VRSTE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

- rodovi, vrste i žanrovi jednaki kao i u književnosti za odrasle, samo što su drukčije

raspodijeljeni;

GLAVNE VRSTE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI dijelimo u dvije skupine:

1. (PRAVA DJEČJA KNJIŽEVNOST)

- slikovnica

- dječja poezija

- priča

- dječji roman (ili roman o djetinjstvu)

2. (GRANIČNE VRSTE)

- basne

- roman o životinjama

- pustolovni roman

- povijesni roman

- znanstvena fantastika

- putopisi

- biografska djela

Prva skupina zadovoljava sva tri kriterija kojima se određuje dječja književnost: pisane su

za djecu, junaci su djeca, životinje ili nešto njima blisko, od nakladnika ili knjižara

deklarirane su kao dječje. (npr. Šegrt Hlapić iliBijeli očnjak)

1

SLIKOVNICA

- prva dječja knjiga (od prve godine života do 2. razreda osnovne škole;

- dva koda komunikacije: likovno i jezično predstavljanje stvarnosti;

- slikovnica traži i suradnju dvaju umjetnika, slikara i pisca – ona nastaje kao scenarij

po kojem će obojica umjetnika skladno surađivati;

- Jan Komensky 1657. godine izdaje Orbis pictus;

Slike govore jezikom koji ne treba prevoditi, pa slikovnice vrlo lako prelaze granice i

postaju svojina sve djece svijeta.

BITNE ODREDNICE SLIKOVNICE:

- kratkoća

- raznolika tematika

- po namjeni: umjetnička ili poučna

(Umjetnička slikovnica teži doživljaju svijeta, uspostavljanju unutarnjeg odnosa između

čitatelja – gledatelja svijeta…)

- slikovnica je u novije doba postala tržišna roba, pa vrlo često upada u klopku

likovnog i literarnoga kiča;

- hrvatska je slikovnica doživjela procvat 60-ih i 70-ih godina 20. st. (slikovnica

Zagreb-filma; istaknuta serija o profesoru Baltazaru);

- u novije se doba razvija tzv. problemska slikovnica (nema tabu tema, dijete je središnji lik u

shvaćanju odgoja – najveći je autoritet slobodan i nesputan razvoj malenih.

2

DJEČJA POEZIJA

- razvila se iz usmene dječje književnosti;

- malešnice (termin Milana Crnkovića);

OSNOVNE KARAKTERISTIKE DJEČJE POEZIJE:

- kratke

- vezane za svakodnevni dječji život (uspavljivanje, svi oblici igre, upoznavanje okoline

i prirode, dječje potrebe i želje i sl.)

- funkcionalne

- istodobno uzbuđuju više osjetila

- često nonsensne

- više se sluša nego čita

MOTIVI poezije uvjetovani su dječjim životnim ambijentom;

Motivi u dječjoj poeziji na prvi pogled djeluju monotono?! (…)

Dječja poezija mora pratiti razvitak djeteta i njegovo, uvijek slično mada novo otkrivanje

svijeta, a to je otkrivanje, uz male varijacije, svagda jednako: od najbližeg obiteljskog kruga

preko bliže prirode do široke prirode i društva. Stoga se u dječjoj poeziji, koja prati psihički

razvitak djeteta, naziru grupe motiva koje se smjenjuju prema dječjoj dobi i, donekle, prema

vremenu u kojem dijete živi.

- dijete kao motiv (u svakoj slici, priči ili pjesmi dijete vidi sebe), i njegov osobni svijet

(obitelj, igračke, kućni ljubimci, obrasci ponašanja…)

- otkrivanje prirode

- važan opseg i kvaliteta doživljaja;

- iznimno važna osjetilnost (senzornost) dječje poezije;

- dječja je pjesma uvijek u funkciji (uspavljuje, prati dodire, stvara ritam, prati zvukove

živih bića, sudjeluje u igri i stvara igru);

- IGRA – bit dječje poezije:

Dječja se poezija sluša ili izgovara u igri te joj ta okolnost određuje trajanje, i ritmičnost i

poentiranje, i povezanost sa stvarnim kontekstom. (…) Ne podnosi pouku i tmurna

3

raspoloženja. Potrebna joj je prava riječ, pravi pokret, prava slika, pravi nagovještaj

igre…

- HUMOR – javlja se gdje god tematika dopušta (npr. zgode i nezgode životinja, mali

učenici pred velikom školskom zadaćom, dječaci koji se ne vole prati, i sl.)

- humoristična nonsensna poezija (kalamburska, besmislena, irealna);

(Edward Lear: Book of Nonsense, 1846.)

Takva je poezija vedra igra, u njoj su motivi neuhvatljivi, sva je sazdana na duhovitom

prebacivanju realnog na područje irealnog, sva se temelji na ritmu i čaroliji riječi koje se

mogu slagati kao kockice u igri. I engleske nursery rhymes, i međimurska uspavanka

Zibu, haju, i naša dječja razbrajalica Enici, benci na kamenci, i Learove, i Carollove,

Vitezove, Balogove nonsensne pjesme – sve to proizlazi iz blistave, duhovite, žive igre

riječima. (…) pandan fantastičnoj priči;

- više lirska nego epska;

- dramski elementi dobrodošli;

- nije poučna;

- nije laka;

CILJ dječje poezije je da probudi u djetetu proces koji uspostavlja aktivan odnos djeteta

prema svijetu što ga okružuje, da rasprostre pred njim slike koje ga privlače i ustalasa

ritmove u koje se uključuje, da mu omogući identifikaciju i sve moguće veze između sebe i

drugih. Nije tema dječje poezije dijete nego cijeli svijet i proces u kojem ga dijete prihvaća,

prodire u nj, osvaja i usvaja.

- početak hrvatske dječje poezije s Ivanom Filipovićem i njegovim Malim tobolcem iz 1850.

godine;

- razlika tzv. stare i nove dječje poezije po Ivi Zalaru:

Dok je dječje pjesništvo 19. stoljeća, pa pretežito i 20., bilo bilo opterećeno

moraliziranjem i dogmatičnom pedagogijom, pretvarajući se često u dosadne rimovane

pouke, suvremeno je dječje pjesništvo slobodno u idejama, slikama i leksiku, igrivo,

maštovito i nesputano. Staro se pridržava čvrsto određenih kanona i ritmičkih kalupa, a

novo lomi metričke sheme i ustaljene oblike te mu nije važan ni broj strofa, ni broj stihova

u strofi, ni broj slogova u stihu, a katkada, u svojoj razigranosti, krši gramatička pravila i

4

norme, što se prije nije moglo ni zamisliti. Starija dječja poezija ostaje nekako

konzervativno-školski hladna prema dječjem živovanju, a moderna je upravo inspirirana

totalitetom dječjega bića, pa se i pretvara u artističku poetsku igru, stvorenu prema

dječjem osjećanju i spoznaji svijeta.

ZAKLJUČAK:

Helen Plotz:

„…poezija nam pomaže da doživimo cjelinu života intenzivnije, i da iskoristimo, pa makar i

na trenutak, čudesnost naših pet osjetila. Za djecu je svaki dan početak svijeta. Poezija nam

pomaže da da se sjetimo vremena kad su kiša i snijeg smatrani čudom a ne nečim neugodnim

i kad je bol za uginulom pticom bila stvarna kao radost od veslanja po oceanu ili puštanju

papirne lađice da plovi vodom što se slijeva ulicom pošto su otišli čistači.“

DJEČJA PRIČA

- glavna i najobuhvatnija vrsta dječje književnosti;

- fantastično i čarobno bitna odrednica priče;

- pitanje stvarnosti (odstupanje od tzv. pojavne stvarnosti)

(Unutarnja ili prava stvarnost ne mora biti istovjetna s pojavnom stvarnošću, pa odatle i

proizlazi i najdivnije paradoksalno čudo priče, da ona, naime, bježeći od pojavne

stvarnosti, i skrivljujući je i nadomješćujući je izmišljenom stvarnošću bolje tumači pravu

stvarnost nego njezin takozvani realistički prikaz;)

- pripovijetka je za razliku od priče bliža pravoj stvarnosti;

- dijete prihvaća čarobno i čudesno zbog „skučenosti“ svojih obzora, odnosno neznanja

o svijetu – primitivnost/infantilnost;

Po postanku priča se dijeli na:

a) narodnu

b) umjetničku

- narodna potječe iz usmene književne baštine;

- umjetnička se razvila iz narodne – prve umjetničke priče zapravo su prepričane/umjetnički

dorađene narodne priče sve dok se nije apsolutno oslobodila od nje;

5

KLASIFIKACIJA PRIČE (PODVRSTE):

a) priča u širem smislu

b) bajka (snažno istaknuta čudesnost - korijeni čudesnosti u mitologiji)

c) pripovijetka (tematika iz realnog života)

d) fantastična priča (čudesnost kao plod umjetnikove mašte)

BAJKA

a) narodna

b) umjetnička

O iskustvu bajke su rekli:

Crvenkapica je bila moja prva ljubav. Osjećao sam, da sam se mogao oženiti Crvenkapicom,

da bih upoznao savršeno blaženstvo.

(Charles Dickens)

***

Dublja značenja kriju se u bajkama što sam ih čuo u djetinjstvu, nego u istinama koje me

naučio život.

(H. Heine)

***

Ma koliko to moglo izgledati naivno, princ i princeza koji se vjenčavaju i nasljeđuju

kraljevstvo, vladajući u miru i sreći, za dijete simboliziraju najviši mogući vid postojanja, jer

ono sve to želi za sebe: da uspješno, mirno uspravlja svojim kraljevstvom – vlastitim životom

– i da se sretno sjedini s najpoželjnijim partnerom koji ga nikad neće napustiti.

(B. Bettelheim)

- NARODNA BAJKA – najvažnija za razvoj umjetničke priče;

- bajka – prema glagolu bajati, odnosno čarati riječima;

ODREDNICE NARODNE BAJKE:

- određena i lako prepoznatljiva struktura;

- stvarno i čudesno supostoje neomogućujući se međusobno;

- događaji se nižu bez opisivanja;

- likovi nisu detaljno opisani;

6

- dinamički opisi prirode u funkciji su radnje;

- čudesno je mitološkog podrijetla;

- specifičan moral;

- neodređeni prostor i vrijeme,

- razlika između mita i bajke (Bettelhaim)

4 TEORIJE O POSTANKU I ŠIRENJU BAJKI:

1. mitološka teorija (braća Grimm)

2. migracijska teorija (Theodor Benefy, začetnik teorije, drži da je podrijetlo svih bajki

u budističkoj Indiji, neki drugi smatraju na istočnom Sredozemlju)

3. kontaktna (M. Gorki, A. Veselovski)

4. antropološka (Englez E. Taylor) – svaki narod u sličnim uvjetima života i na

sličnom stupnju razvitka stvarao slične priče;

NAJVAŽNIJI TIPOVI MOTIVA:

1. natprirodni protivnici (ljudožderi, vještice, vampiri, zmajevi)

2. natprirodni pomagači (čovječuljci, vile, životinje, duhovi)

3. čarolije i čuda (čarobnjaci, čaroban jezik, čovječuljak – palčić)

4. ljubavni i bračni odnosi (natprirodna žena, oslobađanje začarane žene ili muža,

i sl.)

5. različiti podvizi i traganja;

6. vjernost;

7. dobri i zli rođaci (nevjerna mati, podmetnuta nevjesta, prognana žena, uspjesi

najmlađeg sina)

8. više sile

9. tri svijeta

10. realističke teme (pamet - domišljatost, zagonetke, mudri savjeti, podvale,

lopovi)

- prijelazni oblik – književna narodna bajka (Perrault ili Grimm);

…dok god umjetnička priča sadrži makar i u manjem obimu i donekle preoblikovane bitnije

elemente narodne bajke ona pripada podvrsti koju zovemo umjetničkom bajkom.

- UMJETNIČKE BAJKE čuvaju vezu s narodnom bajkom;

7

- FANTASTIČNA PRIČA (phantasy) – od H. C. Andersena i L. Carolla;

- čudesno nastaje tako da se unutarnja stvarnost (sanje, želje, podsvjesne spoznaje, strahovi,

potisnuti doživljaji) prikazuju kao pojavna stvarnost;

- ključni trenutak – pomak u irealno koji se izvodi posebnim postupkom (san, nesvijest,

bolest, igra);

Čudesni svijet u kojem se lice kreće novi je svijet stvoren za to lice i za tu priču, a u likovima

i zbivanjima odražavaju se preokupacije samog lica, njegova htijenja i želje oslobođene

kontrole svijesti.

- u fantastičnoj priči junaci su najčešće djeca;

- bajka je ograničena i podložna shemama, dok su mogućnosti fantastične priče široke;

PRIČE U ŠIREM SMISLU JOŠ SE DIJELE PO:

a) tipu čudesnog (mitološka, alegorijska, hiperbolična, fantastična, nadrealistička);

b) efektu, namjeni, podtekstu (simbolička, filozofska, šaljiva, poučna, moralistička,

angažirana, basna);

c) odnos prema tradiciji (klasična, starinska, moderna);

d) elementu igre (nonsensna alegorija i logika);

e) junacima u odnosu na djecu (Domaći I. B. Mažuranić)

f) junacima uopće (vilinska, priča o patuljcima, divovima, vješticama, herojima,

prijetvorima, svecima, antropomorfno prikazanim životinjama, biljkama i

stvarima, itd.)

g) završetku (tri vrste završetka)

U narodnoj bajci – što ne vrijedi jednako za druge vrste kao što su mit, predaja,

legenda – sretan završetak je pravilo, dok je u umjetničkoj preporuka od strane

recipijenata, tj. djece koja sretni završetak bez sumnje uključuju u svoj horizont

očekivanja.

