diplomski ivana gurešić

Ivana Gurešić 196/13 Skladišnica

Sadržaj

Uvod……………………………………………………………………………………….2

1. Opšta pravila o skladišnici……………………………………………………………...3

1.1. Pojam skladišnice i osnovne karakteristike …………………………………...3

1.2. Značaj i elementi skladišnice ….........................................................................4

1.3. Privredni značaj skladišnice i njena amortizacija …………………………......7

2. Vrste skladišnica……………………………………………………………………..…9

3. Prenos skladišnica………………………………………………………………….….11

4. Naplata duga pomoću skladišnice………………………………………………….….14

5. Pojam skladišta……………………………………………………………………......16

6. Ugovor o uskladištenju i uskladištenje ………...…………………………………..…19

7. Bitni elementi ugovora o uskladištenju………………………………………………..23

8. Obaveze i odgovornost stranaka pri uskladištenju………………………………..…..25

9. Zaključak………………………………………………………………………….…..29

Korišćena literatura………………………………………………………………………30

1


Uvod

Tema ovoga rada je Skladišnica, kao robna hartija od vrijednosti, njeni elementi i

upotreba.

Hartije od vrijednosti su pismene isprave koje sadrže pismenu obavezu izdavaoca hartija

od vrijednosti da će zakonitom imaocu hartija od vrijednosti ispuniti obavezu zabilježenu

u toj ispravi. Izdavalac hartija od vrijednosti ima, dakle, obavezu da izmiri samo onu

obavezu na koju se pismeno obavezao. Od njega se ne može zahtijevati ispunjenje

obaveze koju je dao usmeno, a koja nje zadržana u pisenoj ispravi. Svaka hartija od

vrijednosti mora da posjeduje određena svojstva odnosno mora da ispuni tri osnovna

uslova:

- da je data u pismenoj formi

- da je postojanje i ostvarenje imovinskog prava - povezano sa postojanjem hartija

od vrijednosti

- da je u toj ispravi sadržano neko građansko (najčešće imovinsko pravo)

Osnovni oblici hartija od vrijednosti su akcije, obveznice, certifikati, blagajnički zapisi i

komercijalni zapisi. Pored ovih, na finansijskom tržištu se pojavljuju i druge hartije od

vrijednosti kao sto su: ček, tovarni list, mjenica, konosman (teretnica), skladišnica,

bankarska garancija, akreditiv i dr. Kao ključni momenti identifikacije hartija od

vrijednosti ističu se: formalnost pravnog posla, inkorporisanje odgovarajućeg imovinskog

prava, jedinstvo inkorporisanog imovinskog prava i same hartije.

Skladišnica je stvarno-pravna hartija od vrijednosti, jer u sebi sadrži stvarna prava:

pravo svojine i pravo zaloge. Ona je kauzalna hartija od vrijednosti jer je u direktnoj vezi

sa ugovorom o uskladištenju robe. Ona je tradicionalna hartija od vrijednosti, jer se

pomoću nje i njenog prenosa prostom predajom (tradicijom) simbolički prenosi svojina-

prenosom priznanice ili obavlja prenos zaloge (prenosom varanta) sa jednog lica na drugo

lice. Skladišnica je i prezentaciona hartija od vrijednosti jer se njeno pravo iz hartije od

vrednosti može realizovati njenom prezentacijom dužniku iz skladišnice.1

1 Više na: http://www.knowledge-banks.org/poslovno_pravo_10_nfps_2_svi_02/lekcije/lekcija43.htm

2

http://www.knowledge-banks.org/poslovno_pravo_10_nfps_2_svi_02/lekcije/lekcija43.htm


1.Opšta pravila o skladišnici

1.1. Pojam skladišnice i osnovne karakteristike

Pod pojmom skladišnica se podrazumjeva isprava koju izdaje ovlašćeno skladište, na

zahtjev ostavioca robe, a u kojoj potvrđuje da je od ostavodavca (deponenta) primio na

čuvanje robu koja je u toj pismenoj ispravi označena i kojom se obavezuje da će tu robu

predati licu koje se bude legitimisalo kao zakonski imalac skladišnice.2

Dakle, skladišnica predstavlja ispravu koju izdaje javno skladište (u nekim slučajevima i

slobodna carinska skladišta), a koja služi kao dokaz da je primljena na čuvanje roba od

ostavioca (deponenta) koja je označena u toj ispravi i da na osnovu nje depozitar javno

skladište je obavezno da robu izda licu koje je prema istoj legitimisano da je primi.

