E L E K T R O T E R A P I J AElektroterapija je primjena nekih oblika električne struje ucilju liječenja. Električni impuls se u fizikalnoj medicinimože koristiti i u svrhu elektroprofilakse (metodama itehnikama koje primjenju električni impulsi pojačavamootpornost organizma i sprečavamo nepoželjne efekte fizičkeneaktivnosti) i elektrodijagnostike (ispitivanje reakcije tkivana električnu struju i na osnovu toga određuje se stepen ipriroda oboljenja ili oštećenja).Istorijat elektroterapijePrimjena električne struje potiče iz 1. vijeka nove ere, kadaje rimski ljekar Largus na dvoru rimskog cara koristio statičkielektriceitet ribe za liječenje reumatizma i neuroze. Važniistorijski podaci vežu se za otkriće elektriciteta (Gilbert1600 god.), biološke efekte galvanske struje izučavao jeGalvani, dok je Faradej 1831 god. otkrio faradsku struju. Teslaje 1890 god. otkrio visokofrekventne struje, koje u terapiju1892 god. uvodi DArsonval.Riječ elektricitet potiče od grčke riječi elektol, kako su Grcinazivali Sunce. Kasnije su koristili riječ elektron što jenaziv za ćilibar koji ih je po boji podsjećao na Sunce.Fizičke osnove elektroterapijeStruktura svake materije je električne prirode, a osnovnisastavni dijelovi su atomi. Atom čini elektropozitivno jezgro(pozitivne čestice – protoni i neutralne – neutroni) ielektronegativno naeletrisanan omotač, gdje se na eliptičnimorbitama kreću negativno naeletrisani elektroni. Broj elektronai protona je isti, a oni elektroni koji su bliži jezgriprivučeni su jačom silom, a oni udaljeni su manje vezani takoda se mogu lakše osloboditi i postati slobodni elektroni. Akoneutralan atom izgubi jedan ili više elektrona on postajepozitivan, a ako dobije postaje negativan. Atom u ovakom stanjunaziva se jon (anjon +, katjon -). Atomi su električnoneutralni, a hemijski aktivni, dok su joni električno aktivni,a hemijski neutralni. Tijela se mogu naelektrisati trenjem ilidodirom sa nekim drugim naelektrisanim tijelom. Obzirom na mogućnost prenošenja elektriciteta, sva tijela sedijele na:

provodnike i neprovodnike (izolatore).

Provodnici su tijela koja dobro provode elektricitet (metali,vodeni rastvori baza, kiselina ili soli), dok su izolatori one

materije koje ne provode elektricitet (guma, staklo, porculan).U organizmu provodnici su cerebrospinalna tečnost, krv, mišići,moždano i nervno tkivo, dok su izolatori masno tkivo, koža(suha) i kost bez pokosnice.Osobine strujeElektrična struja je usmjereno kretanje naelektrisanih čestica(elektrona i jona). Ona se u provodnicima kreće brzinomsvjetlosti i to od nižeg ka višem potencijalu, dok je tehničkismjer struje od višeg ka nižem. Struja prema intenzitetu možebiti promjenljiva i stalna, prema smjeru jednosmjerna (tečesamo u jednom pravcu) ili naizmjenična (periodično mijenjasmjer). Najprostije električno kolo čini: električni izvor,potrošač struje, metalni provodnici i prekidač.Jačina elektične struje (amperaža) predstavlja količinuelekstriciteta koju prenosi naelektrisani djelić prolazeći krozpresjek provodnika u jednici vremana. Jednica je 1 A. Ufizikalnoj medicini koristimo hiljadite dijelove A (struja od10 mA može biti neugodna, dok struja od 100 mA može da ubiječovjeka).Električni napon (voltaža) je razlika u naelektrisanju dvarazličita tijela. Jedinca je 1 volt (1 V).Električni otpor je ona sila u materiji koja se suprostavljakretanju elektrona u njoj. Jedinica otpora je 1 om.Jedinica za mjerenje snage električne stuje je vat. Električnipotrošač ima snagu od 1 vata kada na njegovim krajevima postojinapon od jednog volta, a kroz njega protiče struja jačine od 1A.Sve tečnosti koje provode struju nazivamo elektroliti. Metalneploče potpljene u elektrolite i vezane za izvor strujenazivamao elektrode. Pozitivna je anoda, a negativna katoda.Pod dejstvom električnog polja dolazi do kretanja jona, tako dapozitivni odlaze prema katodi (katjoni), a negatini prenmaanodi (anjoni) i tu se neutrališu. Izvori elelktrične strujeposjeduju elektrnoske cijevi i tranzistore koji mijenjajufrekvencu i smjer struje, dok transformatori mijenjajuelektrični napon.Podjela elektroterapije na temelju frekvence struje:

1. terapija jednosmjernom strujom i a) terapija jednosmjernom konstantnom strujom (galvanska

struja) i

b) terapija isprekidanom ili impulsnom jednosmjernom strujom(pravougli impulsi, trougli, trougli eksponencijalni,polusinusoidalni impulsi i dijadinamske struje).

2. terapija naizmjeničnom strujom.a) terapija niskofrekventnom strujom do 1 000 Hz (faradska

struja),b) terapija srednjefrekventnom strujom od 1 000 do 100 000 Hz

(interferentne struje),c) terapija visokofrekventnom strujom preko 100 000 Hz

(D'Arsonvalove, kratkotalasna, dugotalasna, mikrotalasnadijatermija i ultrakratki talasi)

Djelovanje električne struje1. svjetlosno djelovanje – ono nastaje prilikom prolaska

struje kroz provodnik načinjen od specijalne legure kojase zagrijava, ali ne topi (materijali imaju visoku tačkutopljenja). Sudarom elektrona sa atomima sistema uprovodniku oslobađa se energija u vidu svjetlosti(vidljiva svjetlost), a isto tako UV i IR zraci,

2. hemijsko djelovanje – u rastvoru elektrolita puštanjemelektrične struje dolazi do kretanja jona premaelektrodama, a to rezultira stvaranjem baza i kiselina,

3. toplotno djelovanje – prolaskom elektrona kroz tijeladolazi do sudaranja sa elektronima u atomskim sistemimamaterije kroz koju prolazi, a to rezultira ubrzanimkretanjem čestica materije i zagrijavanjem tog tijela,

4. magnetno djelovanje – svako naelektrisano tijelo iliprovodnik kroz koji protiče struja, pokazuje u svojojokolini magnetno polje, koje traje sve dok protiče struja,

5. mehaničko djelovanje – elektična struja pokreće nekeaparate koji se koriste za primjenu mehaničke energije ufizikalnoj medicini (aparat za vibracionu i podvodnumasažu).

JEDNOSMIJERNE KONSTANTNE STRUJEG A L V A N S K A S T R U J ATo je jednosmjerna kontstantna struja koja protiče u jednomsmjeru i pri tome ne mijenja napon. Naziv je dobila poitalijanskom naučniku Luiđi Galvaniu (1790 god.) koji je otkriopojavu biološkog djelovanja elektriciteta. Galvansku struju jeobjasnio Volta i konstruisao je prve izvore te struje (Voltinielementi). Primjena galvanske struje u terapiji naziva segalvanizacija. Aparat za galvanizaciju obično je namjenjen i za

primjenu i drugih obilka električne struje. Struja gradskemreže se u aparatu uz pomoć elektronskih cijevi ili tranzistorapretvara u jednosmjernu struju. Na komandnoj ploči aparatanalazimo:

prekidač za uključivanje i isključivanje aparata, priključke za elektrode koji su označeni sa + i –, kontrolnu sijalicu koja signalizira da je aparat uključen, komutator za promjenu polova, dugme za podešavanje intenziteta struje.

