FILIP

GRABOVAC

C V I T

R A Z G O V O RALITI RVACKOGA

NARODA I JEZIKA I L I R I K O G A

PRIREDIOT O M O M A T I

Z A G R E B

1

9

5

1

IVOT

I

RAD

FILIPA

GRABOVCA.1

MATI

I. Poslije poraza Turaka pod Beom (1683.) uporedo s ofenzivom carske vojske poele su i mletake ete prodirati iz Dalmacije u turski teritorij. Poslije decenij /i po ratovanja sklopljen je u Karlovcima 1699. mir, u ko jem ije tadanji mletaki' posjed u 'Dalmaciji proiren doi linije, koja je prola zila otprilike jedan sait hoda ma istok od tvrava Knina, Vrlike, Zadvarja, Vrgorca i itluka (t. zv. acquisition nuovo). 2 N o ve i prije pravnoga prizna nja tih giramica poelo je selijfenife naroda iz krajeva uz more u unutranje krajeve, iz kojih su Tuirci protjerani. U to se doba il Matij., otac Filipa Grabovcta, iz Meara (kraj Bribira i Ostrovice, nekadanjih gradova obitelji ubia) preselio ui vrliki kraj: 4. XI. 1683. spominje se u listini ibenskog kapetana N . Camera Mattio Grabioivaz da Megiare, a 7. V I I I . 1687. generalni providur konjanitva A. Zen zabranjuje braci Perkoviima, da ne smiju dirati u zemlje, to ilh u Med arama! ima Mamio- Grabova z da Verlica. Matij se dakle negdje izmeu 1683. i 1687. nastanio u vri i kraju, a u travnju. 1691. dobio je od kninskog providura A. Loredana^ zemlje Turaka Bukariia u selu Podosoju, ba ispod! komiluka dananjih Grabia. U javnim se ispravama ve fra Filip i braa mu zovUi Grabich Grabovaz, a kasnije je sve vie preotimalo mah prezime Grabi 3 . 0 mjesto i godini roenja fra Filipa nemamo izravnoga svjedoanstva, no bit e da se rodio u oevu prebivalitu Podosoju kraj Vrlike ^97-, a moebiti i 1698^ jer u zapisniku njegovu presluavanju 17. X I I . 1747. pred sucem' istraiteljem u Mlecima zabiljeeno je za njega: . . . d'ett d'anni cinquanta per qudlllh d'isse.4 mladim njegovim godinama ima uope malo pouzdanih vijesti. Prve nauke je vailjada uio u visovakom samostanu, jer je pod taj samostan spadala vrlika upa, a svrivi te nauke uao je u franjevaki red. U zaos trokom Lib. archiv. conv. zapisana je bosanicom biljeka, da je p o provincijalovoj odredbi fra Andrija Mari1 Grabovevu ivotu znalo se vrlo malo, sve dok nije u najnovije doba K. Eterovi iz mletakih dr. arhiva i iz arhiva dalmatinskih franjevakih samostana iznio bogat 'i pouzdan materijal u knjizi: Fra Filip Grabovac, buditelj i muenik narodne misli u prvoj polovici XVIII. vijeka (Split 1927.). 2 Novak, Borba Dubrovnika za slobodu 1683 do 1699. (Rad, 253, 161162). 3 Eterovi o. c , 47. Prema tome nije ispravna Kaieva biljeka u R a z g o v o r u u g o d n o m (i759-)> 208: Staju Grabove u Rokom polju u Ercegovini, gdi bie njiova str didovina, ali ne mogui turske podnositi globe ni zuluma, osta vivi u poetku rata Bekoga sva svoja dobra, pobigoe pod krilo privedroga duda mletakoga i stadoe u ravnoj Cetini. 4 Eterovi o. c,, 11. )

5

i. svibnja 1718. u Zaostrogu obukao dicu za djake, a medu tom dicom se na prvom mjestu spominje fra Filip Grabovevi iz Vrlike. Svr.vi godinu dana novicijata, fra Filip je 1. svibnja 1719. poloio u Zaostrogu 5 redovnike zavjete. Po tadanjim propisima franjevakoga reda valjalo je da klerik poslije novicijata ui jo tri godine filozofiju i etiri godine teologiju. Ne znamo, gdje je Grabovac te nauke svrio (moebiti u Italiji), no bez sumnje se u naucima istakao svojom sposobnosti i radom, jer se ve u pismu franje vakoga provincijala Bosne Srebrne od 26. svibnja 1729. veli za Grabovca, da je l e c t o r et praedicator, a takoer u Cvitu razgovora se isto kae za njega i na natpisnom listu i u doputenju tampanja, to ga je u lipnju 1747 izdao provincijal mletake franjevake provincije.6 Za pro fesore franjevakih klerika u filozofiji i teologiji birale su starjeine sva kako najsposobnije mlade sveenike, pa iako nije poznato, gdje je Grabo vac stekao lektorsku aprobaeiju niti gdje je kao lektor predavao, moe se pouzdano rei, da prema obajima svojega doba ne bi bio imao pravo sluiti se tim naslovom, da nije bio doista vrio lektorsku slubu.7 Prva pouzdana vijest Grabovcu kao sveeniku potjee od vojnoga zapovjednitva u Veroni, a datirana je 1. oujka 1729.: . . . si fa fede siccome nel rollo della compaignia de Crovatti a cavallo del colonello conte Alvise Defnico vedesi esser statso descritto per caipelano R. P. Filippo Grabovaz con obligo di trasfer'irsi nelli altri presidii ove fosse bisogno e vi fossero compagnie di tal natione. Grabovsva redovna rezideneiia je bio samostan sv. Bernardina u Veroni, no kako je hrvatsk'h vojnika iz Dal macije bilo po cijeloj mletakoj terra ferma, Eterovi je po suvremenim ispravama utvrdio, da je Grabovac u slubenim poslovima obilazio sav mletaki teritorij od Breseie do Udina. 8 U tom je zvanju proveo gotovo dva decenija i tako je u obilju imao prilike upoznati ivot naih oficira i voinika u vojscr Serenissime. Kraj slabih komunikacija onoga doba sluba je Graboveva bila naporna ve sama po sebi, a jo ju je vie oteavalo, to su medu vojnicima esto harale bolesti. \ U kolovozu 1738. je dukailom duda Pisanija nareeno, da se Grarbovac, koji je bio ostao bez slube, opet postavi za kapelana u istoj regi* men ti hrvatskih konjanika. Ne moe se utvrditi, zato je Grabovac i kako dugo b'o bez slube, no da je to bilo bez njegove krivn : e, vidi se po tome, to je dud odredio, da mu se isplate svi zaostaci plae od dana, kada je bio rijeen slube.9 Redovn'ko je starjeinstvo cijenilo sveeniki rad Grabovev, osobito jer je rado pomagao siromane saimostane, pa ga je u zboru na Visovcu 26. V I I . 1747. uvrstilo meu provincije:'... Reflettendo alle beneficenze del P. Filippo Grabravaz fatte a diversi co'nventi piu bisognosi della Provincija... ha aggregate fra i Padri dela P'rovifncia.1*5 6 7 8 9 10

Eterovi . , 13 i 15. Cvit razgovora, 527. Eterovi" . 1718. Eterovi . , 20 i 21. Eterovi . , 23. Eterovi . , 2526.

6

a od os i neto i . se bi

ci, a kasnije i slavonski, stvorili u tome neko novo, nego su se obilno ugledali u raniju vjersku knjigu, najvie latinsku, ali i domau. Ve prvi bosanski franjevaki pisac M. Divkovie upleo je da sarmo neto spo menem u Besjede obilje pripovijesti iz tuih vrela, u prvom redu iz Sermones discipuli de tempore .,et de Sanctis njemakoga dominikanca Ivana Herolta ( t 1468.), ali je u svoji Nauk krstjanski prenio i Vetranovieve dramske Verse Abramove. Prema prilikama je i posve naravno', da su franjevci Bosne Srebrne radili po. naelu je prends mon bien ou je I le trouve, a njihova je zasluga u tome, koliko su umjeli uzeto blago u jeziku, dikciji i stilu pribliiti shvaanju svojega naroda, da narod njihovu ! knjigu zavoli, da ona ne ostane za itaoca mrtvo "slovo, a za sluaoca I mrtva rije. I u tome se franjevcima Bosne Srebrne moraju1 priznati znatne zasluge. Karlovakim i poarevakim mirom bile su 1699. i 1718. u nas u zapadnim krajevima prema turskom carstvu utvrene granice, koje su bez promjene vrijedile gotovo dva vijeka, sve do 1878. Tim razgranie njem raskinuta je franjevaka Bosna Srebrna politiki na tri dijela: Bosna i Hercegovina su ostale pod sultanom, Slavonija i junoi stona Ugarska su sjedinjene s Hrvatskom, dotino s Ugarskom, sto je nije bio Turin osvojio, a Dalmacija je do Neretve dospjela pod mletaku vlast. Poslije toga politikoga komadanja nije se Bosna Srebrna niti kao redovnika provincija dugo odrala: 1735. se od nje otikinula Dalmacija, a 1758. ne kadanji njezin teritorij u Slavoniji i Ugarskoj. Grabovac je prve svoje kole i redovniki novicijat, a moebiti tako er filozofiju i teologiju, svrio jo u nerazdijeljenoj Bosni Srebrnoj, no ve poslije odlaska Turaka iz Dalmacije, te je prema tome u mladosti svakako jo odgajan u starim vjerskim i prosvjetnim tradicijama svo;e franjevake provincije. Ali jo prije nego se Dalmacija odijelila od Bosne i Srebrne, ostavio je Grabovac zaviaj i otiao u Italiju, gdje je ostao do si/u ti, pa se jamano samo prigodice navraao u rodni kraj. Sve je to da kako moralo djelovati na duevni mu razvoj i na njegove pogbie na svijet. Prvi, iako sitni, plod njegova pera nastao je g. 1729., kada je Gra bovac ve bio vojniki kapelan u Veroni. Pod talijanskim natpisom Esortazione amorosa di un zelante Dalmatino in verso illirieo sopra il ves-tir abusivo praticato da moliti offioiaili dellla stessa nazioine illinca, omettendo l'antico uso eroico delli loro segnalati anitenati appresso la Sereniss. Republica tampao je Grabovac i kao letak rasturio po> Dalmaciji hrvatsku pjesmu u desetercima, posveenu Zakariji VallLaressu, savio di Terra, Ferma alia Serittura.14 Pjesmu je Grabovac pretampao u Cvitu razgovora (str. 363366) s talijanskim joj natpisom, no na kraju knjige u pregledu sa draja (str. 524) dao je pjesmi natpis Od kolunela kneza Antuna Kumbata, jer se poinje hvalom A. Kumbata, od kojega u dudevoj vojsci meu vojvodama od hrvake ruke i naroda ne imade boljega Hrvata Glavni ...je., sadraj pjesme otar napadaj na hrvatske asnike (vojvode)14 Jedan je primjerak sauvan u arhivu franjevakog faksimile na kraju ove knjige),

samostana u Sinju (isp.

8

u dudevo i vojsci, koji se odmah, im dou u Italiju, iznevjere narodnoj nonji. i~obJjima: briju brkove i kose, a uzimaju peruke; odbacuijdi sviuone pojase i.svlae skerletne dolame pa se oblae na lacmansku; pae ne e nki da nose oruja, kako su ga njihovi djedovi nosili: Odvrgoe lipe ordle britke, '} \ pripasae tupe ranje vitke; . da bi bili najbolji junaci, kad ji vide, ne boje se Turci.; i U jednu rije: \ " i I Uine se oni Tali jai ter govore: Mi nijesmo nasi. j ' u tvojoj ruci, n hrvaku nuer jih obuci. To pogledaj tvojom svitlorn krunom ili barem rastavi jih s kruhom. U toj ljubavi prema domaoj starini i otrom igosanju ludovanja za tuinskom nonjom i obiajima., nije bfflo Grabovac osamljen medu starijim hrvatslkim knjievnicima. Njegov stariji suvremenik J. Kavanjin (" 1714.) estoko je korio svoje splitske sugraane, to su se iznevjerili obiajima djedova, a njegovi konkretni prigovori u mnogom se slau s Grabovevima. Ojaeni1 splitski vlastelin ne moe se pomiriti s tim novim svijetom: Svit je iso naopako, ' H r v a t ive jure nijenski.15 Iza Graboveve pjesme tampana je u Cvitu razgovora (str. 367 do 368) i naredba, to ju je 23 gennaro 1729. M. V. le izdao Giov. B. Con-' tarimi, savio ailla Scrittura^ na osnovi dudeva rjeenja de di 31 de cembre 1729, a u ikojoj se asnicima ispreko mora uz prijetnju gu-j biitka slube strogo- nareuje, da moraju nositi narodno odijelo: . . . che qualuinque ffiole oltramairino, di quailunque grao e condizione esser si voglia, e in qualunque tempo non possa vestire altro abiito che quello intiero e proprio dellla nazione oltramarina, e nel caso di Ijoro trasgressiione e compatrsai in modo diverso* avanti la Serenissima Signoiria, alia Cairica del Savio alia Sorittura, alle Publiche Rappresentanze e inelle Publiche Miiliitari Funzioni, incorrer debba irreimissibilmente nella di perder la Carica che sostenesse e la Compagnia che coprisse . . . 13

Mati, Jerolim

Kavanjin

prilikama svojega doba (Buliev Zbornik, 62.3

do 624), M. V. = - more veneto. U Mlecima se u javnim ispravama, izdanim u poslovima unutranjim, od najstarijega doba pa sve do propasti republike raunalo, da se godina poinje 1. oujka', pa je prema tome Contarinijeva naredba izdana 23. I. 1730., i tako je posve razumljivo, to se naredba poziva na dudevo rjeenje od 31. XII. 1729. Isip. Cappelli, Cronologia (Milano 1930), 10, i Eterovi o. c . , ' 5 3 .18

