varvaria / breberium / bribir archaeological project. the 2014 excavation season

Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena – metode i proces

Muzej hrvatskih arheoloških spoMenika Starohrvatska prosvjeta

Ministarstvo kulture republike hrvatskeMuzej hrvatskih arheoloških spoMenika

Starohrvatska prosvjetaiii. serija - svezak 42/2015.

Časopis je utemeljen 1895. godine

Izdavač:Muzej hrvatskih arheoloških spomenikahr - 21000 splitS. Gunjače b.b.e-mail: [email protected]

Glavni urednik:Ante Milošević

Recenzenti:Ivan Basić, Sveučilište u Splitu - Odsjek za povijestJoško Belamarić, Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu - Centar Cvito Fisković u SplituKešimir Filipec, Sveučilište u Zagrebu - Odsjek za arheologijuŽeljko Peković, Sveučilište u Splitu - Odsjek za povijest umjetnostiŽeljko Rapanić, Split

Lektura i korektura:Kristina Babić

Prijevodi:Danijel Dzino, Marija Kefelja, Kontekst d.o.o.Andrej Pleterski

Priprema i grafičko oblikovanje:neven Marin

Tisak:Dalmacijapapir d.o.o. - Split

Naklada:200 primjeraka

Fotografija na koricama:Sadržaj ritualne pohrane uz temelje srednjovjekovne kuće na Bribiru kod Skradina, 12. stoljeće foto: A. Z. Alajbeg

Starohrvatska prosvjeta izlazi kao godišnjak financijskom potporom Ministarstva kulture Republike HrvatskeSva prava pridržana © by Muzej HAS Split


Split, 2015.

1895.-2015.

120 godinaStarohrvatskeprosvjete

7

Victor GHICA, Ante MILOŠEVIĆ, Danijel DŽINO Arheološki projekt Varvaria / Breberium / Bribir u 2014. godini

U tekstu se donose rezultati prve istraživačke kampanje na Bribirskoj glavici u okviru međunarodnog arheološkog projekta Varvaria / Brebe-rium / Bribir čija je realizacija započela 2014. godine. Glavne aktivnosti odvijale su se u nekoliko pravaca: revizijska iskopavanja višekonhne gra-đevine na mjesnom groblju i analizu zidnih struktura hipogeja s dva sar-kofaga koji se nalazi uz tu građevinu; analizu zidnih struktura današnje pravoslavne crkve sv. Aćima i Ane; geofizičko istraživanje neiskopavanih dijelova Glavice; verifikaciju topografske karte lokaliteta; uspostavljanje i sistematiziranje potrebnih baza podataka o lokalitetu nužnih za buduće terenske zahvate te obradu dostupnih arhivskih podataka iz svih prethod-nih iskopavanja.

Ključne riječi: Bribirska glavica - mjesno groblje, revizijska iskopa-vanja, hipogej s dva sarkofaga, višeapsidalna crkva, pravoslavna crkva sv. Joakima i Ane, geofizička istraživanja, topografska karta lokaliteta, baza podataka

This paper details the results of the first season of archaeological excavations at Bribirska glavica, carried out as part of the international archaeological project Varvaria / Breberium / Bribir, which was laun-ched in 2014. The field operations took several directions: reexcavation of the multiapsed building situated in the local cemetery (partly cleared in the 1960s); analysis of the walls of the mausoleum with two sarcophagi in situ, located next to the multiapsed building; analysis of the walls of the early modern Orthodox church of Sts Joachim and Ann; geophysical survey of the unexcavated areas of Glavica; verification of the topograp-hical map of the site; 3D reconstructions of major monuments of the site; establishment of archaeological databases; and processing of available archival documents about earlier excavations.

Key words: Bribirska glavica - local cemetery, revision excavation, mausoleum with two sarcophagi, multiapsed building, Orthodox church of Sts Joachim and Ann, geophysical research, topographical map of the site, databases about the locality

arheološki projekt Varvaria / Breberium / Bribir u 2014. godiniVarvaria / Breberium / Bribir Archaeological Project. The 2014 excavation season


uDk: 904/902.2(497.581.2Bribir)“2014“Preliminary communication

Victor GHICADet teologiske Menighetsfakultet

Gydasvei 4, Majorstuen N - 0302 Oslo

[email protected]

Ante MILOŠEVIĆ Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

S. Gunjače b. b.hr - 21000 split

[email protected]

Danijel DŽINOMacquarie University

Balaclava Road, North Ryde AUS - NSW 2109 Sydney

[email protected]

8

Početak realizacije projekta Varvaria / Breberi-um / Bribir1 dogovaran je u jesen 2013. godine kao zajednički projekt Sveučilišta Macquarie iz Syd-neyja, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (MHAS) i Muzeja grada Šibenika (MGŠ)2. Početkom njegove realizacije nastavljaju se siste-matska i revizijska arheološka iskopavanja na Bri-birskoj glavici koja se s većim i manjim prekidima obavljaju već više od jednoga stoljeća3. Aktivnosti u 2014. godini odvijale su se u nekoliko pravaca4:

1 Ovo izvješće rezultat je zajedničkoga rada svih učesni-ka iskopavanja. Tekst je napisao V. Ghica, a komenta-re, prijedloge i primjedbe napravili su A. Milošević i D. Džino. Tekst je na hrvatski jezik preveo D. Džino.

2 Voditelji projekta su prof. dr. sc. Ante Milošević (Mu-zej hrvatskih arheoloških spomenika, Split) i prof. dr. sc. Victor Ghica (Det teologiske Menighetsfakultet, Oslo). Dr. sc. Danijel Džino (Macquarie Universi-ty, Sydney) obnašao je dužnost zamjenika voditelja. Projekt su financirali Fakultet humanističkih znanosti Sveučilišta Macquarie, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika i Muzej grada Šibenika. Ovogodišnja isko-pavanja također su potpomognuta financijskim sred-stvima Zaklade hrvatskih studija u Sydneyju. Kao in-stitucionalni partneri, u projektu su učestvovali Centro di eccellenza SMAArt Sveučilišta u Perugi (UDSP) i Institut za arheologiju (IARH) u Zagrebu. Antropološ-ka analiza skeletnih ostataka pronađenih 2014. godine obavljena je u laboratoriju Odjela za antropologiju pri HAZU-u Zagrebu. Antropološki tim je vodio prof. dr. sc. Mario Šlaus, a surađivali su dr. sc. Vlasta Vyroubal, dr. sc. Željka Bedić i Jozo Perić Peručić.

3 Usp. H. GJURAŠIN, Bribir. 100 godina arheoloških istraživanja 1910. – 2010. / Bribir. 100 Years of Archa-eological Excavations from 1910 to 2010. Split, 2010.

4 Iskopavanja su vršena između 5. i 25. travnja 2014. godine. Učestvovali su: Ante Milošević (voditelj pro-jekta), Victor Ghica (suvoditelj projekta i voditelj iskopavanja), Danijel Džino (administrator), Andrea Di Miceli (ArcheoRes/UDSP, Perugia – geofizička istraživanja), Tommaso Mattioli (ArcheoRes/UDSP, Perugia – geofizička istraživanja), Ivana Ožanić Ro-guljić (IARH – ekspertiza keramike), Kristina Jelin-čić Vučković (IARH – ekspertiza keramike), Nikoli-na Uroda (MHAS – arheologinja), Željko Krnčević (MGŠ – arheolog), Yann Béliez (Archéodoc, Toulouse – arheolog), Per Rathsman (Rathsman ArkitektKontor AB, Karlstad – arhitekt). Uz nekoliko lokalnih rad-nika, iskopavanja u sondi obavljali su studenti Sveu-čilišta Macquarie (Charles Barnett, Shenali Boange, Ashley Keith, Gregory Madden, Joel Mason i Nicola Wesseling), studentice Sveučilišta u Zagrebu (Merita Dreshaj i Katarina Franušić) i studentica Sveučilišta Primorska iz Kopra (Urša Mravljak). Luka Peković (Omega engineering d. o. o., Dubrovnik) obavio je arhitektonsko snimanje tlocrta i presjeka otkopanih

The Varvaria / Breberium / Bribir Archaeologi-cal Project1 was established in the autumn of 2013 by Macquarie University, the Museum of Croatian Archaeological Monuments in Split and the City Museum of Šibenik2 with the aim of continuing the systematic excavations carried out on Bribirska glavica for more than a century3. This year’s field-work took several directions4:

1 The present report is the result of a collaborative effort between all the members of the excava-tion team. The text was written by V. Ghica, and A. Milošević and D. Dzino proofread it, making sug-gestions and comments. D. Dzino supplemented the bibliography and authored the Croatian trans-lation.

2 The project is jointly directed by Prof. Ante Milošević, director of the Museum of Croatian Archaeological Monuments (MHAS), and Prof. Victor Ghica (Det te-ologiske Menighetsfakultet, Oslo). Dr Danijel Dzino (Macquarie University, Sydney) assumed the deputy director role. The project is funded by Macquarie Uni-versity’s Faculty of Arts as well as by the Museum of Croatian Archaeological Monuments and the Šibenik City Museum. This year’s excavation season was also supported by a donation from the Croatian Stud-ies Foundation (Sydney). The Centro di Eccellenza S.M.A.Art of the University of Perugia (UDSP) and the Institute of Archaeology (IARH) in Zagreb partici-pate in the Project as institutional partners.

3 Cf. H. GJURAŠIN, Bribir. 100 godina arheoloških istraživanja 1910.-2010 / Bribir. 100 Years of Archae-ological Excavations from 1910 to 2010, Split, 2010.

4 The fieldwork season took place between 5 and 25 April 2014. Staff members were: Dr Ante Milošević (project co-director), Prof. Victor Ghica (project co-director and field director), Dr Danijel Dzino (admin-istrative director), Dr Andrea Di Miceli (ArcheoRes / UDSP, Perugia; geophysical surveyor), Dr Tommaso Mattioli (ArcheoRes / UDSP, Perugia; geophysical surveyor), Dr Ivana Ožanić Roguljić (IARH; cerami-cist), Dr Kristina Jelinčić Vučković (IARH; cerami-cist), Nikolina Uroda (MHAS; archaeologist), Željko Krnčević (Šibenik City Museum; archaeologist), Yann Béliez (Archéodoc, Toulouse; archaeologist), Per Rathsman (Rathsman ArkitektKontor AB, Karl-stad; architect). Labour was supplied by six students from Macquarie University (Charles Barnett, Shenali Boange, Ashley Keith, Gregory Madden, Joel Mason and Nicola Wesseling), two from the University of Za-greb (Merita Dreshaj and Katarina Franušić) and one from the University of Primorska (Urša Mravljak), as well as by local workers. Luka Peković (Omega engi-neering d.o.o., Dubrovnik) carried out an architectural survey and authored the ground, elevation and cross-section plans, while the numismatic identifications were provided by Dr Tomislav Šeparović (MHAS). The anthropological analysis of the skeletal remains

9


- iskopavanja sjeveroistočno od današnje pra-voslavne crkve sv. Joakima i Ane5 (lok. sv. Aćim i Ana);

- analiza zidnih struktura današnje crkve;- revizijska iskopavanja triju apsida višekonhne

građevine (rotunde) koja se nalazi uz sjeverni zid crkve, s vanjske strane;

- analiza zidnih struktura grobnice (memorije – hipogeja – kripte – mauzoleja) s dva sarkofaga, koja se nalazi uz višekonhnu građevinu;

- geofizičko istraživanje neiskopavanih dijelova Glavice;

- analiza keramičkog materijala iskopanog tije-kom ovogodišnje kampanje;

- verifikacija topografske karte lokaliteta; - izrada zračnih fotografija i fotogrametrijsko

modeliranje lokaliteta; - 3D modeliranje do danas pronađenih ostataka

građevina na lokalitetu; - katalogiziranje artefakata s prethodnih iskopa-

vanja; - uspostavljanje i sistematiziranje potrebnih

baza podataka o lokalitetu, nužnih za buduće teren-ske zahvate;

- obrada dostupnih arhivskih podataka iz svih prethodnih iskopavanja, posebno onih koje je su-stavno vršio Stjepan Gunjača od 1959. godine;

- izdvajanje i analiza uzoraka tla i organskog materijala prikladnoga za datiranje putem OSL i 14C metoda.

1. iskopavanja

Iskopavanja u 2014. godini su se izvodila na pra-voslavnom groblju oko crkve sv. Joakima i Ane (sl. 1). Ručnim iskopom otvorene su tri sonde: najveća (T1, T2, T3) je u prostoru između sjeveroistočnog zida crkve, memorije s dva sarkofaga i recentnih grobova, te dvije manje – probne sonde (T5, T6) uz jugoistočni zid crkve (sl. 2).

Položaj najveće sonde određen je prethodno do-govorenim planom i programom istraživačkog arhe-ološkog projekta Varvaria / Breberium / Bribir koji

ostataka građevina u sondi, a numizmatičku eksperti-zu i identifikaciju novca izvršio je Tomislav Šeparović (MHAS).

5 Crkvu koja je posvećena roditeljima Blažene Djevice Marije, Joakimu i Ani, mještani Bribira zovu Sv. Aćim i Ana, odatle i lokalni crkveni blagdan Aćimijana koji se na Bribiru slavi 22. rujna.

- building archaeology analysis of the church of Sts Joachim and Ann;

- revision excavation of the area to the north-east of the church of Sts Joachim and Ann5, includ-ing the three apses of the underlying rotunda-type church;

- study of the adjoining memoria with two sar-cophagi;

- geophysical survey of the unexcavated areas of the site;

- study of the ceramic material unearthed during the season;

- verification of the topographic map of the site;- aerial photography and photogrammetric mod-

elling of the site;- 3D modelling of previously excavated areas;- cataloguing of the artefacts coming from ear-

lier excavations;- creation of a database for the Project’s field op-

erations;- retrieving and accessing the archives relat-

ed to previous excavations carried out on the site since 1959, especially those conducted by Stjepan Gunjača;

- sampling of representative soil and organic material for OSL and 14C dating.

1. Excavation

This year’s excavation was concentrated in the modern cemetery of Bribirska glavica, in the im-mediate vicinity of the church of Sts Joachim and Ann (fig. 1). Three hand-dug trenches were opened: the main one (T1, T2, T3) in the area between the north-east wall of the cemeterial church and the me-moria, and two smaller test squares (T5, T6) along the south-west wall of the church (fig. 2).

The location of the principal trench was dictated by the intended research programme of the Var-varia / Breberium / Bribir Project for the coming years, which is concerned with the late antique and early medieval occupation of Bribir. This 9.60m

unearthed in 2014 was conducted in the laboratory of the Anthropological Centre of the Croatian Academy of Sciences and Arts by a team directed by Prof. Mario Šlaus, composed of Dr Vlasta Vyroubal, Dr Željka Bedić and Jozo Perić Peručić.

5 Croatian: Sveti Joakim i Ana. The inhabitants of the village of Bribir call this church Свети Аћим и Ана and its patronal feast, celebrated on the 22nd of Sep-tember, Аћимијана.

10

se treba odvijati tijekom nekoliko sljedećih godina i koji je primarno usredotočen na kasnoantičko i ra-nosrednjovjekovno razdoblje. Veličinu glavne son-de od 9,60 x 1,50 – 3,00 m, uvjetovala su prethodna istraživanja koja je na istom mjestu obavio Stjepan Gunjača 1967. godine6. Najvažniji cilj iskopavanja u ovom sektoru bilo je rasvjetljavanje strukturnih i stratigrafskih odnosa između zidova današnje crkve sv. Joakima i Ane, višekonhne građevine koja ve-ćim dijelom leži pod njom, te susjedne memorije sa sarkofazima.

Smještaj dviju sondi uz jugozapadni zid današ-nje crkve uvjetovan je usporednim analizama poda-

6 Osim „telegrafskih” izvješća u Starohrvatskoj pro-svjeti, S. Gunjača, nažalost, te rezultate nikada nije objavio. Tek ih je djelomično kasnije iskoristio Vinko Bakulić pokušavajući iz iskopanih ostataka analizirati i rekonstruirati mogući oblik i veličinu rotunde (usp.: V. BAKULIĆ, Bribirska rotunda / The Rotunda Chur-ch of Bribir, u: Bribir u srednjem vijeku / Bribir in the Mediaeval Period, (ur. A. Milošević), Split, 1996, str. 37-39).

long and 1.50-3m wide square includes the trench opened in 1967 by S. Gunjača, which has remained undocumented6. The objective of the excavation in this sector was to establish the key structural and stratigraphic relationships between the church of Sts Joachim and Ann, the rotunda church lying be-neath it and the adjacent memoria with sarcophagi.

The two sondages excavated against the south-west wall of the cemeterial church resulted from a cross-analysis of data provided by the magnetomet-ric survey and the remains of the rotunda church uncovered in the principal trench as well as during S. Gunjača’s excavation under the floor of the cem-eterial church in 19597.

6 Except brief remarks in S. Gunjača’s reports published in Starohrvatska prosvjeta, the only published men-tions of this trench appear at V. BAKULIĆ, Bribirska rotunda / The Rotunda Church of Bribir, in: Bribir u srednjem vijeku / Bribir in the Mediaeval Period (ed. A. Milošević), Split, 1996, p. 37, who attempted to analyse and reconstruct the possible shape and size of the rotunda.

7 This excavation was published only as a brief summa-

Fig. 1 Location of the revision excavation to the north-east of the church of Sts Joachim and Ann.sl. 1. Mjesto revizijskih iskopavanja sjeveroistočno od crkve sv. Jaokima i Ane.

11


taka koji su dobiveni magnetometrijskim mjerenji-ma, analizom pretpostavljene veličine višekonhne građevine otkopane sa sjeveroistočne strane crkve te kratkotrajnih i na brzinu obavljenih iskopavanja koja je 1959. godine obavio S. Gunjača u unutraš-njosti ispod poda današnje crkve. Rezultati starijih iskopavanja samo su sumarno objavljeni7.

Zidne strukture otkrivene tijekom kampanje za 2014., sjeveroistočno od današnje crkve, rezultat su građenja, pregrađivanja i dogradnji kroz nekoliko kronoloških faza8.

7 S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura na Bribiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 10, Split, 1968, str. 235, sl. 1-2.

8 Pisana vrela o osmanskom i mletačkom Bribiru su relativno brojna. S obzirom na to da su neki od ovih dokumenata još neobrađeni i neprevedeni te su nji-hove dosadašnje interpretacije kontroverzne, u ovom preliminarnom izvješću ograničit ćemo se samo na ar-heološke činjenice.

The stone-built structures exposed during this season to the north-east of the church of Sts Joachim and Ann are the result of several building phases8.

phase 1 (fig. 3)

We assign to this initial constructive phase both the burial chamber of the mausoleum – including its vestibule – and the dromos built in front of it. Although the masonry joints indicate that the latter was adjoined to the former, the stone-setting tech-nique, the planimetric layout of both constructions,

ry in S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitek-tura na Bribiru, Starohrvatska prosvjeta s. 3, 10, Split 1968, p. 235 and pl. 1-2.

8 Textual sources related to Ottoman and Venetian Bribir are relatively numerous. Given that some of these doc-uments are still unedited and that their interpretation is open to controversy, in this preliminary report we limit ourselves solely to archaeological evidence.

Fig. 2 Trenches excavated in 2014 around the church of Sts Joachim and Ann, photographed at the end of the fieldwork season (A. Di Miceli, T. Mattioli).

sl. 2. Završna fotografija sonde iskopane 2014. godine kod crkve sv. Joakima i Ane (A. Di Miceli, T. Mattioli).

12

Faza 1 (sl. 3)

Prvoj fazi možemo pripisati gradnju mauzoleja sa sarkofazima zajedno s njegovim vestibulom, a potom i dromosa izgrađenog ispred grobnice. Iako spojevi na građevini ukazuju da je dromos dodan grobnici, tehnika slaganja kamenja i način zidanja, planimetrijski raspored konstrukcija te struktural-no jedinstvo arhitektonske cjeline govore u prilog kronološki homogenom grobnom zdanju. Vrijeme proizvodnje dvaju tipološki identičnih sarkofaga u Dalmaciji, sugerira da je terminus ante quem ove faze, svršetak 6. stoljeća9. Nažalost, nemamo opis arheološkog konteksta artefakta pronađenog 1969.

