oscar nemon: memoari, eseji, osvrti i zapisi (oscar nemon: memoirs, essays, reviews and records)
TRANSCRIPT
Dobrodošla je, i neophodna, inicijativa da se na jednom mjestu okupi dragocjena dokumentacija o životu i djelovanju kipara Oscara Nemona, umjetnika koji je samouk ponikao u osječkom likovnom krugu da bi složenim radnim putanjama i specifičnim razvojem svojega osobnog stila zauzeo određeno mjesto u europskim, pa i svjetskim, umjetničkim i kulturnim pregledima.
(Tonko Maroević)
Memoari Oscara Nemona pažljivo su odabran intiman tekst kojim cirkuliraju imena poput Sigmunda Freuda, Winstona Churchilla ili Kraljice. Postaju oni na taj način dijelom jedne posve osobne duhovne riznice u kojoj su postavljene etičke i estetske koordinate koje hrvatsku plošnu i često puta površno kodiranu misao premrežavaju dijagonalnim utjecajem relevantnih pojedinaca pa se Oscar Nemon doima kao umjetnik koji zna sve prepreke, ali se uzda u iskustvo i svoj bogomdani instinkt.
(Helena Sablić Tomić)
Tko je Oscar Nemon i zašto (nam) je važan? Odgovore na ova pitanja djelomice će dati tekstovi sabrani u ovoj knjizi, a puni krug umjetnikova lika i njegova opusa opisat će predstojeća istraživanja. No, dio odgovora razotkriva se već u onom najprepoznatljivijem segmentu samoga umjetnikova djela: Kao malokoji europski kipar njegova vremena, Oscar Nemon je, portretirajući prominente političke, vojne, aristokratske, kulturne i intelektualne elite, svojim istančanim portretnim skulpturama i spomenicima stvorio panteon ključnih figura utjecaja i moći jedne epohe.
(Daniel Zec)
9 789536 695973
ISBN 978-953-6695-97-3
100,00 kn
Priredio Daniel Zec
Osijek, 2016.
4
1.
SADRŽAJ
Daniel ZecPREDGOVOR ....................................................................................................................................................................................... 9
John Rothenstein SVIJET OSCARA NEMONA ....................................................................................................................................... 23
Oscar NemonKIPAROVA SJEĆANJA ......................................................................................................................................................... 33
Predgovor .................................................................................................................................................................................. 35Pariz ................................................................................................................................................................................................... 43Beč ......................................................................................................................................................................................................... 51Bruxelles ..................................................................................................................................................................................... 57Sigmund Freud ................................................................................................................................................................ 71
Freud i Federn. Kako sam napravio Freudov portret ....................................... 71Freud i Chow ............................................................................................................................................................... 75Freud i kraljica Astrid .................................................................................................................................... 75Freud i slučaj bake Francuskinje ................................................................................................... 77Freud i nadrealisti ............................................................................................................................................... 77Freud i izbjeglištvo ............................................................................................................................................ 79Freud i Hitler .............................................................................................................................................................. 79Freud i komunizam ........................................................................................................................................... 81Spomenik Sigmundu Freudu ............................................................................................................... 81
Izložba 1937. ........................................................................................................................................................................ 85Veze s Engleskom ........................................................................................................................................................ 89
Wickham Steed ....................................................................................................................................................... 89Marie Bonaparte .................................................................................................................................................... 89
Max Beerbohm ................................................................................................................................................................. 95Kako sam upoznao Beerbohmove ................................................................................................ 95Smiješni događaji u Abingeru ............................................................................................................ 99Lady Beerbohm i njezini časopisi ............................................................................................. 101Sir Maxovo mišljenje o Londonu ............................................................................................... 101
Leslie Howard ................................................................................................................................................................ 103Sir Ernst Chain ............................................................................................................................................................. 105Winston Churchill ................................................................................................................................................. 109
Moj prvi susret s Churchillom ....................................................................................................... 109Mramorna bista – Churchillov sud o trima glavama .................................... 115Churchill i religija ........................................................................................................................................... 117Churchill predskazivač ............................................................................................................................ 119Churchillov spomenik ............................................................................................................................... 119Churchill se okušava u skulpturi ............................................................................................... 124Churchill i sufražetkinje ........................................................................................................................ 124Churchill i Julian Sandys ....................................................................................................................... 127Churchill i životinje ...................................................................................................................................... 129Churchill i nastava stranih jezika ............................................................................................ 129Churchill i Eisenhower ............................................................................................................................. 130Churchillova reakcija na upozorenje iz Scotland Yarda .......................... 132Churchill i ruski špijun ............................................................................................................................ 132Churchill o seksu .............................................................................................................................................. 133Churchill i Brendan Bracken ........................................................................................................... 133Churchill i Leo Amery ............................................................................................................................... 133Churchill i Židovi ............................................................................................................................................. 134Randolph Churchill o svome ocu .............................................................................................. 139
John Christie .................................................................................................................................................................... 141Kraljica ...................................................................................................................................................................................... 145Montgomery ..................................................................................................................................................................... 151Macmillan ............................................................................................................................................................................ 157Lord Beaverbrook .................................................................................................................................................... 161Lord Shinwell ................................................................................................................................................................. 163Sir Harry Brittain ..................................................................................................................................................... 165
Oscar NemonAUTOBIOGRAFSKI I MEMOARSKI ZAPISI ................................................................................ 169
Autobiografska bilješka ................................................................................................................................ 171Kipar današnjice ....................................................................................................................................................... 173Nepriznati zakonodavac .............................................................................................................................. 179
IZBOR IZ STUDIJA, ESEJA I KOLUMNI O OSCARU NEMONU ...................................................................................................................................................... 189
Pamela MelnikoffVizija Oscara Nemona, simbol izmučenoga židovstva ............................. 191
Danica PinterovićOscar Nemon ................................................................................................................................................................... 194
Oto Švajcer Oscar Nemon – njegovo osječko razdoblje ................................................................... 201
John Rothenstein Skulpture našeg vremena, Oscaru Nemonu u čast ......................................... 211
Gerald TaylorPočast Oscaru Nemonu .................................................................................................................................. 214
Vlastimir KusikOskar Nemon (1906. – 1985.), prilozi biografi ji nepoznatog kipara ................................................................................................................................................ 215
Vlastimir KusikRazgovor uz sjećanje na Oskara Nemona ...................................................................... 221
Nigel BoonhamRemek-djelo: Sigmund Freud Oscara Nemona ..................................................... 227
Nigel Boonham Sinteza i realizam: raditi za Oscara Nemona ........................................................... 229
Dalibor PrančevićZanemareni kipar Oscar Nemon ................................................................................................... 233
Đurđa Petravić KlaićOscar Nemon – posljednji portret Sigmunda Freuda ................................. 239
Vlastimir KusikNemon ........................................................................................................................................................................................ 248
Daniel ZecOSCAR NEMON (1906. – 1985.): BIOGRAFIJA ..................................................................... 261
Izložbe ........................................................................................................................................................................................ 275Izbor iz bibliografi je o Oscaru Nemonu ............................................................................ 281Popis reprodukcija ................................................................................................................................................. 292Kazalo osobnih imena .................................................................................................................................... 303
ZAHVALE ........................................................................................................................................................................................... 309
POGOVOR ......................................................................................................................................................................................... 311
Helena Sablić TomićUmjetnik, pustolov i znatiželjnik ................................................................................................ 313
Tonko MaroevićZalozi i razlozi „repatrijacije“ ............................................................................................................ 315
2.