Izdavanje skladišnice, kako se može zaključiti, nije obavezno, već se realizuje na

zahtijev ostavioca robe. Umjesto skladišnice moguće je izdati potvrdu o uskladištenju

robe. “Ovo ograničenje izdavanja skladišnice ima za cilj da se spriječi izdavanje

skladišnica za robu koja nije u državi skladištara.”3 Ovlašćeni skladištar izdaje

skladišnicu za robu primljenu na uskladištenje, znači poslije predaje robe u njegov posjed

na osnovu zaključenog ugovora o uskladištenju.4

Skladišnica se izdaje samo u jednom primjerku i ne vrši se njeno umnožavanje. Do

izdavanja duplikata skladišnice moze da dođe izuzetno i to u slučaju da je original

amortizovan , tj. sudski poništen. Kopija skladišnice se može napraviti, ali to ima

karakter građansko pravne isprave.5 Skladišnica se može izdati za cijelu količinu robe ili

samo za pojedine djelove te robe. Ova isprava sluzi za dokazivanje da je odredjena roba

2 Milenović Dara, Poslovno pravo;Centar za publikacije Pravnog fakulteta, Niš 2009;

3 Velimirović Mihailo, Privredno pravo, Univerzitet Crne Gore, Podgorica 1998.str.1072

4 Vasiljević Mirko, Kompanisko i trgovinsko pravo-Priručnik za polaganje pravosudnog ispita; Službeni

glasnik, Beograd, 2010;

5 Mihailo Velimirović, n.d.str.1072.

3


primljena na čuvanje, Na ispravi je naveden deponent koji je odredjenu robu ostavio na

čuvanje. Što se tiče izdavanja robe javno skladište je obavezno da robu izda licu koje je

prema odredjenim dokumentima ovlašćeno da je primi. Skladišnica je stvarno-pravna

hartija od vrijednosti,ona u sebi ima pravo zaloge i pravo svojine. Njenom predajom se i

simbolički prenose prava svojine od jednog lica drugom. Skladišnicu mogu da izdaju

javna i carinska skladišta.

Kao što je istaknuto, skladišnicu mogu da izdaju javna i carinska skladišta. U francuskom

i italijanskom pravu, skladišnica može glasiti na ime ili po naredbi, ali se ona može

prenositi indosamentom i kad glasi na ime, ako u nju nije unijeta "rekta klauzula". U

švajcarskom i švedskom pravu, skladišnica glasi na ime, po naredbi ili na donosioca, dok

u njemačkom pravu ona glasi na ime, ali može glasiti i po naredbi (kad je u nju unijeta

određena klauzula). Prije Drugog svjetskog rata, naše pravo poznavalo je samo

skladišnicu po naredbi. Međutim, danas se u svijetu, kao na primer u Nemačkoj, najčešće,

izdaju skladišnice koje glase na ime, a mogu da budu i hartije po naredbi (pod uslovom

da je u njih unijeta klauzula "po naredbi"), u Francuskoj i Italiji skladišnica može glasiti

na ime, po naredbi ili na donosioca.6

1.2. Značaj i elementi skladišnice

Po Zakonu, skladišnica mora da ima određene bitne elemente, i to: priznanicu i

založnicu i one moraju da imaju određene podatke:

-ime i zanimanje ostavodavca ,

-vrstu robe,

-njegovo prebivalište,

-naziv i mjesto na kome se nalazi skladištar,

-količinu,

-iznos do kog je roba osigurana kao i ostale stvari koje se tiču samog raspoznavanja

robe.

I jedan i drugi elemenat skladišnice, tj. priznanica i založnica moraju imati napred

navedene bitne elemente da bi bile punovažne i da bi mogle da funkcionišu u pravnom


4



prometu kao hartije od vrijednosti. Nedostatak nekog od navedenih bitnih (zakonskih)

elemenata skladišnice, činilo bi ovakvu ispravu nepunovažnom kao hartiju od vrijednosti,

ali bi takva isprava mogla da funkcioniše u pravnom prometu, kao neki oblik potvrde o

prijemu robe na čuvanje.

Naravno pored ovih obaveznih elemenata i bitnih, postoje i nebitni elementi, na

primer to mogu da budu podaci o stanju po kome je roba primljena na skladište, i o nekim

vidljivim manama na robi. Pored bitnih (zakonskih) neophodnih elemenata, bez kojih ona

ne bi mogla da funkcioniše kao hartija od vrednosti, postoje i mnogi nebitni (fakultativni)

elementi koje svaka skladišnica mora da posjeduje. Radi se o nekim neobaveznim

sastojcima skladišnice, kao na primer, napomene o stanju primljene robe na skladištenje,

vidljivim manama na robi i dr. Neki autori, u nas, ovakve nebitne elemente skladišnice

nazivaju neobaveznim sastojcima, i drugim elementima, ali smo mišljenja da je

prikladnije kod hartija od vrijednosti govoriti i pisati, po već usvojenoj i ustaljenoj

metodologiji:o bitnim i nebitnim elementima hartija od vrijednosti, pa prema tome i

skladišnice kao hartije od vrednosti.

Skladišnica, kao i prenosivi tovarni list, spada u grupu stvarnih, odnosno robnih

hartija od vrijednosti, jer nastaje kada deponent na osnovu prethodno postignute

saglasnosti sa skladištarem njemu preda na čuvanje određenja materijalna dobra uz

obavezu deponenta da skladištaru za to plati određeni novčani iznos.7

Po Velimiroviću, skladišnica ima sledeće osobine:

-Skladišnica je potvrda o predatoj robi na skladištenje

-Skladišnica je dokaz da je zaključen ugovor o uskladištenju

Skladišnica je hartija od vrijednosti, i to stvarnopravna hartija od vrijednosti, jer u sebi

sadrži pravo svojine na uskladištenoj robi, koja je u njoj označena. Na osnovu toga, onaj

ko posjeduje skladišnicu na zakonski utvrđen način, taj ima pravo svojine na

uskladištenoj robi.