- gotovo svi izvrsni tekstovi sadrže u jedinstvenim omjerima različite osobine iz ovih podjela;

8

ŽANROVSKI ASPEKTI DJEČJEG ROMANA

DJEČJI ROMAN (roman o djetinjstvu)

- dječja realistička književnost (opozicija prema priči)

- (dječji) roman o djetinjstvu

- pojavljuje se u II. ½ 19. stoljeća (L. Alcott, M. Twain, J. H. Spyri)

- procvat na kraju 19. i poč. 20. stoljeća (F. Molnar, E. Kastner, A. Lindgren)

- djeca ga najradije čitaju kao 10-godišnjaci (I. B. Mažuranić, J. Truhelka, M.

Lovrak, I. Kušan)

odrednice dječjeg romana:

- junaci su djeca (dječaci češće nego djevojčice), ponekad i skupina (lik vođe)

- prikazuju se prizori iz stvarnoga života u stvarnim uvjetima i okolnostima

- u starijem dječjem romanu junaci su najčešće bili siročad, napuštena i

siromašna djeca

- u novijem dječjem romanu junaci su „obična“ djeca – spretan, slobodan,

dosjetljiv, smion i dopadljiv član obične dječje skupine;

- odnos djece i odraslih;

- junaci se iskazuju svojim sposobnostima, znanjem, organizacijskim

sposobnostima, mudrošću u rješavanju određenog pothvata;

- pothvat – napetost radnje;

- uobičajeno je dječji roman kratak;

- stil i izraz jednostavan;

- sretni završeci;

ROMAN O ŽIVOTINJAMA

životinjski se svijet prikazuje onakav kakav jest, poštujući prirodne životinjske

zakone;

životinje (u pravilu) nemaju ljudske osobine;

mjera – mašte : znanstvenom prikazu životinjskog svijeta: dobra fabula, napetost i živi

likovi i s druge strane autentična ničim nepovrijeđena podloga stvarnog života.

problem „životinjskog jezika“;

PUSTOLOVNI ROMAN

9

pustolovina – izvan okvira svakodnevnog života;

On uključuje u raznim omjerima neobičnost, novost, opasnost, ima srh zabranjenog,

famu nedostižnog i stoga privlačnog, traži povećanu sposobnost, fizičku i psihičku,

pruža izazov, nagrađuje srećom;

jednostavna shema pustolovnog romana (nadjunak mora izvršiti neki izniman

zadatak);

prema prirodi pothvata postoji više podvrsta pustolovnog romana: robinzonade,

romani o moreplovcima, gusarski roman, roman o traženju zakopanog blaga, o

Divljem zapadu, detektivski roman, povijesni roman, znanstvenofantastični roman

i sl.

ZNANSTVENOFANTASTIČNI ROMAN

- temeljen na mašti i hipotetičnim znanstvenim mogućnostima;

- otac znanstvenofantastičnog romana Jules Verne, a u knjiženost ga uvodi Mary

Shelly s Frankensteinom (1818.);

- među začetnicima ovoga žanra spominje se još i E. A. Poe;

POVIJESNI ROMAN

- povijesni roman namijenjen djeci najčešće ima pustolovnu (avanturističku)

podlogu;

- 18. st. – Walter Scott;

- 19. st. – Alexandre Dumas;

- romani o nacionalnoj povijesti i nacionalnim junacima (M. J. Zagorka);

- primjer povijesnog romana tipa Twainovog Kraljevića i prosjaka;

- sličnosti i razlike povijesnog i znanstvenofantastičnog romana;

PREGLED SVJETSKE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

10

- umjetnička književnost posebno namijenjena djeci počinje se javljati krajem 17.

stoljeća;

- i ranije je postojala dječja književnost u usmenim oblicima tipa bajke, legende, mita,

šala, saga, pripovijetke, anegdote, nonsensne pjesme i sl;

- viteške priče (priče o putovanjima, moreplovcima);

- biblijski tekstovi (priče o starozavjetnim junacima, novozavjetne parabole), apokrifna

književnost, svetačke legende;

- u u razvijenim europskim zemljama u 17. st. tiskaju se jeftine jedno ili dvoarčane

knjižice za puk koje sadrže folklor, biblijske priče, pouke, a posebice viteške priče

(romance);

- u Engleskoj ih susrećemo pod nazivom chapbooks, u Francuskoj Biblioteque bleu

(plavi tisak), u Njemačkoj kao Volksbücher (pučke knjige);

- ozračje prosvjetiteljstva, briga puritanaca, ali i nagli razvoj tiska uvjetuju nastanak

književnosti namijenjene djeci;

- u početku dominira poučna i moralistička književnost;

- književnost namijenjena djeci razvijenija u sjevernim europskim zemljama, o čemu je

i Paul Hazard u knjizi Knjige, djeca i odrasli zapisao: Priznat ću Jugu, bez diskusije,

sve prednosti, osim jedne: u dječjoj književnosti Sjever je jači, i to u velikoj mjeri.

(Engleska, Njemačka, Danska, Francuska, SAD)

17. stoljeće

- razdoblje prvih početaka;

- prve knjige namijenjene djeci plod su realnosti u naučavanju kršćanskih istina i

kršćanskog života – puritanci u Engleskoj i Americi;

John Cotton (1584.-1652.), engleski protestantski svećenik i profesor;

- preselio se u Boston u SAD-u i tamo objavio knjigu Spiritual Milk for Boston Babies

(Boston, 1641.- 1645., London 1646.);

- kratki katekizam (64 pitanja), dakle sadrži vjerske pouke u stihu;

- prva u nizu nepregledne povorke knjiga namijenjenih dječjem vjerskom poučavanju;

11

Jan Amos Komensky (1592. – 1670.), pastor rođen u Moravskoj, otkuda je kao

protestantski pastor protjeran, pa je živio i poučavao u sjevernim europskim zemljama

(Poljskoj, Švedskoj, Engleskoj, Ugarskoj);

- pedagoški reformator koji je tvrdio da poučavanje mora kretati od osjetilnih zapažnja

svijeta;

- njegovo latinsko djelo Orbis sensualium pictus (1658.) zapravo više nalikuje

slikovnom rječniku negoli slikovnici u današnjem smislu riječi;

- držao je slikama univerzalnim jezikom, pa je uz pomoć svoje knjige poučavao i

nepismene;

Jean de La Fontaine (1621. – 1695.)

- stvara svoj tip basne u stihu s kratkom i jasnom poukom;

- pričica je živahna i postavljena kao mali dramulet suprotstavljenih karaktera;

- godine 1668. objavljuje knjigu s prvih 125 basana;

- engleski prevoditelj James Michie u eng. izdanju 1979. godine piše: Teško bi se

mogao naći basnopisac, ili skupljač basana ili priređivač basana, iz davnih vremena

ili više ili manje moderan, Talijan ili Francuz, koga La Fontaine nije opljačkao.

- polemika J. J. Rousseaua;

- La Fontaineove su basne dugi niz vremena predstavljale jedina umjetnički vrijedna

djela;

Preko Le Fontainea prelilo je blistavo francusko stoljeće rafinirane klasicističke

književnosti nešto od svoje ljepote i u dječju književnost.

John Bunyan (1628. – 1688.)

- Hodočasnikovo putovanje (1678., 1684.)

- nakon razuzdana života iznenada pošto se oženio postaje puritanac i propovjednik;

- teološki traktati zaodjenuti u simpatičnu i zanimljivu vitešku priču (romancu);

- glavni lik Kršćanin (Christian) svladava različite prepreke i putove kako bi stigao u

„nebeski Jeruzalem“;

- likovi (divovi, čudovišta, ali i pomoćnici) utjelovljenje su poroka i kreposti (Vjerni,

Pouzdani, Tvrdokorni, Beskičmenjak, Lora Dobromrzić, svjedoci Jal i Spletkar, i sl.)

- zanimljiva i toponimija – Vašar taštine, Grad propasti, Dolina smrtne sjene, Nebeski

grad i sl.)

12

- snažan utjecaj na daljnji razvoj dječje književnosti, a posebice romana – npr. L. Alcott

„Male žene“ ili Defoeov „Robinson Crusoe“;

Charles Perrault (1628. – 1703.)

- vijek Luja Velikoga;

- kritizirao suvremenu francusku klasicističku književnost;

- u jednom časopisu 1696. godine objavljuje priču Usnula ljepotica;

- godinu dana kasnije pod pseudonimom svoga sina objavljuje zbirku bajki Priče moje

majke Guske, ili povijesti i priče iz pradavnih vremena s poukama (Usnula ljepotica,

Crvenkapica, Plavobradi, Mačak u čizmama, Vile, Pepeljuga, Kraljević Čuperak i Palčić);

- odriče se visoke klasicističke boiloovske poetike i uvodi u književnost „parfimiranu“

narodnu priču;

- uzor umjetnosti umjesto u antici pronalazi u folkloru;

- smanjuje čudesnost;

- u priču unosi opise, izgled, običaje suvremena doba;

- s ukusom „kvari“ narodnu priču;

- narodnom prototipu priče bliže su Crvenkapica, Plavobradi, Mačak u čizmama;

- u Pepeljuzi, Palčiću, Usnuloj ljepotici ima više galantnosti, svjetskog kolorita i

književne politure;

umetak: 100 lica priče – str. 40.

Turgenjev o Perraultu:

„…Perraultove bajke zaslužuju početno mjesto u dječjem čitanju. One su vesele,

zanimljive, prirodne, nisu opterećene ni suvišnim moralom, ni autorskom pretenzijom; u

njima se još ćuti dah narodne poezije iz koje su nekoć izrasle, u njima se baš može vidjeti

ona smjesa nepojmljivo-čudesnog i svakodnevno-običnog, uzvišenog i zabavnog, koja

karakterizira suvremeno stvaranje na području bajke.“

Madame Leprince de Beaumont (1711. – 1780.)

Ljepotica i zvijer (1757.)

13

18. stoljeće

- pod utjecajem Bunyana razvija se tzv. moral tale, moralna priča ili pripovijetka;

- početak umjetničke dječje poezije;

- početak avanturističkog romana;

Početak umjetničke dječje poezije veže se uz dvije knjige – zbirku Božanske i ćudoredne

pjesme za djecu (1715.) Isaaca Wattsa i zbirku Pjesme majke Guske koju je sastavio i

vjerojatno izdao John Newberry 1781. godine.

Po D. Težak: Knjiga Pjesme majke Guske sadrži neke od najpoznatijih usmenih dječjih

pjesama i pjesničkih tekstova namijenjenih djeci, ali i iz ritmički žive, sveoosjetilne i često

nonsensne poezije koju su odrasli stoljećima njegovali u dodiru s djecom.

Daniel Defoe (?1660. – 1731.)

- Robinson Crusoe (1719.)

- D. nemiran duh, u sukobu sa zakonom, protestantski propovjednik;

- raznolike tematske preokupacije (ekonomija, povijest otkrića, povijest pisma,

vunarska industrija, put na Mjesec, život uličnih razbojnika, životopisi istaknutih

ličnosti, vjerske rasprave, politički pamfleti);

- Himna sramotnom stupu; (pamflet)

- nakon izlaska iz zatvora bio je i špijun;

- roman Robinson Crusoe ima tri dijela – prvi i drugi dio su objavljeni 1719., a treći

1720. godine; danas čitatelji percipiraju prvi i pomalo prerađeni drugi dio Robinsona –

odnosno dio koji bi se mogao nazvati Robinson na pustom otoku;

- objavio još cijeli niz romana, a najpoznatiji su mu naslovi – Kapetan Singleton,

Memoari jednog kavalira, Pukovnik Jack, Lady Roxana;

- roman Robinson Crusoe prvotno je namijenjen odraslima, ali je njegov prvi dio

postao dječja svojina;

- zaokret od fantastične proze prema koliko-toliko stvarnom životu;

- radnja se zasniva na tobože vjernom dokumentu, a pripovjedač je sam glavni lik koji

je na pustom otoku proveo gotovo trideset godina, odnosno dvadeset i sedam godina,

dva mjeseca i devetnaest dana;

- mogući poticaj – priča o mornaru Alexandru Selkriku koji je na pustom otoku u

Tihom oceanu proveo nešto više od četiri godine;

14

- kompleksan i slojevit lik Robinsona: nemiran duh i moreplovac; punim plućima diše

samo u nemiru i izazovu;

- kompleksan lik – str. 165; ratar, stočar, proizvođač predmeta;

- uporan: izrada čamca – vidi str. 164

- ulomak iz dnevnika – str. 168.

- čovjek svoga vremena – srednji građanski stalež; (postavlja se kao vlasnik otoka);

kolonizator, odnos prema civilizaciji; ipak nešto širokogrudnijih vidika od njegovih

„tipičnih čistokrvnih Engleza“;

- odbijanje konformizma – str. 170

- epizoda s ljudožderima – str. 171

- osamljenost;

- religioznost; (možda utjecaj Johna Bunyana)

- odnos prema prirodi – racionalan i gospodarski;

- odnos prema vremenu – vrijeme kao kategorija polako nestaje s njegovih obzora;

Robinson je na pustom otoku pobijedio vrijeme.