DANIEL ZEC
PREDGOVOR
11
Osijek, Beč, Pariz, Bruxelles, London, Oxford, uporišne su točke život-noga i umjetničkog itinerarija Oscara Nemona, u kojemu Osijek nije samo ishodište Nemonove biološke i umjetničke geneze, već je i mjesto vječnoga vraćanja – stvarnoga i emocionalnoga. No, Nemon je Osijeku dao Sebe – uspješnoga i svjetski poznatoga kipara – upravo svojim ranim odlaskom.
Glavninu respektabilnoga kiparskog opusa ostvario je izvan granica svo-je domovine i svoga zavičaja, profi lirajući se u tuđini u umjetnika koji danas zaslužuje veću pozornost od one što mu je povijest umjetnosti dosad pri-davala. Unatoč sudbi odlaska, veze umjetnika s gradom njegove mladosti, i veze grada s umjetnikom, nikada nisu bile prekinute. U znak tih veza, mareći za jedan zanemareni opus, mi mu se ovom knjigom nastojimo odužiti.
Monografi ja Oscar Nemon nastajala je dugo, pa i predugo, s obzirom na vrijeme što je proteklo od inicijalne ideje njezina stvaranja do knjige koja je pred nama. Sve je započelo još 1980. godine, kontaktima samoga umjetnika, kipara Oscara Nemona, i kustosa Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku Vla-stimira Kusika koji je od Nemona, a potom i od njegova sina Falcona, primio opsežnu tekstualnu i fotografsku građu za umjetnikovu monografi ju.
Uvaženomu starijem kolegi Vlastimiru Kusiku, zaslužnom za ranija na-stojanja stručne valorizacije Nemonova djela u hrvatskoj povijesti umjet-nosti i prethodnome uredniku ove knjige, zahvaljujem na povjerenju koje mi je ukazao, predavši mi, kada je ravnao osječkom Galerijom (danas Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku), cjelokupno gradivo za knjigu, kako bih na-stavio s uredničkim poslovima i knjigu doveo do realizacije. „U nasljeđe“ mi je tako ostavljena važna, no složena i zahtjevna zadaća. Uvažavajući njezin hvalevrijedan cilj, pristupio sam joj s predanošću i entuzijazmom, poštujući namjeru samoga umjetnika da objavi svoje memoare i podržavajući nasto-janje da najdistinktivniji tragovi recepcije njegova života i djela, ispisani perom drugih autora, budu trajno usustavljeni kohezijom jednoga knjiž-noga izdanja, ali, u konačnici, i zato što su moj vlastiti istraživački interes i rad tijekom nekoliko posljednjih godina usmjereni proučavanju biografi je i opusa Oscara Nemona.1
1 Ovaj rad sufi nancirali su Hrvatska zaklada za znanost projektom br. 4153 Croatia and Central Europe: Art and Politics in the Late Modern Period (1780 – 1945) i Henry Moore Institute, Leeds, Pro-gramom istraživačkih stipendija 2011./2012.
12 Tko je Oscar Nemon i zašto (nam) je važan? Odgovore na ova pitanja djelomice će dati tekstovi sabrani u ovoj knjizi, a puni krug umjetnikova lika i njegova opusa opisat će predstojeća istraživanja. No, dio odgovora razotkriva se već u onom najprepoznatljivijem segmentu samoga umjet-nikova djela: Oscar Nemon portretirao je kraljeve i državnike, umjetnike i mislioce, celebrities iz svijeta visoke politike. „Uživo“ je portretirao neke od najutjecajnijih i najznamenitijih osoba 20. stoljeća – Sigmunda Freuda, Winstona Churchilla, kraljicu Elizabetu II., Dwighta Eisenhowera, Marga-ret Thatcher… Kao malokoji europski kipar njegova vremena, Oscar Ne-mon je, portretirajući prominente političke, vojne, aristokratske, kulturne i intelektualne elite, svojim istančanim portretnim skulpturama i spome-nicima stvorio panteon ključnih fi gura utjecaja i moći jedne epohe. Susreti i poznanstva s tim slavnim modelima iscrtani su u nadasve zanimljivim umjetnikovim memoarima koje objavljujemo u ovoj knjizi.
Sadržaj ove monografi je raspoređen je u tri glavne, uzajamno nado-punjujuće cjeline: cjelinu uvoda čini esej sir Johna Rothensteina; u dru-gom su dijelu tekstovi autobiografskog diskursa – memoarski zapisi Oscara Nemona, kroz koje progovara o svom životu, o ljudima koje je upoznao i događajima koji ih vežu, a u trećemu su okupljeni prilozi različitih autora, posvećeni Nemonovu životu i djelu.
Udio sir Johna Rothensteina (1901. – 1992.), nekadašnjega ravnatelja Tate Gallery u Londonu i Nemonova osobnoga prijatelja, tekst je posebno napisan i pripremljen za ovu knjigu.2 Pisan perom iskusnoga i renomirano-ga povjesničara umjetnosti, a k tome i jednoga od rijetkih u redovima engle-ske likovne kritike, koji su o Nemonu pisali, i to afi rmativno, tekst sir Johna Rothensteina vrsna je studija koja u fokus smješta Nemonovo portretno ki-parstvo, sagledavajući i širi kontekst britanske portretne umjetnosti.
Središnji, po rasporedu i po značenju, dio knjige, zauzimaju memoarski zapisi Oscara Nemona izvorno naslovljeni Sculptor’s Recollections, koji se na ovome mjestu prvi puta u cijelosti ekskluzivno objavljuju. Na taj inte-gralni tekst umjetnikovih memoara u zasebnom se poglavlju nastavljaju drugi Nemonovi autobiografski i memoarski zapisi.
