arheološka i arhitektonska baština na prostoru bivše tvornice „jugovinil“ u kaštel sućurcu

ISSN 0353-3212

KAŠTELANSKIZBORNIK

10

KAŠTELA2013.

141

Katja Marasović, Robert Plejić, Marija Ćurković

Arheološka i arhitektonska bašti na na prostoru bivše tvornice „Jugovinil“ u Kaštel Sućurcu

725.4+904>(497.5 Kaštel Sućurac) Katja MarasovićIzvorni znanstveni rad Sveučilište u Splitu

Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezijeMati ce hrvatske 15

21 000 Splite-pošta: [email protected]

Robert PlejićSveučilište u Splitu

Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezijeMati ce hrvatske 15

21 000 Splite-pošta: [email protected]

Marija Ćurkovićbiro- B

Tome Jerčića 40.21 212 Kaštel Sućurac

e-pošta: [email protected]

U članku se ukazuje na vrijednosti i posebnosti lokaliteta i građevina koji se nalaze na prostoru bivšeg industrijskog sklopa tvornice “Jugovinil”. Riječ je o arheološkom lokalitetu Susti pan i nekim građevinama značajne arhitektonske vrijednosti iz prve faze izgradnje tvorničkog kompleksa (1950.) koje je potrebno zašti ti ti i primjereno treti rati u budućim programima korištenja.

Ključne riječi: Kaštela, Susti pan, Jugovinil, “Arhitektonski projektni zavod”, “Projektant”

Prošlo je više od deset godina otkad je u potpunosti ugašena proizvodnja polivinilklorida u pogonima nekadašnjeg velikog industrijskog kompleksa

142

III ARHEOLOGIJA, POVIJEST, POVIJEST UMJETNOSTI I GLAZBE, MUZEOLOGIJA

„Jugovinil” u Kaštel Sućurcu. Kako je uređenje tog izuzetno vrijednog prostora još u fazi čišćenja terena te izrade planske dokumentacije, važno je upozoriti na arheološke i arhitektonske vrijednosti tog prostora.

U okviru znanstvenoga projekta Ministarstva znanosti Republike Hrvatske “Prostorni razvoj Kaštela od prapovijesti do 21. stoljeća”, koji se provodio od 2008. - 2010. u Mediteranskom centru za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, između ostalog proučavalo se i graditeljsko naslijeđe 20. stoljeća.1 Tu je dionicu projekta fi nancijski potpomogao Grad Kaštela i Turisti čka zajednica Grada Kaštela, a obrađen je, među ostalim, i industrijski sklop “Jugovinila” u Kaštel Sućurcu. Ispiti vanje mogućnosti prenamjene prostora i građevina tog industrijskog sklopa za temu svog diplomskog rada na Studiju Arhitekture Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu odabrala je studenti ca Marija Ćurković.2 U njenom radu „Kašti lac kulture” analizirane su nove prostorne i programske mogućnosti promišljanja budućeg razvoja i budućih potreba kaštelanskog i šireg regionalnog prostora. Ovdje se donose rezultati istraživanja sadržani u navedenim studijama.

Izvorna konfi guracija terena

Tvornički kompleks nekadašnjeg “Jugovinila” nalazi se na najzapadnijem dijelu obale Kaštel Sućurca na površini od 25 ha, južno i na 8,5 ha sjeverno od stare kaštelanski ceste. Prirodna konfi guracija terena na tom području potpuno je neprepoznatljiva zbog velikih iskopa, nasipanja i izgradnje te se može rekonstruirati samo na temelju starih planova, i to karte F. Grandija iz 1776. i katastarskog plana iz 1831. godine. Tvornički kompleks položen je između dva prirodna rta, Velog rata na zapadu i rta Peca na istoku, između kojih se nalazio manji rt zvan Kavalić. Prostor su presijecala četi ri potoka: potok Krti ne koji se ulijevao zapadno od rta Veli rat, potok Žuvančev ili Veli rat koji se u more ulijevao na vrhu Veloga rata, potok Peca koji se u more ulijevao između rta Kavalić i rta Peca te potok Stražbenik koji se u more ulijevao na rtu Peca. Tokovi ti h potoka potpuno su promijenjeni prilikom izgradnje pojedinih dijelova tvorničkog kompleksa i zasjeka za željeznički kolosijek. Prema Grandijevoj karti na položaju stare kaštelanske ceste postojao je javni put (strada publica), a uz more je išao glavni javni put (strada publica Maestra), koji vjerojatno dati ra još iz anti čkih vremena, a za koji stari Kaštelani kažu da se u prvoj polovini 20.

1 Voditelj znanstvenog projekta bio je prof. emeritus dr. sc. Tomislav Marasović; istraživači: doc. dr. sc. Katja Marasović, dr. sc. Snježana Perojević.

2 M. Ćurković, “Kašti lac kulture”, diplomski rad na Studiju Arhitekture Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, mentorica doc. Vanja Ilić, komentorica doc. dr. sc. Katja Marasović, Split, lipanj 2011.

143

Katja Marasović, Robert Plejić, Marija Ćurković, Arheološka i arhitektonska bašti na...

stoljeća vidio samo za oseke. Stara kaštelanska cesta probijena je za vrijeme francuske uprave 1807. godine.

Sl. 1. Karta Kaštel Sućurca F. Grandija iz 1776. (Muzej grada Trogira)

Sl. 2. Usporedni prikaz plana iz 1946 i plana postojećeg stanjas položajem arheološkog lokaliteta Susti pan (K. Marasović)

144


U svojoj najranijoj fazi iz 1950. godine tvornica “Jugovinil” zauzela je prostor južno od Stare kaštelanske ceste i to od potoka Žuvančev na zapadu do potoka Peca. Tada je nasuto oko 100 metara mora od najsjevernije točke uvale, pa je crta današnje obale bila 200 metara od te točke.