7Milovanovć Svetislav, Savremene hartije od vrijednosti;

5


Skladišnica je kauzalna hartija od vrijednosti jer se iz nje vidi osnovni posao, tj. razlog i

cilj njenog izdavanja. Po tome se skladišnica kao hartija od vrijednosti, razlikuje od

mjenice koja je apstraktna hartija od vrijednosti.

Skladišnica je tradicionalna hartija od vrijednosti, jer je prenosiva isprava. Prenosom

skladišnice na drugo lice sinbolično se prenosi pravo svoine ili pravo zaloge na

uskladištenoj robi. Skladišnica je istovremeno i prezentaciona hartija od vrijednosti, jer se

pravo sadržano u njoj može realizovati samo na njenom prezentacijom dužniku.

(Velimirović, 1998)

Nužno je kod izdavanja skladišnice, da su međusobno povezani priznanica i varant,

(založnica) odnosno da se pozivaju jedna na drugu.

Da bi bila punovažna kao hartija od vrijednosti, skladišnica u sebi mora da sadrži sledeće

podatke:

- ime ostavioca robe i ime skladištara;

- riječ skladišnica ( naziv ove isprave);

- broj i datum izdavanje skladišnice;

- oznaku mjesta gdje se skladište nalazi;

- vrstu, količinu i prirodu uskladištenje robe;

- podatke o osiguranju robe, ako je ista osigurana;

- podatke o raspoznavanju za određivanje njene vrijednosti.8

„Nedostatak nekog od navedenih bitnih (zakonskih) elemenata skladišnice, činilo

bi ovakvu ispravu nepunovažnom kao hartiju od vrijednosti, ali bi takva isprava mogla da

funkcioniše u pravnom prometu, kao neki oblik potvrde o prijemu robe na čuvanje.“9

Takođe, skladišnica može sadržati i neke druge, nebitne, elemente kao što je, na

primjer, podatak o vidljivim manama robe koja je primljena na uskladištenje i sl.10


9 Vasiljević Mirko, Privredno pravo-trgovinsko pravo;


6


1.3. Privredni značaj skladišnice i njena amortizacija

Zbog svih karakteristika koje posjeduje značaj skladišnice u privrednim

poslovima je višestruk.

Prvo, skladišnica kao stvarnopravna hartija od vrijednosti olakšava

privrednopravni promet, jer se njenim prenosom na simboličan način prenosi pravo

svojine na robu koja je u njoj označena. „Znači, dovoljno je prenijeti skladišnicu prostom

predajom pa da roba dođe u posjed novog vlasnika ili da prenosom dela skladišnice –

varanta roba koja je uskladištena bude na taj naši i založena kod određenog zalagača.“

Drugo, pošto se umjesto kretanja robe od prodavca do kupca prenosi skladišnica,

to ona ima veliki značaj za smanjenje troškova poslovanja (troškova transporta, troškovi

usljed eventualnog oštećenja ili gubljenja robe, itd.)

Treće, zalaganjem skladišnice ili samo jednog njenog dijela (založnice ili varanta)

može se dobiti kredit, koji može koristiti za obavljanje nekih privrednih poslova.

Četvrto, skladišnica može da posluži kao robni dokument kod otvorenog

dokumentarnog akreditiva. Korisnik akreditiva za naplatu iz akreditiva može dokazati da

je izvršio svoju obavezu iz zaključenog ugovora o prodaji.11

Skladišnica, kao hartija od vrijednosti ima veliki privredno-pravni značaj, posebno za

međunarodni promet roba. Pomoću nje se na simbolički način sa njenom predajom vrši

prenos stvarnih prava na robi. Znači, dovoljno je preneti skladišnicu - prostom predajom,

pa da roba dode u posjed novog vlasnika ili da prenosom dijela skladišnice-varanta roba

koja je uskladištena bude na taj način i založena kod određenog zalagača.

Skladišnica kao isprava i samo uskladištenje robe u javnim skladištima i carinske robe u

carinskim skladištima kod međunarodnog robnog prometa, ima znatnu ulogu pri

smanjenju transportnih troškova i nepotrebnog, a često skupog prevoza robe. Pomoću nje,

može se prostom tradicijom izvršiti prenos vlasništva na robi ili steći pravo zaloge na

robi. Tako se u iznijetom slučaju, putem varanta (kao dijela skladišnice) može roba

založiti za dobijanje lombardnog kredita. Ona se može koristiti i kao isprava kod

11 Dara Velimirović, n.d..str. 614

7


dokumentarnog akreditiva (za naplatu iz otvorenog akreditiva kod banke, korisnik

akreditiva pomoću nje dokazuje da je izvršio svoju obavezu iz ugovora i da je robu

predao, tj. uskladištio u određeno skladište i da je priznanicu predao novom vlasniku

robe). 12

Amortizacija skladišnice je sudski poništaj iste, koji se sprovodi u izvanparničnom

postupku na predlog ovlaštenika u slučaju nestanka vrijednosnog papira (gubitka, krađe i

sl.)