9 N. CAMBI, Pregled razvoja nadgrobnih spomenika u Dalmaciji, u: Sepulkralna skulptura zapadnog Ilirika i susjednih oblasti u doba Rimskog Carstva. Zbornik radova s međunarodnog simpozija održanog od 27. do 30. rujna 2009., (ur. N. Cambi, G. Koch), Split, 2013, str. 31, 33. – N. CAMBI, I sarcofagi della tarda antichità in Istria e Dalmazia, u: Sarcofagi tardoanti-chi, paleocristiani e altomedievali. Atti della giornata tematica dei Seminari di Archeologia Cristiana (École Française de Rome, 8 maggio 2002), Monumenti di antichità cristiana 2/18, (ur. F. Bisconti, H. Brande-nburg), Vatican, 2004, str. 80b.

as well as the structural solidarity of the ensemble speak in favour of a chronologically homogenous funerary building. The chronology of sarcophagi production in Dalmatia suggests as terminus ante quem of this building phase the end of the 6th cen-tury9, as both sarcophagi in the mausoleum belong to the same type. Although we have no description of its archaeological context, an artefact found in-side the mausoleum in 196910 tends to confirm the use of the funerary monument in the 6th century; it

Fig. 3 Building phase 1 (V. Ghica).sl. 3. Građevinska faza 1 (V. Ghica).

9 Cf. N. CAMBI, A Review of the Development of the Funerary Monument in Dalmatia, in: Funerary Sculpture of the Western Illyricum and Neighbour-ing Regions of the Roman Empire. Proceedings of the International Scholarly Conference held in Split from September 27th to the 30th 2009, (eds. N. Cambi, G. Koch), Split, 2013, p. 95-99. – N. CAMBI, I sar-cofagi della tarda antichità in Istria e Dalmazia, in: Sarcofagi tardoantichi, paleocristiani e altomedievali. Atti della giornata tematica dei Seminari di Archeo-logia Cristiana (École Française de Rome, 8 maggio 2002), (eds. F. Bisconti, H. Brandenburg), Monumenti di antichità cristiana 2/18, Vatican, 2004, p. 80b.

10 The context of this find is touched on by M. SUIĆ, Varvarina palaeochristiana, Diadora 16-17, Zadar, 1994-1995, p. 300, 304-305.

13


godine unutar grobnice – oštećena kamena golubi-ca10. Pretpostavljamo da je trodimenzionalna kame-na golubica nekada stajala na vrhu zabata sljemena dvoslivnoga krova, a u mauzolej je mogla dospjeti nakon njegovog urušavanja. Stilski odgovara skul-pturama justinijanskog doba11. To indirektno potvr-đuje upotrebu ove grobne građevine u 6. stoljeću, ako ne i ranije.

10 Kontekst ovog nalaza spomenut je u M. SUIĆ, Var-varina palæochristiana, Diadora 16-17, Zadar, 1994-1995, str. 300, 304-305. (Isti tekst u: Područje Šiben-ske županije od pretpovijesti do srednjeg vijeka (Izd. HAD-a 19), (ur. B. Čečuk), Zagreb, 1998, str. 181-189).

11 Suić također navodi da je unutar mauzoleja pronađen i impost-kapitel ukrašen latinskim križem (M. SUIĆ, Varvarina palaeochristiana, str. 304. Vidi također: N. JAKŠIĆ, Varvarina præromanica, u: Studia var-varina 1, (ur. B. Kuntić Makvić), Dissertationes et monographiæ 4, Turnhout, 2010, str. 13). Ovaj pri-mjerak skulpture usporediv je s nalazima iz crkve u Pridrazi (5. – 6. stoljeće) i Srimi – Prižba (6. stoljeće) (Usp. P. CHEVALIER, Salona II. Recherches archéo-logiques franco-croates à Salone. Ecclesiae dalmati-ae. L’architecture paléochrétienne de la province ro-maine de Dalmatie (IVe-VIIe s.) [En dehors de la ca-pitale, Salona], Publications de l’École française de

is a stone dove, partly damaged, which once prob-ably stood on the ridge of the gabbled roof of the mausoleum and fits stylistically into the Justinianic period11.

Fig. 4 Inventory of walls (V. Ghica).sl. 4. Pregled zidova (V. Ghica).

11 Suić states that inside the mausoleum was also found an impost capital decorated with a Latin serifed cross (M. SUIĆ, Varvarina palaeochristiana, p. 304; see also N. JAKŠIĆ, Varvarina præromanica, in: Studia varvarina I (ed. B. Kuntić-Makvić), Dissertationes et monographiæ 4, Turnhout 2010, p. 13); this piece of sculpture finds exact parallels in the churches of Pridraga (5th-6th century) and Srima – Prižba (6th century) (cf. P. CHEVALIER, Salona II. Recherches archéologiques franco-croates à Salone. Ecclesiae dalmatiae. L’architecture paléochrétienne de la prov-ince romaine de Dalmatie (IVe-VIIe s.) [En dehors de la capitale, Salona], Publications de l’École française de Rome 194, Rome, 1995, vol. 1, p. 93; vol. 2, p. 58, fig. 5. – D. MARŠIĆ, Skulptura, in: Z. Gunjača et al., Srima – Prižba. Starokršćanske dvojne crkve, Šibenik, 2005, p. 116-119 and fig. 30-32, p. 158-159 (for the dating of the twin basilicas, see p. 121-122). – E. PODRUG - T. BRAJKOVIĆ - Ž. KRNČEVIĆ, Arheološki tragovi kultova i religija na šibenskom području, Šibenik, 2008, p. 233 (no. 155)). However, the excavation diary of the 1969 campaign (Sunday, the 20th of July) mentions clearly that the impost capi-tal had been found six years earlier near the source of the Bribirčica river.

14

Iako je postojanje grobnice utvrđeno pokusnim sondiranjem koje je obavljeno 1969. godine, njeno detaljno otkopavanje i istraživanje uslijedilo je tek 1979. godine12, kada je utvrđeno da je grobna ko-mora sadržavala dva sarkofaga koji su najvjerojat-nije ležali na svojim izvornim položajima. Budući da današnji grobovi pokrivaju prednji dio grobnice, stomion i dromos se ne mogu u cijelosti istražiti. U kampanji za 2014. godinu otkopano je i očišće-no samo vanjsko lice jugozapadnog zida dromosa, što omogućava rekonstrukciju većeg dijela pristupa grobnoj komori, pa posljedično i cijelu njenu vir-tualnu rekonstrukciju. Za razliku od komore, kojoj su bočni zidovi sačuvani do visine od 2,25 m (sa sačuvanim i jasno vidljivim ramenima svoda) te pročelni i začelni zid kojemu današnja rekonstrui-rana visina iznosi 3,00 m (prednji i stražnji zidovi, s potpuno sačuvanim lukovima), visina sačuvanog zida dromosa je znatno manja, iznosi 1,35 m (W16, sl. 4), i čini se da je namjerno snižena tijekom grad-nje u fazi 4, kako bi se omogućilo postavljanje poda s kamenim pločama u dograđenoj prostoriji (sl. 9).

Faza 2 (sl. 5)

U mlađem razdoblju, uz grobnu komoru sa sar-kofazima dograđena je višekonhna građevina kojoj su ostatci prvi put otkriveni 1959. godine kada su

Rome 194, sv. 1, Rim, 1995, str. 93; sv. 2, str. 58, sl. 5. – D. MARŠIĆ, Skulptura, u: Srima – Prižba. Starokr-šćanske dvojne crkve. (Ur. Z. Gunjača et al.), Šibenik, 2005, str. 116-119 i sl. 30-32, str. 158-159 (za dataciju tih dviju bazilika vidi str. 121-122). – E. PODRUG - T. BRAJKOVIĆ - Ž. KRNČEVIĆ, Arheološki trago-vi kultova i religija na šibenskom području. Šibenik, 2008, str. 233, br. 155). Ovdje još treba primijetiti da je prema dnevniku iskopavanja za 1969. godinu (za dan 20. srpnja) vrlo sličan impost-kapitel nađen šest godina ranije nedaleko od izvora Bribirčice.

12 Kronologija iskopavanja grobnice podložena je revi-ziji. Ovdje iznijeti datumi temeljeni su na bilješkama koje su ostale na planovima lokaliteta i na fotografija-ma predmeta koji se čuvaju u arhivu MHAS-a i IAR-a. Konačni sud o ovome bit će moguće donijeti tek kada bude temeljito proučena sva dokumentacija i dnevnici s proteklih iskopavanja na Bribiru. H. Gjurašin piše da su impost-kapitel i kamena golubica – za koje se sma-tralo da su otkriveni u mauzoleju – pronađeni 1967. godine, što implicira da je već u to vrijeme grobnica bila cjelovito istražena (H. GJURAŠIN, Bribir, str. 20b), a V. Bakulić navodi 1969. godinu kao vrijeme ot-krića mauzoleja (V. BAKULIĆ, Bribirska rotunda, str. 37).

Cleared in 1979, after a first test sondage made in 196912, the burial chamber shelters two sarcoph-agi lying in what may be their original positions. As modern tombs cover the anterior part of the mauso-leum, the stomion and the dromos could not be fully excavated. Only the outer facing of the south-west wall of the dromos was cleared this year, allowing for the reconstruction of much of the limits of the access way to the burial chamber. Unlike the cham-ber, whose walls are preserved to a height between 2.25 m (side walls with vault’s bases in situ) and 3 m (anterior and posterior walls, with arches re-constructed), the elevation of the dromos (W16 1.35 m; fig. 4) was deliberately reduced during building phase 4 in order to allow the laying of a stone-slabbed floor (fig. 9).

phase 2 (fig. 5)

At a later stage, a rotunda-type church has been attached to the mausoleum, the remains of which were uncovered in 1959 (beneath the floor of the church of Sts Joachim and Ann) and 1967 (to the north-east of the same church). The building’s stratigraphy allows an unambiguous interpretation of the construction phases and architectural solu-tions adopted in order to integrate the pre-existing mausoleum into the church complex.

The technique employed in the opus incertum is almost identical in both buildings, as is the thick-ness of their walls – which suggests construction dates not too far apart (the walls of the other early mediaeval Dalmatian rotundas are significantly thicker). Two wall joints, clearly visible in the masonry, are therefore crucial for interpreting the construction phasing of this architectural complex: W22/W16 and W21/W12 (fig. 4, 6). W22 (apse of the rotunda church) and W16 have been connected by the addition of a new wall (W17), meanwhile

12 Based on the dates of documents (plans and photo-graphs of artefacts) kept in the archives of MHAS and IARH, the chronology of the excavations carried out in this area is subject to revision once we get full access to the diaries of the past fieldwork seasons at Bribir. We note that Gjurašin (H. GJURAŠIN, Bribir, p. 20b) situates the discovery of the impost capital and the stone dove – both considered to have been dis-covered in the mausoleum – in 1967, whilst Bakulić (V. BAKULIĆ, The Rotunda Church of Bribir, p. 37) places the excavation of the mausoleum in 1969.

15


vršena istraživanja ispod poda crkve sv. Joakima i Ane. Njene tri sjeverne konhe iskopane su 1967. godine u groblju, uz sjeveroistočni zid crkve. Me-đusobni odnos i stratigrafija ovih dviju građevina nedvosmisleno upućuju na zaključak da je ovakvo arhitektonsko rješenje bilo izvedeno zbog toga da bi se tada još uvijek dobro sačuvana i štovana po-stojeća grobnica sa sarkofazima mogla uklopiti u sakralni kompleks.

Na vremensku bliskost ovih gradnji upućuje i tehnika zidanja – opus incertum, koja je gotovo identična na obje građevine, a sukladna im je i de-bljina zidova. Ne treba pri tome smetnuti s uma da debljina zidova ranosrednjovjekovnih višekonh-nih crkava u Dalmaciji znatno nadmašuje debljinu zidova bribirske rotunde. Nadalje, kada je riječ o bribirskom graditeljskom kompleksu, u kojemu su glavni akteri rotunda i grobnica sa sarkofazima, ja-sno su uočljiva i dva zidna spoja koja pružaju ključ-ni dokaz o njihovom međuodnosu: W22 / W16 i W21 / W12 (sl. 4, 6). Zid W22 (apsida višekonhne crkve) i zid W16 bili su povezani novododanim zi-dom W17, dok je poveznica između zida W21 (ap-sida višekonhne crkve) i zida W12 izvedena tako da

a link has been made between W21 (apse of the rotunda church) and W12 by encasing part of the former in the masonry of the latter.

This same connection of the apse W21 with the south-west wall of the mausoleum’s vestibule (W12; fig. 4) was smoothed to the south (in our trench T1) with the aid of a wedge-shaped joint made of hy-draulic lime mortar (W18; fig. 4). Fragments of this mortar coating in situ indicate that the outside of the walls of both the rotunda church and the mau-soleum was plastered, whilst the inner facing of the church wall was covered with painted decoration, as demonstrated by the numerous fragments of fine plaster found during excavation13 which bear traces of scarlet red, and more rarely ochre, paint.

The rotunda is built directly on the bedrock14, a circumstance that precludes the previous hypoth-


13 SU1001, SU1009, SU1010, SU1012, SU1013, SU1015, SU1020, SU1022, SU1028.

14 S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura, p. 235 states, however, that, in the trench opened in 1959, “the floor of the church is made up of tomb-stones”. Our next excavation campaign will allow a re-examination of the floor in the central area of the rotunda.

16

je dio apside obložen građevnim materijalom zida W12.

Poveznica apside W21 s jugozapadnim zidom vestibula memorije (W12, sl. 4) bila je izvedena manjim zazidom klinastoga oblika (W18, sl. 4), da bi u konačnici sve zajedno bilo ožbukano istom uglačanom hidrauličnom vapnenastom žbukom (T1 u našoj sondi). Ostatci ovog žbukanja in situ ukazu-ju da su vanjski zidovi memorije i novosagrađene višekonhne crkve bili u cijelosti ožbukani, dok je unutarnji zid rotunde bio pokriven oslikanim deko-racijama na što ukazuju brojni fragmenti fine obo-jene žbuke pronađeni tijekom iskopavanja13. Na ve-ćini fragmenata vidljivi su tragovi zagasito crvene boje i nešto rjeđe, okera.

Rotunda je izgrađena izravno na zaravnatom kamenom živcu14. Ta činjenica isključuje prijašnje pretpostavke o još jednoj starijoj, starokršćanskoj

esis15 for an underlying early Christian church. As expected, the preserved height of the apses denotes a compromise with the inclination of the geological substratum, which slopes at an angle of 2.7º, mainly on a NW-SE axis (fig. 12, 16).

Although the laconic account of the 1959 season mentions three apses lying underneath the floor of

13 SU1001, SU1009, SU1010, SU1012, SU1013, SU1015, SU1020, SU1022, SU1028.

14 S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura, str. 235, kaže kako se u sondi otvorenoj u unutrašnjosti

15 N. JAKŠIĆ, Varvarina præromanica, p. 18, 34. – M. ZEKAN, Bribir – ubikacija crkve sv. Ivana i prilog atribuciji nekih kamenih spomenika, in: Dani Stjepana Gunjače 2: zbornik radova sa Znanstvenog skupa “Dani Stjepana Gunjače 2”: hrvatska srednjo-vjekovna povijesno-arheološka baština, međunarodne teme, Split, 18. - 21. listopada 2011, Split, 2012, p. 167a, n. 12. – T. MARASOVIĆ, Dalmatia praero-manica: Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dal-maciji, vol. II (Korpus arhitekture Kvarner i sjeverna Dalmacija), Split – Zagreb, 2009, p. 473. Krnčević (Ž. KRNČEVIĆ, Ranokršćansko i starohrvatsko razdoblje, in: Arheološki tragovi kultova i religija na šibenskom području, (eds. E. Podrug, T. Brajković, Ž. Krnčević), Šibenik, 2008, p. 102) takes a more cir-cumspect position.

Fig. 6 Masonry joints (V. Ghica).sl. 6. Spojevi zidova (V. Ghica).

17


crkvi koja se nalazila pod njom15. Očekivano, saču-vana visina apsida usklađena je i s nagibom geološ-kog substratuma koji se, po osi sjeverozapad-jugoi-stok, spušta pod kutom od 2,7º (sl. 12, 16).

Iako šturo izvješće o iskopavanjima iz 1959. godine spominje tri apside ispod poda današnje cr-kve16, rasprava o ukupnom broju apsida u izvornoj crkvi još uvijek nije riješena17, a vjerojatno neće ni biti riješena sve do trenutka kad pravovaljan odgo-vor na to pitanje ne omoguće egzaktno provedena arheološka istraživanja.

the present cemeterial church16, the debated mat-ter of the number of conchs of the rotunda church17 remains unresolved and will be definitively settled only through excavation.

After removing cemented stones set in 196818 on the surface of the ground to illustrate the under-lying apses of the rotunda, our team proceeded to undertake a horizontal dig. The excavation square opened to the north-east of the present cemeterial church revealed a complex stratigraphy, in which the backfill resulting from the 1967 season could be precisely demarcated (SU1001; fig. 7). The dat-able ceramic shards extracted from the undisturbed strata are irrelevant for the chronological marking of the stratigraphic sequences, insofar as the strati-graphic units feature chronologically heterogene-

parohijske crkve, 1959. godine, pod višekonhne crkve sastoji od grobnih ploča. Sljedeća sezona naših isko-pavanja usredotočit će se na revizijsko iskopavanje u unutrašnjosti crkve, u pretpostavljenom središnjem prostoru rotunde.

15 N. JAKŠIĆ, Varvarina præromanica, str. 18, 34. – M. ZEKAN, Bribir: ubikacija crkve sv. Ivana i prilog atribuciji nekih kamenih spomenika, u: Dani Stjepana Gunjače 2, (ur. T. Šeparović, N. Uroda), Split, 2012, str. 167a, n. 12. Krnčević je nešto obazriviji u svo-joj raščlambi (usp. Ž. KRNČEVIĆ, Ranokršćansko i starohrvatsko razdoblje, u: Arheološki tragovi kulto-va i religija na šibenskom području, (ur. E. Podrug, T. Brajković, Ž. Krnčević), Šibenik, 2008, str. 102).

16 D. VRSALOVIĆ, Četverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskh arheološ-kih spomenika u Splitu (1958., 1959., 1960. i 1961. godine), Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 8-9, Split, 1963, str. 270. – S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekov-nih arhitektura, str. 235.

17 Npr. T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikaci-ji radosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, u: Pri-lozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split, 1978, str. 37. – S. SEKULIĆ GVOZDANOVIĆ, Grafički prilog tipologiji hrvatske sakralne arhitekture do ro-manike, u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitek-ture, Split, 1978, str. 152. – T. BURIĆ, Ranosrednjo-vjekovna skulptura s Bribira, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 16, Split, 1986, str. 121, bilj. 55. – P. VEŽIĆ, O centralnim građevinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, Diadora 13, Zadar, 1991, str. 335. – M. JURKOVIĆ, Predromanički šesterolisti Dalma-cije: problemi funkcije, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 35, Split, 1995, str. 227, 228. – M. JURKO-VIĆ, La rotonde de Saint-Donat a Zadar et les églises hexaconques préromanes en Croatie, u: Guillaume de Volpiano et l’architecture des rotundes, (ur. M. Jannet, C. Sapin), Dijon, 1996, str. 246, sl. 8. – V. BAKULIĆ, Bribirska rotunda, str. 39. – T. BURIĆ, Arhitektura i skulptura / Architecture and Sculpture, u: Bribir u srednjem vijeku / Bribir in the Mediaeval Period, (ur. A. Milošević), Split, 1996, str. 26 (koji na istoj strani spominje šesterolist i osmolučnu crkvu). – N. JAK-ŠIĆ, Varvarina præromanica, str. 15-17. – P. VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti: sličnosti i razlike, Ars adria-tica 2, Zadar, 2012, str. 42a, 47a.

16 D. VRSALOVIĆ, Četverogodišnji rad instituta za na-cionalnu arheologiju i muzeja hrvatskh arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i 1961. godine), Starohrvatska prosvjeta s. 3, 8-9, Split, 1963, p. 270. – S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura, p. 235.

17 See, for example, T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikaciji radosrednjovjekovne arhitekture u Dal-maciji, in: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitek-ture, (eds. T. Marasović, V. Gvozdanović, S. Sekulić-Gvozdanović, A. Mohorovičić), Split, 1978, p. 37. – S. SEKULIĆ-GVOZDANOVIĆ, Grafički prilog tipologiji hrvatske sakralne arhitekture do romanike, in: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, (eds. T. Marasović, V. Gvozdanović, S. Sekulić-Gvozdanović, A. Mohorovičić), Split, 1978, p. 152. – T. BURIĆ, Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira, Starohrvatska prosvjeta s. 3, 16, Split, 1986, p. 121, n. 55. – P. VEŽIĆ, O centralnim građevinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, Diadora 13, Za-dar, 1991, p. 335. – M. JURKOVIĆ, Predromanički šesterolisti Dalmacije – problemi funkcije, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 35, Split, 1995, p. 227, 228. – M. JURKOVIĆ, La rotonde de Saint-Donat a Zadar et les églises hexaconques préromanes en Croatie, in: Guillaume de Volpiano et l’architecture des rotondes, (eds. M. Jannet, C. Sapin), Dijon, 1996, p. 246, fig. 8. – V. BAKULIĆ, The Rotunda Church of Bribir, p. 39. – T. BURIĆ, Arhitektura i skulptura / Ar-chitecture and Sculpture, in: Bribir u srednjem vijeku / Bribir in the Mediaeval Period, (ed. A. Milošević), Split, 1996, p. 26 (who speaks, on the same page, of a “hexafoil” and an “eight-lobed church”). – T. MARASOVIĆ, Dalmatia praeromanica, p. 472. – N. JAKŠIĆ, Varvarina præromanica, p. 15-17. – P. VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti – sličnosti i razlike, Ars adriatica 2, Zadar, 2012, p. 42a, 47a.