Arheološka bašti na

Na području Jugovinilova ”tvorničkoga sklopa“ nalazi se značajni arheološki lokalitet Susti pan, čiji naziv govori o postojanju samostana i crkve sv. Stjepana na tom mjestu ili je jednostavno riječ o zemljištu u vlasništvu samostana sv. Stjepana pod borovima u Splitu.3 Tu je još 1883. godine F. Š. Milinović našao značajne arhitektonske ostatke i ostatke pokretnog arheološkog materijala.4 Iako nažalost ne navodi broj česti ce, on detaljno opisuje lokalitet i govori da “iz ravne obale ulazi u more jedan kratak i tubast, ali dražestan rati ć, malko uzdignut nad površjem okolišnoga ubavoga zemljišta, koje je sada svojina uglednoga Sućuranca Miholina. Strani mu rubovi polako se spuštaju, ali mu liti časti hrt strmo pada.” Između tog rta i Miolinova vinograda je put. U katastarskoj mapi tog područja iz 1831. takva se kamena hrid, na položaju Susti pan, položena u smjeru obale južno od puta, nalazi samo između Velog rata i Kavalića, a označena je katastarskim brojem 4198. U opisu česti ce stoji: općinski pašnjak (pascolo comunale). Milinović je tu vidio temelje velike zgrade koja se pružala preko cijele hridi. U istom katastru, nasuprot hridi, sa sjeverne strane puta dvije su česti ce: vinograd s maslinama katastarske oznake 4147, u vlasništvu obitelji Pavelin i krčevina (vegro) 4146 u vlasništvu Pavla Miolina. Može se stoga pretpostaviti da su upravo na Miolinovoj česti ci kastarske oznake 4146 krčeći teren za vinograd, seljaci naišli “na dobro razaznajuće zidine nekakve crkvice sa čitavim žrtvenikom i trojstrukimi pristupnimi stubami”, grobove i kalež s tanjurićem koje spominje Milinović. Pronađena je i ploča s rimskim natpisom te rimski i bizanti nski novčići. Milinović je ustanovio da je ogradni zid vinograda građen od reuti liziranog klesanog kamena ili kamena s ostacima morta te ulomcima opeka i crijepova kojih je bilo i na okolnom zemljištu, pa čak i na morskom žalu. Taj je prostor presijecao kanal koji je kroz građevinu na hridi vodio u more. Iz ti h nalaza može se zaključiti , da je riječ o značajnom anti čkom i srednjovjekovnom lokalitetu.

Godine 1908. na inicijati vu F. Bulića provedeno je arheološko istraživanje na lokalitetu Susti pan i pronađena je, na udaljenosti 5 - 6 metara od mora5 na zemljištu Marina i Mihovila Miolina pok. Ivana i Marina Miolina pok. Petra,

3 Omašić 2001, str. 46 4 Milinović 1883., str. 13 - 175 Duplančić 2005. - 2007., str. 58.

145


kripta anti čke grobnice dimenzija 4x4 metra, sačuvan je 2 metra visok zid, izgrađen od velikih klesanaca. U kripti su pronađene dvije podloge sarkofaga, dvije klupe za polaganje darova pokojniku i monolitno kameno stubište.6 Tada je pronađeno i 150 ulomaka reljefa mramornih sarkofaga. Prema mišljenju akademika Nenada Cambija riječ je o tri sarkofaga koji potječu iz radionica grada Rima iz 3. stoljeća.7 Uz Mauzolej pronađen je rimski pločnik i 18 grobova.8 Zahvaljujući prepisci između „Jugovinilove“ uprave i Arheološkog muzeja iz 1947. godine, Arsen Duplančić je utvrdio točan položaj tog arheološkog lokaliteta na česti ci 4140/29 koja se nalazi ti k uz istočnu stranu ranije opisane česti ce 4146. Iako je, izgleda, anti čka grobnica devasti rana prigodom izgradnje „Jugvinilove“ hale10 na arheološkom lokalitetu Susti pan, uz potvrdu prije spomenuti h nalaza iz 1883. i 1908., mogu se očekivati novi značajni nalazi.

Još jedan arheološki lokalitet na području Susti pana spominju D. Pavlov i I. Vuleti n u svojoj knjizi o Kaštelima. Riječ je o ruševinama rimske vojne stražarnice (stati o) u blizini Susti pana koje su otkrivene početkom 20. stoljeća.11

Sl. 3. Anti čka grobnica pronađena 1908. godine na lokalitetu Susti pan

6 Duplančić 2005. - 2007., str. 64; Dyggve 1951., str. 77 - 78, bilj. 387 Kečkemet 1978., str. 32; Cambi 1977., str. 23 - 25.8 Kečkemet 1978., str. 31.9 Duplančić 2005. - 2007., str. 57.10 Duplančić 2005. - 2007., str. 65.11 Kečkemet 1978., str 32.; Pavlov, Vuleti n 1916., str 6.