Treću veliku cjelinu ove monografi je predstavlja izbor, to jest reizdanje dosad objavljenih tekstova različitih autora o Oscaru Nemonu, a zaključni
2 Posebno je važno istaknuti kako, za razliku od priloga ostalih autora u ovoj knjizi, esej sir Johna Rothensteina do sada nije bio objavljen. Na raspolaganju smo imali dvije rukopisne varijante nje-gova eseja. Jednu širu, u kojoj autor prepričava ili doslovce prenosi Nemonove memoare, i drugu – skraćenu – koju ovdje donosimo. Budući da se Nemonovi memoari objavljuju kao samostalni dio ove knjige, nije bilo svrhe njihov sadržaj ponavljati u tekstu drugoga autora.
13dio knjige čine umjetnikov sažeti životopis, popis izložbi i bibliografi ja. Umjetnikovim su memoarima, koji su u početku činili jezgru buduće mono-grafi je, tako pridruženi do danas objavljeni ogledi i osvrti o njegovu životu i djelu, kratka biografi ja, kao i bibliografski popis novinskih članaka, studija, rasprava i poglavlja u knjigama u kojima se o Oscaru Nemonu izravno ili posredno govori.
Temeljitiji uvid u to bibliografsko gradivo, posebno u stručne studije o Oscaru Nemonu, navodi na zaključak kako njegovo ime, zapravo, još uvijek nije na pravi način uključeno u korpus kako hrvatskoga, tako i britanskoga kiparstva 20. stoljeća. Trideset godina nakon umjetnikove smrti, ova dugo očekivana monografi ja jedan je od prvih obuhvatnijih nakladničkih istupa s nastojanjem da se Oscar Nemon predstavi stručnom i širem krugu čitatelja čije je zanimanje bivalo sve veće kako su Nemonova kiparska djela posta-jala sve prepoznatljivijim artefaktima u stratigrafi ji povijesti umjetnosti.
Naknadno uređivanje ove knjige zahtijevalo je redefi niranje i prestruk-turiranje – uključujući i nadopunu – njezina sadržaja. Slijedeći logičku strukturu knjige o umjetniku, koncipirane i uređene u obliku zbira razno-rodnih tekstova, valja napomenuti što ona nije: zbog specifi čnoga karak-tera i konstrukcije, koje uvjetuje heterogenost njezina sadržaja, ona nije umjetnikova biografi ja i nije (samo) autobiografi ja posredovana jezikom memoarske proze, niti je standardna umjetnička monografi ja koja odgo-vara toj vrsti publikacija povijesno-umjetničkoga diskursa. Također, ona nema opseg ni „težinu“ iscrpne i cjelovite povijesno-umjetničke studije iz vrlo jasnih razloga: prvenstveno, opus Oscara Nemona još uvijek nije do-voljno proučen i neka su pitanja o njegovu djelu ostala otvorena, što pred povjesničare umjetnosti stavlja zadatak istraživanja, analize, interpreta-cije i valorizacije te ostavlja mogućnost razvijanja novih teza o Nemono-vu kiparskome stvaranju i njegovoj umjetničkoj ulozi i važnosti. Nadalje, katalog djela Oscara Nemona još uvijek čeka temeljitu i cjelovitu obradu. Kao što je naglasio Vlastimir Kusik – nadasve je neophodna rekonstrukcija umjetnikova opusa i kataloga njegovih djela, uz valorizaciju cjeline toga opusa, uključujući sve umjetnikove kiparske faze. Iz toga razloga reprodukcije u ovoj knjizi – uglavnom su to arhivske fotografi je koje dokumentiraju Nemonov život i rad ili prikazuju kiparske portrete glasovitih modela o kojima Ne-mon piše u svojim memoarima – imaju ponajviše svojstvo dokumentarnih slikovnih priloga što ilustrativno prate pisanu riječ.
Unatoč rečenome, još jednom bih istaknuo da ova knjiga, uvezujući žan-rovski, tipološki, tematski i stilski različite rukopise i studije, predstavlja
14 važan izdavački korak prema predstavljanju života i djela toga nezasluženo zapostavljenoga umjetnika. Također, nužno je napomenuti kako je mono-grafi ja Oscar Nemon zamišljena kao dvostruko, dvojezično izdanje, na hr-vatskom i engleskom jeziku.
Pitanja ili nedoumice koje nam se danas nameću uz Nemonov opus treba ostaviti za neka druga razmatranja: primjerice, o tome koji je od dvaju različitih oblika likovnoga izraza Nemonova stvaranja, gledano iz suvremene perspektive povijesti umjetnosti, relevantniji – portretno ki-parstvo ili slobodna kiparska imaginacija, dijametralno suprotstavljeni na uvijek brižno zategnutoj liniji „tradicionalizam“ – „moderno“? Ili, o tome koliko je Oscar Nemon hrvatski kipar i koliko njegovo djelo pripada kor-pusu hrvatske umjetnosti? Ili – mnogo važnije – kakvu poziciju zauzima portretno kiparstvo Oscara Nemona u kontekstu hrvatskoga i europsko-ga kiparskog portreta aristokratske, državničke, političke i kulturne elite? Stereotip modernističke povijesti umjetnosti o konvencionalnosti portret-noga kiparstva, odnosno o podređenoj ulozi tradicije portretnog realizma u kontekstu umjetničkih pojava, pravaca i stilova 20. stoljeća, također se može razmatrati na primjeru Oscara Nemona. Nemonova portretna skul-ptura – kojoj se estetska i metjerska vjerodostojnost ne mogu zanijekati – zasigurno nije vrijedna razmatranja isključivo iz kulturološkoga i soci-ološkog aspekta. No, analiza odnosa kipar – model, s usredotočenošću na dvije izuzetne povijesne osobnosti koje je Nemon vrlo dobro poznavao i portretirao ih – Freuda i Churchilla, može dati vrlo poticajne rezultate. Nadalje, mjesto Oscara Nemona u belgijskom kiparstvu 20-ih i 30-ih go-dina 20. stoljeća te posebno umjetnikova uloga u kontekstu modernizma i avangarde u Bruxellesu, također je predmet koji treba obuhvatiti istraži-vanjem, jednako kao i poziciju Nemonove portretne i spomeničke plastike u okvirima engleskoga kiparstva druge polovice 20. stoljeća. Ovo za sobom povlači i razmatranja o položaju i sudjelovanju umjetnika-emigranata na likovnoj sceni u Engleskoj nakon Drugoga svjetskog rata te problematiku recepcije Nemonova djela za njegova života i danas. Ovo su tek neka od pitanja na koja će trebati dati odgovor.
