivo tranzicije
zemlje, pokazatelji Srbije su najviši za pomenute indikatore (4, 4- od maksimalnog rezultata
od 4+). Izvestan napredak je takođe postignut u privatizacijama većih razmera, ali su neka od
najvećih preduzeća i dalje u državnom vlasništvu i nacionalizacija jednog od najvećih
industrijskih preduzeća, proizvođača čelika ,,Železara Smederevo”, predstavlja korak nazad u
tom smislu. Srbija je dobila 3- za ovaj pokazatelj. Najveći tranzicioni jaz je i dalje u
12
oblastima konkurentnosti (2+) i upravljanja i restrukturiranja preduzeća (2+), dve oblasti u
kojima su reforme tradicionalno teže i gde su veće ocene date zemljama koje su u naprednim
fazama procesa tranzicije.
Na nivou sektora, napredak je postignut u nekoliko oblasti. Reforma sektora železnice,
uključujući razdvajanje infrastrukture i prevoza, realizovana je u 2011. i 2012. godini da bi se
unapredila konkurentnost i poboljšao kvalitet usluga. Novi Zakon o energetici donet
sredinom 2011. godine, određuje krajnji rok za liberalizaciju tržišta gasa i struje do 2015.
godine i takođe ojačava ulogu regulatora. Sektor telekomunikacija je postao liberalniji 2010.
godine kada je norveški ,,Telenor” dobio dozvolu za rad čime je okončan monopol Telekom
Srbije. Vlasti su preduzele značajne napore da smanje nivo evroizacije privrede, ali su ti
napori do sada imali ograničene rezultate.
Detaljna analiza koju svake godine sprovodi kancelarija glavnog ekonomiste EBRD-a o
preostalim izazovima tranzicije u 16 sektora privrede pokazuje da Srbiji još uvek predstoji
dug put tranzicije. Ocene tranzicije po sektorima na skali od 1 do 4+ prikazane su na Slici 2.
Ove ocene zasnivaju se na proceni preostalih nedostataka u tranziciji kako u pogledu
strukture ispitivanog tržišta, tako i jačanja institucija na tom tržištu. U svim sektorima,
nedostaci u tranziciji u Srbiji procenjuju se kao ,,srednji” ili kao ,,veliki”. Najveći nedostaci
postoje u sektoru privatnih investicionih fondova, energetike i prirodnih resursa, kao i u
oblasti voda i tretmana otpadnih voda.
2.4. Poslovno okruženje
Srbija je u nekoliko prethodnih godina preduzela niz reformi kojima se smanjuje
administrativno opterećenje privrede. Reforme uključuju mere za lakše započinjanje biznisa,
tako da se od 2010. godine registracija preduzeća može izvršiti na jednom mestu, a 2012.
godine ukinut je zahtev za uplatu minimalnog kapitala za nova preduzeća. Srbija je poboljšala
mehanizme za rešavanje nelikvidnosti. 2010. godine je donet novi Zakon o stečaju koji je
uveo vansudska poravnanja i objedinjenu proceduru reorganizacije preduzeća. Srbija je
dodatno poboljšala proces stečaja 2012. godine, smanjenjem početnih cena za prodaju
imovine, zabranjujući žalbe, kao i usvajanjem elektronskog registra za sudske zabrane, itd.
Reforme kojima se olakšava registracija nepokretnosti i sprovođenje ugovora takođe su
realizovane. Bez obzira na prethodno navedeno, Srbiji još uvek predstoji da značajno
13
poboljša poslovno okruženje. U Izveštaju Svetske banke o uslovima poslovanja za 2014.
godinu (Doing Business Report 2014), Srbija je zauzela 93. mesto među 189 zemalja po
sveukupnoj lakoći obavljanja poslovanja, što je još uvek značajno lošije u odnosu na ostale
države EU i države iz regiona. Najveći problemi ostaju u oblastima građevinskih dozvola,
plaćanja taksi, sprovođenju ugovora i stečajnog postupka.
Srbija se lošije rangira po globalnom indeksu konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma –
nalazi se na 101. mestu od 144 ispitane zemlje. Kvalitet makroekonomskog okruženja je loše
rangiran (136. mesto), a posebno fiskalna politika. Srbija se takođe loše rangira u pogledu
kvaliteta javnih institucija (130. mesto), npr. vlasničkih prava, birokratskog opterećenja,
nezavisnosti sudstva i regulatornog okvira za rešavanje sporova. Neefikasnost tržišta rada je
takođe identifikovana kao izazov srpske privrede (119. mesto).
Srpske firme koje su analizirane u ,,Ispitivanju EBRD-a i Svetske banke o poslovnom
okruženju i rezultatima preduzeća u 2009. godini” (2009 EBRD-World Bank Business
Environment and Enterprise Performance Survey, BEEPS) identifikovale su političku
nestabilnost, sivu ekonomiju i izvore finansiranja kao ključne prepreke u poslovanju. Novo
ispitivanje se trenutno sprovodi, što će pružiti koristan uvid u to da li su se percepcije
promenile tokom prethodne četiri godine, a posebno u smislu navedenih reformi.
2.5. Društveni kontekst
Tokom protekle decenije, prihod po glavi stanovnika i životni standard u Srbiji značajno je
poboljšan uprkos nedavnom usporavanju prouzrokovanom svetskom finansijskom krizom, a
zatim krizom Evrozone. Između 2002. i 2012. godine, realni BDP je porastao za 30% a
prihod po glavi stanovnika korigovan za paritet kupovne moći povećan je preko 60%.
Stopa nezaposlenost je i dalje visoka i porasla je od početka globalne finansijske krize, sa
13,6% u 2008. godini na 20,1% prema podacima iz oktobra 2013. godine. Nezaposlenost je
najmanja u Beogradu a najveća u Vojvodini, kao i u istočnoj i južnoj Srbiji. Razlika između
polova u slučaju nezaposlenosti nije toliko velika kao u nekim drugim zemljama Jugoistočne
Evrope (23,9% za muškarace naspram 25,6% za žene), ali to prikriva razliku u stopi
aktivnosti na tržištu rada (68,8% za muškarace naspram 51,2% za žene). Nezaposlenost je
najviša među mladima i 2012. godine iznosila je oko 51%. S obzirom na znatno učešće sive
ekonomije, prave stope nezaposlenosti su verovatno manje. Prema procenama srpskog
Republičkog zavoda za statistiku, oko 18% svih zaposlenih je zaposleno u sivoj ekonomiji.
Srbija je ostvarila dobre rezultate u većini pokazatelja koji se odnose na pristup i kvalitet
obrazovanja u poređenju sa zemljma u regionu, ali zaostaje za razvijenijim zemljama. Prema
podacima srpskog Republičkog zavoda za statistiku, preko 99% učenika završi osnovnu školu
i upiše se u srednju školu, a oko 85% završi srednju školu. U najnovijem Programu OECD-a
za procenu studenata po zemljama (Programme for International Students Assessment), koji
je sproveden 2012. godine, učenici srednjih škola u Srbiji postigli su bolje rezultate od
učenika iz drugih zemalja jugoistočne Evrope osim Hrvatske u sva tri testa (čitanje,
matematika i prirodne nauke), premda ne tako dobre kao što je prosek OECD-a. Stopa upisa
na više obrazovanje od oko 50% je u skladu sa regionalnim prosekom, ali daleko ispod
proseka OECD-a koji iznosi oko 66%.
14
2.6. Pravni kontekst
U poslednje četiri godine sprovedene su značajne pravne reforme u Srbiji u nekoliko
značajnih oblasti privrede. Cilj određenih reformi je ubrzanje usklađivanja srpskog pravnog
sistema sa EU regulativom kao priprema za puno članstvo u EU.
Među novim zakonima usvojenim prethodnih godina, izdvaja se Zakon o tržištu kapitala koji
je stupio na snagu u novembru 2011. godine a čiji cilj je bio stvaranje atraktivnijeg tržišta
kapitala za domaće i strane investitore. Zakon o deviznom poslovanju takođe je izmenjen
2011. godine sa ciljem da se olakšaju neka od ograničenja koja se dovode u vezu sa
funkcionisanjem deviznog tržišta u Srbiji i omogući sofisticiraniji pravni okvir za dalji razvoj
prekograničnog kreditiranja. Ovaj zakon je dodatno izmenjen u decembru 2012. godine, kada
je uneto nekoliko izmena u vezi sa deviznim kreditnim transakcijama. Novi Zakon o
privrednim društvima je takođe stupio na snagu 2011. godine i predstavlja napredak u odnosu
na prethodni, premda se najvećim delom odnosi na akcionarska društva. Najnoviji je Zakon o
javnim nabavkama koji je stupio na snagu 1. aprila 2013. godine. Ovaj zakon predviđa
nekoliko novih rešenja u cilju povećanja transparentnosti, efikasnosti i ekonomičnosti
procedure javne nabavke i suzbijanja korupcije kako ugovarača, tako i ponuđača. Na
posletku, novi propisi o obnovljivim izvorima energije i ekonomičnom korišćenju energije
usvojeni su u prvom kvartalu 2013. godine.
2.7. Energetska efikasnost i kontekst klimatskih promena
Postoji značajan potencijal za napredak u oblasti energetske efikasnosti (EE) i razvoju
projekata koji se bave obnovljivim izvorima energije (Renewable Energy, RE) u Srbiji.
Energetski intezitet zemlje je četiri puta veći od proseka 27 zemalja EU i skoro dva puta veći
od Republike Češke.
Ovaj potencijal je veći nego u mnogim drugim državama u kojima EBRD posluje zbog
nedovoljnog održavanja industrijske opreme i objekata (posebno javnih), kao i velike količine
zaliha zastarele opreme. Potencijal proizilazi iz rastuće cene energije, zastarele i
neekonomične industrijske opreme, nedostatka brojila i kontrolnih uređaja. Povećanje cene
električne energije predstavlja dodatno troškovno opterećenje na firme i vlasnike zgrada koji
se suočavaju sa posledicama ekonomske krize. Poboljšanje energetske efikasnosti je dobar
način da se prebrode navedeni izazovi.
Srbija takođe poseduje potencijal za obnovljive izvore energije koji obuhvata značajne
neiskorišćene hidro energije, energije vetra, geotermalne i solarne energije. Pored toga,
očekuje se da će se region Zapadnog Balkana, uključujući i Srbiju, suočiti sa porastom
temperature, smanjenjem količine padavina (posebno tokom leta) i većom oscilacijom
padavina. Kao posledica toga, očekuje se da će se Srbija suočiti sa sezonskim nestašicama
vode. Veća oscilacija padavina može takođe rezultirati flukutacijama u hidrologiji reka i
učestalijim pojavama ekstremnih događaja kao što su poplave. Opterećenje usled nestašica
vode će se odraziti na privredne grane koje intenzivno koriste vodu, uključujući i
poljoprivredu (negativno će se odraziti na poljoprivrednu proizvodnju i povećaće potrebu za
navodnjavanjem). Investicije u hidroenergiju treba da uzmu u obzir promene u hidrologiji
prouzrokovane klimatskim promenama. Povećaće se potreba za investicijama i boljem
upravljanju sistemima za vodosnabdevanja usled suočavanja sa većim nestašicama vode
izazvanim klimatskim promenama. Biće potrebno preduzeti određene mere u sektorima koji
15
su osetljivi na klimatske promene, kao što su vodosnabdevanje, električna energija i
energetika (naročito hidroenergetika) i privrednim granama u kojima se koriste velike
količine vode, kao što su rudarstvo, agrobizinis i proizvodnja.
U tom kontekstu, EBRD će tokom narednog perioda nastaviti da se fokusira na projekte
održive energije u svim sektorima u Srbiji, uključujući finansiranje lokalnih preduzeća sa
ciljem poboljšanja produktivnosti, energetske efikasnosti i konkurentnosti.
Srbija je potpisnica Ugovora o osnivanju energetske zajednice (Energy Community Treaty) i
počela je da primenjuje relevantne EU direktive koje se odnose na energetsku efikasnost i
obnovljive energije, sa rokovima za realizaciju tokom perioda koji pokriva ova stratgija. Na
pravnom/regulatornom nivou, Zakon o efikasnom korišćenju energije usvojen u martu 2013.
godine transponuje odredbe EU direktiva u srpsko zakonodavstvo. Zakon definiše osnovu za
EE (energetska efikasnost) politiku i sadrži odredbe o sistemu za upravljanje energijom,
označavanju proizvoda vezanih za energiju, energetskim učinkom u zgradama, EE zahtevima
u proizvodnji, prenosu i distribuciji energije, finansijskim mehanizmima za EE (uključujući
osnivanje Fonda za energetsku efikasnost) i promociju tržišta energetskih usluga, kao i
odgovarajućih organa. Pored toga, Srbija je 2011. godine usvojila novi Zakon o energetici
koji reguliše obnovljivu energiju.
3. STRATEŠKE ORIJENTACIJE
Srbija će se suočiti sa važnim tranzicionim izazovima u predstojeće četiri godine, periodu
kada se od nje očekuje da postigne suštinski napredak ka krajnjem cilju dobijanja članstva u
EU. Nasleđe svetske ekonomske krize je suštinski oslabilo ekonomiju, uz velike stope
nezaposlenosti, posebno među mladima i značajne disparitete u prihodu po regionima. Model
rasta pre krize primenjivan u protekle četiri godine se pokazao kao neadekvatan i postoji
potreba za novim reformama koje će potpomoći razvoj privatnog sektora i doprineti
povećanju investicija, a ključna komponenta biće stabilni i zdrav finansijski sektor. Dodatni
izazov u narednim godinama biće razvoj održivog energetskog sektora. Ovi prioriteti će
predstavljati srž strateške orijentacije Banke u Srbiji:
Veća uloga i konkurentnost privatnog sektora: Učešće privatnog sektora u
ekonomiji Srbije je ispod regionalnih standarda. Država i dalje ima značajan udeo u
ključnim sektorima, dok veliki broj privatnih kompanija nije dovoljno konkurentan da
bi opstao na dugi rok usled nedostatka odgovarajućih kadrova, tehničke i operativne
stručnosti, kao i nedostatka dobrog korporativnog upravljanja. Takođe, kao rezultat
krize, određenom broju kompanija je neophodno finansijsko restrukturiranje. Mala i
srednja preduzeća (MSP), koja čine osnovu srpskog privatnog sektora, suočavaju se
sa ograničenim izvorima finansiranja i praktično da uopšte ne dobijaju strane direktne
investicije. Banka će raditi na povećanju konkurentnosti privatnog sektora, sa
dodatnim fokusom na sektor agrobiznisa. Banka će težiti da pomogne MSP u
finansiranju projekata koji doprinose održivom rastu i pružiće tehničku pomoć radi
poboljšanja korporativnog upravljanja. U kontekstu procesa EU integracija, od kojeg
se očekuje da doprinese razvoju povoljnijeg okruženja za strane direktne investicije,
Banka će težiti da podrži strane investitore, kako u greenfield, tako i u brownfield
projektima. Banka će selektivno nastojati da podrži održivost preduzeća u procesu
privatizacije kroz učešće u pred-privatizacionim i privatizacionim transakcijama, po
mogućstvu zajedno sa strateškim investitorima.
16
Stabilizacija finansijskog sektora: Iako je finansijski sektor prošao kroz krizu bez
urušavanja sistemski značajnih banaka, njegova uloga kao pokretača privrednog
razvoja je značajno smanjena. Kreditni rast je slab, udeo problematičnih kredita je
visok, pritisci smanjenja stope zaduženosti su i dalje prisutni a stepen evroizacije je
veliki. Fond za osiguranje depozita je potrošen zbog gašenja nekoliko lokalnih,
nesistemskih značajnih banaka i celokupne isplate čak i neosiguranih depozita. U
skladu sa Zajedničkim akcionim planom međunarodnih finansijskih institucija za
podsticanje rasta u centralnoj i jugoistočnoj Evropi (Joint IFI Action Plan for Growth
in Central and South-Eastern Europe), Banka će težiti da doprinese stabilizaciji
finansijskog sektora i podsticati kreditiranje, sarađivati sa nadležnim institucijama
kako bi se razmotrila mogućnost dokapitalizacije Fonda za osiguranje depozita u
saradnji sa Svetskom bankom. Banka će se uz pomoć izabranih banaka i nebankarskih
finansijskih institucija angažovati kako bi podržala kreditiranje MSP. Banka će
direktno sa Narodnom bankom i kroz Bečku inicijativu 2.0 nastaviti dijalog o
podsticaju kreditiranja u lokalnoj valuti i unapređenju regionalne saradnje vezane za
bankarski sektor i pomoći će u nalaženju rešenja za problematične kredite.
Razvoj održivih i efikasnih javnih komunalnih preduzeća: Veliki tranzicioni
raskorak je i dalje prisutan u sektorima energetike i infrastrukture. Implementacija
projekata u ovim sektorima je uglavnom spora i često otežana. Takvo stanje stvari je
rezultiralo značajnim infrastrukturnim nedostacima u zemlji. Ostali tranzicioni izazovi
uključuju: prilagođavanje tarifa nivou pokrivanja troškova, jačanje kapaciteta
regulatora, komercijalizovanje i restrukturiranje javnih preduzeća i povećanje učešća
privatnog sektora. Banka će svoje napore usredsrediti na ubrzanje implementacije
postojećih projekata i s obzirom na ograničeni fiskalni prostor, pažljivo će birati nove
projekte za finansiranje. Banka će težiti da uključi privatni sektor kada god je to
moguće. Konkretno u energetskom sektoru, Banka će nastojati da održi ključnu ulogu
u promovisanju energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. Takođe, Banka
će podržati zamenu zastarelih kapaciteta za proizvodnju energije, kao i dovođenje
procesa proizvodnje energije u sklad sa standardima EU za zaštitu životne sredine.
3.1. Ključni izazovi i operativni odgovori
3.1.1. Jačanje uloge i konkurentnosti privatnog sektora
Tranzicioni izazovi
Razvoj privatnog sektora zaostaje u odnosu na većinu zemalja u regionu. Mnoga
postojeća privatna preduzeća imaju neadekvatne standarde upravljačke prakse i
korporativnog upravljanja i Srbija je slabo ocenjena u međunarodnim poređenjima po
konkurentnosti i lakoći poslovanja.
Restrukturiranje i privatizacija preduzeća u državnom vlasništvu kasne i treba ih
privesti kraju.
Učešće privatnog sektora u transportu i komunalnoj infrastrukturi, kao i infrastrukturi
vezanoj za životnu sredinu veoma je ograničeno i skoro da nema primera uspešnih
javno-privatnih partnerstava.
Raspoloživost investicionog kapitala podržana sa dodatom vrednošću je ograničena a
naročito za MSP. Praktično da nema investicija lokalnih institucionalnih investitora u
privatnim investicionim fondovima.
17
Sektor agrobiznisa, jedan od najvažnijih u srpskoj privredi, je nedovoljno razvijen
zbog manjka investicija i zaostatka u primeni relevantnih tehnologija. Razvoj sektora
agrobiznisa ograničen je problemima koji postoje u zemljišnom registru i
katastarskom sistemu koji sprečavaju prenos poljoprivrednog zemljišta, kao i
postojanjem mnoštva birokratskih prepreka.