Elektrode i komplet kablova za galvanizaciju dolaze zajedno saaparatom. Elektrode su načinjene od metala ili u kombinacijimetala i grafita, savitljive, obično četvrtastog oblika irazličite veličine. Vežu se za kablove pomoću specijalnogzavrtanja ili su već fabrički spojene. Drugi kraj kabla sezavršava utikačem koji se postavlja na odgovarajuće mjesto naaparatu. Kontakt između aparata i pacijenta se ostvaruje prekodvije elektrode. Jedna je aktivna i stavlja se na mjesto gdježelimo ostvariti željeni efekat galvanske struje, dok je druganeaktivna i ona se postavlja u blizini da bi zatvorila strujnikrug. Specijalni oblici elektroda za galvanizaciju:

Ščerbakov okovratnik, dugmetaste elektrode za elektroforezu po Burginjonu, Bergonijeva polumaska, elektrode za jezik i gingive, tampon elektrode za galvanizaciju u predjelu nosnih i

ušnih otvora.Tehnika primjeneGalvanizacija se može izvesti na dva načina:

1. poprečno (transverzalno) i2. uzdužno (longitudinalno).

Pri poprečnoj galvanizaciji elektrode su jedna naspram druge naodređenom dijelu tijela (galvanizacija djeluje na dubljeslojeve tkiva). Pri uzdužnoj elektrode su jedna kraj druge(galvanska struja djeluje pretežno u površinskim tkivima).Elektrode prije postavljanja moramo obložiti višeslojnomhidrofilnom gazom, debljine 1 do 2 cm, tako da površina gazeprelazi ivice elektrode. Umjesto gaze može se koristiti ispužva. Gaze se natope u destilovanu vodu ili rastvor kuhinjskesoli. Fiksiraju se gumenim poveskama ili slično. Kad segalvanizacija primjenjuje na obje ruke, ne smijemo stavitielektrode na obje šake, jer se struja krvnim putem može

prenijeti do srca i izazvati neželjene posljedice. Ovo važi iza dijagonalno postavljanje na ekstremitete (desna ruka –lijeva noga ili lijeva ruka – desna noga). U ovim situacijamauključujemo ekstremitete pojedinačno.Intenzitet galvanske struje postepeno povećavamo, premasubjektivnom osjećaju, a to je osjećaj ravnomjernogmravinjanja, a nakon toga blagog peckanja. U slučaju dapacijent nema očuvan senzibilitet, dozvoljeni intenzitet strujeje 0,25 do 0,30 mA po cm2 površine elektrode. Trajanjegalvanizacije po jednoj proceduri iznosi od 15 do 20 minuta, au jednoj seriji broj procedura je 15, nakon čega slijedi pauzaod 2 do 3 sedmice.U slučaju da elektrode nisu označene, tada možemo koristitineku od slijedećih metoda za određivanje polariteta:

1. Metoda razvijanja gasa – nasuti u čašu fiziološki rastvori u to uronimo elektrode vezane za izvor galvanske struje.Oko elektroda će se pojaviti mjehurići nastalog gasa H2 iO2. Više mjehurića ima ispod katode, gdje se stvara višeH2.

2. Dokazivanje kisele ili bazne reakcije – ako u rastvordodamo bezbojni indikator metil oranž ili fenolftalein,oni će promjeniti boju. Ispod katode će biti plava boja(bazna rekacija), a ispod anode crvena boja (kiselareakcija). To isto se dokazuje i lakmus papirom kadacrveni lakmus papir ispod katode mijenja boju u plavo.

3. Metoda sa KJ (kalijumjodid) – ako rastvor KJ sipamo u čašusa elektrodama spojenim sa galvanskom strujom, ispod anodenastaje žuta boja od oslobođenog joda.

Fiziološko djelovanje galvanske strujeDjelovanje se zasniva na efektu polova (anode i katode). Tiefekti mogu biti:

1. polarni (djelovanje neposredno ispod elektrode),2. interpolarni (djelovanje na tkiva koja se nalaze između

elektroda) i3. jonski (kod unošenja nekih lijekova u organizam putem

galvanske struje).1/ Polarni efekti mogu biti: A/ hemijski B/ fizički C/ fiziološkiA/ Hemijski efekat objašnjavamo pojavom kretanja jona uelekrolitima pod djelovanjem galvanske struje, tako da se

pozitivni joni kreću prema katodi, a negativni prema anodi.Slično se dešava i u organizmu čovjeka. Tkiva koja su nalazeizmeđu postavljenih elektroda propuštaju struju, a međućelijskatečnost se ponaša kao elektrolit (rastvorene razne soli, anajviše NaCl). To dokazujemo i ogledom: ako u vodeni rastvor kuhinjske soliuronimo elektrode povezane sa izvorom galvanske struje, nastajeelektrolitička disocijacija NaCl na pozitivne jone Na inegativne jone Cl. Zbog elektrostatskog privlačenja suprotnonaelektrisanih tijela joni Cl odlaze prema anodi, a Na premakatodi. Na katodi se joni Cl neutrališu i prelaze u aktivni Clkoji sa vodom stvara kiselinu i gas (HCL i O2). Na katodi seisto tako neutrališe Na i sa vodom pravi bazu i gas (NAOH iH2). Ovi gasovi (O2 i H2) se u vidu mjehurića oslobađaju izvode.Anoda: 4 Cl + 2 H2O = 4 HCl + O2

Katoda: 2 Na + 2 H2O = 2 NaOH + H2

Na mjestu direktnog kontakta elektroda sa tkivom, dolazi doiste reakcije. Ispod anode pod djelovanjem kiseline nastajekoagulaciona ili suha nekroza tkiva (oštećena zona je suha,tvrda, tamne boje, brže zarasta). Ispod katode pod djelovanjembaze nastaje kolikvaciona ili vlažna nekroza (oštećena zona jevlažna, meka, svijetle boje, teže zarasta). Kod standardnegalvanizacije između elektroda stavljamo višeslojno natopljenugazu koja stvorene kiseline i baze upija i na taj način nedolazi do oštećenja kože.B/ Fizički efekatTo su efekti koji su zasnovani na pojavi elektroosmoze. To jeelektrokinetička pojava vezana za pomjeranje molekula tečnostiu odnosu na kapilare, a pod djelovanjem elektrostatičkog polja.Molekula vode je u odnosu na ostale supstance uvijeknaelekrisana pozitivno, tako da katoda privlači vodu, a anodaje odbija. Kod djelovanja galvanske struje na organizam dolazido iste pojave, tako da ispod anode dolazi do potiskivanja vodeprema katodi i taj efekat nazivamo anaforetski ili efekatsušenja što se koristi u fizikalnoj terapiji za smanjenje otokai hematoma. Ispod katode nastaje kataforetski efekat ili efekatvlaženja, što znači da katoda privlači vodu i to se koristi ukozmetologiji u tretmanu suhe kože.C/ Fiziološki efekti To su reakcije živog organizma na struju, a pod djelovanjemgalvanske struje dolazi do:

1. analgetskog efekta ispod anode i iritacionog efekta ispodkatode,

2. anelektrotonički efekat ili opadanje tonusa mišića ispodanode, dok se ispod katode javlja katelektrotonički efekatili povećanje tonusa mišića,

3. efakat vazodilatacije ili pojava crvenila ispod objeelektrode.