Dakako, težnja da se opus Oscara Nemona sistematski obradi u pred-stojećim istraživanjima, uz novu kritičku interpretaciju i vrjednovanje, trebala bi voditi dalje, prema cjelovitoj, opsežnoj studiji koja bi, u konač-nici, pridonijela potpunijoj afi rmaciji Nemonova djela. Finalni prilog toj afi rmaciji bila bi, neizostavno, retrospektivna izložba, popraćena ade-kvatno opširnom publikacijom s cjelovitim katalogom umjetnikovih ra-dova. Na taj bi se način dalo defi nitivno priznanje Oscaru Nemonu kao
15umjetniku koji opravdano zaslužuje svoje mjesto u nacionalnoj, kao i eu-ropskoj povijesti umjetnosti.
Zatečeno stanje tekstova koji su imali biti uobličeni u sadržaj ove knjige zahtijevalo je temeljitu redakturu. Primjerice, Nemonova sklonost čestom dorađivanju i pedantnim prepravkama kiparskih radova – neprestanom vraćanju na već dovršeno (ili na „nikad dovršeno djelo“) – prenijela se i na njegovo pisanje pa se tako pojedina poglavlja umjetnikovih memoara i drugih zapisa pojavljuju u dvije ili više sličnih radnih verzija. Razlike su uglavnom neznatne, odnose se na opširniju ili sažetiju naraciju, odnosno redukciju pripovjednog stila, na različite stilske inačice pojedinih rečenica ili pasusa, no postoje i specifi čni odlomci teksta koji se pojavljuju u jednoj varijanti rukopisa, a u drugima ne. Stvar bi postala složenija kad bi se odre-đeni pasusi istoga ili neznatno modifi ciranoga teksta pojavili u drugim, posve različitim poglavljima Nemonovih memoara, odnosno njegovih dru-gih autobiografskih tekstova i osvrta.3 Činjenica je da Nemon nikada nije autorizirao neku konačnu verziju svojih memoarskih zapisa te da rukopisi s kojima danas raspolažemo predstavljaju gradivo koje je zahtijevalo vrlo pomnu redakciju prije konačnoga objavljivanja. Da bi se razmrsilo svo to klupko izvornih rukopisa, njihovih inačica i prijevoda, morala je postojati određena mjera uredničke slobode. Bilo je potrebno odabrati koje će verzi-je pojedinih poglavlja Nemonovih memoara ući u knjigu i odlučiti u kojoj će se mjeri raditi kompilacije dviju ili više verzija u jednu cjelinu. Bilo je, nadalje, nužno provjeriti i redigirati ne samo sve izvorne tekstove memoar-skih zapisa, već i njihove prijevode s engleskoga jezika na kojemu su napi-sani, na hrvatski jezik. Još važnije: čitava poglavlja umjetnikovih memoara, koja su ranije nedostajala i nisu bila prevedena, sada su uključena u knjigu.
U knjigu je uključen i sažet te revidirani životopis Oscara Nemona, u kojemu se nastojalo ispraviti netočne biografske podatke što su se kroz li-teraturu dosad prometali.
Izdašni izvor prema kojemu je načinjen popis bibliografskih jedinica o umjetniku – opsežan dvotomni album novinskih isječaka što prate Nemo-novu karijeru, koji je sastavila njegova sestra Arabella – bilo je neophod-no provjeriti i nadopuniti relevantnim podatcima te mu pridružiti novije objavljene tekstove. Konačno, bilo je važno urediti reprodukcije uz tekst te dodati nove arhivske fotografi je s kojima ranije nismo raspolagali.
3 Jedan od primjera za to Nemonovi su tekstovi Kipar današnjice i Nepriznati zakonodavac, izdvo-jeni u poglavlju Autobiografski i memoarski zapisi. Mnogi odlomci unutar tih tekstova predstavljaju varijante dijelova teksta koji se provlače kroz memoare. U namjeri da se izbjegnu nepotrebna po-navljanja, umjerenom uredničkom intervencijom ti su tekstovi presloženi i prilagođeni sadržaju knjige neznatnim skraćenjima ili dopunama.
16 Izvorni tekstovi Nemonovih memoarskih i autobiografskih zabilješki nastali su 70-ih godina 20. stoljeća. Pisani su pisaćim strojem, a u neke od ranijih verzija umetnute su autorove rukom pisane prepravke. Nepotpisani su i nisu datirani, ali je poznato kako ih je diktirao ili napisao sam Oscar Nemon za potrebe jedne, tada buduće, knjige izrazito biografskog karaktera. Kako navodi Vlastimir Kusik, Oscar Nemon mu je, po vlastitom priznanju, potvrdio kako je autobiografske bilješke pisao s memoarskim motivima, za monografi ju koju je trebao producirati jedan engleski izdavač, a koja je tre-bala protumačiti fenomen uspjeha sjajnoga kipara u velikom svijetu, rođenog u maloj i nepoznatoj sredini. Nemonu se, međutim, takav urednički koncept autobiografske knjige nije svidio. Inzistirao je na monografi ji u kojoj bi se prikazalo kako je sredina iz koje dolazi, iako nepoznata, i te kako kulturno i likovno bogata. Urednika buduće monografi je pronašao je u svom zavičaj-nom Osijeku i zamolio da se u monografi ju uključi tekst u kojem bi se osječ-ka sredina što bolje i temeljitije kulturno-povijesno i likovno obradila. Na prijedlog Vlastimira Kusika i ondašnjega ravnatelja Galerije likovnih um-jetnosti u Osijeku Predraga Golla, pristao je da se pisanje te studije povjeri dobrom poznavatelju osječkih likovnih prilika – Otu Švajceru.4
Treća cjelina monografi je Oscar Nemon sastoji se od odabranog niza bi-bliografskih i biobibliografskih jedinica – studija, eseja i kolumni – publici-ranih u hrvatskim i engleskim izdanjima, vrlo različitih po tipu, kategoriji i vrsti te mjestu objavljivanja (novinski članci, intervjui, eseji u književnim revijama i knjigama, stručni eseji i stručno-znanstveni radovi u specijali-ziranoj stručnoj periodici). Njihovim ponovnim objavljivanjem i okuplja-njem, na jednom se mjestu podastire pregled postojećih, relevantnih studija i drugih zanimljivih tekstova o našemu umjetniku, i to ne tek kao popratni, sporedni dodatak njegovim memoarima, već kao vodič kroz dosadašnje spo-znaje o Nemonovu životu i djelu, pa i kao tumač njegova opusa.5
Možda će se objelodanjivanje memoara umjetnika čije djelo kod nas još nije doživjelo pravu afi rmaciju niti adekvatni prikaz i čija reputacija još nije čvrsto uspostavljena recepcijom u likovno-kritičkim studijama,
4 Treba napomenuti kako su dijelovi Švajcerova teksta, izvorno namijenjeni ovoj monografi ji, već ranije objavljeni. Objavio ih je Vlastimir Kusik u povodu desetogodišnjice Nemonove smrti. Vidjeti u: Oto Švajcer, Oscar Nemon – njegovo osječko razdoblje (ulomci iz monografi je), Književna revija, Matica Hrvatska Osijek, 3/4, 1995., str. 171 – 180. Iz toga razloga Švajcerov se prilog nalazi među ostalim objavljenim radovima, umjesto u uvodnome dijelu knjige. 5 U izboru do danas publiciranih studija posvećenih Oscaru Nemonu, izostavio sam ponavljanje najrecentnijeg stručno-znanstvenog teksta o Nemonu, onoga nedavno objavljenoga – od izdavača ove monografi je – kao poglavlje u knjizi o osječkim kiparima prve polovice 20. stoljeća (Mladost i početci : Oscar Nemon (1906. – 1985.), u: Daniel Zec, Osječki kipari prve polovice 20. stoljeća : Leo-vić, Živić, Nemon, Švagel-Lešić, Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, 2014., str. 179 – 228.).