Izazovi u sektoru nekretnina su veliki i postoji značajan nedostatak ponude
komercijalnih nekretnina u najvećim gradovima.
Operativni odgovor
Da bi se promovisao razvoj sektora i podstakle investicije, Banka će težiti da obezbedi
dugoročno kreditiranje, obrtni kapital i ulaganja u kapital zdravim lokalnim preduzećima,
primarno MSP, kroz Kreditnu liniju za lokalna preduzeća (Local Enterprise Facility, LEF) i
kroz novi Fond za razvoj preduzeća (Enterprise Expansion Fund, ENEF). Kako bi podržala
razvoj sektora agrobiznisa, Banka će raditi sa preduzećima na razvoju celog lanca vrednosti,
podržavajući dalji razvoj modernog maloprodajnog sektora, logistike, nastavak konsolidacije
sa ciljem poboljšanja konkurentnosti preduzeća sa višim stepenom obrade i nastavak
prekograničnih investicija. Banka će obezbediti finansiranje komercijalnim bankama i
instrumente za podelu rizika kako bi mogle da finansiraju poljoprivredna i mikro, mala i
srednja preduzeća iz sektora agrobiznisa. Banka će selektivno ispitati mogućnosti za pružanje
podrške privatnim investicijama u proizvodnju i usluge, prirodne resurse, informaciono
komunikacione tehnologije, nekretnine i turizam. Pored toga, Banka će težiti da podstakne
održive projekte koji podržavaju ekonomiju znanja u svim sektorima.
Da bi povećala konkurentnost, Banka će podržati održiva restrukturiranja preduzeća u
državnom vlasništvu u kontekstu procesa privatizacije tako što će raditi sa odabranim
investitorima i lokalnim bankama na identifikovanju mogućnosti u kojima se banke mogu
uključiti u finansijsko i operativno restrukturiranje duga i ulaganje u kapital.
Da bi podstakla razvoj mikro, malih i srednjih preduzeća, Banka će koristiti program
Tima za podršku malim preduzećima (SBS) kako bi ojačala konkurentnost lokalnih mikro,
malih i srednjih preduzeća i podržala usvajanje standarda kvaliteta, poboljšanje
korporativnog upravljanja, lanaca nabavke, marketinške i operativne efikasnosti u različitim
sektorima. Ovaj program će biti ključan za nalaženje manjih projekata koje bi Banka mogla
da finansira. (Za više detalja o aktivnostima na osnovu Programu podrške malim
preduzećima (SBS) videti Dodatak 5.)
Regulatorni dijalog
Banka će nastaviti regulatorni dijalog sa relevantnim institucijama kako bi ubrzala proces
restrukturiranja i privatizacije sistemski važnih kompanija koje su u državnom vlasništvu.
Banka će nastaviti saradnju sa relevatnim državnim telima radi omogućavanja sinergijskih
poduhvata u oblasti finansiranja MSP, kao i na poboljšanju njihove upravljačke strukture i
standarda korporativnog upravljanja. Da bi pomogla strane direktne investicije u zemlji,
Banka će intenzivirati saradnju sa komercijalnim odeljenjima ambasada unutar zemlje,
bilateralnim privrednim komorama kao i relevantnim vladinim agencijama kako bi
predvidela potrebe stranih investitora i doprinela razvoju investicionih uslova.
18
U sektoru agrobiznisa, Banka će nastaviti dijalog o uvođenju novih finansijskih instrumenata
za podršku razvoja i pristupa finansijama preduzeća koja se bave agrobiznisom, kao i malim i
srednjim poljoprivrednim preduzećima.
Banka će nastaviti da pruža podršku razvoju i implementaciji robnih zapisa (CPR) u Srbiji i
da podiže svest o mogućnosti finansiranja na bazi robnih zapisa (GWR) pokrenutog 2012.
godine na osnovu inicijative EBRD-a za bezbednost hrane u privatnom sektoru (EBRD
Private Sector Food Security Initiative).
Započeće se sa realizacijom tehničke saradnje za Fond za obeštećenja za robne zapise, kao i
tehničke saradnje za geografske indikacije u sektoru mesa i voća. Postoji potencijal za dijalog
u vezi sa javno-privatnim partnerstvom, iniciran od strane privrede i srpske vlade, koji će se
fokusirati na podsektore zrnastih kultura, mesa i mlečnih proizvoda.
Banka će podržati implementaciju Zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju kroz
projekat koji je pokrenuo tim za pravnu tranziciju u partnerstvu sa Privrednom komorom
Republike Srbije (PKS). Cilj će biti podizanje svesti ključnih aktera i njihovog razumevanja
ovog pitanja, a naposletku i sticanja poverenja u proceduru sporazumnog finansijskog
restrukturiranja, između ostalog kroz razvoj institucionalnog kapaciteta PKS.
3.2. Stabilizacija i dalji razvoj finansijskog sektora
Tranzicioni izazovi
Bankama je potrebno dugoročno finansiranje i institucionalna podrška koja će im
pomoći u tome da posluju na održivoj osnovi.
Pristup MSP finansiranju je značajno otežan tokom krize. Potrebno je podstaknuti
mikro kreditiranje od strane komercijalnih banka i institucija za mikro kreditiranje. Ne
postoji regulatorni okvir za mikrofinansiranje.
Kriza je prouzrokovala dva glavna problema u finansijskom sektoru koji zahtevaju
hitnu reakciju: rast problematičnih kredita i pražnjenje Fonda za osiguranje depozita.
Najveći deo aktive i pasive banaka je indeksiran i denominovan u EUR. Prethodni
pokušaji da se ohrabri dinarizacija, podsticanje dinarskog kreditiranja, kao i dinarske
štednje imali su ograničene rezultate.
Postoji potreba za dodatnom konsolidacijom i privatizacijom u sektoru u kome
posluje 30 banaka, od kojih 5 ima 47% tržišnog učešća, 10 posluje sa gubicima, a 6 je
u državnom vlasništvu.
Postoji potreba za razvojem zdravog sektora osiguranja i značajnijeg finansiranja
nebankraskih finansijskih institucija, primarno lizing kompanija i investicionih
fondova.
Operativni odgovor
Da bi povećala raspoloživost dugoročnih izvora finansiranja i podstakla uvođenje novih
proizvoda, Banka će puržiti podršku bankama, lizing kompanijama i ostalim finansijskim
institucijama u vidu dugoročnog finansiranja i obezbeđivanja proizvoda prilagođenih
njihovim potrebama kako bi se povećala raspoloživost kredita za mikro, mala i srednja
preduzeća i podržao razvoj energetske efikasnosti, obnovljivih izvora energije i sektora
agrobiznisa. Finansiranje kroz Program podrške međunarodne trgovine (TFP) će ostati važan
za podsticaj izvoza a posebno usled usporavanja privredne proizvodnje i trgovine.
19
Da bi povećala poverenje u bankarski sektor, Banka će težiti da pruži podršku Agenciji za
osiguranje depozita koja je odgovorna za upravljanje Fondom za osiguranje depozita kako bi
se povećao nivo poverenje u bankarski sektor, a posebno u sposobnost Fonda za osiguranje
depozita da zadovolji buduća nepredviđena potraživanja. Podrška koju EBRD pruža sistemu
za osiguranje depozita je deo zajedničkog napora međunarodnih finansijskih institucija u
kome Svetska banka i MMF rade na uspostavljanju regulatornog okvira za rezoluciju banaka,
uključujući i strategiju za državne banke.
Da bi podržala razvoj ostalih finansijskih institucija, Banka će podržati investicije u
sektor lizinga i osiguranja kako bi se podstakao razvoj nebankarskih finansijskih institucija i
tržišta kapitala.
Regulatorni dijalog
Banka će nastaviti dijalog sa Narodnom bankom Srbije, relevantnim ministarstvima i
institucijama o razvoju kreditiranja u lokalnoj valuti i okvira za razvoj lokalnog tržišta
kapitala, bankarskoj rezoluciji o problematičnim kreditima, kao i pravnom okviru za
mikrofinansijske institucije.
Konkretno:
Postoji značajan napredak u saradnji sa NBS, Minstarstvom finansija i Komisijom za
hartije od vrednosti u postizanju cilja da se omogući lokalno prikupljanje novčanih
sredstava i plasiranje kredita u lokalnoj valuti. Kada makroekonomski uslovi
(primarno stabilnost kursa i inflacije) to dozvole, sarađivaćemo sa potencijalnim
državnim i privatnim korisnicima kredita u lokalnoj valuti radi promocije tog
proizvoda.
Podržavamo relevantne institucije u pronalaženju rešenja za problematične kredite.
Pored tehničke pomoći pravnog tima za tranziciju vezane za proces dobrovoljnog
restrukturiranja, sprovešćemo analizu tržišta problematičnih kredita i omogućiti
interakciju između Ministarstva privrede i određenih privatnih investicionih fondova
koji se fokusiraju na rad sa preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim
problemima.
Banka će nastaviti saradnju sa relevatnim institucijama na Bečkoj inicijativi 2.0 u
kojoj je Srbija aktivan član. U okviru Bečke inicijative 2.0 Banka naročito blisko
sarađuje sa EBA i ECB na uključivanju država koje nisu članice EU u projekat
Bankarske unije. Osim toga, Bečka inicijativa 2.0 je oformila dve radne grupe – o
problematičnim kreditima i inovativnim instrumentima za podršku kreditnog rasta –
od kojih se očekuje da daju preporuke za rešavanje pitanja problematičnih kredita i
pokretanja kreditnog rasta u Srbiji i ostalim zemljama regiona.
3.2.1. Razvoj održivih i efikasnih javnih komunalnih preduzeća
Tranzicioni izazovi:
Potrebno je sveobuhvatno restrukturiranje javnih preduzeća kako u sektoru
energetike, tako i u sektoru infrastrukture. Potrebno je ubrzati realizaciju postojećih
projekata i realizovati potpuno razdvajanje različitih usluga koje ova preduzeća
pružaju.
20
Treba uvesti tarife koje obezbeđuju pokriće troškova i poboljšati stope naplate
potraživanja.
Neophodni su dodatni napori da bi se pronašli načini za finansiranje investicija u
oblastima upravljanja vodama i otpadom, daljinskog grejanja i gradskog prevoza u
gradovima srednje veličine, uzimajući u obzir fiskalna ograničenja, kako na
nacionalnom, tako i na opštinskom nivou.
Podstrek regionalnoj integraciji i trgovini bi bio dalji razvoj moderne železničke i
putne mreže na Koridoru X i projekata koji se bave unutrašnjim plovnim putevima na
Koridoru VII. Fiskalna ograničenja mogu otežati investicije i potrebno je učiniti
dodatne napore da se privuku investitori iz privatnog sektora u neke od ovih oblasti.
Operativni odgovor
Banka će imati za cilj pružanje podrške poboljšanju infrastrukture i promovisanje
sektorskih reformi. Banka će blisko sarađivati sa klijentima, ministarstvima i
međunarodnim finansijskim institucijama da bi realizovala i postigla napredak u projektima
sa čijom realizacijom se trenutno kasni. Banka će pažljivo birati buduće potencijalne
investicije u sektoru transporta.
Banka će ohrabrivati učešće privatnog sektora u sektorima energetike i infrastrukture, korišćenje koncesija i dobro osmišljenih javno-privatnih partnerstava, zasnovanih na
najboljoj praksi i iskustvima na sličnim projektima u drugim zemljama. U tom kontekstu,
Banka će težiti da finansira i pruži tehničku pomoć projektima u sektoru energetike koji
omogućavaju stvaranje novih kapaciteta za proizvodnju energije, povećanje konkurencije,
diversifikovanje izvora energije (posebno obnovljivih izvora energije) i povećanje
efikasnosti.
Da bi pomogla razvoj javnih komunalnih preduzeća, Banka će težiti da finansira nove
projekte u komunalnoj infrastrukturi u gradovima srednje veličine i radiće sa vlastima na
razvoju odgovarajućih finansijskih struktura.
Regulatorni dijalog
Imajući u vidu visok intezitet energije i ugljenika u Srbiji, Banka će nastojati da obezbedi
finansiranje i pomoć u vidu tehničke saradnje za projekte koji se bave obnovljivom energijom
i energetskom efikasnošću. Banka će nastaviti da pruža podršku vladi u njenim naporima da
ustanovi regulatorni okvir koji pogoduje tržištu i propise kojima se promovišu investicije u
energetsku efikasnost i smanjenje ugljenika, kao i u njenom radu na postizanju usaglašenosti
sa EU standardima vezanih za zaštitu životne sredine.
U komunalnom sektoru, regulatorni dijalog Banke fokusiraće se na komercijalizaciji usluga,
izgradnji kapaciteta i razvoj efikasnijih struktura za sprovodjenje projekata na nivou javno-
komunalnih preduzeća, umesto na nivou države ili grada. Podrška će se pružiti opštinama i
javnim komunalnim preduzećima kako bi se povećala odgovornost rukovodstva za njihovo
poslovanje.
21
3.3. Uticaj predloženih aktivnosti banke na životnu sredinu i društvo
Kao deo svojih napora da se pridruži EU, Vlada Srbije intezivno radi na tome da uskladi svoj
regulatorni okvir u pogledu životne sredine, zdravlja i bezbednosti (Environmental, Health
and Safety, EHS) sa zakonima EU (acquis communautaire). Harmonizacija sa pravnim
okvirom EU koje regulišu EHS nastavlja se kroz nacionalni program za integraciju sa EU.
Srbija prepoznaje potrebu da ojača svoj administrativni kapacitet kroz poboljšanje resursa,
kao i tehničkog i operativnog kapaciteta vlasti da bi obezbedila da EU EHS standardi budu
zadovoljeni.
Regulatorni EHS zahtevi obezbeđuju okvir za strukturisanje svih projekata koje finansira
EBRD u skladu sa njenom Politikom zaštite životne sredine i socijalnom politikom
(Environmental and Social Policy, ESP) i Zahtevima učinka (Performance Requirements,
PRs). Međutim, Banka će nastaviti da prati i da se fokusira na realizaciju regulatornih zahteva
u praksi da bi obezbedila zadovoljenje ESP i PR standarda Banke. U slučaju da se projekti ne
mogu strukturisati tako da zadovolje EU zahteve u pogledu životne sredine, to će biti jasno
naznačeno kako u dokumentaciji koju Banka predaje svom Odboru direktora uz odgovarajuće
opravdanje svakog odstupanja, tako i u javnom Skraćenom opisu projekta (Project Summary
Document). EBRD će po potrebi raditi sa klijentima kako bi obezbedila da se eventualne
devijacije od propisanih standarda u pogledu zaštite životne sredine usklade sa EU
standardima.
Implementacija EU direktiva može predstavljati određeni izazov, posebno za projekte koji se
odnose na energetiku i infrastrukturu. EBRD će obratiti posebnu pažnju na to da se poštuje
propisani proces prilikom sprovođenja Procene uticaja na životnu sredinu i društvo svih
infrastrukturnih projekata koji podležu regulativama odgovarajuće pravne tekovine EU.
Tražiće se potvrda o javnom obaveštavanju i konsultacijama koja će predstavljati integralni
deo pripreme takvih projekata.
Zdravlje i bezbednost će biti važna stavka u svim EBRD projektima. EBRD će raditi sa
klijentima u svim sektorima da bi ublažila rizike po zdravlje i bezbednost dobrim
osmišljavanjem projekata i primenom najboljih praksi u upravljanju bezbednošću, posebno
tokom građevinskih radova.
Premda organizacije civilnog društva u Srbiji imaju važnu ulogu u podizanju svesti o
problemima zaštite životne sredine i društvenim pitanjima, neophodno je aktivno učešće
glavnih aktera kako bi se amortizovale posledice po društvo i osiguralo ispunjenje ESP i PR
standarda, a posebno u slučaju projekata koji mogu imati negativan uticaj na etničke manjine,
marginalizovane grupe ili na neki drugi način ugrožene kategorije stanovništva.
Zakon o radu Srbije i pravna regulativa kojom se reguliše diskriminacija su u velikoj meri
usklađeni sa evropskim standardima. Međutim, postoje određeni problemi u praksi, posebno
u pogledu pristupa jednakim mogućnostima zaposlenja za određene grupe, kao što su Romi,
interno raseljena lica, lica sa invaliditetom i/ili žene. Otuda će Banka podržavati mere koje
tretiraju sve oblike diskriminacije i promovišu jednaku ekonomsku inkluziju. Takođe, kada
EBRD razmatra projekat koji uključuje privatizaciju infrastrukturnih preduzeća (u sektoru
transporta, komunalnih usluga i energetskom sektoru), a koji zahteva restrukturiranje radne
snage i programe racionalizacije, težiće tome da se višak radnika odredi na transparentan i
22
nediskriminatoran način, sa konsultacijama, da bi se smanjilo svako neželjeno dejstvo na
prethodno spomenute grupe.
Prema analizama rađenim od strane Strateške inicijative za jednakost polova (Strategic
Gender Initiative, SGI), u Srbiji postoji veliki jaz između polova pri zapošljavanju i u
donošenju kadrovskih rešenja, kao i u broju preduzeća u vlasništvu žena. Projekti sa
komponentom jednakosti polova mogu se implementirati u Srbiji, sa posebnim akcentom na
te oblasti. Banka već podržava klijente u Srbiji u jačanju politike jednakih mogućnosti i
nastaviće da, zajedno sa njima, radi na poboljšanju pristupa finansiranju ženama
preduzetnicama, podrži jednakost polova na radnom mestu, promoviše napredak u karijeri i
obezbedi da žene, kao i mušarci imaju jednake koristi od investicija Banke.
Srbija aktivno učestvuje u Dekadi inkluzije Roma 2005–2015 i preduzima mere društvene
inkluzije Roma. Mere koje je trebalo uskladiti sa zahtevima Banke za raseljenje (obezbeđenje
trajnog smeštaja i alternativnih oblika stanovanja) su preduzete pri raseljavanju Roma iz
njihovih neformalnih naselja tokom rekonstrukcije mosta ,,Gazela” u Beogradu. Ove mere su
realizovane i u ostalim i sličnim projektima koji su potom usledili, i očekuje se da se, ukoliko
je relevantno, primenjuju i u projektima koji će se realizovati u budućnosti.
Srbija ima raznolike predele i bogate ekosisteme sa zaštićenim oblastima, kao što su osam
Ramsar lokacija, jedan rezervat biosfere, mnoga važna staništa ptica, oblasti zaštićenih
biljaka, primarne oblasti leptirova i sedam lokacija koja su na UNESCO-voj listi svetske
kulturne i prirodne baštine. (Izvor: Srpska Agencija za zaštitu životne sredine, SEPA).
EBRD će nastaviti da primenjuje interna pravila vezana za zaštitu biodiverziteta kada
razmatra finansiranje projekata s obzirom da mogu da imaju negativan uticaj na biodiverzitet
i/ili predložene lokacije Natura 2000.