18 Cf. D. JELOVINA, Djelatnost Muzeja Hrvatskih Arheoloških Spomenika od 1968. do 1980. god., Star-ohrvatska prosvjeta s. 3, 11, Split, 1981, p. 241.

18

Iskopavanja u 2014. godini započela su uklanja-njem kamenja položenog u cementni mort, koje je nadzemno složeno 1968. godine, a imalo je za svrhu projicirati arheološku sliku i na površini prezentira-ti apside rotunde koje su nakon zatrpavanja ostale u dubljim slojevima18. Naš rad je na tome mjestu započeo horizontalnim uklanjanjem te betonsko-kamene simulacije i otkopavanjem recentnog sloja koji je nastao zatrpavanjem sonde iz 1967. godine (SU1001, sl. 7). Keramika pronađena u dijelovima

ous ceramic items. There is every indication that the layers that were not contaminated by the 1967 dig result from a sudden anthropic filling rather than from a long-term sedimentation. The most likely hypothesis is that these strata reflect a level-ling stage carried out prior to and in preparation for the commencement of building phases 3, 4 and 5. This is further indicated by the radiocarbon age of charcoal remains sampled in a layer sitting on top of the bedrock (SU1021; fig. 7), dated between the end of the 1st century AD and the mid-3rd century AD19.

Fig. 7 Stratigraphic profile NW-SE (V. Ghica).sl. 7. Stratigrafski profil SZ - JI (V. Ghica).

18 D. JELOVINA, Djelatnost Muzeja hrvatskih arheološ-kih spomenika od 1968. do 1980. god., Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, Split, 1981, str. 241.

19 Beta 385371 – 1840 ± 30 BP (δ13C -23.8 0/00 PDB), Cal AD 85-240 (95%; 2σ), AD 130-230 (68%; 1σ).

19


koji nisu ranije iskopavani može se datirati, ali nije relevantna za kronološko određivanje stratigrafske jedinice jer potječe iz različitih razdoblja. Također se pojasnila i stratigrafska situacija prema kojoj je moguće s priličnom sigurnošću iznijeti mišljenje da su slojevi, koji nisu poremećeni iskopavanjem iz 1967. godine, rezultat kratkotrajnog nasipava-nja. Takva situacija vjerojatno je posljedica ljudske aktivnosti, prije nego li joj je uzrok dugotrajna se-dimentacija. Najvjerojatnija je pretpostavka da ovi slojevi ukazuju na niveliranje terena prije nego što su, nakon dužeg vremenskog razmaka, započele gradnje koje danas prepoznajemo kao faze 3, 4 i 5. To je razvidno i prema 14C analizama ostataka ugljena pronađenog u sloju koji direktno naliježe na živac (SU1021, sl. 7), a koji je datiran između kraja 1. i sredine 3. stoljeća19.

Nedostatak referentnog pokretnog arheološkog materijala skupljenog u slojevima uza zidove i u prostoru omeđenom apsidama rotunde, kao i njihov nepouzdan kronološko-stratigrafski karakter (jer potječu iz izmiješanih slojeva), ne omogućava us-postavljanje relevantnih pokazatelja koje možemo dovesti u vezu s vremenom izgradnje i korištenja rotunde. No uzorak sedimenta izdvojen iz očigled-no nekontaminiranog sloja ispod najnižeg sloja zida jedne od apsida (W21 / W22, sl. 4), trenutačno je u procesu OSL analize i mogao bi rezultirati kro-nološki valjanim i referentnim datumima. Kako je datiranje drugih poznatih višekonhnih građevina u Dalmaciji diskutabilno20, ovdje se neće podrobnije

The lack of possible archaeological material ac-cumulated below the walls, as well as the chron-ostratigraphically irrelevant artefactual and ecofac-tual inventory associated with the space delimited by the apses exclude the possibility of establishing absolute chronological anchor points in relation to the construction and use of the rotunda. However, a sample of sediment deposit extracted from an apparently uncontaminated layer beneath the low-est row of stones of one of the apses (W21/W22; fig. 4), is currently in the process of OSL analysis and may provide a chronological landmark. As the dating of other known rotunda churches in Dalma-tia is highly debatable20, a typological dating of that at Bribir is out of the question, at least at this stage of the research21.

20 For recent reviews and bibliography, see M. JURKOVIĆ, Predromanički šesterolisti, p. 225-240. – M. JURKOVIĆ, La rotonde de Saint-Donat, p. 244-256. – P. VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti, p. 41-74. – I. BABIĆ, Zapažanja o trogirskim crkvama Sv. Marije od trga i Sv. Martina (Sv. Barbare), in: Mu-nuscula in honorem Željko Rapanić, (eds. M. Jurković, A. Milošević), Dissertationes et monographiæ 5, Za-greb – Motovun – Split 2012, p. 288-290. An inter-esting contribution to the study of Dalmatian multi-conch churches, overlooked by scholarship, is that of Windfeld-Hansen (H. WINDFELD-HANSEN, L’hexaconque funéraire de l’area sub divo du ci-metière de Prétextat à Rome, Acta ad Archaeologiam et Artium Historiam Pertinentia 4, Rome, 1969, p. 61-93 and pl. I-XVII, in particular p. 85-87), which relates Dalmatian rotunda churches to ancient mausolea and early Christian martyria.

21 We should recall that the members of the various ex-cavation teams having worked at Bribir date the rotun-da church, on typological grounds, to the 9th century (V. BAKULIĆ, The Rotunda Church of Bribir, p. 37. – T. BURIĆ, Architecture and Sculpture, p. 26), al-though its excavator, S. Gunjača, relying on fragments of Romanesque sculpture found in the 1959 trench, prudently alludes to the beginning of the 12th centu-ry as a terminus ante quem for the foundation of the monument (S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura, p. 235). Jakšić and Vežić opt for a simi-lar earlier date (N. JAKŠIĆ, Varvarina præromanica, p. 12. – P. VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti, p. 47a), whilst Marasović situates the construction between the mid-9th and the mid-10th century, with probable early Romanesque additions (T. MARASOVIĆ, Dal-matia praeromanica, p. 473). The eccentric position of Jurković (M. JURKOVIĆ, Predromanički šesterolisti, p. 236), who associates the construction of the rotunda with the Šubić family, is archaeologically indefensi-ble.

19 Beta 385371 – 1840. ± 30 BP (δ13C -23.8 0/00 PDB), Cal AD 85.-240. (95 %; 2σ), AD 130. - 230. (68 %; 1σ).

20 Za novije rasprave i bibliografiju o tom pitanju vidi u: M. JURKOVIĆ, Predromanički šesterolisti, str. 225-240. – M. JURKOVIĆ, La rotonde de Saint-Donat, str. 244-256. – P. VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti, 41-74. – I. BABIĆ, Zapažanja o trogirskim crkvama Sv. Marije od Trga i Sv. Martina (Sv. Barbare), u: Munus-cula in honorem Željko Rapanić, (ur. M. Jurković, A. Milošević), Dissertationes et monographiae 5, Zagreb - Motovun - Split, 2012, str. 288-290 (poglavlje: Zapa-žanja o crkvi Sv. Marije od trga i o morfologiji crkava šesterokonhnog tipa). Zanimljiv doprinos izučavanju dalmatinskih višekonhnih crkava, dosada zanemaren u znanstvenim diskusijama u Hrvatskoj, je H. WIN-DFELD HANSEN, L’hexaconque funéraire de l’area sub divo du cimetière de Prétextat à Rome, Acta ad Archaeologiam et Artium Historiam Pertinentia 4, Rome, 1969, str. 85-87, koji povezuje dalmatinske vi-šekonhne crkve s antičkim mauzolejima i ranokršćan-skim martirijima.

20

raspravljati ni njeno tipološko datiranje, barem ne do trenutka kada višekonhna građevina na Bribiru ne bude saglediva kao cjelina, tj. nakon što budu završena istraživanja njenih ostalih dostupnih dije-lova21.

U kampanji za 2014. godinu ponovo su bila otvorena i dva sarkofaga u memoriji. Pokazalo se

The opening, during our field season, of the two sarcophagi in the mausoleum revealed a heap of human bones belonging to three individuals in the southern sarcophagus (the northern one was emp-ty). Taking into account the fact that the reuse of the mausoleum is associated – at least for a time – with the activity of the rotunda church, this secondary deposit can tentatively be considered contempora-neous with one of the periods of use of the rotunda church. The 14C analysis of some of these bones, currently in progress, could therefore offer a second pertinent chronological marker.

Furthermore, it could be inferred that, during this phase of use, or even prior to this, the mauso-leum had become a cella memoriæ centred on privi-leged tombs. This practice involved pre-existing memoriæ in formerly pagan cemeteries that were later adjoined to churches and is well documented in late antique Dalmatia22.

Despite the lack of absolute chronological points of reference available at this stage of research for phase 2, a set of converging facts compels us to take into consideration the possibility of a construction date of the rotunda earlier (conceivably late an-tique) than the one traditionally adopted for Dalma-


21 Trebalo bi se prisjetiti da članovi različitih ekipa koje su ju iskopavale ili proučavale, rotundu na Bribiru ti-pološki datiraju u 9. stoljeće. (T. BURIĆ, Arhitektura i skulptura, str. 26). Komentirajući ulomke ranoroma-ničke skulpture, vjerojatno iz 12. stoljeća, koji su pro-nađeni u rotundi 1959. godine, tadašnji voditelj isko-pavanja, S. Gunjača, ipak zaključuje da je crkva vje-rojatno starija od tih ulomaka (S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura, str. 235). N. JAKŠIĆ, Varvarina præromanica, str. 12 i P. VEŽIĆ, Dalmatin-ski šesterolisti, str. 47a, odlučuju se za raniji datum. T. MARASOVIĆ, Dalmatia praeromanica: Ranosred-njovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji. Sv. 2. Korpus arhitekture: Kvarner i sjeverna Dalmacija, Split - Za-greb, 2009, str. 473 pretpostavlja da bribirsku rotundu treba datirati između sredine 9. i sredine 10. stoljeća, s eventualnim ranoromaničkim dodatcima. Izdvojeno mišljenje iznosi M. JURKOVIĆ, Predromanički še-sterolisti, str. 236, dovodeći izgradnju rotunde u vezu s obitelji Šubić, što se arheološki ne može argumenti-rati.22 Cf. P. CHEVALIER, Salona II, vol. 2, p. 34, 95.

21


da je sjeverni sarkofag bio potpuno prazan, uistinu posve očišćen te da je u južnom sarkofagu bila hrpa ljudskih kostiju koje su pripadale trima osobama. Uzimajući u obzir činjenicu da je korištenje memo-rije, barem za neko (početno) vrijeme, bilo usklađe-no s funkcijom višekonhne crkve, kosturni ostatci iz južnog sarkofaga uvjetno bi se mogli izjednačiti i s razdobljem u kojem je rotunda bila u funkciji. Analiza 14C nekih pronađenih kostiju, koja je u tije-ku, mogla bi u tome smislu ponuditi važan odgovor i značajan kronološki reper.

U konačnici, i bez svih pribavljanih očekiva-nih rezultata koji su proizašli iz naših istraživanja, moglo bi se se zaključiti kako je tijekom kršćanske uporabe, a možda čak i prije nje, mauzolej na Bri-biru postao cella memoriæ, što ne bi bila usamljena pojava. Naime, praksa koja je postojeće memoriæ iz ranijih poganskih grobalja priključivala novo-podignutim starokršćanskim objektima i crkvama, dobro je dokumentirana i u drugim dijelovima ka-snoantičke Dalmacije22.

Iako u ovom trenutku ne posjedujemo čvrste argumente za uspostavljanje apsolutne kronologije faze 2, trenutna saznanja nam omogućavaju iznoše-nje pretpostavke da je rotunda konstruirana ranije od tradicionalno prihvaćenog datiranja dalmatin-skih višekonhnih crkava – moguće čak i u kasno-antičko doba. Jedan od ciljeva iskopavanja sljedeće godine bit će potvrda ove radne pretpostavke.

Faza 3 (sl. 8)

Iznad preostalih i vjerojatno već ruševnih zidova rotunde, na umjetno niveliranom terenu i uz kori-štenje nekoliko spolia, podignuta je jednobrodna crkva duljine 11,73 m. Vrlo dobro nivelirani temelji te crkve postavljeni su na 15 – 50 cm iznad razine poda starije višekonhne crkve.

Stratigrafskom analizom zidova te nove crkve utvrđeno je da se radilo o jednostavnoj crkvi s polu-kružnom apsidom i s jednim vratima na sjeveroza-padnom zidu. Njena konstrukcija i veličina potpuno je sukladna naosu današnje crkve sv. Joakima i Ane.

Iskopani pokretni arheološki nalazi nisu dovolj-ni za pouzdano datiranje ove faze.

Faza 4

Uz sjeveroistočni zid broda današnje crkve, u neko doba bile su dograđene dvije prostorije čiji su

tian multi-conch rotunda churches. It is one of the goals of the next excavation campaign to verify this working hypothesis.

Phase 3 (fig. 8)

A 11.73 m long single-nave church was subse-quently erected on top of the vestigial walls of the apses of the rotunda, using several spolia. Perfectly level, the foundation of the former lies at 15-50 cm above the floor level of the latter.

The stratigraphical analysis of the walls sug-gests that this was a simple, single-naved, round-apsed church, with one doorway in the north-west wall. This construction corresponds now to the naos of the standing church of Sts Joachim and Ann.

No datable material associated with this build-ing phase could be identified during the excavation.

phase 4 (fig. 9)

Adjoined to the north-east wall of the nave church lie two annexes, the walls of which (W1, W2, W3, W4; fig. 4) are preserved to a maximum height of 0.74 m (W3). Entirely buried, this area was partly cleared in 1967 and re-excavated this year (T1, T2).

The contour of the northern of these two annex-es, which is an enclosed space, could not be com-pletely determined during this season because of the modern tombs situated above its northern part (fig. 9). The position of this annexe in relation to the nave as well as its slabbed flooring indicate, none-theless, that we are not dealing with a semi-open courtyard.

In this building phase, a wide (2.97 m) arched doorway was opened in the north-east wall of the nave to allow access to this annexe (fig. 12). This arch lies in the centre of the space delimited by the walls of this room (W3 and W4), walls that are not organically connected with the north-east wall of the nave church. Furthermore, the inclined floor of the annexe diverges from the horizontality of the foundation wall of the nave church, providing thus a further argument in favour of the later date of this annexe in relation to the nave.

The chronological situation of this phase remains to be defined, but an OSL analysis of soil sampled in a layer situated 40 cm below the slabbed floor (SU1022; fig. 7) might provide a reference point.

The levelling of the ground mentioned above as a preparatory stage prior to phases 3, 4 and 5 is re-22 P. CHEVALIER, Salona II., sv. 2, str. 34, 95.

22

zidovi (W1, W2, W3, W4, sl. 4) sačuvani do mak-simalne visine od 0,74 m (W3). U vrijeme naših iskopavanja ti zidovi su bili potpuno zatrpani, iako su djelomično bili istraženi 1967. godine (T1, T2).

Tijekom kampanje za 2014. godinu, cjelovita površina sjeverne dograđene prostorije nije se mo-gla u potpunosti odrediti jer su njezin sjeverni zid uništili ili prekrili moderni grobovi (sl. 9). U sva-kom slučaju, pouzdano se može pretpostaviti da ti zidovi ne pripadaju nekakvom poluotvorenom dvo-rištu prislonjenom uz crkvu, nego planiranom arhi-tektonskom dodatku koji je u odnosu na brod crkve postavljen prilično pravilno, a potom i popločan masivnim kamenim pločama.

U ovoj građevnoj fazi je na sjeveroistočnom zidu crkve otvoren i veliki, lučno nadvišeni prolaz (vis. 2,97 m) kojim je sjeverna dogradnja komunici-rala s brodom crkve (sl. 12). Taj je otvor postavljen pravilno, po sredini prostora omeđenog zidovima sjeverne prostorije (W3 i W4) koji nisu organski povezani sa sjeveroistočnim zidom broda crkve. U odnosu na vodoravni temelj sjeveroistočnog zida crkve, pod u dograđenoj prostoriji bio je blago na-košen, što je još jedan pokazatelj koji upućuje na moguće kasnije datiranje ovog dodatka u odnosu na crkveni brod.

flected in the height of the mausoleum’s dromos and vestibule, which was shortened in order to permit the setting of the stone-slabbed floor of the northern annexe (located 1.45 m above that of the rotunda; fig. 6).

A walled-up doorway in the south-west wall of the naos of the present church (fig. 9) may indicate the presence of another annexe on this other side of the building; however, our test excavations in the small squares T5 and T6 (fig. 2) could not confirm this.

phase 5 (fig. 10)

The second annexe, located to the south-east of the first one and designated in the old field docu-mentation “old mortuary”, presents a different situ-ation. Dismantled during the 1967 dig, its floor is 33 cm higher than that of the northern room (fig. 12) and is cobblestoned (fig. 11). Its comparatively low (180 cm) and rectangular doorway is also discord-ant with the arched doorway of the other lateral an-nexe. However, as in the case of the first annexe, the wall W1 is not organically connected to the north-east wall of the nave.


23


Kronološku situaciju ove faze se tek treba de-finirati. U tijeku je OSL analiza uzoraka tla izdvo-jenih iz sloja oko 40 cm ispod popločanog poda (SU1022, sl. 7) koja bi ovu dogradnju mogla pobli-že vremenski odrediti.

Prije je spomenuto niveliranje površine koje je prethodilo gradnjama označenim kao faza 3, 4, i 5, a odražava se u sačuvanoj visini zida dromo-sa i vestibula memorije. Oni su, naime, razgrađeni do visine od 1,45 m iznad poda rotunde kako bi se omogućilo postavljanje popločanog kamenog poda u sjevernoj dograđenoj prostoriji (sl. 6).

Zazidana vrata u jugozapadnom zidu današnje crkve (sl. 9, 15) mogla bi ukazivati na postojanje još jedne prostorije i na toj strani njenoga broda, no našim probnim iskopavanjima u sondama T5 i T6 (sl. 2) nismo mogli potvrditi ovu pretpostavku, možda i zbog male površine postavljene sonde.

Faza 5 (sl. 10)

Druga dogradnja, smještena uz sjeveroistočni zid crkve i naslonjena na prethodno opisanu do-građenu prostoriju na istoj strani, pokazuje druk-čiju sliku. I taj dio bio je iskopavan 1967. godine. Njen pod, koji je bio kaldrman kamenim blokovima (sl. 11), za 33 cm je viši od poda sjeverne prosto-

Embedded in the pavement of this room23 was a sarcophagus (fig. 11) which, after its finding in 1967, was deposited in a modern grave east of the apse of the modern church, where it was eventually rediscovered24. Before its insertion into the cobble-stoned floor, the sarcophagus, previously broken, underwent a restoration with cement mortar. When Gunjača discovered it, the sarcophagus was resting on the upper part of the eroded walls of the mauso-leum and its vestibule (W12, W13; fig. 4, 10). It is precisely at this level – given by the top of the walls W12 and W13 – that the excavators ceased clearing in this space (T1) in 1967.

The undisturbed layers beneath this level con-tained four groups of human skeletal remains, of which one (E4) is relevant for the chronology of building phase 5. Along with bones belonging to two secondary deposits, it contains an almost com-plete skeleton (fig. 13) buried in the bare ground in

23 The excavation diary (15th of July 1969) mentions also that, during the dismantling of the pavement (Croat. kaldrma) in this room, an impost capital engraved with a Latin serifed cross has been found.

24 Its measurements are as follows: length – 210 cm; width – 70-75 cm; height – 62-63 cm; thickness of the side walls – 9-10 cm; thickness of the bottom wall – 14-19 cm.


24

rije (sl. 12). U tu prostoriju, koja je u starijoj te-renskoj dokumentaciji kolokvijalno nazvana stara mrtvačnica, ulazilo se kroz niska pravokutna vrata (vis. 180 cm) koja su također naknadno probijena u sjeveroistočnom zidu crkve. Kao i u slučaju prve dograđene prostorije, zid W1 nije konstruktivno po-vezan sa zidom broda crkve.