146


Arhitektonska bašti na

Poslije Drugoga svjetskoga rata Zakonom o prvom petogodišnjem planu izgradnje tadašnje Jugoslavije precizirana je potreba podizanja kapaciteta za proizvodnju vinilnih plasti čnih masa. Rješenjem vlade FNRJ 5. travnja 1947. godine osnovana je tvornica “Jugovinil”, a do izgradnje pogona uprava je bila u Zagrebu.12 Sve poslove ugovara “Ministarstvo industrije FNRJ, Savezna kemijska industrija, Generalna direkcija i Uprava gradnje “Jugovinil”, Zagreb. Lokacija u Kaštelima izabrana je zbog više razloga – dobre cestovne i željezničke povezanosti , mogućnosti dovođenja potrebnih količina vode iz rijeke Jadro, blizine tvornice karbida u Dugom Ratu, a važan je bio i položaj uz more zbog mogućeg pristupa teretnih brodova i rješavanja otpadnih voda. Blizina Splita, velikoga grada kao prometnog čvorišta te izvora stručnjaka, omogućavala je organiziranje specijalisti čkog visokoškolskog obrazovanja. Sa širih okolnih prostora, pretežno nerazvijenog i siromašnog splitskog zaleđa, moguće je bilo osigurati potrebnu radnu snagu.13

Kao službeni početak rada tvornice “Jugovinil” uzima se 29. 11. 1949. godine,14 međuti m, prvi je PVC prah proizveden u prosincu 1950. U siječnju 1951. proizvedene su prve PVC folije.15 Prvi je pogon “Jugovinila” obuhvaćao istočni dio današnjeg tvorničkog sklopa južno od Kaštelanske ceste površine približno 10 ha na kojoj je sagrađeno oko 23.000 m2 industrijskih građevina. Zapadno od pogona sagrađeno je 3.500 m2 privremenih pomoćnih građevina od betonskih blokova, drvene krovne konstrukcije pokrivene azbestcementnim pločama (7 stambenih baraka i kuhinja). Zasijecanjem kosog terena radi formiranja platoa za izgradnju tvorničkog sklopa, iskopano je oko 100.000 m3 zemlje kojom se nasulo more i ti me se povećala površina parcele za oko 3 ha.

Posebno su bili impresivni infrastrukturni zahvati . Za tvorničke potrebe izgrađen je od izvora rijeke Jadro vodovod dužine 9,663 km,16 termoelektrana raspoložive snage 6.000 kW i snage generatora 8.000 kVA,17 2,7 km željezničkog kolosijeka, 2 km cesta i putova, 900 metara kamenog podzida i 60 m zidane lučke obale.18 Do 1950. izgrađena je prva faza stambenog naselja u Kaštel Gomilici za tvorničke radnike . Glavni izvođač svih radova bilo je splitsko poduzeće “Gradnja”, poslije “Konstruktor”.

12 Jugovinil 1974., str. 13.13 Gasperčić 2010., str. 77.14 Jugovinil 1974., str. 13.15 Muljačić 1969., str. 52.16 Muljačić 1969., str. 55.17 Muljačić 1969., str. 55.18 Državni arhiv u Splitu, Arhiv poduzeća “Gradnja”, kuti ja 1, fascikl 5, Ugovori.

147


Izgradnja tvornice „Jugovinil“ od početka je dala snažan poti caj razvoju čitavog kaštelanskog kraja. Prema ugovorima iz 1947. mnogi Kaštelani i Solinjani ustupaju svoje terene uz novčanu naknadu za nesmetano vađenje kamena u neograničenim količinama koji se koristi o za zidanje ili za dobivanje kamenog agregata za beton. Kamen za “školjeru” vadio se na položaju Osorska u Kaštel Sućurcu. 19

Veliki problem tako velikog gradilišta bio je smještaj radnika. Zbog toga je 11. lipnja 1947. za radničke stanove dovršena adaptacija stambenih zgrada u Sućurcu i Gomilici oštećenih u Drugome svjetskome ratu.20 Isto tako donesena je odluka da se …”Za potrebe stanovanja radnika “Gradnje” na izgradnji tvornice sinteti čkih guma u K. Sućurcu ima se ustupiti II kat bratske kuće u K. Gomilici kod mora za 250 dinara mjesečno”.21

Projekt “Jugovinilova” industrijskog sklopa izrađen je u novoosnovanom “Arhitektonskom projektnom zavodu” (APZ) u Zagrebu, u Odjelu za industrijsku arhitekturu koji je vodio arhitekt Stjepan Gomboš. Među projektanti ma angažiranim na ovom zadatku nalazimo neka od najzvučnijih arhitektonskih imena tadašnje poslijeratne Hrvatske kao što su: Ivo Viti ć, Harold Bilinić, Stanko Fabris, Mila Poletti i Nada Viti ć.22 To su ujedno i autori koji su značajan trag ostavili i u izgradnji Splita pedeseti h i šezdeseti h godina prošloga stoljeća – Viti ć svojim stambenim neboderima u Zvonimirovoj ulici i Spinutu, Fabris prepoznatljivim stambenim sklopovima i tvornicom „Dalmacijavino“ u splitskoj gradskoj luci, a Mila Poletti stambenom uglovnicom u Zrinsko-Frankopanskoj ulici. Jednako ugledna imena bili su i projektanti konstrukcije Vladimir Juranović i Ferdo Keler.23 Na tehnološkim projekti ma uglavnom su bili angažirani inozemni stručnjaci. Za Ministarstvo građenja - Projektantski sektor nadzor je obavljao poznati arhitekt Stjepan Planić te se iz njegova dopisa od 11. rujna 1947. doznaje da je već tada na izradi projektne dokumentacije bio uključen i “Projektni ured” u Splitu (od 1949. “Projektant”). On naime nalaže da “Projektni ured” pošalje stati čara u “Arhitektonski projektni zavod” u Zagrebu radi suradnje na dovršenju elaborata. Čak nalaže da izvođač radova, poduzeće “Gradnja”, stavi na raspolaganje dvoje svojih arhitekata za razrađivanje projekata.24 Nažalost do sada nisu pronađeni projekti tvornice “Jugovinil”, osim nekoliko listova koji se čuvaju u Državnom arhivu u Splitu, u arhivu poduzeća “Gradnja”. Među ostalim tu je dispozicijski nacrt prve faze izgradnje tvornice koji upućuje na