Amortizacijski postupak koji sprovodi nadležni sud, sastoji se u tome što sud, nakon

što mu predlagatelj (ovlaštena osoba koja iz te isprave ili na temelju te isprave može

ostvariti kakvo svoje pravo, odnosno osoba koja ima pravnog interesa da se isprava

sudski poništi):

- učiniti vjerovatnim da je skladišnica nestala ili uništena,

- učiniti vjerovatnim da postoje činjenice koje ga ovlašćuju na podnošenje

prijedloga,

- priložiti prepis isprave ili naznačiti njen bitni sadržaj,

- navesti sve što je potrebno da bi se ta isprava mogla individualizirati i razlikovati

od drugih.

Ako se poslije brižljivog ispitivanja iznesenih podataka, nađe da su učinjeni

vjerovatnim navodi o sticanju, posjedu i gubitku isprave te da je prijedlog za pokretanje

postupka osnovan, zatražit će od obveznika (izdavatelj isprave) a po potrebi i od drugih

osoba ili tijela da se u određenom roku izjasne o tome postoji li isprava s naznačenim

obilježjima te postoje li smetnje, i koje, za pokretanje postupka.

Tužba treba sadržati:

- podatke o predlagaču,

- podatke o ispravi, tj. skladišnici,

- poziv da se isprava pokaže sudu ili da se stave prigovori protiv prijedloga u roku

u kojem se to može učiniti (rok za žalbu),

- napomenu da će se isprava sudski ponititi ako se u tom roku tako ne postupi.


8



Ako se neko u ostavljenom roku javi i preda sudu vrijednosni papir, sud će obustaviti

postupak, a papir uručiti korisniku (predlagatelju). Ako osoba koja se javlja ne želi

predati papir sudu, sud će obustaviti postupak, a predlagatelja uputiti na parnicu radi

utvrđivanja kome pripada pravo na skladišnicu.

Odluka kojom se isprava poništava zamjenjuje tu ispravu dok se ne izda nova .

Imatelj oštećenog vrijednosnog papira koji nije prikladan za promet, ali čija se

istinitost i sadržaj mogu tačno utvrditi, ima pravo zahtijevati izdavanje novog

vrijednosnog papira u istom iznosu, s tim da vrati oštećeni papir i naknadi troškove.

2. Vrste skladišnica

Postoje različite klasifikacije skladišnica od zavisnosti kriterijuma u upotrebi.

U zavisnosti od toga da li se izdaju kao jedinstvene ili ne, skladišnice mogu da budu:

- jednodjelne

- dvodjelne13

Jednodjelna je jedinstvena isprava, koja u sebi inkorporiše dva stvarna prava: pravo

svoine i pravo zaloge. Ova vrsta skladišnica moze se prenositi samo kao cjelina. „To

usporava promet robe skladišnice, jer onemogućava ostaviocu robe da raspolaže sa

robom u slučaju prenosa skladišnice.“14 Zbog teške cirkulacije ovakve skladišnice,

engleska skladista su stvorila jednu posebnu ispravu- weight-note, pomoću koje nastoje

da umanje nedostatke jedinstvene skladišnice.15

Deponent može zahtjevati od skladištara da podijeli robu na određene dijelove i da za

svaki deo izda posebnu skladišnicu. Kad je već dobio jedinstvenu skladišnicu za

cjelokupnu količinu uskladištene robe, deponent može zahtjeva da se i takva uskladištena

količina robe razdijeli na određene dijelove i za svaki poseban dio izda posebna

skladišnica uz zamenu za jedinstvenu skladišnicu. Deponent može zahtijevati da mu

13 Vasiljević Mirko, Kompanisko i trgovinsko pravo-Proručnik za polaganje pravosudnog ispita;


15 Mihailo Velimirović, n.d.str.615

9


skladištar izda skladišnicu samo za jedan dio zamenljive robe koja je ostavljena kod

njega na čuvanje-skladištenje.

Dvodjelna skladišnica se sastoji od priznanice i založnice ili varanta. Ova dva dijela su

međusobno spojena, međutim priznanica i založnica se mogu razdvojiti i u tom slučaju

moraju se pozivati jedna na drugu. Priznanica služi za dokazivanje prava svojine na

uskladištenoj robi. Njen osnovni cilj je, stoga, da služi za prenos svojine na uskladištenu

robu sa jednog na drugo lice. ona služi i kao legitimacija za podizanje robe iz skladišta.

Založnica ili varant je dokaz založnog prava na uskladištenoj robi. Ona služi za zalaganje

uskladištene robe radi osiguranja dobijenog kredita. Pravo svojine koja se stiče na osnovu

priznanice ograničeno je založnim pravom inkorporisanim u založnici, jer ga ono

opterećuje iznosom navedenim u založnici.

Prema načinu na koji je određen imalac prava iz skladišnice, postoje skladišnice

na ime, po naredbi i na donosioca. (Velimirović, 1998).

„U našem pravu nije dozvoljeno izdavanje skladišnica na donosioca, jer u

skladišnici mora biti upisano ime njenog imaoca (remitenta).“

Što se tiče skladišnica po naredbi, one se prenose indosamentom, tj.

mjeničnopravnim putem. Skladišnica po naredbi može se preinačiti (konvertovati) u

skladišnicu na ime, ako se u nju unese rijetka klauzula. Skladišnica na ime se takođe se

može prenositi indosamentom (osim ukoliko izdavalac ili imalac skladišnice u nju ne

unese rekta klauzulu).