17stručnoj literaturi iz povijesti umjetnosti, pa i u širem krugu čitatelja, činiti neuputnim pa i „riskantnim“. Uloga „koagensa“ u procesu te vrste afi rma-cije namijenjena je upravo objedinjenim publiciranim radovima što prate umjetnikove memoare.
Poglavlja Nemonovih memoara otvaraju se retrospektivno, od počet-ka uglavnom onako kako su se događaji koji se opisuju uzastopno odvijali, prikazujući umjetnikov meandrirajući životni put kroz europske metropole – od Beča i Pariza, preko Bruxellesa, sve do Engleske, Oxforda i Londona, s nasumičnim usputnim postajama na egzotičnim mjestima poput Marakeša – ili Abingera.
Dva se poglavlja kiparovih uspomena – a moglo bi se reći: dva poglavlja Nemonova života – posvećena dvjema izuzetnim osobama čije je portreti-ranje obilježilo dvije faze Nemonove kiparske karijere – svojim opsegom, važnošću i značenjem izdvajaju iz cjeline Nemonovih memoara. To su po-glavlja posvećena Sigmundu Freudu i Winstonu Churchillu.
Nakon uvodnih poglavlja o svojim ranim godinama – kratkotrajnoga bečkog, još kraćega pariškog te znatno duljega i bremenitijega briselskog memoarskog itinerarija – Oscar Nemon posvećuje se sjećanju na upečatljiv susret, vezu i kontakte s jednim od najutjecajnijih intelekata 20. stoljeća – Sigmundom Freudom. Zapisi o Sigmundu Freudu razlažu se u nekoliko potpoglavlja, od kojih su početna usredotočena na Nemonov prvi susret s ocem psihoanalize – bilo je to u Freudovu ljetnikovcu u Pötzleinsdorfu kraj Beča, 1931. godine, kada je Nemon prvi puta portretirao Sigmunda Freuda – a ostala se odnose na anegdote proizišle iz umjetnikovih kasnijih konta-kata s tim velikim arheologom uma. Završavaju se s događajima iz 1970. godine, postavljanjem Freudova spomenika u Londonu.
Nemon, zatim, opisuje svoj dolazak u Englesku i susrete s iznimnim osobama koje je ondje portretirao – od pisca i karikaturista Maxa Beerboh-ma, do sir Winstona Churchilla i kraljice Elizabete II., kao i drugih javnih i istaknutih osoba britanskog političkog, kulturnog i znanstvenog miljea. Memoarski zapisi o Winstonu Churchillu, koji imaju najviše rukopisnih inačica i potpoglavlja, ujedno su i najopsežniji – za Oscara Nemona mož-da i najvažniji dio memoara. Churchillovo je utjecajno prijateljstvo bilo presudno za Nemonov životni, no prije svega – profesionalni put nakon Drugoga svjetskog rata u Engleskoj, gdje je u izbjeglištvu iznova započi-njao svoju kiparsku karijeru. Iz inicijalnoga, formalnog odnosa portretista s modelom, veza s Churchillom razvila se u blisko prijateljstvo o kojemu svjedoče stranice Nemonovih memoara. I knew sir Winston well, rekao je
18 u jednom intervjuu Nemon, sažimajući skromno svoje dugogodišnje po-znanstvo s velikim britanskim državnikom, s kojim je ponekad sjedio na službenim sastancima „na broju 10“, ili je, pak, imao privilegij boraviti u intimnom okružju Churchillove najuže obitelji u Chequersu.
Potpoglavlja memoara posvećena Churchillu na početku su kronološki dosljedna, no pojedine crtice i anegdote ne ovise o točnome vremenskom slijedu zbivanja; sam je Nemon u skicama svojih rukopisa različito ulanča-vao njihov redoslijed.