19 Državni arhiv u Splitu, Arhiv poduzeća “Gradnja”, kuti ja 1, fascikl 5, Ugovori.20 Državni arhiv u Splitu, Arhiv poduzeća “Gradnja”, kuti ja 1, fascikl 4, Dopisi21 Državni arhiv u Splitu, Arhiv poduzeća “Gradnja”, kuti ja 1, fascikl 5, Ugovori22 Venturini 198.2, str. 15.; Viti ć 2005., str. 157.; Paladino 2011., str. 380.23 Gomboš 1950., str. 3924 Državni arhiv u Splitu, arhiv poduzeća “Gradnja”, kuti ja 1, fascikl 4, Dopisi

148


postojanje cjelovitog projekta industrijskog sklopa od čega je realiziran samo njegov istočni dio. Da je riječ o prvoj fazi, dokazuje numeracija tvorničkih hala (jednaka je i na ugovorima o gradnji) gdje brojevi ne idu po redu. Na istom su nacrtu ucrtane dvije simetrične rampe položene uz južni rub Kaštelanske ceste za pristup platou tvorničkog kompleksa, od kojih je izvedena samo ona istočna. U glavnoj osi simetrije protezala se zelena površina prema jugu, a prema zapadu uočava se simetričnost u uređenju partera. Očito je da se i zapadno od te osi planiralo graditi na istovjetan način, zaravnati teren na istu razinu, što nije ostvareno jer je već 1953. na izvornoj razini terena sagrađena upravna zgrada prema projektu arhitekta Srđana Čulića iz splitskog “Projektanta”.

Sl. 4. Projekt I faze tvornice „Jugovinil“ iz 1947., APZ, Zagreb (obradila M. Ćurković)

Sl. 5. Industrijski kompleks „Jugovinil“ krajem 1960-ti h godina (Muzej grada Splita)

149


Razlog odstupanju od izvornog projekta može se tražiti , kako to obično biva, u neispunjavanju ugovorenog roka dovršetka radova ili zbog nedostatka novca za realizaciju. U preliminarnom ugovoru za izgradnju tvorničkog kompleksa od 18. svibnja 1948. navodi se da još uvijek nisu izrađeni projekti svih građevina čija se izvedba, usprkos tomu, ugovara.25 Upravo o tom problemu piše u zagrebačkom časopisu Arhitektura iz 1950. godine arhitekt Stjepan Gomboš: “Još i danas nije slučajna pojava da projektant mora pristupiti projekti ranju i da započne izgradnja pojedinih objekata prije nego što je određen program projekti ranja svih objekata koji čine integralnu osnovu. Ovakav postupak nužno uvjetuje nepoželjne posljedice u pogledu kvaliteta arhitektonske kompozicije. Projektni zavodi često nisu bili u stanju iz objekti vnih razloga sačuvati cjelinu grupa stručnjaka kod jedne zadaće, kao na pr. kod projekti ranja “Tvornice celuloze” u Prijedoru, a još u većoj mjeri “Jugovinila”, gdje projektni rad nije bio niti dovršen u zavodu u kom je započet”.

Iz dostupnih podataka može se zaključiti da je APZ, osim projekta prostorne organizacije čitavog tvorničkog kompleksa, izradio projekte pojedinačnih građevina (slika 4): Pogon za razvijanje aceti lena (1), Gazometar za aceti len (2), Pogon za proizvodnju PVC (3), Pogon za preradu PVC (5), Pogon za hlađenje i dušik (7), Gazometar H2 (8), Magazin soli (21), Pogon za koncentraciju sode (23), Hala za elektrolizu (25), Građevina - solna kiselina ili klorovodik (26), Pogon za likvefrakcija klora (28), Gazometar N2 (29), Električna centrala (46). Na dispozicijskom nacrtu prve faze sklopa „Jugovinil“ može se uočiti koliko je pažnje posvećeno horti kulturnom uređenju partera, naime planirano je da se pojedini pogoni uokvire zelenim površinama, sukladno značaju i ambicijama cijelog zahvata, a prema postulati ma modernisti čkog planiranja. Osim toga za pojedine pogone predviđeni su prostori za njihovo buduće širenje.

U izradi projektne dokumentacije već se 1947. uključio “Projektni ured” i to njihovi građevinski inženjeri Paško Kuzmanić, Jerko Ferić,26 te Hugo Toch, Ivan Zorić, arhitekti Zlati bor Lukšić, Kuzma Gamulin, Slavko Muljačić i arhitektonsko-građevinski tehničar Franjo Buškariol.27 Oni su izradili projekte za industrijski i istovarni kolosijek, te za građevine: Pogon za naknadno kloriranje (4), Magazin gotovih proizvoda (6), Pogon za prečišćavanje vode (10), Katalizator polimerizacije (1948.), Cjevovodni most (1948.), Zgradu hiperklorida (27 - 1948.), Vratarnicu (1949.), Upravnu zgradu (1949.), Skladište buradi (14 - 1949.), Skladište potrošnog materijala (15 - 1949.), Punionicu klora (1949.),

25 Državni arhiv u Splitu, arhiv poduzeća “Gradnja”, kuti ja 1, fascikl 5, Ugovori.26 Muljačić 1969., str. 52.27 Projektant 1976., str. 10; Državni arhiv u Splitu, arhiv poduzeća “Gradnja”, kuti ja 1, fascikl 5,

Nacrti .