U nekim zemljama Zapadne Evrope, postoje posebne vrste varanta, kao što su:

industrijski, petrolejski i hotelijerski. „Sve tri navedene vrste posebnih varanta, imaju

slabe strane u tome što predmet zaloge i dalje ostaje u pritežanju zalogodavca dužnika),

pa potraživanje imaoca varanta nije u dovoljnoj mjeri obezbijeđeno.16

U nekim državama Zapadne Evrope, posebno u Francuskoj, postoje i neke posebne vrste

varanta, kao što su:industrijski, petrolejski i hotelijerski varant.

-Pod industrijskim varantom, podrazumijeva se zalaganje industrijskih preduzeća i

postrojenja prilikom dobijanja kredita od banke. Izdavanje ovakvog varanta vrši mjesno

16www.knowledge-bank./poslovno pravo/lekcije

10

http://www.knowledge-bank./poslovno


nadležni trgovački sud, pri čemu ovaj sud vodi poseban emisioni registar, u koji upisuje

svaki izdati varant, kao i obavljeni prenos varijanta.

-Pod petrolejskim varantom, koji je u potpunosti sličan industrijskom, podrazumijeva se

da je predmet zaloge petrolejsko postrojenje, odnosno postrojenja nafte i naftinih

derivata, koja takođe, izdaje trgovački sud i vodi o tome poseban registar.

-Kao izdavalac hotelijerskog (ugostiteljskog) varanta, pojavljuje se vlasnik nekog hotela,

odnosno ugostiteljskog objekta, a predmet zaloge čine pokretne stvari hotela, odnosno

hotelski inventar.

Sve tri navedene vrste posebnih varanta, imaju slabe strane u tome što predmet zaloge i

dalje ostaje u pritežanju zalogodavca (dužnika), pa potraživanja imaoca varanta nije u

dovoljnoj mjeri obezbeđeno.

3. Prenos skladišnice

Skladišnica kao hartija od vrijednosti prenosi se mjeničnopravnim putem, odnosno

indosiniranjem. Takođe se može prenositi građanskopravnim putem ili cesijom. Prenos se

moze vršiti u tri vida:

1) prenos skladišnice u cjelini (priznanica i založnica);

2) prenos samo priznanice i

3) prenos samozaložnice.

Skladišnica se može prenijeti u cijelini, bez obzira da li se radi o jednodjelnoj ili

dvodjelnoj ispravi. Prenosom ovakve isprave, njen novi imalac (inodosatar) stiče sva

prava koja su u njoj sadržana. Dakle stiče pravo svojine-pravo da raspolaže robom koja je

navedena u skladišnici. Postajući vlasnik skladišnice stiče pravo da zahtijeva od

skladištara da mu preda robu koja je prevedena u istoj ispravi, kao i pravo da robu dalje

indosinira, na bilo koji zakonski prihvatljiv način. Naravno, podrazumjeva se da on ta

prava ima pod uslovom na skladišnicu nije stavljena retka klauzula koja zabranjuje njeno

dalje indosiranje. Prilikom prenosa skladišnice u cijelini veoma je važno upisati datum

prenosa.“ Na zahtijev primaoca priznanice ili založnice, prenos na njega upisaće se u

11


registar skladišnica, gdije će se ubilježiti njegovo sjedište.“17 Djelimičan prenos ne bi bio

moguć jer bi se time spriječila dalja cirkulacija ove isprave i ona bi izgubila svojstvo

hartije od vrijednosti.“ Ali efekti djelimičnog prenosa skladišnice mogu se kod deljive

robe postići podelom robe i izdavanjem posebnih skladišnica za svaki deo robe.18

Kada skladišnica predstavlja jedinstvenu ispravu, prenos se onda obavlja stavljanjem

izjave o prenosu na poleđini hartije (indosamentom), ukoliko ona nije izdata na

donosioca. Kada se skladišnica sastoji iz dva dijela, a oba se dijela prenose na isto lice,

tada se ne vrši odvajanje varanta (založnice) od priznanice, a izjava se o prenosu stavlja

na poleđini priznanice. U tom slučaju, automatski dolazi i do prenosa varanta na isto lice

na koje je preneta i priznanica. Ovakav se prenos, vrši indosamentom (kao kod mjenice i

čeka), sem ako se ne radi o skladišnici koja glasi na ime, a u kojoj postoji rekta klauzula -

"ne po naredbi", tada bi se prenos skladišnice u tom slučaju obavio putem građansko-

pravne cesije. Prilikom prenosa skladišnice, potrebno je da bude upisan i datum prenosa

skladišnice.

Prenosom priznanice na neko novo lice činio to novo lice novim vlasnikom, tj.

nosiocem prava na raspolaganje na robom navedenoj u toj ispravi. Novi indosatar ima

pravo da zahtijeva da mu se preda roba koja je navedena u priznanici. Ta roba, međutim,

može da bude opterećena pravom zaloge imaoca založnice. Zato novi imalac, ukoliko želi

da preuzme robu, mora prvo da izvrši svoje obaveze prema licu koje ima pravo zaloge na

robi, jer to tereti priznanicu i ima prvenstvo namiranja iz uskladištene robe. On to može

da ispuni bilo tako što ce isplatiti iznos novca koji potražuje imalac založnice, bilo što ce

položiti skladištaru taj iznos novca za imaoca založnice. Skladištar ce odgovarati za sve

štete nanesene imaocu založnice (varanta) , ukoliko preda robu imaocu priznanice, a da

ovaj nije prethodno izvršio svoje obaveze koje ima prema imaocu varanta.19

Prenosom založnice bez prenosa priznanice konstituiše se pravo zaloge na

uskladištenoj robi i time novi imalac založnice postaje založni povjerilac. Prenosom


18 Vasiljević Mirko, Kompanisko i trgovinsko pravo-Proručnik za polaganje pravosudnog ispita;

19 Dara B. Milenović, n.d.str. 617

12


založnice konstituiše se, takođe i obligaciono pravo potraživanja iz hartije od vrijednosti,

što je jako značajno kada dužnik ne plati dug od dospjelosti.