U kaldrmani pod ove prostorije23 bio je umet-nut sarkofag (sl. 11). U trenutku kada je ugrađen, bio je razbijen u nekoliko komada i potom slije-pljen cementnim mortom. Nakon što je bio otko-pan 1967. godine, bio je ostavljen na groblju gdje je vremenom ponovo bio zatrpan. Naposljetku je opet pronađen prije nekoliko godina tijekom izgradnje nove grobnice istočno od apside crkve. Nedavno je prenijet u muzejski lapidarij na Glavici gdje je re-stauriran i izložen24. U vrijeme kada ga je pronašao S. Gunjača, sarkofag je svojom bazom bio položen na zidove memorije i njenog vestibula koji su tom prigodom bili razgrađeni do za to potrebne dubine (W12, W13; sl. 4, 10). Upravo na toj razini, uzevši u obzir i visinu zidova W12 i W13, u ovom dijelu sonde završeno je Gunjačino iskopavanje 1967. go-dine (T1).

Neporemećeni slojevi ispod razine dna sarkofa-ga u staroj mrtvačnici, sadržavali su četiri skupine ljudskih skeletnih ostataka, od kojih je samo jedna (E4) relevantna za kronologiju građevne faze 5. U hrpi kostiju koje pripadaju dvama sekundarnim de-pozitima, pronađen je i gotovo potpun skelet polo-žen na leđa, zgrčenih koljena i s lubanjom naslonje-nom na prsni koš. Riječ je o neporemećenom grobu u zemljanoj raki (sl. 13), koji se jednom stranom naslonio na temelj sjevernog zida crkve (W14), a drugom na temelj zida druge dograđene prostorije (W11, sl. 4, 10, 13). Kako smo prije spomenuli, grob se nalazio ispod njezinog kaldrmanog poda (sl. 11). Među kostima je pronađena jedna srebrna filigranska naušnica s tri granulirana koljenca, že-ljezna vrlo slabo sačuvana pojasna pređica i srebrni novac (sl. 14).

dorsal decubitus with the knees flexed and its skull set on top of the lower thorax. Associated with it were found a silver granulated earring with three beads, an iron belt buckle and a silver coin. The body was interred leaning against one of the foun-dation walls of the nave church (W14) and a foun-dation wall (W11) of this second annexe (“the old mortuary”) (fig. 4, 10, 13), and, as mentioned above, underneath the pavement of the latter (fig. 12).

In the sequence of constructive phases, this sealed context (SU1009; fig. 7) characterises the very short interval between the construction of the foundation of this annexe and the laying of its floor. Whilst the silver earring (fig. 14), which belongs to a typology already attested at Bribir and gener-ally dated to the 13th-15th centuries, does not offer a precise chronological reference, the silver denarius (fig. 14) minted in Aquileia under Antonio I Caetani (1395-1402)25 situates the interment, and conse-

23 U dnevniku iskopavanja za 1969. godinu (za dan 15. srpnja) zabilježeno je da je među kamenim blokovima u ovoj prostoriji, prilikom demontaže njene kaldrme, bio izdvojen i jedan ulomak starokršćanskog nadvrat-nika s uklesanim latinskim križem (danas u spremištu kamenih spomenika na Bribirskoj glavici).

24 Veličina sarkofaga: duljina 210 cm, širina 70 - 75 cm, visina 62 - 63 cm, debljina stijenki zidova 9 - 10 cm, debljina dna sarkofaga 14 - 19 cm.

Fig. 11 North-east annexe of the nave church (building phase 5) during the 1967 excavation (MHAS archives).

sl. 11. Sjeveroistočna dogradnja uz brod crkve (građevinska faza 5), tijekom iskopavanja 1967.

godine (fotoarhiv: MHAS).

25 Cf. G. BERNARDI, Monetazione del Patriarcato di Aquileia, Trieste, 1975, p. 154.

25


Fig. 12 Building phases 3-5; restored north-east elevation (V. Ghica, L. Peković).sl. 12. Građevinske faze 3 - 5; obnavljani sjeveroistočni zid (V. Ghica, L. Peković).

26

Stratigrafska slika sonde i izdvojene građevin-ske faze u njoj pokazuju da je ovaj zatvoreni kon-tekst (SU1009, sl. 7) nastao u kratkom intervalu između izgradnje zida dograđene prostorije (stare mrtvačnice) i uređenja njezina poda. Naušnica iz groba (sl. 14) pripada tipu kakav je i prije bio pro-nađen na Bribiru, a kako je dugo bio u upotrebi, pretpostavlja se od 13. do 15. stoljeća, ne pruža precizniju kronološku referencu. Srebrni denarius (sl. 14) pripada akvilejskom patrijarhu Antoniju I. Caetaniju (1395. – 1402.)25 i može datirati grob i gradnju stare mrtvačnice u posljednje godine 14. ili početak 15. stoljeća, dakle u razdoblje koje je i inače dobro dokumentirano numizmatičkim26 i ke-ramičkim27 nalazima na Bribiru.

Ni preostale tri kosturnice nemaju nikakvih osta-taka grobne arhitekture. Pronađene su u slojevima ispod poda stare mrtvačnice. Jedna od kosturnica (E1) sadržavala je ostatke najmanje dvanaest osoba. Naša arheološka iskopavanja jasno su pokazala da ova tri sekundarna ukopa pripadaju dvama različi-tim kontekstima koji su izdvojeni u odnosu na gra-diteljsku fazu 5. Prvi ukop joj prethodi (E3 – ispod zida W3, E1 – kosti pronađene ispod jugozapadnog dijela svoda vestibula koji razdvaja memoriju i dro-mos, ispod zida W2 i u području označenom s W2, W12 i W13, sl. 4), a drugi joj je suvremen (E2 – ispod kaldrmanog poda druge prostorije, ali iznad njezinih temelja – W11). Grob djeteta (2 - 3 godine starosti, Gr1) koji je pronađen unutar najsjevernije apside (T3), između njezina zida (W23) i sjevernog zida dodane prostorije (W4, sl. 4), u ukupnom stra-tigrafskom kontekstu (SU1012, sl. 7) pokazuje da je i taj ukop nastao iza faze 4. Nalazi grobova i ko-sturnica sjeverno od crkve upućuju na pretpostav-ku da je današnja crkva sv. Joakima i Ane, koja je ujedno i kasnosrednjovjekovna bribirska cemeteri-jalna crkva (sv. Ivana?), imala istu funkciju te da je

quently the building of this annexe (“the old mortu-ary”), at the beginning of the 15th century or even in the last years of the 14th century, a period otherwise well-documented in the numismatic26 and ceramic27 repertoires of Bribir.

Three other ossuaries without any stone lining have been identified in the sub-floor layers of this annexe, one of which (E1) contains the remains of at least twelve individuals. These three secondary burials belong to two different sequential contexts

Fig. 13 Skeleton in SU1009 (V. Ghica)sl. 13. Ostatci kostura u SU 1009 (V. Ghica).

Fig. 14 Earring and coin found in SU1009 (A. Z. Alajbeg).

sl. 14. Srebrna naušnica i novac pronađeni u SU1009 (A. Z. Alajbeg).

25 G. BERNARDI, Monetazione del Patriarcato di Aqu-ileia. Trieste, 1975, str. 154.

26 I. MIRNIK, Coins from Bribir (Varvaria), Slovenská numizmatika 18, Nitra, 2007, str. 144 (no. 160), 146 (no. 192).

27 Vidi inter alia, hispansku keramiku, datiranu u prvu polovinu 15. stoljeća, u: V. DELONGA, Nalazi his-pano-maurske majolike na arheološkom lokalitetu Bribir, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 16, Split, 1986, 165-175, pl. I-VI. – V. DELONGA, Keramika / Pottery, u: Bribir u srednjem vijeku / Bribir in the Me-diaeval Period. (Ur. A. Milošević), Split, 1996, str. 59-66.

26 Cf. I. MIRNIK, Numizmatički nalazi s Bribirske glavice / Numismatic Finds from Bribirska glavica, in: Studia varvarina I, (ed. B. Kuntić-Makvić), Dis-sertationes et monographiæ 4, Turnhout, 2010, p. 144 (no. 160), 146 (no. 192).

27 See, inter alia, the Catalan lusterware pottery dated to the first half of the 15th century (V. DELONGA, Nalazi hispano-maurske majolike na arheološkom lokalitetu Bribir, Starohrvatska prosvjeta s. 3, 16, Split, 1986, 165-175 and pl. I-VI. – V. DELONGA, Keramika / Pottery, in: Bribir u srednjem vijeku / Bribir in the Me-diaeval Period, (ed. A. Milošević), Split, 1996, p. 59-66).

27


Fig. 15 Building phases 6 - 7 (V. Ghica).sl. 15. Građevinska faza 6 - 7 (V. Ghica).

prostor koji zauzima današnje pravoslavno groblje imao grobljansku namjenu i u kasnosrednjovjekov-no doba, a možda i ranije.

Faze 6-7 (sl. 15)

Dvije posljednje faze karakteriziraju prepravke jednobrodne crkve. Dvije dograđene prostorije sa sjeveroistočne strane su srušene do razine pločni-ka, a zidovi su im sačuvani do visine od 65 do 80 cm. Troja vrata (dvoja na sjevernoj i jedna na južnoj strani) su zazidana. U sjeverni zid s unutrašnje stra-ne svetišta ukopan je pravokutni otvor (prothesis), a na južnom zidu postojećeg naosa probijena su dva prozora i nova vrata. Većim zahvatom građevina je produljena prema zapadu na način da je nakon de-montiranja cijele fasade crkvi dodan današnji pro-naos pravokutnog oblika koji je za 37 - 70 cm uži od broda starije crkve (sl. 15). Istom prigodom na vrhu trokutastog pročelja složena je i trodijelna pre-slica sa zvonom.

Iako se za sada ne mogu donositi konačni za-ključci o kronološkom slijedu ovih prepravki, vrlo je vjerojatno da, u trenutku kada je pronaos dodan brodu (faza 7), dvije sjeveroistočne dograđene pro-

in relation to building phase 5: antecedent (E3 – un-derneath the wall W3; E1 – bones collected below the south-west part of the vault of the vestibule separating the mausoleum and the dromos, below wall W2 and in the area demarcated by W2, W12 and W13 [fig. 4]) and contemporary (E2 – beneath the cobblestone pavement of the second annexe, but above its foundation wall [W11]). In addition, the skeleton of a young (2-3 years old) subadult (Gr1) was found inside the perimeter of the north-ernmost apse (T3), between its wall (W23) and the northern wall of the large annexe (W4; fig. 4), in a stratigraphic context (SU1012; fig. 7) that points to a burial postdating building phase 4. Such events indicate that St John (?) was a cemeterial church and attest that the funerary function of the space oc-cupied by the present graveyard persisted since at least the beginning of the late mediaeval period.

Phases 6 and 7 (fig. 15)

The last two building phases are characterised by the reshaping of the naved church: the two an-nexes in the north-east were demolished to ground level, with only the basement and a wall elevation

28

Fig. 16 Building phases 2-6; north-east elevation (V. Ghica, Ž. Peković).sl. 16. Građevinske faze 2 - 6; sjeveroistočni zid crkve (V. Ghica, Ž. Peković).

29


storije više nisu postojale i shodno tome vrata su već morala biti zazidana (faza 6, sl. 16). No, ova relativna kronologija još uvijek nije evidentirana u arheološkom materijalu jer pronaos nije iskopavan.

Faze 6 i 7 ukazuju na adaptaciju crkve prema novom planimetrijskom obrascu koji je sukladan njezinoj novoj namjeni.

3. Geofizičko istraživanje

Istraživanje je obavljeno na ukupnoj površini od cca 27.000 m2, podijeljenoj u kvadratnu mrežu s kvadratima veličine 20 x 20 m. Mreža je orijentira-na prema glavnoj osi brda (sjeverozapad-jugoistok, sl. 17) s Geometrics G-858 cezijevim magnetome-trom.

Pet probnih područja na lokalitetu, ukupne po-vršine od 1.256 m2 (sl. 18), dodatno su istražena s Måla GeoScience XM11 georadarom (GPR) opre-mljenim s 500 MHz zaštićenim antenama. Geore-ferenciranje je kompletirano s Ashtech ProMark3 DGPS-om. Prikupljanje magnetskih podataka izvo-dilo se duž linija profila, s intervalom snimanja

of 65-80 cm left; three doorways were walled up and two windows along with an additional door-way were cut in the sidewalls of the old naos, and a prothesis-niche was carved in the northern wall of the sanctuary; the monument was extended to the north-west by the addition of what is now a pronaos of a sub-rectangular plan, 37-70 cm narrower than the old nave, including a bell tower atop the façade (fig. 16).

Although no peremptory argument can be for-mulated at this stage as to the succession of these alterations, it can be assumed that, when the pro-naos was adjoined to the nave (phase 7), the two north-east annexes were not present any longer and, implicitly, the doorways had been walled up (phase 6). However, this relative chronology is currently not supported by archaeological material since the area of the pronaos has not been excavated yet.

Both phases 6 and 7 reflect the adaptation of the church to a new planimetric pattern corresponding to a repurposing of the building (sl. 16).

Fig. 17 Location of the magnetometer grids (T. Mattioli, A. Di Miceli).sl. 17. Smještaj magnetometarske mreže (T. Mattioli, A. Di Miceli).

30

Fig. 18 Location of the GPR grids (T. Mattioli, A. Di Miceli).sl. 18. Smještaj GPR-mreže (T. Mattioli, A. Di Miceli).

uzoraka od 0,1 sekunde, dok su georadarski profili prikupljeni duž profilnih linija u prostoru od 0,5 do 1 m. Zbog neravnog tla, koje je posljedica ranijih arheoloških iskopavanja jer su na lokalitetu ostale velike hrpe zemlje i kamenja, kao i zbog prisustva metalnih predmeta na površini, daljinska detekcija (remote sensing survey) pokrila je površinu duplo manju nego što se planiralo prije otpočinjanja ra-dova.

Istraživanje je otkrilo brojne arheološki značaj-ne magnetske anomalije, od kojih ćemo njih deset ovdje prodiskutirati (sl. 19).

3. Geophysical survey

The survey was carried out on a total area of c. 27,000 m2, divided into square grids of 20 x 20 m oriented along the main axis of the hill (NW-SE) (fig. 17), with a Geometrics G-858 caesium vapour magnetometer.

Five sample areas of the site with a total sur-face of 1256 m2 (fig. 18) have been further pros-pected using a Måla GeoScience XM11 GPR equipped with 500 MHz shielded antennas. The georeferencing was completed with an Ashtech ProMark3 DGPS. The magnetic data acquisition

31


Fig. 19 Location of major magnetic anomalies (T. Mattioli, A. Di Miceli).sl. 19. Položaj velikih magnetskih anomalija (T. Mattioli, A. Di Miceli).

was performed out along 1 m spaced profile lines at a sample-recording interval of 0.1 sec, whilst the GPR profiles were acquired along 0.5-1 m spaced profile lines. Due to the uneven ground, resulting from recently dug trenches and dump heaps left on site after previous excavations, and to the presence of metallic objects present on surface, the remote sensing survey covered an area twice smaller than the one initially planned.

The survey brought to light a number of archae-ologically significant magnetic anomalies, ten of which (fig. 19) will be discussed below.

Njihov smještaj definiran je u odnosu prema ranije iskopavanim strukturama koje su na terenu vidljive:

32

Orijentacijski tipovi

Orijentacijski tipovi

Kutno odstupanje od zemljopisnog

sjeveraStruktura

A 21.5° Piscina sjeverno od crkve sv. Marije

B 30.3° Strukture južno uz crkvu sv. Marije

C 41.8° Strukture s mozaicima u Dolu; strukture sjeveroistočno od današnjeg groblja

D 47.4° Crkva sv. Joakima i Ane; stambene strukture na Tjemenu, 55 m južno od otomansko-venecijanske utvrde

Magnetske anomalije podijeljene su u četiri kategorije:

Kategorije magnetskih anomalija

1 Dobro vidljive linearne anomalije, vjerojatno povezane sa strukturama ispod zemlje

2 Područja s linearnim anomalijama koje se ne mogu jasno interpretirati

3 Dvopolne anomalije, vjerojatno nastale kao posljedica termo-remanentne magnetizacije podzemnih struktura

4 Područja s visokom magnetskom bukom, vjerojatno kao posljedica postojanja nedavno postavljenih metalnih objekata

Opis magnetskih anomalija

ID Kategorija Orijentacija Opis

A 1 Vrlo blizu tipu A

Ove anomalije možemo podijeliti u dva sklopa. Prvi, susjedan obrambenom zidu, vrlo blizu malih vrata u gradskim zidinama, sastavljen je od linearnih magnetskih anomalija koje se presijecaju okomito; one su jasno vidljive na magnetskoj karti i čini se da označavaju sklop pravilno građenih struktura. Drugi sklop, lociran cca 90 m na JZ, između otomansko-venecijanske utvrde i glavnih gradskih vrata, sastavljen je od nekih linearnih magnetskih anomalija koje su vidljive tek nakon konvolucijskog filtriranja mreže.

B 1 Bez slične orijentacije

Linearna magnetska anomalija, jasno vidljiva na magnetskoj karti, kao i na GPR području uzimanja uzoraka, koja, kako se čini, označava ostatke segmenta obrambenih zidova.

C 1 Bez slične orijentacije

Linearna magnetska anomalija, jasno vidljiva sa srednjim magnetskim vrijednostima (+100/-80 nT), koja je teška za interpretaciju. (Ostatci obrambenog zida povezanog s otomansko-venecijanskom utvrdom? Ostatci kanala za vodu?)

D 2 Vrlo blizu tipu C

Jasno definirano područje s iso-orijentiranim linearnim anomalijama i dobro definiranim bočnim granicama, moguće ostatci zidanih struktura ili podjele zemljišta.

E 1

Bez slične orijentacije (izuzev

za sjeverni zid otomansko-venecijanske

utvrde)

Linearne magnetske anomalije vrlo jasno su vidljive na magnetskoj karti i na zračnoj fotografiji iz 1970-tih, što izgleda pokazuje izduljenu strukturu orijentiranu SI/JZ s brojnim unutarnjim prostorijama. Druga slična linearna poravnanja vidljiva su u SI i JZ okruženju.

33


Orientation types

Orientation type

Angular deviation from the geographic

northStructures

A 21.5° Piscina north of the church of St Mary

B 30.3° Structures immediately south of the church of St Mary

C 41.8° Structures with mosaics at Dol; structures to the north-east of the present cemetery

D 47.4° Church of Sts Joachim and Ann; domestic structures at Tjeme, 55 m south of the Turco-Venetian fort

The magnetic anomalies have been divided into four categories:

Magnetic anomalies types

1 Well-defined linear anomalies presumably related to buried structures

2 Areas with linear anomalies not clearly interpretable

3 Dipole anomalies probably due to buried thermo-remnant archaeological features

4 Areas with high modern magnetic noises due to the presence of metallic objects

Description of magnetic anomalies

ID Type Orientation Description

A 1 Very close to type A

These anomalies are divided in two sets. The first one, contiguous to the defensive wall, very close to a postern, is composed of linear magnetic anomalies that intersect perpendicularly; they are clearly visible on the magnetic map and seem to denote a set of regular built structures. The second one, located c. 90 m to the SW, between the Turco-Venetian fort and the main city gate, is composed of some linear magnetic anomalies visible only after grid convolution filtering.

B 1 No similar orientation

Linear magnetic anomaly clearly visible on the magnetic map as well as in the GPR sampling area, which seems to denote the remains of a segment of the defensive wall.

C 1 No similar orientation

Linear magnetic anomaly clearly visible with medium-high magnetic values (+100/-80 nT) and difficult to interpret (Remains of a defensive wall connected with the Turco-Venetian fort? Remains of a water channel?).

D 2 Very close to type CClearly defined area with iso-oriented linear anomalies and well-defined lateral boundaries, possibly the remains of built structures or field arrangements.

E 1

No similar orientation (except for the N wall of the Turco-Venetian fort

Linear magnetic anomalies very clearly visible on the magnetic map and on an aerial photograph of 1970s, which seems to denote an elongated structure oriented NE/SW with a series of interior rooms. Other similar linear alignments are visible in the NE and SW surroundings.

F 2 D Clearly defined area with iso-oriented linear anomalies and well-defined lateral boundaries, possibly the remains of built structures.

G 2 BLinear magnetic anomalies barely visible on the grey scale magnetic map (positive values +10nT), possibly the remains of built structures. These anomalies are better visible after grid convolution filtering.

H 4 No similar orientation

Area with high magnetic noises, caused probably by modern metal elements. The high-values linear magnetic anomaly in red colour may be associated with the remains of the cart rail used during the 1913 excavations of Lujo Marun.

34

F 2 D Jasno definirano područje s iso-orijentiranim linearnim anomalijama i dobro definiranim bočnim granicama, moguće ostatci građevina.