Po opsežnosti, i još više po ozbiljnome tonu, poglavlje Churchill i Žido-vi znatno se razlikuje od šaljivih anegdota u kojima Nemon evocira svoje poznanstvo s Churchillom. Ponajviše je različito po tome što su kroz njega protkani Nemonovi osobni stavovi i razmišljanja o Židovima, narodu koje-mu je pripadao,6 te je to i primjer interaktiranja individualne i kolektivne svijesti: memorijalisti su odlično obaviješteni protagonisti svojih djela, samo-hvalni i samozatajni pisci u potrazi za koherencijom vlastitog života. Njihovo pisanje proizlazi iz osjećaja pripadnosti i stvaranja velikih događaja.7
Mnoge važne pojedinosti iz svoga života Nemon izostavlja, zadržava-jući se pritom na (naizgled) nebitnim, opisnim i anegdotalno prenesenim detaljima. Autobiografi zmi Oscara Nemona, stoga, iako mogu biti vrlo ko-risni i pri rekonstrukciji njegove vlastite biografi je i kao svjedočanstva o događajima i osobama recentnoga povijesnog vremena, možda nemaju (unatoč dojmu historiografskoga pripovijedanja) na svakome mjestu na-glasak na potrebi sveobuhvatnoga ili eksplicitnoga i preciznoga iznošenja faktografi je individualne i društvene povijesti – vjerodostojnost iznesenih činjenica pritom je tek u nekoliko rijetkih primjera vremenski određena točnim navođenjem datuma. Činjenična svjedočanstva ustupila su mjesto sjećanjima i uspomenama, memoriji doživljaja i dojmova – memoari su, kako piše André Gide, uvijek tek polovično iskreni, ma kako velika bila bri-ga za istinitošću.8 No, Nemonovo nam pismo – iako određeno elementima društveno-političke povijesti kao kontekstom i (auto)biografskom pozadi-nom – i podastire tek dojam historiografskoga; ono je formirano upravo kao literarni oblik – kao memoarska proza naglašenoga autorova subjektiv-nog viđenja i artikulirana njegovim osobnim promišljanjima. Subjektivnost podrazumijeva konstrukcionizam, naročito vidljiv u gomilanju dijaloga što
6 Ove stavove i razmišljanja Oscar Nemon nije se libio podijeliti s javnošću. Objavljeni su u neko-liko navrata u obliku otvorenih pisama u londonskim novinskim listovima. 7 Nenad Ivić, Umjetnost sjećanja II: Saint Simon, u: Napulj i druga imaginarna mjesta, Zagreb, 2009., str. 158.8 André Gide, Ako zrno ne umre, Otokar Keršovani, Rijeka, 1980., str. 245.
19prekidaju kazivanje, kao dominantni iskazni oblik memoara, i promeću ga u prikazivanje9 koje tako postaje samo vid kazivanja. Kako je mogućnost autentičnoga prijenosa dijaloga iz tolike vremenske udaljenosti od prepri-čavanoga događaja (trideset i više godina) izuzetno mala, ako ne i nemo-guća bez kakva auditivnoga ili verbalnoga dokumenta koji bi čuvao izvorni referirani podatak, u navođenju se brojnih dijaloga može prepoznati Ne-monova strategija autentifi kacije priče. Fingiranje neposredne dostupno-sti/vidljivosti situacije stvara dojam njezine proživljene vjerodostojnosti i Nemonovim zapisima daje memoarsku kontekstualnost.10
Ili, kako piše Nenad Ivić: Uspomene su istodobno oprečne i slične utopi-jama. Oprečne, jer prikazuju povijest i nastaju na činjenicama; slične, jer povi-jest stavljaju u željeni, a imaginarni odnos prema vlastitom životu. Uspomene mogu biti povijesni izvor, slika ličnosti i vremena, utopija jednog sna o životu. Neke od njih su i velika književna djela.11
Nemonovi memoari neće se ubrajati u velika književna djela umjetnosti sjećanja; njihovu literarnu kakvoću i vrijednost nadopunjuju njihov sadržaj i teme – umjesto toga kako je pisao, relevantnije je ono o komu i o čemu je pisao, to jest ono što je doživio i čemu je svjedočio, otkrivajući nam pojedi-nosti koje je (jedino) on, kao memoarski subjekt, imao prilike vidjeti i čuti. Nemonovo je memoarsko pismo važno i za poznavanje i razumijevanje nje-gova kiparskoga stvaralaštva, njegova umjetničkog djela – utoliko što nam govori o umjetnikovu životu i iskustvima – jer, u djelo je usađen život njegova tvorca, kao što poziv stvaralačkog upravlja samim životom.12
Iz cjeline Nemonovih autoreferencijalnih pripovjednih tekstova poje-dina se poglavlja izdvajaju otklonom od i unutar memoarskoga žanra – do otklona dolazi u poziciji pripovjedača, odnosno u dokidanju identičnosti au-tora, pripovjedača i glavnoga lika. Primjerice, u nekim potpoglavljima posve-ćenima Sigmundu Freudu i Winstonu Churchillu ne tematizira se autorov osobni život i isključuje se pripovijedanje njegova vlastitoga življenja, već se s pozicije promatrača (anegdotalno) izlažu ili prepričavaju događaji iz života druge osobe, a memoarski subjekt prestaje biti središtem svih perspektiva.
Za Nemonov stil pisanja u svakom je slučaju karakteristično mean-driranje u pripovijedanju – ispunjavajući i narušavajući memoarski okvir
9 Gajo Peleš kazivanje i prikazivanje imenuje pripovjednim tehnikama romana. U: Gajo Peleš, Tu-mačenje romana, ArTresor naklada, Zagreb, 1999., str. 106 – 108. 10 Na opaskama o kazivanju i prikazivanju u Nemonovu memoarskom pismu zahvaljujem Sanji Jukić.11 Nenad Ivić, ibid., str. 158.12 Usp. Vera Horvat Pintarić, Miroslav Kraljević, Zagreb, 1985., str. 7.
20 digresijama – crticama i parabolama, on je sklon interpolacijama, pripo-vijedanju priča unutar priče, često ili u pravilu ondje gdje se memoarski subjekt pretvara u prikazivača, izlazeći iz pozicije aktivnoga sudionika zbi-vanja.13
Portretirajući povijesne osobe i transformirajući ih u likove svojih me-moara, Nemon se služi anegdotom, a mnoštvo se anegdota slaže i nadopu-njuje okvir portreta14. Jednako je tako i kao kipar svoje portrete začinjavao blagom, pomno odmjerenom i jedva primjetnom dozom karikaturalnosti, ulijevajući u njih duh i životnost.
Oživljavajući, dakle, svoje uspomene i sjećanja, Nemon duhovito opisu-je i zgode u kojima nije osobno sudjelovao, dodjeljujući ulogu glavnih prota-gonista svojih memoara osobama koje je susreo i poznavao, a to su najčešće bili njegovi modeli. Pronicljivošću psihoanalitičara podučenoga na samome vrelu, Nemon prenosi crtice iz njihovih života, naoko s benignom naivnošću promatrača kojem su se njegovi slavni modeli povjeravali.
Sadržaj i stil memoara Oscara Nemona, pisanih s karakteristično Ne-monovim odmakom blage (auto)ironije, otkriva nam duhovitu lapidarnost autorova anegdotalnog pripovijedanja, u rasponu i ravnoteži između fi lozo-fi jskih opažaja i lakih kozerskih nota. Na nepretenciozan način, u vedrome tonu arhaično-pitomoga i dobroćudnog humora, Nemon razotkriva pojedi-ne epizode iz svoga života, tako bogatog iskustvima susreta i poznanstava (često ili gotovo u pravilu – posve slučajnih!) s nekima od ključnih povije-snih osobnosti 20. stoljeća, koje je ovjekovječio svojim portretnim skulptu-rama, kao i s onima manje poznatima, no podjednako zanimljivim osobama koje je susretao. Kroz diskretan, gotovo naivno-iskren, a ponegdje i zajedljiv humor Nemonovih autobiografskih anegdota i crtica, progovara šarm ovoga tihoga i povučenog promatrača svijeta koji ga okružuje.