Za razliku od indosamenta priznanice, prenos založnice vrši se indosamentom koji ne

može biti blanko20, već samo puni. Prvi prenos založnice zahtijeva upisivanje određenih

podataka: imena i djelatnosti povjerioca, njegovog poslovnog sjedišta, iznosa njegovog

potraživanja sa kamatama, kao i datum dostavljanja založnice.

Skladištar je dužan da taj prenos upiše svoj registar i da na založnici zabilježi datum

prenosa. Bez toga založnica nije punovažna i ne može se dalje indosinirati. Ukoliko se u

založnici ne navede iznos založnog povjerioca, smatraće se da on ima pravo na

cjelokupnu vrijednost robe navedene u ispravi.

Kada se skladišnica sastoji iz dva dijela (priznanice ivaranta), može doći do prenosa oba

dijela skladišnice (o čemu je bilo prije riječi), do prenosa samo priznanice, do prenosa

odvojeno samo varan ta i do prenosa priznanice na jedno, a varanta - na drugo lice.

Prenos samo priznanice, bez založnice (varanta) - daje prijemniku pravo da zahtijeva da

mu se preda roba pod uslovom da isplati imaoca založnice ili položi skladištaru za

imaoca založnice, iznos koji treba da mu bude isplaćen na dan dospjelosti potraživanja.

lmalac priznanice, može zahtijevati da mu se roba proda ako se postignutom cijenom

može namiriti iznos na koji ima pravo imalac založnice, s tim da mu se ostvareni novčani

višak preda. Kada se radi o zamenljivim stvarima po rodu, imalac priznanice bez

založnice, može zahtijevati da mu skladištar preda jedan dio robe, pod uslovom da položi

skladištaru za račun imaoca varanta odgovarajući iznos u novcu. Imalac priznanice, može

i sam da proda robu nekom licu, ali u tom slučaju kupac treba da bude svjestan da kupuje

robu koja je opterećena založnim pravom, pošto uz priznanicu nije priključena založnica

(varant).

Prenos samo založnice (varanta) daje prijemniku pravo zaloge na robi. Kod ovakvog

prenosa na založnici moraju da budu ubilježeni: naziv, odnosno ime i zanimanje

20 Blanko indosamentom se naziva takav indosament koji se sastoji samo od potpisa indosanta. Puni

indosament je redovni oblik indosamenta, koji proizvodi sva dejstva koja pravni propisi daju prenosu

hartije po naredbi.

13


povjerioca, njegovo poslovno sjedište, odnosno prebivalište, iznos njegovog potraživanja

- računajući i kamatu koja mu pripada.

Prvi prijemnik založnice (varanta) je u obavezi da bez odlaganja prijavi skladištaru da je

na njega izvršen prenos založnice (varanta), a skladište je u obavezi upisati taj prenos, u

svoj registar, kao i na samoj založnici zabeležiti da je prenos izvršen. Bez obavljanja ovih

navedenih radnji, založnica se ne može dalje prenositi indosamentom.

Založnica koja ne sadrži iznos potraživanja založnog poverioca, obavezuje u korist

založnog poverioca cjelokupnu vrijednost stvari navedenih u njoj. Imalac založnice

raspolaže različitim sredstvima kada je riječ o naplati potraživanja iz te isprave.

4. Naplata duga pomoću skladišnice

„Imalac založnice bez priznanice, kojem ne bude u roku isplaćeno potraživanje

koje je obezbijeđeno založnicom, dužan je po pretnjom gubitka prava da zahtijeva isplatu

od prenosioca on podigne protest prema pravilima Zakona o mjenici.“21 Pravno sredstvo

koje predstavlja uslov ostvarenja prava iz založnice je, dakle, protest. „Pod pojmom

protest, podrazumjeva se javna isprava u kojoj je ovlašćeno lice u nadležnom sudu ili

organu potvrdilo da su preduzimane pravne mjere za naplatu potraživanja i kakav je bio

ishod.“22

Imalac založnice ima pravo da zahtijeva isplatu svojih potraživanja koja su

obezbjeđena založnicom. Dakle, kako sam prethodno objasnio, da bi mogao da naplati

svoja potraživanja, mora da podigne protest. Ukoliko to ne učini, izgubiće mogućnost da

zahtijeva isplatu iznosa koji potražuje. Nakon urednog protestovanja založnice, imalac

založnice ima pravo da po isteku osam dana od dospjelosti potraživanja zahtijeva prodaju

založene robe. To isto pravo ima i prenosioc (indosant) koji je imaocu založnice isplatio

sva potraživanja koja su njemu bila obezbijeđena založnicom. Novac koji se dobija

prodajom dijeli se na sledeći način: prvo se izdvaja potrebna svota novca za podmirenje