9

Poznato je ve otprije, da Mleani nijesu u Dalmaciji progonili na rodnoga jezika i obiaja, a to eto izbija oito i u toj naredbi nonji hrvatskih asnika i vojnika u mletakoj vo : sci. N o ako se tko ma i naj manje usudio taknuti u dravnu vlast mletaku, bila je Serenissma nesmi ljena, a to moebki nije nikoji hrvatski intelektualac tako ljuto outio kao Grabovac. Esortazione amorosa oito je u vezi s dudevom odlukom, a kako nije datirana, nastaje pitanje, da li je Graboveva piesma spjevana prije dudeve odluke ili poslije, moebki njezinu proglaenju. Eterovi* je, po mojem miljenju, posve ispravno istakao, da ve i to, to Grabovac u ptesmi nigdje ne spominje dudeve odluke, upuuje, da je Graboveva pjesma spjevana ranije, a osim toga, da je naredba ve prije bila izala, ne bi imalo smisla, to Grabovac na kraju piesme tek moli duda, da uzme u zatitu narodnu nonju hrvatskih asn ka i vojnika: Tebi nosim ast, poten ie svaku, klanjam ti se moile milost taku. N o ako ie dudeva odluka i izala poslije Graboveve p'esme, to jo ne mora fcnaiti, da ju je upravo sama ta pjesma izazvala. Lako bi moglo biti, da je radi zanemarivanja narodne nonje ve uope u vojsci bilo me du naim ljudima nezadovoljstva, a moebiti ga je dielomice raspirila i Graboveva pjesma, rasturena u narod kao letak, pa bi moglo to nezado voljstvo biti uzrok dudevoj odluci. Tako bi se lake razum 'elo, to se u motivaciji odluke veli, da asnici ispreko mora zanemaruju narodnu nonju con scandalo e indecoro lalle pubbliche armi. Gotovo dva decenija poslije Esortazione amorosa izdao je Grabovac knjigu C Z U I J T | RAZGOUORA, | Naroda, i Jezika Illi^koga, alliti | , bi Sabrano, i fa I Jtauno u dva dila. I PARUT OD RAZLI I T I STUARIJ | D U H O U N I . | Draghi od iz Kazagna Uladagna, Kragla, I Kraglejtua, i razliita Zabilixegna Strni ' ta Viikoua, Jezika, i N a rodah. I P6 I Oczu F. Filipu Grabouezu Sctio: i Prip: Re I da Male Brat: Obsluxitegl S. F. Ar I oiibiskuoata Srsbcjgia, MiJ*tom od Var! giike u Dalmacii. I I N VENEZIA, M D C C X L V H j Per Simon Ocehi I Con Lienza de' Superiori.1717 afaifik (Ge-ch. der siislav. Lit., II. 185) pozivajui se na Appendini ja sponr'nje kao Grabovevo djelo: Storia di Filipoo G/abovac sugli Illirici (Venezia 174.5), a Kukuljevi (Bibliografija, .546) i Ljubr (Ogledalo II, 458) znadu za dva djela: Historija naroda ilirikoga (Mleci 1745.) i Cvijee razgovora (Mleci 1746.)- Appendini pripovijeda na miertu cit'ranom od afanka (Not'zie II, 306), da mu je conte Spiridion Gavala iz Trogira poslao un lungo catalogo di opere illiriche che conservansi nell illirico sem'nario di Poglizza a Prio, presso Almissa. U tom su katalogu, osim drug : h, bile zabiljeene ove knj-'ge: . . . . 4 . Compend'o della S. Scrittura di Andrea Cadcich,, 1760, Storia del Cade'ch Miocich, Venez ; a 17*9 Storia sulla nazione illir'ca, Venezia 1767. Storia di Filippo Grabovaz sugli Illir'ci, Vene zia 1 7 4 5 . . . Ve na osnovi toga popisa moe se Grabovevim djelom smatrati k a k o je shvat'o i afafik samo Storia sugli Illirici, Venezia 1745, a kako Appendini nije sam vidio tih knjiga, nego je imao samo popis od tue ruke, u kojem je i Ka ; ev R a z g o v o r u g o d n i zabiljeen pod natpisom Storia del Cadcich Miocich, Venezia 1759, moglo bi se ve i na osnovi Appendinijeve biljeke s pravom ozbiljno

IO

Religiozno-moralnom pouikom prvoga dijela Cvita Grabovac je pos?o utrenikom ct?rne franjevake puke knjige: to je zbirka uputa i savjet_zaj^akucni ^^_^2^11&&^ dijelom u. &tmoAiimar-stO"U obliku dijaloga, no bez osobite osnove i rasporeda. Vjeran tradicijama svjiri "starijih Grabovac je takoer da pouci dade vie ivota upleo u prvi dio dvije povee pripovijesti u osmercima (Od Pile i Od jedino ga stranog dogaaja) i jednu u prozi (o starozavjetnom Tobiji), a usto dvije dlJalogizfYne tube osuene due u osmercima (Od suenja jedne siromane due i Tuba duie osuene, koju ini protiv tihi svome i svim uidi). Naprotiv, drugi dio Cvita od izkazanja vladanja kralja i kraljestva i razliita zabilienja svita vikova, jezika i naroda izlazi po svojem pred metu iz okvira knjige, to su je stariji franievci davali hrvatskom puku. Bilo je dakako u Hrvata i prije Grabovca pisaca, koji su pisali prolosti, osobito domaoj i latinski i hrvatski, a po metodi rada bilo je tu djela svake ruke od kriticizma Luceva pa do lakovjerne povrnosti, koia je bez prosuivanja prihvaala pr'anje starijih pisaca te ruke. A sauvalo se, i to ba iz redova starijih redovnikih drugova Grabovevih, b'ljeaka i suvremenim dogaajima uega im zaviaja, koje i danas'imaju vrijed nosti za domau nam regionalnu historiju. Takovu je jednu suvremenu kroniku libretin fra Pavla ilobadova, u ko'em se pripovijedaju dogaaji iz makarskoga primorja za turskih ratova 1662. do 1686. Kai preraenu upleo pod imenom njezina pisca u prvo izdanje Razgo vora ugodnoga. N o sva su ta d'ela, i tampana i rukop'sna, bila namijenjenav naim knjievnim ljudma, pa ie u starijoj hrvatskoj knjievnosti upravo Graboveva zasluga, da je pokuao poznavanje tue i domae prolosti proiriti u narod i da je u 'tu svrhu iako u posve ogranenom opsegu'" novije ratnike dogaaje svojega zaviaia stao pripovijedati u narodnim desetercima i time utkao puteve Kaieu. Uiteljica mu je u tome bila dakako narodna pjesma. 1 Sam Grabovac istie, da je svoje pripovijedanje prolosti kraljeva i naroda izvadio iz razliitih pisaca, ali ih nije u Cvitu spominjao, da mu knjiga ne postane suvie opsena: . . . da ja budem svakog izkazaoca ovdi zabiliio i svake knjige iztomaio, koje sam tio, ne bi ti ji, sinkio, moglo ni panpe nositi, a kamo Ili ti z paisom. Svoje knjige iznosi eto predsumnjati, da li je uope od Grabovca postojala kakova Storia sugli Illirici i da li.se nema time razumijevati C v i t r a z g o v o r a upravo tako, kao to je R a z g o v o r u g o d n i u spomenutom popisu u Append'nija nazvan Storia del Cadcich Miocich. N o Eterovi je (o. 0.,55) iznio pouzdan dokaz, da Grabovac osim C v i t a r a z g o v o r a doista nije napisao nikakove druge knjige. U zapisniku presluavanju Grabovevu pred sucem istraiteljem u Mlecima 17. prosinca 1747. zabilieeno je o v o : Interrogato s e h a b b i a m a i c o m p o s t o e s c r i t t o a l c u n l i b r o rispose: Signor, si. composto un lJbro di cose spiritual] in una parte e altra d' historie per la gente idiota di auel p a c e per d'vertimento e 1' h o c o m p o n o in lingua illirica. N e moe se pomisliti, da bi se Grabovac u asu, kad je presluavan radi teke optube zbog uvrede mletake drave, posluio lai, da zataji svoju Storia sugli Illirici, kad je sudac,i onako mogao znati ili barem lako doznati za tu knjigu tampanu toboe u Mlecima prije dvije godine, pa bi time Grabovac samo jo jae pogorao i o n a k o teki svoj poloaj.II

narod: . . . ako su ti u volju,, slui se; ako li nisu, a! ti ji ostavi, ja te ne usilujem. Ako e jim virovati, more kao i druigim; ako li ne e, a ti poi trai. Tako je znao esto govoriti i Kai u Razgovoru ugodnom: i on i njegov stariji redovniki drug i knjievni pretea Grabovac bili su srvijjesni da su svojini trudom diali narodu- dobru knjigu, pa su bez molbe i preporuivanja preputali na volju itaocima, hoe li prihvatiti ponu eni dar. Ka o_ toi prvi. dio vit a od razliiti stvari duovni hi. je izraen po nekoj osnovi, kjoijia bi u arenu raznolikost sadraja unijela sreenost i je dinstvo, tako je i pripovijedanje historijskih dogaaja u drugom dijelu iskidano: u naglim nemotiviranim skokovima prelazi pisac od jednoga naroda drugomu, iz jednoga vijeka u drugi, tako da se dogaaji niu bez vremenske i unutranje veze. A i samo pripovijedanje Grabovevo je neokretno i hrapavo, daleko zaostaje za Kaievim i po lakoi i po ljepoti. U tekim vremenima, to ih je hrvatski narod poslije odlaska Turaka iz Dalmacije proivljavao pod vlau mletake republike, koja je ve bila jako niz brijeg udarila i nosila u sebi klicu smrti, Grabovac se meu hr vatskim, knjievnicima isticao kao ovjek snagom svoje linosti i narodne svijesti. Spomenuli smo ve, da Mleanima nije bilo za zorno, ako su se nai ljudi zagrijavali za narodni jezik i ob'aje, ali u tome nije smio iz biti niti traak nezadovoljstva ili otpora protiv dravne vlasti. To su svi dobro znali i vodili su tome rauna. Petar Zorani, koji se dva vijeka pnje Grabovca meu knjievnicima mletake Dalmacije isticao snano razvitom narodnom svijesti i otro korio suvremenike, to ne mare za hrvatski jezik i knjigu, govorei djedovima svojim rekao je bez uvijanja, da je rojen i uzgojen u umiljenoj srii . . . pod kreljuti slafnoga, zlatoga i pravednoga lava. Jo je dalje u tome iao Andrija Kai, kada je u predgovoru pr-voga izdanja Razgovora ugodnoga svome bratu tiocu ovako progovorio: Ma, viruj mi, moj tioe potovani, da kada razgle da ovi moj trudak, vidie nesrino i nemirno stanje, u komu se nahoahu vai praukundidi u vrime slovinski vladaoca, i poznae estito, mirno i rajsko stanje, u komu se naho'dimo sada pod1 krilom naega privedtnoga principa, za koga imamo u pctribi nau krv proliti. Ne smijemo dakako takovih izjava podanike odanosti prema Mlecima mjeriti mjerom mo dernoga nacionalizma, koji za svoj narod trai kulturnu i politiku neza visnost i ujedinjenje, jer takoga nacionalizma na osamnaesti vijek jo nije poznavao. Osim toga ne smijemo zaboraviti ni to, da je hrvatski narod u Dalmaciji od pada Bosne do kraja osamnaestoga vijeka ivio to pod turskom vlasti, to na udarcu, turskim provalama, koje ni jesu posve pre^tajale niti u doba slubenoga mira, pa da se u tim tekim danima u na rodu razvilo i ustalilo miljenje, da je bolje biti pod Mlecima nego pod Turinom. N10 iaiko sve to imamo na umu, ipak nema sumnje, da je u mletakoj Dalmaciji meu obrazovanim svijetom bilo ljudi, koji su dobro vidjeli i osjeali, da je hrvatski narod u Dalmaciji predmet ekonomske i politike eksploatacije mletake. Splitski vlastelin J. Kavanjin nije do due krtario izjavama podanike lojalnosti prema kraljskoi divi Ve neciji:i

12

Velika je tva dobrota, robuje, svak' te hvali; svi da imamo sto ivota, za te bismo svu sto dali i za slavnu tvoju diku krv prolili svu koliku.18

.

, vanehkoj

A ipalk je taj isti Kavanjin na drugom mjestu u Povijesti sasvim drukije govorio Mleanima: * I Bneani 5 vis ti tanke, ovu ruku ine svoju, nek opanci krote opanke, njih se slue sve u boju, da se biju janjiarom i da dodiiju istim arom. Znadu bo oni, kad svoj svoga tira i hoe da obori, da estokrat ia toga gospodi se mir otvori: zlo 'e kad na oko oko plae i kad narod svoj tko tlae. Da sam sebe ni obali jaki rarod na zavade, jo bi s njega svit poali, kraljevo bi jot i sade; nu ke ostaju nae vlasti, nk se uvaju te propasti. 19

Da je bio Kavanjin svoju velopjesnu poslao u svijet, jamano ne bi bila ni njega pomilova! a ruka Serenissime. U .Grabovca nema uope metanisanja Mlecima, iako je njegov otac poslije izgona Turaka dobio od Mleana u vrliokom kraju zemljite, na kojem je osnovao svoj dom, a sam fra Filip sluio kao vojniki kapelan u mletakoj, terra ferma nadomak Mletaka. A moebiti ba zato, to je ojugo ivio u srcu drave i vie imao prilike motriti izbliza funkcioniranje dravne organizacije, spoznao je u svoj golotinji bijedni poloaj svoga naroda u sklopu mletake republike. Tu spoznaju nije Grabovac umio zatomiti u sebi, ve je oina izbila i u njegovu djelu.Stari pisci hrvatski XXII, 215. Stari pisci hrvatski XXII, 271. odnosu prema Mlecima uope isp. Mati, Hrvatski knjievnici mletake Dalmacije i ivot njihova doba (Rad 231,. str. 209 i d.).19 18

I?