2/ Interpolarni efekat Nastaje u prostoru između elektroda, gdje dolazi do pojavevazodilatacije, bolje cirkulacije i metabolizma, što doprinosibržem opravku zamorenih mišića.3/ Jonski efekatPodrazumjeva pojavu kretanja rastvorenih supstanci pod uticajemgalvanske struje. Ovu pojavu nazivamo elektroforeza.Elektroforeza lijekova ili jontoforeza predstavlja unošenjeodgovarajućih lijekova u organizam pomoću električne struje. Dabi došlo do elektroforeze, lijek mora biti rastvoren u vodi imora postojati tok struje. Tehnika primjene lijekova pomoćuelektroforeze je ista kao kod postupka galvanizacije, ali selijek obično stavlja preko filter papira. Naelektrisanje lijekai elektrode mora biti isto, te na taj način postižemo efekatodbijanja. Sa anode se unose: adrenalin, kalcijum, novokain,vitamin Bl, complamin, redergin, urabason, a sa katode: vitaminC, kalijum jodid, crystacilin, thiomucasea, lasdol. Doziranjestruje se reguliše doziranjem jačine galvanske struje i običnoje 0,05 do 0,1 mA/cm2. Procedura traje od 5 do 40 minuta(optimalno 20 minuta), u seriji od 10 do 20 puta. Prednosti elektroforeze lijekova:

1. lijek se direktno deponuje u kožu i tu može da se zadrži ido dvadesetak dana,

2. lijek zadržava svoja farmakološka svojstva, 3. unosi se neposredno na bolno mjesto,4. može se dati i osobama koje imaju gastrične smetnje, 5. zaobilazi se krvotok jetre, tako da nema toksičnog

djelovanja,6. uz djelovanje lijeka, postoji i djelovanje galvanske

struje,7. metoda je bezbolna.

Nedostaci eletroforeze lijekova:1. lijek se unosi u malim količinama i teško se dozira,2. poznat je samo određen broj lijekova koje možemo unositi

na ovaj način,

3. procedura traje relativno dugo,4. potrebna je posebna aparatura i stručna osoba za ovakav

način primjene lijeka.Indikacije za elektroforezu lijekova:

1. lokalni zapaljivi procesi kože, potkožnog tkiva ilizglobova,

2. ožiljci,3. fibrozne promjene na mišićima i oko zglobova,4. posttraumatska stanja,5. lokalne upalne promjene kod reumatskih bolesti,6. degenerativna reumatska oboljenja,7. vanzglobni reumatizam,8. rinitis, sinuzitis,9. oboljenja očnih kapaka,10. oboljenja sluzokože usta i zuba,11. sportske povrede,12. paralize perifernih nerava (posebno n. facilais),13. neuralgije,14. uvod u pojedine kineziterapijske procedure,

Kontraindikacije su alergije na lijekove i sve one navedene zagalvansku struju.Indikacije za primjenu galvanizacije:

1. smanjenje otoka, izliva ili hematoma,2. poboljšanje metabolizma i ishrane tkiva,3. smanjenje bola,4. oboljenja perifernih arterija,5. oduzetost perifernih nerava,6. neuralgije,7. glavobolje, migrene,8. postraumatska stanja,9. svi oblici reumatizma.

Kontraindikacije za primjenu galvanizacije:1. oštećenje epiderma na mjestu stavljanja elektroda,2. infekcije kože,3. metal u polju prostiranja struje,4. febrilna stanja,5. krvarenje i sklonost krvarenju,6. teža oboljenja srca i jako povišen krvni pritisak,7. tuberkuloza tkiva na mjestu primjene,8. maligni tumori,9. jako izražena mršavost i iscrpljenost organizma.

Negativna elektroliza

To je procedura kojom se vrši kontrolisana destrukcija tkivakaustičnim efektom galvanske struje. To se obavlja pomoćuplatinske igle koja je vezana za katodu, dok je anoda većepovršine, četvrtastog oblika i postavljena distalno. Ispodkatode se stvara baza (NaOH) koja razmekšava tkivo te ga natakav način lakše odstranimo. Intenzitet struje je 0,5 – 2 mA,vrijeme procedure je do 1 minut. Ovu metodu koristimo zauklanjanje dlačica, bradavica, ožiljaka, manjih benignihizraslina i sl.Hidrogalvanske procedureTo je kombinovana primjena galvanske struja i vode. Ovommetodom koristimo djelovanje glavanske struje i termički efekatvode. Mogu biti opšte i lokalne.Opšta hidrogalvanoterapija podrazumjeva primjenu galvanskekupke ili kade. Ona se koristi za primjenu konstantne galvanskestruje na cijelo tijelo koje je uronjeno u vodu. Kada jenačinjena od plastične mase na čijim zidovima se nalazeugrađene grafitne elektrode (obično 9 ili 12 elektroda).Elektrode kombinovano uključujemo prema potrebi, pomoćukomandne ploče koja se nalazi uz kadu ili je ugrađena u zidkade. Intenzitet struje je od 300 do 400 mA. Vrijeme trajanjaprocedure iznosi 30 minuta, a temperatura vode je od 32 do 37oC. Indikacije: poliartritis, poliradikuloneuritis, polimiozitis,spondiloza, Morbus Bechterew.Kontraindikacije: povišena tjelesna tempartrura, poremaćajisenzibiliteta, oštećenja tkiva i ostale opšte kontraindikacijeza primjenu galvanske struje.U lokalne hidrogalvanske procedure ubrajamo dvo ičetvoroćelijske kupke. U kadice se sipa obična voda zagrijanana 36 – 37 oC. Namjenjene su za lokalnu primjenu naekstremitetima. Ruke su savijene u laktovima i uronjene u vodudo donje trećine nadlaktice, dok su noge uronjene do sredinepotkoljenica. U toku tretmana, dok je struja uključena, nesmije se dolijevati, niti ispuštati voda. Čine ih izvorgalvanske struje jačine od 40 do 100 mA i 4 posude namjenjeneza gornje i donje ekstremitete. Elektrode se nalaze ugrađene uzidove tih posuda. Obično se noge vezuju za katodu, a ruke zaanodu. Intenzitet se određuje prema subjektivnom osjećaju(trnjenje i peckanje). Temperatura vode je od 36 do 37 oC.Procedura traje od 10 do 30 minuta, a intenzitet struje iznosiod 20 do 25 mA.

Indikacije su: periferne smetnje cirkulacije, poliartritis,poliradikulitis, posttraumatska stanja.