21 www.knowledge-bank./poslovno pravo/lekcije

22 Svetislav Milovanović, n.d.str.88

14



troškova prodaje; zatim se namiruju sva potraživanja koja pripadaju skladištaru po

ugovoru o uskladištenju robe; potom se vrši isplata potraživanja imaocu založnice,

konaćno ostatak novca pripada imaocu priznanice. Imalac založnice ima pravo da svoja

potraživanja zahtijeva i od prenosioca priznanice. On to može da čini samo pod

uslovomda prodajom založene robe nije uspio da namiri sva svoja potraživanja. „Ovo

svoje pravo može da ostvaruje najdalje u roku od mjesec dana od dana podizanja protesta

zbog neisplate i prodaje robe.“23

Od iznosa koji je postignut od javne prodaje založene robe izdvaja se posebna svota za

podmirenje troškova prodaje, potraživanja skladištara iz ugovora o skladištenju robe i

drugih njegovih potraživanja koji su nastali u vezi sa ostavljenom robom, a potom se

isplaćuje obezbeđeno potraživanje imaoca založnice, a ostatak preostalog novca pripada

imaocu priznanice.

Imalac založnice može zahtijevati ili, isplatu od prenosioca (indosanta), tek kad nije

mogao postići potpuno namirenje prodajom založene robe. Ovaj zahtjev imaoca varanta

prema indosantima (prenosiocima), zastarijeva u istom roku kao i zahtjev imaoca mjenice

prema regresnim dužnicima.

Imalac založnice (varanta), gubi pravo da zahteva isplatu od prenosilaca-indosanata, ako

ne bude zahtijevao od javnog skladišta prodaju robe, u roku od jednog meseca od dana

protesta. Ovakav varant (založnica), u datom slučaju, postaje "prejudiciran" i njegov

imalac ne može više da zahtijeva isplatu od prenosilaca varanta (indosanata).

5. Pojam skladišta


15


Skladišno poslovanje podrazumijeva skup poslova koji se odnose na prihvatanje, čuvanje

i izdavanje nabavljene (proizvedene) robe. Skladište u širem smislu je prostor izgrađen u

cjelini, djelimično izgrađen ili neizgrađen; ograničen ili ne; pokriven ili ne, koji se

upotrebljava za smještaj robnih fondova preduzeća. Skladište u užem smislu je samo

onaj ograđen i pokriven prostor sa inventarom za manipulaciju, koji služi isključivo u

svrhu uskladištenja i čuvanja robe od svih uticaja koji bi mogli dovesti do gubitaka na

njoj. Skladište je posebno opremljena prostorija u kojoj se obavlja prijem, smeštaj,

čuvanje, pakovanje, uzorkovanje, klasiranje, sortiranje, obilježavanje, utvrđivanje

kvaliteta i izdavanje sirovina, poluproizvoda, gotovih proizvoda, ambalaže, sitnog

inventara, kao i priprema ovih dobara za otpremu u proizvodne pogone, prodavnice ili

kupcima

Skladište je prostor za uskladištenje robe u rasutom stanju ili u ambalaži s namjerom da

poslije određenog vremena roba bude uključena dalji transport, proizvodnju, distribuciju

ili potrošnju. Pravilno skladištenje robe je jedna od najvažnijih aktivnosti kojima se bave

logističari,te im ti poslovi najčešće oduzimaju najviše vremena i zadaju najviše problema.

Također, troškovi skladištenja su relativno veliki u odnosu na ukupne troškove firme. Po

definiciji skladište je prostor za uskladištenje robe u rasutom stanju ili u ambalaži s

namjerom da poslije određenog vremena roba bude uključena u dalji transport.

Skladište može biti ograđeni ili neograđeni prostor, pokriveni ili nepokriveni prostor koji

se koristi za čuvanje sirovina, poluproizvoda ili gotovih proizvoda. U njemu se roba

preuzima i otprema, te čuva od raznih fizičkih, hemijskih i atmosferskih uticaja.

Prema načinu gradnje skladišta se dijele na otvorena (u njima se čuvaju materijali i robe

koje su neosjetljive ili vrlo malo na hemijske i atmosferske utiecaje), zatvorena (roba

osjetljiva na vremenske utjiecaje), natkrivena (robe kojima je potrebno stalno

provjetravanje). Postoji još podjela robe na klasična skladišta (u kojima razlikujemo

niskomehanizovana i visokomehanizovanaa skladišta, zavisno na koji se način rukuje

predajom i otpremom robe – ručno ili mašinama poput viljuškara i sl.). Automatizovana

skladišta (poslovi se u pravilu obavljaju bez prisutnosti radnika), specijalizirana skladišta

(ili namjenska skladišta sa tačno definisanom robom ili materijalom poput silosa,

16


hladnjača, tankova i sl.).Skladištenje robe je vrlo odgovoran zadatak jer nepravilnim

skladištenjem se upropaštava roba, povećavaju se troškovi poslovanja, mogući su

problemi sa raznim inspekcijama. Za vrijeme uskladištenja može doći do različitih

gubitaka. Uzroci gubitaka mogu biti u prirodi robe(lako topljiva roba, roba koja gubi

vlagu), uslovima uskladištenja, nesavjesnom ili neispravnom manipulisanjem robom i sl.