U pjesmi Slava Dalmacije Grabovac govori s puno ljubavi svo jem zaviaju i* srce ga boli, to je suvie bijedan i nevoljan: . Dalmacijo, kruno svita, eto spava puno lita. Mnogi vrsni bie ljudi, da te nitko ne probudi, ve Grabovac kasno doe, buditi te on sam poe. N u t ustani malo gori ter tii sa mnom progovori.. . Kamo tvoja stara sila, kakva jesi prija bila? Nevirnici sad te gaze, to si bila, to ne paze. . , N a to tuna danas spade, o&iena ka ostade! Kamo tvoja prva slava, gdi bijae majka lava? U suianjstvu Bosna os ta, tog i tebi ima dosta. . . Sad te svaka ra gazi, pak jo ide ter te mrazi. Sad si puna svake re, a jo posli bie gre. 20

Svu nesreu svojega naroda pripisuje Grabovac njegovoj neslozi i rascjepkanosti: Hrvati se bore i prolijevaju krv, a drugi beru plodove. To je osnovna misao Graboveve pjesme Od naravi i udi rvacke: Da b' Rvati skladni bili, ne b' ovako alost pili. Reko, da bi sklad imali, svim bi svitom ti vladali. N oruju junak vrli, svaki kralj ji zato grli i na slubi svojoj dre, pak s' meu se oni pre. Kad kralj oe da kog srve, tad Rvate mee prve, a dobitak kad se dali, tad pitaju: Gdi ste bili? . . , Gdi postanu godi rati, svaki kralj ji zove brati, a kada se oni smire:

Cvit razgovora, 332336. 14

Nikakve su, vele, vire! Ne miluje, neg ve kara, ive pee, mrtve p a r a . . .21

^

ia^udo^ Grabovac je uza sve to od mletake dravne vlasti dobio doputenje^-da se. knjiga_J_tampa, poto ie fra Paolo Tommaso Manuelli, inkvizitor Sv. Oficija u Mlec'ma, izjavio, da knjiga ne sadrava nita proti katolikoj vjeri, a sekretar reformatora dello Studio di Padova posvjedoio, da u njoj nema nita contro prencip: e buoni costumii. Ra zumije se, da se upravo to pretresalo i kasnije u Grabovevoj istrazi, pa je sam okrivljenik izjavio, da je rukopis knjige predao revizorima: . . . cioe fu il revisor che sta in GaisteMo m S. Domemico col Pre Inquisitor de S. Officio, e Paltro fu un" prete di nome P. Martial che sta in asa con SS. . Loredani a S. Stefano, doppto di che ho havuto il mandato dal revisor del Mag strato dei Riformatori per la tampa. N a upit suca istraitelja, kako su ta dva cenzora mogla pregledati knmgu pisanu u jeziku, kojega ne znaju, rekao je Grabovac, da je u ono doba u mletakom samostanu sv. Dominika boravio jedan sveenik domini kanac iz Dubrovn'ka, koji je vrlo dobro znao hrvatski, pa Grabovac misli, da e biti on izradio izvjetaj za inkvizitora. Svakako je u ruko pisu tota od revizora > brisano. (Eterovi lb. 45). Grabovac je uope znao biti u pisanju otar i katkada neoprezan. Vidjeli smo ve, kako je u Esortazione ctmorosa napao hrvatske asmke, to se sluei uf Italiji otuuju svojoj narodnoj nonji i obiajima. Time dakako mije stekao njihovih simpatija, no morali su utjeti, jer se tada i sam duid bio zaprijeto gubitkom slube asnicima ispreko mora, se ne bi hotjeli lodiievati na narodnu. U Cvitu je Grabovac. zaveden ilii linim antipatijama ili lokalnim antagonizmom, poao i daije u tekim napadajima ha domae ljude. T a k o je u pohvalu svo'im Vri amima rekao, da~od Vrljiana nije bilo nevire i izdaje, pod Sinjem tu *e vazda bila, a tko je bio izdaiica, znat e anko ispod Sinja i KaJabi Ahmet iz Li.vna.22 Jo je ljue Grabovac ignuo kra*'ikog kohimela od .Drnia Grgu Nakia velei, da ga udari zma na Glamou, kakono )e pasu Sejdiju pod benikom. 23 Uz tu je reenicu u talraniskom prijevodu inkriminiranih mjesta iz Cvita, prireenom za mletaki sud', dodana sa strane biljeka: Passa Se'dia dicesi aver levato l'assedio di Sebenico perche corrotto col soldo.24 I upravo od domaih ljudi do;ao je (barem formalno) prvi poticaj, da dravna vlast radi Cvita povede istragu proti Grabovcu. Prvih dana listopada 1747. dola su u kuu prokuiratora Foscar'nija u Mlecima petorica Skidana i predali mu Cvit s tubom proti piscu te kniige. Odmah u poetku spisa vdlie tuiioci: Li libeilli infaimatori furqnjo per legge, non solo di questo Sacro governo, ma di tutti li Principi Christiani, prohibiti, e chiuinque autore complice si scoperse in questo Stato non an do21 22 28 24

Cvit razgovora, 352353. Cvit razgovora, 372. Cvit razgovora, 351. Eterovi . ., 79.

15

impuoito Quelli poi che ardirono in qualsivoglia forma tangere knplicite explicite il Governo, pare che molto poco abbino fruito di quel aontento che le lingue mordaci, per passrone altra causa, in voce in iscritto, latrando satollano i prapri appetiti. Tuioci se dakle ni jesu tuili samo na vrijeanje simjske krajine i domaih lijudli, nego su pred dravnom vlasti naroito istakli uvrede nanesene dravi, te su u Grabovevoj knjizi svratili panju osobito na str. 332. (da nevjernici s a d a gaze Dalmaciju), na str. 350351. (da je koluinel Grgo Naki. bio izda jica) i na str. 372.373. (da medu Vrlianima nije bilo ni nevjere ni izdaje, kao to je bilo medu Simjanima). Usto se Grabovac igoe kao crni nezahvallmik: . . . .cieco deiliinquente. . . . um suddlito cui fine ha ed aver deve San Marco in petto, perche nudrito ed allevato cod frutto delle puibliche-grazie. Kao tuioci su u ispisu naznaeni Ivan Bili, tenerite Petar Marikovi, Nikola Lovri, Ivan Vuleta, alfir imusn Crnovidovi j Petar Nilkotlii, svi iz Sinja.25 Danas dakako nlije mogue znati, tko je bio upravo pokreta akcije poroti Grabov cu: da li doista koji od spome nutih est tuilaca ili moebiti tko drugi. Magistrat reformatora se najprije pobrinuo, da dobije pouzdan tali, janski prijevod .inkriminiranih mjesta Graboveve knjige, i povjerio je taj posao Dru. Nadaiu Nassiju, a zatim su jo petorica pregledala njegov prijevod, da li se slae s izvornikom. Osim mjesta iz Graboveve knjige, to su naznaena u tubi, Nassi je preveo jo neke stavke, osobito iz pje sme Od naravi i. udi rvacke (Cvit, 352354), oito jer je mislio, da dravna vlast treba da i za njih dozna. 26 Za taj se posao hotjelo vremena, te su dravni inkvizitori tek 24. studenoga 1747. naredili kapetanu u Veroni, da uhapsi Gralbovca i pokupi u njegovoj sobi sve knjige i rukopise, pa da njega pod straom poalje u mletake tamnice, a takoer knjige i rukopise da! otpremi u Mletke. Laa je s Grabovcem krenula iz Verone 27. studenoga i stigla u Mletke 30.2' Jo prije nego je Grabovac dopremljen u Mletke, dravni su inkvi zitori naredili 29. studenoga 1747. dalmatinskom generalnom providuru! da sve primjerke Cvita, to ih nae u Splitu i Zadru, zaplijeni i poalje u Mletke, a to neka oprezno izvri i neka strogo naredi, da se svemu ima muati. Vlada je dakle u prvi mah eljela, da se za konfiskaciju Graboveve knjige to manje zna i to manje njoj govori. N o Cvit se po Dalmaciji ve bio tako rairio,, da ga nije vie bilo mogue zatajiti, pa zato su inkvizitori 14. prosinca 1747. naredili generalnom providuru, da sve primjerke te knjige, koja uzrokuje smutnju u puku, na javnome mjestu spali, a narodu neka proglasi, zato se toi radi i da je pisac knjige radi svojega zloinstva ve u dravnom zatvoru. I tako su svi primjerci Cvitay do kojih je dravna vlast mogla doi, spaljeni na javnim plokatama u Zadru, Splitu i Sinju, a Grabovac nikada vie nije puten na slobodu.2825 26 27 28

Eterovi Eterovi Eterovi Eterovi

o. o. o. .

c, c, c, ,

7275 i 84-85. 7685 7172. 51 i 114.

16

Prema tome nije udo, da je Grabovev Cvit razgovora danas velika rijetkost. Fra Karlo Eterovi, koji je po arhivima dalmatinskih franje^vakih samostana i po mletakim arhivima'revno pribirao vijesti Grabovcu, tako da upravo njegovu savjesnom radu zahvaljujemo gotovo sve, to danas pouzdano znamo Grabovcu i njegovoj knjizi, znao je 1927. samo za dva primjerka Cvita, a i to nepotpuna: jedan u franjevakom samostanu sv. Lovre u ibeniku (u njemu fali est listova, str. 55.66.), a drugi jako* defektan u, knjinici Arheolokoga muzeja u Splitu. Danas znamo jo za tri primjerka Cvita: jedan je u teaka Mije Skore u Sebimi kod Imotskoga (nepotpun), drugi u Sveuilinoj knjinici u Zagrebu (potpun primjerak, naen u selu Sviniu 'kod Omia meu knjigama popa J. Kalajia) i trei (takoer potpun) u franjevakom samostanu u Poegi.29 / ' ' * Teki udes Gralbovev ima i s ove strane Velebita zanimljivu para lelu. Samo godinu dana prije Grabovca uhapen je u studenom 1746. u Beu vrnjak-tajegov,.hrvatski knjievnik Matea Kuhaevi (r. u Senju 1697.), radi bunjenja proti dravnoj vlasti i poslije sudske istrage osuen je na doivotnu tamnicu, iz koje je na osnovi vladariina pomilovanija izaao tok u lipnju 1772. kao iznemogao starac, koji nije vie imao niti toliko snage, da se vrati u svoj zaviaj (umro u Gracu 7. rujna 1772.).30 Kada poslije mira u Karlovcima (1699.) i poslije ratova Karla VI. s Turcima hrvatska vojcna krajina nije imala vie zadae, za koju je bila osnovana, da naime na 1 dravnoj granici bude na strai proti turskim pro valama, stala je beka vlada provoditi reforme, kojima je bila svrha, da se od krajike seljake milicije, koja je vjekovima stajala na braniku roene grude, naini redovna vojska, koja e se slati u tuinu, da se bori za interese Habsburke drave. Hrvatska je krajina dakle imala postati vojniki rezervoar za Be kao Dailimacija za Mletke. 'Kuhaevi je bio auditor u austrijskoj vojsci pa je u vdjinikoj slubi upravo kao i Grabovac imao prilike vidjeti izbliza, kako se sinovi njegova naroda odbi jaju od roene grude. I Kuhaevi i Grabovac imali su srca za svoju zemlju i narod, pa kako su bili jake linosti, a usto vrela temperamenta i poneto nagli i neoprezni, posve je naravno, da ih je u nejednakoj borbi, kada su se usudili taknuti u tuinsku dravnu vlast, stigao 1 jednak udes. Kao knjievnici ni jesu oni zaorali duboku brazdu u hrvatskom kulturnom razvitku, ali kao jake i naci/Onalno svijesnie linosti imaju meu naim sta rijim knjievnicima iscaiknuto mjesto u otporu hrvatskoga naroda proti prodiranju tudintine.[Literatura: P. Bai, Pjesma spjevana proastoga vijeka na ast vojvode Antuna Kumbata, kojom nepoznati pjesnik kudi Hrvate dalmatinske, to zabaeie hrvatske obiaje. (Puke novine, Zagreb 1877., br. .). Stj. Zlatovi, Jedna narodna rtva29 Eteroyic . , 29. Gliboti. Trei primjerak Grabovceva Cvita (Nova revija VII, Makarska 1928.). Banovie, Kaiev uitelj fra F. G u svijetlu novijih istraivanja (Obzor od 17. XII. 1931.), Kempf, Novi primjerak C v i t a.fra F. G. ao Matie, Der kroatische Schrifts teller M. A. Kuhaevi und der Aufstand von Brinje (Archiv f. si. Phil. XXXV).

(Obzor 2. I . 1932.).

2 Grabovac: Cvit razgovora

17

proastoga vijeka. (Nada, Split 1883., br. 1.). Stj. Zlatovi, Pranovci i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 1888. (str. 293.19$.). P. Bai, Rijetka hrvatska knjiga. (Hrvatska Rije, ibenik 1908., br. 267283.). . Urli, Filip Grabovac. (Nast. Vj. XIX, Zagreb 1911.). . Urli, Talijanski prijevod jedne Graboveve pjesme. Nast. Vj. XXI, Zagreb 1912.). T. Mati, Hrvatski knjievnici mletake Dalma cije i ivot njihova doba: II. Mleani (Rad 231, Zagreb 1925.). K. Eterovi, Fra Filip Grabovac, buditelj i muenik narodne misli u prvoj polovici XVIII. vijeka. Njegov ivot, rad i stradanje. Split 1927. (Pretampano iz Nove revije, god. 1925. 1927.). Iv. Gliboti, Trei primjerak Graboveva Cvita (Nova revija VII, Ma > karska 1928.). Banovi, Kaiev uitelj fra Filip Grabovac u svijetlu najnovijih istraivanja. (Obzor 1931., od 16. XI. dalje.). J. Kempf, Novi primjerak Cvita fra Filipa Grabovca 1747. god. (Obzor 1932., br. od 23 VI.). Stj, Banovi, Tra govi Graboveva Cvita u Kaievu Razgovoru ugodnome. (Obzor 1932., od 3. XII. dalje.). A. Petravi, Studije i portreti, knj. V., Zagreb 1935.]