150


Skladište sode (1949.), Proširenje električne centrale (1951.), Drugu fazu Elektrolize (1953.), Bazen za otapanje soli (1953.), Zgradu za suspenzioni PVC (1959.), Silose vapna (1960.), Desti lacijski toranj (1964.), Mehaničku radionicu (41 -1968.), Tvorničku garderobu s blagovaonicom (1968), Tvornički restoran (1968.), Telefonsku centralu (1969.).28 U fazi proširenja proizvodnog pogona sedamdeseti h godina sudjelovali su građevinski inženjeri istog projektnog ureda koji tada nosi ime „Projektant“ i to: Igor Krstulović, 1971. (Temelji spremnika vinilklorida),29 1976. (Temelji kuglastog spremnika u tvornici “Jugovinil”)30 te Petar Družeić 1974. (proširenje pogona proizvodnje suspenzijskog PVC praha).31

U “Projektantu” su izrađeni i projekti stambenog naselja za radnike tvornice „Jugovinil“ u Kaštel Gomilici, koje se sastoji od stambenih zgrada s ukupno 140 stanova i dva hotela za samce sa 139 ležaja.32 Naselje je građeno u dvije etape, 1950. te 1953. godine, a projektanti su arhitekti Dinko Vodanović (I. etapa) i Srđan Čulić (II. etapa). Radove je izvodilo poduzeće „Konstruktor“.33

U izgradnji tako značajnog tvorničkog kompleksa, žarišta razvoja šire sredine, osim u planiranju industrijskih pogona i smještajnih kapaciteta vodila se posebna briga o društvenom standardu tvorničkih radnika i njihovih obitelji. Na početku rada tvornice “Jugovinil” u pomoćnim građevinama (barakama) zapadno od upravne zgrade smješten je radnički restoran, kinodvorana te plesni podij gdje su se ljeti i održavali plesovi. Godine 1963. sagrađen je Društveni dom tvornice „Jugovinil“ zapadno od tvorničkog kompleksa na rtu Giričić, na području Kaštel Gomilice, prema projektu Vuke Bombardellija iz projektnog ureda “Arhitekt”. Unutar društvenog doma bila je dvorana za kino i kazališne predstave sa 700 sjedalica, plesna dvorana, restoran sa dvije velike terase od 900 mjesta te knjižnica.34 Radove je izvodilo poduzeće “Melioracija”. Tada su za sportsku rekreaciju radnika, sjeverno od „Jugovinilova“ stambenog naselja, sagrađeni: nogometno igralište (danas GOŠK-ovo), rukometni stadion, kuglana, garderoba i društvene prostorije.35 U tvorničkome krugu postojala je zdravstvena ambulanta s laboratorijem.36

Godine 1966. širi se tvornički sklop sjeverno od kaštelanske ceste gdje se na zaravnanom terenu gradi pogon “Nove prerade”. Sagrađena je tada velika

28 Projektant 1976., str. 23.29 Projektant 1976., str. 23.30 Projektant 1976., str. 29.31 Projektant 1976., str 95.32 Jugovinil 1974., str. 83.33 Muljačić 1969., str. 56.34 Muljačić 1969., str. 80; Jugovinil 1974., str. 84 .35 Jugovinil 1974., str. 87.36 Jugovinil 1974., str. 84.

151


proizvodna hala sa “shed” krovovima, a uredi su smješteni uz njeno južno pročelje. Izvođač radova bio je “Jugobeton” iz Zagreba.37

Sl. 6. Prostorni razvoj sklopa tvornice „Jugovinil“ (M. Ćurković)

Godine 1974. utvrđena su štetna djelovanja nusproizvoda proizvodnje vinilklorida pa se već 1975. godine napušta proizvodnja monomera i počinje se uvoziti jeft iniji petrokemijski VC, radi čega su izgrađeni kuglasti spremnici

37 Muljačić 1969., str. 93.

152


i pristanište za tankere nosivosti do 10 000 tona.38 Proizvodnja emulzijskog PVC-a započela je u srpnju 1981., a novi pogon za proizvodnju suspenzijskog PVC-a u kolovozu 1984. Međuti m, već osamdeseti h godina iz različiti h razloga fi nancijsko stanja u tvornici „Jugovinil“ biva sve lošije.39

Početkom 1992. godine tvrtka mijenja naziv u „Adriachem“. U srpnju 1992. razdvaja se na; bazni dio, uglavnom prerada PVC-a i energana smještena južno od kaštelanske ceste koja postaje dio INA-e i nastavlja proizvodnju kao „Inavinil“, poslije mijenja naziv u „Adriavinil“; dok prerada, smještena sjeverno od kaštelanske ceste, zadržava naziv „Adriachem“ i pravni je sljednik „Jugovinila“.40 Godine 2003. tvrtke „Kemokomplex“ i „Lavčević“ kupuju „Adriavinil“ i počinju rušiti pojedine pogone, tako da je do danas srušeno gotovo pola prostornih kapaciteta. „Adriachem“, smješten sjeverno od stare kaštelanske ceste, upravo se prodaje.

Analizirajući cjelokupni graditeljski fond „Jugovinilova“ industrijskog sklopa, zaključili smo da arhitektonskim i prostornim vrijednosti ma daleko odskače najranija faza iz 1950. godine vrlo ambicioznim i kvalitetno zamišljenim urbanisti čkim rješenjem i arhitektonski vrijednim građevinama.