- Petko – pojavljuje se na samom kraju romana; opis Petka na str. 180.

- Robinson kao učitelj i misionar;

- prototip avanturističkog romana; (kasnije je prisutan gotovo u svakom avanturističkom

tekstu dječje književnosti)

- realističnost i avanturističnost;

- poplava robinzonada;

15

19. stoljeće

- veliko stoljeće dječje književnosti;

- u svim se vrstama javljaju prava umjetnička djela;

- Paul Hazard - „odrasli su prestali ugnjetavati djecu“;

- počinje se razvijati i u svim drugim europskim zemljama (Danska, Švedska, Rusija,

Češka, Italija, Mađarska, pa i Hrvatska)

- Clemens Brentano i Achim von Armin izdaju zbirku s više od sedamsto njemačkih

narodnih pjesama posvećenih dječaku pod naslovom – Dječakov čudesni rog (1806. –

1808.).

- BRAĆA GRIMM – Jacob Grimm (1785. – 1863.) i Wilhelm Grimm (1786. – 1859.)

- Priče za djecu i dom (1812.)

- Njemačke predaje (1816. – 1818.)

- Jacob Grimm imao kontakt s J. Kopitarom i V. S. Kradžićem;

- ukupno su skupili, obradili i izdali oko 200 priča;

- po Milanu Crknoviću Grimmove se priče mogu podijeliti u 4 skupine, time da se prva

skupina (bajke) već grana u pet podskupina, što bi izgledalo približno ovako:

I. Priče u kojima prevladavaju fantastični elementi (bajke)

a) najpoznatije dječje bajke u Grimmovoj verziji (Vuk i sedam kozlića, Ivica i

Marica, Pepeljuga, Crvenkapica, Trnoružica, Snjeguljica)

b) bajke s motivom pretvrobe čovjeka u životinju i obratno (Snjeguljica i ružica,

Čarobno zelje, Žablji kralj, Sedam gavrana, Bijela i crna zaručnica)

c) bajke o nagrađenoj vjernosti i ustrajnosti i o nagradi za dobra djela i pomoć

bližnjemu (Vjerni Johan, Gospođa Hole, Jednooka, Dvooka o Trooka,

Zvjezdani taliri, Dvanaest lovaca, Dva putnika)

d) bajke o patuljcima i sličnim bićima (Tri patuljka u šumi, Cvilidreta)

e) ostale bajke (Zlatna guska, Vrijeme života, Šest pomagača…)

II. Priče u kojima prevladavaju realistički, često groteskni, a katkada i nonsensni

elementi (O mudrom krojaču, Tri lijenčine, Tri prelje, Djed i unuče, Tri brata,

Lijeni Hinko, Dobra trgovina, Mudra seljačka djevojka…)

16

III. Priče u kojima su glavni likovi životinje (Lisica i mačka, Vuk i lisica, Stari

sultan…)

IV. Priče s religioznim motivima (legende) (Marijino dijete, Siromašni i bogati).

- nisu mijenjali sadržaj već ga samo stilski dotjerivali;

- nema moraliziranja ni ikakve tendencioznosti;

- pršti bogatstvo mašte i čari iživljavanja u pričanju;

- obično su vedre i vesela, iz njih probija narodno iskustvo i mudrost, ponekad lagani

zapuh ironije i gorčine (Crnkovićev primjer iz Vuka i sedam kozlića s mlinarom);

- donekle očišćene od pretjeranih grubosti;

- izvanredan jezik i stil s finim lirizmom i jedva primjetnom ironijom;

Narodni duh nikad nije izdan, ali je sve prošlo kroz retortu umjetnika te su dodane nove

vrijednosti: čistoća i ujednačenost tona, nenametljivost u pričanju, ljepota slika i blagi

lirizam.

Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. – 1837.)

- u posljednjim godinama života napisao je nekoliko bajki u stihu;

- ljubav prema narodnom stvaralaštvu poprimio od dadilje Arine Rodionove;

- Bajka o caru Saltanu; (motiv tri sestre – najmlađa se udaje za cara; starije sestre

odlikuje snažna ljubomora i zlo, ujedinjuju se sa zlom svekrvom i žele ubiti

novorođenog carevića i majku; motiv labudice koju kraljević spašava, ona mu

ispunjava želje da dođe do oca i na kraju postaje žena;)

- prepjevana osmercima;

- Bajka o ribaru i ribici; (zlatna ribica koja ispunjava želje; nezasitna i ohola starica;)

- kontrast Andersenovoj bajci „Što tatica radi uvijek je pravo“

- duh Puškinova pjesništva i romantizma – gradacija u opisu mora prije nego li starac

postavi pitanje zlatnoj ribici;

- D. Cesarić ju prepjevao u desetercu, pa zadobiva laganu narodnu intonaciju;

- Bajka o mrtvoj carevni i o sedmorici junaka (Puškinova verzija Snjeguljice, patuljci

zamijenjeni pravim junacima, kraljević Elizej spašava carevnu)

- plastični opisi i do savršenstva izbrušen stil (opis carice pred ogledalom, str. 56)

- retardacija raspleta – motiv sunca, mjeseca i vjetra koji kraljeviću pomažu pronaći

skrivenu i uspavanu carevnu;

17

- Bajka o zlatnom pijetliću; (priča o nezasitnom i oholom caru koji ne ispunjava

obećanje najvjernijem sluzi) – Puškin se osvećuje svom caru za doživljena poniženja,

pa je završava stihovima: Bajka laž i jest i nije - / Pouka se u njoj krije.

- sve druge bajke završava stihovima – Tu sam bio, jeo – pio, / Brke sam namočio. –

preuzeto iz narodnog pričanja da bi se povećala vjerodostojnost priče;

O Puškinovim bajkama:

U Mihajlovskom (u progonstvu, op.), međutim, duge osamljeničke večeri kratila mu je

dadilja, kmetica njegove bake uz koju je sa sestrom i mlađim bratom proveo najranije

djetinjstvo i koja je i oslobođena ostala uza nj i opet mu pripovijedala ruske narodne

bajke. (…) Sam je Puškin u jednom svojem pismu napisao: „Uvečer slušam bajke svoje

dadilje… Ona je jedina moja družica – i samo s njom mi nije dosadno.“ Iz te Puškinove

ljubavi prema čudesnoj narodnoj umjetnosti i zanimanja za pučki jezik proistekla je

obnova ruskoga književnog jezika, kojemu se Puškin smatra utemeljiteljem, a kasnije su

nastale i njegove rimovane bajke. Njegove vedre, maštovite, pune bljeskova starinske

fantastike Bajka o caru Saltanu i Bajka o mrtvoj carevni u srokovima su prepričane bajke

koje mu je pripovijedala „njanja“.

Radomir Venturin

Hans Christian Andersen (1805. – 1875.)

Božena Němcová (1820. – 1862.)

- češka književnica; na području češkog i slovačkoga govornog područja skupljala

narodne priče i bajke;

- najvažnija zbirka Narodne bajke i priče (1846. – 1847.) i roman Bakica (1855.)

- primjer priče „Šumska vila“ – siromašna i poslušna djevojčica Betuška u šumi gdje

svakim danom izvode koze na pašu, susreće šumsku vilu s kojom po cijela

poslijepodneva pleše; šumska joj vila pomaže zgotoviti posao pređe vune i na kraju

priče je obdaruje zlatnicima.

- motiv plesa – u plesu Betuška potpuno izražava sebe, u njemu se ostvaruje;

- osnovni susret priče između realnog i fantastičnog može se doživjeti i kao susret

između životne nužnosti i nadegzistencijalnih sklonosti;

- šumska vila – prepoznaje Betuškinu duhovnost i zato je nagrađuje;

18

- Šumska vila prevedena je na hrvatski jezik već 1865. godine i objavljena najprije u

časopisu Bosiljak, a potom u Smilju;

- roman Bakica – mogu se pronaći crte svih baka koje svojom prisutnošću i beskrajnim

razumijevanjem ispunjaju svako djetinjstvo;

- lik bakice ujedno je i slika nekadašnjeg seoskog ambijenta, suživljenosti čovjekova

života s prirodom;

- Z. Nejedly drži da Bakica pripada među najkrasniju ostavštinu češke književnosti 19. st;

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. – 1910.)

- pišući za djecu u Jasnoj Poljani teme i motive je crpio iz narodne književnosti;

- svoje kratke priče, pripovijetke i basne objavio je u knjizi Knjižice Jasnoj Poljani

(1873.)

njegove poznatije pričice, istinske umjetničke minijature pouke, namijenjene djeci su Stari

djed i unučić, Slijepac i mlijeko, Koštica, Sremza, Mače, Dva prijatelja;

Heinrich Hoffmann (1809. – 1894.)

- objavljuje 1845. godine knjigu Lustige Geschichten und drollige Bilder (Vesele zgode

i šaljive slike), u 3. izdanju preuzima naslov Der Struwwelpeter (Janko Raščupanko);

- najvećim djelom govori o neposlušnoj i zločestoj djeci i njihovim „horor“ kaznama;

U 19. st. stvarao je i cijeli niz književnika koji svoja djela nisu prvotno namijenili djeci:

Walter Scott (1771. – 1832.)

- otvara žanr avanturističkog povijesnog romana;

- samo jedno svoje djelo izravno namjenjuje djeci – Djedove priče (1827. – 1830.), a u

kojima prikazuje francusku i škotsku povijest;

- najpoznatiji i među djecom najomiljeniji roman – Ivanhoe (1819.)

James Fenimore Cooper (1789. – 1851.)

- zvali su ga američkim Scottom;

- uvodi tematiku Divljeg zapada i lik Indijanca kao plemenitog divljaka;

- Posljednji Mohikanac – njegov najpoznatiji roman;

19

Charles Dickens (1812. – 1870.)

- izričito za djecu napisao je samo dva djela – Dječja povijest Engleske (1851. – 1853.) i

Blagdanska romanca (1868.)

- pet romana iz ciklusa Božićne knjige, a najpopularnija su Božićna priča i Cvrčak na

ognjištu;

- ipak, najpoznatiji je po svojim romanima Oliver Twist (1838.), David Copperfiled

(1850.) i Velika očekivanja (1861.); ova djela najčešće čitaju starija djeca, premda ih

je D. namijenio odraslima;

- uvodi lik siročeta, i temu nesretnog i teškog djetinjstva što u nešto kasnijim djelima

dječje književnosti (iz razdoblja realizma) gotovo postaje pravilo;

Harriet Beecher Stowe (1811. – 1896.)

- američka spisateljica, autorica romana Čiča Tomina koliba (1852.) u kojem opisuje

nesretnu sudbinu jedne robovske crnačke obitelji;

- najdirljivija slika rasprodaje jedne obitelji – majku rasprodaju zajedno s njezinih

sedmero djece, svakog različitom gospodaru;

Robert Michael Ballantyne (1825. – 1894.)

- Koraljni otok (1858.);

- tipična robinzonada s dječacima kao glavnim junacima;

Jules Verne (1828. – 1905.)

- nazivaju ga ocem znanstvene fantastike;

- najpoznatiji romani – Put na Mjesec (1865.), Djeca kapetana Granta (1868.),

Dvadeset tisuća milja pod morem (1870.), Put oko svijeta u osamdeset dana (1873.),

Tajanstveni otok (1874. -1875.), Carev glasnik (1876.), Petnaestogodišnji kapetan

(1878.);

- „Nijedan učitelj nije nadmašio Julesa Vernea u temeljnom pedagoškom umijeću –

učenju putem zabave“

- smiono predvidio velik broj epohalnih suvremenih otkrića;

- bila mu je namijenjena pravnička karijera;

- oduševaljavao se geografijom (kao 11-godišnjak pokušao pobjeći u Indiju);

20

- kasnije nije bio sam pisac Verne, već i kapetan Verne;

- čitao V. Hugoa, A. Dumasa Oca, a obožavao je i E. A. Poea;

- vješto iznijansirana karakterizacija likova;

(U svakom romanu glavno je lice hladnokrvan, ambiciozan, pomalo tajanstven čovjek,

kojega prati sangviničan, brbljav, dobroćudno smušen ili učen antipod, a zajedno se

sukobljuju s različitim zlikovcima. – M.C.)

- dobro promišljena kompozicija – bujna i napeta radnja, egzotična geografska zapažanja,

opasnosti,napetost traje do samoga kraja djela, koje najčešće završava – sretno;

- veza s Hrvatskom (Pazin, kapetan Paul Bos s Hvara, gl. lik Dunavskog peljara prolazi

kroz Ilok i Vukovar, spominje R. Boškovića, N. Teslu, P. Nakića);

- radnja Mathiasa Sandorfa događa se u Pazinu (na hrvatski preveden tek 1988.);

- Jules Verne klub u Pazinu (kuriozitet);

UMJETNIČKA FANTASTIKA

Edward Lear (1812. – 1888.)

- Knjiga besmisla – zbirka nonsensnih pjesama (London, 1846.)