Nemonove autobiografske zgode izložene su s blagom distancom stran-ca, jer strancem se po napuštanju svoga zavičaja smatrao i osjećao, no i s posve suptilnom vrstom konciznoga introspektivnog razotkrivanja karak-tera osoba koje je portretirao. U njegovu sažeto pripovjednom stilu pisanja zrcali se vještina koju je posjedovao kao vrstan kipar portretist: pronalazeći ključ za sažimanje i sintezu vidljive prirode i stanja duha, Nemon je svo-je portrete stvarao kao introspektivne bilješke osoba koje su mu pozirale
13 O memoarima kao modelu autobiografske proze u: Helena Sablić Tomić, Intimno i javno, suvre-mena hrvatska autobiografska proza, Zagreb, 2002., str. 147 – 169.14 Nenad Ivić, ibid., str. 166.
21– eseje o ljudima i njihovim osobnostima, prevedene na plastički jezik ki-parske forme. Stoga su njegove likovne i literarne zabilješke zapravo dvojni portreti – oni kiparski, serioznoga umjetničkog posvećivanja i intuitivnoga psihoanalitičkog uživljavanja, kao i oni književni, protisnuti kroz fi lter ki-parovih sjećanja i oslobođeni autorovom memoarskom imaginacijom.
Izdvojeni memoarski zapisi, naslovljeni Kipar današnjice i Nepriznati zakonodavac, iako se stilski podudaraju (po interpoliranosti kratkih, du-hovitih priča i drugih iskaznih digresija) s glavnim korpusom Nemonovih memoara što su fl eksibilnom kronologijom usustavljeni u jednu cjelinu sukcesivnim nizanjem poglavlja i potpoglavlja, po svom se sadržaju od njih ipak razlikuju. U tim dvama tekstovima Nemon, iz perspektive umjetni-ka-intelektualca, istančanim senzibilitetom iskazuje svoju percepciju me-đuodnosa suvremenog vremena, odnosno specifi čnoga povijesnog trenut-ka i suvremene umjetnosti, izlaže svoja promišljanja o smislu, poslanju i (društvenoj) ulozi umjetnosti i umjetnika, o odnosu umjetnosti i publike, odnosno o problemu razumijevanja umjetničkog djela, sve to u rasponu idealističkih nazora i objektivnih uvida.
S onu stranu života oplemenjenoga susretima i poznanstvima s izu-zetnim ljudima njegova vremena, Nemonova iznimno zanimljiva biogra-fi ja, što se pred nama razotkriva gotovo poput fi lmskoga scenarija, opte-rećena je i bolnim gubitcima – gubitcima članova njegove obitelji, čije je živote izbrisala nacistička industrija smrti. O vlastitim teškim i tragičnim uspomenama na holokaust, Oscar Nemon u svojim memoarima ne progo-vara. U njegovu kiparskome djelu nema izravnih referenci niti evokacija na ratne strahote i razaranja, na uništenje ljudskih života. Ostaje samo pozitivan stav humanista, umjetnika i intelektualca kozmopolitskih shva-ćanja, ovjekovječen spomenikom Humanity (Majka i dijete), postavljenim u Osijeku 1965. godine.
260
71.
DANIEL ZEC
OSCAR NEMON (1906. − 1985.) BIOGRAFIJA
262
1906.
Rođen 13. ožujka u Osijeku, u židovskoj obitelji, kao drugo od troje djece oca Mavra Neumanna i majke Eugenije, rođ. Adler. Starija sestra Arabella (Bella) i mlađi brat Desider (Deže).
1919. – 1920.
Pohađa satove crtanja kod Slavka Tomerlina koji je u Osijeku, 1919., otvorio privatnu slikarsku školu.
1921. – 1924.
Nakon završene pučke škole, 1921. upisuje Mušku realnu gimnaziju u Osijeku, gdje maturira 1924. Prvi puta izlaže svoje radove u kolovozu 1923., na izložbi u povodu IV. sleta Židovske omladine Jugoslavije u Beogradu. U prosincu 1923., u Osijeku priređuje svoju prvu kiparsku izložbu, zajedno sa slikarom Dušanom Slavičekom.
U lipnju 1924. u Osijeku priređuje drugu izložbu svojih skulptura, zajedno sa slikarom i scenografom Đorđem Petrovićem.
1924. – 1925.
Krajem 1924. odlazi u Beč. Kratkotrajno stupa u kontakt s kiparom Antonom Hanakom, a potom u Beču otvara vlastiti atelijer i radi samostalno, uglavnom portretnu skulpturu po narudžbi. 73.
Oscar Nemon, oko 1924.
72.
Arabella, Oscar i Desider Neumann
263
Kreće se u bečkim glazbenim krugovima.
Godine 1925. putuje u Pariz i posjećuje L’ Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes.
1925. – 1927.
Iz Beča odlazi u Bruxelles, gdje 7. listopada 1925. upisuje treću godinu Kraljevske akademije likovnih umjetnosti, na kojoj studira do 1927.
Kao jedan od najboljih studenata, prima nagradu Akademije.
1927.
Nakon studija na Akademiji, neko vrijeme radi u atelijerima briselskih kipara, a potom se osamostaljuje. Započinje uspješnu karijeru portretista i medaljara.
Izrađuje plaketu američkog avijatičara Charlesa Lindbergha i đakovačkog biskupa Antuna Akšamovića, reljefni portret hrvatskoga opernog pjevača Tina Pattiere, bistu njemačkoga dramatičara Gerharta Hauptmanna, portret bečkoga otolaringologa Gustava Alexandera…
1928.
Boravi kratko u Osijeku. Dobiva narudžbu Oblasnoga odbora u
75.
Oscar Nemon portretira belgijskog kipara Pierrea de Soetea,
1929.
74.
Oscar Nemon sa studijama glava u ekspresionističkom stilu,
oko 1924.
276
95.
Plakat izložbe Oscara Nemona u muzeju Ashmolean u Oxfordu, 1982.
2771945.
LondonIzložba skulptura Olama NemonaAnglo-Palestinian Club, Londonrujan 1945.
1946.