NAPOMENE UZ OVO IZDANJE. Tekst je prireen po jedinom izdanju Cvita razgovora, tampanom u Mlecima,, a prireenom od samoga Grabovca, koji je u to doba sluio kao vojniki sveenik u mletakoj terra farma. Premda je on sam nad zirao tampanje, knjiga je ipak puna pogrjesaka^ te je i Grabovac ve mislio, da je potrebno na kraju knjige osvrnuti se ma to i pomanjkanja opravdati: .. . imaj znat, da nije moja sva nepomlja, premda san sam bio, i da se s oailim sluim; nego bo je najvea nepomlja tatmpaiturova, budui da ne zna jezika naega, a ja nisam mogao na svaku ri ni n svako slovo dospit ni pomilju stavit. Ima gdjegdje pae i cijelih ree nica, u kojima je smisao tako poremeen, da nije lako pouzdano kazati, kako se upravo hoitjelo rei, dosta irma takoer pogrjeaka, gdje se moe sumnjati, da li se rije ima itati ovako ili onako; no najveim su dijelom pogrjeke takove, da je odmah na prvi pogled jasno, kako bi rije imala biti ispravno tampana. U sluajevima 'OVe posljednje vrste pogrjeku sam mue popravio, a nijesam to napose isticao ispod teksta, da se izdanje bez potrebe i bez ikakove koristii ne optereti prevelikim brojem posve suvinih biljeaka. Naprotiv, gdje bi moglo biti i najmanje sumnje ita nju rijei, naznaio sam u biljeci ispod teksta, kako je tampano u Gra bovca, da italac sam moe prosuditi moju transkripciju. Volio sam, da u tome poslu bude ispod teksta i po koja biljeka, to e se moebiti initi i suvinom, nego da koja sumnjiva rije ostane bez biljeke. Jo samo nekoliko rijei nekim osebinaima Gnaboveve grafije, koje je dobro napomenuti zbog boljega razumijevanja transikniipcije ovoga izdanja: 1. Od svih starih hrvatskih pisaca, koji ni jesu izgovarali h pa su ga prema tome ili isputali, gdje bi trebalo pisati, illi biljeili, gdje mu nema mjesta, moebiti je upravo u Gralbovca najvea zbrka u pisanju toga slo. Evo samo nekoliko primjera; hositiiti, hodbliit, od hi J toka,hugodna, hbku, hbio, hojctar, hotroudni, n hovome Juiitu ihglada, ohdauna, ohdolijet, ihtar, ihjto, Jtraohmi ih (et), nib (), gh (nudus), kruah (gen. sing.), staoh, daoh, oteoh itd. itd. Vrlo je neobino takoer, to Grabovac pie ih za glas 7 (i poslije dugih i poslije kratkih vokala):

izaiihdoje, s kralja na kraih, meibdama, nagnoih, pogmoih, voihuodu, pokoih (requies). Toga ima osobito esto u superlativnoj rijeci naj (n. pr. naihparua, naihpri, naihvecbma itd.), a i na kraju 2. lica sing, imperat.: poslu Jcaih, pogledaih, meviruiih, nedaih. to vie, ih se pie u Grabovca takoer za /i, ij, pae i za iji: GoJpoiJbma, Jtoinjc, jaje , haraXtaih (mom, plor.), majtoih, Jctiihte, naihitiriih. (najhitjriljii), boga tih (bogatiji), u Romamih (u Romaniji) kd. Prema tome u Grabovevu pisanju nema ni traga iole sreenoj upo trebi slova h i ;, koja bi se mogla uzeti kao neka pouzdana osnova za transkripciju njegova teksta u dananju grafiju. Slovo h mogli bismo i posve ispustiti bez opasnosti, da se i najmanje ogrijeimo Grabovev izgovor. Mislio sam ipak, da e biti moebiti (bolje i ko|d transkripcije Graboveva teksta ostati vjeran naelu, kojega sam se drao kod izdava nja hrvatskih pisaca iz Slavonije, koji su takoer posve nevjesti u upotrebi slova h: nigdje niiijesam pisao b, gdje ga nema u Grabovca, a gdje on pie b, pridrao sam to slovo u transkripciji samo ondje, gdje je ma i posve sluajno napisano na pravom mjestu ili gdje se neopravdano h odralo u nekim rijeima u pisaca i u rjenicima sve do kraja devetnaesto ga vijeka, sporadiki pae i due, n. pr. nahuditi, hrvati se, hrzati, hra, holost, mehko. 2. Oblike glagola imati pie Grabovac (kao i oblike drugih glagola) uvijek zajedno s negacijom, ali u . stihovima se vidi, da se -ei-, to time nastaje, samo u oblicima prezenta n e i m a m itd. n a j v e i m d i j e l o m broji kao jedian slog, a naprotiv u pirez. n e i m a d e m , aor. n e i m a dl i u inf. n e i m a t i viriijedi -ei- g o t o v o u v i j e k za dva sloga. Kod transkripcije sam u s t i h o v i m a postupao tako, da sam jednoslono -ei- pisao uvijek -ej- (nejmiam, nejmadem), a kod dvoslomoga -ei- sam negaciju rastavljao od glagola (ne imam, ne imadlem, ne imati). U p r o z i se dakako ne moe po Grabovevu pisanju znati, gdje bi se -ei- imalo izgovarati kao jedan slog, a gdje kao dva, pa sam se kod transkripcije rarvnao po ornome, to iz stihova doznajemo redbvnom izgovoru -ei-, i tako sam u prozi uvijek pisao n e j m a m, n e j m a itd. \]cr se* -ei- u tim oblicima u stihu najveim dijelom broji kao jedan slog), a naprotiv pisao sam n e i m a d e m , n e i m a d o , n e i m a t i (jer u tim oblicima -ei- u stihu vrijedi gotovo uviljek za dva sloga). 3. Po Grabovevu se pisanju ne moe pouzdamo odrediti izgovor rijei Bofijji, vrafijji i si. Grabovac pie dodue i u prozi i u stihu ee: Boxijega, Boxijemu, Boxija, uraxija itd., a rjee: Boxjega, Boxjemu itd.,.alii se u mjega u takovim rijeima takoer -ije- i -ija- broji u stihu ee kao jedan slog nego kao dva. Ako jo uzmemo u obzir, da Grabovac pie takoer: barijaik, Jijutra (pae i Jiijutra!), Jijedinijce, Jijednim dobi ti jem, lijtija (cijela se rije u stihu broji kao dva sloga!), primoriju i si., vidi se, da Graibovevo pisanje -ije- i -ija- samo po sebi nipoto ne doka zuje, da je i ispred ; doista izgovarao. Prema tome sam pisao Boziji, vraziji samo u stihovima, gdje se po broju slogova vidi, da se -iji- broji zbi lja za dva sloga, a inae sam svagdje transkribirao Bofi, vraji. Razu^ mije se p o tome, da niti Grabovevo pisanije netijak i rodijak nema izvan

stiha dokazne snage za izgovor. Naprotiv, u Kaia se po brojenju slogova u stihovima Razgovora ugodnoga moe rei, da pisanje i sil. doista r e d o v n o odgovara dvostlonom izgovoru te rijei, a Boxija i si. troslonom. 4. Oblike od jesti (dakako u ikavskoj formi) pie Grabovac bez pof etnoga ; i u jednostavnom glagolu i u sastavljenom s prijedlogom iz : ijti, ide, ite i Jpauate, idu, idojce, ighiaju izijti, iziu, izijchijete. Tako isto pie i imenice: id, izbina i pridjev: idouiit. Usto se dakako nade katkada na poetku i h: hijti, hid ; isp. s time: hijtina (veritas), hijti (ipse) i druge oblike te zamjenice.

20

1 J

.

&ZGOUQRA,Naioda > i Jezika JllirickogU; piliti Aruackoga-, bj Sabranoj i iaftauno u dua dil*PARI OD RAZLIITI STUATtf J DUHOW.. Dmghi od iz Kazagoa^Isdagna.Krag?^. i fCraglcftua , i razlika ZabilixcgnaSotv t Vhkoua, Jezik*: i Narodah

l V E N E Z I A.MDCCXLCT

i.-A*. '%___-

O P O M E N A K TIOCU. Dragi tioe, ove knjiice jesam sastavio razgovorne od stvatri davni aliti proasti, od koji sam mnoge vie puta uo, vidio eljne znat i pitat, u komu se nainu uzdravaju vrimeina prozaista. Ja videi knjiga od ovizi stvari u jezik svaki izvan ilirikoga aliti rvaskoga, oti potrudit se malo i metnuv-na svitlost upita/nj a odgovorni od vrsta mnogi, u dva dila ovde zajedno svezana.-U prvom se uzdre r a z g o v o r i d u h o v n i , sastavljeni u vere, od stvari r a z l i o ^ A u drugome uzdre se u k a z a nja v i k o v a , njaroda i k r a l j e s t v a . Daklen, brate, dvi, te stvari molim: prvo; ako bi u drvegkd krujigam protivno naa govorenje, jpomeni se, da sam ji i ja naao i vie, ali sam se sluio istinitim; ako bi naa ovde koje pomanjka ' nje u slovim, tvojim razumom namisti. D r u g o / to plodno i korisno ovde najte, samom Bogu, davaocu svi^. dobara, pokloni; to li inako, slaboi mojoj povrati. I pozdravljam te.

N O I REFFORMATORI DELLO STUDIO DI PADOVA Havendo veduto per la fede di revisione e approbazione del P. Fra Paolo Tomaso Manuelli, inquisitore S. Officio di Venezia, nel libro intitolato Fiore di discorsi in lingua illirica del P. Filippo Grabovas, Minor Osservante, non v' esser cos' alcuna con tro la santa fede eattolica, e parimente per attestato del segretarija nostro nieinte contro prencipi e buoni costumi, concedemo licenza, ch,e possi essere stampato, oisservando gli ordini in materia di tampe e presentamdo le solite copie alie pubbche librarie di Venezia e di Padova. Dat. li 19 decembre 1746. Z. Alvise Mocenigo 2. ref. Zuane Queriini proc. ref. Regisurato in libro a carte 41 al num. 307. Michel Angelo Marino, segretario21

OD RAZLIITI DIO

VERAA 8

PRVI

OD VRIMENA DANANJEGA, OVOGA SVITA STVARI KOJE SU, OD TOG 1 SLIDI RAZGOVARANJE JEDNOG STARCA I MLADIA.

Posluajte !

Mladi:i Dragi diko, niut govori ter mi pamet toodtvori. Razumni su ljudi stari, nek razumim svita stvari: u komu su danas stanju, ndk sam togod u pozmanju ujem ljude govorim, ndka znadem to zboriti. Starac: Ti si, sinko, u ludosti, razgovor nije dostd: knjige s' oe koje vrime, dobra pamet a. zatime. Narataja svita oe, razumiti togod moe. i $ Govorenju stoji na em, valjalo bi d a ja placem, ptromiiljajue 4iLpe stvari, ka vrimena biju stari, a gledaju, ke su danas, 20 gdi ne pada nebo na nas. Ti prid oi dobro skupi, svr'a svita sad pristupi. Izajdoe od njeg stenja, sad vidimo sva zlamenja, 25 da je svita svr'a dola; jur znademo, ka su prola. Ou rei sad ja tebi, ov? stvari nigda ne bi. N u t posluaj, ne odstupi: io1

5

otog.*

22

*"-TT

i. i i j g g C_J

*

P O S L U S C AIHTEM L A D* I H .v

Raght diko put govori, Tcrmi -pa^net fcto odtn Raztimnifn gliudi flari/, \ ^ Nckrazuraim fviitaduarij Ukorou^ danas ftagnu Nekfara fctogod u poznagnu Cuijem gliude govoriti, K^^S Neka Znadem feto ZborioS T A R A C A . '.. 'St -5 **

Ifi Siinko u Judotti i V" -Tu razgovor ^riijc doftL KgnrelW ochie, -Koifc veri. A 5... . . .

3_ pomamjkae svita stupi, Bog odlkajda svit satvori, a nuit sad mi odgovori: po svem svito krv se paroli i padoe krune doli; 35 ma oruju vas svit stoji ter se svaki sera boji; u narodu nije sklada, ve nevira svuda vlada. Sve niji reci opaine 40 nejma lika ni zaine. Zemlja zlioe napuni se, mir i pokoj ukloni se. Zemlja ne da ploda vie, liti nije vidit kile. 45 Grad odnosi svako voe, zlo podnosit tko to moe. Izinodi se narav svaka, ' uizdorat more paka. Lipe stvari, koje bie, 50 tog na svitu nije vise. Pak pogledaj n nebesa, vidit oee ti udesa: zima zimom n proljpdi, pramalie ne dohodi. 55 Pramalie, lito, jesen ui miseca tri je snesen, a miseca devet lai, u studeni sve prolazi. Sva godina zima bie, 60 nestaniue svake pie. Svaki razlog rei moe, svr'a -svita brzo dbe. I prija su zloe bile, zle godine dohodile. 65 U knjiga se stari pie, mail ovako da ne bie. Prem alko se osvaalo, svega se je dogaalo: milosre bie blizu, 70 a sada se zubi grtizu. Crnu krvcui zemlja pije, litinicu grad ubije N u t ovika danas zloe, izkazati tko to moe! 75 Mal jo oe gore doi: nasitit se ne e moi, jeemo djaiigo propinjati,

80

majku dica proklinjati. Svit durati ima malo, na njemu je dobro palo. Svr'a svita ni daleko, Tebi faila, Boe. Kleko.