Banka će nastaviti da pruža podršku Srbiji u poboljšanju infrastrukture. U sektoru transporta,
akcenat će biti na realizaciji postojećih projekata koji se bave saobraćajnim koridorima, gde
će Banka tamo gde je to primereno promovisati inicijative za bezbednost na putevima i
zahtevati procene bezbednosti puteva.
Energetski sektor je glavni zagađivač zbog velike upotrebe fosilnih goriva (niskokaloričnog
uglja, nafte i gasa). EBRD ima nekoliko projekata sa EPS-om (preduzećem u vlasništvu
države koje se bavi proizvodnjom električne energije u Srbiji) da bi poboljšala efikasnost
termoelektrana i proizvodnja hidroenergije. Proizvodnja energije i primena Direktive o
industrijskim emisijama (Industrial Emissions Directive) (IED 2010/75/EU), najbolja
dostupna tehnologija (Best Available Technology, BAT) i čistija proizvodnja biće značajne
teme za razmatranje u budućim projektima.
Finansiranje projekata u sektoru komunalne infrastrukture i infrastrukture za zaštitu životne
sredine pružiće Banci značajne mogućnosti za unapređenje društvene i životne sredine kao i
poboljšanje javnog zdravlja. Investicioni programi će težiti da usklade postrojenja za
vodosnabdevanje, tretman otpadnih voda i upravljanje čvrstim otpadom sa PR standardima
Banke i standardima EU, uzimajući u obzir finansijske aspekte.
4. PRISTUP KAPITALU: PRIVATNI I JAVNI IZVORI FINANSIRANJA
4.1. Privatni izvori kapitala
23
Otprilike dve trećine ukupnog javnog duga Srbije finansira se iz spoljnih izvora. Eksterno
finansiranje je iz zvaničnih izvora (Programa MMF-a i ostalih zajmova međunarodnih
finansijskih institucija), kao i iz privatnog sektora (državnih obveznica i zajmova banaka).
Tokom protekle dve godine, Srbija se četiri puta zadužila na međunarodnim tržištima
kapitala, pozajmivši ukupno 4,25 milijarde USD. U poslednoj emisiji, u novembru 2013.
godine, Srbija je emitovala petogodišnje obveznice u vrednosti od 1 milijarde EUR sa
prinosom od 6,125%. Ostatak javnog duga se finansira iz domaćih izvora i u velikoj meri
kroz tržišta kapitala, pri čemu većinu državnih obveznica kupuju banke.
Domaće tržište kapitala je još uvek u fazi razvoja. Premda primarni proces emitovanja
funkcioniše, tržište državnih obveznica u Srbiji zaostaje za drugim zemljama u jugoistočnoj
Evropi po razvoju sekundarnog tržišta. Likvidnost sekundarnog tržišta je zanemarljiva i
tržište korporativnih obveznica i dalje praktično ne postoji. Dostupni instrumenti kreditiranja
su ograničeni na državne hartije od vrednosti (zapise NBS, obveznice devizne štednje i
obveznice Republike Srbije). Tržište novca je i dalje u početnim fazama razvoja kako u
pogledu infrastrukture, tako i u pogledu aktivnosti tržišta. Godine 2012. kapitalizacija tržišta
na Beogradskoj berzi iznosila je 7,451 miliona USD ili oko 20% BDP. Stopa prometa je bila
mala - 0,0369.
Preduzeća se finansraju uglavnom putem kredita komercijalnih banaka. Dolazak stranih
banaka u Srbiju rezultiralo je značajnim povećanjem ponude kredita za fizička i pravna lica.
U periodu pre krize, ostvaren je brz rast kredita plasiranih privatnom sektoru, ponekad većim
od 50% godišnje. Međutim, od kada je svetska finansijska kriza počela da ima uticaj u Srbiji
2009. godine, rast kredita je usporen, delimično zbog manje potražnje i lošijih ekonomskih
uslova. Početkom 2013. godine rast kredita je iznosio samo 2-3% godišnje, dok je u drugom
kvartalu ova stopa postala negativna. Smanjenje stope potražnje za kreditima može se
delimično pripisati završetku vladinog programa subvencionisanih kredita.
4.2. Finansiranje od strane Multilateralne razvojne banke (Multilateral Develoment
Bank, MDB) i saradnja sa ostalim međunarodnim finansijskim institucijama i
multilateralnim donatorima
Banka će nastaviti da blisko sarađuje sa bilateralnim i multilateralnim institucijama na
ključnim infrastrukturnim projektima u sektoru transporta, energetike i u komunalnom
sektoru. Investicioni okvir za Zapadni Balkan (Western Balkans Investment Framework,
WBIF) je važan forum za diskusiju sa ostalim partnerima o ključnim prioritetima i okvirima
finansiranja za predložene aktivnosti i takođe je važan instrument za jačanje dijaloga o
regionalnoj politici, što je preduslov za regionalnu integraciju. U sektoru transporta, Banka će
takođe nastaviti da sarađuje sa svojim tradicionalnim partnerima, EIB, EU, Svetskom
bankom i bilateralnim donatorima.
U sektoru električne energije, partneri su EU, IFC, OPIC i KfW/DEG. Uspešna saradnja i
koordinacija u reformi i modernizaciji ovog sektora i nastavak razvoja investiranja privatnog
sektora će se nastaviti. Banka će težiti da mobiliše finansije od strane donatora da bi
obezbedila investicije, politčku reformu i tranzicioni napredak koji su konzistentni sa njenim
mandatom. Banka će posebno nastaviti da kooridinira i, ukoliko je moguće, implementira
zajedničke projekte sa Evropskom investicionom bankom i Svetskom bankom na osnovu
Zajedničkog akcionog plana međunarodnih finansijskih institucija za podsticanje rasta u
24
centralnoj i jugoistočnoj Evropi (Joint IFI Action Plan for Growth in Central and South-
Eastern Europe).
Evropska investiciona banka (EIB)
EIB je započela sa radom u Srbiji 2001. godine i blisko sarađuje sa Bankom na više
projekata. Do danas, EIB je zaključila 61 kreditni aranžman, obezbedivši tako finansiranje u
iznosu od 4.022 miliona EUR za projekte u sektoru transporta, energetike, zdravstva i
obrazovanja i finansijskom sektoru za MSP i komunalnu infrastrukturu.
Godine 2013. EIB će finansirati projekat rekonstrukcije i bezbednosti puteva i obezbediti
novu kreditnu liniju - Apex zajam za MSP - bankama Banca Intesa, UniCredit i
Komercijalnoj banci. Ostali prioriteti su u sektoru transporta, energetici, zdravstvu i
komunalnoj infrastrukturi, pri čemu će tesna saradnja i sufinasniranje ostalih međunarodnih
finansijskih institucija ostati ključna karakteristika.
Svetska banka
Od 2006. godine Srbija je članica Svetske banke, kao nezavisna država. Do danas, Banka je
obezbedila finansiranje za 14 projekata u različitim sektorima u ukupnoj vrednosti od skoro
1,5 milijarde USD kredita i donacija iz međunarodne razvojne pomoći i zajmova
Međunarodne banke za obnovu i razvoj. Ovo finansiranje je usmereno ka poboljšanju u
transportu i energetici, obrazovanju, zdravstvu, rešavanje problema siromaštva i socijalne
zaštite, penzioni sistem, poljoprivredu i javno upravljanje finansijama.
Maksimalni iznos pozajmica za tekuću Strategiju za partnerstvo sa državom (Country
Partnership Strategy) bi mogao dostići 800 miliona USD za period od 2011. do 2015. godine,
uz mogućnost da se finansijska pomoć podeli jednako između investicionih aktivnoti i kredita
koje se daju u okviru politike razvoja. Ovaj program takođe obuhvata kredit od 200 miliona
USD za podršku budžetu kao odgovor na ekonomsku krizu u zemlji.
Međunarodna finansijska korporacija (IFC)
Srbija je postala akcionar i članica Međunarodne finansijske korporacije (International
Financial Corporation, IFC) 2001. godine. IFC radi sa klijentima iz privatnog sektora,
vladom i civilnim društvom kroz program konsultantskih usluga sa globalnom ekspertizom i
kroz finansiranje projekata. Portfelj IFC-a u Srbiji iznosi 680 miliona USD. Samo u 2012.
godini IFC je investirala 351,2 miliona USD i mobilisala 152,8 miliona USD. Osim toga IFC
ima više programa konsultantskih usluga.
Prioriteti IFC u Srbiji obuhvataju ublažavanje posledica krize, agrobiznis, klimatske promene
i poboljšanja investicione klime. IFC se takođe fokusira na povećanje pristupa finansiranju
kroz podršku lokalnih finansijskih institucija, posebno onih koje finansiraju MSP. IFC je
uložila u kapital dve lokalne banke u većinskom vlasništvu države (Čačansku banku i
Komercijalnu banku), zajedno sa EBRD i obezbedila je nekoliko kreditnih linija za MSP
bankama Banca Intesa i UniCredit u Srbiji. IFC je takođe nedavno odobrio kredit ,,Victoria
Group”, klijentu Banke iz sektora agrobiznisa.
KfW
KfW posluje u Srbiji od 2001. godine zajedno sa svojim subsidijarom DEG i pruža podršku
razvoju efikasnih okvira i funkcionisanju društvene i ekonomske infrastrukture. KfW je
podržao bankarski sektor, kroz kreditne linije za refinansiranje namenjenim MSP, kao i kroz
25
mere čiji je cilj povećanje poverenja u bankarski sektor. DEG direktno podržava preduzetnike
kroz učešće u kapitalu i dugoroče kredite.
Da bi se ojačao finansijski sektor u Srbiji, KfW je osnovala fond pod nazivom ,,Evropski
fond za Srbiju” (European Fund for Serbia, EFS) 2001. godine, obezbedivši tako izvesnom
broju banaka linije za MSP, kao i linije za energetsku efikasnost za Banca Intesa i
finansiranje MSP za UniCredit banku. KfW takođe pruža tehničku pomoć Fondu za
osiguranje depozita.
U sektoru energetike, KfW je podržao nekoliko projekata, kao što su projekat rekonstrukcije
hidroelektrane u Bajinoj Bašti i Zvorniku, zajedničku investiciju sa EBRD za rudnike uglja
,,Kolubara”, rekonstrukciju daljinskog sistema grejanja u raznim gradovima i druge projekte.
Međunarodni monetarni fond (MMF)
Srbija je sprovela nekoliko programa sa MMF-om od 2001. godine. Najnoviji Stand-By
aranžman odobren je u januaru 2009. godine, u iznosu od 388 miliona EUR, a u maju 2009.
godine ovaj aranžman je produžen za godinu dana i povećan na 2,9 milijarde EUR kako bi se
podržao ekonomski program vlade u toku globalne finansijske krize koja je bila jača nego
što se očekovalo. Ovaj program se fokusira na tri glavna elementa: fiskalno korigovanje,
pomoć stranim banakama i finansiranje u izuzetnim slučajevima. Ovaj aranžman je istekao u
aprilu 2011. godine. Novi aranžman koji je potpisan u septembru 2011. godine zamrznut je u
proleće 2012. godine zbog neslaganja između MMF-a i srpskih vlasti oko stava u vezi sa
fiskalnom politikom; potom je istekao u martu 2013. godine. Pored toga, MMF pruža vladi i
Narodnoj banci Srbije tehničku pomoć i obuku u svojim oblastima ekpertize u fiskalnoj i
monetarnoj politici.
4.3. Saradnja sa Evropskom unijom
Saradnja EBRD sa EU će se nastaviti i intenzivirati pošto se Srbija sprema za pregovore o
pristupanju sa EU. Banka će naročito pojačati svoje aktivnosti vezane za privatna MSP kroz
novu platformu za MSP koja je razvijena zajedno sa EU i EIB za Zapadni Balkan i Hrvatsku,
a koju je odobrio WBIF, ,,Program za razvoj preduzeća i inovacije Zapadnog Balkana”
(Enterprise Development and Innovation Facility, EDIF) i kroz koji će se obezbediti
finansiranje i tehnička pomoć za strukturne reforme u oblastima vezanim za privatne
investicione fondove i inovacije. Unutar EDIF-a oformiće se novi fond, Fond za razvoj
preduzeća (Enterprise Expansion Fund, ENEF), kao sredstvo za sufinansiranje projekata sa
LEF, primarno ulaganja u kapital, će predstavljati ključni element saradnje sa ostalim
institucionalnim investitorima u regionu. Pored toga, Banka će težiti da se aktivnosti Tima za
podršku malim preduzećima uključe u ovu kreditnu liniju, a koje se trenutno finansiraju iz
nacionalnog EU IPA izvora.
26
ANEKS 1. - POLITIČKA OCENA
Srbija je preuzela obavezu i primenjuje principe višepartijskog sistema, pluralizma i tržišne
privrede u skladu sa uslovima navedenim u članu 1. Ugovora o osnivanju Banke.
Uspostavljeni su ustavni i zakonski okviri za pluralističku parlamentarnu demokratiju. Podela
vlasti, kontrola i ravnoteža u političkom sistemu, garancije za osnovna prava i zaštitu manjina
i za značajnu ulogu građanskog društva su prema oceni Saveta Evrope uglavnom u skladu sa
međunarodnim i evropskim standardima. Izbori se generalno sprovode na način za koji
OEBS i Savet Evrope smatraju da je u skladu sa međunarodnim standardima.
U periodu od donošenja prethodne strategije, Srbija je ostvarila napredak u demokratskoj
tranziciji i u velikoj meri je usmerena ka EU integraciji. Poboljšani su zakonodavni i
institucionalni okviri, što omogućava jačanje demokratije, vladavinu prava i zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda. Napredak je posebno ostvaren u oblastima koje se smatraju
ključnim slabostima u zemljama Zapadnog Balkana, kao što su funkcionisanje institucija,
pravosuđa, reforma javne uprave i poslovno okruženje. U poređenju sa regionalnim
standardima, opšti administrativni kapacitet Srbije je na relativno visokom nivou. Međutim, i
dalje postoje ozbiljni izazovi u svim gore pomenutim kritičnim oblastima, a posebno u oblasti
vladavine prava. Da bi se unapredilo poslovno okruženje potrebno je održati političku volju u
borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Poslovno okruženje bi moglo imati dalje
koristi od pregovora o pristupanju EU, koji bi, u skladu sa novim pristupom Evropske
komisije (EK), trebalo da počnu poglavljima sporazuma o pridruživanju koje se odnose na
vladavinu prava.
Napredak u demokratskim reformama se ogleda u ubrzanom približavanju Srbije Evropskoj
uniji. Od usvajanja prethodne strategije, Srbija je podnela zahtev (2009. godine) i dobila je
(2012. godine) formalni status zemlje kandidata za članstvo u EU. U Mišljenju o kandidaturi
Srbije za članstvo u EU, Evropska komisija (EK) je zaključila da je Srbija "značajno
napredovala u ispunjenju političkih kriterijuma"4. Prema zaključcima najnovije Strategije
proširenja EU, koju je EK objavila 16. oktobra 2013. godine, Srbija "u dovoljnoj meri
ispunjava političke kriterijume" i ostvaruje napredak u usklađivanju svog zakonodavstva sa
zahtevima EU zakonodavstva5. Dana 28. juna 2013. godine, Evropski savet je preporučio da
se pregovori o pristupanju Srbije EU započnu najkasnije u januaru 2014. godine što je i
potvrđeno na Savetu održanom u decembru 2013. godine 6. Pregovori o pristupanju EU su
zvanično otpočeli 21. januara 2014.
4 Mišljenje Komisije o zahtevu Srbije za članstvo u Evropskoj uniji, 12. oktobra 2011. godine, str. 11.
5 Evropska Komisija, izveštaj Komisije Evropskom parlamentu i Savetu, Strategija proširenja i glavni izazovi,
16. oktobra 2013. godine, str. 27, 29. 6
Zaključci Evropskog saveta, 27./28. juni 2013. godine, str. 12. Zaključci Evropskog saveta, 19./20. decembar
2013. Godine, str. 22
27
Slobodni izbori i reprezentativna Vlada
Slobodni, fer i konkurentni izbori
Postojeći pravni okvir omogućava "dobru opštu osnovu za sprovođenje demokratskih
izbora"7. Pravni okvir je poboljšan nakon niza reformi, uključujući usvajanje novih zakona i
izmena koje su usledile nakon preporuka Kancelarije OEBS-a za demokratske institucije i
ljudska prava (OEBS/ODIHR) i Komisije Saveta Evrope za demokratiju kroz primenu
zakona (Venecijanska komisija). Konkretno, regulisanje finansiranja političkih partija
poboljšano je 2011. godine usvajanjem novog Zakona o finansiranju političkih aktivnosti,
kao što je preporučeno u Zajedničkom mišljenju OEBS/ODIHR-a, Venecijanske komisije i
OEBS/ODIHR8. U skladu sa preporukama OEBS/ODIHR, kao i EU, izvršene su izmene
zakona kako bi se uklonile kritikovane odredbe koje su političkim strankama davale
nesrazmerno velika ovlašćenja da proizvoljno sa njihovih spiskova kandidata biraju
poslanike. U skladu sa prethodnim preporukama, jedinstveni birački spisak je propisan
novousvojenim zakonom 2011. godine, a prvi je put korišćen tokom izbora 2012. godine.
Istovremeno, s obzirom da pravni okvir sadrži niz zakona za različite vrste izbora, u
određenim slučajevima njihovi zahtevi su u raskoraku i potrebno je njihovo usklađivanje.
OEBS/ODIHR je preporučila reviziju pravnog okvira u cilju konsolidacije različitih izbornih
zakona i eventualnog uvođenja jednog sveobuhvatnog Izbornog zakona9. Takođe je
preporučeno da se u zakon uvrste posebne odredbe vezane za međunarodno i domaće
nadgledanje izbora (nadgledanje je trenutno regulisano uputstvima Izborne komisije, koji se
donose odvojeno za svake izbore).
250 poslanika jednodomne skupštine Srbije biraju se na mandat u trajanju od četiri godine u
sveopštoj izbornoj jedinici prema proporcionalnom sistemu. Mandati se dele na kandidate sa
izbornih lista koji su prešli prag od 5% glasova. Na stranke koje predstavljaju etničke
manjine ne primenjuje se ovaj prag. Predsednik države bira se na neposrednim izborima na
pet godina.
Svi izbori koji su održani tokom poslednje decenije bili su veoma konkurentni i pružali su
izbornom telu širok izbor kandidata. Kandidati mogu slobodno da vode kampanju. Centralna
izborna komisija je stalni organ, imenovan od strane političkih partija zastupljenih u
skupštini, koji obavlja svoju dužnost na efikasan i transparentan način. Mediji u velikoj meri i
opširno prate izborne kampanje.
Poslednje parlamentarne i prevremene predsedničke izbore, koji su održani 6. i 20. maja
2012. godine, zajedno sa pokrajinskim izborima u Vojvodini, OEBS/ODIHR je ocenio da su
sprovedeni u "konkurentnom okruženju, uz poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda".