OxfordWorks by O. NemonThe John Gallery2. – 21. 12. 1946.
1982.
OxfordOscar Nemon – Sculptures of Our TimeAshmolean Museum – McAlpine Gallery14. 4. – 23. 5. 1982.
1985.
OsijekOskar Nemon 1906. – 1985., spomenička skulpturaX. Biennale SlavonacaGalerija likovnih umjetnosti, Osijek
2001.
LondonOscar Nemon, Osijek 1906 – Oxford 1985 Croatian Cultural Centre prosinac 2001.
2005.
LeedsTemple of Universal EthicsHenry Moore Institute
2013.
ZagrebOscar Nemon 1906. – 1985.Židovska općina Zagreb / Galerija Milan i Ivo Steiner29. 9. – 22. 10. 2013.
97.
Atelijer Oscara Nemona, Pleasant Land, Boar’s Hill kraj Oxforda, 1986.
303KAZALO OSOBNIH IMENA
Adler, Ervin 199Adler, Johana 36, 292Adler, Leopold 195, 201, 250, 265Adler, Milan 199Akšamović, Antun 26, 39, 196, 197, 209,
211, 222, 253, 263, 293Albert I, belgijski kralj 29, 66, 69, 171,
213, 229, 235, 240, 265, 282, 283, 293, 299
Alexander 255Alexander, Freud 81Alexander, Gustav 263Alkalaj, Mišo (odvjetnik) 199Alujević, Darija 289Amery, Leo 6, 133Antolković, Gustav 195, 250Antunac, Grga 219, 243Asprey, Ronald 289Astrid, belgijska kraljica 5, 75, 77, 213,
235, 240, 265Babić, Ljubo 219Bacon, Francis 26Bačić, Radoslav 195Balfour, Arthur James 134Balzac, Honoré de 31, 241Basariček, Đuro 209Beaverbrook, William Maxwell „Max“
Aitken 6, 31, 121, 123, 130, 160, 161, 193, 194, 199, 213, 214, 217, 243, 270, 296
Bech, Raymond 284Becić, Vladimir 195, 205Beerbohm, Lady (Florence Kahn) 5, 95,
97, 101Beerbohm, Max 5, 18, 95 – 101, 105, 171,
193, 213, 267, 294Beraković, Dragan 250 Bijelić, Dušan 219Black, Jonathan 289
Blackwood, John 287Blašković, Vladimir 282, 283Bonaparte, Marie 5, 79, 89, 91, 92, 246,
266, 294, 299Bonaparte, Napoleon I. 91Bonaparte, Paulina 91Bonham Carter, Violet 270Boonham, Nigel 7, 227, 229, 233 – 235,
240, 288, 316Bösendorfer, Josip 196, 209Bourguiba, Habib 194Bracken, Brendan 6, 133Braniš, Vojta 245Breton, André 251Brittain, Henry Ernest (Sir Harry Brittain)
6, 164, 165, 213, 296Buckman, David 288Bullus, Claire 209Buñuel, Luis 254Burgiba (Habib Bourguiba) 194Cannon-Brookes, Peter 233, 234, 240,
288Cézanne, Paul 30Chain, Ernst 5, 105 – 107, 213, 268, 294Charles I, engleski kralj 25 Charteris, Martin 29, 229Christie, Agatha 66Christie, John 6, 141 – 143, 295Churchill, Diana 117 Churchill, John (1. vojvoda od
Marlborougha) 115Churchill, Lady (vidi: Spencer-Churchill,
Clementine) Churchill, Randolf 6, 139Churchill, Winston 5, 6, 12, 14, 17, 18, 20,
31, 103, 109 – 139, 145, 155, 157, 163, 175, 193, 194, 197, 199, 200, 211, 213, 214, 217, 225, 231 – 233, 235, 243, 254, 255, 269 – 272, 278, 279, 281,
NAKLADNIKMuzej likovnih umjetnosti
ZA NAKLADNIKALeonilda Conti
PRIREDITELJ I UREDNIK Daniel Zec
RECENZENTIHelena Sablić TomićTonko Maroević
LEKTURA Sanja Jukić
REDAKTURA I KOREKTURADaniel Zec
PRIJEVODI S ENGLESKOG NA HRVATSKI JEZIKŽeljko RišnerKsenija Mitrović
KAZALO Daniel Zec
OBLIKOVANJE I GRAFIČKA PRIPREMAGrafika d.o.o. Osijek
DIZAJN KORICADaniel Zec
TISAKGrafika d.o.o., Osijek
NAKLADA350 primjeraka
Osijek, travanj 2016.
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije i grada Osijeka.
ISBN: 978-953-6695-97-3
CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 140409005.
Muzej likovnih umjetnostiEuropska avenija 9, 31000 [email protected]: 031/251-280; 251-287; 251-288fax:031/251-281
Dobrodošla je, i neophodna, inicijativa da se na jednom mjestu okupi dragocjena dokumentacija o životu i djelovanju kipara Oscara Nemona, umjetnika koji je samouk ponikao u osječkom likovnom krugu da bi složenim radnim putanjama i specifičnim razvojem svojega osobnog stila zauzeo određeno mjesto u europskim, pa i svjetskim, umjetničkim i kulturnim pregledima.
(Tonko Maroević)
Memoari Oscara Nemona pažljivo su odabran intiman tekst kojim cirkuliraju imena poput Sigmunda Freuda, Winstona Churchilla ili Kraljice. Postaju oni na taj način dijelom jedne posve osobne duhovne riznice u kojoj su postavljene etičke i estetske koordinate koje hrvatsku plošnu i često puta površno kodiranu misao premrežavaju dijagonalnim utjecajem relevantnih pojedinaca pa se Oscar Nemon doima kao umjetnik koji zna sve prepreke, ali se uzda u iskustvo i svoj bogomdani instinkt.
(Helena Sablić Tomić)
Tko je Oscar Nemon i zašto (nam) je važan? Odgovore na ova pitanja djelomice će dati tekstovi sabrani u ovoj knjizi, a puni krug umjetnikova lika i njegova opusa opisat će predstojeća istraživanja. No, dio odgovora razotkriva se već u onom najprepoznatljivijem segmentu samoga umjetnikova djela: Kao malokoji europski kipar njegova vremena, Oscar Nemon je, portretirajući prominente političke, vojne, aristokratske, kulturne i intelektualne elite, svojim istančanim portretnim skulpturama i spomenicima stvorio panteon ključnih figura utjecaja i moći jedne epohe.
(Daniel Zec)
9 789536 695973
ISBN 978-953-6695-97-3
100,00 kn