- Pjesnička forma limericka – kratka pjesma od pet stihova, s rimom aabba;

- svoju poeziju zasniva na nursery rhymes, a zahvaljujući narodnoj poeziji za djecu,

njegova umjetnička poezija postaje igrivija, lišena ukočenosti i stalne pouke;

- engleska će kritika o njemu zapisati:

„…Learovi su stihovi daleko racionalniji nego nesvrhoviti – i često potpuno

besmisleni – postupci svijeta nursery rhymes i oni gotovo uvijek tematiziraju

ekscentričnog ili nesretnog pojedinca u sudaru s normalnim životom i društvom, ili

izbačena iz njega; a ta tema bez sumnje ima korijene u Learovu vlastitu karakteru i

životu.“

- preteča Lewisa Carrolla;

21

Lewis Carroll (1832. – 1898.)

- umjetnik L. Carroll i znanstvenik, matematičar Charles Lutwidge Dodgson;

- anegdota s kraljicom Viktorijom;

- sretno djetinjstvo (11 braće i sestara, otac svećenik anglikanske crkve);

- studirao na Oxfordu gdje je i ostao kao predavač, profesor matematike;

- svestrani umjetnik (umjetnički fotograf)

- pripadnik viktorijanskoga doba;

- najpoznatije priče: Alica u Zemlji čudesa (1865.), Alica kroz ogledalo (1872.),

- posthumno mu 1898. godine izlazi knjiga poezije;

- znanstvena djela (matematika, logika);

- prijateljstvo s djecom dekana Liddell, među njima je bila i Alica;

- fantastična priča / bajka; fantasy

- pomakom u irealno oslobađa se unutrašnja stvarnost (izokrenuta stvarnost) – „Sve je

kao što jest, a da to i nije te glavni lik zbog toga u sebi osjeća znatne promjene“

- KOMPOZICIJA Alice čine 12 poglavlja, time da je svako poglavlje zaseban A.

doživljaj (njezini se doživljakji projiciraju kao slike sna koje izranjaju jedna iz druge,

a opet svaka slika predstavlja zaokruženu, zasebnu cjelinu;

- „zaboravljeni jezik“ (Fromm), jezik nesvjesnog i sna, poznat kao takav cijelom

čovječanstvu;

- A. san plod umjetničke imaginacije;

- Alica sadrži parodije na stihove tada popularnih engleskih dječjih pjesnika;

L. Carroll o interpretacijama Alice:

Nisam mislio ništa osim nonsensa! Ali riječi znače više od onoga što, koristeći ih,

njima izražavamo; tako bi i sadržaj knjige trebao značiti prilično više od onoga što je

autor mislio dok je knjigu pisao.

- slika i razgovor – A kakva mi je to knjiga bez slika ili razgovora?

- C. se opredjeljuje za sliku, razgovor, igru; Alica svijet sna doživljava kao slike, a

dijalog se nameće kao dominantna pripovjedna tehnika djela;

- uvodona pjesma – poziv na igru, ali i na povratak u djetinjstvo;

- priča s obilježjima dječjeg svijeta;

a) dječje iskustvo osobnosti s blagom natruhom taštine (uspoređivanje s Adom ili

Mabel)

22

b) dječje iskustvo školskog znanja (učenje radi učenja)

c) spontano i bezazleno uspostavljanje kontakta

d) oduševljeno pripovijedanje o poznatom

- pomak iz svijeta stvarnosti u svijet čudesa – pad u san (str. 15)

- A. si postavlja dva temeljna pitanja – kamo idem? i tko sam ja?

- unutranje i vanjske promjene (rast i smanjivanje, nagle promjene raspoloženja)

-dimenzija vremena – bliže svevremenskoj vječnosti;

- Alica, miš i čudno društvo iz lokve suza – poglavlje o evoluciji; svi su nagrađeni;

- najava sudskog procesa; Miš dugog repa / priče (tail : tale)

- Bijeli Zec

- Gusjenica (str. 55-56)

- lakaji – riba i žaba

- susret s Vojvotkinjom – svijet se okreće brže, kada ljudi žive u ljubavi, a ona se ne unose u

tuđe živote;

- nonsensni razgovori

- mačkina igra (Cerigradska mačka, Mačka Koja Je Pojela Kanarinca)

- luda čajanka (trojica ludih) – vidi u 100 lica priče;

- konačno u najljepšem vrtu;

- crvene i bijele ruže;

- lik kraljica – „odrubite glavu“ - str. 88.

- kriket – lopte (živi ježevi), mlatovi (plamenci) i lukovi (savijeni vojnici);

- Alica i mačka – zagonetka njezina pojavljivanja i nestajanja – A. zahvaljujući zagonetki,

lakomislenoj rečenici „Ona je Vojvotkinjina, pa najbolje da nju pitamo“, Vojvotkinju izvlači

iz tamnice gdje je čekala pogubljenje;

- oličenje ružnog – Vojvotkinja i Grifon

- Grifon i Lažljiva /Lažna kornjača – zadirkuje školstvo viktorijanskog vremena;

- Alica u sudnici;

- Alisično svjedočenje; - bunt protiv Kraljičine – Prvo kaznu, pa onda presudu; - cijeli se

snop igraćih karata tada na nju okomljuje, ali svojim izrastanjem koje nožemo odčitati u

ključu i duhovne i tjelesne premoći nad tim kreaturama, A. ih lako odbija;

- Alica u snu čovječanstva;

23

Lik Alice u sebi nosi složeni svijet vrlina i slabosti ljudskoga bića, koje svojim mislima,

riječima i postupcima svjedoči beskrajnu težnju za istinom, pravdom, dobrotom i ljubavi. U

tome je univerzalna junakinja Alice.

Karol Visinko

CARROLL UTEMELJEUJE FANTASTIČNU PRIČU (FANTASY):

- definicija po E. Nesbitt:

…prvi zahtjev fantastične priče mora biti uvjerljivost…Unutar nevjerodostojnosti mora se

nalaziti vjerodostojnost, unutar iracionalnosti racionalnost, unutar sna zbiljnost. Stoga,

da bi uopće bila prihvatljiva fantastična priča mora biti plod visokog reda imaginacije,

slobodna a ipak pod kontrolom prirode svijeta što ga sama stvara. Njezine su vrijednosti u

imaginaciji, u suosjećanju i razumijevanju, u viziji i vjeri, u stimuliranju i inspiraciji.

Druga urođena karakteristika fantastične priče je originalnost… (…) …fantastična

priča mora biti emocionalno uvjerljiva, mora biti iskrena; da bi bila iskrena, mora biti

izraz individualnoga duha i temperamenta…

Na tom tragu koji je u književnosti zacrtao L. Carroll nastao je i jedan od najpoznatijih

Toskanaca na svijetu – Pinokio!

Carlo Collodi (1826. – 1890.)

- talijanski književnik i novinar, pravim imenom Carlo Lorenzini;

- preveo Perraultove bajke na talijanski jezik;

- 1883. godine objavljuje – Pinocchijeve pustolovine – povijest jednog lutka;

- fantastična priča;

- glavni lik postaje po ustaljenom principu oživljavanja stvari (sličnih primjera ima u

narodnim bajkama, premda u ovom slučaju Collodijev motiv nije mitski);

- lutak s karakterom pravog dječaka – ima više mana nego vrlina;

- P. je istinski dječak koji u sebi nosi sve mane i vrline svih dječaka svijeta;

- prateći Pinocchijeve bezbrojne peripetije na sceni se još pojavljuje raznoliko društvo –

Vila (bajkoviti motiv), antropomorfno prikazanim životinjama (Cvrčak, Mačak i

Lisica, Gavra, Sova…), ali i sa zbiljskim svijetom (otac Geppetto, vlasnik kazališta,

sudac, žandari…);

24

- P. je sav sastavljen od kontrasta!

- Pinocchijeve pustolovine su igra vedre mašte, zbilje i alegorije;

- P. posjeduje elemente moderne priče;

- slobodna igra u kojoj se od fantastike i stvarnosti gradi uvjerljiva nadstvarnost;

- u njemu se otvara vedra panorama dječjeg svijeta;

- Paul Hazard – str. 129.

- ulomci iz djela;

Louise May Alcott (1832. – 1888.)

- 1868. godine objavljuje roman Male žene;

- nastavak romana pod naslovom Dobre supruge objavljuje 1869. godine;

- jedan od prvih modela dječjeg romana;

- pisanjem rješava sve obiteljske financijske probleme;

- U Malim ženama zapravo opisuje vlastito djetinjstvo i odrastanje;

- glavne junakinje romana Amy, Jo, Beth i Meg iz obitelji March zapravo su njezine

sestre May, Elizabeth, Anna i ona sama - Louise;

- roman se događa u razdoblju od godine dana (od Božića do Božića) i opisuje

svakodnevni život prepun djevojačkih peripetija;

- svako od poglavlja najčešće je posvećeno jednoj od sestara kao protogonistici radnje;

- otvara podvrstu obiteljskoga romana;

- No, iako sestre March žive u drukčijim prilikama nego što su današnje, iako se često

vladaju kao da su dvije-tri godine mlađe (na početku romana najmlađa, Emmy, ima

dvanaest godina, a najstarija, Meg, sedamnaest), ipak iz tih likova zrači istinski duh

mladosti, sanjarenja, velikih planova, silne sposobnosti za oduševljenje, za rad, za

požrtvovnost, za sreću, za ponos, za ljubav, za razumijevanje, unatoč sitnim

pogreškama, manama, peckanjima, svađama, naglim provalama temperamenta i sl.

Taj osebujni duh mladosti ima ovdje četiri izvrsno izrađena lika, javlja se u četiri

varijante koje čine cjelinu: lijepa Meg koja često plaća porez svojoj taštini, nemirna

Jo, „sin obitelji“, u kojoj je spisateljica opisala sebe; tiha, požrtvovna, tankoćutna,

stidljiva i dobra Bet i praktična Emmy. M.C.

Mark Twain

Johanne Heusser Spyri

25

Edmond De Amicis (1864. – 1908.)

- 1886. godine objavljuje roman Srce;

- „povijest jedne školske godine koju je napisao učenik trećeg razreda neke talijanske

škole“;

- nema prave fabule;

- pripovijetke umetnute kao dnevnički zapisi;

- izrazita dimenzija didaktičnosti;

Robert Louis Stevenson (1850. – 1894.)

- britansko-američki pisac 1883. godine objavljuje dječji avanturistički roman Otok s

blagom;

- roman s dječakom kao glavnim junakom;

- priča o gusarima i potrazi za blagom;

- vrhunsko djelo avanturističkoga žanra i remek-djelo dječje književnosti;

Karl May (1842. – 1912.)

- njemački pisac – kvantiteta njegova djela obrnuto proporcionalna kvaliteti;

- ukupno je objavio 65 romana;

- najčešće piše o Divljem zapadu i Indijancima, ali i o drugim egzotičnim krajevima;

- najpoznatija djela: Winnetou (1892.), Old Surehand, Blago u Srebrnom jezeru,

Oporuka Inka;

- Privlačio je čitatelje slobodom maštanja, putovanjem po egzotičnim krajevima,

veličanjem Indijanaca (nadovezujući se na Coopera), sposobnošću i džentlmenskim

ponašanjem glavnih junaka i napetošću radnje.

Rudyard Kipling (1865. – 1936.)

- Istinite priče, 1902.

- Knjiga o džungli, 1894.- 1895.

- Hrabri kapetani, 1897.

- proputovao gotovo cijelu Zemaljsku kuglu;

- zagovornik kolonijalizma i britanskog imperijalizma;

- 1907. godine dobio Nobelovu nagradu;

26

- najvrjednijim djelom drži se njegova Knjiga o džungli, a ona se sastoji od zasebnih

pripovjedaka: Moglijeva braća, Kaain lov, „Tigre! Tigre!“, Bijeli tuljan (Kotik), Riki-

Tiki-Tavi (Darzi, Nag, Nagina), Tumaj, gospodar slonova, Kvikvern.

- Karakteristike Kiplingova djela:

- Moć čovjeka nad prirodom (jačeg i pametnijeg nad divljim);

- Glorifikacija sustava, reda i zakona džungle;

- snažno opisane scene u džungli,

- plastični opisi životinja;

- ismijava moral stada (ljudski čopor izbacuje Moglija);

- lik bijelog tuljana Kotika;

- lik mungosa Riki-Tiki-Tavija;

- Kiplingove su životinje oslikane poprilično antropomorfno;

- Teks Knjige o džungli doživljavamo istovremeno i kao realističku prozu i kao poeziju;

Ernest Thompson Seton (1860. – 1946.)

- rođen u Velikoj Britaniji, a u dobi od šest godina seli u Kanadu;

- zoolog po struci – u njegovoj se osobnosti ujedinila znanstvena i umjetnička priroda;

- jedna od najpoznatijih knjiga – Divlje životinje kako sam ih upoznao, 1898., te priče

poput Medvjedića Džonija ili romana Vinipeški vuk;

Oscar Wilde (1854. – 1900.)

- irski književnik, veći dio života proveo u Londonu, pa se ujedno drži i pripadnikom

engleske književnosti;

- autor romana Slika Doriana Graya, drama Saloma;

- dvije zbirke priča za djecu: Sretni kraljević i druge priče (1888.) i Kuća mogranja

(1891.);

- prisutni Andersenovi elementi i motivi;

- pjesnički dotjeran stil;

- plod visokog književnog artizma;

- namijenjenost djeci?!

- „Sretni kraljević“;

- „Slavuj i ruža“;

- „Sebični div“;

27

U pismu jednom svom prijatelju Wilde je 1888. naglasio da su njegove pripovijesti

„studije u prozi koje su zbog romantičnog sadržaja napisane u obliku bajki

namijenjenih dijelom djeci, a dijelom onima koji su sačuvali djetinju sposobnost

čuđenja i radosti i jednostavnost pronašli u profinjenoj neobičnosti“.