7 OEBS, Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava (OEBS/ODIHR), Misija za ograničeno
posmatranje izbora, Srbija, parlamentarni i prevremeni predsednički izbori od 6. i 20. maja 2012. godine,
Završni izveštaj, str. 1. 8 Venecijanska komisija i OEBS/ODIHR, Zajedničko mišljenje o nacrtima zakona o izbornom zakonodavstvu u
Srbiji. 9 OEBS/ODIHR, Ograničena posmatračka misija izbora, Srbija, parlamentarni i prevremeni predsednički izbori
od 6. i 20. maja 2012. godine. Završni izveštaj, str. 21.
28
Kampanja je generalno bila mirna, samo sa "izolovanim i manjim incidentima"10.
Parlamentarna skupština Saveta Evrope (PSSE) zaključila je u izveštaju o izborima 2012.
godine da je Srbija "poštovala većinu standarda Saveta Evrope u pogledu demokratskih
izbora"11.
Podela vlasti, efikasna kontrola i ravnoteža
Prema oceni Saveta Evrope u Srbiji je na snazi ustavni i pravni okvir za parlamentarnu
demokratiju koji je u velikoj meri u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima. Ovaj
okvir se oslanja na principe podele vlasti, kontrole i ravnoteže unutar političkog sistema,
nezavisnog zakonodavstva i procedura zakonodavnog nadzora u propisanim domenima
odlučivanja. Obim ovlašćenja zakonodavne vlasti da poziva vladu na odgovornost je u
velikoj meri u skladu sa međunarodnim standardima.
Funkcionisanje skupštine je uglavnom u skladu sa međunarodnim standardima i dalji
napredak je postignut u jačanju njene zakonodavne uloge u odnosu na vreme kada je
usvojena prethodna strategija. Na osnovu Zakona o Narodnoj skupštini od 2010. godine,
Poslovnika usvojenog 2010. godine i Pravilnika o organizaciji službi skupštine usvojenog
2011. godine, skupštinska radna tela su usklađena kako bi skupština efikasnije funkcionisala.
Određen broj zakonodavnih inicijativa su pokrenuli skupštinski poslanici a ne vlada.
Organizuju se redovni mesečni sastanci za pitanja i odgovore sa predsednikom i članovima
vlade. Poslednji izveštaj PSSE o tome u kojoj meri Srbija poštuje obaveze sadrži i preporuku
za jačanje nadzorne uloge skupštine nad izvršnom vlasti12. Postignut je izvestan napredak u
ovoj oblasti, kao i u transparentnosti u radu skupštine13.
Dok su Kancelarija ombudsmana i Državna revizorska institucija nastavile da jačaju svoje
kapacitete i povećavaju efikasnost, izmene i dopune Zakona o Narodnoj banci, koje su
usvojene avgusta 2012. godine, narušile su nezavisnost Narodne banke. Međutim, usledile su
naknadne izmene koje su usvojene novembra 2012. godine sa ciljem da se neke od njih
isprave u skladu sa preporukama EK14. Evropski parlament je te promene podržao15.
Realna upravljačka pozicija izabranih državnih zvaničnika
Srbija je uspostavila institucionalne, pravne i finansijske aranžmane kako bi izabrani državni
zvaničnici imali realnu upravljačku moć koja nije ograničena nedemokratskim pravom veta
ili drugim neprikladnim uticajima.
10
OEBS/ODIHR, Ograničena posmatračka misija izbora, Srbija, parlamentarni i prevremeni predsednički izbori
od 6. i 20. maja 2012. godine. Završni izveštaj, str. 10. 11
Parlamentarna skupština Saveta Evrope (PSSE), Posmatranje parlamentarnih izbora i prevremenih
predsedničkih izbora u Srbiji, Izveštaj o posmatranju izbora, 24. maj 2012. godine, str. 6. 12
PSSE, Poštovanje obaveza i dužnosti Srbije, Rezolucija 1858 (2012). 13
Evropska Komisija, izveštaj Komisije Evropskom parlamentu i Savetu, Izveštaj o napretku Srbije 2013.
godine, 16. oktobra 2013. godine, str. 6-7 14
Evropska Komisija, izveštaj Komisije Evropskom parlamentu i Savetu, Izveštaj o napretku Srbije 2012.
godine, 10. oktobra 2012. godine, str. 8-9. 15
Evropski parlament, Rezolucija od 18. aprila 2013. godine o Izveštaju o napretku Srbije za 2012. godinu.
29
Civilno društvo, mediji i učešće
Opseg i nezavisnost civilnog društva
Prema podacima Agencije za privredne registre, trenutno je u Srbiji registrovano više od
21.000 organizacija civilnog društva (OCD). Postoji zadovoljavajući pravni i institucionalni
okvir za OCD. Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom osnovana je od strane vlade
2011. godine, posle višegodišnjeg zalaganja civilnog društva, kao mehanizam pružanja
podrške razvoju dijaloga između vlade i organizacija civilnog društva. U pripremi je
Nacionalna strategija za stvaranje povoljnog okruženja za razvoj civilnog društva.
Pravo na sindikalno organizovanje je zakonski utemeljeno, a radnička i sindikalna prava se
generalno poštuju u praksi. Međutim, kapacitet Društvenog saveta je i dalje ograničen i
sindikati nisu zadovoljni postojećim dijalogom.
Nezavisnost i pluralizam necenzurisanih medija
Srbija ima razvijene medije, koji obuhvataju privatne i javne emitere i širok spektar
štampanih i „on-line“ izdanja. Pluralizam u slobodnim, necenzurisanim medijima se povećao
od usvajanja prethodne strategije. Medijska strategija je usvojena 2011. godine. Kleveta je
dekriminalizovana.
Televizija je najvažniji izvor informacija. Uprkos padu tiraža, novine i dalje predstavljaju
važan izvor informacija, pri čemu „on-line“ izdanja beleže rast poslednjih nekoliko godina.
Veliki broj medija rade na relativno malom tržištu što dovodi u pitanje njihovu dugoročnu
održivost. Upotreba digitalnih i društvenih medija se postepeno povećava. U 2012. godini,
stopa penetracije interneta u Srbiji dostigla je 56,4%, a tri četvrtine korisnika interneta u
Srbiji ima Facebook nalog16.
U svom izveštaju za 2011. godinu Savet za borbu protiv korupcije - telo koje je imenovala
Vlada – naveo je da nema transparentnosti vlasništva u medijima17. OEBS / ODIHR je u
spisak preporuka u svom završnom izveštaju o izborima iz 2012. godine uvrstio i preporuku
da se razmotri usvajanje zakona u cilju pružanja podrške principu transparentnosti vlasništva
nad medijima, sprečavanju medijskih monopola i neutralne finansijske pomoći države
medijima18. Predstavnici civilnog društva izrazili su zabrinutost u vezi uticaja političkih
partija na medije, posebno na lokalnom nivou, kao i u vezi sa tendencijom autocenzure. Bilo
je izveštaja o pretnjama i nasilju nad novinarima, iako su vlasti obezbedile policijsku zaštitu
novinarima koji su dobijali pretnje.
Višestruki načini građanskog i političkog učešća
Postoje brojni načini građanskog i političkog učešća. Prema najnovijem izvještaju
Parlamentarne skupštine Saveta Evrope (PSSE) o poštovanju dužnosti i obaveza Srbije,
ostvaren je napredak u funkcionisanju demokratskih institucija od njihovog prethodnog
16
http://www.internetworldstats.com/stats4.htm#europe 17
Republika Srbija, Savet za borbu protiv korupcije, Izveštaj o pritiscima na medije i kontroli medija u Srbiji,
10. septembar 2011. godine, i PSSE, Indikatori za medije u demokratiji, Rezolucija 1636 (2008.). 18
OEBS/ODIHR, Ograničena posmatračka misija izbora, Srbija, parlamentarni i prevremeni predsednički izbori
od 6. i 20. maja 2012. godine. Završni izveštaj, str. 23.
30
izveštaja19. Postoje određena pravila i procedure o javnim konsultacijama, uključujući i one
koje su uvedene nedavnim izmenama u važećem zakonu, ali one se ne sprovode uvek. Iako se
proces konsultacija poboljšao, uključujući široku upotrebu javnih rasprava, konsultacije se
često organizuju s malo vremena za smisaonu debatu, a hitni postupci se još uvek u velikoj
meri koriste u donošenju zakona20.
Sloboda formiranja političkih stranaka i postojanje organizovane opozicije
Sloboda formiranja političkih partija je zagarantovana Ustavom i sprovodi se u praksi, što se
ogleda u postojanju opozicije koja je u stanju da slobodno vodi kampanju i da se suprotstavlja
vladinim inicijativama. U Srbiji je registrovano više od 90 političkih partija. Na poslednjim
opštim izborima nastupilo je sedam koalicija, koje su obuhvatale 41 političku stranku i pet
udruženja, kao i devet drugih političkih partija koje su zasebno nastupale. Trenutno je u
skupštini zastupljeno više od 25 političkih stranaka. Glavna opoziciona politička stranka
trenutno drži oko 25% mesta u skupštini. Predstavnici opozicije predsedavaju brojnim
skupštinskim odborima, uključujući i evropske integracije.
Vladavina prava i dostupnost pravde
Vladavina prava
Uspostavljene su ključne zakonodavne i institucionalne garancije za vladavinu prava.
Uspostavljene su i ustavne garancije za dostupnost pravde. U Ustavu Srbije i krivičnom
zakoniku utemeljena su prava na pravično suđenje i slobodu od proizvoljnog hapšenja i
pritvaranja. Srbija postepeno napreduje u sveobuhvatnim reformama pravosuđa i
usklađivanju pravosuđa sa evropskim standardima. Iako je postignut napredak u usvajanju i
sprovođenju novih zakona i primeni međunarodnih standarda, mnogo toga ostaje da se uradi
kako bi se povećala efikasnost sudstva. Slično tome, potrebno je preduzeti dodatne mere u
cilju jačanja njegove nezavisnosti, nepristrasnosti, stručnosti i odgovornosti kako bi se
obnovilo i ponovo uspostavilo poverenje građana.
Nova Strategija o reformi pravosuđa usvojena je 2013. godine i ona predlaže dodatne izmene
normativnog okvira u pravcu usklađivanja sa evropskim standardima. Stupili su na snagu
novi Zakon o parničnom postupku usmeren ka povećanju efikasnosti parničnih postupaka
koji čine dve trećine svih sudskih predmeta u Srbiji, kao i Zakonik o krivičnom postupku. U
skladu sa novim stavom koji je Evropska komisija zauzela povodom pregovora o pristupanju
EU počeo je detaljan pregled koji prethodi početku pristupnih pregovora sa Srbijom, i to
najtežih poglavlja, onih vezanih za vladavinu prava, a sa ciljem da se obezbedi dovoljno
vremena za otklanjanje nedostataka. Detaljan pregled kritičnih Poglavlja 23. (Pravosuđe i
osnovna prava) i 24. (Pravda, sloboda i bezbednost ) otpočeo je u jesen 2013. godine, a
očekuje se da će trajati najmanje 18 meseci, što će podstaći dalje jačanje vladavine prava.
19
PSSE, Poštovanje obaveza i dužnosti Srbije, Rezolucija 1858 (2012). 20
Evropska Komisija, izveštaj Komisije Evropskom parlamentu i Savetu, Izveštaj o napretku Srbije 2013.
godine, 16. oktobra 2013. godine, str. 9.
31
Nezavisnost sudstva
Nezavisnost i nepristrasnost sudstva zagarantovani su Ustavom i uspostavljene su ključne
mere zaštite. One obuhvataju Visoki savet sudstva (VSS) i Državno veće tužilaštva (DVT),
koji su preuzeli upravljanje budžetom sudova i tužilaštava u 2012. godini, kao i povećanje
efikasnosti Ustavnog suda posle usvojenih izmena 2011. godine. Istovremeno, pravni okvir
još uvek ostavlja prostor za politički uticaj na pravosuđe, posebno u pogledu ovlašćenja
skupštine da imenuje sudije i tužioce.
Nepristrasnost sudija je u velikoj meri obezbeđena. U svim trgovinskim i opštim sudovima
uveden je sistem automatske dodele sudskih predmeta.
Odgovornost pravosuđa je povećana zbog niza mera koje su uvedene poslednjih nekoliko
godina, uključujući i korake ka uspostavljanju disciplinskog sistema.
Vlada i građani jednako podležu zakonu
Poboljšano je uspešno sprečavanje i suzbijanje zloupotrebe položaja ovlašćenih lica. Brojne
presude su donesene protiv pojedinaca zbog zloupotrebe službenog položaja i korupcije na
visokom nivou. Visoki savet sudstva je uveo disciplinskog tužioca i komisiju. Državno veće
tužilaštva je usvojilo Pravilnik o disciplinskom postupku i odgovornosti.
Efikasna regulativa i institucije za sprečavanje korupcije
Iako korupcija i dalje predstavlja ozbiljan problem koji građani i dalje doživljavaju kao
rasprostranjenu pojavu, vlasti su poslednjih godina postigle izvestan napredak u rešavanju tog
problema. Prema Indeksu percepcije korupcije (IPK) Transparency International za 2013.
godinu, Srbija je rangirana na 72. mestu od 177 zemalja, uglavnom na nivou susednih
zemalja u regionu21.
Prema najnovijim izveštajima Grupe država Saveta Evrope protiv korupcije (GRECO),
Srbija, koja je pristupila GRECO-u 2003. godine kao Srbija i Crna Gora, ima pravni okvir
koji "pruža dobru osnovu za istrage, krivično gonjenje i osuđivanje korupcije", ali je potrebno
da se "poveća njena efikasnost u praksi"22. U svom Izveštaju iz 2010. godine, GRECO je
Srbiji dao niz preporuka koje se odnose na transparentnost finansiranja političkih stranaka23.
Vlasti nastavljaju realizaciju preostalih preporuka. 2011. godine donet je Zakon o
finansiranju političkih aktivnosti, koji je PSSE pozdravio jer je u skladu sa preporukama
GRECO-a i Venecijanske komisije24. Agencija za borbu protiv korupcije je naknadno
uspostavila široku mrežu za praćenje izbora, prikupljanje godišnjih finansijskih izveštaja od
većine političkih stranaka i sprovela je ciljane provere izjava o imovinskom stanju.
Nova vlast, uspostavljena nakon izbora 2012. godine, intenzivirala je borbu protiv korupcije,
fokusirajući svoje napore posebno na istragu i krivično gonjenje zbog navodnih nepravilnosti
21
Transparency International, Indeks percepcije korupcije, 2013. 22
Grupa država Saveta Evrope protiv korupcije (GRECO), Izveštaj o oceni Republike Srbije (Treća runda,
Inkriminacije), 1. oktobar 2010. godine, str. 21. 23
(GRECO), Izveštaj o oceni Republike Srbije (Treća runda, Transparentnost u finansiranju stranaka), 1.
oktobar 2010. godine. 24
PSSE, Poštovanja obaveza i dužnosti Srbije, Rezolucija 1858 (2012.).
32
vezanih za značajnije privatizacije iz prethodnih godina. Nova Nacionalna strategija za borbu
protiv korupcije za period od 2013. do 2018. godine usvojena je 2013. godine, koja je za svoj
glavni cilj proglasila "eliminisanje korupcije u što većoj meri" i definisala oblasti političke
aktivnosti koje smatra prioritetnim: javne finansije, privatizaciju, pravosuđe i policiju,
prostorno planiranje i gradnju, zdravstvo, obrazovanje i sport i medije. U skladu sa
preporukama GRECO-a, Strategija nastoji da otkloni nedostatke u pravnom okviru za
finansiranje političkih stranaka, jačanje mehanizama interne finansijske kontrole u javnom
sektoru, kontrolu prihoda i sukoba interesa državnih funkcionera, kao i uspostavljanje
efikasne koordinacije između policije, tužilaštva, sudova, organa za praćenje i drugih sektora
društva u borbi protiv korupcije.
Primena novog Zakonika o krivičnom postupku u borbi protiv organizovanog kriminala koja
je počela 2012. godine uvela je novi model krivične istrage, u kom se tužilaštvu daje vodeća
uloga u prikupljanju dokaza i iznošenju istih pred sudom kako bi se, između ostalog, skratila
faza istrage.
Pokrenute su brojne istrage u predmetima korupcije na visokom nivou, uključujući značajne
privatizacije iz prethodnih godina (tzv. spisak 24 privatizacija), pri čemu je uhapšeno
nekoliko visokih zvaničnika i istaknutih privrednika povezanih sa prethodnim režimom. Niz
hapšenja tajkuna i druge mere iz oblasti borbe protiv korupcije uživaju visok nivo podrške u
narodu. Evropski parlament je pozdravio posvećenost nove vlade borbi protiv korupcije i
organizovanog kriminala, uključujući i 24 sporne privatizacije25. Istovremeno i dalje traju
navodne orkestrirane medijske kampanje u pojedinim tabloidima protiv predstavnika
opozicije i nezavisnih organa zbog navodnog korumpiranog ponašanja.
25
Evropski parlament, Rezolucija od 18. aprila 2013. godine o izveštaju o napretku Srbije.
33
ANEKS 2. - OCENA IZAZOVA TRANZICIJE U 2013. GODINI
2.1. Pravna lica
Poljoprivreda
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) poboljšanje sistema zemljišnih knjiga i katastra kako bi se omogućila
prenosivost poljoprivrednog zemljišta i dozvolila konsolidacija malih poljoprivrednih
gazdinstava, (ii) smanjenje birokratskih prepreka za izgradnju skladišta, (iii) dodatno
poboljšanje pristupa izvorima finansiranja, posebno obrtnom kapitalu za primarnu
poljoprivredu.
Srbija je ostvarila značajan napredak u celom lancu snabdevanja, delimično zahvaljujući
međunarodnim trgovinskim sporazumima, ali takođe i kroz veće investicije. Kao i u drugim
zemljama jugoistočne Evrope, tržište poljoprivrede slobodno funkcioniše, ali nivo uvoznih
tarifa i dalje ostaje relativno visok. SSP sporazum izmedju Srbije i EU stupa na snagu u
avgustu 2013. godine. Pristupanje STO je u procesu pregovora. Pored Ministarstva
poljoprivrede i Direkcija za robne rezerve (DRR) učestvuje na tržištu kroz nabavku žitarica,
pre svega pšenice, a pruža podršku tržištu kroz intervencije u slučaju nestašice osnovnih
namirnica (žitarica, šećera, ulja, itd.). Za sada nije uvedena zabrana izvoza pšenice. Iako se
oko 90% poljoprivrednog zemljišta nalazi u privatnom vlasništvu, pravo vlasništva nad
zemljom se i dalje teško može utvrditi. Sistem zemljišnih knjiga i katastar treba da se dodatno
unaprede omogućavajući sigurna i lako prenosiva vlasnička prava. Izgradnja skladišta je i
dalje veoma komplikovana, čak i u poređenju sa regionalnim standardima. Privatna
gazdinstva su malih dimenzija, što koči efikasnu upotrebu sistema za navodnjavanje i
moderne poljoprivredne tehnologije. Privatizacija i restrukturiranje prerađivača hrane je spor
proces, međutim, trenutno ovim segmentom dominiraju privatne kompanije. Sektor je
rascepkan, a tržištem dominiraju mala i srednja preduzeća, što nalaže dalju konsolidaciju.