G 2 BLinearne magnetske anomalije jedva vidljive na sivoj skali magnetske karte (pozitivne vrijednosti +10nT), mogući ostatci građevina. Ove anomalije su bolje vidljive nakon konvolucijskog filtriranja mreže.

H 4 Bez slične orijentacije

Područje s visokim stupnjem magnetske buke, uzrokovane vjerojatno modernim metalnim elementima. Visoke vrijednosti linearnih magnetskih anomalija u crvenoj boji mogle bi biti uzrokovane ostatcima tračnica koje su korištene tijekom Marunovih iskopavanja 1913.

I 1 A

Linearne magnetske anomalije, jedva vidljive na sivoj skali magnetske karte, vjerojatno povezane s istim građevinskim kompleksom kojemu je pripadala i piscina otkopana 1965., sjeverno od crkve sv. Marije u Dolu28. Ove anomalije su bolje vidljive nakon konvolucijskog filtriranja mreže. Neke od ovih struktura se jasno vide na zračnoj fotografiji iz 1970-tih i djelomično u GPR vremenskim presjecima (mreža 4; sl. 18).

L 2 Vrlo blizu tipa B

Linearne magnetske anomalije jedva vidljive na sivoj skali magnetske karte, moguće ostatci građevinskih struktura. Ove anomalije su bolje vidljive nakon konvolucijskog filtriranja mreže.

Ovi podatci su dopunjeni georadarskim istraživanjem čiji se rezultati mogu sumirati na ovaj način:

Opis GPR anomalija

Mreža Opis

1-2

Procesiranje podataka radarskih profila dobivenih u mreži 1 pokazalo je duž zapadnog kraja platoa, na dubini od 30 do 70 cm, postojanje izduljene strukture koja slijedi rub litice s minimalnim odstupanjem prema istoku, orijentacije vrlo slične onoj glavnih gradskih vrata. Ovi ostatci mogu biti uvjetno protumačeni kao do sada nepoznati segment temelja obrambenog zida. Ispod, u mreži 2 (na 70 cm dubine), se nalazi anomalija koja je vjerojatno povezana s različitom strukturom. Sadrži dva zida koja se spajaju pod pravim kutom. Ovi zidovi se čine kao dio pačetvorinaste strukture koja se nalazi na zapadnom rubu naselja, povezana s ranijim fazama nastanjivanja.

3

Područje pokriveno mrežom uključuje i unutrašnjost crkve sv. Joakima i Ane te dugu i usku mrežu duž njezine sjeverozapadne strane, ispred crkvene fasade. Procesiranje mape vremenskih presjeka izrađeno je uzimajući u obzir da su dvije GPR mreže locirane na različitim razinama (pod današnje crkve je cca. 70 cm niži od tla ispred ulaza u crkvu). Prve jasne anomalije su vidljive na cca 30 cm ispod poda crkve i sastoje se od dvaju signala koji se odnose na dva paralelna zida orijentirana približno SZ/JI. Ove se strukture izgleda nastavljaju izvan crkve, prema sjeverozapadu, kako se vidi na mjerenjima uzetim na dubini od 100 cm (sl. 20).Ista struktura bolje je vidljiva na razinama od 50 do 80 cm dubine ispod crkvenog poda (sl. 21, 22, 23). Čini se da ovdje anomalije otkrivaju plan izduljenog prostora, povezanog s onim koji je pokazan anomalijom identificiranom izvan crkve, na dubini od 120 do 140 cm. Dugi zid, pokazan najdubljim mjerenjima, je izgleda u bliskoj vezi sa sjeverozapadnom apsidom, iskopavanom ove godine (sl. 2).

4

Podatci dobiveni GPR analizom pokazuju jasan međuodnos s magnetometarskom anomalijom I: na dubini od otprilike 60 do 120 – 130 cm moguće je rekonstruirati prisutnost složene strukture identificirane magnetskim istraživanjem. Čini se da je ova struktura formirana dvama zidovima, orijentiranim u smjeru SZ/JI i SI/JZ te spojenim pod pravim kutom.

5

GPR istraživanja u mreži 5, blizu novodobnog ulaza na lokalitet, pokazuju područje bez strukturalnih elemenata, izuzev očevidne linearne anomalije orijentirane S-J. Locirana duž zapadne strane mreže, ova anomalija je vidljiva na dubini između 20 i 70 cm. Svojim položajem i veličinom (oko 6 m duga i 2 m široka) korespondirajuća hipotetička struktura povezana je s obrambenim zidom koji je štitio naselje duž JZ strane. Kontinuirani nedostatak signala prema JI i kut ocrtan iz odsječka identificiranim ležištem, može ukazivati na prisutnost gradskih vrata na tome mjestu.

28 D. JELOVINA, Rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu od 1962. do 1967. god., Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 10, Split, 1968, str. 189. Ove strukture su opisane kao oveće grad-ske kuće iz ranijeg rimskog razdoblja u: M. SUIĆ, Varvarina palæochristiana, str. 295.

35


I 1 A

Linear magnetic anomalies barely visible on the grey scale magnetic map, likely related to the same building complex to which belongs the piscina cleared in 1965 north of the church of St Mary28. These anomalies are better visible after grid convolution filtering. Some of these structures are distinctly visible on an aerial photograph of 1970s and partially in the GPR time slices (grid 4; fig. 18).

L 2 Very close to type BLinear magnetic anomalies barely visible on the grey scale magnetic map, possibly the remains of built structures. These anomalies are better visible after grid convolution filtering.

This data has been supplemented by the GPR survey, the results of which can be summarised as follows:

Description of GPR anomalies

Grid Description

1-2

The data processing of the radar profiles acquired in grid 1 has shown, along the west limit of the plateau at a depth of 30-70 cm, the presence of an elongated structure following the edge of the cliff with a slight divergence to the east, an orientation very similar to that of the main city gate. These remains can be tentatively interpreted as belonging to a previously unknown segment of the defensive walls’ foundation. Below, in grid 2 (70 cm of depth) there is an anomaly probably related to a different structure, featuring two walls that join at a 90° angle. These walls seem to be part of a square structure situated on the western edge of the settlement, related to a previous phase of occupation.

3

The area covered by the grid included the inner space of the church of Sts Joachim and Ann and a long and narrow grid along its north-west side, in front of the façade. The time slice map processing was realised taking into account that the two GPR grids were located at different levels (the present church floor is c. 70 cm lower than the ground level in front of the façade).

The first clear anomalies are visible at c. 30 cm below the church floor and they consist in two signals related probably to two parallel walls oriented approximately NW/SE. These structures seem to continue outside the church, towards north-west, as shown by the measurements taken at a depth of 100 cm (fig. 20).

The same structure is better visible in the lower levels, from 50 to 80 cm of depth below the church floor (fig. 21, 22, 23). Here the anomalies seem to draw the plan of an elongated space, connected with the one indicated by the anomaly identified outside the church, at a depth of 120-140 cm. The long wall indicated by the deepest measurements seems to be in close connection with the north-west apse excavated this year (fig. 2).

4

The GPR data analysis shows a clear correspondence with the magnetometer anomaly “I”: from a depth of about 60 to 120-130 cm, it was possible to reconstruct the presence of the complex structure identified by the magnetic survey. This structure seems to be formed by two walls, oriented respectively NW/SE and NE/SW, joined at a 90° angle.

5

The GPR survey carried out in grid 5, near the modern entrance to the archaeological site, shows an area devoid of structural elements, except for an evident linear anomaly oriented N/S. Located along the west side of the grid, this anomaly is visible at a depth between 20 and 70 cm. By its position and size (about 6 m long and 2 m wide), the corresponding hypothetical structure is related to the defensive wall that protected the settlement along the SW side. The lack of signals indicating its continuation to the SE and the angle drawn from the section identified by the prospecting may suggest the presence of a gate.

28 Cf. D. JELOVINA, Rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu od 1962. do 1967. god., Starohrvatska prosvjeta s. 3, 10, Split, 1968, p. 189. These structures are described as a “oveće gradske kuće iz ranijeg rimskog razdoblja” by M. SUIĆ, Varvarina palaeochristiana, p. 295.

36

Fig. 20 Grid 3 at -30 cm beneath the modern church floor and -100 cm in front of the church façade (T. Mattioli, A. Di Miceli).sl. 20. Mreža 3 na -30 cm ispod modernog poda crkve i -100 cm ispred crkvenog pročelja (T. Mattioli, A. Di Miceli).


37




38

Mjerenja georadarom načinjena u mreži 3 na-meću dvije opservacije. Šturo izvješće o iskopava-njima iz 1959. godine spominje tri apside u sondi otvorenoj ispod poda crkve sv. Joakima i Ane29. Našim istraživanjima nije pronađena njihova GPR potvrda u mreži 3, dok objavljene fotografije iz 1959. godine potkrepljuju rezultate istraživanja ge-oradarom, kao i rezultate ovogodišnjih iskopavanja u sondi T3. Dugi zid uočen ispod pronaosa zajed-no sa zapadnim završetkom sjeverozapadne apside, prikazan na dvjema fotografijama iz 1959. goidne30, potvrđuje našu početnu interpretaciju karte vremen-skih presjeka u mreži 3.

Temeljeno na gornjim opaskama, može se pret-postaviti da ispod poda grobljanske crkve postoje ostatci izduljene strukture vidljive na obje mreže,

The GPR measurements made in grid 3 call for two observations. The brief accounts available of the 1959 season mention three apses in the trench opened underneath the church floor29. While our survey found no GPR evidence of three complete apses in grid 3, the published photographs of the 1959 campaign corroborate the results of both the GPR survey and the excavation carried out this year in trench T3. The long wall identified beneath the pronaos along with the western end of the north-west apse exposed this year appear on two of these photographs30, confirming our initial interpretation of the time slice map for grid 3.

Based on the above remarks, it can be assumed that the typology of the elongated structure vis-ible in both grids numbered here as 3 belongs to a

Fig. 24 Comparison between the GPR data from grid 3 and the floor plan of the church of Ošlje (from Marasović 1999, p. 455); the plan of the Ošlje church has been rotated to coincide with the

GPR anomalies (T. Mattioli, A. Di Miceli).sl. 24. Usporedba između GPR podataka iz mreže 3 s tlocrtom crkve u Ošlju (prema: T. Marasović); tlocrt crkve

u Ošlju je rotiran da bi se uskladio s GPR anomalijama (T. Mattioli, A. Di Miceli).

29 D. VRSALOVIĆ, Četverogodišnji rad Instituta, str. 270. – S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih ar-hitektura, str. 235.

30 S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura, pl. 1. – D. VRSALOVIĆ, Četverogodišnji rad Institu-ta, sl. 11.

29 D. VRSALOVIĆ, Četverogodišnji rad instituta, p. 270. – S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura, p. 235.

30 S. GUNJAČA, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura, pl. 1. – D. VRSALOVIĆ, Četverogodišnji rad insti-tuta, fig. 11.

39


ovdje numerirane kao mreža 3, te da ta konstrukcija tipološki može pripadati centralnoj šesterolisnoj ili osmolisnoj crkvi. Rotunda na Bribiru, poput Stomo-rice u Zadru te onih u Ošlju, Kašiću, Pridrazi i Br-nazama, možda je također na zapadnoj strani imala nekakvu mlađu dogradnju31, narteks ili Westwerk pravokutnog tlocrta s ili bez zvonika (sl. 24)32. To će se pokušati provjeriti iskopavanjima iduće godine.

4. Keramički materijal

Studij keramike u 2014. godini imao je dva cilja: prvim je analiziran materijal iz ovogodišnje sezo-ne iskopavanja, a drugim je započelo katalogizira-nje do sada iskopanih keramičkih tipova i lokalnih materijala. Takav resurs napravljen na stratigrafski definiranom sinoptičkom materijalu, koji na Bribiru već dugo nedostaje, bit će neophodan za karakteri-ziranje arheoloških konteksta, osobito onih iz 7. i 8. stoljeća, koji trenutno uglavnom nisu prepoznati u arheološkom inventaru s Bribirske glavice.

Keramika pronađena ove godine pokazuje zna-čajan zemljopisni opseg, čak i u jednoj jedinoj stra-tigrafskoj jedinici (vidi gore Iskopavanje. Faza 2). Među prepoznatim tipovima dominira sjevernoa-frička keramika (40,84 – 43,66 %), nakon nje slijedi lokalna produkcija (38,02 %), pa talijanska (11,26 – 12,67 %) i egejska (5,63 %). Analizirani keramički materijal pripada velikom vremenskom rasponu, od početka 1. do ranog 6. stoljeća.

Nalazi se sastoje uglavnom od ulomaka stol-nih i kuhinjskih posuda. Dominira afrička sigilata (sl. 25, br. 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9), dok se među stolnom keramikom nalaze i dvije male sjevernotalijanske

variant of the centrally-planned hexaconch or octa-conch churches. As in the church of Stomorica in Zadar, but also at Ošlje, Kašić, Pridraga and Brnaze, as later additions31, the rotunda of Bribir probably had on the western side a narthex or a Westwerk of rectangular plan, whether or not topped by a bell-tower32, which will be excavated during the coming fieldwork season (fig. 24).

4. Ceramic material

The objective of the ceramic study performed in 2014 was two-fold: firstly, to analyse the cur-rent season’s material and, secondly, to initiate the establishment of a catalogue of pottery types and local fabrics. Such a long overdue resource, built exclusively on stratigraphically defined syntopical material, will be indispensable for characterising archaeological contexts, particularly those of the 7th and 8th century, which are currently absent from the archaeological inventory of Bribir.

The ceramic objects found this year show sig-nificant geographic and chronological amplitude, even in single stratigraphic units (see Excavation. Phase 2). Among the recognisable items, African productions prevail (40.84-43.66%), followed by local (38.02%), Italian (11.26-12.67%) and Aegean ceramic ware (5.63%). Chronologically, the mate-rial ranges from the beginning of the 1st century AD to the early 6th century.

The finds comprise mostly table and cook-ing ware. Dominated by the African red slip ware (fig. 25, nos. 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9), the first category

31 T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikaciji, str. 37. – M. JURKOVIĆ, Predromanički šesterolisti, str. 228. – M. JURKOVIĆ, La rotonde de Saint-Do-nat, str. 247-248. – P. VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti, str. 43b-44a, 45a-46a, 49a-51a.

32 T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikaciji, str. 37-39. – T. MARASOVIĆ, Regionalizam u rano-srednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvat-ska prosvjeta, ser. 3, sv. 14, Split, 1984, str. 147-148. – M. JURKOVIĆ, La rotonde de Saint-Donat, str. 247. – T. MARASOVIĆ, Pre-Romanesque Architecture in Croatia, u: Croatia in the Early Middle Ages. A Cul-tural Survey, (ur. I. Supičić), London - Zagreb, 1999, str. 453. – A. MILOŠEVIĆ, Predromanički zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj / Cam-panili preromanici della Dalmazia e della Croazia altomedievale. Dubrovnik - Split, 2011, str. 45-52. – P. VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti, str. 45b, 50b, 56a, 57a, 58, 63b-64b, 65b.

31 Cf. T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikaciji, p. 37. – M. JURKOVIĆ, Predromanički šesterolisti, p. 228. – M. JURKOVIĆ, La rotonde de Saint-Donat, p. 247-248. – P. VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti, p. 43b-44a, 45a-46a, 49a-51a.

32 Cf. T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikac-iji, p. 37-39. – T. MARASOVIĆ, Regionalizam u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Staro-hrvatska prosvjeta, s. 3, 14, Split, 1984, p. 147-148. – M. JURKOVIĆ, La rotonde de Saint-Donat, p. 247. – T. MARASOVIĆ, Pre-Romanesque Architecture in Croatia, in: Croatia in the Early Middle Ages. A Cul-tural Survey, (ed. I. Supičić), London – Zagreb, 1999, p. 453. – A. MILOŠEVIĆ, Predromanički zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj / Cam-panili preromanici della Dalmazia e della Croazia altomedievale, Studia mediterranea archaeologica 5, Dubrovnik – Split, 2011, p. 45-52. – P. VEŽIĆ, Dal-matinski šesterolisti, p. 45b, 50b, 56a, 57a, 58, 63b-64b, 65b.

40

Fig. 25 Table and cooking ware (I. Ožanić Roguljić, K. Jelinčić Vučković).sl. 25. Ulomci kuhinjskog posuđa (I. Ožanić Roguljić, K. Jelinčić Vučković).

41


Fig. 26 Fabrics used in local cooking ware production (I. Ožanić Roguljić, K. Jelinčić Vučković).sl. 26. Struktura kuhinjskog posuđa lokalne proizvodnje (I. Ožanić Roguljić, K. Jelinčić Vučković).

zdjele, šalica egejskog podrijetla i dva (istočno?) ja-dranska vrča. Među kuhinjskom keramikom bilje-žimo skupinu od šest egejskih posuda (lonci, tava i poklopac), četiri afrička importa (Hayes-23 zdjela, dva Hayes-196 poklopca i orlo annerito posuda) te jedna istočnomediteranska tava. Među vrlo dobro zastupljenom lokalnom keramikom mogu se raza-znati dva tipa (sl. 26):

includes also two north Italian small bowls, a cup of Aegean origin and two (eastern?) Adriatic jugs. Among the cooking vessels, we note a group of six Aegean items (pots, a pan and a lid), four African (a Hayes 23 casserole, two Hayes 196 lids and an orlo annerito vessel) and one eastern Mediterra-nean pan. However, locally produced cooking ware seems to be very well represented, featuring two types of fabric (fig. 26):

Grupa Struktura Boja Tvrdoća

1

kvarc, krečnjak, kvadratne šupljine

2.5 YR 2.5/1 crvenkastocrna, 2.5 YR 5.6 crvena tvrda

2

krečnjak, mali tragovi kvarca

5 YR 2.5/1 tamnija nijansa crvenkastosmeđe boje

tvrda

Group Inclusions Colour Hardness

1

quartz, limestone, square voids

2.5 YR 2.5/1 reddish black, 2.5 YR 5.6 red

hard

2

limestone, very few traces of quartz

5 YR 2.5/1 dark reddish brown hard

Grupa 1

Grupa 2

42

Među fragmentima amfora većina prepoznatlji-vih ulomaka spada u spatheia grupu, iako samo u jednom slučaju (spatheion 2, sl. 25, br. 1 i 2) može-mo pouzdano identificirati i tip. Također zamjećuje-mo i ručku (istočno?) jadranske amfore.

Značajan broj fragmenata tegula, imbreksi i tu-bulusi načinjeni od materijala iz sedam različitih područja također su vrijedni spomena. U istu ka-tegoriju može se dodati i nedovršeni uteg načinjen od tegule.

5. Zračna fotografija i fotogrametrijsko modeliranje

U kampanji za 2014. godinu napravljena su dva fotogrametrijska modela Bribirske glavice, teme-ljena na dvije različite skupine zračnih fotografija. Prva, (sl. 27) je rezultat UAV fotografiranja u stu-denom 2013. godine, dok je druga sastavljena od fotografija napravljenih tijekom zračnog ispitivanja lokaliteta u travnju 2014. Fotogrametrijsko modeli-ranje uključivalo je AgiSoft PhotoScan, Meshlab i ADAM Technology CalibCam.

6. 3D modeliranje

U 2014. godini započelo se i s izradom digital-nih 3D rekonstrukcija iskopavanih područja i to s izradom modela nekih od važnijih građevina vid-ljivih na Glavici. 3D modeliranje koje se temelji-lo uglavnom na ArchiCAD-u uključuje franjevački samostan i pripadajuću mu crkvu sv. Marije, oto-mansku kulu na području Dola (sl. 28), crkvu sv. Joakima i Ane s rotundom ispod nje te otomansko-venecijansku utvrdu na Tjemenu glavice.

7. Arheološka baza podataka i GIS

Podatci s iskopavanja 2014. godine uskladište-ni su u mrežnoj ARK database. GIS podatci inte-grirani u databazu, u ovom trenutku sadrže zračne (UAV i zrakoplovne) i satelitske fotografije te geo-arheološku kartu lokaliteta. Geo-arheološku kartu lokaliteta, koju je 2009. godine napravila tvrtka Geodezija Šibenik d. o. o. na zahtjev Muzeja grada Šibenika i Muzeja hrvatskih arheoloških spomeni-

Fig. 27 PhotoScan capture of a photogrammetric model of Bribirska glavica (A. Milošević, V. Ghica).sl. 27. Fotogrametrijski model Bribirske glavice (A. Milošević, V. Ghica).

43


Fig. 28 Heterochronous reconstruction of the Dol area (P. Rathsman).sl. 28. Djelomična rekonstrukcija (3D model) područja Dol na Bribirskoj glavici (P. Rathsman).