Luko Paljetak o Sretnom kraljeviću:

Sretni kraljević otkriva sve najznačajnije odlike njegova života i stila, raskošan izbor

riječi, zanosan ritam rečenice, žudnju za dalekim i egzotičnim krajevima, liričnost i sjetu,

suosjećajnost i zajedljivost, efekt i afekt, razbarušenost i savršeno poznavanje književnog

posla i književnosti, suvremene i klasične, u čemu se još od studentskih dana isticao.

20. stoljeće

- u prvoj godini 20. stoljeća – 1900. – objavljena je zasigurno jedna od najpoznatijih

američkih knjiga za djecu – Čarobnjak iz Oza Franka Lymana Bauma (1856. –

1919.);

- autor je podrijetlom iz bogate naftaške obitelji;

- tijekom života isprobao više zanimanja ili buissnesa (prva mu je knjiga bila o uzgoju

pilića);

- prva knjiga za djecu izlazi 1897. – priče nastale na temelju nursery ryhmes – Četiri

risa;

- Čarobnjaka iz Oza žanrovski određujemo kao fantastičnu priču;

- djevojčica Dorothy (siroče bez roditelja, živi sa strinom Em i stricom Henryem)

„prisilno“ je premještena u irealan/fantastičan svijet, u zemlju Oz;

- ciklon odnosi nju zajedno s kućom i psićem Totom u novu, nepoznatu zemlju gdje

susreće vrlo neobične, i nadasve originalne likove – Strašilo, Limenog Drvosječu i

Plašljivog Lava;

- svi zajedno se upućuju kod čarobnjaka Oza kako bi im ispunio želje – Strašilo traži

pamet, Limeni srce, Lav hrabrost, a Dorothy želi da je vrati kući u Kansas;

- no pred sam kraj priče razotkrivaju da je Oz zapravo lažan čarobnjak;

- vještica Glinda pomaže Dorothy da se vrati u Kansas;

- uvod u kojem Baum ističe zašto se odlučio na pisanje Čarobnjaka iz Oza;

- str. 155 – upozoriti na tipične elemente bajke, ali i Baumovu originalnost;

- kasnije više nastavaka o Čarobnjaku iz Oza;

28

- poznata ekranizacija s Judy Garland iz 1939. godine;

Beatrix Helen Potter (1866. – 1943.)

- Priča o Zeki Peteru (Priča o Petru Zecimiru) izlazi 1901. godine;

- nakon što je izdala prvu knjigu, pisala je još priča o životinjama naminjenih maloj

djeci: Krojač iz Gloucstera, Priča o vjeverici Nutkin, Priča o Benjaminu Bunnyu,

Priča o dvama zločestim miševima;

- zec Peter doista je i postojao;

- priče je pisala u obliku ilustriranih pisama djeci svoje odgojiteljice;

- neke značajke priča B. H. Potter (likovi su male antropomorfizirane životinje, nisu

idealne, lišene su sentimentalnosti, ali nose blagu pouku, jednostavne su, nemaju ni

bogatu radnju, ni velike zaplete);

- djeci su u prvom redu bliske svojom toplinom;

- B. H. Potter istaknuta zaštitarka prirode;

Jack London (1876. – 1916.)

- teško djetinjstvo i mladost;

- bavio se različitim poslovima na svom surovom putu za preživljavanje što je kasnije

iskoristio u svojim djelima;

- „normalno“ je počeo živjeti tek kada je počeo pisati i zarađivati od pisanja;

- slavu je postigao djelom Zov divljine (1903.), dok među poznatija i omiljenija djela

spada i njegov tri godine kasnije objavljeni Bijeli očnjak (1906.);

- napisao je više od 40 romana, no uz gore spomenute, vrijedi spomenuti autobiografski

roman Martin Eden, i roman Gvozdena peta u kojem najavljuje skorašnju

socijalističku revoluciju (kao socijalist boravio po američkim zatvorima);

- mogli bismo govoriti o londonovskom načinu pripovijedanja koje je po Crnkoviću –

napeto, muško, snažno i tipičnim londonovskim likovima (i ljudima i psima) koji su –

borbeni, silni, nagli, uvijek u sukobu, fizički izdržljivi;

- životinje, u ovom slučaju pse, London ne prikazuje antropomorfno – on prikazuje

njihove nagone, karakterne osobine, odnos prema ljudima, ali kroz uobičajenu

životinjsku komunikaciju – lajanje, režanje, mahanje repom, nervozni štektanje,

pogledom, zavijanjem i sl.

29

- Zov divljine – jedno od najlirskijih Londonovih djela s predivnim opisima prirode, i

snažnom pričom o psu Bucku koji od pripitomljenog i civiliziranog psa s američkog

Juga, iz dvorišta San Francisca dospijeva na hladan sjever među surove kopače zlata;

- surovost života na sjeveru u njemu budi iskonske (vučje) nagone i na samom kraju

djela on postaje dijelom vučjega čopora, odnosno i njegov vođa;

- poglavlja: U divljinu, Zakon toljage i zuba (str. 33 – udaljuje se od civilizacije

gubitkom pitanja morala, str. 34 – u njemu se počeše javljati nagoni, našao je sebe u

prirodi); Golema prazvijer, Kome pripada vodstvo, Strahote teglenja i putovanja (Hal

i Charles), Od ljubavi prema čovjeku (John Thornton – zov divljine str. 90, 91), Zov

se javlja (susret i prijateljstvo s vukom, str. 110, na kraju postaje vođa čopora);

Selma Lagerlöf (1858. – 1940.)

- švedska spisateljica za djecu i Nobelovka;

- poznata po fantastičnoj priči Čudnovato putovanje Nilsa Holgerssona s divljim

guskama (1906. – 1907.) i Legendama o Kristu (1904.);

- odmak od tipičnog (srednjovjekovnog) žanra legende;

- usmeni kontekst legendi;

- „Sveta noć“, „Carevo viđenje“, „Zdenac mudraca“, „Dječarac iz Betlehema“, „Bijeg u

Egipat“, „U hramu“, „U Nazaretu“, „Rubac svete Veronike“, „Crvendać“, „Gospod

Bog i sveti Petar“, „Sveti plamen“;

- U L. pričama Isus se približuje, stapa i poistovjećuje s malim ustreptalim dječjim

srcima;

- obilježja legendi S. L. po S. Hranjecu:

1. Autorica se okvirno drži teme koja je najavljena naslovom; u obradi odstupa od

svetopisamskog uzorka stvarajući nove fabulativne međuodnose;

2. Isus je dječak poput drugih, no u svakoj priči potvrđuje svoje čudesne moći; svi drugi

likovi nakon „susreta“ doživljavaju preobraćenje;

3. slikoviti opisi kojima se posvjedočuje pučko, usmenoknjiževno nasljeđe;

Ferenc Molnar (1878. – 1952.)

- mađarski književnik;

- proslavio se dječjim romanom Junaci Pavlove ulice (1907.);

- u romanu gotovo da nema odraslih, ali ni djevojčica;

30

- skučenost dječjih prostora za igru u gradu;

- glavni lik – Nemeček – najmanji od svih dječaka, uz psa Hektora jedini vojnik na

grundu;

- djeca se igraju rata u predvečerje Prvog svjetskog rata;

- igra dječaka iz Pavlove ulice otkriva crte stvarnoga života;

- socijalna dimenzija romana;

- tragičan svršetak;

- likovi – Nemeček, vođa Boka, vođa Crvenih košulja – Feri-Ač, braća Pastor, izdajica

Gereb, i drugi;

Henryk Sienkiewicz (1846. – 1916.)

- Quo vadis (1896.)

- „Kroz pustinju i prašinu“ (1911.);

- Dječak Stasio (Poljak) i Nella (Engleskinja), crnac Kalio;

- radnja se događa u Sudanu;

- još jedan Nobelovac i dječji pisac;

Edgar Rice Burroghs (1875. – 1950.)

- Tarzan of the Apes (1914.)

- Tarzan odgojen među majmunima;

- lik Jane koja ga vraća u ljudsku zajednicu;

- B. je pisao vesterne i znanstveno-fantastičnu literaturu;

Felix Salten (1869. – 1947.)

- austrijski književnik, pravim imenom Sigmund Salzmann;

- Bambi (1923.);

- Uz Bambija napisao je više djela o životinjskom svijetu (Bambijeva djeca, Zečići,

Mladost vjeverice Peri, itd.)

- neposredan, svjež, istinski doživljaj prirode;

- cijela je knjiga zapravo Bambijevo „školovanje“, ali životno;

- ozbiljna priča o lijepim i grubim stranama života, priča u kojoj život gledamo kakav

jest, s okrvavljenim snijegom, hajkama, zamkama i prolaznošću mladosti, a da ipak

ljepota života pršti na svim stranicama;

31

- uz Bambija se javlja cijeli niz likova – majka, Gobo i Falina, teta Enka, Nela, Rono,

Karus, Stari knez, ćuk, vjeverica, itd.

John Glasworthy o Bambiju – str. 161-162.

Pamela Lyndon Travers (1906. – 1996.)

- Mary Poppins (1934.)

Hugh Lofting (1886. – 1947.)

- Pripovijest o doktoru Dolittleu (1920.)

- britanski književnik, po majci irskoga podrijetla, po zanimanju arhitekt;

- još kao dječak u roditeljskom domu imao mali zoološki vrt;

- sudjelovao u Prvom svjetskom ratu gdje se uz ljudsku bijedu susreo i s neshvatljivom

okrutnošću prema životinjama što ga potiče da piše o malom i dobroćudnom dr.

Dolittleu koji ne samo da liječi životinje, već razumije i njihov jedinstveni jezik;

- isprva su priče o dr. Dolittleu bila ilustrirana pisma koja je Lofting s bojišta slao svojoj

djeci kako bi ih razveselio, kasnije, na nagovor supruge, pisma objedinjuje u knjizi;

- Loftingovo djelo žanrovski određujemo kao fantastičnu priču – pomak u irealno

ostvaren je životinjskim jezikom;

- o toj osobini L. priče M. Crnković zanimljivo zaključuje: U fantastičnoj priči pomak u

irealno uvijek se zasniva na manjoj ili krupnijoj laži, neistini, pretpostavci koju valja

prihvatiti da bismo se dalje igrali. (…) Kad u priči prihvatimo tu laž, dalje je sve lako

– kao da smo otključali vrata i ušli u nekakavizgrađen novi svijet.

- lik dr. D. susrećemo u engleskom gradiću Puddleby-on-the-Marsh – najprije je bio

doktor za ljude, a potom za životinje;

- papiga Polinezija otkriva mu životinjski jezik; str. 13-14

- putuje u Afriku izliječiti majmune od neke strašne zarazne bolesti;

- u znak zahvalnosti dobiva neobičnu dvoglavu (plod fantastike) životinju Gurnime-

Povuciga;

- na povratku iz Afrike spašava dječaka i njegova ujaka od gusara;

- sretan povratak kući;

- dr. D. krase sve pozitivne osobine – dobar, mudar, nesebičan, optimističan, osjećajan

ali i suosjećajan;

- zanimljivi likovi životinja – papiga Polinezija, majmun Či-Či, pas Đip, dvoglava

Gurnime-Povuciga, sova Tu-Tum svinja Gic-Gic;

32

- opreka Kiplingu – čovjek je ovdje prilagođen životinjama, bez obzira što i Lofting

životinjama pristupa antropomorfno („…gradi svoju idealiziranu viziju boljeg i

pravednijeg svijeta“ H.S.M., jer životinje osjećaju, rade, trpe, raduju se, strahuju i

boluju, i konačno, odlaze u mirovinu isto kao i ljudi;)

- Kipling se izruguje majmunima jer nemaju zakona, dok će Loftingovim bolesnim

majmunima služiti cijela džunga s lavom kao kraljem na čelu; str. 42-44;

- osuđuje kolonijalizam;

- simpatičan i pomalo groteskan lik crnoga kraljevića Bumpa koji čita Trnoružicu i

uživljuje se u njezina princa;

- napeta pustolovna fabula;

- Lofting iznad svega šalje duboko humanu poruku;

- zaključak dr. H. Salopek Mihanović:

U cjelini knjiga zagovara čovjekovo prijateljstvo sa životinjama, ali i općenito vrline

požrtvovnosti i suosjećajnosti. Međutim, u pojedinim dijelovima Lofting izražava i kritiku

svijeta odraslih u kojem nerijetko vladaju predrasude i bešćutni kruti zakoni ljudskog

življenja, nemilosrdniji od životinjskog svijeta.

- nakon prve knjige o dr. Dolittleu Lofting je napisao još desetak nastavaka s

dobroćudnim doktorom kao glavnim junakom – Putovanja dr. D, Pošta dr. D, Cirkus

dr. D, Karavana dr. D, Dr. D. na Mjesecu, Knjiga o Gic-Gicu, Dr. D. kralj

Indijanaca, itd.

Karel Čapek (1890. – 1938.)