Mladi:Ti razlozi svrhu- nose, nadiu se na men' kose. Plakat oe i kamenja, vide kada ta zlamenja. Starac: Evanelja kako kau, mnoga jesu da se slau; &> pd svrhe svita piu, ja se bojim sad izdiu. Sve godina ide grda, a zemlja se vidi tvra, ne izmee svoga voa, napuni se n * svit zloa. Nesta b^aga nir bogastva, napuni sdt svit ubotva. , Doe ovik kako stina, ne poznaje otac sina. Lipa stanja, dobra volja, sad nejmade otog 1 polja. "Jedino drugo grize, mirazi, sad su ljudi dfugi vrazi. Sad prijatelj s tobom drobi, a s jutra te krade, robi. to se jaspra kuje vee, vema gine, nejma siree. U prolioe zelen dua, liti odni grad i sua. ovik vidi, gdi svit gori, a jo ne e da s^ pokori, svaku zlou na se prti pak dolazi teak, smrti. ini svako svetogre, ne znam Boje milosre.

5

. 90

95

100

105

11

1 otogh. Po Grabovevu pisanju moglo bi se itati takoer od tog, no prema smislu je prilinije, da je ovdje gen. sing, bez prijedloga od zamjenice t a j , za koju ima potvrde takoer u zapadnih tokavaca i u akavaca.

2_t

120

125

130

Jao kako knjige kau, Bog bi dao, ma ne lau! ovik misli tiilu daje, a grij a se on ne kaje. Lakomi se imat vee, a u tome nejma sree. Kolja danas plove krvca, ostinuta vidim srca. eka plakat ti kamenja, a ne gleda sad zlamenja, gdji visoko nebo gori, koliki se oganj ori. Zvide s kraja na kraj lete, glad i kuga svuda mete. Ninto trenja i potopa, svuda eto vraji stopa! Po svem svitu krv se proli, a zlu narav jo ne boli. [OD DANANJI RATA I VRIMENA]1 Mladi: J a te molju evo sada, rat >s' uini ovi kada? Po svem svitu nije mali, svuda ivi oganj pa'li. Po svem svitu, ireko, rati, medu se se narod klati, Karlo eesar, umri kada i godine, ke smo sada. Starac:

135

140

Ovi rat naijipri poe ovdi u Tailiji na 1733 pak se p o svemu uee i upali: eto gori i danas svuda, a ovo je godina ada 1747. Sada ovi ki ka, najvema Uzrok toga jesu .P'feralji1

Mladi: su rati, kruna pati? tko je prvi, to u krvi?

Natpis je uzet iz Graboveva pregledaj sadraja knjige (str. 522).

145

Kada e se nasititi, gdi s' ne mogu ositiiti, to inei kako slipo, N a mogui sve bit lipo? Starac:

150

155

160

165

170

Uzrok tko je, re ne mogu, krstjianikome protiv slogu. to postae koji raiti, to kraljica sania pati, od Buidima trpi kruna, neveseslja svakog puna; od miejdana za. divera njom je sama Inglitera. Sad je osam kralja bije, ena se sama prije i do sad se vrlp brani, mail je Franca mnogo rani. Do danas je mejdan n a njoj, rat izasa nije p o njoj. Nita ine znam pirama>rie, onda itfo e, kako bie. Njoj u pomo nitko ne e , ve ise samom Bogu mee. Strano brani nju Ungarac, Franca znade njeg udarac. Nimac kosi kako prase, Cee kraljica 1 ne da na 6. ' Svi u (krvi kralji jesu, jo ne mogui da isj. podnesu. Bog zna, kad e ta\mir biti, 1' e koga pridobiti. Mladi:

175

180

' odolit tuna moe, 6 nepravde, mili Boe! Da u rostvu budu kada, jer tolika krvca pada? Oto slide, ne pristaju u dananjem narataju. Ali od Boga stra2.nejmaiju al krv svoju ne poznaju?

1

2

' Jtrah.

Kragliucza.

26

[U KOJE VRIME NEBO SVU NO GORI]1 Starac: Ve me nemoj zapitivat, ne in' suze men' -Hvat. Q v o s' na' sad udesa, ka vidismo" na nebesas kadno svu no nebo gori nek mi nitko ne govori od istoka > zapadla, zato sada krvca pada. Zlamenja su Boja prije, l?a za rf-Le alje grije. Nebo gori, zemlja &' trese, a zloe sejlipse rese. Napuni se narav hrde, . trpi Boje milosre. Pismo sveto ovo gledam tere esto sve pogledam, kad e zvide padat stati, kad li '-rublja na stud zvati. Mladi: to si reka, je isto, la istini daje miisto. T'zlamenja biju kada, " ja u Splitu bi ja tada: od istoka, do zapada kolda oganj s neba pada, [polovica neba strane s vitra bure; tonmiuintane. Zaboravi, teb' ne pita, koga ono bise lita. Starac: to govori nebo tada opalilo bise kada, znam dan oni i godino, fala budi Gospodinu: na seslhaijest od prosinca upali se od Kosinca 1737. Trenje bise posli toga, pokaranja svud od Boga. '.'-_ 17

185

190

195

200

205

210

215

1

Natpis je uzet iz Graboveva pregleda sadraja knjige (str. 522). 27

[OD NARATAJA I NARAVI DANANJI]1

Mladi:220 Narataja al naravi mit mi, diko, togod pravi: to kako se prioblai, veli^, sada izopai. Kakva, veli, bie prije, sada ujem da ji nije. Jesu ljudi, narv kam, nek i drugim .dati znamo. Starac: Tuan, sinko, sa mnom plai, sva se narav izopai. Izrodie s' sve pogrde, nitko nejma rii tvrde. A to gledaj, kako s' grdi, evo vas svit isad uismrdi. Svita ke su opaine, nije lika ni zaine. Opaina svuda 2 posta, nenavidost mnogo dosta. Nejma pravde ni Ljubavi, sve to ive u grubavi. U narodu nije sklada, jer nevira svuda vlada. U ovika nije smija, vee kolje kao zmija. Nejma lipa razgovora, ljubezniva z dogovora, milostiva nejma staja, uspomene nije raja. Svakom mistu i n a polju, gdi se staju, se kolju, tu se bije, tu se tue, da s' u krvi to ne lue. Tu nikakva nejma stida, grde svoga oca sida, pak ovika danas zloe izkazaiti3 tko to oe. Jedno drugo koije, mrazi, sad su ljudi drugi vrazi.

225

230

235

240

245

250

255

je uzet iz Graboveva pregleda .sadraja knjige (str.

[KAKO SE OBIAJI NARAVI PROMINJUJU]1

Mladi:Jao tuan, to se nau! Ovo sad mi oi placu. Do sada me pamet vara, sad me mrca razgovara. Kako narav prominu se, opainu primi u se! T o ne, mogu razumi ti, ve me ini ne sumiti. Starac: 265 J5 prilikom ti bocu rei, a razloga imam vei: sto godina kada mine, ljudi narav svu promine. Pto sto milja svakog mista to mornari znadu ista. Razumiti budi hitar, na moru je 4rugi vitar. I jezike nae tako, obiaje drugojako. Narataji, narav .jesu, te prilike od oji sve su. f

L

*

260

270

275

Mladi:

280

Ovo mi se ini jako, i sve mislim drugojako. O d naravi te promine, kano misec kad se mine: prem dvanajest da broji se, a sve misec govori se, tako narav da jejsta,, ne ustaje svoiga mista. Starac:

285

T o ne more biti tako, ' ve imade bit ovako. Prikaza brminogo stvari, samo vino kad s' izkvari. O d penice lijnxlj'2 se nae.

11 2

Natpis je uzet iz Grabovceva pregleda sadraja knjige (str. 522). giugl. Bez sumnje grijekom mj. gliugl.

290

a od dobra zlo izae. ta prilika reka da bih, star je ovik sve to slabi. Mladi: J a nejaki bija kada, spominjem ise1 rici tada: kod mog dida ljudi stari od zborit stvari nauni bi dohodili, Ovako bi govorili, odkad godi svit postade, da na njemu zloa stade. Starac: Istina je, da zlo stade, mali za zlo svakine znade, ka1-ni zimi trave -su, liti na dvor one sve . Sad je od zla lito dolo, knjige zbore, t ie prolo: i ori ja su zloe bile, zle godine dohodile. U knjiga se mnogih pie, da ovako to ne bie. Ka na svitu dobra bie, ovo sad jih nije vie. Bie ida vie meda, sad je emer 1 i sve leda. Biju lipi tad pokoji, sda zlu svak nastoji 2 Ti si, sinko, u mladosti napomenut ovo dosti. Kjoid l'judli se naodf stari, razumi e bolje stvari, i s naucnj vazda zbori, pamet ti se tad otvori.. Usilui se, kako j*eko,u od'nji ne stoj ti daleko. I kad knjige bude titi, stvari tad e ti viditi, . kakve bie, kakve jesu, vidit lane da ni jesu.

295

300

305

310

315

320

325

1 2

Sadie icerner. natoih.

OD PRIJATELJSTVA

Mladi:uh k_njinike, gdi skijaju, d a n a svitu pri bijaju prijatelji ti vrimena, sva potena njih imena. Jedan diruigog od zla rabi i bijae u potribi. T o mi pamet sta timati, elja, volja njih imati. Starac: Siniko, pamet ima ludiu, traiti je to zaludu. Istina je, da bi prije, mali toga sada nije I doskora taiki bile, ovo sada svi pomrie. A to imaj znati vee, roditi se vie ne e. Ti ne trai, sinko, toga, nego sama dri Boga, due, tila prijatelja, u njemu isu sva temelja. Mladi:->

15

20

v

/.

Ja sam cuo reci stari, da na svitu nejma stvari, da oviku jest ugodna. i naravi sva pogodna, 2 J to, prijatelj kad je pravi, svako blago -jest naravi; i nejma prijatelja, da ne ima ni temelja. Starac: 30 Potezi se prijatelju, mal evo ti sada velju: kud god bude ti hodati, srvuida oes jiii nahoditi. Mal. emu oni radu? to imade, da t' ukradu

ili svuku il iziu, paka tii se rugat sidu. Sve nastoje, da t' privare, pak te zovu: O tovare! Kad su dobri ti temelji, 40 svi su t' onda prijatelji. N u t po malo njim pomii, davae ti slatke rii. Njim > ne viruj lipu toku, , vee budi sve na skoku, 45 Ako doli ti poklee, neprijatelj svak ti ree. Nije svita, ki je bio, sve kolda je mraz ubio. Nije sada ve dobrote, so sada zloa uzdu ote. Mladi: Kako u se ja vladati, ne budem se kladati? Ne imadodod nji. srie, tu progonstva dosta bie. 5 S Nenavidripst ne e mala, opaina sva ostala. Kako u se ukloniti, ne budem se pokloniti? Starac: 60 Ti ovako sve to im s lipi rima, ma ne s'ini. Kakvu vidi od nji volju,. ti ri daji lipu, bolju, paka lipo haramzadi, a od nji se esto kradi. > Tako, reko, ti s' izmii, da t' ne faita ki u rii. I ovako dobro gledaj, paz', u zajam nita ne daj. N a pameti budi stavit ter uini kako zavit, jer govore: ne daj, ne laj, to e posli biti, gledaj. pri vari ovik radi, ve ti reko: haramzadi. ovik ini kako sua, a ne gleda, kud e dua.

35

65

70

75

[NAIN OPIT S REDOVNICI.]* *

#

Mladi:T o e meni biti lici, ^ kako u s redovnici, l nj-ma stati i opiti, 80 kad primati prinoiti? Od vita su odlueni, strahu Bojem naueni. ,< Pismo veli: zemlje bozi, kako sveti jesu mnoi. 85 Kada stanu govoriti, kako imam ja zboriti? Starac: Upitan/je to je milo i dobro je, siinko, dilo. Kad misnika kobi, zlato 90 oproten ja prima zato, skini kapu pak s' pokloni, s puta malo njenrs' ukloni, ove rii ti proslovi: Sveti oe, iblagosovi! 9 j Oe svetij pak mu ruci ti poleti. Od toga 2 sii uo stenja, ' tad dobiva oprotenja. Kada ti1 je na konaku, 100 on }e vazda na omaku. Uini mu, k a $' pristoji, pak ga 2 lipo izpokoji. P a z \ duhovne nek su t' rii, u makare tad ne tii. iof Kad svitovnja nabasaju, oni lako zabasaju. A tomu se ti ne udi, ka ostale ljude sudi. Uzda konju, timun brodu, n o : nauk jest narodu.

1 2 3

Natpis je uzet iz Graboveva pregleda sadraja knjige ( Otogaji. / Paghga.Cvit razgovora

3

Grabovac:

'[ZA POZNATI PRAVA PRIJATELJA]1

Mladi:Kako hou moi znati l . prijatelja kad poznati? Kad mi koji dobra hoe, to je srea lipo voe. Ako mi se kad namiri, da mi paka ne zamiri, nek imadem razum kakav, da ne reku, da sam dlakarv. Starac: Od tog u ti nauk dati, pazi dobro njeg gledati. . Tikb ne pita, ve t i daje, u potriba z f ustaje; ka p o volji tvojoj jesu, vidi, ini u njem sve su; 125 pomanjkanja tvoja krpi, ako 1' zgriiS, da t' uztrpi; . ki te s okom gledat eli, da s' ne dili od njeg, veli, ako nae koga tako, 130 ne ostavi njega lako. Ma je puno naramzada, sprid te kite, siku zada. Brzo vire ne daj nikom, vee od nje budi lakom. 135 Do potribe kuu prodaj, prijatelja svoga ne daj. 120 [ZA ZNAT 2ENE I NJIMA OPITI.]1

115

Mladi:Ja tu vidim, bie hara, dok nauim, dosta plaa. Imam elje ueene za poznati dobre ene, 5 njome kadgod govoriti, ne se u zlo oboriti. T o me, diko, ti naui, nek mi pamet tu dokui.1

Natpis je uzet iz Graboveva ipregleda sadraja knjige {str. 522).

34

Starac: io Prilika ti ova sauna: kako stoji vatra slama. Izgibijiu l'julbi koji, on na smuti vaada stoji. T k o se igra zmijom ljutom, . on umire smrcon krutom. Ukloni se od napasti tako ne e u zlo pasti.