JEDNOSMJERNE ISPREKIDANE ILI IMPULSNESTRUJEImpuls električne struje predstavlja struju koja ili u kratkomvremenskom intervalu protiče u određenom smjeru ili joj jačinatrpi kratkotrajne promjene (raste pa pada ili obrnuto). Podimpulsnom strujom podrazumjeva se ritmično ili aritmičnoponavljanje istih strujnih impulsa ili serije impulsa i pauzaizmeđu njih. Prema obliku strujnog impulsa mogu biti:pravougli, trougli, trougli eksponencijalni, sinusoidni.E L E K T R O S T I M U L A C I J ATo je najvažnija vrsta elektroterapije jednosmjernim impulsnimstrujama. Ona predstavlja metodu liječenja nervno-mišićnogaparata, strujama niske frekvence, ali srazmjerno velikejačine. Najvažniji efekat ovih struja je izazivanje mišićnekontrakcije. Mišićne kontrakcije se mogu dobiti direktnomstimulacijom (motorna tačka mišića, odnosno mjesto gdje nervulazi u mišić) i indirektnom stimulacijom (motorna tačka nerva,odnosno mjesto gdje je nerv najbliže površini kože). Odgovormišića na jedan impuls je jedan trzaj, a ako se impulsiponavljaju u manjim razmacima dolazi do tetaničke reakcije. Kontrakciju mišića možemo dobiti pravouglim ili trouglimimpulsima, ali se za stimulaciju perifernih oduzetosti koristetrougli eksponencijalni impulsi. Naziv ovih impulsa potiče odpojma u matematici kojim se označava eksponencijalna jednačina,a koja odgovara krivi prema kojoj intenzitet impulsa raste iopada. Kod primjene pravouglih impulsa jačina struje raste od nule doizvjesne jačine na kojoj se zadrži, a zatim se ponovo vraća nanulu. Ovakve nagle oscilacije su veoma bolne i nepodnošljive,jer iritiraju senzitivne nerve. Zbog naglih oscilacija uintenzitetu, senzitivni nervi nemaju vremena za prilagođavanjekao kod trouglih. Pravougle impulse koristimo kod zdravihmišića kada se radi o inaktivitetnoj hipotrofiji ili onajlakšem stepenu oštećenja nerva, kao i u dijagnostičke svrhe.Kod trouglih impulsa intenzitet struje postepeno raste i zatimpostepeno opada, što pruža mogućnost mišićima da se adaptirajuna stimulans. Sposobnost akomodacije ili prilagođavanja imaju u

cjelini samo zdravi mišići (oni se prilagođavaju postepenomporastu intenziteta struje). Trougli impulsi imaju i slabuticaj na senzitivne nerve, pa se može postići veća jačinastruje koja može izazivati kontrakciju paretičnih mišića, dokće zdravi mišići reagovati na znatno veći intenzitet. Ovimnačinom postižemo na bezbolan i selektivan način draženjeparetičnih mišića. Stimulacija trouglim eksponencijalnim impulsima može seprimjeniti i na glatku muskulaturu mokraćne bešike i debelogcrijeva. Indikacije su hronične opstipacije i atonična mokraćnabešika. Za stimulaciju debelog crijeva katodu stavljamo nabočne strane trbuha od rebarnog luka do kriste ilijačnihkostiju, dok se anoda postavlja lumbalno. Intenzitet struje je25 do 30 mA, trajanje impulsa 500 ms sa pauzom od 2000 ms.Procedura traje 30 do 40 minuta, a serija sadrži 20 do 25procedura. Za stimulaciju mokraćne bešike, katoda se nalazi nasimfizi, anoda na krstima ili perineumu. Intenzitet struje je15 do 20 mA, impuls traje 200 ms, pauza je 1000 do 3000 ms.Procedura traje 10 do 15 minuta, a jedna serija sadrži 10 do 15porcedura.Fiziološko djelovanje eksponencijalnih strujaOve struje djeluju na glatku i poprečnoprugastu muskulaturu usmislu izazivanja kontrakcija. Kad dođe do oštećenja nerva,impulsi ne pristižu u odgovarajući mišić i ne dovode do mišićnekontrakcije. Takav mišić bi za kratko vrijeme atrofirao i došlobi do degenerativnih promjena na mišićnim vlaknima. Oporavaknerva nakon oštećenja odvija se brzinom od 1 mm dnevno, tako daprimjenom elektrostimulacija održavamo funkciju mišića imišićnu masu dok se nerv ne oporavi. Tehnika primjene elektrostimulacione terapijeAparati namjenjeni za terapiju ovim strujama mogu se koristitii za dijagnostiku. Kombinovani su često sa ostalim oblicimastruja, koje se koriste u terapijske svrhe. Elektrode surazličite veličine, pločaste ili u vidu kuglice, zaštićenehidrofilnom gazom ili spužvom.Tehnika stimulacije može biti:

1. bipolarna tehnika i2. monopolarna tehnika.

Kod bipolarne tehnike koristimo dvije pločaste elekstrodepostavljene na krajevima mišića koji se stimuliše. Obično sekatoda stavlja distalno, a anoda proksimalno. Mišić je pri tomelako istegnut, a ekstremitet je relaksiran.

Kod monopolarne tehnike aktivna elektroda je katoda, manje jepovršine u obliku kuglice i tokom stimulacije se pomjera namotorne tačke mišića. Inaktivna elektroda je anoda, većepovršine i postavlja se na drugo mjesto (trbuh, grudni koš,drugu ruku ili nogu). Ovu metodu koristimo za stimulacijumišića lica ili šake.U toku stimulacije savjetujemo pacijentu da voljno prati pokretkoji stimulišemo, jer na taj način vraćamo izgubljenupsihomotornu šemu pokreta. Ove vježbe nazivamo intencionevježbe. Oblici stimulacija: Jačina i trajanje impulsa, kao i pauze između zavisi od stepenaoštećenja nerva, odnosno mišića. Koriste se određeni oblicistimulacija, iako se obično za svako oštećenje mora odredititrajanje impulsa i pauze između njih.Oblici stimulacija:

1. E2 oblik stimulacije: trajanje impulsa 500 ms, pauza 2000ms. Primjenjuje se 10 x 10 kontrakcija sa pauzom od 2minuta nakon svake desete kontrakcije. Koristi se kodveoma teškog oštećenja nerva sa ocjenom manuelnog mišićnogtesta od 0 do 2.

2. E1 oblik stimulacije: trajanje impulsa 250 ms, pauza 500ms. Primjenjuje se 10 x 10 kontrakcija sa pauzom od 1,5minut. Koristi se kod srednje teškog oštećenja nerva saocjenom manuelnog mišićnog testa od 3 do 4. Ovaj oblik seuvijek koristi kod oštećenja n. facialisa, samo 5 x 10kontrakcija.

3. SP oblik stimulacija: trajanje impulsa 10 ms, pauza 20 ms.Impulsi su modulisani po intenzitetu, što znači da jeimpuls sastavljen od niza rastućih impulsa koji postepenorastu i opadaju, nakon čega slijedi pauza. Ovo jeneophodno kako ne bi nastala tetanička reakcija mišića.Koristi se kod mišića koji su oslabljeni zbog inaktivitetai gdje nema oštećenja nerva. Ocjena manuelnog mišićnogtesta je 4 do 5.

Greške pri elektrostimulaciji : 1. pojava bola u toku primjene stimulacija, 2. zamaranje mišića (Kad kontrakcija mišića u toku

stimulacije oslabi ili se izgubi, što je znak zamora,pravimo pauzu od nekoliko minuta kako bi mišić odmorili, aako i nakon pauze ne dobijemo kontrakciju tada se indicira

duža pauza od 1 do 2 sedmice. Nije dozvoljeno povećavatiintenzitet struje kod zamorenih mišića),

3. ne smije postojati kontrakcija mišića antagonista,4. mišić ne smije reagovati tetaničkom kontrakcijom.

Indikacije za primjenu elektrostimulacija:1. periferne oduzetosti nerava,2. uvježbavanje nove funkcije mišića posije transpozicije

tetiva,3. povećanje obima mišića,4. prevencija adhezija ili priraslica,5. poboljšanje venskog krvotoka i prevencija tromboze,6. inkontinentio alvi et urinae.

Kontraindikacije za primjenu elektrostimulacija:1. progresivna mišićna distrofija,2. oboljenja centralnog nervnog sistema,3. multipla skleroza,4. sinkinezije,5. prisustvo metala,6. oštećenje kože.