- češki književnik;

- zbirka Devet bajki;

- najpoznatija i djeci najprimjerenija Poštarska bajka;

- poštar Kolbaba, poštari-patuljci, šofer František i Marženka;

- humor, osebujan stil, divni dijalozi, punoća i svježina detalja, uz elemente narodne

bajke originalnost prisutna u suvremenosti kao mjestu odvijanja radnje;

- Kolbaba „cijelu godinu i jedan dan“ nosi neadresirano ljubavno pismo (patuljci su ga

naučili kako se klasificiraju pisma po „vrijednosti“);

- Marženka na kraju (sretnom) ipak poštaru mora platiti dvije krune poštarine;

- Crnković zamjećuje neke zajedničke crte (na stilskoj razini) sa Šumom Striborovom I.

B. Mažuranić;

33

Alan Alexander Milne (1882. – 1956.)

- britanski pisac i dramatičar;

- ostao poznat kao dječji pisac: Kad smo bili sasvim mali (1924.), Sad imamo šest

godina (1927.), Medo Winnie zvani Pooh (1926.) i Kuća na Poohovu uglu (1928.);

- M. prisluškivao igru svoga sina s „oživljenim“ igračkama, koje je čak odnosio i na

izlet u šumu, i uza začin svoje mašte stvorio svijet Winnie Pooha;

- Medo Winnie zvani Pooh;

- 10 poglavlja, priča se događa unutar godine dana (od proljeća do proljeća);

- Medo Winnie, Zeko, Praščić, magarac Njar (Tugomil), Sova, mama Klo i sin Kan, itd.

Erich Kästner (1899. – 1974.)

- njemački književnik;

- htio je postati učitelj, no studira germanistiku i romanistiku, a nešto kasnije postiže

doktorat iz filozofije;

- pisao je za odrasle, premda je, kako kaže Gustav Krklec, njegov dječji roman Emil i

detektivi „doživio velik uspjeh ne samo u Njemačkoj, već i u čitavom svijetu“;

- za djecu je još napisao niz romana, od kojih su mu najpoznatiji – Emil i tri blizanca,

Leteći razred, Tonček i Točkica, Blizanke, Konferencija životinja (na orvelovskom

tragu);

- roman Emil i detektivi izlazi 1929. godine i otada se može govoriti o „kestnerovskom

tipu dječjega romana“;

- Krklec će za ovaj roman reći da je „vedar, prpošan, optimistačn, zanimljiv, human“, i

svaka od ovih navedenih karakteristika doista i stoji;

- K. unosi lik stvarnoga dječaka Emila iz provincije koji poprilično skromno živi sam s

majkom; E. je istinski dječak, krase ga osobine dobrote, odgovornosti, privrženosti, ali

on ni u čemu nije uštogljen (nacrtat će brkove na spomeniku, ne želi nositi novo

odijelo, rado i otvoreno sklapa prijateljstva, ali bi se rado odazvao i „boksanju“);

- Emil je nadasve hrabar i odvažan, zanima ga sve što zanima prave dječake – električni

tramvaj, nove marke automobila i sl.

- radnja ukratko;

- Emil – Gustav (dječak s trubom) – Profesor – Dinstag (najmanji – sličnost s

Molnarovim Nemečekom) – Poni Hithen (jedina djevojčica, ali jedina posjeduje

bicikl);

34

- epizoda sa snom („San u kojem se mnogo juri“) – mogući nagovještaj/priprema za

daljnji tijek radnje;

- zanimljiva pojava samog lika autora (u tramvaju kupuje Emilu kartu – kasnije se

pojavljuje u ulozi novinara Kästnera koji piše veliku reportažu o Emilu i njegovoj

družini koja je uhvatila velikoga lopova;

- zanimljiv odnos djece i odraslih – K. je uvijek na strani djece (oni su pametniji,

odvažniji, odnosno ravnopravni životni suigrači);

- kompozicija romana – u prvom poglavlju „Pripovijetka još i ne počinje“ K. odaje kako

je počeo pisati roman za djecu s radnjom smještenom na otok u Južnom moru (još

jedna robinzonska trakavica), no nemogavši otkriti koliko kit ima nogu nastupa kriza

pisanja – u razgovoru s konobarom i sam priznaje da djeca vole i da ih zanimaju

prave, realne, životne stvari – i tako se sjetio dječaka Emila i njegovih zgoda… (str. 6-

7)

- K. doista ne uljepšava život u svojim romanima – u njima primjerice ima iznimno

brižnih roditelja, ali i onih koji ne samo da nemaju vremena nego ni ne mare za svoju

djecu;

- u romanu Blizanke će problematizirati odnos djece razvedenih roditelja – a time i

prepolovljenog blizanačkog para djevojčica;

- M. Crnković apostrofirajući kakav K. odnos prema svijetu i životu želi postići kod

djece navodi uvodne riječi njegova romana Leteći razred:

Zapamtite: ne zavaravajte se i ne dopustite da vas drugi zavaraju. Učite se da

slobodno gledate nesreći u oči. Ne plašite se ako nešto ne ide kako treba. Ne

klonite kad ste u nevolji. Glavu gore! Morate biti čvrsti. Morate se prekaliti

primajući udarce, kako to boksači vele. Treba da naučite primati i

prebolijevati udarce. Inače ćete biti ošamućeni pri prvom udarcu koji vam

život zada, jer život, djeco moja, ima vraški tešku ruku. Ako nespremni

dobijemo udarac, onda je dovoljno da se još samo muha nakašlje pa da se već

pružimo koliko smo dugi.

- kestnervoski stil – jednostavne i kratke rečenice, svakodnevni neusiljen govor obitelj i

dječjih škvadri, a sve obojeno finim i uvijek pozitivno usmjerenim humorom;

Astrid Lindgren (1907. – 2002.)

- švedska književnica za djecu;

- najpoznatije djelo – Pipi Duga Čarapa (1945.);

35

- Pipi je osvojila sva srca djece svijeta;

- fantastična priča – a pomak u irealno čini sam lik Pipi;

- Pipi je najneobičnija djevojčica na svijetu; str. 9; OPIS: str. 10.

- sama živi u kući Pipinovcu, postajestvarotražitelj, upada tuču s huliganima, igra se

lovice s policajcima, odlazi u školu na jedan dan (str. 30), nadmudruje lopove, svoj

gradskoj djeci kupuje slatkiše i igračke, susret s ocem – urođeničkim kraljem, s

Tomijem i Anikom odlazi na Gula-Gula otok, i na kraju – s Tomijem i Anikom pije

pilule protiv odrastanja (koje tako neodoljivo podsjećaju na zrna graška);

- neopisivo voli izmišljati (lagati), ali prije svega je uvijek borac za pravdu, a iza svih

njezinih nestašluka krije se dubokoosjećajna djevojčica;

Pipi Duga Čarapa je lik koji na poseban način odražava i dijete i čovjeka u djetetu, i

svijet djetinjstva i svijet odraslih, i sukob između želja i stvarnosti, a prije svega djetetovu

želju za afirmacijom, za priznanjem, za svojim vlastitim mjestom u svijetu, u čemu se

zapravo ogleda najpotpuniji i najistinskiji čovjek u djetetu. (M. Crnković)

- Lindgren je još napisala i nekoliko nastvaka s Pipi kao glavnom junakinjom – Pipi ide

na brod (1946.), Pipi na Južnom moru (1948.), a među poznatije joj romane pripada

još i djelo Razmo u skitnji;

Marcel Aymé (1902. – 1967.)

- francuski književnik;

- Priča mačke na grani (1949.); Druge priče mačke na grani (1950.);

- „fantastične priče s okusom basne“;

Elwyn Brooks White (1899. – 1985.)

- američki novinar i humorist;

- Charlottina paučina (Paukova mreža), 1952.

Michael Ende (1929. – 1995.)

- njemački književnik;

- Jim Gumb i strojovođa Lukas, 1960;

- Mom, 1973.

- Priča bez kraja, 1979.

36

Scott O'Dell (1898. – 1989.)

- američki književnik; piše povijesne romane;

- Otok plavih dupina, 1960.

- Caru carevo, 1966.

Isaac Bashevis Singer (1904.)

- pisao na jidišu;

- nobelovac;

- Koza Zlatka i druge priče (1966.)

Christine Nöstlinger (1936.)

- austrijska književnica;

- Konrad, ili dijete iz limenke, 1975.

- Olfi među ženama, 1977.

- Muž za mamu, 1972.

Jostein Gaarder (1952.)

- norveški književnik;

- Tajna igraćih karata, 1990.

- Sofijin svijet, 1991.

- Hej! Ima li ovdje koga?, 1996.

Anne Fine (1947.)

- britanska književnica;

- Tulipina igra, 1996.

- Ružni snovi, 2000.

- Moja mama pankerica, 1988.

37

PREGLED HRVATSKE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

POČECI HRVATSKE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

- Antun Kanižlić – „Obilato mliko duhovno“ (1754.) – dječji katekizam; (100 godina

nakon Cottona);

- A. Vranić - prevodi Campova Robinsona – „Mlaissi Robinzon“ (1796.);

- A. M. Relković prevodi Ezopove basne – „Esopove fabule za slavonsku u skulu

hodeću dicu“ (1804.)

- slabo čitane knjige koje nisu doživjela novih izdanja;

- Ivan Filipović 1845. pokreće „Zabavnu čitaonicu“ u kojoj je izašlo 17 knjižica raznih

europskih prijevoda (vjerojatno više pučka nego dječja literatura);

- silni prijevodi Christopha Schmida (1768. – 1854.) i Franza Hoffmanna (1809. –

1894.), ali i silna čitanost; najpopularniji autori među hrvatskom djecom i mladeži u

19. stoljeću: Tako moralistička pripovijetka postaje temelj na kojem će se razvijati

hrvatska dječja književnost, a njemački utjecaj dominantan.

- uzima se da hrvatska dječja književnost formalno počinje s Ivanom Filipovićem i

njegovom raznorodnom knjižicom – Mali tobolac raznog cvetja za dobru i pomnjivu

mladež (1850.)

PERIODIZACIJA

- od početaka do 1913. (od Malog tobolca do Hlapića) – Filipovićevo doba;

- od 1913. do 1933. (od Hlapića do Družbe Pere Kvržice) – doba I. B. M.

- od 1933. do 1956. (od Pere Kvržice do Prepelice) – Lovrakovo doba;

- od 1956. i dalje; (od Prepelice dalje); - Vitezovo doba;

IVAN FILIPOVIĆ (1823. – 1895.)

- Mali tobolac (1850.) sastoji se od četiri dijela:

I. razne pjesme

II. mudra izrečenja (u stihu)

III. male pripovijetke

38

IV. domorodne misli (djeci namijenio dva članka – „Nešto o raznih jezicih uobće“ i

„O raznih vjerozakonih“);

- drugi i treći dio Tobolca su prijevodi i prerade, dok su pjesme izvorno Filipovićeve i

po toj se činjenici drži da „hrvatska dječja književnost počinje poezijom“;

- no I. Filipović osim što je napisao prve hrvatske dječje pjesme oživio je čitavu

kulturnu djelatnost i uopće oživio dječju književnost, pa je tako:

- uveo preradu tuđih tekstova i prevodio sa stranih jezika;

- prihvatio i popularizirao Christopha Schmida;

- uveo Franza Hoffmanna;

- uređivao prvi hrvatski dječji časopis „Bosiljak“;

- okupljao suradnike za časopis i nagovarao ih na pisanje;

- promicao dječju književnost u školama;

- osnovao Hrvatsko pedagoški književni zbor i unutar njega Knjižnicu za mladež;

- uvodi biografije;

- izdao je knjigu basana;

- pokušao pisati pripovijetke i priče;

- pisao kritike dječje književnosti;

- veći dio F. pjesama izrazito didaktičan, npr. Dobra odluka, Harnost, Posao, Proti

lijenosti, Milosrđe, …

- očigledan nesklad između ritma i sadržaja – riječi utrpane u ritmičku shemu poskočice

moraju davati ozbiljnu pouku – primjerice iz pjesme „Potlam nauka“ – Ali od nas

udaljimo, / Ciku, buku, zlobu svaku, / Pametno se poigrajmo; / Bog ne trpi djecu opaku.

- pjesma „Mladoj naravi“ – simbolika djetinjstva u proljeću, doživljaj ljepote prirode i

njezina sklada;

- pjesma „Maca i miš“ – najrašireniji motiv svih vremena u dj. književnosti;

- F. pokreće i uređuje „Bosiljak“ (1864. – 1868.); - program lista str. 136.

- vrlo brzo se uz „Bosiljak“ javlja još jedan časopis za djecu – „Smilje“ (1873. – 1945.); -

u duhu F. nauka;

- prvi urednik – Vjenceslav Zaboj Marik, a nakon njega Tomislav Ivkanec punih 38 godina;

(G. Vitez 1951. godine pokreće dječji časopis koji nastavlja Smilje, i naziva ga Radost. 70-ih

gdina ŠK uz Modru lastu pokreće Smib (Smilje + Bosiljak);

39

- od početka donosi poeziju, priču, pripovijetku, basnu, igrokaze, populrano pedagoško štivo,

metodičke obrade, zabavne stranice;

- već u 4. broju I. god. donosi Andersenovu priču „Krasuljak“;

- Ljudevit Tomšić pokreće „Bršljan“ (1873. – 1903.) – uz prekid od 13 godina;

- nakon T. smrti uređuje ga njegova snaha Marija Tomšić Im;

- Bršljan je gotovo cijeli posvećen pripovijetci, i ima više prijevoda iz stranih

književnosti;

- od sva tri časopisa „Bosiljak“ je bio najmanje primjeren dječjem uzrastu;

- književni dometi podjednaki u sva tri časopisa, i gotovo isti suradnici;

- urednici Bršljana – Ljudevit Tomšić i Marija T. Im također surađivali i u Smilju, bez obzira

na antagonizam između ta dva časopisa;

IZVAN STRUJE – zanimljivo mjesto AUGUSTA ŠENOE

- povjestice – dječja književnost?!