Potrebne su dalje investicije u tehnološko unapređenje i energetsku efikasnost. Veliki strani
investitori su stekli udeo u maloprodajnom tržištu (na kom je Delez stekao 100% Delta
Maksija, a na kom su još prisutni i Metro, Intermarche, Agrokor i Merkator), a učešće
masovnih maloprodajnih prehrambenih objektata je relativno visok u poređenju sa drugim
zemljama u kojim Banka posluje. Bankarski sistem se brzo razvijao prethodnih godina i
kreditiranje sektora se poboljšavalo sve do 2008. godine, kada je dostupnost finansiranja
naglo smanjena zbog globalne finansijske krize (situacija stagnira od tada). Zakonodavstvo
vezano za robne zapise je uspešno razvijeno uz pomoć EBRD i četiri banke su do sada
potpisale linije za podelu rizika koje imaju za cilj kreditiranje na bazi robnih zapisa (Banca
Intesa, Erste bank, Societe Generale i Credit Agricole). Ulažu se napori da se obezbedi šira
primena registrovanih skladišta, i robnih zapisa kao obezbeđenje finansiranja.
34
Proizvodnja i usluge
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) ubrzanje privatizacije i restrukturiranja nakon privatizacije velikih
preduzeća, uključujući smanjnje državnih subvencija, (ii) promovisanje boljih standarda
korporativnog upravljanja i zdrave upravljačke prakse, i (iii) promovisanje reforme propisa
usmerenih ka smanjenju birokratskih prepreka u privredi kako bi se unapredilo osnivanje
novih i rast postojećih privatnih preduzeća.
Poslednjih godina Srbija je ostvarila izvestan napredak u reformi preduzeća, ali je sektor
proizvodnje i usluga teško pogođen krizom. U decembru 2009. godine Evropska unija (EU)
je odmrzla Prelazni trgovinski sporazum koji omogućava postepeno ukidanje carinskih
dažbina i uvođenje specijalnih kvota za pojedine srpske proizvode. Ratifikacija Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju, potpisana 2008. godine, kao ključni korak u procesu pristupanja
EU, počela je u junu 2010. godine a nedavno je završena. Ovo bi trebalo da dodatno
pomogne dalju liberalizaciju trgovine i usklađivanje zakona sa standardima EU, što bi
ubrzalo reformu. Ipak, glavni strukturni program reformi tek predstoji. Tokom prošle godine
Srbija nije napredovala u privatizaciji nekih velikih preduzeća, niti u privlačenju direktnih
stranih investicija koje ostaju daleko ispod nivoa pre krize. Brojna velika preduzeća i dalje se
u značajnoj meri oslanjaju na državne subvencije. Među privatizovanim preduzećima, mnoga
i dalje nemaju dovoljno stručnog rukovodećeg kadra. Osim toga, nekim preduzećima je zbog
krize potrebno finansijsko restrukturiranje. Pokazatelji produktivnosti i efikasnosti su i dalje
niski. Vlada je u oblasti tržišnih institucija uvela značajne promene u zakonu o zaštiti
konkurencije kako bi se poboljšala usklađenost sa pravilima EU. Komisija za zaštitu
konkurencije sada ima pravo da pokreće istrage i vrši inspekciju i da direktno izriče novčane
kazne i druge sankcije. Prema izveštaju Svetske banke "Doing Business" za 2014. godinu,
Srbija je globalno rangirana na 93. mestu od ukupno 189 zemalja. Srbija je na osnovu svog
poslovnog okruženja rangirana iza Makedonije, Crne Gore, Rumunije i Hrvatske. Stoga su
potrebne značajne promene kako bi se unapredili postupci za osnivanje i gašenje privrednih
društava (iako se kao pozitivan razvoj može oceniti nedavno doneseni novi zakon o stečaju),
za dobijanje neophodnih dozvola i licenci, kao i za standarde korporativnog upravljanja.
Potrebno je veće učešće privatnog sektora i dodatni kapital kao i ekspertiza za povećanje
nivoa produktivnosti i efikasnosti u privrednom sektoru.
Nekretnine
Tržišna struktura: velika
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) dalje poboljšanje građevinskih standarda, uključujući energetsku
efikasnost i održivost, (ii) dalje smanjenje birokratije, a posebno vezane za proces dobijanja
građevinskih dozvola, i (iii) povećanje ponude modernih komercijalnih nekretna, posebno u
većim gradovima.
Dugoročni potencijal za rast je značajan u sektoru nekretnina usled manje ponude modernog
komercijalnog i stambenog prostora i hotela, posebno van glavnog grada. Postoji nedostatak
novih proizvoda i finansijskih instrumenata, a transparentnost u sektoru i dalje predstavlja
35
problem. U 2012. godini proces registrovanja nekretnina značajno je poboljšan (Srbija je
rangirana na 41. mestu od 185 zemalja po pitanju registrovanja nekretnina prema Doing
Business izveštaju Svetske banke za 2013. godinu). Prema BEEPS za 2009. godinu, Srbija je
ostvarila napredak u pogledu pristupa zemljištu, ali nerešena prava na korišćenje zemljišta i
nerešena imovinska prava i dalje predstavljaju prepreke za potencijalne investitore.
Hipotekarno tržište je nerazvijeno, a pravni okvir za hipoteke je kompleksan. Proces
dobijanja građevinske dozvole i dalje je neefikasan i skup (Srbija je rangirana na 182. mestu
od 189 zemalja po pitanju dobijanja građevinske dozvole prema Doing Business izveštaju
Svetske banke za 2013. godinu, zato što dobijanje dozvole traje 269 dana). Svest javnosti o
pitanjima održivosti je i dalje na niskom nivou. Međutim, nedavno je donesen novi zakon o
energetskoj efikasnosti.
Informacione i komunikacione tehnologije
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) privatizacija operatera fiksne telefonije Telekom Srbija, (ii) dodatno
povećanje konkurencije u segmentu fiksne telefonije, (iii) dalji razvoj telekomunikacione
infrastrukture (širokopojasni internet); i (iv) dalja modernizacija pravnog okvira (njegovo
usklađivanje sa pravnim okvirom EU 2009).
Sektor telekomunikacija reguliše Republička agencija za elektronske komunikacije
(RATEL). Kasni se sa sprovođenjem mera zaštite konkurencije (npr. odvajanje lokalnih
priključaka je još uvek u ranoj fazi a prenos fiksnog broja tek treba da se uvede). Proces
prelaska na digitalni prenos je još uvek u relativno ranoj fazi (u 2013, datum isključenja zbog
prelaska na digitalni prenos je odložen do 2015. godine). U 2012. godini tržište fiksne
telekomunikacije konačno je potpuno liberalizovano.
Segmentom fiksne telefonije dominira Telekom Srbije, koji je i dalje u državnom vlasništvu.
Prethoni pokušaji privatizacije nisu bili uspešni. Glavni konkurenti su operateri kablovske
televizije i mobilne telefonije. Telenor je dobio licencu za drugog operatera fiksne telefonije
u 2010. godini. U segmentu mobilne telefonije postoji konkurencija između tri operatera,
Telekom Srbija, Telenor i VIP mobile, ali širokopojasni internet preko mobilne telefonske
mreže još uvek se nalazi u relativno ranoj fazi. Ne postoje operateri virtuelnih mreža mobilne
telefonije (MVNO).
36
2.2. Energetika
Prirodni resursi
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: velike
Ključni izazovi: (i) primeniti odredbe novog Zakona o energetici (2011) i izraditi nacrt i
usvojiti potrebna podzakonska akta, (ii) završiti postepeno otvaranje tržišta gasa predviđeno
do 2015. godine, (iii) podstaći uključivanje privatnih preduzetnika u segment distribucije
nafte i gasa; (iv) završiti razdvajanje državnog operatera Srbijagas koje je u toku; (v)
podstaći privatne operatere u rudarskom sektoru i preduzeti korake u pravcu privatizacije
određenih državnih preduzeća (npr.vezanih za lignit, bakar); i (vi) rešavati pitanja
transparentnosti i korupcije u rudarskoj industriji.
Srbija se skoro u potpunosti oslanja na Rusiju za nabavku nafte i gasa. Postoje velika
nalazišta uglja (uglavnom lignita), kao i crnih i obojenih metala. Proizvodnjom nafte i
preradom dominira vertikalno integrisano srpsko privredno društvo NIS, čija prodaja
Gaspromu je dogovorena 2008. godine kroz međudržavni sporazum između Srbije i Rusije
koji obuhvata izgradnju gasovoda Južni tok kao i skladišta gasa u Srbiji. Maloprodajna mreža
naftnih proizvoda je velika i prilično konkurentna a cene u distribuciji goriva su
liberalizovane. Vertikalno integrisana, državno preduzeće JP Srbijagas i dalje ima monopol
nad transportom, skladištenjem, trgovinom i distribucijom gasa. Predstojeći ključni izazovi su
korporatizacija i podela poslovanja ovog preduzeća.
Kritičan izazov u narednih nekoliko godina biće da se pokrene puna gasifikacija Srbije i da se
uskladi zakonodavstvo sa direktivama EU (2003/55/EK i 2009/73/EK) o liberalizaciji tržišta
gasa. Savet AERS je 2008. godine odobrio nova pravila koja bi dovela do potencijalnog
otvaranja 90% tržišta gasa u Srbiji. Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije je januara 2011.
godine podnelo nacrt novog zakona o energetici koji je Skupština na kraju usvojila u julu
2011. godine. Ovaj novi zakon će uskladiti zakonodavstvo Srbije sa pravnim tekovinama EU:
on predviđa postepeno otvaranje tržišta električne energije i gasa za sve korisnike do 2015.
godine i pristup gasnoj mreži Srbije trećim licima. Većina zadataka i odgovornosti
energetskog regulatora je definisana u skladu sa zahtevima zakonodavstva EU. Regulatorni
organ odobrava tarife i cene energije za snabdevanje od strane javnih dobavljača, a takođe je
objavljena i utvrđena metodologija rada. Regulator energije je operativno i finansijski
samostalan, i Sekretarijat energetske zajednice ga smatra jednim od najnezavisnijih
regulatornih tela u regionu koji prema njihovim saznanjima nije izložen nikakvim ozbiljnim
intervencijama političke prirode.
Uprkos značajnom napretku ostvarenom donošenjem novog Zakon o energetici, smatra se da
i dalje postoji veliki jaz između institucija na tržištu. Vladi još uvek predstoji zadatak da
usvoji podzakonska akta, a postepeno otvaranje tržišta tek treba da dostigne određene
prekretnice u implementaciji.
37
Održiva energija
Tržišna struktura: velika
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) uvesti povoljne tarife za krajnje potrošače, (ii) ukloniti institucionalne
prepreke za razvoj projekata obnovljive energije; i (iii) jačanje projektnog kapaciteta i dalji
razvoj podsticajnog pravnog i institucionalnog okvira za projekte obnovljivih izvora energije.
Srbija ima generički ali obiman pravni okvir i regulativu za energetsku efikasnost. Strategija
razvoja energetike Srbije koja je zacrtala ciljeve za period do 2015. godine i koja unapređuje
proizvodnju energije iz obnovljivih izvora je usvojena 2005. godine. Međutim, institucije i
dalje u maloj meri insistiraju na njihovom sprovođenju. Iako su povećane, tarife ne
obezbeđuju pokrivenost troškova (posebno za domaćinstva - glavni izvor unakrsnog
subvencionisanja) i ne uključuju ekološke troškove. Srednjeročno se očekuje da će prosečna
cena električne energije za domaćinstva dostići 0,8 evra za kWh. Cenovna politika do sada
nije dovoljno podstakla efikasnu potrošnju energije. Država je obezbedila strateški okvir za
energetsku efikasnost ali efikasna politika i instrumenti za promovisanje energetske
efikasnosti tek treba da se razviju i sprovedu. Izvestan napredak je ostvaren po pitanju
obnovljivih izvora energije kada je 2009. godine doneta Uredba o tarifi za preuzimanje
energije koja je ažurirana 2012. godine, s promenjenom tarifom za preuzimanje energije i
ograničenjem maksimalnog kapaciteta (do 2020. godine) za vetro i solarnu energiju.
Međutim, još uvek nisu zaključeni ključni aspekti podzakonskih akata (posebno
standardizovani kupoprodajni ugovor za energiju) koji bi omogućili investicije u obnovljive
izvore energije. Složene procedure izdavanja dozvola za projekte obnovljivih izvora energije
(posebno za male hidroelektrane) predstavljaju jedan od ključnih institucionalnih prepreka za
prodor obnovljivih izvora energije. Pozitivan razvoj predstavlja to što je EPS osnovao
posebno zavisno privredno društvo za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Drugi
izazovi obuhvataju povećanje tarifa za energiju radi podsticanja efikasnog korišćenja energije
i izrada projekata obvnovljivih izvora energije, čime bi se obezbedila otpornost na klimatske
promene u hidroenergetskim objektima, jačanje kapaciteta projekta i dalji razvoj podsticajnog
pravnog i institucionalnog okvira za projekte obnovljivih izvora energije, uključujući po
potrebi i ekonomske podsticaje.
Električna energija
Tržišna struktura: velika
Tržišne institucije: velike
Ključni izazovi: (i) unaprediti odvajanje aktivnosti i komercijalizaciju vertikalno integrisanog
preduzeća, (ii) povećati učešće privatnog sektora u proizvodnji i snabdevanju energijom u
maloprodaji; i (iii) ukinuti regulaciju cena za krajnje korisnike.
Izvestan napredak je postignut u poboljšanju strukture tržišta. Naime, prenosna delatnost
prenosa vertikalno integrisanog državnog nacionalnog preduzeća Elektroprivreda Srbije
(EPS) je pravno odvojena (od 2004. godine). Međutim, proizvodnja uglja, kao i trgovina i
snabdevanje električnom energijom je i dalje vezano za ovo javno preduzeće. EPS je trenutno
organizovan kao holding kompanija sa delatnostima rudarstva, proizvodnje, distribucije i
snabdevanja kojima upravljaju pravno odvojena preduzeća. Nedavno je započeto
38
računovodstveno razdvajanje aktivnosti sistema distribucije od delatnosti snabdevanja u
okviru pet distributivnih javnih preduzeća EPS-a, pri čemu je formiran jedan javni dobavljač
koji utvrđuje i tarife distribucije. Potpuno otvaranje tržišta, uključujući i sektor maloprodaje,
planirano je za početak 2015. godine, a krajem 2013. godine očekuje se donošenje izmena i
dopuna Zakona o energetici kojim će se uvesti mere liberalizacije tržišta koje su potrebne
prema tkz. "Trećem paketu" EU reformi unutrašnjeg tržišne energetike, koji je Srbija
obavezna da usvoji na osnovu Sporazuma o energetskoj zajednici. Međutim, ne postoje
kratkoročni planovi da se sektor privatizuje ili dalje liberalizuje, iako su 2009. godine
objavljeni tenderi za dva velika investiciona projekta za proizvodnju električne energije koji
bi trebalo da realizuju strateški partneri u saradnji sa EPS-om. EPS je monopolista, zbog
insistiranja na regulisanim cenama koje su na nivou ispod tržišnih. Na osnovu izmena i
dopuna novog Zakona o energetici iz avgusta 2011. godine, regulatorna agencija je od vlade
preuzela ovlašćenje da od oktobra 2012. godine utvrđuje konačne nivoe tarifa. Iako je
sprovedeno nekoliko povećanja cena, regulisane tarife još uvek u potpunosti ne pokrivaju
troškove. Uprkos povećanju cena električne energije od 15% u aprilu 2011. godine, u Srbiji
su cene električne energije među najnižim na Zapadnom Balkanu, što nije podsticajno za
investicije u proizvodnju električne energije na srpskom tržištu ni u projekte energetske
efikasnosti. Mehanizam za otkupne cene energije je razvijen i uveden 2009. godine za
proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, a revidiran je 2012. godine.
2.3. Infrastruktura
Vodovod i otpadne vode
Tržišna struktura: velika
Tržišne institucije: velike
Ključni izazovi: (i) reforma tarifa zasnovana na transparentnoj i predvidivoj metodologiji,
bez uticaja centralne vlasti; i (ii) poboljšani ugovorni aranžmani sa jasno postavljenim
obavezama u pogledu usluga, ciljeva učinka i investicionih planova.
Lokalna infrastruktura je decentralizovana na opštine, iako je država zadržala vlasništvo nad
zemljom. Pun prelaz na korporativno upravljanje još uvek nije izvršen, a direktori
komunalnih preduzeća su do sada bili angažovani po političkoj liniji a ne po stručnosti. S
kraja 2011. godine doneseno je nekoliko zakonskih promena u cilju depolitizacije
svakodnevnih delatnosti u opštinskim komunalnim preduzećima (usklađivanje sa zakonom o
koncesiji, pravni propisi koji nalažu imenovanje stručnog rukovodstva u javnim
preduzećima). Finansijski i operativni učinak je prilično dobar u nekim većim gradovima, ali
su razlike velike kako u pogledu tehničkih gubitaka, tako i u pogledu stope naplate. Naplata
na bazi realne potrošnje nije normatizovana u celoj zemlji. Opštine imaju pristup finansiranju
od strane banaka za infrastrukturne projekte, koje je ograničeno na 50% njihovih ostvarenih
prihoda iz prethodne godine i nakon dobijanja saglasnosti od Ministarstva finansija. Nedavno
usvojen budžetski sistem u okviru programa MMF-a ograničava javni dug, uključujući i
opštine, na nivo rasta BDP-a.
Za većinu komunalnih preduzeća tarife uglavnom pokrivaju samo operativne troškove, a
retko su dovoljno visoke da bi obezbedile pokriće investicija. Unakrsne subvencije su i dalje
široko rasprostranjene. Tarife za vodovod utvrđuju opštine, ali postoje ograničenja koja
postavlja centralna vlast kako bi kontrolisala nivo inflacije u zemlji. Ugovori o pružanju
39
usluga su veoma retki, a oni koji su razvijeni na zahtev međunarodnih finansijskih institucija
imali su delimičan uspeh.
Gradski prevoz
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: velike
Ključni izazovi: (i) veća integracija upravljanja gradskim putevima, ulicama i planiranja u
cilju efikasnijeg korišćenja investicija u osnovnu infrastrukturu; (ii) bolji ugovorni aranžmani
sa jasno zacrtanim ciljevima i predvidivim prihodima kako bi se omogućilo komercijalno
finansiranje i poboljšao nivo usluga; i (iii) povećanje učešća privatnog sektora u pružanju
usluga i investicija.