Among the amphorae, the majority of recognis-able items belong to the spatheia group, although in only one case, that of a spatheion 2 (fig. 25, nos. 1, 2), could the type be identified. We note also the handle of an (eastern?) Adriatic amphora.

A significant number of fragments of tegulæ, imbrices and tubuli made of materials originating from seven different areas are also worth mention-ing. To this same category can be added an unfin-ished weight carved from a tegula.

5. Aerial photography and photogrammetric modelling

Two photogrammetric models of Bribirska glavica have been produced this year, based on two distinct sets of aerial photographs. The first (fig. 27) has resulted from a UAV photographic survey car-ried out in November 2013, whilst the second has been built from a number of aerial photographs taken during an airplane survey of the site in April 2014. The photogrammetric modelling workflow included AgiSoft PhotoScan, Meshlab and ADAM Technology CalibCam.

ka, pretvorena je od MGI/Balkans zone 5 projection (EPGS: 31275) u WGS84-NUTM33 sustav (EPGS: 32633) te su njezini zemljopisni podatci naknadno procesirani u ArcGIS 10.1 project-u.

Neovisnim ARK projektom analizirat će se i sistematizirati podatci iz starijih iskopavanja, pri-marno oni iz 1959. godine. Tehnička i grafička do-kumentacija o njima nalazi se u nekoliko različitih muzeja i institucija, a najviše u MHAS-u i u šiben-skom muzeju. Ta dokumentacija je trenutno u pro-cesu digitalizacije.

44

6. 3D modelling

A digital 3D reconstruction of the excavated areas has been launched this year with models of some of the main monuments visible on the site, including the Franciscan monastery and its church (St Mary’s), the Ottoman tower at Dol (fig 28), the church of Sts Joachim and Ann and the underlying rotunda church, and the Turco-Venetian fort. The 3D modelling workflow was based mainly on Ar-chiCAD.

7. Archaeological database and GIS

The 2014 excavation records have been stored in a web-based ARK database. The GIS data integrat-ed into the database comprises for the time being aerial (UAV and airplane) and satellite photographs and a geo-archaeological map of the site. Devel-oped in 2009 by Geodezija Šibenik d.o.o. on behalf of the MHAS, the latter has been converted from the MGI/Balkans zone 5 projection (EPGS: 31275) into the WGS84-NUTM33 system (EPGS: 32633) and its geographic data has been post-processed in an ArcGIS 10.1 project.

An independent ARK project will be dedicated to the records of the previous excavation seasons. Scattered among several museums, mainly the MHAS and the Museum of Šibenik, the documen-tation of past field campaigns, starting with that of 1959, is currently in the process of digitisation.

45

Ante MILOŠEVIĆ Primjer ritualne žrtve pri gradnji kuće na srednjovjekovnom Bribiru

Prije nekoliko godina na Bribiru su, u nedovoljno dokumentiranim arheološkim okolnostima, pronađena dva lonca od grube gline. Manji lonac, u kojemu su bila kokošja jaja i kameni brus, bio je pokriven polo-vicom većega. Aranžman s posudama pronađen je uz temelj srednjovje-kovne kuće, pa se pretpostavlja da manifestira rijedak ostatak poganskog običaja prinošenja žrtve koja je trebala doprinijeti trajnosti poduzete gradnje i ukupnom blagostanju njenih ukućana.

Ključne riječi: Bribir kod Skradina, srednji vijek, ritualna žrtva, po-ganski običaji

Primjer ritualne žrtve pri gradnji kuće na srednjovjekovnom Bribiru

Example of a ritual sacrifice during the construction of a house in mediaeval Bribir


uDk: 398.34(497.581Bribir)“653“Izvorni znanstveni rad

Ante MILOŠEVIĆMuzej hrvatskih arheoloških spomenika

S. Gunjače b. b.hr - 21000 split

[email protected]

46

Tijekom djelomičnog komisijskog preuzimanja inventara, predmeta i dokumentacije u sobi Mate Zekana, a što je napravljeno tijekom i nakon nje-govog odlaska u mirovinu, među brojnim arheološ-kim predmetima s nalazišta koja je on obrađivao, pronađena je i jedna kutija na kojoj je stajala ozna-ka Bribir bez drugih potrebnih podataka1. Tijekom pregleda sadržaja kutije utvrđeno je da se u njoj na-laze dva lonca od pečene gline. Uz ulomke većega, koji je polovično sačuvan, stajala je oznaka vanjski,

a uz manji, koji je gotovo čitav te ispunjen zemljom i pijeskom (oko 1 dm3), stajala je oznaka unutrašnji. U trenutku pražnjenja manjega lonca, osim zemlje i pijeska, iz njega su ispali i ostatci dvaju kokošjih jaja (jedno čitavo i jedno u ulomcima) te dio kame-noga brusa2. Ta iznenađujuća spoznaja otvorila je neka pitanja koja su nas ponukala da pokušamo sa-znati nešto više o okolnostima cijeloga nalaza. Bez mogućnosti komunikacije s M. Zekanom, tijekom potrage za tim podatcima ustanovljeno je da su po-sude pronađene 2012. godine, da ih je pronašao za-darski student arheologije Ivan Petričević tijekom 1 M. Zekan je u mirovinu otišao bez da je u Muze-

ju ostavio bilo kakvu dokumentaciju o svojim višedesetljetnim istraživanjima. Zbog nemogućnosti daljnjeg komuniciranja s njim, u tijeku je postupak koji bi to trebao riješiti.

2 Mješavina zemlje i pijeska iz posude je izdvojena i očekuje analizu.

sl. 1. Položaj srednjovjekovne kuće s ritualno pohranjenim loncima od pečene gline (izvor: Arkod).

47


iskopavanja koja je na Bribiru vodio M. Zekan (koji tada nije bio na terenu) te da su pronađene uz temelj zida (ispod ognjišta?) jedne srednjovjekovne kuće, zapadno od tzv. Šubićevih dvora. Položaj kuće na Glavici označen je na sl. 1, a mjesto nalaza unutar kuće na sl. 2. Još smo doznali da su posude bile po-ložene na kameni živac te da o tome nalazu nije na-pravljena nikakva dokumentacija. Rekonstruirajući okolnosti prema svim prikupljenim spoznajama, danas se može reći da je manja posuda s opisanim sadržajem bila položena na kameni živac s otvo-rom prema gore te da je sve skupa bilo poklopljeno polovicom veće posude kojoj je dno bilo okrenuto prema gore. Naime, iako je na pratećim papirima pisalo vanjska i unutrašnja posuda, njihova veliči-na upućuje na zaključak da manji lonac na nijedan način nije mogao stati u veći – pod pretpostavkom da je i taj bio čitav – jer promjer trbuha manjega lonca nadmašuje promjer otvora većega. Stoga je za cijeli aranžman bilo moguće iskoristiti samo polo-vicu većega lonca, pa rekonstrukciju cijele situacije predlažemo na sl. 3.

sl. 2. Mjesto nalaza ritualno pohranjenih lonaca u srednjovjekovnoj kući na Bribiru.

sl. 3. Lonci iz ritualne pohrane i sadržaj manjega lonca (foto: A. Z. Alajbeg).

48

Katalog nalaza:

1. Veći, polovično sačuvan lonac, pronađen u ulomcima. Rekonstruiran je u mjeri u kojoj su to dozvoljavali pronađeni fragmenti. Ima razvraće-ni, ovalno odrezan i blago profiliran obod otvora, kratki i izrazito uvučeni vrat, loptasti trbuh i za-ravnjeno, po rubu naglašeno, dno. Oblikovan je na

sl. 4. Fragment većeg „vanjskoga” lonca (foto: A. Z. Alajbeg).

sl. 5. Manji „unutrašnji” lonac (foto: A. Z. Alajbeg).

spororotirajućem lončarskom kolu, dodatno je ruč-no modeliran i iznutra je zaglađen. Glina od koje je napravljen miješana je s pijeskom i samljevenim kamenčićima različite granulacije. Veći dio vanj-ske površine lonca je sivosmeđe boje. Ukrašen je u gornjoj zoni trbuha plitkim ucrtavanjem u svježu glinu. Ukrasni pojas čini dvostruka valovnica koja je mjestimično nepravilna. S gornje i donje strane valovnice je jednostruka i dvostruka crta (sl. 4; 6/1).

Visina: 14,75 cm; najveći promjer tijela po sre-dini trbuha: 16,5 cm; promjer otvora: 13,6 cm; pro-mjer dna: 9,5 cm; promjer vrata: 12,5 cm; debljina stijenke: 0,5 - 1,1 cm (inv. broj: 10764).

2. Manji lonac je sačuvan gotovo u cijelosti. Ima koso odrezan i blago profilirani razvraćeni obod otvora, kratki uvučeni vrat, loptasti trbuh i zarav-njeno, po rubu naglašeno, dno. Oblikovan je na spororotirajućem lončarskom kolu, dodatno je ruč-no modeliran i iznutra je zaglađen. Glina od koje je napravljen miješana je s pijeskom i samljevenim kamenčićima različite granulacije. Veći dio vanjske

49


3 D. MINIĆ, Le site d’habitation médiéval de Mačvan-ska Mitrovica, Sirmium 11, Beograd, 1980, str. 25-26, pl. 7-8, (napose tamošnji topovi 5 i 6). – M. BAJA-LOVIĆ HADŽI PEŠIĆ, Keramika u srednjovjekovnoj Srbiji. Beograd, 1981, str. 41-50. – V. BIKIĆ, Srednjo-vjekovna keramika Beograda. Beograd, 1994, str. 31-65. – T. SEKELJ IVANČAN, Prilog analizi keramike iz Duge ulice kao pokazatelja rasprostiranja srednjo-vjekovnog naselja u Vinkovcima, Arheološki radovi i rasprave 13, Zagreb, 2001, str. 235-236. – T. SEKELJ IVANČAN - T. TKALČEC, Analiza keramika s ra-nosrednjovjekovnog naselja na položaju Ledine kod Torčeca, Prilozi Instituta za arheologiju 23, Zagreb, 2005, str. 141-186 (osobito T. 4 i 8). – K. FILIPEC, Srednjovjekovna keramika iz groblja u Đakovu, u: Zgodnji Slovani, (ur. M. Guštin), Ljubljana, 2002, str. 142-145. – M. SEČKAR, Srednjovjekovna keramika s lokaliteta Buzin, Vjesnik Arheološkog muzeja u Za-

stijenke lonca je sivosmeđe boje. Ukrašen je po gor-njoj zoni trbuha i po ramenu plitkim ucrtavanjem u svježu glinu. Ukrasni pojas čini dvostruka valovni-ca koja se mjestimično preklapa. S gornje i donje strane valovnica je omeđena dvjema usporednim crtama. Dvostrukim crtama ukrašen je i koso odre-zani rub otvora (sl. 5; 6/2).

Visina: 11 cm; najveći promjer tijela po sredini trbuha: 12,2 cm; promjer otvora: 11,9 cm; promjer dna: 9,7 cm; promjer vrata: 10,9 cm; debljina stijen-ke: 0,5 - 0,8 cm (inv. broj: 10763).

3. Ulomak kamenog brusa od pješčenjaka oker boje sa smeđim venama. Četvrtastog je presjeka koji je na jednom kraju znatno proširen. Na svim dužim stranama vidljivi su tragovi istrošenosti bru-šenjem (sl. 3; 6/3).

Dužina: 6,7 cm; najveća širina: 5,6 cm; veličina u presjeku: 2 x 4 cm (inv. broj: 10765).

4. Od dva kokošja jaja, koja su bila u manjoj posudi, jedno je gotovo čitavo, a drugo razbijeno u dvadesetak ljuskica (sl. 3). Veličina cijeloga jaja je 5,2 x 4 cm (inv. broj: 10766-10767).

Po fakturi, po tipološkim svojstvima i po načinu ukrašavanja posude su vrlo slične, pa se s priličnom sigurnošću može zaključiti da su istovremene. Iako

imaju ponešto arhaičan izgled, oponašajući starije oblike i tehnologiju izrade, pa onda i vjerojatnu lo-kalnu proizvodnju, mišljenja smo da, zbog izrazito razvraćenog i profiliranog ruba otvora te zbog krat-koga uvučenoga vrata, ipak pripadaju vrlo raširenoj grupi srednjovjekovnih lonaca kakve nalazimo go-tovo u svim krajevima tadašnje Europe, a zbog ve-ćeg broja istraženih naseobinskih lokaliteta, osobito su brojni na širem prostoru srednjeg Podunavlja, napose u Panoniji3. Vrlo slični primjerci pronađeni

sl. 6. Lonci iz ritualne pohrane i sadržaj manjega lonca (crtež: N. Šimundić Bendić).

50

su i u Dalmaciji4, a iznjedrila su ih i starija arheo-loška iskopavanja na Bribiru5. Navedene tipološke analogije pokazuju da je riječ o keramičkim lonci-ma koje je vremenski moguće smjestiti u širi vre-menski okvir od 11. do 13. stoljeća.

Ipak, zanimljivije od datiranja tih posuda, pita-nje je njihove funkcije jer su nađene u, za hrvatske krajeve, prilično neuobičajenom arheološkom kon-tekstu. Čini se da na Bribiru to nije osamljen slučaj jer je sličan arheološki aranžman iskopan na još dva mjesta, no u vrijeme kada su uočeni oni nisu tako protumačeni. Najprije je, 1965. godine, na predjelu Dol pronađen keramički lonac uz temelje neke kuće što je zabilježeno na nekoliko fotografija koje se da-nas nalaze u fototeci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (sl. 7)6, a potom je i zapadno od tzv. Marunove kuće uočena slična arheološka situacija. U bribirskom terenskom dnevniku s da-tumom od 12. srpnja 1979. godine, zapisano je da je u kvadrantu 250, a to je sasvim blizu položaja kojega i mi ovdje raspravljamo (sl. 8), u procijepu između temelja zida i litice pronađen jedan lonac s ostacima (Stigao Zlatko) kostiju neke (peradi) per-nate životinje (pile?)7. O tome nalazu sačuvana je i

grebu, ser. 3, sv. 44, Zagreb, 2011, str. 275-327 (veći broj ulomaka je prerano datiran). – K. FILIPEC, Sred-njovjekovna keramika s lokaliteta Borinci - Crkvište - Crni gaj, Opuscula archaeologica 34, Zagreb, 2010, str. 255-284 (osobito T. 1-2). – K. FILIPEC, Srednjo-vjekovno groblje i naselje Đakovo - Župna crkva. Za-greb, 2012, str. 163-170.

4 V. DELONGA i suradnici, Prije sjećanja. Arheološka istraživanja u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove pa-lače u Splitu, 1992. godine. Sv. II, Split, 2015, str. 136, kat. br. 59.

5 V. DELONGA, Keramika, u: Bribir u srednjem vijeku, katalog izložbe, Split, 1987, str. 80-81. U muzejskom spremištu na Bribiru, u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, kao i u brojnim drugim dalmatin-skim muzejima čuva se veliki broj istovremenih i vrlo sličnih keramičkih lonaca (uglavnom u fragmentima) koji čekaju stručnu obradu, tipološku klasifikaciju, pa onda i analitičku sistematizaciju.

6 Pretpostavljamo da se na taj nalaz odnosi bilješka u Gunjačinom dnevniku (Bribir. Dnevnik iskopavanja, 1965. - nastavak, 1966., 1967.) i to tijekom iskopava-nja u kvadrantu 185, dana 28. X. 1965. godine.

7 Dnevnik rada na Bribiru 1977. (nastavak), 1978., 1979., 1980. (Arhiv Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika).

sl. 7. Mogući primjer srednjovjekovnog poganskog obreda na Bribiru

(fotoarhiv Muzeja HAS iz 1965. godine).

sl. 8. Položaj kvadranta 250 u koordinatnoj mreži Bribira (arhiv Muzeja HAS).

51


terenska skica s napomenom da je taj nalaz stajao ispod podnice od nabijene gline (sl. 9)8.

Čini se da na sličnu arheološku situaciji uka-zuju i nalazi s kompleksnog arheološkog nalazišta u Orliću u Biskupiji kod Knina gdje su u jamama, uz nekakve srednjovjekovne objekte koji sliče na poluzemunice, također pronađeni keramički lonci s ostatcima životinjskih kostiju te jedan fragment kamenog brusa9. Posude iz Orlića, po našem mišlje-nju, također pripadaju 12. ili 13. stoljeću.

U slučaju koji ćemo ovdje pokušati raspravljati važan pokazatelj su ostatci kamenoga brusa i hrane koji su bili pohranjeni u manju posudu što upućuje na moguće prisustvo nekakvoga ritualnog obreda. Izuzmemo li bribirske primjere, srednjovjekovna arheologija u Hrvatskoj do sada nije uočila slične slučajeve, pa ovakvo mišljenje iznosimo s oprezom. Može se, naime, pretpostaviti da je cijela instalacija s glinenim loncima i dodatnim prilozima postavlje-na u vrijeme neposredno prije početka zidanja kuće u kojoj je pronađena, a sve s namjerom da se pla-niranoj gradnji i njenom budućem „životu“ osigura što povoljniji ishod.

Ovdje bi nadalje, također trebalo podsjetiti i na fragmente lonaca s Bribira koje su objavljeni prije više desetljeća. Tako J. Korošec raspravlja o ulom-cima donjega dijela dviju posuda od grublje gline s karakterističnim ispupčenjem na dnu, a izdvojeni su iz veće količine antičke i mlađe srednjovjekovne keramike koja je prikupljena tijekom istraživanja 1962. godine10. Mada je u naslovu nedvosmislen kada je riječ o njihovoj dataciji, u analitičkome di-jelu teksta Korošec je oprezniji, pa navodi da sve glavne databilne osobine, koje pokazuju ti ulomci (sastav gline, način pečenja, neravno dno i plastično ispupčenje na dnu), nisu svojstvene samo za kera-

miku ranoga srednjeg vijeka, te se za točnu dataciju ipak kategorički ne izjašnjava.

Također je i V. Delonga, u katalogu izložbe o Bribiru, donijela još desetak lonaca od grube gli-ne koji pripadaju različitim stoljećima srednjega vijeka, od 9. do 14. stoljeća11. Nama je ovdje za-nimljivo da je riječ o ulomcima naseobinske, a ne grobljanske keramike te da je mjesto na kojemu su nađeni većinom bilo na južnom dijelu Tjemena na Bribirskoj glavici. To je približno i položaj gdje su pronađeni lonci koje mi ovdje raspravljamo, a jesu li i oni bili u istome arheološkom kontekstu, danas više nije moguće utvrditi.

Inače, običaj polaganja nekakvih vrijednosti (najčešće novca) pod temelje planiranih novograd-nji nije arheološka nepoznanica, a u dalmatinskome zaleđu i danas se često prakticira. Na primjere koji upućuju na takve situacije u literaturi je već upozo-reno12, a i mi smo se na njih nedavno osvrnuli kada smo na taj način pokušali protumačiti u zidu ili uza zid pronađeni rasuti novac što je uočeno na nekoli-ko nalazišta:

8 Na crtežu na kojemu stoji taj podatak i koji je prilo-žen dnevniku na posebnom listu, u naslovu stoji Skica istraženog prostora istočno od Marunove kuće. Očito je riječ o grešci jer se istočno od Marunove kuće u to vrijeme nije istraživalo, a vidljiv je i pokušaj poprav-ljanja teksta u riječi istočno.

9 Vidi tekst M. Petrinec M. PETRINEC, Frühmitte-lalterliche Gräber aus Orlić Angesichts Bisheriger Erkenntnisse über den Horizont mit Heidnischen Be-stattungsmerkmalen, u ovom broju Starohrvatske pro-svjete. O ukupnom arheološkom kontekstu u kojemu su bili ti nalazi autorica se nije preciznije izjasnila. Niti ilustracije koje prate taj tekst ne doprinose boljem ra-zumijevanju.

10 J. KOROŠEC, Dva zanimljiva fragmenta keramike ranog srednjeg vijeka na Bribiru, Starohrvatska pro-svjeta, ser. 3, sv. 10, Split, 1968, str. 7-10.

11 V. DELONGA, Keramika, str. 80-81.12 Ž. RAPANIĆ, Od carske palače do srednjovjekovne

općine. Split, 2007, str. 41 i bilj. 224.

sl. 9. Položaj ritualne pohrane u srednjovjekovnoj kući na Bribiru prema dokumentaciji iz 1979. godine

(arhiv Muzeja HAS).

52

- prilikom istraživanja dograđenog atrija ispred starokršćanske crkve sv. Petra i Mojsija u Solinu,

- ispod poda, uza zid narteksa također starokr-šćanske crkve u Klapavicama u Klisu i

- ispod zida rimske kuće u Škaljama u Bisku, južno od Trilja13.