- „Postolar i vrag“ (1863.)

- „Kugina kuća“ (1869.)

- „Kameni svatovi“

FRANJO Š. KUHAČ

- skuplja malešnice (sanatalice) – nursery rhymes – u zbirku Pjevanka (1885.): Sto

dječjih popievaka za jedno grlo s napjevi i tekstom za pučke škole i zabavišta;

- u svoje zbirke narodnih pjesama malešnice su još uvrstili Fran Kurelac i Matko

Laginja;

- prate svaki trenutak dječjeg života (tepalice, uspavanke, bajalice, brojalice,

nabrajalice, molitvice, rugalice, pjesme za igru, pjesme za kolo, cupkalice,

oponašalice, jezikolomilice…)

- bliske nonsensu (Shodno dječjoj prirodi, u njima riječi razvijaju sliku, ostvaruju zvuk,

povezane su s dodirom, pokretom, ritmom, tjelesnim oćutima boli i ugode.)

- obično su kratka stiha (6-erac, 7-erac, 8-erac) i jednostavna rima (aa);

40

KNJIŽEVNOST PRVOG RAZDOBLJA

POEZIJA

- crta razvoja hrvatske dječje poezije: filipovićevsko-varjačićevska poezija – Krunoslav

Kuten – Grigor Vitez – Zvonimir Balog;

- malo zasebnih zbirki, pjesme razasute u časopisima – Smilje, Bosiljak i Bršljan;

3 skupine pjesnika:

1. tzv. „nedjeljni“ pjesnici – učitelji, katehete, učenici i studenti, tu i tamo bi napisali

pokoju pjesmu vjerujući da je to njihova društvena, patriotska dužnost;

- ujedno i najveća skupina;

2. pjesnici koji su književni ugled postigli izvan dječje književnosti; nisu se uspjeli

približiti dječjoj prirodi koliko je to bilo potrebno;

- unosili su duh i izraz tzv. velike poezije uz dodatak pouke;

(H. Badalić, Jelica Belović-Bernadzikowski, D. Boranić, M. Cihlar, Đ. Deželić, A. Haler,

V. Novak, P. Preradović, A. Šenoa, S. Širola, I. Trnski, A. Truhelka…)

3. pjesnici koji su sebe doživljavali dječjim stvaraocima i u tom su duhu i pisali i živjeli:

Ljudevit Varjačić, Jakov Majnarić, August Harambašić, Josip Milaković, Rikarad

Katalinić Jeretov (Barba Rike), Krunoslav Kuten.

LJUDEVIT VARJAČIĆ (1852. – 1926.)

- Mladice, različne pjesme za mladež (1874.)

- za života objavio šesnaest knjiga za mladež;

- sustvaratelj filipovićevska tradicije!

- piše domoljubno i poučno; (str. 163)

- njegova poezija pjevna i bitno deklamatorska, velik broj njegovih pjesama uglazbljen

(I. Zajc ih je uglazbio stotinjak); - „Hej, veselo mili druzi“;

- nije podlegao Zmajevu utjecaju, iako se u zbirci Milovanke (1896.) približio dječjem

svijetu; („Mira i maca“, „Mala švelja“, „Mala pralja“, „Kuća i majčica“)

- u pjesmi „Prsti“ približio se malešnicama, i stilski je savršeno ostvario;

41

AUGUST HARAMBAŠIĆ (1869. – 1911.)

- iskazivao se domoljubnim temama (iskaz iskrenih doživljaja);

- zasluge A. Harambašića vidiljive iz nekrologa u Nastavnom vjesniku (str. 166)

- najhrvatskiji zmajevac;

- objavio tri knjige namijenjene djeci – Mali raj (1891.), Smilje i kovilje (1890.), Zlatna

knjiga (1890.) – slikovnica koju je objavio zajedno s J. J. Zmajem;

- osim Zmajeva utjecaja osjeća se i filipovićevsko-varjačićevska tradicija;

- ipak najbolja i najljepša njegova ostvarenja čisto su njegova – čista, a rezultat su

njegova istinskog osjećanja bliskosti prema djetetu („Tri junaka“, „Junak“,

„Prostodušnost“, „Dan i noć“, „Kukuc“)

JOSIP MILAKOVIĆ (1861. – 1921.)

- u svoje vrijeme najplodniji, najpoznatiji i najcjenjeniji dječji pjesnik;

- izdaje antologiju hrvatske i srpske dječje poezije – Naša pjesma, antologija hrvatskoj

mladeži (Donja tuzla, 1903. – Zagreb, 1905.)

- prva zbirka Božićnica (1883.) – filipovićevsko-varjačićevska tradicija;

- motivi su velike teme ili dječji život s poukom;

- u zbirci Mali svijet (1885.) – osjeća se Zmajev utjecaj;

- poznatije su mu još zbirke Ševine pjesme (1914.), Mali čestitari (1916.), Djedine

pjesme (Sarajevo, 1919.);

- nakon pjesničkog susreta s Kutenovom poezijom i sam postaje neposredniji, bliži

djeci, osluškuje onomatopeje, nonsens – Svi ti elementi pokazuju raznolikost umjesto

jednoličnosti, bliskost dječjoj igri umjesto pouke, lirsku razigranost umjesto epsko-

(ne)lirske sheme, vlastitost umjesto imitacije. („Pauk? Što je?-„, „Doba“, „Macan

Mato“, „Sve u svoje doba“, „Vrapci“, „Oroz i koke“, „Čudni lovci“, „Palčić i njegov

hrušt“, „Kraljev malj“)

KRUNOSLAV KUTEN (1855. – 1894.)

- najzanimljivija pjesnička pojava u Smilju;

- pisao pjesme za djecu izvan okvira svoga vremena, izvan shema, polazeći jedino od

druženja s djecom, i od narodne dječje poezije;

- preteča Grigora Viteza;

- bez obzira na nepravdu i zaborav, od suvremenika ga jedina cijeni Jelica Belović-

Bernadzikowski;

42

- „Mali ratar“ – str. 177;

- „Gozba domaće peradi“ – str. 180;

- Kuten je pjesnik trenutka, pjesnik djeteta u životnoj svakidašnjici, pjesnik stvarnog

djeteta i dječjih dometa i interesa, pjesnik priproste radosti života (…).

- „Kiša“ – str. 185.

- „Buha“ – str. 192.

- domovina prisutna u dječjem ambijentu doma, dvorišta, u roditeljskoj ljubavi;

- prisutan duh kršćanskog ćudoređa i toplina blagdana;

- najčešće piše u osmercima, niže dvostihe bez posebne podjele na strofe;

- izrazita prirodnost rime, ona je funkcionalna, nije tek prazan ukras;

- izbjegava didaktičnost;

- On se utopio u djetinjstvu, izjednačio se s djecom i pjeva s djecom, misli s djecom,

raduje se s djecom kao da je i sam dijete.

RIKARD KATALINIĆ JERETOV (1869. – 1954.) – BARBA RIKE

- prepoznatljivost pjesama – patriotske, prigodne, jednostavne;

- odhrvao se Zmajevu utjecaju, a varajačićevsku tradiciju ublažio bliskošću s djecom;

- uređujući i surađujući u časopisu Mladi Istranini (kasnije Mladi Hrvat) susreće se i s

poezijom Vladimira Nazora;

- uz pjesme objavljuje i kraće prozne tekstove namijenjene djeci (lirske sličice, kratke

pripovijetke iz života, sličice s poukom nalik basnama);

- uz dvije slikovnice, objavio tek jednu knjigu za djecu – Vesela mladež (1897.);

PRIČA

NARODNA PRIČA

- hrvatska dječja književnost ne slijedi ustaljene etape u razvoju priče – naši se umjetnici

nisu usudili krenuti u poduhvat pretvorbe vlastite narodne priče u umjetničku, već su priče

preuzimali od drugih naroda;

- više cijenili ćudorednu pripovijetku nego narodnu priču;

- priče se više objavljuju u Smilju nego Bosiljku;

43

- preplitanje narodne priče sa stranom umjetničkom pričom – Bosiljak uvodi B. Nemcovu,

a Smilje već u prvom godištu H. C. Andersena;

- cijenile su se slavenske i istočne priče više od zapadnih, ali su se zapadne potkradale;

- snažan utjecaj Andersenove „Djevojčice sa šibicama“;

Ivan Devčić (1857. – 1908.)

- lički učitelj;

- Priča o Bočaj-gradu, Priča o zauzeću Bunić-grada, Postanak samostana Ermnja;

Jure (Đuro) Turić (1861. – 1944.)

- zbirka Priče (1909.)

- po određenju Turićeva je priča tolstojevsko-narodna, i u nešto manjoj mjeri

andersenovska;

- Prerano u proljeće, Pastrva, Kralj sa srcem od kamena, Pčelina sreća, Srećoperka;

PEDAGOŠKI ROMANI

- Davorin Trstenjak - Savka i Stanko (1882.), U radu je spas (1885.)

- Josip Klobučar – Učitelj u Jabukovcu (1883.)

- Ivan Tomašić – Tugomil Jorgovanić (1895.)

- Vjekoslav Koščević – Sretni kovač (1895.)

- Antun Truhelka

- Ljudevit Tomšić (urednik Bršljana)

- Tomislav Ivkanec (50-ak godina uređivao Smilje)

- Milka Pogačić

- Stjepan Širola

- Marija Tomšić-Im

- Jelica Belović-Bernadzikowski (istaknuta kritičarka dječje književnosti)

44

DRUGO RAZDOBLJE

Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 1874. – Zagreb, 1938.)

- uloga obitelji Mažuranić i Brlić u književnom i umjetničkom izrastanju IBM;

- poznanstvo s Franjom Markovićem;

- svoja najbolja djela napisala je između 38. i 42. godine života;

DJELA:

Valjani i nevaljani, 1902. (pripovijetke, pjesmice i priče za dječake)

Škola i praznici, 1905. (male pripovijetke i pjesme iz dječjeg svijeta)

Slike, 1912. (pjesme)

Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1913. (roman)

Priče iz davnine, 1916. (bajke)

Knjiga omladini, 1923. (crtice)

Dječja čitanka o zdravlju, 1927. (stihovi)

Mir u duši, 1930. (predavanje na Dan mira)

Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi (1934.-35.)

Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata,1937. (povijesni roman)

Srce od licitara, 1938. (kompilacija prve dvije knjige)

Basne i bajke, 1943.

Iz korespodencije Andrije Torkvata Brlića, 1948.

- zašto je zovemo hrvatskim Andersenom?

- najznačnjnija djela – Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Priče iz davnine;

- u sjeni njezinih najsjajnijih ostvarenja ostao je povijesno-pustolovni roman Jaša

Dalmatin, potkralj Gudžerata;

- sužanj u Carigradu u kući trgovca (sanja o Indiji);

- među bedemima Saraja – neobičan susret s djevojčicom Mirjam;

- prodaja Jaše – preko starog Jusufa postaje Ahmedov drug na putu za Indiju;

- Mahmud Begr – mitski kralj i vladar bogata Gudžerata;

- M. B. oslobađa Jašu, ovaj postaje slobodan čovjek i svojim se sposobnostima i

domišljatošću sve više uspinje na društvenom rangu, sve dok ne postane ravan samom

vladaru – postaje Melek Az;

- borba s Portugalcima za Jašin grad Diu (Jaša je grad obzidao poput Dubrovnika);

45

- u međuvremenu se Jaša oženio s Mirjam (pomalo nategnuta i fatalistička priča);

- uloga hrvatske narodne pjesme u priči (njome je Jaša opčarao Mahmud Begra);

- Ivana Brlić Mažuranić završava priču o Jaši Dalmatinu:

Narodni pjevač neka udesi svoje gusle javorove. Neka u vijenac deseteraca savije

život i djelo Jaše Dalmatina koji je „u Indiji, u zemlji dalekoj“ iznio primjer viteštva,

snage i pravičnosti našega naroda. Svjetska povjesnica spominje Jašu Dalmatina u

uskoj vezi sa najboljim ljudima njegova vremena. Neka ga i naša narodna pjesma

pozove na junačko zborovanje sa našim prvim junacima, s Markom Kraljevićem, sa

Zrinovićem banom i sa svijetlim likovima naših vitezova.

- na kraju knjige pridodana iscrpna objašnjenja, povijesni izvori, itd.

- Sanja Lovrenčić: U potrazi za Ivanom, 2007.

JAGODA TRUHELKA

- u dječju književnost uvodi žanr realističke pripovijetke;

- opis djece i djetinjstva na autobiografskom temelju;

- rane pripovijetke – Tugomila (1894.), Naša djeca (1896.);

- dva izdanja najpoznatije knjige Zlatni danci, prvo izdanje izlazi 1918.;

- Bogorodičine trešnje;

- Dani domaćeg ognjišta;

- Crni i bijeli dani;

- Pipo i Pipa;

- Božja ovčica;

- Zlatko; (uvodi temu nestabilne obitelji, rastavljenih roditelja);

- Zlatni danci pripadaju tipu obiteljskog romana koji je u svjetsku književnost uvela M.