Lokalna infrastruktura je decentralizovana na nivo opština, iako još uvek nije ostvareno
potpuno korporativno upravljanje. Gradski prevoz je delimično liberalizovan u Beogradu, ali
u drugim opštinama privatni sektor ima samo ograničeno učešće u gradskom autobuskom
prevozu. Ugovorni aranžmani između gradskih saobraćajnih preduzeća i opština ili uopšte ne
postoje ili su slabi. Izuzetak su Beograd i nekoliko manjih gradova u kojima na snazi dobri
ugovori o pružanju usluga prevoza sklopljeni sa privatnim operaterima autobuskih linija, dok
su ugovorni aranžmani sa opštinskim operaterima (kao što je GSP u Beogradu) i dalje
netransparentni i slabi. Operativni i finansijski učinak gradskih saobraćanih preduzeća varira.
Tokom prošle godine Grad Beograd je popravio svoje sisteme upravljanja saobraćajem i uveo
je automatizovanu naplatu karata a poboljšano je i praćenje vozila. Privatne koncesije za
parkirališta su ograničene nacionalnim zakonodavstvom i ograničenim institucionalnim
kapacitetom za PPP. Međutim, 2012. godine je donesen novi izmenjeni Zakon o koncesiji
koji, između ostalog, omogućava gradu da započne PPP projekte vezane za parkirališta na
način koji je prihvatljiv. Kroz dugoročne ugovore između opštine i koncesionara, očekuje se
sveobuhvatno učešće i finansiranje privatnog sektora u sektoru gradskog parkiranja u zemlji.
Putevi
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) uvođenje ugovora o održavanju na bazi učinka; (ii) izgradnja kapaciteta
za PPP projekte i finansijsko zaključivanje prvog PPP projekta; (iii) uvođenje električne
naplate putarine i učešće privatnog sektora u naplati putarine; i (iv) poboljšanje regulativa i
procesa upravljanja u sektoru javnih nabavki.
Direkcija za puteve je do određene mere nezavisna, s obzirom da je javno preduzeće čiji su
glavni izvori prihoda putarine, akcize na goriva i takse za registraciju vozila. Najveći broj
preduzeća za održavanje puteva je privatizovan, a ugovori o održavanju se određuju putem
tendera koji su osnovani na principima konkurentnosti. Ostvareno je pokrivanje troškova iz
naplate naknade za korišćenje puteva. Postojalo je interesovanje da se razvije/realizuje
koncesija za autoput, ali vlasti do sada nisu realizovale nijednu.
40
Železnica
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: male
Ključni izazovi: (i) poboljšanje efikasnosti novoosnovanog regulatora železnice; (ii) jačanje
konkurencije u železničkom saobraćaju putem omogućavanja stranim železničkim
operaterima da posluju na srpskom tržištu; (iii) uspostavljanje četiri kompanije sa
strukturom holdinga čime će svaka biti profitabilna ili u mogućnosti da pokrije troškove.
Značajne reforme su sprovedene u železnici. Donet je novi zakon o železnici 2005. godine i
određeni pomak je napravljen u restrukturiranju (npr. usaglašavanje radnih odnosa). 2011.
godine donet je novi zakon koji omogućuje institucionalno restrukturiranje. Operativna i
regulatorna funkcija su odvojene, dok je osnovna delatnost železnice (infrastruktura, putnički,
teretni saobraćaj, itd.) finansijski i operativno razdvojena. Štaviše, osnovan je nezavisni
regulator, tj. Direkcija za železnice. Urađena je izjava o mreži, a metodologija za određivanje
naknade za pristup prugama je usvojena u martu 2010. godine. U 2011. godini, železnički
operater je transformisan u akcionarsko društvo sa ciljem da se uspostave subsidijari kao deo
holdinga. Međutim, zbog promene vlade 2012. godine, restrukturiranje železnice je odloženo,
ali će se ubrzati u predstojećem periodu. Značajni pripremni radovi su urađeni, a završetak
implementacije nove holding strukture očekuje se do kraja 2013. godine, uz potpunu primenu
u 2014. godini. PSO (obaveza javnog prevoza) je bila uključena u budžet za 2011. godinu kao
i za 2012. i 2013. godinu, ali neophodna su dodatna poboljšanja.
41
2.4. Finansijske institucije
Bankarstvo
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) povećati depozite u odnosu na BDP i učešće lokalnih depozita u ukupnim
depozitima (ii) smanjiti oslanjanje nekih banaka u stranom vlasništvu na finansiranje od
strane matičnih banaka.
Ključne činjenice i
pokazatelji
2010 2011 2012
Broj banaka 33 33 31
Tržišno učešće
5 najvećih banaka (% ukupne
aktive) 45.0% 47.4% 48.0%
banke u državnom vlasništvu
(% ukupne aktive) 0.0% 17.4% 18.1%
banke u stranom vlasništvu (%
ukupne aktive) 0.0% 74.5% 75.1%
Ukupna aktiva (% BDP) 112.5% 79.9% 87.6%
od koje krediti privatnom
sektoru (% BDP) 48.8% 47.3% 57.2%
Rast kredita privatnom
sektoru (%) 1.8% 20.3%
Krediti privatnom
sektoru u devizama
(% ukupni krediti privatnom
sektoru) 4.8% 4.4% 4.7%
Ukupni depoziti (% BDP) 41.7% 46.2% 51.5%
Ukupni devizni
depoziti (% ukupnih depozita) 80.7% 78.9% 81.1%
Racio adekvatnosti
kapitala (%) 19.9% 19.1% 19.9%
Odnos problematičnih
kredita (%) 10.0% 18.8% 18.6%
Krediti/ depoziti (%) 139.0% 134.0% 132.0%
Kvalitet pravnog i regulatornog okvira srednji
Procenat banaka koje imaju dobru praksu korporativnog
upravljanja preko 50% banaka
Bankarski sektor u Srbiji obuhvata 31 banku, od kojih je 19 u stranom vlasništvu, a koje su
krajem 2012. godine činile 74% od ukupne aktive svih banaka u zemlji. Međutim, dugoročno
gledano bankarski sektor će se menjati, s obzirom na prisutnost velikog broja banaka u
stranom vlasništvu čime se zemlja izlaže aktuelnoj nestabilnosti u privredama zapadne
Evrope kroz potencijalne teškoće sa kojima se suočavaju njihove matične banke. U maju
2012. godine austrijska Hypo Alpe Adria banka objavila je da namerava da proda svoje
ogranke u istočnoj Evropi, što će se takođe odraziti i na Srbiju. Još jedna zapažena transakcija
42
u bankarskom sektoru bilo je preuzimanje austrijske Volksbank International AG banke od
strane Sberbanke, najveće ruske banke, koje je obuhvatilo i subsidijar Volksbank-e u Srbiji.
Iako je ovo indirektno preuzimanje, ova transakcija potvrđuje sve veće interesovanje ruskih
investitora za srpsko tržište.
Među domaćim bankama, osam je u državnom vlasništvu, dok su četiri u privatnom
vlasništvu. Privatizacija predstavlja srednjoročni cilj. Međutim, došlo je do odlaganja roka za
Komercijalnu banku koja je prvobitno bila planirana za 2015. godinu, što je odraz vladine
nespremnosti da je proda, imajući u vidu relativno nizak nivo interesovanja na tržištu i
očekivanu vrednosti. Najvećih pet banaka čini 48% ukupne bankarske aktive. Ukupno
kreditiranje privatnog sektora povećano je za oko 20% tokom 2012. godine, posle dve godine
sporijeg rasta. Međutim, odnos problematičnih kredita je i dalje visok, na oko 20%. Međutim,
zahvaljujući konzervativnim zahtevima NBS u vezi rezervisanja, bankarski sektor u Srbiji je
dobro obezbeđen od kreditnih rizika. Depoziti u bankarskom sistemu iznosili su 51% BDP-a
u 2012. godini, od kojih je 80% denominovano u stranoj valuti, uglavnom u evrima. Zbog
toga postoji značajan prostor za podsticanje razvoja lokalne valute. Pokazatelj adekvatnosti
kapitala bankarskog sektora iznosio je 19,9% krajem 2012. godine. Odnos kredita i depozita i
dalje je visok i iznosi 132%. Nadzor bankarskog sistema je relativno dobar. Konzervativni
zahtevi NBS u vezi rezervacija predstavljaju ključni faktor za zdrav bankarski sektor. Zakon
o bankama je izmenjen i dopunjen 2010. godine kako bi proširio instrumente na raspolaganju
NBS za suočavanje sa kriznim situacijama, stvorio dodatne pravne osnove za uvođenje Bazel
II regulative i otklonio nedostatke ustanovljene tokom primene zakona.
Osiguranje i druge finansijske usluge
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: male
Ključni izazovi: (i) povećanje učešća osiguranja (ii) usklađivanje propisa vezanih za
osiguranja u skladu sa standardima IAIS (iii) jačanje kapaciteta nadzornog organa
osiguranja (iii) poboljšanje propisa kako bi se pospešio dodatni razvoj privatnog penzionog
sektora.
U 2012. godini nova kompanija je ušla na srpsko tržište osiguranja koje sada obuhvata 28
osiguravajućih društava od kojih je 21 u većinskom stranom vlasništvu. Od toga, 7 se
isključivo bavi životnim osiguranjem, 11 isključivo neživotnim osiguranjem, šest se bavi
jednim i drugim, a četiri se bave reosiguranjem. Odnos premija/BDP iznosi oko 2%, tj. ostaje
daleko ispod proseka EU27. Tri najveće kompanije zauzimaju preko 60% tržišta osiguranja u
Srbiji, što pokazuje da postoji visoka koncentracija u ovom segmentu.
Životno osiguranja učestvuje sa 17%, a neživotnog osiguranje sa 83% od ukupnog tržišta
osiguranja.
Premije, kako obaveznog, tako i dobrovoljnog osiguranja, smanjene su tokom 2012. godine.
Strane kompanije i dalje imaju većinsko učešće sa skoro 63% ukupne aktive. Zakonodavstvo
i propisi vezani za osiguranje nisu dostigli IAIS standarde, posebno u pogledu efikasnosti
regulatora. Prema nacrtu srpskog Zakona o osiguranju, uslovi iz Solventnost II regulative će
se primenjivati nakon što se Srbija priključi EU. Kako u stručnosti tako i u raspoloživosti
proizvoda osiguranja ima dosta prostora za poboljšanje. Tržište lizinga se razvija, sa
uspostavljenim pravnim okvirom i nadzorom. Portfelj lizinga je iznosio oko 2,5% BDP-a
krajem 2012. godine (72,0 milijardi dinara, tj. zabeležen je pad za 10,3% u poređenju sa 31.
decembrom 2011. godine). Aktivno je 16 preduzeća, od kojih je 10 u stranom vlasništvu (5
43
domaćih i jedno mešovito preduzeće s 50% domaćeg i 50% stranog kapitala). Najveća tri
aktera (Hypo Alpe-Adria - Leasing, Unicredit Leasing Srbija Beograd i Intesa Leasing
Beograd) zauzimaju skoro 40% tržišta.
Državni penzioni sistem je uglavnom i dalje nereformisan. Iako su dozvoljeni privatni
penzioni fondovi, glavni izazovi ostaju u zakonodavstvu regulisanom Stubom II koje je i
dalje nezadovoljavajuće. Do danas nema izgleda da se formira penzioni sistem koji je
finansiran iz Stuba II. Aktiva penzionih fondova u odnosu na BDP iznosi 0,38%. Smatra se
da će verovatno doći do podizanja starosne granice za odlazak u penziju.
Mikro, mala i srednja preduzeća
Tržišna struktura: srednja
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) produbljivanje i širenje bankarskog kreditiranja malih i srednjih
preduzeća (MSP) posebno izvan Beograda; i (ii) poboljšanje pokrivenosti uključujući
informacione sisteme koji će dovesti do poboljšanja zahteva za obezbeđenje koji se
primenjuju na bankarsko kreditiranje MSP.
Banke su postale svesne potencijala sektora MSP i mnoge od njih imaju posebna odeljenja za
rad sa mikro, malim i srednjim preduzećima (MMSP). Finansiranje je međutim ograničeno u
manjim gradovima, a kreditiranje malih i srednjih preduzeća se procenjuje na 38% kreditnog
portfelja banaka, dok učešće MSP u dodatoj vrednosti u Srbiji iznosi 50,1%, a MSP su
zaslužna za 59,7% radnih mesta prema informativnom biltenu SBA za 2012. godinu.
Međutim, MMSP zaostaju u odnosu na zemlje EU uglavnom u oblasti internacionalizacije,
stručnosti i inovacija. Pozitivna strana je to što MMSP imaju bolji pristupu finansiranju od
proseka EU, izuzimajući „venture capital“ koji je nedovoljno razvijen u Srbiji. Još postoje
strogi uslovi po pitanju obezbeđenja za odobravanje kredita privredi. Slično kao i u drugim
zemljama, realne kamatne stope na kredite u domaćoj valuti su više nego kod kredita u
devizama, što je dovelo do povećanja devizne izloženosti MMSP od 2006. godine, iako je
nedavno počela da opada. Zakon o stečaju Srbije stupio je na snagu 2004. godine, i u skladu
je sa međunarodnim standardima. Postoji potpuno funkcionalan sistem za registraciju
pokretne imovine, koji omogućava privrednim društvima da koriste pokretnu imovinu kao
obezbeđenje u nastojanjima da ostvare pristup finansiranju. Kreditni informacioni sistem je
znatno unapredio efikasnost i pokrivenost na 100% odraslih osoba u 2011. godini (i ostao na
tom nivou u 2012. godini). Počev od 2010. godine, novi zakon o zaštiti ličnih podataka
omogućava klijentima da vrše uvid u svoje sopstvene podatke, čime se poboljšava pristup
kreditnim informacijama. Međutim, kreditne informacije mogu se dobiti samo od finansijskih
institucija, a ne od trgovaca ili komunalnih preduzeća. Katastarski sistem je takođe poboljšan
2011. godine, čime je postupak uknjiženja ubrzan. Vreme i troškovi izvršenja ugovora su
smanjeni u poređenju sa drugim zemljama. Skupština je 2012. godine odobrila otvaranje
državne razvojne banke. Ta banka će imati odeljenje koje će poslovati sa MMSP.
44
Privatni investicioni fondovi
Tržišna struktura: velika
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: stvaranje boljih uslova za razvoj privatnih investicionih fondova u Srbiji (i)
poboljšanje korporativnog upravljanja, transparentnosti i poslovne prakse i (ii ) razvoj baze
lokalnih institucionalnih investitora.
Postepeno se uspostavlja osnova za razvoj privatnih investicionih fondova, delom kroz ulazak
malog broja stranih investicionih fondova sa lokalnim kancelarijama. Međutim, broj učesnika
na tržištu i broj transakcija su i dalje veoma mali. Manje od deset menadžera regionalnih
fondova pokriva Srbiju i ne postoji menadžer fonda zaduženog samo za Srbiju. U 2012.
godini investirani kapital iznosio je 0,32% BDP-a, a kapital raspoloživ za ulaganje iznosio je
0,17%. Najveći deo kapitala je korišćen za akvizicije a manji deo za „mezzanine“ ili
kapitalne investicije. Na institucionalnom strani, usaglašenost Srbije sa Principima
korporativnog upravljanja OECD je niska u poređenju sa sličnim zemljama iz južne Evrope.
Učešće lokalnih institucionalnih investitora skoro da i ne postoji, uz veoma ograničeno
učešće fizičkih i pravnih lica.
Tržište kapitala
Tržišna struktura: velika
Tržišne institucije: srednje
Ključni izazovi: (i) jačanje likvidnost na tržištu državnih obveznica (ii ) razvoj tržišta novca i
srodnih instrumenata, posebno privatnih repo transakcija (iii) unapređenje propisa o
listiranju trgovanju obveznicama i derivatima.
Iako proces primarne emisije funkcioniše, tržište državnih obveznica Srbije zaostaje za
drugim sličnim zemljama iz jugoistočne Evrope u pogledu razvoja sekundarnog tržišta.
Likvidnost na sekundarnom tržištu je zanemarljiva, a tržište korporativnih obveznica i dalje
praktično ne postoji. Dostupni dužnički instrumenti su ograničeni na hartije od vrednosti koje
emituje država (zapisi NBS, obveznice stare devizne štednje i obveznice Republike Srbije).
Tržište novca je i dalje u inicijalnoj fazi razvoja, kako u pogledu infrastrukture, tako i u
pogledu tržišne aktivnosti. NBS svakodnevno objavljuje informacije o stopama na tržištu
novca (BELIBOR) i državnim hartijama od vrednosti s različitim rokovima dospeća (3, 6, 12,
24, 36, 60, i 84 meseci).
Sadašnji regulatorni okvir u Republici Srbiji pokriva samo repo transakcije u kojima
učestvuju Republika Srbija ili NBS, a vezano za hartije od vrednosti koje emituje Republika
Srbija ili NBS. Time je ograničen razvoj tržišta repo transakcija sa većim brojem učesnika i
različitim sredstvima obezbeđenja. S obzirom da su repo transakcije važan sastavni deo
tržišta novca, revizija postojećeg režima bi pomogla razvoj ovog segmenta jer bi se dozvolile
repo transakcije između ostalih učesnika na tržištu i sa većim brojem hartija od vrednosti.
U 2012. godini, tržišna kapitalizacija Beogradske berze iznosila je 7.451 miliona dolara,
odnosno 20% BDP-a. Koeficijent obrta bio je nizak i iznosio je 0,0369. Zakonodavstvo koje
45
reguliše tržište hartija od vrednosti je u najvećoj meri u skladu sa načelima IOSCO, iako bi se
propisi o listiranju i trgovini obveznicama i derivatima mogu poboljšati.
Tržište kapitala je regulisano od strane Komisije za hartije od vrednosti. Novi zakon o tržištu
kapitala koji je usvojen maja meseca 2011. godine i podzakonska akta koja su donesena
tokom 2012. i početkom 2013. godine, trebalo bi da poboljšaju transparentnost i zaštitu
investitora kroz mere koje uključuju zahteve za izveštavanje i kriminalizaciju tržišnih
manipulacija, kao i formiranje Fonda za zaštitu investitora. Zakon takođe propisuje da
sekundarno trgovanje mora da se odvija na regulisanom tržištu (kroz multilateralnu trgovačku
platformu) ili OTC tržištu (OTC) i da omogućava „short sale“.
46
ANEKS 3. - PRAVNA TRANZICIJA
Ovaj aneks se odnosi na pravne teme koje su direktno povezane sa investicionom strategijom
Banke za naredni period. On se zasniva na procenama Pravnog tima za tranziciju Banke i
takođe pokriva tekuće aktivnosti Banke kroz tehničku saradnju iz određenih pravnih oblasti.
U vezi sa promocijom sektora MSP od presudnog značaja biće pravni ambijent za
obezbeđene transakcije, stečaj i korporativno upravljanje. S obzirom da Banka takođe
namerava da promoviše korišćenje koncesija i PPP, u nastavku teksta date su i analize
relevantnog pravnog okvira.