Tako je pet bizantskih zlatnika, od kojih tri pripa-daju Mauriciju (582. – 602.) te po jedan Foki (602. – 610.) i Herakliju (610. – 641.), pronađeno u zi-danoj klupi uz bočni zid, u sjeverozapadnome uglu starokršćanske bazilike sv. Petra i Mojsija u Solinu i vjerojatno svjedoče o njenoj tadašnjoj obnovi14. Nadalje, više primjeraka zlatnoga i srebrnoga novca pronađeno je i u crkvi u Klapavicama15. Istraživači pretpostavljaju da je ovdje riječ o skrivenom blagu iz vremena bizantsko-gotskih ratova u Dalmaciji, no ti novci pripadaju dužem vremenskom razdoblju – od Leona I. (457. – 474.) do Justinijana I. (527. – 565.) – i nisu nađeni na okupu, kao ostava, nego su bili rasuti ispod podnice i uz temelj zida nartek-sa. Oni se stoga, kao i primjerci iz Solina, s više vjerojatnosti mogu dovesti u vezu s uobičajenom

„ritualnom pohranom“ koja svjedoči onodobnu iz-gradnju ili preuređenje crkve. Naposljetku, desetak brončanih novčića 3. stoljeća pronađeno je rasuto pod temeljima jedne rimske kuće u selu Bisku juž-no od Trilja16. Slične arheološke okolnosti u svim tim primjerima, prema našem mišljenju, ne upućuju na ostave nego upravo na namjerno odlaganje nov-ca koji je, kao vrijednost, simbolično položen za buduću dobrobit gradnje koja se poduzimala.

Kako smo već rekli, takav običaj, koji svoje ko-rijene ima u dubokoj starini na području dalmatin-skoga zaleđa, zadržao se do danas17, a prisutan je i drugdje u širem okruženju18. Etnografska literatura bilježi i brojne druge primjere u kojima se različi-tim darovima i žrtvovanjima, prije početka gradnje, nastoji kuću i njene stanare staviti pod nekakvu ili nečiju zaštitu. Vjeruje se da se takvim žrtvama prije gradnje kući može priskrbiti pomoć duha-zaštitnika koji će joj podariti magičnu čvrstoću. Žrtve su, da-kle, kao magijska sredstva, trebale odvratiti zlo od kuće i ukućana te im donijeti sreću i blagostanje19.

13 A. MILOŠEVIĆ, Predromanički zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj / Campanili prero-manici della Dalmazia e della Croazia altomedievale. Dubrovnik - Split, 2011, str. 115-116, bilj. 175-176.

14 A. MILOŠEVIĆ, Predromanički zvonici, bilj. 176. 15 T. ŠEPAROVIĆ, Skupni nalaz novca iz 5. i 6. stoljeća

na lokalitetu Klapavice - Crkvina kod Klisa, Starohr-vatska prosvjeta, ser. 3, sv. 36, Split, 2009, str. 27-34.

sl. 10. Lonac s ostatcima žrtvovane životinje iz srednjovjekovne kuće u Káni (foto: Gy. Terei,

prema: M. Daróczi Szabó, 2014, sl. 3).

16 A. MILOŠEVIĆ, Bisko kod Sinja - antičko naselje i kasnosrednjovjekovno groblje, Arheološki pregled, Ljubljana, 1987, str. 94-95. Prema riječima kolegice Vedrane Delonga slična arheološka situacija otkopa-na je i u zaleđu Omiša, u naselju Kučići, na položaju Pločje gdje su pod temeljima antičkih kuća također na-đeni brončani novci 3. i 4. stoljeća (carevi Aleksandar Sever i Velentinijan I.), usp. također V. DELONGA, Arheološka istraživanja u Kučićima, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 27, Split, 2000, str. 76-79.

17 Takve običaje s područja Imotske krajine je vrlo opšir-no i kvalitetno opisala Dinka Alaupović Gjeldum. U toj korisnoj raspravi brojna je i komparativna literatura iz drugih, prvenstveno balkanskih područja (usp. D. ALAUPOVIĆ GJELDUM, Običaji i vjerovanja veza-ni uz kuću u Imotskoj krajini, Prilozi povijesti umjet-nosti u Dalmaciji 26/1, Split, 1987, str. 527-546).

18 N. BUCONJIĆ, Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1908, str. 7-10. Gdje se kameniti temelj u zemlju polaže, tu će mnogi gospo-dar, kome se kuća gradi, spustiti komad zlatna novca pod temeljni kamen u ćošku, gdje će se zazidati.

19 Tako pri gradnji nove kuće seljaci u Srbiji na kamen temeljac prinose žrtvu koljući na njemu janje ili pi-jetla. Pri tome se glava žrtvovane životinje uzida, a meso se pojede. U nekim drugim slučajevima gradili-šte se smatra sretnim ako je razina u čaši crnoga vina ili u posudi sa svježim pšeničnim brašnom ujutro bila jednaka onoj što je uvečer bila ostavljena. Usp. A. MI-LOŠEVIĆ - A. CERMANOVIĆ, Petao u htonskom kultu kod antičkih Grka i u srpskom narodu, Glasnik Etnografskog muzeja 17, Beograd, 1954, str. 106-113. – P. VLAHOVIĆ, Običaji, verovanja i praznoverice naroda Jugoslavije. Beograd, 1972, str. 66-67.

53


Mišljenja smo da bi se na sličan način mogao objasniti i aranžman s keramičkim posudama na Bribiru. Tražeći objašnjenje takvim arheološkim pojavama, kakve kod nas u srednjem vijeku još nisu evidentirane, vrijedno je upozoriti na brojnije slične primjere koji su iskopani prilikom istraživa-nja dvadesetak arheoloških nalazišta u Mađarskoj, a posebno onih u mjestu Kána. Na tome lokalitetu, koji je danas predgrađe Budimpešte (distrikt Újbu-da), na vrlo velikoj površini od oko 220.000 m2 i u relativno kratkom vremenu (od jeseni 2003. do ljeta 2005. godine), pronađeni su brojni artefakti iz različitih razdoblja, od neolitika do srednjeg vije-ka. Rezultate istraživanja srednjovjekovnih slojeva, koji su se rasprostirali na oko 16 ha, pregledno je prezentirao György Terei20. Taj horizont, premda je kratko trajao, od sredine 12. do sredine 13. stolje-ća, bio je vrlo intenzivan. Pripadala mu je manja jednobrodna crkva s prostranim grobljem od 1.077 istraženih grobova, nekoliko većih zgrada, na sto-tine otvorenih peći i otpadnih jama te 198 manjih stambenih poluzemunica. Te kuće su za nas najzani-mljivije jer je utvrđeno da su ispod njih, u dvadeset jednom slučaju, bili ritualno ukopani lonci okrenuti otvorom k zemlji (sl. 10). U petnaest slučajeva uz keramičke lonce bili su priloženi i ostatci žrtvova-nih životinja (psi, mačke, kokoši, štuke, žabe) i, što je za nas posebno zanimljivo, te su pohrane u dva slučaja sadržavale i kokošja jaja. Sasvim je, naime, izvjesno da je ovdje riječ o praksi koja je preuzeta iz starijih pogrebnih običaja kakvi su uočeni kod svih važnijih etničkih skupina u srednjoj Europi ranoga srednjega vijeka. Takvi su običaji prisutni i među Hrvatima toga vremena, u Slavoniji – u Brodskom Drenovcu21, na nalazištu Lijeva bara u Vukovaru22 i u Đakovu23, te u Dalmaciji na više lokaliteta. U ar-20 GY. TEREI, Az Árpád-kori Kána falu, u: A középkor

és a kora újkor régészete Magyarországon, (ur. Gy. Kovács, E. Benkő, I. Feld), Budapest, 2010, str. 81-111.

21 K. VINSKI GASPARINI - S. ERCEGOVIĆ, Srednjo-vjekovno groblje u Brodskom Drenovcu, Vjesnik Ar-heološkog muzeja u Zagrebu, n. s., sv. 1, Zagreb, 1958, str. 135-136 (brojni nalazi pojedinačnih, najčešće be-drenih kostiju goveda te u manjoj mjeri ovaca, koza i kokošiju, u dva keramička lonca bile su ljuske jaja).

22 Ž. DEMO, Ranosrednjovjekovno groblje bjelobrdske kulture: Vukovar - Lijeva bara (X. - XI. stoljeće). Za-greb, 2009, str. 546-547 (uglavnom je riječ o nalazima pojedinačnih kostiju sisavaca i peradi).

23 K. FILIPEC, Srednjovjekovno groblje i naselje Đa-kovo, str. 157 (ljuska ptičjeg jaja u jednom dječjem grobu).

24 M. PETRINEC, Groblja od 8. do 11. stoljeća na po-dručju ranosrednjovjekovne hrvatske države. Split, 2009, str. 114.

25 LJ. KARAMAN, Iskopine društva „Bihać“ u Mravin-cima i starohrvatska groblja, Rad JAZU 268, Zagreb, 1940, str. 18-19, sl. 15.

26 I. KAMENJARIN, Bijaći - Stombrate: rezultati arheo-loških istraživanja starohrvatskog groblja, Starohrvat-ska prosvjeta, ser. 3, sv. 36, Split, 2009, str. 88, 96.

27 M. PETRINEC, Groblja od 8. do 11. stoljeća, str. 114.28 Š. BEŠLAGIĆ - Đ. BASLER, Grborezi - srednjovje-

kovna nekropola. Sarajevo, 1964, str. 24, 25, 90-91, T. 16/1-2.

29 A. MILOŠEVIĆ, Kasnosrednjovjekovna nekropola sa stećcima pod Borinovcem u Trilju, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 12, Split, 1982, str. 192-193, sl. 4. Običaj prilaganja hrane uz pokojnike u grobovima pod stećcima našao je odraza i u ornamentici na tim kasno-srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima, o čemu vidi u: A. MILOŠEVIĆ, Prežitak poganskog obreda sahranjivanja na stećcima, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26, Split, 1986 - 1987, str. 91-97.

30 T. BURIĆ, Putalj u srednjem vijeku, u: Sveti Juraj od Putalja, Split, 2001, str. 205, 255, 268.

31 S. Gunjača je zabilježio nalaz jednog jaja u grobu uz glavu djeteta, u kvadrantu 327 (Bribirski dnevnik, dne 9. IX. 1979. godine) te fragment drugoga uz glavu pokojnika u grobu 20 koji je otkopan uz istočni zid groblja (Bribirski dnevnik, dne 31. X. 1980. godine). Istraživač je procijenio da je riječ o kasnosrednjovje-kovnim ukopima.

heološkom kontekstu zamijetio ih je L. Marun već početkom 20. stoljeća (životinjske kosti u grobovi-ma na lokalitetima Bračića podvornice i Popovića dolovi u Biskupiji kod Knina)24, a u literaturi je ta-kve slučajeve prvi pokušao objasniti Lj. Karaman obrađujući nalaze iz grobova u Gajinama u Kaštel Sućurcu i Glavičinama u Solinu, gdje su također pronađene ljuske kokošjeg jaja25. Vjerojatno je iz istoga vremenskog horizonta i ljuska jaja pronađena uz jednojagodne naušnice u grobu 6 u Stombratama u Bijaćima26. Ljuska jaja bila je i prilog u jednome ranosrednjovjekovnom grobu u Dubravicama kod Skradina27. Kontinuitet ovakvih poganskih pogreb-nih običaja ranoga srednjega vijeka, a to je važno za bribirski primjer kojega ovdje pokušavamo rasvije-tliti, uočen je i u grobovima razvijenoga i kasnoga srednjega vijeka. Tako su u tri slučaja u Grborezima kod Livna, u grobovima koji datiraju od 10. do 14. stoljeća, nađene kosti peradi28, a pod Borinovcem u Trilju, na poklopnicama jednoga groba pod steć-kom, kosti neke ptice i u drugome polovica ljuske kokošjeg jaja29. Ljuske jaja pronađene su i u jedno-me grobu 12. stoljeća na Putalju u Kaštel Sućurcu30 te u dva kasnosrednjovjekovna groba na Bribiru31.

54

Jaja kao prilog u grobovima srednjeg vijeka po-nekad su pronađena i drugdje, najčešće u dječjim grobovima, a mi ovdje upućujemo na nekoliko vrlo sličnih primjera iz srednje i sjeverne Europe32.

Kao dio cjeline, u ritualnim pohranama s ke-ramičkim loncima ispod poluzemunica s područja Mađarske ponekad je bio priložen i poneki željezni predmet, a od prepoznatljivih oblika najčešći su no-ževi i igle. Ističe se moguća kultna vrijednost i tih predmeta jer se njima moglo rezati i bosti, u čemu se vidi njihova zaštitna funkcija, a što bi također moglo biti naslijeđeno iz široko rasprostranjenih starijih pogrebnih običaja33. Podsjećamo ovdje na moguću sličnu situaciju i u bribirskom slučaju jer je u posudu bio položen i dio kamenoga brusa kojim su se takvi željezni predmeti oštrili34.

Mađarski arheolozi izvode zaključak da svi ovi primjeri, u kojima su u jamama ispod kuća bile po-hranjene keramičke posude s ostatcima hrane i dru-gim prilozima, manifestiraju njihovu apotropejsku funkciju, pa naopako ukopane lonce s navedenim sadržajima tumače kao žrtve za dobrobit gradnje i za poticanje plodnosti budućim ukućanima35. Ističe se nadalje da sličnih primjera iz doba Arpadovića ima i drugdje u Mađarskoj te da se takav poganski običaj, usprkos kršćanstvu, na području Panonije zadržao vrlo dugo i da je preživio u narodnoj tra-diciji sve do polovine 20. stoljeća36. Ipak, Kána je

32 Usp. npr.: C. LEE, Forever Young: Child Burial in An-glo-Saxon England, u: Youth and Age in the Medieval North, izd. Brill, Leiden, 2008, str. 35-36. – S. OTA, The Mortuary Archaeology of the Medieval Banat (10th-14th Centuries). Izd. Brill, Leiden, 2004, str. 166.

33 Vidi u: M. DARóCZI SZABó, Animal remains from the mid 12th-13th century (Árpád Period) village of Kána, Hungary, Dissertationes Archaeologicae ex In-stituto Archaeologico Universitatis de Rolando Eötvös nominatae, ser. 3, br. 2, Budapest, 2014, str. 545.

34 U desetak slučajeva među prilozima u ranosrednjovje-kovnim grobovima u Dalmaciji su pronađeni i bruso-vi, a u pravilu je uz njih bio i poneki željezni predmet; nož, srp ili sjekira (usp. J. BELOŠEVIĆ, Materijalna kultura Hrvata od VII. do IX. stoljeća. Zagreb, 1980,

str. 119). Moguća je pretpostavka da je taj stari običaj bio prakticiran i u bribirskom slučaju te da je nekakav željezni predmet izvorno bio i u toj cjelini, no kasnije je mogao nestati iz različitih pobuda. U brusu (simbolu zemlje?), koji je odložen u lonac u ranosrednjovjekov-nim grobovima u alpskom prostoru, A. Platerski vidi ostatak stare slavenske vjere koja je težila uspostavlja-nju ravnoteže među trima glavnim silama: zemljom, vatrom i vodom. Tumačilo se da je u tome tročlan-stvu samo njihovo jedinstveno i usklađeno djelovanje slavenskim starovjercima osiguravao veću životnu energiju i blagostanje (A. PLETERSKI, Kulturni ge-nom - Prostor in njegovi ideogrami mitične zgodbe. Ljubljana, 2014, str. 9-15 o trojedinstvu glavnih sila u slavenskoj mitologiji; str. 256-257 o posudama s bru-sovima).

35 M. DARóCZI SZABó, Animal remains, str. 544-545.36 M. DARóCZI SZABó, Pets in pots: Superstitious

belief in a medieval Christian (12th-14th c.) village in Hungary, u: Anthropological Approaches to Zooarc-

sl. 11. Mjesto nalaza ritualno pohranjenih lonaca na tlocrtu srednjovjekovne kuće na Bribiru (crtež: S. Juraga).

55


lokalitet s najvećim brojem takvih nalaza u Mađar-skoj, pa pruža i najviše mogućnosti za raspravu37. Pretpostavlja se da je takvoj brojnosti doprinio do-bar gospodarski potencijal toga naselja koje je, za razliku od drugih mađarskih sela u to doba, imalo zidanu crkvu, mještane su često pokapali u grobni-cama obloženim kamenjem, a u arheološkim isko-pavanjima pronađen je i veliki broj raznovrsnih, ponekad i vrlo luksuznih predmeta38.

Iz svega što smo prethodno naveli, ostaje nam još pokušati odgovoriti na pitanje od kuda se i zašto ovakav poganski običaj ritualne pohrane keramič-kih lonaca uz temelje kuća pojavljuje na Bribiru i to u stoljećima srednjega vijeka, u kojima je kršćan-stvo bilo općeprihvaćeno i prisutno u svim sferama društva. Čini nam se da je u ovome trenutku odgo-vor dvojak. Može se, naime, pretpostaviti da je riječ o importiranom običaju prinošenja „žrtve“ ili pak o takvom regionalnom fenomenu koji je mogao izra-sti iz starije tradicije. Prethodno smo pokazali da je sličnih obreda pri novogradnjama (u formi obrednih novčanih daća) bilo i ranije, još od rimskoga doba39 te da su Slaveni (i Hrvati) u Dalmaciji dugo vreme-na nakon doseljenja običavali u grobove prilagati vrlo slične lonce s hranom kao poputninu svojim pokojnicima, a što je vidljivo iz velikog broja pri-

haeology: Colonialism, Complexity, and Animal Tran-sformations, (ur. D. Campana, P. Crabtree, S. D. de France, J. Lev Tov, A. M. Choyke), Oxford, 2010, str. 244-249. – M. DARóCZI SZABó - GY. TEREI, Száj-jal lefele fordított edények és tartalmuk az Árpád-kori Kána faluból, Budapest Régiségei 44, Budapest, 2011, str. 198-226. – D. K. SZABó, Árpád-kori mágikus deponáció Csanádpalota Juhász T.-tanya lelőhelyről, u: Fiatal Középkoros Régészek IV. Konferenciájának Tanulmánykötete, (ur. M. Varga), Kaposvár, 2013, str. 11-18 (lonac s kokošjim kostima i jajem naopako uko-pan ispod kuće).

37 M. WOLF, Babonás szokások Árpád-kori falvainkban, Herman Ottó Múzeum Évkönyve 30-31/2, Miskolc, 1993, str. 543-562. Na 19 drugih lokaliteta u Mađar-skoj evidentirana su još 23 takva ritualna obreda. U 8 slučajeva su kao prilog bila pronađena i kokošja jaja. Usp. M. DARóCZI SZABó, Pets in pots, str. 246-247 (s literaturom za ostala nalazišta).

38 M. DARóCZI SZABó - GY. TEREI, Szájjal lefele fordított, str. 198-200.

39 Pojedinačni primjeri pokazuju da je ritualno žrtvova-nje prilikom gradnje novih naselja ili kuća bilo prakti-cirano i u prapovijesnim razdobljima na vrlo širokom prostoru (usp. M. GREEN, Humans and Ritual Vic-tims in the later Prehistory of Western Europe, Oxford Journal of Archaeology 17/2, Oxford, 1998, str. 169-189).

mjera. Jesu li se u nekom trenutku takvi stariji ritu-alni obredi preklopili i nadopunili, pa onda nastavili zajedno živjeti kao složenija forma u narodnoj tra-diciji, ostaje da pokažu buduća istraživanja, prven-stveno naseobinskih lokaliteta.

S druge pak strane, importiranje takvoga ritual-noga običaja – i to upravo iz Mađarske – može biti sasvim legitimna i, u ovome trenutku, vjerojatno prihvatljivija pretpostavka. Pri tome treba imati na umu činjenicu da je Bribir u to vrijeme, dakle u 12. i 13. stoljeću, vrlo važno društveno i političko sredi-šte Hrvatske koje je bilo organizirano do te mjere da je kovalo svoj novac i imalo državnu kancelariju40. Na njemu su, poznato je, stolovali Šubići (nobiles / comites / principes Breberienses) koji su upravo tijekom tih stoljeća postali najugledniji i najmoćniji hrvatski velikaši. Uspon im počinje početkom 12. stoljeća i to uglavnom zahvaljujući dobrim odno-sima s ugarskim kraljevima. Najprije su, kao jedno od dvanaest starih hrvatskih plemena, sklopili dr-žavni ugovor s kraljem Kolomanom čime su doveli Arpadoviće na upražnjeni hrvatski prijesto, a potom su, kao i drugi hrvatski velikaški rodovi, sustavom darovnica pomalo iscrpljivali kraljevsku moć Kolo-manovih nasljednika, sve do posljednjega Arpado-vića, Andrije III. Mlečanina († 1301. godine). Vre-menom su Šubići postali vrlo utjecajni, a nakon što je Pavao I. Bribirski († 1312.) od Arpadovića dobio nasljednu bansku čast za svoj rod i potom titulu gospodara Bosne, Šubići su postali najmoćniji veli-kaši, a sam Pavao suveren i samostalan vladar cijele Hrvatske koja je uključivala i dalmatinske gradove. Kao neokrunjeni kralj Hrvata imao je i glavnu ulo-gu i u dovođenju Anžuvinaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje41.