Izgradnja tehnološki i građevinski tako zahtjevnog sustava kakav je u poratnoj obnovi i industrijalizaciji zemlje bio sklop tvornice „Jugovinil“, objedinila je napore mnogih vrhunskih stručnjaka – arhitekata, konstruktora, građevinara i tehnologa. Posebno je bio ambiciozan projekt prostornog rješenja sklopa, koji nije nažalost u potpunosti realiziran (izvedena je tek prva faza uz određene modifi kacije i odstupanja).

Dio izgrađenih sadržaja izdvaja se kvalitetom arhitektonskih i konstruktorskih koncepata i rješenja te ga je potrebno promatrati u kontekstu uspješnih ostvarenja industrijske arhitekture u Hrvatskoj. Svijest o važnosti tog segmenta arhitektonske produkcije, duboko ukorijenjene u vrijeme u komu nastaje, preduvjet je njenog vrednovanja i zalog buduće zašti te. Ovdje su izdvojeni oni elementi sklopa koji zavrjeđuju osobitu pažnju i skrb.

Ogradni zid i pristupna rampa

O poslijeratnom zamahu i gotovo idealisti čkom koncipiranju industrijskih pogona u slučaju tvornice „Jugovinil“ najbolje svjedoči raskošno oblikovanje sjevernog ruba sklopa na kom je izgrađen kameni ogradni zid duži od 400 metara uz koji se spušta 140 metara duga rampa, a zasjek drže 4,5 metra visoki kameni podzidi. Zidovi su građeni bunjato tehnikom, vjerojatno od

38 Gasperčić 2010., str. 78.39 Gasperčić 2010., str. 78.40 Gasperčić 2010., str. 79.

153


lokalnog kamena. Kandelabri, oblikovani u duhu tog razdoblja, naknadno su pažljivo raspoređeni uz ogradni zid. Budući da ne raspolažemo podacima o autoru projekta, pretpostavljamo da se radi o Haroldu Biliniću iz zagrebačkog APZ-a, izdanku poznate splitske klesarske obitelji i stalnom arhitektu suradniku Ivana Meštrovića. Za njegov je rad karakteristi čna vješta uporaba kamena u arhitektonskim kompozicijama u kojima uspješno kombinira zanatska i tehnološka znanja tradicijskog građenja kamenom s modernisti čkim prostornim rješenjima.

Na žalost, posljednjih je godina 100 metara zida na istoku tvorničkog sklopa porušeno radi izgradnje kolnog pristupa nekim novim proizvodnim pogonima i poslovnim prostorima.

Sl. 7. Ogradni zid i pristupna rampa tvornice “Jugovinil” iz 1950. godine

Vratarnice

Na glavnom tvorničkom ulazu položene su simetrično na glavnu os planiranog industrijskog sklopa dvije duguljaste građevine s polukružnim završetkom čija je izvorna funkcija bila vratarnica. Riječ je o dvije modernisti čke građevine koje su izvorno bile prizemnice s jako izbačenom strehom, izgrađene od betona, pročelja obrađenih žbukom i kamenom. Autor projekta bio je Frane Buškariol iz splitskoga “Projektanta” (1949.), a na projektu su sudjelovali i arhitekti Zlati bor Lukšić i Kuzma Gamulin.41 Projekt se referira na arhitektonski vokabular trideseti h godina, vrlo uspješno primijenjen u Splitu na nizu obiteljskih vila koncipiranih u projektnom birou Helena Baldasara i Emila Cicilianija.

Za potrebe telefonske centrale 1969. nadograđen je jedan kat na istočnu vratarnicu, respekti rajući u najvećem dijelu arhitekturu prizemlja. Manja odstupanja u arhitektonskom oblikovanju nadogradnje odnose se na korištene materijale (žbukani betonski pilastri na katu, za razliku od kamenih u prizemlju),

41 Državni arhiv u Splitu, arhiv poduzeća “Gradnja”, kuti ja 1, fascikl 5, Nacrti .

154


podjele i ritam fenestracije (veći formati ostakljenji i zašti ta roletama na katu) te detalje horizontalnih istaka na parapeti ma (tanka kamena klupica na katu, za razliku od jačih betonskih elemenata u prizemlju).

Zapadna je vratarnica nedugo nakon početka rada tvornice pretvorena u ambulantu. Zbog povećanja broja zaposlenika, 1975. godine proširena je tako da je dograđena prema jugu, zadobivši tako L tlocrtni oblik, i nadograđen je jedan kat, respekti rajući arhitektonske odrednice izvorne građevine, pritom vješto uklapajući oblikovne elemente arhitekture 70-ti h godine.

Sl. 8. Ambulanta i porti rnica s telefonskom centralom (1949.) naknadno nadograđene i dograđene (1969.)

Hala Elektrolize

Na istočnome rubu Jugovinilova“ tvorničkoga sklopa „sagrađena je u prvoj fazi (prije 1950. godine) hala Elektrolize. Njene dimenzije su 65x35 metara, a visina unutrašnjeg prostora bez nadogradnje i donje etaže je 10 metara. Podijeljena je u dva konstrukti vna raspona širine 17,5 metara. Oblikovanju osvjetljenja posvećena je doista posebna pažnja te je izvedeno u kombinaciji hiposti lnog osvjetljenja i velikih zidnih staklenih sti jena izvedenima s armiranobetonskim konstrukti vnim podjelama (šprljcima). Armirano betonska konstrukcija hale oblikovana je impresivno, vrlo vitka i lagana, a prema nedavno provedenoj eksperti zi (prof. dr. sc. Boris Trogrlić, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu) relati vno je u dobrom stanju. Projekt prve faze elektrolize izrađen je 1947. godine u APZ-u, a u sastavnicama projekata jedino se može prepoznati potpis Harolda Bilinića.42 U dispozicijskom planu prve faze cjelovitog „Jugovinilova“ sklopa koji je izradio APZ, s istočne je strane Elektrolize ostavljena slobodna površina za njeno širenje. Tako je već 1953. u splitskom „Projektantu“ projekti rana druga faza Elektrolize, koja zapravo organizacijski