Obezbeđene transakcije
Srbija je 2001. godine, uz tehničku pomoć EBRD-a, preuzela obavezu da reformiše
obezbeđene transakcije i Skupština Srbije je maja 2003. godine donela Zakon o založnom
pravu na pokretnom imovinom upisanom u registar. Ovaj zakon predstavlja zakonsku osnovu
putem koje zajmodavci, investitori i zajmoprimci mogu da obezbede svoje poslovanje
pomoću bezdržavinske zaloge nad pokretnom imovinom i pravima. Nakon deset godina
prakse reforma se pokazala kao veoma uspešna, s obzirom da je uvedeni sistem visoko cenjen
i ocenjen kao pouzdan. Kvalitet zakona ogleda se i u činjenici da od njegovog uvođenja nisu
bile potrebne izmene ili dopune, što je redak slučaj u Srbiji.
Što se tiče nepokretnosti, Zakon o hipoteci koji je usvojen 2005. godine ima za cilj da
uspostavi pravni okvir za hipoteke na osnovu najbolje međunarodne prakse. Međutim, pravna
praksa u poslednjih nekoliko godina pokazala je da zakon ima određene značajne slabosti
koje ga čine pravno neodređenim i koje umanjuju efikasnost njegovog sprovođenja. Ove
nejasnoće omogućile su hipotekarnim dužnicima da zloupotrebljavaju sistem ometanjem
izvršenja prava poverilaca. To je na posletku dovelo do smanjenog poverenja poverilaca u
sistem i povećanja troškova transakcija. Na primer, dešavalo se da dužnici opstruiraju
vansudski postupak podnošenjem zahteva sudu za donošenje privremenih mera u cilju
obustavljanja postupka bez valjanih razloga, uprkos činjenici da je namera zakona bila da
ograniči uslove za donošenje privremenih mera.
Drugi primer je u slučaju hipoteke drugog ili narednog reda. Zakon je prilično nedorečen po
pitanju da li hipoteka drugog reda ostaje na snazi i posle vansudskog izvršenja hipoteke prvog
reda. U tom slučaju, posledice su negativne po hipotekarnog poverioca prvog reda koji bi
morao da proda imovinu i dalje opterećenu hipotekom. Ova nedorečenost je odvratila brojne
poverioce od primene vansudskog izvršenja.
Osim pitanja vezanih za izvršenje koja dominiraju obzirom na finansijsku krizu u Srbiji od
2009. godine, takođe su identifikovani i drugi problemi (npr. prenošenje hipoteke
uspostavljene na zemljištu na izgrađene objekte koji se nalaze na istom zemljištu, preterano
jaka pozicija zakupaca imovine u odnosu na hipotekarne poverioce, izmene u registraciji
hipoteke, itd.).
Jula 2013. godine Ministarstvo finansija Republike Srbije je zvanično zatražilo pomoć
EBRD-a u vezi reforme Zakona o hipoteci. Zahtev je trenutno na razmatranju. Pored toga,
47
EBRD trenutno sprovodi studiju izvodljivosti vezanu za nacionalni program povratnog
faktoringa i pomaže Ministarstvu poljoprivrede da uvede založnice nad budućem rodu kao
mehanizam za predžetveno finansiranje zasnovan na davanju buducih poljoprivrednih
proizvoda kao obezbeđenje.
Stečaj
Stečajni postupci u Srbiji regulisani su Zakonom o stečaju koji je stupio na snagu 23. januara
2010. godine, koji je zamenio raniji zakon iz 2004. godine. Zakon o stečaju koji je generalno
veoma kvalitetan, omogućava reorganizaciju poslovanja dužnika putem plana reorganizacije
ili likvidacije. Došlo je do značajnih pomaka u stečajnom zakonodavstvu kako bi se podstakla
reorganizacija u stečajnom postupku koja je imala pozitivan efekat i na saglasno (vansudsko)
restrukturiranje. Zakon o stečaju je 2011. godine pretrpeo izmene da bi se omogućilo
dužnicima da podnesu zahtev za stečaj propraćen "unapred pripremljenim planom
reorganizacije" koji podrazumeva da dužnik dobije potreban nivo podrške poverioca za plan
reorganizacije pre pokretanja stečajnog postupka. Ako sud odobri unapred pripremljen plan
reorganizacije, stečajni postupak je zaključen i nema potrebe za imenovanjem stečajnog
upravnika. Stoga unapred pripremljen plan reorganizacije obezbeđuje koristan i efikasan
način restrukturiranja u slučajevima gde je teško ili nemoguće da se postigne opšti dogovor
sa svim poveriocima, a za koji se pokazalo da je veoma popularan u poslednjih nekoliko
godina u Srbiji.
Dobrovoljni pred stečajni sporazumi mogu se takođe zaključivati u okviru Zakona o
privrednim društvima (Dogovoreno finansijsko restrukturiranje) iz 2011. godine (Zakon o
sporazumnom finansijskom restrukturiranju), koji je stupio na snagu u aprilu 2012. godine.
Zakon o sporazumnom finansijskom restrukturiranju uspostavlja okvir, kojim upravlja
Privredna komora srbije (PKS), a kojim se mogu ugovoriti uslovi finansijskog
restrukturiranja između dužnika i dva ili više bankarska poverioca koristeći usluge PKS u
svojstvu imenovanog medijatora. Posebni podsticaji, kao što su poreske olakšice za otpis
dugova, odlaganje obaveza dužnika prema državi, povoljnija kategorizacija rizika
reprogramiranog duga kao i očuvanje rangiranja obezbeđenja nakon restrukturiranja za
poverioce, nude se u vezi sa zaključenim sporazumima o finansijskom restrukturiranju koje je
zaključila i overila PKS u skladu sa Zakonom o sporazumnom finansijskom restrukturiranju.
Tim EBRD-a za pravnu tranziciju je u saradnji sa PKS 21. avgusta 2013. godine pokrenuo
projekat u Srbiji vezan za podršku efikasne primene Zakona o sporazumnom finansijskom
restrukturiranju. Do danas PKS ima veoma mali broj predmeta sporazumnog finansijskog
restrukturiranja. Jedan od razloga je nedovoljno poznavanje procedura i prednosti postupka
od strane interesnih grupa, kao i nedovoljna obaveštenost o korišćenju medijacije za
sprovođenje sporazumnog finansijskog restrukturiranja.
Glavne aktivnosti projekta EBRD su predviđene da se odvijaju narednih 12-18 meseci i da se
odnose uglavnom na podizanje svesti zainteresovanih strana i razumevanje, a naposletku i
sticanje poverenja u postupak sporazumnog finansijskog restrukturiranja kroz:
• program aktivnosti usmerene na banke, preduzeća i advokatske kancelarije i druge
potencijalne korisnike koji mogu da učestvuju u postupku sporazumnog finansijskog
restrukturiranja; i
niz inicijativa za razvoj institucionalnih kapaciteta PKS i njenog tima medijatora,
čime bi se obezbedila profesionalna, efikasna i transparentna usluga medijacije u
48
sporazumnom finansijskom restrukturiranju. Razvoj institucionalnih kapaciteta je
potreban kako bi PKS bila u stanju da radi na sve većem broju predmeta sporazumnog
finansijskog restrukturiranja.
Korporativno upravljanje
Usvajanje novog Zakona o privrednim društvima u 2011. godini predstavlja znatno
poboljšanje u odnosu na prethodni zakon. Međutim, postoje problemi koji i dalje nisu
rešeni, a kojima bi nadležni organi i institucije trebalo da se pozabave:
Vrednost akcija u inicijalno javnoj ponudi “IPO“: u slučaju IPO, cena bi trebalo da bude
rezultat pregovora između menadžmenta emitenta i pokrovitelja. Međunarodna praksa
sugeriše da bi vrednost akcija koje se emituju trebalo da odredi Upravni odbor. Umesto toga,
prema novom zakonu, skupština akcionara zadržava pravo da odluči o vrednosti akcija iz
nove emisije.
Upravni odbor u društvima sa ograničenom odgovornošću i nadzor nad menadžmentom: iako
zakonodavstvo društvima sa ograničenom odgovornošću dopušta da imaju upravne odbore u
jednostepenom sistemu, u praksi oni su u obavezi da se registruju u dvostepenom sistemu u
cilju formiranja upravnog odbora.
Usklađenost ili objašnjenje: u skladu sa zakonodavstvom EU, novi zakon zahteva od
listiranih privrednih društava da daju izjavu o usklađenosti sa Kodeksom korporativnog
upravljanja u okviru svog završnog računa. Izjava bi trebalo da sadrži i objašnjenje u slučaju
da praksa nije usklađena sa Kodeksom. Međutim, bez obzira na zakonsku obavezu, listirana
privredna društva ne ispunjavaju taj zahtev.
Javno informisanje o akcionarima nelistiranih akcionarskih društava: novi zakon propisuje da
se javne informacije o svim akcionarskim društvima vode u Centralnom registru hartija od
vrednosti. Međutim, izgleda da se ovo novo pravilo ne sprovodi, i veoma je teško
identifikovati akcionare nelistiranih privrednih društava.
Koncesije i javno-privatna partnerstva (PPP)
Srpski Zakon o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama donesen je 22. novembra 2011.
godine. Novi zakon koji je priređen uz tehničku pomoć EBRD-a ima prilično širok opseg i
obuhvata institucionalna PPP pored ugovornih aranžmana. Zakon uzima u obzir EU načela o
jednakom tretmanu, fer konkurenciji i uglavnom se zasniva na tekovinama javnih nabavki u
EU.
Zakon definiše spisak sektora u kojima se može ugovoriti PPP; jasno diferencira PPP,
koncesiju i licencu; obezbeđuje privatnim investitorima mogućnost da uspostave obezbeđenje
nad imovinom koja je deo projekta, pravima i prihodima; navodi detaljan postupak za dodelu
koncesije kao i za međunarodnu arbitražu, kada je koncesionar strano pravno lice. U skladu
sa pravilima EU, poziva se na postupak javne nabavke za nekoncesione PPP projekte.
49
Član 65. Zakona predviđa formiranje Komisije za javno-privatna partnerstva, koja će pružiti
tehničku pomoć u sprovođenju javno-privatnog partnerstva i koncesionih projekata u skladu
sa zakonom. Komisija je osnovana odlukom vlade 9. februara 2012. godine.
Nakon što je EBRD pružila tehničku pomoć u pripremi novog zakona i u vezi
institucionalnog kapaciteta novoformirane komisije za PPP, ključni problem ostaje jačanje
kapaciteta lokalnih vlasti za pokretanje i pripremu projekata koji uključuje i pravilnu
klasifikaciju projekta i obuku na opštinskom nivou.
Obnovljivi izvori energije
Strategija razvoja sektora energetike Republike Srbije do 2015. godine (usvojena u maju
2005. godine) ("Strategija" ) i Program sprovođenja strategije razvoja sektora energetike
Republike Srbije do 2015. godine za period od 2007. do 2012. godine (usvojen 2009. godine)
("Program") predstavljaju dva osnovna dokumenta, koji ističu značaj obnovljivih izvora
energije i koji vide njihov dalji razvoj kao jedan od prioriteta. Nacionalni akcioni plan za
obnovljivu energiju predviđa konkretne mere koje bi vlada trebalo da preduzme u cilju
postizanja nacionalnih ciljeva vezanih za obnovljive izvore energije. Mere obuhvataju:
reviziju regulatornog okvira u pogledu utvrđivanja odgovarajuće zakonske inicijative kojom
se unapređuje korišćenje obnovljivih izvora energije, pojednostavljuje administrativna
procedura, kao i uvodi sistem za upravljanje energijom i sistematsko planiranje projekata u
sektoru obnovljivih izvora energije.
Zakon o energetici iz 2011. godine ("Zakon o energetici") kojim je zamenjen prethodni zakon
o energetici iz 2004. godine predstavlja ključni zakonodavni akt za sektor obnovljivih izvora
energije. Pokrivajući širi energetski sektor, Zakon o energetici je načinio značajan korak u
usklađivanju zakonodavstva tog sektora sa pravnim tekovinama EU. Donesena su određena
podzakonska akta, uključujući i ona o uslovima za sticanje statusa povlašćenog proizvođača
električne energije (2013. godine), o merama podsticaja za povlašćene proizvođače električne
energije (2013. godine), i o uvođenju tarifa za otkup (feed-in tarifa) (najnovije iz 2013.
godine). Istovremeno, još uvek nisu donesena određena podzakonska akta koja su predviđena
Zakonom o energetici, čime je sektor i dalje u fazi tranzicije. Energetski zakoni u Srbiji su
uglavnom u skladu sa Drugim energetskim paketom EU, a jedan od prioriteta Vlade je
sprovođenje Trećeg energetskog paketa.
Glavni ciljevi Vlade u okviru sektora su usvajanje sektorski specifičnog zakona i
podzakonskih akata i sprovođenje Trećeg energetskog paketa EU, uključujući Direktivu o
obnovljivoj energiji iz 2009. godine. Kako bi se podstaklo ulaganje, vlada bi trebalo da se
koncentriše na uspostavljanje povoljnog regulatornog okruženja tako što će pojednostaviti
administrativne procedure, jačati kapacitete državnih organa i uklanjati prepreke finansiranju.
Energetska efikasnost
Slično sektoru obnovljivih izvora energije, aktuelni okvir sektora energetske efikasnosti je
utvrđen u Strategiji i Programu koji su gore pomenuti, a koji se zalažu za efikasniju potrošnju
energije i za rast mera energetske efikasnosti u različitim sektorima. Prvi plan za energetsku
efikasnost Republike Srbije za period od 2010. do 2012. godine propisao je određene
aktivnosti koje za cilj imaju poboljšanje energetske efikasnosti i to: renoviranje stambenih i
industrijskih objekata opremom u cilju energetske efikasnosti, usvajanje novih građevinskih
propisa koji propisuju minimalne učinke za energetske standarde i sertifikate za energetske
50
učinke u gradnji, naplatu komunalija po utrošku/merenju, osnivanje fonda energetske
efikasnosti za pružanje finansijske podrške projektima energetske efikasnosti, uvođenje
kreditnih linija za energetsku efikasnost, kao i promovisanje preduzeća koja pružaju
energetske usluge.
Dosta toga od gore navedenog treba tek da se realizuje. Zakon o energetici koji je osnovni
zakon za energetski sektor propisuje samo osnovna pravila za sektor energetske efikasnosti.
Okviru za energetsku efikasnost predstoji usklađivanje sa standardima EU u okviru procesa
pristupanja države EU. Agencija za energetsku efikasnost je osnovana kako bi olakšala
napore države u tom pravcu.
51
ANEKS 4. – TIM ZA PODRŠKU MALIM PREDUZEĆIMA
EBRD promoviše privrednu tranziciju pomažući preduzećima da postanu održiva mikro,
mala i srednja preduzeća i doprinoseći razvoju održive infrastrukture pružanja pomoći
MMSP kroz mehanizme Tima podrške malim preduzećima (Small Business Support, SBS):
Program razvoja preduzeća (Enterprise Growth Programme, EGP) i Program poslovnog
savetovanja (Business Advisory Services, BAS).
Prethodna iskustva s Podrškom malim preduzećima u Srbiji
EBRD je pokrenula aktivnosti pružanja usluga Tima podrške malim preduzećima u Srbiji
2001. godine kroz Program razvoja preduzeća, nakon čega je usledilo pokretanje Programa
poslovnog savetovanja 2006. godine. Do danas je za program Tima za podršku malim
preduzećima prikupljeno više od 14,3 miliona evra donatorskih sredstava od EU, Holandije,
Specijalnog akcionarskog fonda EBRD-a i drugih bilateralnih donatora. Treba dodati da je
učešće klijenata u finansiranju usluga skoro 2,4 miliona evra.
Do danas je u Programu razvoja preduzeća sprovedeno 180 projekata, uglavnom u
proizvodnoj industriji. Većina projekata imaju za cilj poboljšanje prodaje i marketinga, kao i
organizacionih i upravljačkih struktura. Nakon završetka projekta, 95% rukovodilaca je
tvrdilo da su njihovi poslovni izgledi poboljšani zahvaljujući intervencijama Programa
razvoja preduzeća. Preduzeća koja su primila pomoć povećala su u proseku promet za 46%, a
izvoz za 38%. Pored toga, 14% korisnika Programa rasta preduzeća dobilo je finansijska
sredstva od preko 67 miliona evra. Program razvoja preduzeća je organizovao niz obuka koje
su za temu imale tipične probleme u određenim sektorima ili širim grupama MSP (na primer,
obuku iz upravljanja ljudskim resursima kojoj je prisustvovalo 99 preduzeća u 5 gradova) kao
i organizovanje poslovnih putovanja sa ciljem da se susretnu preduzeća sa potenijalom za
saradnju.
U okviru Programa poslovnog savetovanja realizovano je više od 400 projekata, uglavnom iz
oblasti upravljanja kvalitetom na poljima bezbednosti hrane i standardima zaštite životne
sredine, informacionih i komunikacionih tehnologija i računovodstvenog i finansijskog
izveštavanja u raznim sektorima. Do danas je ocenjeno preko 260 projekata, od kojih je 70%
ocenjeno pozitivno ili veoma uspešno. 67% preduzeća koje su koristile pomoć Programa
poslovnog savetovanja prijavilo je rast prometa sa prosečnim rastom od 37%. 49% preduzeća
koja su primila pomoć prijavilo je povećanje broja radnih mesta, a Program poslovnog
savetovanja doprineo je stvaranju više od 1.900 novih radnih mesta (neto). Pored toga, 25%
je dobilo finansiranje u ukupnom iznosu od preko 48 miliona evra (u proseku 630.000 evra).
Poslovne savetodavne usluge su takođe preduzele niz aktivnosti koje uključuju šire grupe
preduzetnika i/ili konsultanata u cilju unapređenja veština i pružanja pomoći razvoju
adekvatne infrastrukture za pružanje podrške MMSP. Ove aktivnosti obuhvataju obuke, radne
sastanke, okrugle stolove i konferencije vezane za energetsku efikasnost, informacione
tehnologije, kao i promociju konsultantskih usluga među malim i srednjim preduzećima.
U cilju rešavanja problema rodne ravnopravnosti, Program poslovnog savetovanja je dao
podršku kroz specijalizovani "Program za žene u biznisu", koji ima za cilj poboljšanje
poslovnih izgleda žena preduzetnika i lakši pristup finansiranju. Pored toga, Tim za podršku
malim preduzećima fokusiran je na energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine, kao i na
ekonomski razvoj manjih gradova.