D I J A D I N A M S K E S T R U J EDijadinamske struje ili Bernardove struje su niskofrekventne,jednosmjerne struje koje su nastale usmjeravanjem naizmejničnesinusoidalne struje gradske mreže. One predstavljaju različitemodulacije impulsnog toka galvanske struje. Modulacije noseimena prema obliku impulsa ili seriji impulsa, a rzlikuju seprema obliku, amplitudi i frekvenci. Intenzitet ove strujeiznosi 2 do 3 mA.Fizološko djelovanje

analgetsko djelovanje (više je izraženo ispod katode), poboljšanje cirkulacije, povoljno utiče na metabolizam i ishranu tkiva, djeluje antiedematozno, smanjuje tonus i spazam u mišićima.

Modulacije dijadinamskih struja1. DF (diphasé fixe) – čine ga uzastopni polusinusoidalni

impulsi trajanja 10 ms bez pauze i sa frekvencom od 100Hz. Djeluje kratko analgetski i primarno simpatikolitično,pa se koristi u trajanju od 1 do 3 minute kod oboljenjakrvnih sudova (blokada gangliona).

2. MF (monophasé fixe) – čine je polusinusoidalni impulsi utrajanju od 10 ms sa pauzom od 10 ms i frekvencom od 50

Hz. Ova modulacija djeluje primarno analgetski inadražajno na vezivno tkivo.

3. CP (courte période) – to je serija impulsa DF u trajanjuod 1 sekunde, a nako toga MF u trajanju od 1 sekunde. Ovamodulacija djeluje antiedematozno, analgetski i smanjujetonus poprečno prugaste muskulature

4. LP (longue période) – čini je DF u trajanju od 5 sekundisa posebno umetnutim impulsima koji postepeno rastu iopadaju, a nakon toga slijedi MF u trajanju od 10 sekundi.Djeluje najduže analgetski.

5. RS (rythme syncopé) – to je kombinacija MF u trajanju od 1sekunde i pauze od 1 sekunde. Koristi se za izazivanjekontrakcija atrofičnih mišića kod kojih je očuvanainrevacija, ali je atrofija posljedica inaktiviteta.

Aparati i opremaAparati nose različite nazive zavisno od proizvođača. Elektrodesu pločaste, različite veličine, ali postoji i kompletelektroda, kružnog oblika koje se nalaze na polukružnom držaću(koriste se za blokadu gangliona sa DF modulacijom)Osnovni dijelovi aparata su: prekidač, osciloskop, terapijskisat, komutator za ručno prebacivanje smjera struje, taster sadugmadima za biranje oblika stuja (modulacija), regulator zapodešavanje intenziteta dijadinamske struje (oznaka doza) iregulator za intenzitet galvanske struje (oznaka baza).Tehnika primjenePrije postavljanja elektroda treba kao i kod ostalih fiziaklnihprocedura pogledati kožu i ukloniti metalne predmete. Elektrodese postavljaju sa gazama ili spužvama koje su natopljene udestilovanu vodu. Aparat uključujemo pomoću prekidača. Odredimointenzitet glvanske struje (2 do 3 mA) na regulatoru sa oznakombaza. Nakon toga odredimo na taseru oblik stuje (modulaciju).Regulatorom (oznaka doza) određujemo intenzitet dijadinamskestruje, a prema subjektivnom osjećaju. To je osjećajmravinjanja, bockanja ili vibracija, podjednako raspoređenispod elektrode. Obično aplikacija traje 2 do 3 minuta, nakončega se intenzitet struje smanji i putem komutatora za zamjenupolova promijenimo tok struje i nastavimo sa aplikacijom utrajanju od 2 do 3 minute. Maksimalno trajanje struje saizmjenom polova na jednom mjestu iznosi 6 minuta, a u situacijikad mijenjamo mjesto primjene aplikacija može trajati do 12minuta. Serija sadrži 6 do 10 apilkacija sa pauzom od 10 dana.

U slučajevima kad bolno stanje traje, aplikacija se možeprodužiti i bez pauze.Elektrode možemo postaviti:

1. transregionalno,2. primjena na bolne tačke (katoda),3. primjena duž nerava (Waleixove tačke),4. ganglionarna primjena – ganglion je između elektroda,5. vazotropna primjena – duž krvnog suda,6. paravertebralno.

Indikacije za dijadinamske struje:1. posttraumatska stanja (kontuzije, distorzije, prelomi),2. reumatska oboljenja (upalni, degenerativni, vanzglobni),3. neuralgije i neuritisi,4. periferne oduzetosti – pareze i paralize,5. lumbalni i cervikalni sindrom,6. mišićne atrofije uslijed inaktivnosti,7. smtenje krvotoka,8. ginekološka oboljenja (adneksitis i dismenoreja).

Kontraindikacije za dijadinamske struje:1. oštećenje epiderma,2. prisustvo metala,3. spastične oduzetosti,4. krvarenja i sklonost krvarenju,5. teži oblici hipertenzije,6. teži oblici oboljenja srca,7. febrilna stanja,8. tuberkuloza,9. maligne bolesti,10. lokalna akutna zapaljenja.

U L T R A P O D R A Ž A J N E S T R U J ETo su struje niske frekvence od 140 Hz. Trabert je 1957 god.počeo primjenjivati ove struje i dao im je nazivultrapodražajne. Impulsi imaju pravougli oblik, traju 2 ms, apauza između njih je 5 ms.Tehnika primjeneElektrode su četvrtaste, različite površine. Na bolno mjesto sestavlja katoda, a pacijent je u ležećem ili sjedećem položaju.Obično se koriste elektrode iste veličine, izuzev kad želimopojačati analgetski efekat pa na to mjesto stavljamo manjukatodu. Služimo se bipolarnom tehnikom. Razmak između elektrodaje 3 cm, a svaka tačka bola se obrađuje posebno.

Intenzitet struje se određuje prema subjektivnom osjećajupacijenta, koji mora biti podnošljiv. Ne smijemo tolikopovećati intenzitet da dobijemo motrički odgovor, odnosnokontrakciju mišića. Vrijeme trajanja iznosi 10 do 15 minuta.Procedure se primjenjuju svakodnevno, tokom 12 dana.DjelovanjeOsnovni efekat je analgetski i pojava hiperemije ispod katode.Ovim strujama se blokira prenos boli od nociceptora prekonervnih vlakana do talamusa i kore velkikog mozga.Indikacije:

1. bolna stanja u kojima je poželjno djelovati na smanjenjebola i izazvati hiperemiju (lumbalni i cervikalnisindrom, vanzglobni reumatizam, artroza),

2. posttraumatska stanja (kontuzije, distorzije, povredemekih tkiva),

3. sindrom proširenih vena,4. stanja nakon promrzlina.

T R A N S K U T A N A E L E K T R I Č N AN E R V N A S T I M U L A C I J A (T E NS)To je metoda liječenja simptoma akutne i hronične bolielektričnim draženjem senzitivnih nervnih završetaka u koži.Bol se prenosi aferentnim tankim nemijeliziranim C vlaknima idebelim mijeliniziranim A vlaknima. U kičmenoj moždini, uželatinoznoj supstanci, nalaze se vrata (gate) za ulazakimpulsa za bol prema višim nivoima CNS. Povećana aktivnost Cvlakana otvara ulaz, dok povećana aktivnost A vlakana zatvaraulaz za prijenos bola. Selektivnim draženjem A vlakana može sepostići blokiranje boli.Ovu teoriju gate control ili kontrola ulaza postavili su 1965god. Melzack i Wall. Kod raznih patoloških stanja uništavaju semijelinske ovojnice A vlakana, te dominiraju C vlakna pa se bolširi. Primjenom TENS-a smanjujemo ili uklanjamo bol. Aparat i tehnika primjeneAparat za TENS daje dvofazne impulse. U negativnoj faziintenzitet naglo raste i opada, a u pozitivnoj fazi nagloraste, a eksponencijalno opada. Naizmjenični tok strujeisključuje mogućnost galvanskog efekta na mjestu elektrode.Napon je 0 do 9 V, intenzitet struje od 0 do 80 mA. Frekvencase podešava pomoću prekidača i može dostići vrijednost od 100Hz. Aparat može biti jednokanalni (ima 2 elektrode) ili

dvokanalni (sa 4 elektrode). Elektrode su različitog oblika iveličine, ugljene, obložene silikonom, savitljive. Prijefiksiranja na kožu premažu se gel – pastom.Stimulacija se određuje prema subjektivnoj osjetljivostipacijenta. Elektrode se postavljaju na mjesto bola, tj. upodručje dermatoma u kojem se bol direktno osjeća. Drugaelektroda se stavlja simetrično na suprotnu stranu. Postoje četiri tehnike primjene TENS-a:

1. subsenzorni nivo stimulacije – vrlo niskog intenziteta(manji od 1 mA), analgetski efekat nije dovoljno dokazan,

2. senzorni nivo TENS-a – konvencionalni TENS, visoke talasneforme, frekvence 80 do 100 Hz, sa kratkim trajanjem fazeod 2 do 50 mikrosec. Subjektivno izaziva prijatan osjećajgolicanja, bez kontrakcije mišića. Reakcija je trenutna ipacijent osjeća smanjenje bola u toku tretmana,

3. motorički nivo TENS-a – niskofrekventni iliakupunkturalni. Koristi se kod hroničnog bola. Talasi suiste forme kao kod senzornog, a frekevanca je 2-4 Hz,trajanje impulsa je 150 mikrosec. Efekat ovakvog TENS jekontrakcija mišića i što je ona intenzivnija, efikasnijeje smanjenje bola. Trajanje apilikacije je 30 do 45minuta, a efekat se osjeti i nekoliko sati nakon tretmana.

4. nivo stimulacije bolom – kratak intenzivan TENS. Ovaj nivokoristi različite parametre stimulacije od niskih dovisokih frekvencija, modulirane oblike i vrlo visokeintenzitete. Tretman traje nekoliko sekundi ili minuta.Bolni stimulans koji se naziva hiperstimulans analgezijomdaje brze i kratke modulacije boli, a primjenjuje se kadaprethodni TENS nivoi ne daju efekat.

Indikacije:1. postoperativni bol,2. porođajni bolovi,3. neuralgije i neuritisi,4. fantomski bolovi,5. herpes zooster,6. lumbalni cervukalni biol,7. artritisui i artroze,8. posttraumatska stanja lokomotrniog sistema (luksacije,

distrzije, kontuzije),9. migrena, glavobolja.

Kontraindikacije:1. ugrađeni srčani stimulator (pejsmejker),

2. prisustvo metala,3. ostećenje kože na mjestu primjene,4. teža srčana oboljenja,5. primjena u području karotidnog sinusa kod osoba sa

osjetljivim neurovegetativnim sistemom.TERAPIJA NAIZMJENIČNIM STRUJAMATerapija niskofrekventnim naizmjeničnimstrujamaF A R A D S K A S T R U J A To je niskofrekventna naizmjenična struja frekvence od 2 do 200Hz/sec. Naziv je dobila po engleskom fizičaru Faradeju, koji jeotkrio ovu struju. Primjena ove struje u terapiji naziva sefaradizacija. U fizičkom smislu je to naizmjenična struja, a podjelovanju odgovara isprekidanom toku galvanske struje.Djelovanje ove struje zavisi od njene frekvenceIzvori faradske strujeKonstruisani su na principu pojave koju nazivamo indukcija. Toje pojava električne struje u metalnom provodniku koji senalazi u blizini naizmjeničnog magnetnog polja.Indukcija može nastati:

1. indukcija magnetom – približavanjem ili udaljavanjemmagneta kalemu gvozdene žice u kojoj u toj situacijinastaje elektična struja

2. indukcija isprekidanim tokom galvanske struje – gvožđekoje je uneseno unutar kalema metalne žice kroz kojiprotiče galvanska struja dobije svojstvo elektromagneta, aprekidanjem toka struje ovim sistemom možemo indukovatistruju u metalnoj žici koja se nalazi u blizini.

3. indukcija naizmjeničnim tokom – isti princip kao upredhodnom načinu, samo umjesto galvanske protičenaizmjenična struja

Aparati su često namjenjeni i za primjenu galvanske struje, apostoje i posebno konstruisani za faradizaciju. Struja se dopacijenta dovodi sa dva kabla na čijim krajevima su elektrodekoje mogu biti različitog oblika i veličine: pločaste ili uobliku valjka, kugle, prstena, tanjira ili četke. Materijal odčega su načinjene je aluminijum, mesing, olovo, cink ili sugrafitno-gumene. Koriste se obložene ili neobložene, jer nedovode do elektrolize kao što je slučaj kod primjenejednosmjerne struje. Elektrode mogu biti fiksirane ilipokretne, odnosno jedna je obično fiksirana, a druga pokretna.

Trajanje procedure je oko 5 minuta, intenzitet se regulišeprema subjektivnom osjećaju, a tratman traje 10 dana sa pauzomod 7 dana.Djelovanje faradske struje:

1. javlja se hiperemija kože,2. poboljšava se cirkulacija,3. djeluje analgetski,4. smanjuje otok,5. nadražajno djeluje na vegetativni nervni sistem,6. zavisno od frekvence ova struja ostvaruje slijedeće

efekte:- frekevnca od 2 – 5 Hz/sec izaziva mišićnu

kontrakciju,- frekvenca od 20 – 30 Hz/sec izaziva tetaničku

rekciju,- frekvanca od 50 – 200 Hz/sec iritira senzitivne

nerve.Indikacije za faradizaciju:

1. u klasičnoj elektrodijagnostici za ispitivanjenadražljivosti nerava i mišića na faradsku struju,

2. noćno mokrenje ili enuresis nocturna (elektrode su nasakrumu i pubičnoj regiji, vrijeme trajanja procedure 2 –4 minuta u periodu od 2 nedjelje),

3. histerične paralize,4. neurotske reakcije,5. seksualna impotencija psihogenog porijekla,6. parestezije.

Kontraindikacije za faradizaciju:1. primjena na mjestu oštećenja tkiva ili lokalnih

zapaljenja,2. maligni tumori,3. primjena u predjelu glave,4. spastične oduzetosti,5. kontrakture zglobova,6. svježi oblici oduzetosti,7. krvarenja i trudnoća,8. hipertireoza i kaheksija,9. dekompenzacija srca.