42 Zahvaljujemo ing. Zvonimiru Krstuloviću koji nam je omogućio uvid u projekte Elektrolize.

155


i oblikovno ponavlja projekt prve faze uz pojednostavljenje konstrukcije (čelik umjesto armiranog betona, i to samo njene sjeverne polovine. Treća faza izvedena je između 1962. i 1967. godine i u njoj se prepoznaje samo tehnološki pogon bez ikakvih kvalitetnih oblikovnih osobina.

Sl. 9. Hala elektrolize

Sl. 10. Hala elektrolize, presjeci (Arhitektonski projektni zavod 1947.)

156


Zaključak

Kada se 1947. godine počela graditi tvornica „Jugovinil“ u Kaštel Sućurcu propuštena je prigoda da se sustavno istraži područje Susti pana na kojem je važan anti čki i srednjovjekovni arheološki lokalitet. Izgleda da je prigodom izgradnje temelja tvorničke hale oštećena tada već poznata anti čka grobnica, pronađena 1908. Interesantno je da je nakon 60 godina gotovo potpuno zaboravljen položaj tog lokaliteta te ga je bilo potrebno ponovno utvrditi iz povijesnih dokumenata. Nalazi se na katastarskim česti cama 4140/2, 4146, 4198 K. O. Kaštel Sućurac, tj. na području aceti lenske hale i zapadno od nje (Sl. 2.). Prije izrade UPU-a prostora bivšeg “Jugovinila” bilo bi važno detaljno istražiti čitav arheološki lokalitet da bi se arheološki ostaci mogli što bolje prezenti rati i uklopiti u buduće planove i projekte uređenja tog prostora.

Od osnivanja tvornice „Jugovinil“ u travnju 1947. do završetka građevinskih radova i proizvodnje prvog PVC praha u prosincu 1950. godine prošlo je nešto manje od 4 godine. U tom razdoblju izradila se kompletna projektna dokumentacija, pripremilo se zemljište za izgradnju, izgradio se vodovod, željeznička pruga, ceste, pristanište, elektrocentrala, radničko stambeno naselje u Kaštel Gomilici, a na površini od oko 100 000 m2 (2,5 puta većoj od Dioklecijanove palače) izgrađeno je 23.000 m2 industrijskih i 3.500 m2 pomoćnih građevina.

Projekt cijelog sklopa izradili su ponajbolji hrvatski arhitekti tog razdoblja - Ivan Viti ć, Harold Bilinić i Stanko Fabris, okupljeni u Odjelu za industrijsku arhitekturu upravo osnovanoga Arhitektonskog projektnog zavoda iz Zagreba, koji je bio angažiran na projekti ma najznačajnijih industrijskih pogona u tadašnjoj Jugoslaviji. Nažalost, od njihovog iznimnog prostornog rješenja izvedena je samo istočna polovina industrijskog sklopa. U tom prvom djelomično realiziranom projektu uočavaju se društveno-humanisti čki aspekti industrijske arhitekture potaknuti poslijeratnom industrijalizacijom kao temeljem socijalisti čkog uređenja i obnove zemlje. Velika je pažnja posvećena oblikovanju glavnog prilaza na sjevernom rubu tvorničkoga sklopa, dugog preko 400 metara, uz staru kaštelansku cestu i na samom ulazu u industrijski sklop. Visinska razlika ceste i tvorničkog platoa od oko 4.5 metra riješena je rampom dugom 140 metara, koja je obrubljena ogradnim zidom i podzidima izvedenim u kamenu bunjato obrade. Vodilo se računa i o dizajnu javne rasvjete, a kvaliteta uređenja urbanog prostora doprinosila je kvalitetnijem uređenju svih kontaktnih prostora. Sam ulaz fl ankiran je dvama prizemnim vratarnicama autora Frane Buškariola iz splitskog “Projektanta”, modernisti čki oblikovane simetrično su položene na glavnu os sklopa, lagano tlocrtno zakošene naglašavajući smjer ulaza. Na obje

157


vratarnice nadograđen je kat u velikoj mjeri respekti rajući oblikovanje izvornih građevina. Među tvorničkim halama svakako se isti če pogon Elektrolize, ne toliko svojim ti pično tvorničkim racionalno organiziranim prostorno-konstrukti vnim sustavom i vanjšti nom, koliko svojim prozračnim interijerom, velikim ostakljenim površinama s karakteristi čnom elegantnom armirano betonskom konstrukcijom. Današnje stanje građevine (sl. 9.) s propalim dijelovima krovne konstrukcije, na interesantan način otvara varijantna rješenja za izvedbu nove transparentne krovne konstrukcije, primjerene budućoj namjeni.

Opisane građevine, kao što je ogradni zid i rampa na sjeveru tvorničkoga sklopa, modernisti čke kuće koje tvore glavni ulaz u tvornicu i hala elektrolize, zavrijeđuju da ih se sačuva i primjereno treti ra u budućim programima korištenja i planiranja tog prostora. Ne samo zbog njihovih arhitektonskih kvaliteta, koje ih svrstavaju u vrh realizacija hrvatske industrijske arhitekture kraja četrdeseti h godina prošloga stoljeća, nego i radi memorije na razdoblje obilježeno poratnim opti mizmom u kom je tvornica „Jugovinil“, od samog osnutka jedan od glavnih privrednih i društvenih zamašnjaka razvoja kaštelanskog kraja, u svom polustoljetnom djelovanju poprimila gotovo amblematsko značenje, ne samo za Kaštela, nego i za znatno širu regiju.