15

/ Mladi:Ajme,- to je ,v_2_. muno, nikako mi ni nairuno. Kako u se1 uzdrati, 20 kadgpfd malo zadrati? : ,oviku je ena mila, kako znau ja inje dila? Jednake su sve prilike, to su stvari povelike. Starac: N e budi se ti muiti, ja u tebe nauiti. S pameti se sada stii, vrag od kria svakog bii. T i od ena bizi tako, JJ3 ne ces znati, gdi je pako.' Tako, reko, bi' od svake, nejmaj njima tanke "dlake. T a k o hoej pogodiitii. a Bogu e ugoditi. 35 Ak' ovako bude ktiti, veseo e vazda biti; aijco li e drugojako, sve t' biti naopako. Mladi: 40 Svit i dio, a vrag tree, gdi se staju ta najvee, da se mogu ukloniti, jer se ne u pokloniti, to mi, diko, kai misto, biati u njeg doisto, jer su pakla prijatelji i njegovi to temelji. 25

45 1

Kokochiufe.

Starac: Sluaj, sinko, da ti kaem, pak e vidit, da ne laem. Nek ti znade i obua: 50 zla je ena vraja kua. Ovo imaj dobro znanje, reeno je 1 kod nje stanje^ Svim razlogom ovo rei, a ta bi bilo vei, 55 na svakom bi mistu moga; sad govorit ne ' od toga. 2 Vi potene, stojt' u miru i slavite svetu viru.

[MOGU LI SE DVORIT DVA GOSPODARA.]

Mladi:Odvie te ja namui, ma me pvo jo naui: kako mogu pogoditi Bogu, svitu ugoditi, Bog da bude milovati, svit ne bude silovati; da poivam ja u miru i aranim -svetu viru. Starac: T o je muno otvoriti, gospodara dva dvoriti. Koji godi slui dvama, on pomanjka obadvama. Nemoj s', sinko, tako pleti, posluaj me, ne e kleti: 15 sama, sinko, Boga dvori, sluaj Pismo, to t' govori. svitu godi, dvori. ori u paklu u vik gori. to1 2 3

Recenije. otoga. Natpis je uzet iz Graiboveva pregleda sadraja iknjige (str.

6

[KOJE VRSTE JESU KIPI, DA JI SVIT GRLI] 1

. Mladi:Ki na svitu jesu vrli, ke svit ljubi ter ji grli, od kakve so ljudi vrste, pornozi nas, Isukrste? Al su sveti al opaki, al s* uibozi ali jaki? Jer imaju jedni sriu, drugi padinu nesriu? Starac: Ki zli jesu i opaki, nevirnici Boji svaki, svi lupei, razbojnici, i kurvairj, zloinici, vraga svoga ki timare, a za, duu ve ne mare, 15 te svit grli, dobro hoe, ki u pako poi moe. N e strai se ti od svita nit svitOTifijeg trai cvita. S istim srcem Boga dvori, 20 svita zloe sve obori. Kad njegova jesi sluga, ne more ti protiv tuga. kod Boga sve nastoj 2 ui milosti njega sitoj13; 25 sva stvorenja protiv da su, ne miosu ti nita vlasu. Vir*, ufanje dr u Bogu, nevirniku slomi nogu. io

' 5

-

[KOJA SU OD POTRIBE.DILOVATI, BOIJOM SE SLUGQM ZVATI]Mladi: Z grije se, diko, bolim, ma te joter, dragi, molim. Ka je triba onom znati Boija se sluga zvati,1 3

Natpis je uzet iz Graboveva sadraja knjige (str. 522)^ J*toib.

2 na Ptoih.

5

svako vrime, svaka , nek s' ukloni njegc'hudoba? Svit govori da je zao, tako mi Je omrzao. Starac:

io

15

20

i$

30

35

40

45

-Sinko, drago meni to je, da ti trai blago tvoje. N a svitu je isvaka ra, a u paklu muka grotla; svit i hra sebi stee, paka na se sve pritee. Ako H se tim pridade, ajme, duu vragu dade. V r a g z a slubu paka daje sa svom mukom, u njem k a je, a Bog rajske dvore svoje, uivanje vicnje to je. On u ljubav prima svoju, sve s' uiva ujpokoju. U paklu su sve alosti, a u raju sve radosti. svitu, vragu ki se mee, nigda Boga vid.it ne e . , Primi, sinko, od nauka tere dri sve u ruka. Ovo u ti nauk dati, u inj budi pouzdati. Ima, sinko, devot biti, Oca Boga sve moliti. U svako ga vrime slavi, ne e raizdrt tebe lavi. Neka ti je sve na rii, od nj^ga se ne odmii. esto sklopi svoje ruke, Isukrsta misili muke. Nek se misa grem stane, Duha svetog da t' nadane. Gospu dragu od milosti tako poemi od mladosti, yto_,Trojistvo, Bog jedini, as ni ura da^t' ne mirni. Dobra dila svaka slidi, zapovidi Boje vidi. Krstjaoskoga paz' natuka, njega"crrzT^ve u iruka. Otroviti ljuti zmija

50

55

60

veoma s' pazi smrtnog grija. Ak' ovako budesTpoi, doisto e u raj doi. Ne, odlmii nigda vrime, ovo simrca obori me, togorj ini, vrhu misli, prija svaka to promisli. Grih najvema. duu mui, gdi od Boga razlui. Ovdi, sinko,* ti poini, zla s' ukloni, dobro omi.

,

/ [OD UZROKA AL PRIGNUTJH PUTENI.]2 Mladi: N u t mi budi ovo rei, tko uzroka ima v e i ^ . ali ovik ali ena, vema narav ueena napastuje i navodi, na puteni grih dovodi. T k o ugainje vee pati, te uzroke bud' me znati. Starac: 10 Pet uzroka ena ima, prigiba se grisi tima. Uzroci se ti nahode pak u paka doli vode. Za nasladit malo tila, rastavi se Boga mila. Za tim grihom idu slipi, varaju se mnogi kipi. Mladi: Pet uzroka ena, ree, kojim ona lako klee, tio b ' znati, kako s' zovu; i kazi mi joter ovu, ^^ ^ovjka; reci mi svi kolika tere mi jffi iztomai. J a to vidim da sui maci.

5

15

20

1 2

prignutij. Natpis je uzet iz Grdboveva pregleda sadraja knjige (str.

Starac: Uzrok grija ti jniteni gledaj vere izvedeni: dobro stanje, krv, uganije; zaljuibljenje, podlenje; esto stanje, nukovanje; 30 darovanje, varovanje; pak prigoda i sloboda. A d \ a jesu od ovika, dilovae n j r d o vika. Prvoga u uzet amo, 35 a prigoda druga samo. 25

[NAIN ZA PRIDOBITI PRIGNUTJA PUTENA.] 1

Mladi:Uklonit se od napasti, u to da je ne upasti, koja jesu od potribe, rec' mi dila, koja tribe. Pae ree men' priliku vrag od kria istu sliku. Rodilo mi dobro polje, elio bi uti bolje, jere jesu od potribe ne fatalt ise kako ribe. Starac: Lako ti je pridobiti: mis,li, to si, to V e biti. Smrt, sud, paka, raj nebeski - pomoz, Boe izraelski ogledala dri kako, pridobie svaka lako. Prid oima kad ti budu, napasti e bit zakidu. Znaj, uzroci mnogo hide., paz' se, sinko, od poude. Pouda je koren grija, ponukova tebe prija.

40

45

50

55

1

Natpis je uzet iz Graboveva pregleda sadraja, knjige (str 52

[SVRHA SVITA, TOG VRIMENA.]-

Mladi:to od svrhe svita pravi, ja to dosad zaboravi. Oe 1' koje vrime proi, da e svrha svita doi? Jur se stase svita zloe, svit uzdrat ikako moe? Evo svud se krv obori, to od svrhe Pismo zbori. Starac: io Jo e malo vrime proi, dokle bude svrha doi Narataj se. to vik zove, koja krvca sada plove. Krv bi ive potopila, kad je ne bi zemlja pila. Zlamenja su od nebesa, ka padaju sad tilesa. Sad zlameinja sad tilesa. Sad zlamenja sva gledamo, a pameti tog ne damo. Da su rati, to vidimo, doi svrha ne sudimo. Jo e ovo podurati, na svk dobro ve s' ne vrati. N u t vruina i studeni, kakonjo je sud vodeni. Od istoka do zapada s orujem se svaki vlada. to I* od svrhe svita veli, razumiti bolje eli. Zlamenja se vide mnoga, mal ne emo vidit toga. Izpuni se Pismo vee, t o durati vale ne e. Ovo bo je sve openo po svem svitu svud smeeno: tu su rati, 1 su gladi, ve ak* osta koji mladi. Kuga mori, zle godine, milosre, Gospodine! Saim vidi ova kada,522). 41

5

15

35

20

25

30

35

1

Natpis je uzet iz Graboveva pregleda sadraja knjige (str

40

45

da na zemlju zvizda pada, i kad bude Petar papa, on godine, svrhu 1 sklapa. Jo ne vidim antikrsta, prija doe Isukrsta. Zlamenje se ovo eka, tada .svit je ve ipokleka.

OD SUDA OPENOGA

Mladi:Kako oe tada biti, Bog svit bude kad suditi, kako e se mrtvi stati i razloge svoje dati? 5 Vele sudac straan bie, zla i dobra tad odkrie, da e drat jo i sveti, to 1' e biti od prokleti! Starac: Trublja Boja kada zukne, po svi grobi nje glas pukne, na sud trublja stane zvati, mrtvi e se svi ustati. Joafata jest dolina, sastae se sva kolina. " i $ Svi e vrazi na sud doi, ne imaide tad nemoi. Kad Ili sudac bude pritil, kolik trepet tad e biti: s velianstvom do velikim i s aneli bit tolikim. Vas e2 sudac srdit bilti, ne more se nitko skriti. Kako pastir ovce lui, prija isebi sve dokui, 2 $ ovce z desne postavi e, a na livu sve kozlie, tako sudac rastavie, dobre z desne ipostavie, z desne .dobre ati svete, io1 # 2

fuarchu. Vajchie. Moglo bi se itati takoer: Va e.

42

3

35

40

45

50

55

a na livu sve proklete. N a pristolje side kada, govorie desnim, tada: Ote meni oca moga, ki blagoslov da vam svoga, ote ocu, napridujte tier kraljestvo posidujte. Od poela svita davno stoji za vas sve pripravno. Vi se smrti obori te, 1 za rile ivot prigoiriste. Muku, krvou ku proliste, i protgonstvajka podniste i nepravde svake vrste, sve vapiste: Isukrste! Koja dobra pak ulbozim uiniste dobra mnoim! Viru svoju saraniste i vragu se obraniistje. Sad veselja vami bie uivati rajske pie. Mirisi su i slatkosti, tu veselje svako' dosti: poivati u pokoju, uivati radost moju. Veselja isu i pivanja, ^s Ocem mojim uivanja^, pribivati vika viku, uivati rajsku 8. Hote!

60 . S live strane koji bie, sudac njima* govorie: Podt' od mene, vi prokleti, vinji oganj, sebe kleti, ki pripravan vragu jesti 6$ i ke ini on dovesti. U tavnici u zloj volji bija kod vas u nevolji, ne ktisite me nigda nai, razigovorit ni obai. 70 Bf u teikoj ja nemoi, ne ktiste me vi pomoi. Gladan, edan kod vas bija, duh polazi, jedva zija, ist ni piti dat ne ktiste.1

k'fmatti aboriPte.

Putnik bi ja, ne primiste. Gola mene vi vidiste, prosi, al me ne odiste. Kod vats bi ja na umoru . . . . U istinu vam govoru, 80 uinili godi ka ste, i meni kolik' da ste, najmanjemu jednom ovim. Proe vrime, ve ne lovim! Kako njima, to i meni, 85 6 otvrdli i kameni! Pot' od mene, vi prokleti, oto vami vrag doleti: podnositi s njime muke, uvik trpit sve jauke, 90 vinji oganj podnositi, nek se paka sad nasiti. Nigda ve me ne vidiste, jer me kruto uvridiste. Pot' u paka, ja sam reka, 95 na svitu si njega teka. Svrhe vami biti ne e trpit muke sve to vee. Podte! 100 Osuda e biti taka: zli e poi svi u paka podnositi vienje muke i proklestva Boje ruke, a dobri e u raj poi, u nebeski dvor e doi, uivat e vin.ji ipokoj, bud razumno dui svakoj. Poi hoe svi obrani, Boe, duu nam arani. Misli, sinko, svrhu ovu, s ovog svita brzo zovu. Ovdi, sinko, ka imamo, . sva na svitu dobro znamo, mal onamo jesu muke il u dragog oca ruke. Zato vrime ne upusti, _' vazda Boga slavi usti, m s uganjcm svoga srca, dok ti, sinko, doe mrca. Slui dobro svetu viru, po' od mene sad u miru. Amen.

75

10 s

110

115

120

[MOI, KOJE JESU OD POTRIBE SVE DRATI.] 1

Mladi:Diko, mene ti naui, lipe stvari da dokui, Mal odovle ne u poi, dok roi .ne da J$oje moi, dok mi dua s tilom stoji, da se svakog zla ne boji. T o te, dragi diko, prosim, da pri sebi vazda nosim. Starac: Duh te Sveti to nadanu, da ti za tim rce planu. Klekni doli, sklopi ruke, otvor oi, nije muke. Od pameti OQ' otvori pak pogledaj dobro gori: i $ vidi sada, kako sinu, more rei tx> itinu. Gledai Gospu od milosti, uitoioe od raidosti), ^ ' od nje vidi ke svitlostii, 20 puna Boje jest milosti, kako lipa i rumena, u emu T je odivena. Biser, .zlato i kamenje kako Boga jest zlamenje. :. 2 J Od anela koja sluba, od divica lipa druba: mnotvo sveti, ke su svete, koje due njojizi lete. Gledaj kako vas svit brani, 30 tila b ' , da se svak arani. Ki ne mole, jo pomae, a i one, koji drae, a pak one kako vee, k o s 5 u mike Gospi mee. 35 Gledaj blaga zatvorena, sada ti otvorena. Kud e2 od nje ilipse moi, da ti more dat pomoi? Stisnj' oi, ustan' gori, io1 2

5

Natpis je uzet iz Graboveva pregleda sadraja knjige (str Kuchies.