52
Sektor MMSP i savetodavnih usluga u Srbiji
Sektor MMSP
MMSP čine okosnicu srpske privrede, doprinoseći više od 52% dodatoj vrednosti i 47%
izvozu i zapošljava 65% od svih zaposlenih u zemlji. Većina MMSP koncentrisana je na
proizvodnju, trgovinu na veliko i malo i na građevinsku industriju, što ukazuje na slabu
diversifikaciju. Uprkos brojnim naporima Vlade, MMSP i dalje posluju u teškom poslovnom
okruženju i u konkurenciji sa obimnom sivom ekonomijom uz nedovoljan pristup
finansiranju, što su glavne prepreke za dalji rast. Pored toga, pokazatelj MSP politike za
2012. godinu ukazao je na nedostatak standarda korporativnog upravljanja, posebno
nedostatak znanja iz opšteg i finansijskog upravljanja, kao glavnu prepreku razvoja privatnog
sektora.
Kako proces EU integracija bude napredovao, jačaće konkurencija. Lokalnim preduzećima je
potrebna pomoć radi usklađivanja poslovanja sa evropskim standardima, povećanje
efikasnosti u proizvodnji i razvoj novih i inovativnih proizvoda koji će im omogućiti jačanje
pozicije na tržištu i povećanje izvoza.
Konsultantskse usluge
Sektor konsultantskih usluga u Srbiji suočava se sa umerenim tranzicionim izazovima.
Ppostoje ekspertiza u velikom broju konsultantskih oblasti, ali su ovakve usluge nedostupne u
ruralnim sredinama i manjim gradovima. Većina konsultanata nudi više vrsta usluga. Većina
je kvalifikovana za oblasti planiranja razvoja i analize tržišta. Postoji nedostatak finansijskih
konsultanata, kao i stručnjaka za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije.
Generalno, kvalitet usluga je zadovoljavajuć, međutim, preostaje da se usvoji pristup koji je
fokusiran na klijenta i da se poboljša marketing.
Privreda je svesna prednosti eksternog savetovanja i postoji potražnja za konsultantskim
uslugama. Poseban izazov za srpske konsultantske firme, predstavlja potreba da se zadovolje
potrebe klijenata van Beograda.
Konačno, ovaj sektor pokazuje određeni stepen institucionalizacije kroz Udruženje privrednih
konsultanata Srbije (UPKS) koje Poslovne savetodavne usluge podržava kroz promociju
najboljih svetskih praksi i standarda.
Podrška MMSP
Institucionalni okvir za razvoj MSP u Srbiji je napredovao ka regionalnim standardima.
Prioriteti Vlade u razvoju privatnog sektora uglavnom uključuju poboljšanje poslovne
regulative, olakšavanje pristupa finansijama i promociju izvoza. Ministarstvo ekonomije je
odgovorno za regulativu pružanja podrške MMSP, koja se realizuju preko Nacionalne
agencije za regionalni razvoj (NARR) i regionalnih razvojnih agencija. Direktna podrška
uključuje finansijsku podršku i osnovne obuke za MMSP, a odnedavno, NARR je počela sa
kvalifikacijom lokalnih konsultanata u skladu sa modelom Programa poslovnog savetovanja.
Ostale državne agencije, kao što su agencija za promociju izvoza SIEPA i Fond za
inovacionu delatnost, takođe imaju za cilj da direktno podrže razvoj privatnog sektora.
53
Poslovna zajednica je zastupljena kroz Privrednu komoru Srbije, Udruženje malih i srednjih
preduzeća i Unije poslodavaca Srbije, koji su svi veoma aktivni u dijalogu sa vlastima. Pored
toga,Udruženje poslovnih žena je posvećeno promociji ženskog preduzetništva u Srbiji.
Nastavak rada Tima za podršku malim preduzećima u Srbiji
EBRD će nastaviti da pruža podršku sektoru MMSP u Srbiji kroz direktnu podršku
preduzećima i kroz aktivnosti sistemskog razvoja tržišta putem rada Tima za podršku malim
preduzećima, čime će doprineti razvoju konkurentnog, inovativnog i održivog privatnog
sektora koji je u stanju da se nosi sa sve većim konkurentskim pritiscima koji proističu iz EU
integracija. U saradnji sa drugim donatorima i državnim organima, Tim za podršku malim
preduzećima će se posebno usredsrediti na povećanje izvoznih aktivnosti, podsticanje
inovacija i zapošljavanja u domaćem sektoru MMSP. Uglavnom će raditi sa preduzećima u
prioritetnim sektorima, kao što su poljoprivreda, informacione i komunikacione tehnologije,
farmacija, transport i prerada metala. Posebno težište će i dalje biti na olakšavanju pristupa
klijentima finansiranju Banke i lokalnih banka, a EBRD će sprovesti BAS/LEF program
poboljšanja računovodstva u preduzećima (AIP) kako pre tako i posle investiranja. Cilj
programa je da se unapredi praksa i standardi preduzeća vezani za finansijsko upravljanje.
Eventualno uključivanje EDIF SB dodatno će povećati ulogu Tima za podršku malim
preduzećima kao posrednika u finansiranju. Sveprisutni problemi, posebno rodna
ravnopravnost, ali i upravljanje zaštitom životne sredine, ruralni razvoj i preduzetništvo
mladih će i dalje predstavljati oblasti na kojima će biti angažovan Tim za podršku malim
preduzećima.
Banka će kroz Program poslovnog savetovanja MSP dodatno omogućiti pristup
konsultantskim uslugama lokalnih konsultanata kroz angažovanje na projektima. Fleksibilan
program donacija primenjivaće se kroz godišnje ažuriranje Matrice uputstava za donacije,
kako bi se odredili prioriteti i izbeglo dupliranje aktivnosti sa međunarodnim donatorima i
vladinim organizacijama. Veće donacije će se izdvajati za manja preduzeća koja se nalaze u
ekonomski manje razvijenim područjima van Beograda i Vojvodine i za projekte koji
uključuju konsultantske usluge tamo gde potražnja na tržištu još nije toliko razvijena. To
podrazumeva efikasnost resursa i upravljanje zaštitom životne sredine, ali i sofisticirane
usluge vezane za poslovanje, marketing i brendiranje, kao i inženjerska rešenja i pitanja
informacionih i komunikacionih tehnologija.
Banka će kroz Program razvoja preduzeća podržati prenos upravljačkih veština i specifičnih
znanja u industriji i radiće sa preduzećima srednje veličine koja imaju dobar potencijal za
izvoz i rast. To će im pomoći da uvedu međunarodne standarde korporativnog upravljanja i
da internacionalizuju svoje proizvode tako što će olakšati pristup preduzeća najboljoj
međunarodnoj praksi, što će pomoći u razvoju plasmana i marketing strategija i
uspostavljanju veza sa tržištem EU.
Rad Tima za pružanje pomoći malim preduzećima biće dopunjen obukama i ostalim
aktivnostima uskladjenim potrebama grupa kompanija, konsultanata i lokalne podrške MSP u
cilju maksimalnog učinka ovog programa na tranziciju u Srbiji. Tim za pružanje pomoći
malim preduzećima će imati za cilj da promoviše najbolje međunarodne prakse u prioritetnim
sektorima kroz promovisanje primera uspešnih poduhvata i kroz obuke. Program poslovnog
savetovanja će se takođe koncentrisati na razvoj održivog i komercijalno isplativog tržišta
poslovnih savetodavnih usluga. Aktivnosti će obuhvatiti:
54
(i) promovisanje poslovnih savetodavnih usluga, posebno u slabije razvijenim
područjima, kao i podsticanje tražnje za sofisticiranijim konsultantskim
uslugama;
(ii) proširivanje konsultantskih kapaciteta usredsređenih na obuke u prodaji i
marketingu, upravljanju projektima, poslovnu dijagnostiku i osnovne
konsultantske veštine, kao i efikasno korišćenje resursa, i
(iii) MMSP obuke, koje će se uglavnom baviti rešavanjem opšteprisutnih problema
kao što su nedostatak podrške ženama u biznisu, efikasnosti pri korišćenju
resursa i upravljanja životnom sredinom, informacione i komunikacione
tehnologije, inovacija i finansijskog menadžmenta.
Osim toga, Poslovne savetodavne usluge će dalje saradjivati sa relevantnim
lokalnim institucijama na jačanju institucionalne podrške kako bi se
dugoročno pružila održiva pomoć ovom sektoru.
55
ANEKS 5. - TEHNIČKA SARADNJA
OBEZBEĐENA SREDSTVA ZA TEHNIČKU POMOĆ OD STRANE DONATORA
POSREDSTVOM EBRD-A, 2007-2013 (januar-jun)
Donator Obezbeđena sredstva za
tehničku pomoć (u evrima)
Austrija 724.599
Kanada 268.492
Srednjeevropska inicijativa (Central European
Initiative) 350.000
Češka Republika 350.000
Specijalni fond akcionara EBRD-a (EBRD
Shareholder Special Fund) 4.090.929
EU 5.724.423
Zajednički evropski fond za zapadni Balkan
(European Western Balkans Joint Fund) 2.700.000
Francuska 402.020
Nemačka 250.000
Grčka 41.100
Irska 52.000
Italija 731.706
Luksemburg 86.329
Holandija 1.938.537
Portugalija 450.000
Španija 244.500
Švedska 1.458.734
Taipei Kina 102.500
Fond za zapadni Balkan (Western Balkans
Fund) 2.757.059
Ukupan iznos 22.722.928
56
OBEZBEĐENA SREDSTVA ZA TEHNIČKU POMOĆ PO SEKTORIMA
POSREDSTVOM EBRD-A, 2007-2013 (januar-jun)
Sektor/Tim Obezbeđena sredstva za
tehničku pomoć (u
evrima)
Razvoj malih i srednjih
preduzeća *
SBS 8.809.522
Poljoprivreda 344.047
Pomoć preduzećima 35.580
Glavni Ekonomista Glavni Ekonomista 4.650
E2C2 E2C2 250.000
Životna sredina Životna sredina 540.912
Finansijske institucije Finansijske institucije 1.543.386
LTT LTT 777.839
Infrastruktura MEI 10.416.992
Ukupan iznos 22.722.928
Napomena: vrednost obezbeđenih sredstava bazira se na podacima uzetih na kraju godine ili perioda
za svaku godinu.
* Ova kategorija obuhvata direktnu pomoć malim i srednjim preduzećima i indirektnu pomoć kroz
regulatorni dijalog između EBRD, vlasti i komercijalnih/poslovnih udruženja (npr. Investicioni
saveti).
57
ANEKS 6. - ODABRANI EKONOMSKI POKAZATELJI
Srbija
2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013
Projekcija
Izlaz i rashodi (Procenat promena)
BDP 5.4 38 -3.5 1.0 1.6 -1.7 1.4
Privatna potrošnja 7.9 6.7 -2.8 -0.9 -1.1 -1.9 n.r.
Javna potrošnja 13.3 4.1 -1.9 0.4 1.0 1.8 n.r.
Bruto osnovnog kapitala 29.7 8.5 -22.1 -5.5 8.4 -3.4 n.r.
Izvoz robe i usluga 11.7 9.8 -8.0 15.3 3.4 4.5 n.r.
Uvoz roba i usluga 46.6 25.3 -32.5 3.3 20.0 -4.4 n.r.
Tržište rada 1 (Procenat promena
Bruto prosečni mesečni prihodi u privredi (godišnji prosek) 21.9 17.8 -3.3 7.5 n.r. n.r. n.r.
Realni rast plata u RSD 15.2 5.7 -10.3 1.5 n.r. n.r. n.r.
(U procentima radne snage)
Stopa nezaposlenosti (kraj godine) 18.1 14.7 17.4 20.0 24.4 23.1 n.r.
Cene (Procenat promena)
Potrošačke cene (godišnji prosek) 11.2 8.6 7.8 5.9 11.3 4.6 n.r.
Potrošačke cene (kraj godine) 10.2 7.0 6.6 10.4 7.9 3.3 n.r.
Fiskalni pokazatelji (U procentima BDP)
Javni budzet -1.4 -2.0 -3.7 -3.7 -4.2 -7.1 n.r.
Javni prihodi 44.0 42.8 42.2 42.5 40.6 41.7 n.r. Javni rashoci 45.3 44.8 46.0 46.4 44.9 48.7 n.r.
Javni dug 34.6 33.4 38.1 46.5 49.5 61.8 n.r.
Monetarni i fiskalni sektori (Procenat promena)
Novčana masa (M2, krajem godine) -2.3 48.0 9.6 22.0 13.7 20.5 n.r.
Krediti privatnom sektoru (krajem godine) 40.1 23.3 10.3 13.4 8.1 32 n.r.
(U procentima ukupnih kredita)
Pokazatelj problematicnih kredita n.r 11.3 15.7 16.9 19.0 18.6 n.r.
Kamatne stope i kurs (U procentima godišnje)
kamata na depozite u domaćoj valuti n.r n.r n.r. 12.0 10.8 11.9 n.r.
Kamata na depozite u evrima n.r n.r n.r. 5.3 5.1 4.6 n.r.
Kamata na kredite u domaćoj valuti n.r n.r n.r. 17.2 17.7 18.7 n.r.
Kamata na kredite u evrima n.r n.r n.r. 8.5 7.9 7.0 n.r.
Eskontna stopa 8.5 8.5 8.5 8.7 11.5 10.1 n.r. (Dinara za SAD dolara)
Devizni kurs (krajem godine) 53.7 62.9 66.7 79.3 80.9 86.2 n.r.
Devizni kurs (godišnji prosek) 58.2 55.8 67.6 78.6 73.3 87.9 n.r.
Spoljni sektor
(U procentima BDP)
Tekući račun -7.0 -10.3 -2.7 -2.5 -4.0 -4.1 n.r.
Trgovinski bilans -24.9 -26.2 -17.1 -15.5 -16.9 -18.2 n.r.
Izvoz robe 22.4 22.8 20.7 26.6 26.8 29.4 n.r. Uvoz robe 47.3 49.0 37.8 43.0 43.8 47.6 n.r.
Strane direktne investicije 6.4 5.6 4.7 3.1 5.8 0.8 n.r.
Bruto rezerve, isključujući zlato (krajem godine) 39.8 25.0 36.6 35.8 38.4 36.4 n.r.
Spoljni dug 64.6 62.3 80.3 86.3 74.1 88.1 n.r.
Javni spoljni dug 25.1 17.5 29.4 33.5 31.6 42.9 n.r.
Privatni spoljni dug 39.5 44.8 50.9 52.8 42.5 45.2 n.r.
(U mesecima uvoza roba i usluga) Bruto rezerve, izuzimajući zlato (krajem godine) 5.5 7.3 8.7 7.2 8.4 7.1 n.r.
Memorandumske stavke (Denominacija kako je prikazano)
Stanovništvo (krajem godine, u milionima) 7.559 7.528 7528 7.469 n.r. n.r. n.r.
BDP (u milijardama dinara) 2.277 2.661 2.720 2.882 3.209 3.386 n.r.
BDP po glavi stanovnika (u SAD dolarima) 5.304.4 6.485.4 5.497.2 5.030.1 6.030.4 5.309.4 n.r.
Strane direktne investicije (u milionima SAD dolara) 3.460.4 2.959.3 1.963.5 1.321.2 2.713.1 352.6 n.r.
Spoljni dug – rezerve (u SAD dolarima) 24.952.2 28.492.6 17.030.1 13.371.6 16.788.1 19.527 6 n.r.
Spoljni dug/izvoz robe i usluga (u procentima) 211.3 199.3 273.7 238.7 203,2 2215 n.r.
Novčana masa (M2 krajem godine, u procentima BDP) 26.2 33.2 35.6 41.0 41.8 47.7 n.r.
n.r. = nije raspoloživo
58
ANEKS 7. - RODNA RAVNOPRAVNOST
Socijalni razvoj
Prema Indeksu socijalne razvijenosti (HDI) za 2012. godinu, tj. kompozitnog indeksa
pokazatelja zdravlja, obrazovanja i životnog standarda, Srbija je rangirana na 64. mestu od
ukupno 187 zemalja, malo iznad proseka u regionu jugoistočne Evrope.
Tržište rada
Postojeći podaci za 2012. godinu pokazuju značajne razlike između polova na tržištu rada u
Republici Srbiji, na kom žene imaju znatno veću stopu neaktivnosti i nezaposlenosti. Prema
Republičkom zavodu za statistiku Srbije, čak 62% žena, u poređenju sa 43% muškaraca, niti
je bilo zaposleno, niti je tražilo posao u 2012. godini. Samo je 28,7% žena bilo zaposleno u
Srbiji u 2012. godini, što je za skoro 14% manje nego muškaraca, čija je stopa zaposlenosti
iznosila 42,8%26. Posmatrano po sektorima, žene se uglavnom bave tradicionalno ženskim
zanimanjima, pri čemu su brojnije od muškaraca u uslužnim sektorima i javnoj službi. Za
razliku od toga, muškarci se zapošljavaju uglavnom u rudarstvu, proizvodnji, građevinarstvu i
transportu. Podaci UNECE ukazali su nisku razliku u zaradama izmedju polova od 4% u
2007. godini, što je znatno ispod proseka u EU koji iznosi 16,4%27.
Obrazovanje
Ne postoji značajna razlika između polova u obrazovanju, pri čemu žene u nešto većem
procentu pohađaju visoko obrazovanje od dečaka. U 2010. godini, 48% učenika osnovnih
škola bile su devojčice, a 52% dečaci, dok su 50% maturanata srednjih škola bile devojke28.
Prema podacima UNECE, u 2011. godini 55,6% visokoškolskih studenata bile su žene, a
44,4% muškarci. Žene su se uglavnom odlučivale za tradicionalno ženske oblasti kao što su
obrazovni i umetnički fakulteti, društvene nauke, ekonomija, pravo i zdravstvo29.
Preduzetništvo i pristup finansiranju
Stopa ženskog preduzetništva je niža od stope za muškarce u Srbiji. Prema državnim
statističkim podacima 16% žena je samozaposleno u poređenju sa 31% muškaraca. Pregled
poslovnog okruženja i učinka preduzeća (BEEPS) za 2009. godinu pokazuje da je 29% od
388 anketiranih preduzeća imalo žene u svojoj vlasničkoj strukturi u odnosu na 36% u
istočnoj Evropi i regionu centralne Azije. 16% preduzeća imalo je žene za menadžere, što je
neznatno ispod proseka u istočnoj Evropi i centralnoj Aziji (gde iznosi 19%). Prema istom
istraživanju u Srbiji, kreditni zahtevi preduzeća koja se nalaze u vlasništvu žena imaju za 7%
veću verovatnoću da budu odbijeni od preduzeća u vlasništvu muškaraca (22,4% za
preduzeća u ženskom vlasništvu, u odnosu na 15,3% za preduzeća u muškom vlasništvu).
26
Pregled radne snage 2012, Republički statistički zavod Srbije.
http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/repository/documents/00/00/96/02/SB_564_ARS_2012+sajt.pdf 27
UNECE, 2007, http://www.unece.org/fileadmin/DAM/stats/profiles2011/Serbia.pdf 28
Republički statistički zavod Srbije, Muškarci i žene u Republici Srbiji, 2011,
http://www.gendernet.rs/files/RR_u_brojkama/WomenAndMen.pdf 29
UNECE, 2007, http://www.unece.org/fileadmin/DAM/stats/profiles2011/Serbia.pdf