Bibliografi ja:

Cambi 1977.• N. Cambi, Die stadtrömischen Sarkophage in Dalmati en, Archäologischer Anzeiger, Berlin 1977., Sarkophag Symposion II/1976., Bochum. 444-459.Duplančić 2005. - 2007.• A. Duplančić, Tri srednjovjekovna spomenika iz Kaštela, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 41, Split 2005. - 2007. 49-66.Dyggve 1951.• E. Dyggve, History of Salonitan Christi anity, Oslo 1951.Gasperčić 2010.• I. Gasperčić, Prilozi za povijest industrije plasti ke u Hrvatskoj:Proizvodnja poli(vinil-klorida), Polimeri 31/2, Zagreb 2010.Gomboš 1950.• S. Gomboš, Industrijska arhitektura, Arhitektura, 4 (1-2), Zagreb 1950., str. 13-19.Kečkemet 1978.• D. Kečkemet, Kaštel Sućurac, Split 1978.

158


Jugovinil 1974.• Jugovinil 1947.-1974. (Urednik Ć. Ganza) Split, 1974.Milinović 1883.• Š. Milinović, Solinski Sustjepan, Viestnik Hrvatskoga Arkeologičkoga družtva, Zagreb V/1883., br.1, str. 13-17.Muljačić 1969.• S. Muljačić, Kronološka izgradnja Splita 1944. - 1969., URBS 8-9, Split 1969.Omašić 2001.• V. Omašić, Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća, Kaštela 2001.Paladino 2011.• Z. Paladino, Industrijska arhitektura Lavoslava Horvata, Odabrani primjeri, Prostor 19 [2011.] 2 [42], Zagreb 201.1, str. 376-391.Pavlov, Vuleti n 1916.• D. Pavlov, I. Vuleti n, Iz povijesti Kaštela, Šibenik 1916. Projektant 1976.• Arh-građ. biro “Projektant” - Split, (uredio N. Mikulandra), Split 1976.Venturini 1982.• D. Venturini, Arhitektonski projektni zavod – APZ, Prilog poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi, Zagreb 1982.Viti ć 2005.• Ivan Viti ć, Projekti i realizacije 1941. - 1986., Arhitektura 1(217), Zagreb 2005., str. 153-176.

159

Archaeological and Architectural Heritage at the Site of the Former Jugovinil Factory in Kaštel Sućurac

Key words: Kaštela, Sus pan, Jugovinil, Arhitektonski projektni zavod, Projektant

It has been over ten years since produc on of polyvinyl-chloride in the then grand industrial complex of Jugovinil in Kaštel Sućurac was fi nally terminated. Since development of this excep onally valuable area is s ll in the stage of land clearing and preparing the physical planning documenta on, it is important to turn a en on to the archaeological and architectural values present here. At the loca on of the former Jugovinil is the Sustjepan archaeological site, one of the most important sites of Classical and Medieval period fi nds in Kaštela. When building of Jugovinil was started in 1947, the opportunity to systema cally explore the site archaeologically was missed. Today, 60 years later, the exact loca on of the site is almost completely forgo en, and was to be reconstructed from historic documents (Figure 2). Before preparing the Urban Arrangement Plan (Urbanis čki plan uređenja - UPU) of the former Jugovinil site, archaeological researchers should be performed to enable the best possible presenta on and inclusion of development of the area in the future plans and projects. From founding of the Jugovinil factory in April of 1947 ll comple on of the building works and star ng the produc on of the PVC pallets in December of 1950 passed something less than four years. Over that period of me the complete project documenta on was produced, land prepared, and constructed were water supply, railway line, roads, harbour wharf, electricity plant and workers residen al quarters in Kaštel Gomilica; and over an area of around 100,000 sq. m. (2.5 mes larger than the Diocle an Palace) there were built 23,000 sq. m. of industrial and 3,500 sq. m. of auxiliary structures.

The project of the en re complex was made by the Croa a’s best architects of the me - Ivan Vi ć, Harold Bilinić and Stanko Fabris of the Industrial Architecture Department of the newly founded Architectural Design Ins tute of Zagreb, commissioned to design the then most important industrial plants in Yugoslavia. Unfortunately, of their excep onal design only the eastern half of the industrial complex has been implemented. In this, partly implemented design, there are present social and human aspects of industrial architecture, ins gated by the post World War II industrialisa on as the base of the socialist system and rebuilding of the country. Great a en on was paid to forming

160

the main approach at the northern boundary of the factory complex, over 400 m long, running along the old road of Kaštela to the very entrance to the complex, marked by two single storey gatehouses, designed in the Modernist style by Frane Buškariol of the Projektant bureau of Split. Later on, both of these were added a fl oor, mostly respec ng the original design. Among the Jugovinil factory halls stands out the Electrolysis Plant, not so much by its typical factory-style ra onally organised spa al and structural system and appearance, as by its transparent interior made of large glazed walls with characteris c elegant reinforced-concrete structure. The above described structures deserve preserva on and an adequate treatment in the future programmes of u lisa on and planning of this area. This is not only for their architectural quali es, but as a memory of the Jugovinil factory that over the half-century of existence gained an almost emblema c meaning, not only for Kaštela but for a much wider region as well.

arheološka i arhitektonska baština na prostoru bivše tvornice „jugovinil“ u kaštel sućurcu

Documents