522).

40

45

koja vidi, odgovori. to p o zemlji doli panu, joda siiom sad izdanu! Mal- oto ti sue vidu, gdi niza te doli idu. Ustan', zlato, gori sidi tere sa mnom iprobesidi. Mladi:

Jao, diko, to me vrati, ja eli ja gori stati! Vas svit vidi, kako stoji. 50 Ja se oudim, gdi s* ne boji, na kakvi je izgibija otroviti kako zmija. Jol ise ne e da pokore, ve s' u paka idoli ore. 55 Sad u pamet men' dolazi, kadno meni diko mirazi. Govorae sve nauno, kadno meni bie niuno: da od ena biat imam, 60 prijatelje da ne timam. 1 Do neba ti, diko, fala, svaku t' pomo Gospa dala, Bog, platio trude tvoje! Moi steko due moje, 65 i jo tebe, dragi, mol ju, uini mi to na volju,, daj mi koju molitvicu, za te u je polovicu svaki danak govoriti, 70 Gospu dragu sve dvoriti. Sveg ivota godi moga slaviti u Oca Boga. Sad razumi, mnoga vidi, blago onom, ga slidi. Starac: 75 Ka si godi zaprosio, svaka sam ti donosio. N molitvi nisu kljui, na pamet je svu naui. U me sada ti ne krei, svu u ti je lipo rei.

80

GrSbovac pie i Jctimati.

Molitva

svagdanja:

45

5

10

15

20

25

Kad ja budem na smrt doi, ne daj to mi, Boe, poi brez ispovid' svete, slavine, da oistim grije tvne, rad ljubavi, Boe. cica, jer je tvoje tilo pia, pak napokonij pomazanje, dok jo imam ovo znanje, jer m' od svita pomo ne e, milosre tvoje vee. A kad budem izdisati, in' da budem uzdisati: Jtad ljubavi, Boe, tvoje neka igor i srce ino je. Vrag e prii tad s napasti, da bi moga u grih pasti, Tio s' za me krv nroliti, ne daj to me pridobiti. Pokai mi majku dragu, satrti e silu vragu. Od spasenja na put stavi, jer se ona tom slavi. Nek aneli tute jesu, mene tada da uznesu, velika su ta udesa, tamo gori na nebesa. Budi tako vob'a tvoja, mek poiva dlua mtdja. Amen.

46

[MOLITVA, U VERE SASTAVLJENA, OD PET RANA ISUKRSTOVI]1

47

Osim tvojih obiajni molitava ovu govori svako jutro, kako se ustane, prija neg nadvor izajde, promiljajui kri i pet rana Isukrstovi; i pet alosti i bolesti B. D. M., koje najvee imade z svojizim prislatkim sinkom. Govori, reko, m skruenim srcem i s temeljitim ufanjem: doisto oni dan ni u ikakvu nenadnju ni napast ne e upast, t U ime t Oca i Sina, t Duha t Svetoga. Amen.

5

Pomozi nas, sveli krize, oslobodi vraje mrie. Moj Spasitelj na teb' visi. Majko mila, kamo, gdi si! S tobom tko se god zlamem f, nek s' hudoba okameni f. Sveti kriu, oslobodi i na suhu i na vodi nevirnika i zla puta,

48

1

Natpis je uzet iz Graiboveva pregleda sadraja knjige (str. $22). 7

io

zaigrni me svoga skuta. A kad budem izdanuti, Jk men' se ini tad ganuti. avla tebe tri probie pokornici raj dobie. 15 Daj to mi se pokoriti, da ne budem vik gori ti. N a smrti me obeselii, pokai mi raj veseli. Amen.

Oena, Zdrava Marija, Slava &c. Oe neibeski Boe, smiluj se nami! 20

Svemogui vladaoe, neba, zemlje, tvari stvore, pomozi nas, sveti Oe, svake zloe nas odskoe, ^jroilosrem nam pristupi, vrag pakleni nek odstupi. 25 Ja za ljubav prosim tvoju, primi isebi duu moju, nek u raju vik pribiva, rajske slave te uiva. Budi tako volja tvoja, 30 nek poiva dua moja. Amen. Jezus i Marija. Oena, Zdrava Marija, Slava . Sinu, otkupitelju svita, Boe, smiluj se nami2

35

Isukrste moj propeti, svit i tilo, vrag prokleti, htio s' za nas krv proliti, od nji ne daj pridobiti. Teb' molimo, majku tvoju, nek ivemo u pokoju. Od zla svakog nas obrani, due nae nam arani. Amen.. Jesus i Marija.

Oena, Zdrava Marija, Slava &c. Due Svetii Boe, stmiilulj se inaim.

3 Pomozi nas, Due Sveti, od nebesa nam prileti, tere nami daj pomoi, uvaj dnevu i u noi. Duu tebi priporui, od sebe je ne odlui. 45 Sveto Trojstvo svi falimo, Bog jedini, to molimo: s milosrem nam se gaini, iskrom duiha svog nadani, privedi nas, Due, gori, S raj nebeski nam otvori. Amen. Jesus i Marija, 40 Oena, Zdrava Marija, Slava &c. Sveta Marija, majko Boja,' moli se za nas. 4 divico, Boja mati, tvoju milost daj m' imati. Majko mila, ne zapusti, primi duu, kad duh pusti. Bogorodna, daj pomoi na pogibli i nemoi. Oh, Marijo, kruno raja, sad ivotu dospi kraja,, oh, kraljice milostiva, vidi vraga holostiva, Gospe, uvaj, rijeg obrani, due nae ti arani. Amen. Jesus i Marija.

51 '

55

* 60

Oena, Zdrava Marija, Slava &c. Kriposti nebeske, smiktjte se nami.

kriposti od nebesa, evo mene grih zainesa. 6$ Tvoje krune po kriposti, Isukrste, ti m* oprosti. 1 Za kri, ;miuku, ku podnese, vraje ile nek slome se. T a 2a ljubav majke svoje4 Grobovac: Cvit razgovora

'

AQ

ne zapusti due moje, u skuptini svi ostali nek t' u raju u vik fali. S milosrem nas okruni, raj nebeski s nam napuni. Amen. Jesus i Marija.

52 '

Oena, Zdrava Marija, Slava &c. Svi sveti aputoli i evaneliste, 1 molite se za nas. Viruijem u Boga Oca svemoguega &c. Priporui i skrasi se, kako lipe znati bude, pak se prikrsti, to jest: "t U ime Oca, f i Sina, *j" i Dua f Svetoga. Amen. Druge, reko, obiajne molitve nemoj ostaviti i svojim se pomonikom budi priporuiti, svetom krsnom imenu i ostalim tvojim svetim, a navla stito Blaenu Divicu Mariju dri za svoju pomonicu, svetog Franu, svetog Antu i ostale svete i svetice Boje. N e boj se napasti vraje. Lipa molitva, a golema oprotenja, koji bude svaki dan govoriti, oe dobivati.[MOLITVA SVETOMU MIJOVILU ARKANELU.]8 53

Pomolimo se. Svemogui, vinji Boe, budi meni griniku na pomoi, obranitelj na svakome misto svega vrimena ivota moga. Dostoj se, Boe Abriamov, Boe Iakov, Boe Jakovljev, imaj svrhu mene milosre; ponizno te molim, da se dostoji poslati mi na pomo moju arkanela Mijovila, koji e me uvati, braniti i paziti od svake vrste neprijatelja moji vieni, nevieni, tilesni, i duova neisti, potajni, oiti i svitovnji. arkahele Miijovile, obrani mene u boju, dal ne bi p o ! ginuo na dan stranoga suda. Ja te molim sa svom mou za onu mi lost, koju si dostojao se imati, i za jedinoroenoga Isusa Isukrsta, naega Gospodina, da me ti oslo bodi od svi zala, koliko sadani, toliko doasti, s pomoi slavne Divice Marije i sa svim skupom nebeski. Sveti Mijovile, sveti Gabrijele i svi kolici aneli i arkaneli Boji, ja vas molim, da mi budete na pomoi siromahu griniku. to najvee godi mogu, ja vas molim, kriposti nebeske, da biste se dostojali uiniti da neprijatelji moji ne bi mi mogli nauditi ni na putu ni na vodi ni na kakvu drugom mistu, ni u kui ni izvan kue, ni odei ni putujui, ni idui nii spavajui, ni koju mu drago stvar inei.1 2

54

Apujitolf i Euangelij'cta. Natpis je uzet iz Grabovsva pregleda sadraja knjige (str. 522).

SO

f

Ovo plamene prisvetoga i" naega Gospodina Isusa Isukrsta. Biite, strane protivne, rastupte se, suprotivne, jer izae lav od kue Judine i koren Davidov jesu pridobile. 'ogut slava, Spasitelju naerraij, koji po tvomu kriu svetomu i po tvojoj'presvetoj krvi arani svit, jia te ponizno 1 1 mjutlitm, da me bude sananitii danas i svi dana ivota moga. Sveti Boe, sveti jaki, sveti neumrli! kriu " Isukrstov, pomozi mene. kriu Isukrstov, obrani mene. kriu f Isukrstov, oslobodi mene od svakoga zla i napasti. kriu * Isukrstov, in* me zdrava danas i svi dana ivota moga. U ime Oca i Sina f i Dua f Svetoga. Amen.

55

JSMRT SE S OVIKOM RAZGOVARA, PONUKUJE, SVITUJE I AVIZAJE Posluaj me, 6 ovice, ovo sad. te mrca vice, posluaj me, naklon' ui, ako eli pokoj dui. 5 S tobom mrca sad govori, ui,.pamet ti odtvori. Dobro misli, dan ti proe, svrhe tvoje ura doe. J a sam mrca, ka t' prireko, 10 iznenada docu t', reko. Ti brez grija bude ako, poi u raj moe lako uivati raj z blaeni,. nemoj biti odvreni. 15 N e upusti ovo vnme paka posli ne kori me. Ako bude ti griju - gdi u.mukai due vriju 2 , u nima e u vik stati, 20 zaludu e Boga zvati. u li ovio ti, brat mio, jesi li me razumio? Stvari svoje sve prividi, nama po* se izpovidi. 25 Ak u grisi, jets' neasni, brzo poi ter ne kasni. Izpovidi grije tvoje, skrui bolno srce svoje. ' Svega srca ti "s*~fpokori,1 3

56

57 i

jate poniznote. ariju.vi

4*

3

35

40

45

50

55

60

65

70

1 e r uwidi, ki t' satvori, ne obslui zapovidi, ve u grisi do sad sidi. Ovo znam ti rei isto, kod blaeni bie t' misto. Paz', u grisi biti nemoj, a mene se nita ne boj, najposlidnji as kaid dpiem, z groibriicom ti priti t poem. Bud' pripravan, vele itar, jer u doi kako vitair; morebiti sjutra da u, zato pazi, doi kad u. Skratiu ti vrime zdravo, pokorit se nije 1' pravo? Ponukovat 1 na put stavi, zato nama grih ostavi. Dobra dila ti ponesi, z blaeni e na nebesi. Grija smrtni': ima sedam.. Prija neg ti, simireu ne dam, niji oisti sive kolike, jer e poi u tolike, v ivi oganj, stranu muku. Oslobodit nejma ruku, u paklu e u vik piti, sumpor^ emer, tugu p}iti. Ne bude se pokoriti, u muka e vik goriti. Kad ja budem po te doi, to ti znati ne e moi: dignueu te iznenada, kad se tome ti ne nada. zemlji u te oboriti, nemoj mene ti koriti: ja u onda tebi priti, kad ne misb ti umriti. I ovo ti . jo dokaza, da imade druga sraza. Ak'u griju bude poi, ti u paka ima doi dumanina svog sluiti, na sebe se sve tuiti. Puno ima ti prilika, kad ja doem, nejma lika.

Ponnokouat. Sumpar.

75

80

Komu blago, komu teta, ja aviza a ne smeta. Svaki prime znaj nositi, a ja idem sad kositi. N e ima se s kime priti, men' s' ne more nitko skrita ekaj to me, kako reko, od teb' nisam ja daleko: to malo ti dajem roka, vas svit zovem z svidoka.

OD OSUENJA JEDNE SIROMANE DUE. Daj mi pomo, mili Boe, nek razumit narod moe. Dopusti mi od nebesa, da proglasim sad udesa, kako jedna dua cvili, nek s' po svitu, svud glas dili, osuena tuna dua, svaki narod nek sad slua. Dua vie: 10 virnici Isusovi, posluajte sad pla ovi, ovo ete otvoriti, ' u paklu jest goriti. Tuge, muke, tune mene, jao srca kom kamene! Jer uvridi smrtno Boga, osudi me radi toga. Z opake moje ini men' za paka sud uini. Prok'lestvo e svaki zvati, koji z grijom bude spati. N a pokori tko ne klei, svit i paka njim s' balei. Posluajte moje glase, paka misli svaki za se, Po naravi ivi svita i njegova dra cvita. Naslaenja, ka mi bie, nek u srca svaki pie, sve s' u emer sad okrenu,

5

15

20

25

30

35

40

45

naslaenje izkorenu. Nuto muka i bolesti, gdi grih ini men' dovesti, gdi u vik pribivati, nigda svrhe ne1 imati. Neharhosti, jao, grdo, doibro init bie t' tvrdo. Ve posluaj, tuan ludi, od grija se sad probudi. Svitovnja su nasladenja, za. paka su osuenija, pak to more biti gore, gdi me moji dili kore. Lipe stvari, koja vida, ispraznosti svake slia. Zmije sad mi srce kolju, tihi pusti jer na volju. Naslaenja ima svaka, otvorie sad, mi paka. Olost

50

Za veliku olst moju^ ovo tuna gdii sad sto jut Ja ne misli, da 6' umriti nit da u se pokoriti. Z olosti moje take sada vidi muke svake: 55 nas svakoga kripa zulbi, a nut kako s' sad izgubi.