Terapija srednjefrekventnim naizmjeničnimstrujama

I N T E R F E R E N T N E S T R U J E Ove struje nazivaju se još ukrštene ili Nemecove struje. Otkrioih je austrijski fizičar Nemec 1947 god. Za razliku od drugihstruja ove struje nastaju endogeno, što znači unutar tkivafenomenom interferencije (superpozicijom) struja srednjefrekvence koje nastaju u dva odvojena strujna kola, ali kodkojih se struja razlikuje po intenzitetu, frekvenci i fazi. Aparat kojim dobijemo ovu struju ima četiri kabla i četirielektrode. Dvije elektrode postavljene dijagonalno formirajustrujno kolo stalne frekvence od 4000 Hz, dok druge dvijeformiraju drugo strujno kolo sa frekvencom koja varira između3900 i 4000 Hz ili 4000 i 4100 Hz .Ova dva strujna kola prenosestruju u dubinu i uslijed njihove različite frekvence dolazi doukrštanja i inteferencije, a rezultat je struja koja nastaje udubini koja ima nisku frekvencu od 0 do 100 Hz Bitno je da kod primjene struje srednje frekvence koža nijeiritirana i nema elektrolitičnog efekta, otpor kože je manji paelektricitet lakše prolazi kroz kožu u dublje slojeve tkiva,gdje nastaje struja niske frekvence po djelovanju ista kaodijadinamska struja. Kod direktne primjene struje niskefrekvence (dijadinamske) javlja se osjećaj bola, otpor kože jeveći, tako da se intenzitet struje ne može povećati idjelovanje se ostvaruje samo na površinskim slojevima kože.Djelovanje interferentne strujeDjeluje kao dijadinamska struja, samo što se sve dešava udubljim strukturama tkiva. Efekti su slijedeći:

vazodilatacija i bolja prokrvljenost tkiva, analgetsko djelovanje, ubrzava se metabolizam ćelija i tkiva, inhibira simpatikus, poboljšava stvaranje kalusa nakon preloma kosti, utiče na bržu regeneraciju nerva, smanjuje edem.

Frekevanca ove struje može biti konstantna ili ritmička, odčega zavise navedeni efekti:

konstantna frekvenca od 100 Hz djeluje anlagetski iinhibira simpatikus,

ritmička frekvenca od 90 – 100 Hz djeluje kao prethoda,ali bez mogućnosti privikavanja,

ritmička frekevnca od 50 – 100 Hz djeluje smirujuće,spazmolitično i analgetski,

ritmička frekvenca ispod 50 Hz djeluje nadražajno namotorne nerve,

ritmička frekvenca od 1 – 25 Hz izaziva pojedinačne itetaničke kontrakcije mišića,

ritmička frekvenca od 1 – 100 Hz poboljšava ishranu tkiva,djeluje nadražajno, inhibira simpatikus i djelujeanalgetski.

Tehnika primjene i doziranje interferntnih strujaOve struje se dobiju iz struje gradske mreže koja se unutaraparata transformiše u struju srednje frekvence. Struja seodvodi iz aparata sa četiri kabla. Dva kabla odvode struje od4000 Hz i obojena su jednom bojom (obično crvena), a druga dvastruju promjenljive frekvence od 3900 do 4000 ili od 4000 do4100 Hz (bitno je da postoji razlika od 100 Hz), a obojeni sudrugom bojom (crna ili bijela). Elektrode su standardne ili specijalne. Standardne elektrode supločaste, savitljive ili fiksne, napravljene od metala,obložene ili neobložene. Postoje i vakum gumene elektrode kojesu povezane sa uređajem koji stvara negativni pritisak od 0,1 –1 bar između elektroda i kože, tako da se uz primjenu strujeprimjenjuje i vakum masaža, koja poboljšava učinakinterferentnih struja i izaziva hiperemiju, a i fiksacija ovimelektrodama je lakša. Specijalne elektrode su jastučastečetvoropoljne ili dvopljne, te posebne male elektrode zatretman očiju. Postoje i elektrode u obliku rukavice koja sepomjera u toku tretmana.Elektrode se postavljaju dijagonalno, tako da se dio tijelakoji treba liječiti okruži elektrodama. Elektrode nepostavljamo na kosti, već na mekane dielove tkiva, a u tokutretmana se ne smiju dodirivati.Intenzitet struje se kreće od 4 do 50 mA, a određuje sesubjektivnim osjećajem pacijenta. Kod primjene ritmičkefrekvence osjeća se duboka, vibraciona masaža, a kod konstantnetrnjenje, bockanje i mravinjanje. Trajanje jedne procedure jeobično 10 do 15 minuta, rijetko 20 minuta. Broj procedura jeobično 10 u jednoj seriji, sa pauzom do 15 dana.Indikacije za primjenu interferentnih struja:

1. usporeno zarastanje kostiju nakon preloma,2. posttraumatska stanja lokomotornog sistema, 3. reumatske bolesti,4. kontrakture,5. Sudeckova bolest,

6. neuralgije i neuritisi,7. poremećaj periferne cirkulacije,8. hronične upale jajnika.

Kontraindikacije za primjenu interferentnih struja:1. infekcije ili oštećenja na koži,2. krvarenja,3. febrilna stanja,4. tromboflebitisi,5. maligne bolesti,6. trudnoća,7. Morbus Parkinsoni,8. multipla skleroza.

Metalni predmeti ili njihovo prisustvo u tkivu ne predstavljajukontraindikaciju za njihovu primjenu, jer zbog stalnogmijenjanja smjera struje ne dolazi do pojave elektromagnetnereakcije metala.Terapija visokofrekventnim naizmjeničnimstrujamaTo su naizmjenične struje frekvence od više stotina do nekolikomiliona oscilacija u sekundi i talasne dužine od 1000 m dodesetak cm u sekundi.Ove struje mogu izazvati smetnje u radio i TV prijemnicima,poštanskim vezama, telefaksu i sl. pa se iz tih razloga nakongresu u Atlantik Sitiju 1947 god, odlučilo da se zamedicinske svrhe koriste određene talasne dužine (22m, 12,38m,11,06m, 69cm i 12,24cm).Toplotno djelovanje ovih struja je prvi primjetio Nikola Tesla.To znači da je osnovno djelovanje ovih struja endogenozagrijavanje, odnosno zagrijavanje unutrašnjih organa. Primjenaovih struja u terapiji naziva se dijatermija (prodiranjetoplote).

Razlikuju se slijedeći oblici visokofrekventnih struja:NAZIV STRUJE TALASNA

DUŽINAFREKVENCA PRIMJENA

arsonvalizacija

500m 600kHz ne primjenjuje se

dugi talasi 300 – 150 m 1 – 2 MHz koriste se uhirurgiji

kratki talasi 100 – 10 m 3 – 30 MHz koriste se ufizik.th.

ultrakratkitalasi

10 – 1 m 30 – 300 MHz koriste se ufizik.th.

mikrotalasi 12 cm 2500 MHz koriste se ufizik.th.

1 kHz = 1 000 Hz, 1 MHz = 1 000 000 HzFizičko djelovanje visokofrekventne (VF) strujeGlavno fizičko djelovanje pri prolasku VF struje kroz živiorganizam je zagrijavanje, odnosno toplotni efekat. Kadgovorimo o efektima električne struje oni mogu biti:

jonski, hemijski (pri prolasku galvanske struje), termički (pri prolasku VF struje).

Ovi efekti zasnovani su na provodljivosti kroz elektrolitetkiva (dobro provode struju), a kod VF struje i krozdielektrikume (tjelesne izolatore). Prilikom prolaska kroz tkiva koja su tjelesni izoloatorijavlja se kapacitativna struja, za razliku od kondukcione kojanastaje pri prolasku kroz provodnike. Materije koje suizolatori možemo zamisliti da su sastavljene od čestica koje seponašaju kao električni dipoli. Električni dipoli imajupozitivno i negativno naelektrisanje na krajevima. Kad sedipoli nađu u električnom kolu, dolazi do njihovog usmjeravanjazavisno od pravca električne struje. Kod VF struja pravac seveoma brzo mijenja, te dolazi do međusobnog trenja česticamaterije kroz koju prolazi struja, a rezultat toga je pojavatoplote. Zahvaljujući ovim pojavama koje se dešavaju uizolatorima ili lošim provodnicima, VF struja može efikasno daprodire i na mjesta na kojima kondukciona struja ne djeluje.Fiziološko djelovanje VF struje

1. toplotno,2. pojava aktivne hiperemije na mjestu djelovanja,3. poboljšanje metabolizma i cirkulacije,4. ubrzana eliminacija produkata metabolizma,5. antiedematozno,6. analgetsko,7. smanjuje spazam,8. stimuliše hormone,9. baktericidno.