U takvim povijesnim okolnostima sasvim je mo-guće da su na Bribir, koji je u tim stoljećima bio najvažnije društveno i političko središte Hrvatske,

40 I. RENGJEO, Novci Pavla Šubića, bana Hrvatske i gospodara Bosne, Numismatika 2-4, Zagreb, 1936, str. 94-105. – J. BELOŠEVIĆ, Pečatnik hrvatskog bana Pavla I. Bribirskog iz Zadra, Diadora 3, Zadar, 1965, str. 159-168. – V. DELONGA, Numizmatika, u: Bri-bir u srednjem vijeku, katalog izložbe, Split, 1987, str. 105-112. – V. DELONGA, Sfragistika, u: Bribir u srednjem vijeku, katalog izložbe, Split, 1987, str. 113-115.

41 V. KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347. Zagreb, 1897. – D. KARBIĆ, Šubići Bri-birski do gubitka nasljedne banske časti (1322.), Zbor-nik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU 22, Zagreb, 2005, str. 1-26.

56

stizali različiti utjecaji. Oni iz mediteranskoga svi-jeta, srednje i zapadne Europe očituju se brojnim spomenicima i predmetima koje su do sada iznje-drila arheološka iskopavanja na Glavici42. Njima bi, kao import iz panonskoga bazena, možda trebalo pribrojiti i običaj ritualnog obreda koji je uključi-vao polaganje posuda s hranom uz temelje kuća koje su se tada gradile, a što je, vidjeli smo, bilo rašireno u tadašnjoj Mađarskoj. U činjenici da je u bribirskom slučaju posuda nađena uz temelje kuće (ispod ognjišta?) – koja ima najmanje dvije sred-njovjekovne građevinske faze, od kojih je već prva preslojila kolotrage (spurillae) antičke ulice (sl. 11) – te da je manja posuda s kokošjim jajima i s kame-

nim brusom bila pokrivena većom kojoj je dno bilo okrenuto prema gore, vidimo dodatnu potvrdu za takvo mišljenje jer su i svi primjeri iz Panonije sa-državali ostatke hrane upravo u naopako ukopanim keramičkim loncima. Mislimo nadalje da ta podu-darnost nije slučajna, pa se još može i pretpostaviti da je simbolika žrtve u takvom obrednom činu bila usmjerena k zemlji ili tlu na kojemu se kuća podi-zala i to sa zadaćom da vrijednosti takve žrtve (tvrdi brusni kamen) doprinesu trajnosti gradnje pogodu-jući podzemnim silama i silama plodnosti (jaje), a na koncu sve zajedno i ukupnom boljitku ukućana i onih koji su u obredu sudjelovali.

42 U: Bribir u srednjem vijeku / Bribir in the Middle ages. (Ur. A. Milošević), Split, 1996, vidi poglavlja: T. BU-RIĆ, Povijesno-arheološki pregled, str. 7-16. – V. DE-LONGA, Keramika, str. 55-68. U: Bribir u srednjem vijeku. Katalog izložbe, Split, 1987, vidi poglavlja: V. DELONGA, Staklo, str. 69-72. – V. DELONGA, Nu-mizmatika, str, 79-84.

57


Two pots made of rough clay were discovered several years ago in Bribir, under insufficiently docu-mented archaeological circumstances. The smaller pot, which contained chicken eggs and a whetstone, was covered with half of the larger pot. Based on the fracture, the typological characteristics and the decoration method, the pots are very similar, so it can be concluded with great certainty that they are from the same time period. Although they have somewhat of an archaic appearance, imitating older shapes and means used to craft them and probably also the local craftsmanship, it is believed that they belong to a very wide-spread group of mediaeval pots. Typological analogies show that we are dealing with ceramic pots which can be placed into a wider time frame of the 11th through the 13th centuries.

The mentioned arrangement with clay pots was found adjacent to the foundation of a mediaeval house. It is therefore believed that this discovery as a whole presents the rare remains of a pagan custom of offer-ing sacrifice to a new construction. That custom has its roots in the deep Antiquity, while it was maintained in the region of the Dalmatian hinterland until today. Ethnographic literature notes numerous examples in which the offering of various gifts and sacrifices before a house is built serves as an attempt to place the house and its inhabitants under someone’s or something’s protection. It is believed that those types of sacrifices before construction can provide the house with the help of a ghost-protector which will grant it magical strength. Sacrifices were therefore, as magical means, meant to turn evil away from the house and its inhabitants and bring them luck and well-being.

The majority of the discussion revolves around finding the answer to the question “from where and why this type of pagan custom of ritual safekeeping appears on Bribir, particularly in the centuries of the Middle Ages during which Christianity was widely accepted and present in all spheres of society.” Currently, it is possible to present two acceptable answers. It can be assumed that we are dealing with a regional phenom-enon which may have sprouted from older tradition. The texts warn that similar rituals during construction (in the shape of ritual monetary gifts) had existed before, even during the Roman Era and that the Slavs (and Croats) in Dalmatia, long after immigrating, had the custom of enclosing very similar pots with food into the graves to accompany their deceased on the journey to the afterlife. This is evident in a large number of cases. Whether that type of older ritual customs had at some point overlapped and fulfilled each other, and continued to live as a more complex form in national tradition, remains to be shown by future research, primarily of settlement localities.

The belief should also be mentioned that that form of ritual custom was imported, primarily from the Pannonian basin, where it was very widespread, especially during the reign of the house of Arpadović. The well-known intense, diverse and long lasting ties of the Šubić Dukes of Bribir with that precise Hungarian dynasty add to the legitimacy and increase the probability of this beliefs accuracy. In case of Birbir, the fact that the pots were found near the foundation of the house and that the smaller pot with chicken eggs and the whetstone was covered with the larger pot whose bottom was pointing upwards should be additional confirmation of this belief because all the specimens from Pannonia contained remains of food precisely

Ante MILOŠEVIĆ

Example of a ritual sacrifice during the construction of a house in mediaeval Bribir

58

in those ceramic pots that were buried upside down. Furthermore, we believe that this similarity is not a coincidence and it can further be assumed that the symbolism of a sacrifice of that type of ritual act was pointed to the earth or the ground on which the house was being built. The value of that type of sacrifice (hard whetstone) contributes to the longevity of the construction, serving the underground forces and the forces of fertility (egg) and ultimately the mutual and complete well-being of the inhabitants and those who participated in the ritual.

299

cati od grobova iskopavanih u obližnjem groblju (Žale), i uvjeren je kako riznica željeznog oruđa i oružja (Sebenje) može pokazati kako su obradiva zemlja i poljoprivredne alatke Slaveni preuzeli od indigenih Vlaha u tom područ-ju56. Između 1050. i 1065., stanoviti Winrih ostavio je di-jecezi Brixen svoje imanje na mjestu koje se zove “Sum-mitas campi id est z Obinentiges felde situm”57. Iz ovoga, Pleterski povlači zaključak o mjestu “na gornjem polju”. Sva sela u području Gorje u župi Bled (Spodnje Gorje, Zgornje Gorje, Poljšica, and Višelnica) su “na gornjem polju,” ali “najbliži korespondirajući slovenski toponim je Gorje.” Ovo je temelj zaključaka kojima Pleterski odluču-je da Spodnje Gorje mora biti Winrihov posjed58. Ovakva manipulacija podacima nije ništa više no čista fantazma-gorija, s potpunim zapostavljanjem logike i konzistencije. Jedina namjera takvog pažljivo konstruiranog odstupanja od znanstvene metologije je želja da se dokaže kako je župa, kao teritorijalna jedinka, preživjela nedirnuta kroz stoljeća nakon dolaska Slavena na slovenski teritorij. Pleterski nije osamljen u takvim tvrdnjama. Povjesničar, inače kritičan prema nacionalističkim tendencijama slo-venske historiografije još uvijek vjeruje kako kroz: “the inclusion of comparative material available on other (es-pecially South) Slavs) and backward deduction based on later periods in Slovene history,” netko može zaključiti da “the Slavic ancestors of the Slovenes were familiar with the župa system” u vrijeme njihovog naseljavanja59.

Koji su dokazi o postojanju sistema župa u područ-ju središnje ili zapadne Ukrajine iz koje su Slaveni na-vodno migrirali? U vrijeme sovjetskog režima, mnogo truda je utrošeno u pisanje socijalne povijesti inspirirane marksističkom interpretacijom, i ranoslavenski period (5. – 7. stoljeće) je bio posebice naglašavan u takvim pristu-pima60. Arheolozi su gledali u raspored naselja kako bi dobili ključ o interpretaciji društvene organizacije Sla-

(no. 6), navodno spomenutog 1050.-1065., koje je još uvijek bilo korišteno 1827.

56 A. PLETERSKI, Invisible Slavs, str. 28 i 178.57 Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku. (Ur. F.

Kos), Ljubljana, 1911, str. 108-109 (no. 166).58 A. PLETERSKI, Invisible Slavs, str. 43. Do str. 45, se već

implicira kako je u drugoj polovici 11. stoljeća postojala tri posjeda u Spodnjem Gorju, od kojih je jedan pripadao obitelji Winrih i sastojao se od jedinke no. 6, “with two pertaining families.”

59 P. ŠTIH, The Middle Ages Between the Eastern Alps and the Northern Adriatic. Select Papers on Slovene Histori-ography and Medieval History. Leiden-Boston, 2010, str. 167. – Gospodarska in družbena zgodovina Slovencev. Zgodovina agrarnih panog 2: Družbena razmerja in gi-banja. (ur. P. Blaznik, B. Grafenauer, S. Vilfan), Ljublja-na, 1980, str. 22-29.

60 В. И. дОВЖЕНОК, Черты хозяйства и общественной организации у славян Поднепровья в период заселение Балкан, Acta Archaeologica Academiae Sci-entiarum Hungaricae 17, Budapest, 1965, str. 29-35. –

župa was the building block of Slavdom53. Without any fear of anachronism, Pleterski engages boldly in compar-ing the župa with the polis in ancient Greece, the civitas in ancient Rome, the Gau in the Germanic world, and the op-pidum among the Celts—all being “small units of spatial organization”54. According to him, if one uses “the right key,” the outlines of the older field division of any župa may come to light. The basic premise is, of course, that the arable land divisions of the early medieval villages established by the early Slavs have been preserved intact to this day55. Pleterski thinks that the date for the estab-lishment of a village (Zasip) may be derived from that of the graves excavated in a nearby cemetery (Žale), and is confident that a hoard of iron tools and weapons (Sebenje) can show, in and by itself, that the arable land, as well as the farming tools were taken by the Slavs from the native Vlachs in the region56. Between 1050 and 1065, a certain Winrih left to the Diocese of Brixen his hereditary estate in a place called “Summitas campi id est z Obinentiges felde situm”.57 From that, Pleterski draws the conclusion that the place in question was “at the upper field.” All vil-lages in the Gorje area of the Bled župa (Spodnje Gorje, Zgornje Gorje, Poljšica, and Višelnica) are “at the upper field,” but “the closest corresponding Slovene toponym is Gorje.” This is the basis for Pleterski deciding that Spodn-je Gorje must be Winrih’s estate58. This data manipulation is nothing but pure phantasmagoria, with sheer disregard for both logic and consistency. The only purpose of such carefully constructed aberration is a overwhelming desire to prove that the župa, as a territorial unit, survived in-tact through the centuries following the arrival of the early Slavs on Slovenian soil. To be sure, Pleterski is not alone in such endeavors. A historian critical of the nationalist tendencies of Slovene historians still believes that through “the inclusion of comparative material available on other

53 A. PLETERSKI, The Invisible Slavs. Župa Bled in the “Prehistoric” Early Middle Ages, Ljubljana, 2013, p. 10. “In the fractal sense, each župa is the pars pro toto of the Slavs as a whole” (A. PLETERSKI, Invisible Slavs, p. 11).

54 A. PLETERSKI, The inventing of the Slavs or inven-tive Slavs? O ideovém světě a způsobu bydlení starých Slovanů, Archeologické rozhledy, 61, Praha, 2009, p. 332. — A. PLETERSKI, Etnogeneza, p. 9.

55 A. PLETERSKI, Invisible Slavs, pp. 25 and 29. On page 28, fig. 2/7, Pleterski gives an example of a farm unit (no. 6), supposedly attested in 1050-1065, which was still in existence in 1827.

56 A. PLETERSKI, Invisible Slavs, 28 and 178.57 F. KOS (ed.), Gradivo za zgodovino Slovencev v sredn-

jem veku, Ljubljana, 1911, pp. 108-109 (no. 166).58 A. PLETERSKI, Invisible Slavs, p. 43. By page 45, it has

already been established that during the second half of the eleventh century, there were three estates in Spodnje Gorje, one of which belonged to Winrih and comprised of farm unit no. 6, “with two pertaining families.”

300

vena61. Koncept seoskih zajednica koji je razvio Boris O. Timoshchuk nema ništa zajedničkog s župom, iako se vjeruje da se može uspoređivati s najranijom društvenom organizacijom Slavena62. Niti nova preokupacija s među-lokalitetskom organizacijom naselja 6. i 7. stoljeća pripi-sanih Slavenima ne može otkriti išta usporedivo s susta-vom župa, kako ga vidi Andrej Pleterski63.

Ako nemamo dokaze o postojanju sustava župa u istočnoeuropskoj „pradomovini“, ili drugim područjima nastanjenim Slavenima u srednjem vijeku (npr. Bugarska ili Poljska), kako onda imamo takav sustav na sjevero-zapadu Balkana? Zašto je bio tako istaknut u današnjoj Sloveniji i Hrvatskoj u zrelom i kasnom srednjem vijeku?

Većina verzija slovenske narodne bajke spomenute na početku rada spominju mladića koji ne uspijeva odgovoriti točno na Veronikina pitanja. Začarana djevojka je ukleta i čeka na svog spasitelja koji je još u kolijevci ili se nije niti rodio. Četiri pitanja adresirana u ovom radu onima koji još vjeruju u pretpovijene Slavene i ostale bajke mogu se usporediti s ovom bajkom. Postoji li itko sposoban odgo-voriti na njih na smislen način, umjesto se držati već pre-brođenih interpretativnih modela. Ili bismo trebali čekati rođenje osobe sposobne odgovoriti na njih točno i vratiti zmijolikog monstruma u prvotni oblik ljudskog bić?

(especially South) Slavs) and backward deduction based on later periods in Slovene history,” one can conclude that “the Slavic ancestors of the Slovenes were familiar with the župa system” already at the time of their settlement59.

What is the evidence of the župa system in the region of central or western Ukraine from which the early Slavs supposedly migrated? During the Soviet regime, much effort has been put into writing social history of Marx-ist inspiration, and the period of the early Slavs (fifth to seventh century) was particularly emphasized for such approaches60. Archaeologists looked at settlement layouts for clues about the social organization of the early Slavs61. The concept of village community as put forward by Boris O. Timoshchuk has absolutely nothing in common with the župa, although it is believed to apply to the earliest form of social organization of the early Slavs62. Nor did the new preoccupation with the intrasite organization of sixth- to seventh-century settlements attributed to the ear-ly Slavs reveal anything remotely rhyming with the župa system, as envisioned by Andrej Pleterski63.

59 P. ŠTIH, The Middle Ages Between the Eastern Alps and the Northern Adriatic. Select Papers on Slovene Histo-riography and Medieval History, Leiden/Boston, 2010, p. 167. Štih channels here P. BLAZNIK - B. GRAF-ENAUER - S. VILFAN (eds.), Gospodarska in družbena zgodovina Slovencev. Zgodovina agrarnih panog 2: Družbena razmerja in gibanja, Ljubljana, 1980, pp. 22-29.

60 В. И. дОВЖЕНОК, Черты хозяйства и общественной организации у славян Поднепровья в период заселение Балкан, Acta Archaeologica Academiae Sci-entiarum Hungaricae, 17, Budapest, 1965, pp. 29-35. — Б. О. ТИМОЩуК, Начало классовых отношений у восточных славян (по материалам поселений украинского Прикарпатья), Советская Археология, 2, Москва, 1990, pp. 62-76.

61 И. В. БАРАН, Планировочная структура жилых комплексов славянского поселения Рашков I на среднем днестре и ее социальное значение, in: Труды V Международного Конгресса археологов-славистов, Киев 18-25 сентября 1985 г., (ed. П. П. Толочко), vol. 2, Киев, 1988, pp. 15-20. — И. В. БАРАН, слов’янська община (за матеріалами поселення Рашків I), in: Проблеми походження та історичного розвитку слов’ян. Збірник наукових статей присвячений 100-риччю з дня народження Віктора Платоновича Петрова, (eds. В. д. Баран, Р. В. Терпиловський, Н. с. Абашина), Київ, 1997, pp. 176-183.

62 Б. О. ТИМОЩуК, Восточнославянская община VI-X вв. н. э., Москва, 1990.

63 A. MĂGUREANU - B. Sz. SZMONIEWSKI, Domes-tic dwellings in Moldavia and Wallachia in the initial phases of the early Middle Ages, Acta Archaeolog-ica Carpathica, 38, Kraków, 2003, pp. 111-136. — P. ŠALKOVSKÝ, Dom a dedina stredneho podunajska vo včasnom stredoveku, in: Aevum medium. Zborník na počesť Jozefa Hošša, (ed. J. Zábojník), Bratislava, 2006, pp. 107-128. For early Slavic settlement layout in Slov-

Б. О. ТИМОЩуК, Начало классовых отношений у восточных славян (по материалам поселений украинского Прикарпатья), Советская Археология 2, Москва, 1990, str. 62-76.

61 И. В. БАРАН, Планировочная структура жилых комплексов славянского поселения Рашков I на среднем днестре и ее социальное значение, u: Труды V Международного Конгресса археологов-славистов, Киев 18-25 сентября 1985 г., (ur. П. П. Толочко), II, Киев, 1988, str. 15-20. – И. В. БАРАН, слов’янська община (за матеріалами поселення Рашків I), u: Проблеми походження та історичного розвитку слов’ян. Збірник наукових статей присвячений 100-риччю з дня народження Віктора Платоновича Петрова, (ur. В. д. Баран, Р. В. Терпиловський, Н. с. Абашина), Київ, 1997, str. 176-183.

62 Б. О. ТИМОЩуК, Восточнославянская община VI-X вв. н. э. Москва, 1990.

63 A. MĂGUREANU - B. Sz. SZMONIEWSKI, Domestic dwellings in Moldavia and Wallachia in the initial phases of the early Middle Ages, Acta Archaeologica Carpathi-ca 38, Kraków, 2003, str. 111-136. – P. ŠALKOVSKÝ, Dom a dedina stredneho podunajska vo včasnom stredo-veku, u: Aevum medium. Zborník na počesť Jozefa Hošša, (ur. J. Zábojník), Bratislava, 2006, str. 107-128. For early Slavic settlement layout in Slovenia, see D. PAVLOVIĆ, The settlement and organization of early Slavic hamlets in Prekmurje, Slovenia, u: Dani Sjepana Gunjače 2. Zbornik radova sa znanstvenog skupa “Dani Stjepana Gunjače 2”, Hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheo-loška baština, Međunarodne teme, Split, 18.-21. listopa-da 2011, (ur. T. Šeparović), Split, 2012, str. 317-334.

301

If no evidence exists of the župa system either in the East European Urheimat or in other areas inhabited by Slavs in the Middle Ages (e.g., Bulgaria or Poland), how did the system emerge in the northwestern Balkans? Why was it so prominent in Slovenia and Croatia in the central and High Middle Ages?

Most variants of the Slovenian folk tale mentioned in the beginning of this paper have the young man failing to answer correctly Veronika’s questions. The bewitched girl is doomed to wait for her savior in the cradle, a man not yet born or not yet grown. The four questions addressed above at those who still believe in prehistoric Slavs and other such fairy tales raise similar concerns. Is any one out there capable of answering them in a meaningful way, in-stead of clinging to outdated historical models? Or should one wait for the birth of another man capable of answering them correctly and returning the snake-like monster to its natural state of a human beig?

enia, see D. PAVLOVIĆ, The settlement and organiza-tion of early Slavic hamlets in Prekmurje, Slovenia, in: Dani Sjepana Gunjače 2. Zbornik radova sa znanstvenog skupa “Dani Stjepana Gunjače 2”, Hrvatska srednjovje-kovna povijesno-arheološka baština, Međunarodne teme, Split, 18.-21. listopada 2011, (ed. T. Šeparović), Split, 2012, pp. 317-334.

varvaria / breberium / bribir archaeological project. the 2014 excavation season

Documents