Lakomost

i bludnost

Sastaviti ziellja (blago-, to mi bie vele drago. Canja mnogo za bludosti, 60 to si idi ja vele dosti. Zle sliditi stvari ine, 1 sad prop ado u dubine. Odovle se ne povrati, zaludu se s vragom brati.

Srba6$ Ovo sada dua trpi, jer nijedna ne pritrpi, narav pusti srditosti, nitkom ne kti da ja prositi. Grmljavina srdbe stae, tp ne gleda, ki plakae. Svak* otija d a me tima1, ovo paka sad m' uzima. Prozdrlost Nasladenje. moje bie isti, piti stvari lipe. Volja postit nigda ne bi, ve veselo stati sve bi. A sada se tuan kajem2 ter sam sebi smru dajem.8 Karam sada pamet udu, al to mi je sve zaludu. Nenavidost to ve biti more gore, u vrazi je dodo dvore. Nenavidost sve ja slia, kad u koga dobro vida 8 5 ali blago al odiu, ^ nenavidost odma piu; 4 stala bi se u seb' gristi, ove muke sada isti. Linost 90 Mnogo mene linost mui, jere dobra ne naui. Lih za dobro init bija, na zlo hitar svako ktija. Umri ti se ne spomenu, a sadi gorim u plamenu.

70

75

64

80

. Graibovac pie i fctimaci. > kijem. dijem. * od ma pichiu. U Graibovca se ee nalazi: emer piti, tugu piti.2 s

1

\. T u je tuge, alosti koliko, 145 okrenu se sve u emer pie. Nama Turci uinie vie: to imamo, uinit moremo, mi ostati ovdi ne moremo Pridajmo se, neka nas ne mue, 150 s jutra rano pridajimo kljue. N u t to e se sada dogoditi, rdavo e Kumbat pogoditi! Rogli kneza da bi Bog ubio, on nevirno glavu izgubio, 155 jer se pusti noi ponoi tere Turkom dodade pomoi. On se spusti gradu niz bedeme, tako ine vire pripredene, , pak izae na Crljene stine, 160 ka magarac u prolie zine ter podviknu tanko glasovito,

nek se uje svuda jasovito, ter dozi vi je Imoane Turke: Ne dajte se Kumbatu u ruke, 165 ne prida jte vi careva grada Muhameda turskog sveca rada! Evo vami dobra pomo ide, malo stoji, dok ovdi ne pride. Mostarani na Posuju jesu, 170 malo, velo, podignuli sve su: dva su bega i dva alajbega, istina je, od smrti ne lega! Nemojte se Turci pripadati, od svuda e pomo dopadati. 361 175 Paa s vojskom na Duvnu ostade, malo stoji, dok ovdi dopade. Turak' ima dvanajest hiljada, junak dobar, koji s vojskom vlada. N e pridajte Imoskoga kljue, 180 Turin oe udri ti podmue. Kumbat slua, gdi Vlaina vie, ter ga malo i u srce tie: poboja se plaenim soldatom, a vojsku je napunio zlatom. Turkom ost a alosti koliko. i8y Dignu vojsku izpod Imoskoga, a za njime ne ima nikoga, ter se fati krne Bijukove ne nosei rane nikakove. Neka Turci kopaju lukove, 190 mal ostae lumbarde bukove. Blago, roblje i veliko 1 plino u Primorje sve gone za vino. Uini se veselje toliko, Turkom os ta alosti koliko. 195 j Kuimbate, ti se veselio, ve s* Imoski nije nasefco niti e se do Boijeg suda, (to se nacu, gdi govore svuda) bila t' irajui otvorena vrata, "200 lijepo li ti osveti brata i naarma banove galije, nekHpoteu imoske balije, 362 i naseli navrh Braa selo. Sva druina zdravo i veselo! O v o se dogodi n 1638. U ni'ka vremena cvatie tri enerala u Dalmaciji, to jest Dona, Foskulo i Kornerac.1

iuelikoe.211

14*

ESORTAZIONE AMOROSA. 1 di um zelante Dalmatino in verso illirico sopra il vestir abusivo al presente praticato da molti officiali della stessa nazione illirka omettendo 1' antico uso eroico delli loro segnalati antenati appreso la Sereniss. Republica. Dedicato il' poema al gran merito di Sua Eccel. il Sig. Zaccaria Vallaresso,

Savio di T. F. aslla Scrittura. to god Princip imade vojvoda od hrvake ruke i naroda, ne imade boljega H r v a t a . nad vojvodu Antuna Kumbata 5 od lijepa mista iz Katela. Njega tuju mletaka vlastela, za vrsna ga dre i poznaju: to zapita, to Kumbatu daju. U njem nejma nikakve holosti, ve dobrote i svake milosti, zaina je ostali vojvoda, lipa dika hrvakog naroda. Prolio bi krvcu za. Hrvata; svak' Kumbata eli kao brata. Joi jih ima, al je dugo tenje, svakom takom ja nosim potenje. A ostale neboge vojvode, kako koje Tali ju prohode, uine se oni Tali jai ter govore: Mi ni jesmo nai. Kose briju, a peruke diju, kalpak svim, klobuke viju tere tru u sve nagle trke vi Taliju z obrijat brke. 25 Obrijae svoje lipe vl'ase, odbaci e svi one pojase, sebe svlae skerletne dolame, odvrgoe srmali mahrame,;

io

15

20

1 T u je pjesmu svakako ve 1729. Grabovac rasturio k a o letak u narod; jedan je primjerak sauvan u arhivu franjevakog samostana u Sinju (i&p. faksimile na krah ove knjige).

212

ESORTAZIONEAMOROSADi un zclantc Dalmatino in verb rico fopra il veftir abufivo fence praticato da mold Officfa lafteffaNazione Illirtca, otnet 1'antico ufo eroico del U forofegn amenati appreffo la Serenifc R pubhea Dedicatei7 Poma al gran 4iua Eccel. U Sig.3__*"* **

ZACCARIAVALLAR

S

Savio di T. F. Alta Scrittura Togod Princjp iraade Voivo Od harvacke ruke,#Na bogliega harvata; ad Voivodu Antuna kumbata Odliepa mifta iz Kartela. Gnega ftuju Mletaka Vlaftela Za varfnaga darxe, i poznaju s Scto zapita to kum bat u dak/ Ugnem neiraa nikakve holoft^ Vcch dobrote, i fvake milom 0. t ^r.rUZ*>d

V

J.

T

; . ,Z*inajc oflaly Volvoda^ V* Lipa dika harvackog Naroda, ^ zk harvata; Svak kumbata xcili kao Brata Jofyh dugb fctegtic; Svakom tafcom ja noffira pofeteg^i A oft ale nebghe Vol vode, koje Tali u probode . Vfmcfp onni Taljafcij govore nit-iUeftilo brju, a Peruke djju, Ipak fvyu, a klobuke vvp*, Terre taxjo. fve nagle^arke; U talyu z cbriat . -fVoje Upe 'Viafe; Od baci fee fvijone Pojafe. r i m j e skerletne Dolame*; ittrgofce Sarmali IVItfh. sme . IpAiczm , i jajerrue; li oxe ftomc vjdit jerme^ Nafc rnechJu drughe iztrixenc.j Dokolina noie kao Odbagafce Plo$e, i Kamegniej jLk eimat junako Ziamegnic, Igle Zlatne, pozlachienoj N Lacmansku fveje obf*c1>ieno *%&&&\ Da!rb$r#4 ^^ drugu Provittfgr

/'

%6$

!

Zemglie, Grade r Sella, i Vafoue, Od * poznanifsu lofce, Qdvargofce lipe Chiprde britke; Pripafafce* tupe Raxgne vttfceDzbi bill qay bogly junaci. Kady vide nebojefe /furfi. Vechvas molim kao mom ; Evo slidceh vami nauk dachiu Kad viddit^ pr*yog*i Vi bixue Krytelse za Vrata Ko vas & , j $ kraytie kefte^ . Vi recite iz Gliubglane dafte. Kad neiftay krila Sokolova; Vi uzmite narav od Chiukoua. Dalma^ie lipe negardate, Mletakoga Duxda nefa Jerye onna Gnizdo Sokolovog Nadgnom (ly Krilo Prjaftpevo. Al toga umolit nememu; ^ Jefe vidim da vifte usloghu; Jur znadete a!li nehajete; * I Soldatom tu^oblaft dajete.^ jfurfe da tom nie lika; Jerfe tako gnima 91m dik$.. .1 * Jos govore slidit onni dachle^:^; Boxe xali Principove ^^ Vech Principe Moja frula ? - rugo Dalmatic purfo

\

o. 3

30

svitla puca, toke i jasrme, mili Boe, to me vidit jer me 1 ! N a se meu druge iztriene, do kolina nose kao ene, Odlbacie ploe i kamenje z ne imat junako zlamenje, igle zlatne, perje pozlaeno, na lacmansku sve je obraeno. Pogrdie zemlju Dalmaciju i hrvaku drugu provinciju, zemlje, grade, sela i varoe: od Mleana poznani su loe. Odvrgose lipe orde britke, priipasae tupe ranje vitke. Da bi bili najbolji junaci, kad ji vide, ne boje se Turci.

35

40

45

Ve vas molim kao moju bracu, evo slide vami nauk dau: kad vidite pravoga Hrvata, vi bilite, krijte se z vrata. Ko vas pita, od krajine ke ste, vi recite, iz Ljubljane da ste. Kad nejmate krila sokolova, vi uzmite narav od ukova. Dalmacije lipe ne grdite, mletakoga >duda ne srdite, jer je ona gnizdo sokolovo, nad. njom stoji krilo principovo. Al ja toga umolit ne mogu, jere vidim, da vi ste u slogu: jur znadete, ali ne hajete i soldatom tu oblast dajete. Jur se vidi, da tom nije lika, jer se tako f njima ini dika; jo govore, slidit oni da e, Boe ali principove plae!

50

55

60

1

Jtome yidk jerme.

6$

Ve principe, moja svitla kruno, to je rugo Dalmacije puno: gospodine, to ') u tvojoj ruci, na hrvaku nuder jiih obuci! T o pogledaj tvojom svitlorri krunom ili1 barem! rastavi jih s kruhom. Tebi nosim1 ast, potenje svaku, klanjam ti se mole milost taku.

3

70

- \yr\O. F. F. G. O. V. Svrha. In Venezia, con licenza de' Superiori. IL SERENISSIMO PRENCIPE FA SAPER, E T PER O R D I N E DELL' ILLUSTRISS. & ECCELLENTISS. S I G N O R GIO. BATTISTA C O N T A R I N I , SAVIO D l T. F. ALLA SCRITTURA. Espressasi la pubbliea rissoluta volont in suo venerato decreto de dl 31 decembre 1729 sopra 1'abuso introdotto dagl5 ufficiali oltramarini di vestire 1' abito diverso di quiefllo convLene e nori uniforme loro anticni istituti, con scandalo indecoro alle pubbliche armi, e rimessa a questa 1' essecuzione, perche in avvenire siano levati tali abusi: resta stabilito, che qualunque officiale oltramarino di qualunque grao e condizione esser si voglia & im qualumque tempo non poisisa vestire altro abito che quello intiero e proprio della nazione oltramarina, e nel caso di loro' trasgressione e comparsa in modo diverso avanti la Serenissima Signoria, alia Carica del Savio alia Scrittura, alle pubbliche raippresentanze e nelle pubbliche militari funzioni incorrer | debba irremissibilmente nella pena di perder la carica, che sostenesse, e la compagniia, che coprisse, giusto al decreto nell' Ecceillentiissiirno Senato sopra espresso. E perche il presente abbi la sua intiera essecuzione dover esser stampato e pubblicato e spedito' Generali di Levante e Dalmazia, Capitanio di Golfo e pubblici rappresentanti della Terra Ferma. Dat. li 23 Gennaro 1729 M. V. Gio. Battista Contarini Savio alia Scrittura. Lodovico Ferrarese Rag. Ducal. A di 28 Gennaro 1729 M. V. Pubblicato sopra le Scale di San Marco e di Rialto.n o j c i m . Bit e da je fc u ovoj rijei ostatak iz letka odJ g. 1729., iz kojega je ova pjesma pretamipana, a u kojem se i u iduem stihu ita klagnaimtij'ce. N o isp. bilj. UZ Str. J28. 2141

3

3

$6$ Gofpodiot toy u tvo/ ruci Nik harvacku nmleryh obuci. Ta pogleda, mojom fvitlom krunom ; Uli barem raftavyh skrubom '%, Tebbiriofcimcaft bofctcgme fvaku ji KJagntamtife molech miloft taku.'

a

F. F.G.H A.

o.v

S

V A

R

, coalicenxa dSupewori.

- *\

it

IZOD O D NEMIRA SVITA. N a 220 godina posla poroenja Isukrstova evo opet iz Skandinavije izaijdose toliki puci i narodi kakonoti oblaci neba ali valovi mora. Bijae ji osam stotina iljada, to jest: Goti, Vizigoti, armati alti Slavi i ostala. Ulizoe u armacij'u i Panoniju ipak stadoe iposlidrajii prve iztiravatii, medu se se rati se i krv prolivae. Goti za malo stase u Dalmaciji, jer evo najposlidnji izajdoe iz Skan dinavije Krovati alki Rrvati ter jih iz Dalmacije iztirae: Gote, Slave i druge narode, rate inie i golemu krv prolivae. Naselie Krovaciju i Dal maciju, svetoj se crkvi podloie samovoljni. Prid njima bi prvi duka Porino. Ovo bi n 752 godine posij poroenja Isukrstova. U Dalmaciji kak