Primjena VF struja u hirurške svrhe

Za ovu svrhu koriste se dugi talasi. Primjena može bitibipolarnom ili monopolrnom tehnikom. Bipolarna tehnika ilidijatermokoagulacija koristi dvije elektrode. Aktivna elektrodaje male površine u obliku igle ili skalpela, dok je inaktivnapločasta, veće površine (veličine dlana) i stavlja se ispodpacijenta, na kožu u predjelu krsta. Pod djelovanjem VF strujedolazi do koagulacije bjelančevina i tkivne tečnosti,zatvaranja sitnih krvnih sudova (tako da se trenutnozaustavlja krvarenje). Ova metoda se koristi za odstranjenjemanjih tumora, hemoroida,kožnih promjena ili za zaustavljanjemanjih krvarenja. Metoda je bolna i zahtijeva anesteziju.Monopolarna tehnika ili fulguracija koristi jednu elektrodu.Aktivna elektroda je u obliku igle ili kuglice. Kad seelektroda prinese dovoljno blizu tkivu (1 do 2mm) dolazi dojakog varničenja između elektrode i tkiva. Varnice dovode dosušenja tkiva, odnosno do nekroze sa stvaranjem kraste. Krastaotpada nakon nekoliko dana i ne ostavlja ožiljak. Ova metodanije bolna i ne zahtijeva anesteziju. Koristi se kododstranjivanja bradavica, manjih benignih tumora, ožiljaka.Kontraindikacije za primjenu VF struje u hirurške svrhe su:

- slučajevi sa mogućim naknadnim krvarenjem,- sklonost stavranju keloidnih ožiljaka (ožiljci koji

su veliki, iznad kože),- veliki tumori.

Kratkotalasna dijatermijaTo su talasi dužine od 100 do 10 m i frekvence od 3 do 30 MHz.Obično se koristi talasna dužina od 12 m, da bi se izbjeglesmetnje u radio vezama. Primjena ovih talasa u liječenju nazivase kratkotalasna dijatermija (KTD).KTD apliciramo pomoću aparata, koji je sastavljen od:

1. visokofrekventnog oscilatora (povećava frekvencu strujegradske mreže),

2. samoindukcionog kalema,3. transformatora za zagrijavanje (povećava voltažu).

Svi ovi dijelovi su smješteni u zajedničku kutiju aparata. Nabočnim stranama se nalaze pokretni držači na kojima se nalazeelektrode. Pomjeranjem držača usmjeravamo elektrode premaodređenoj regiji. Na komandnoj ploči aparata nalazi se prekidaču vidu dugmeta sa signalnom lampicom, koja signalizira dovoljnuzagrijanost aparata. Drugim dugmetom regulišemo intenzitetstruje. Tu se nalazi i satni mehanizam za određivanje trajanjaprocedure.

Elektrode su u obliku ploče, načinjene od stakla ili gume i saaparatom su spojene kablovima, koji se ne smiju ukrštati tokomrada aparata. Elektrode možemo stavljati i preko odjeće, samose u blizini i na tijelu pacijenta ne smije naći metalnipredmet. Pacijent se u toku procedure ne smije pomjerati.KTD se može primjeniti:

- kondenzatorskim poljem zagrijavanja i- magnetnim poljem zagrijavanja.

Kod kondenzatorskog načina aplikacije elektrode su pločaste,obložene izolatorom (staklo ili guma) i postavljaju setransverzalno. Ako želimo površno zagrijavanje ta elektroda jebliže površini kože (1cm), dok je druga udaljena. Kod dubljegefekta KTD obje elektrode su više udaljene (3 – 5 cm).Kod magnetnog polja zagrijavanja koristi se elektroda u oblikugumenog kabla (metalni provodnik obložen gumom – solenoid). Ovaelektroda se može namotati oko ekstremiteta ili se mogukoristiti elektrode sa kružnim ili spiralnim navojimasmještenim u zajedničku kutiju (minoda i monoda) i one sekoriste na udaljeniosti od 1 do 5 cm, a posebno su pogodne zaprimjenu na malim površinama, na glavi i vartu.Trajanje jedne aplikacije KTD iznosi od 10 do 30 minuta useriji od 10 procedura. Intenzitet se određuje premasubjektivnom osjećaju (osjećaj ugodne topline) i obično sekreće od 0,1 do 0,3 mA.Indikacije za primjenu KTD:

1. posttraumatska stanja lokomotornog sistema u hroničnojfazi i bez prisustva osteosintetskog materijala,

2. degenerativne bolesti kičme i zglobova (kosartroza,gonartroza, spondiloza),

3. periartritis,4. mialgije i neuralgije,5. spastična stanja trbušnih organa,6. ginekološka oboljenja (upala jajnika, sterilitet),7. urološke bolesti (upala prostate i mokraćne bešike),8. lumbalni sindrom.

Kontraindikacije za KTD:1. akutni zapaljivi procesi sa povišenom temperaturom, 2. krvarenja (menstruacija),3. čir na želudcu,4. trudnoća,5. maligne bolesti,6. tuberkuloza pluća,

7. febrilna stanja,8. prisustvo metala,9. pejsmejker.

Ultrakratkotalasna dijatermijaTo je primjena talasa dužine od 10 do 1 m sa frekvencom od 30do 300 MHz. Tehnika primjene i aparatura su slične KTD.Indikacije i kontraindikacije su kao za KTD.Mikrotalasna dijatermijaTo je primjena talasa dužine od 1 m do 1 cm, sa frekvencom do3000 MHz. Obično se koriste talasne dužine od 12,5 cm. Ovitalasi su prvi puta primjenjeni u toku 2. svjetskog rata zaotkrivanje aviona i tada su dobili naziv radar (skraćenica odengleskih riječi što znači: radiootkrivanje i mjerenjerastojanja). Aparat za otkirivanje aviona ima dio koji emitujeradiotalase koji se prostiru brzinom svjetlosti. Oni seprostiru do prepreke, od koje se odbiju i vraćaju u aparat gdjese pretvaraju u vizuelne signale koje vidimo na ekranu.Aparat za terapijsku primjenu ovih talasa ima dio za stvaranjemikrotalasa (elektronska cijev ili magnetron) i jednu elektrodukoja služi za emitovanje talasa (sferičnog ili pravouglogoblika). Za razliku od KTD talasi ne prolaze kroz tijelo već selepezasto rasprostiru na zračenoj regiji i na taj način griju.Mikrotalasi djeluju uglavnom toplotno. Oni utiču na povećanuaktivnost ćelija, pojavu hiperemije, poboljšanje cirkulacije ibolju resorpciju. Prodornost im je 2 do 3 cm, a bolje prodirukroz meka tkiva i pri tome ne zagrijavaju masno tkivo. Njihovodjelovanje je sličnije infraruž zračenju nego KTD.U toku tretmana koža pacijenta mora biti suha, a elektroda jeudaljena oko 10 cm od površine kože. Procedura traje od 10 do15 minuta, a intenzitet zavisi od subjektivnog osjećajatopline. Jedna serija sadrži 10 procedura, nakon čega slijedipauza od sedam dana, pa se može ponoviti. Indikacije i kontraindikacije za mikrotalasnu dijatermiju suiste kao za KTD, samo što su za ovo zračenje kontraindikacijei oboljenja očiju. Ovi zraci štetno djeluju na polne žlijezde iepifize kostiju u rastu.