L. Alcott;

- svako je poglavlje zasebna pripovijest, a u svakom od njih po jedno je dijete glavni

nositelj radnje;

- kada se govori o Truhelkinom romanu važno se osvrnuti na:

- temu djetinjstva u dječjoj književnosti;

- Osijek kao pozornicu zbivanja;

- realističnost u pristupu i galeriji likova (posebice dječji likovi);

- dom i pothvati djece;

46

- mjera didaktičnosti (didaktičnost nije nametljiva, kod Truhelke je sve prirodno, životno

prije svega);

- radnja se zbiva u Osijeku 60-ih i 70-ih godina 19. stoljeća;

- sjajan osjećaj za karakterizaciju likova;

- Labudova ulica – početak priče;

- likovi – Anica, Ćiro i Dragoš;

- Anica – najkompleksniji lik (utjelovljenje same autorice);

- Ćiro – neumorni istraživač;

- Dragoš – najmlađi brat, dijete nad djetetom;

- otac – učitelj, majka, baka, Kristina, kuma;

- iznimna snaga stila pripovijedanja;

TREĆE LOVRAKOVO DOBA: MEĐURATNO I RATNO RAZDOBLJE

- Mato Lovrak (1899. – 1974.) objavljuje svoja dva najbolja i najpoznatija romana

1933. godine – Družba Pere Kvržice i Djeca Velikog Sela (Vlak u snijegu – od 1946.);

- socijalni realizam u dječjoj književnosti;

- Lovrak je bio učitelj, osim književnih tekstova pisao je i stručne pedagoške članke

(Wilde i jesen, nastava kao cjelodnevni boravak);

- svaki njegov roman ima naglašenu pedagošku crtu pa se otuda vjerojatno javlja

stereotipan i gotovo neuvjerljiv lik učitelja prosvjetitelja;

- Lovrakov realistički dječji roman potisnuo je fantastiku u hrvatskoj dječjoj

književnosti;

- opća mjesta Lovrakova stvaralaštva za djecu: razred, skupina djece, kolektiv,

zadruga, učitelj kao nevidljiv redatelj, dječji vođe, iskakanje seoske djece u prvi plan

(čest sukob sela i grada);

- odraz svjetske krize u književnosti (sukob siromašnih i bogatih, snažna Lovrakova

socijalna angažiranost);

- Neprijatelj br. 1 – prvi Lovrakov „gradski“ roman; (Zvonko, Olio, „mali Bosanci“,

milostivin pas Cveba);

- prvi put se u L. romanu pojavljuje topos toploga doma;

47

- piše i četiri kraća romana – Doka Bedaković, Francek Drugi Hrabri, Slatki potok,

Devetorica hrabrih;

- „dodir“ seoskih i gradskih dječaka;

- izdvojeno mjesto u cijelom Lovrakovu opusu pripada pripovijetki Anka Brazilijanka

(tema siročeta, Anka mijenja okorjelog u alkoholizam i grubost radnika Brazilijanca,

radnja se događa ispred ciglane);

Zašto je Lovrak nositelj novog razdoblja u razvitku hrvatske dječje književnosti? M.

Crnković i D. Težak stavljajući njegovo djelo u književni kontekst ističu:

Prije svega prekida dominaciju priče i fantastike. U dvadesetim je godinama utjecaj

Nazorovih i Brlićkinih priča, kao i svjetskih priča, daleko veći nego utjecaj Hlapića, koji

uostalom nije prekinuo vezu s pričom, i Truhelkina realističkog opisivanja vlastitog

djetinjstva koje se zapravo ostvaruje tek u tim godinama. Lovrak se odlučuje za dječji

roman otprilike onakav kakav je poznat od Twaina i Molnara, a upravo ga je uspješno

inagurirao Kastner.

- prekida i s tipom dječjeg autobiografskog romana (nakon dosta snažnog Truhelkinog

utjecaja), premda se u njegovim djelima zapaža autobiografski sloj (autobiografski

roman – Slamnati krovovi);

- snažni, ali i važni, likovi dječaka kao vođa – njegovi su dječaci najčešće i nositelji

neke utopističke socijalističke ideje – stalni borci za pravdu i napredak među ljudima;

Značajka Lovrakovih „dječaka s kvržicom“ jest u tome da prelaze „granice

dječjeg interesa“ pa čak i dječjih mogućnosti. Njihova igra katkad nije igra

nego rješavanje socijalnih krupnih pitanja, njihova stremljenja nadilaze

dječačke želje za dokazivanjem, oni na neki način ne pripadaju sveopćem

carstvu djetinjstva nego predstavljaju predratno pokoljenje mladih ljudi koji će

se angažirati u ratu i drugim sukobima. (M.C.)

- specifičan jezik i stil (kratke rečenice, pripovijedanje u prezentu);

- različita kritička stajališta o Lovrakovu stvaralaštvu;

Zlata Kolarić-Kišur (1894. – 1990.)

- u dječjoj se književnosti afirmirala u 30-im godinama, a piše i stvara sve do 70-ih kada

1972. godine objavljuje svoje najvrjednije djelo – Moja zlatna dolina;

- pisala je u svim žanrovima i vrstama dječje književnosti;

- ostala stvarati na tragu predlovrakovske tradicije, u prozi nasljeduje Truhelku;

48

- Ivo Kozarčanin (1911. – 1941.)

- Mate Meršić Miloradić (1850. – 1928.)

- Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.)

- Ivan Goran Kovačić (1913. – 1941.)

- Josip Pavičić (1895. – 1969.)

ČETVRTO DOBA – VITEZOVO I KUŠANOVO DOBA

- dječjom se književnošću konačno prestaju baviti učitelji i pedagozi, ona postaje dio

stvaralačog opusa istinskih književnih umjetnika;

Milivoj Matošec (1929. – 1982.)

- u književnosti se javlja 1957. godine romanom Tragom brodskom dnevnika;

- objavio je čitav niz dječjih romana iako su mu najpoznatija i ponajbolja dva – Tiki

traži neznanca (1961.) i Strah u Ulici lipa (1968.);

- Zajedno s Kušanom začeo je suvremen dječji roman, oslobođen „parolaške

prolaznosti“ ali i naglašene lovrakovske tendencioznosti. (S. H.)

- bavio se i dramaturgijom – stvaranje napetih zapleta, vješto vođenje radnje prema

kulminaciji, prirodan i uvjerljiv završetak, epizodnost; („filmski jezik“)

- u njegovu opusu prepoznaje se preplitanje avanturističkog romana, fanastične priče i

realističkog romana;

- u svim ga djelima odlikuje pustolovnost i napeta fabula;

- Tiki traži neznanca – po Zalaru „stilski najujednačenije, kompozicijski

najzaokruženije i sadržajno najizvornije“;

- M. stvara tip dječjeg detektivskog romana (dječjeg krimića);

- sukob u kući br- 15 – Tiki i mlađi brat Caco, dva para blizanaca Bjeloglavih (Prvi,

Drugi, Treći, Četvrti) i njihov mlađi brat Dako;

49

- neznanac: invalidan dječak iz susjedstva koji promatra njihovu igru na dvorištu i u nju

se „miješa“ nazivajući Tikija telefonom;

- Matošec uvod roman lika: lik Tikija (Zalar, str. 61);

- stvarni život dječaka i dječje igre;

- zapažen roman Suvišan u svemiru (1961.);

- Strah u Ulici lipa (1968.)

- slikovit lik Mungosa Nevade – Odlično psihološki iznijansiran lik, lik koji se lako ne

zaboravlja. (I. Z.);

- M. N. – suvremeni Don Quijote;

- likovi djece – Cvrkutalo, Praporac, Veslonožac, Šapica i Latica;

- „traganje za ljubavlju i prijateljstvom“ (B. G.) – O svakom čovjeku ovisi hoće li steći

prijateljstvo i naklonost drugih ljudi. (M. M.)

- priprema za dječju prozu u trapericama;

- mijenja se status družbe u odnosu na Lovraka;

- status odraslih – „smetala“;

- izniman stil primjeren djeci;

- afirmira grad i gradsku djecu;

- Darija Kramberger o Matoščevu stvaralaštvu uopće: Matošec zna spretno

pripovijedati, radnju dobro zaplitati i pojedine niti tako ispreplesti da su čitaoci

uhvaćeni u njihovu mrežu i zaborave na svijet oko sebe.

Ivan Kušan (1933.)

- završio Likovnu akademiju;

- još kao devetogodišnjak napisao roman: Otkad znam za sebe pisao sam i crtao. Kad

mi je bilo devet godina napisao sam prvi svoj roman. Zvao se Život dvojice dječaka u

Ljavljoj guduri. Nisam još znao da se ne kaže ljavlja. Bio je to znaimljiv roman,

namijenjen odraslima. Pisao sam ga na pisaćem stroju, ilustrirao ga nalivperom i

prodavao u svescima svojim najboljim prijateljima iz susjedstva.

- Ivo Zalar još 1978. obznanjuje: „…pojava njegova prva romana označava početak

nove etape u razvitku hrvatskog dječjeg romansijerstva.“

- Uzbuna na Zelenom Vrhu (1956.), Koko i duhovi (1958.), Domaća zadaća (1960.),

Zagonetni dječak (1963.), Lažeš, Melita (1965.), Koko u Parizu (1972.), Strašni

kauboj (1982.), Ljubav ili smrt (1987.), Koko u Kninu (1996.);

- Kušan zna djeci „zaviriti pod kožu“;

50

- stvorio roman detekcije;

- prepozntaljiv kušanovski dječji roman;

Hrvoje Hitrec (1943.)

- humor!

- petoknjižje o Smogovcima (1974. – 1996.), Eko Eko (1978.);

- Smogovci (1976.), Smogovci i strašni Bongo (1987.), Zbogom, Smogovci (1989.),

Smogovci i biće iz svemira (1992.), Smogovci u ratu (1996.);

- Obitelj Vragecovih;

- smogovski serijal – „dječja proza u trapericama“;

- kontinuitet suvremene kulture;

- odnos mladi : stari;

- infantilizam u pripovijedanju;

Zvonimir Milčec (1938.)

- Zagrepčanac!

- Zvižduk s Bukovca (1975.); (Giza, Truli, Bimbo, Kanta, Rolo);

- dječačka klapa;

- zbivanja jedne školske godine petog razreda;

- zvižduk! – početak i kraj romana; (Zalar – str. 85)

- također „depedagogizirao“ svoju prozu;

- napeta radnja;

- djeca vjeruju autoru;

Mladen Kušec (1938.)

- Plavi kaputić (1974.)

GRIGOR VITEZ (1911. – 1966.)

- počeo je pisati i objavljivati za djecu 1951. godine u časopisu „Radost“;

- objavio nekoliko zbiraka dječje poezije:

Vesele zamke (1955.) (slikovnica sa zagonetkama)

Prepelica (1956.)

Sto vukova (1957.)

Kad bi drveće hodalo (1959.)

51

Iza brda plava (izbor, 1961.)

Hvatajte lopova (1964.)

Gdje priče rastu (1965.)

- objavljeno je i nekoliko slikovnica s njegovim stihovima;

- izdvojen pjesnički put – V. se odmah na početku pokazao kao gotova pjesnička

individualnost;

- bogatstvo motiva Vitezove poezije;

- Milan Crnković po motivima Vitezove pjesme kategorizira kao:

a) pjesme u kojima prevladava igra riječima

b) pjesme ispunjene vedrinom i humorom temeljenom na nonsensu

c) pjesme u kojima je iznesen doživljaj prirode

d) pjesme o djeci

e) prigodne pjesme

- prema Vitezovu eseju „Djetinjstvo i poezija“ objavljenom 1960. u časopisu

„Umjetnost i dijete“ S. Hranjec izdvaja težišnice njegove poezije:

1. Priroda to je poezija.

2. Nesputano djetinjstvo u rodnom kraju.

3. Narodni stvaralac zaigrano dijete.

4. U književnom pristupu djetetu – jednostavnost.

5. Estetsko bez etičkog nema smisla a ni obratno.

- za V. pjesništvo bilo je presudno dvoje – intimno pjesnikovo sjećanje na djetinjstvo i

stalna zaokupljenost ljepotom prirode;

- važan utjecaj usmene pjesme i priče (kao dječak je i zapisivao usmene pjesme i priče

svoje majke);

- o utjecaju usmene književnosti na njegov pjesnički opus Crnković je zapisao: „Pjesnik

koji posjeduje u stihu lak, okretan i obijestan ritam slavonskoga kola i poskočnica,

koji je upio u sebe bockavu i duhovitu dosjetku rimovanog dvostiha kojim se pjevači

natpjevavaju u slavonskom kolu, pjesnik koji voli graditi konstrukciju pjesme radi

završne iznenađujuće poente, eto takav pjesnik je bio sposoban da iznalazi vedre

kalambure, smiješne suprotnosti, zanimljive neobičnosti.“

- čest seoski ambijent djeteta;

52

Jezik i stil Vitezova pjesništva:

- funkcionalnost i prirodnost rime (nonsensna igra!)

- onomatopojenost;

- rimovani dvostih u četvercu ili osmercu;

- izbor iz antologije;

- Vitez o djetinjstvu (str. 152)

Pjesnici Vitezove generacije:

- Boro Pavlović

- Stanislav Feminić

- Stjepan Jakševac

- Mladen Kušec

- Ratko Zvrko

53