Ako se roba pravilno uskladišti, čuva se od nepovoljnih uticaja, gubitaka i kvarenja.

Važan dio procesa skladištenja je i optimizacija skladištenja, odnosno svi oni procesi koji

su potrebni da bi se roba najekonomičnije preuzela u skladište, pravilno posložila u

skladištu i isporučila krajnjim korisniocima.

S logističkog gledišta: "skladište je čvor ili tačka na logističkoj mreži na kojem se roba

prije svega prihvaća ili prosljeđuje u nekom drugom smjeru unutar mreže“

Skladište može biti ograđeni ili neograđeni prostor, pokriveni ili nepokriveni

prostor koji se koristi za čuvanje sirovina, poluproizvoda ili gotovih proizvoda. U njemu

se roba preuzima i oprema, te čuva od razniš fizičkih, hemijskih i atmosferskih uticaja.

Skladišta su važan prostor za nesmetani i racionalni kombinovani transport svih vrsta

robe. Postoji više načina klasificiranja skladišta i podjela na razne vrste.

Skladišta u lukama mogu biti:

- prometna

- priručna

- trgovačka

- industrijski

U trgovačkim skladištima roba se dalje zadržava i u njima se roba oplemenjuje,

sortira, pakuje i priprema za dalju namjenu.

Prema načinu gradnje skladišta se djele na:

- otvorena (u njima se čuvaju materijali i robe koje su neosjetljive na hemijske

uticaje),

- zatvorena (roba osjetljiva na vremenske uticaje),

- natkrivena (robe kojima je potrebno stalno provjetravanje).

17


Postoje još podjela roba na klasična skladišta (u kojima razlikujemo nisko

mehanizirana i visoko mehanizirana skladišta, zavisno na koji se način rukuje prodajom i

otpremom robe-ručno ili mehanizacijom poput viljuškara i sl.).

Automatizovana skladišta (poslovi se po pravilu obavljaju bez prisutnosti radnika).

Automatizovani skladišni sistemi projektuju se namjenski za skladištenje različitih vrsta

artikala. Sistemi rade prema principu "roba ka čovjeku". Skladišne jedinice se lociraju na

policama automatski. Transport se odvija pomoću automatskih dizalica i transportnih

sistema. Vođenje skladišnog poslovanja je pomoću računara.

Specijalizovana skladišta (ili namjenska skladišta sa tačno definisanom robom

ili materijalom poput silosa, hladnjača i sl.). Prema vlasništvu skladišta se mogu podjeliti

na javna i vlastita. Za skladištenje namirnica koriste se takozvana stalna skladišta koja se

izgrađuju kao objekti od čvrstog materijala sa potrebnom kanalizacijom i mogućnošću

kontrole uslova. Ova skladišta mogu biti univerzalna-za skladištenje raznih vrsta

namirnica na kraće vrijeme i specijalizovana skladišta. Specijalizovana skladišta služe za

skladištenje određenih vrsta namirnica. Ovoj grupi skladišta pripadaju:hladnjače,

skladišta sa kontrolisanom gasnom atmosferom,podna skladišta i silosi.

Skladištenje robe – skladištenje robe je vrlo odgovoran zadatak jer nepravilnim

skladištenjem se upropaštava roba. Za vrijeme uskladištenja može doći do različitih

gubitaka. Uzroci gubitaka mogu biti u prirodi robe, uslovima uskladištenja, nesavjesnom

ili neispravnom manipuliranju robom i sl. Ako se roba pravilno uskladišti, čuva se od

nepovoljnih uticaja, gubitaka i kvarenja. Logistika skladišta ima zadatak da dizajnira i

optimizira sisteme za sve vrste skladištenja, itransportovanja roba od ulaska robe u

skladište preko svih reprodukcija, odnosno zadržavanja do izlaska robe iz skladišta.

Optimizacija sistema obuhvata i hardverske i softverske logističke instrumente. Najčešće

su skladišta koja imaju povoljnu lokaciju skuplja, pa je potrebno naći optimalno rješenje

za lokaciju. Po definiciji, skladište je logistički prostor u kome roba ima stacionarno

stanje, jer ne učestvuje direktno u procesu proizvodnje ili pružanja usluga. Stacionarno

stanje označava robu na raspolaganju, koja se tek kasnije uključuje u proces proizvodnje

novih vrsta roba ili u pružanje usluga korisnicima koji imaju potrebu za robom.

18


Skladištar je odgovoran za pravilno slaganje tereta u svom skladištu. Slagači trebaju

pravilno postavljati podloge i da ekonomično iskoriste prostor za teret. Pravilno slaganje

tereta je vrlo važno za brodara i to je i najvažnija dužnost svakog skladištara.

6. Ugovor o uskladištenju i uskladištenje

Pojam

Ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i

da preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njegovog očuvanja u određenom stanju te

da je preda na zahtijev ostavodavca ili druge ovlašćene osobe, a ostavodavac se obvezuje

da mu za to plati određenu naknadu. Pri predaji robe ostavodavac je dužan dati sve

potrebne obavijesti o njoj i izjavi kolika je njena vrijednost.

Isključenje odgovornosti i neke obaveze skladištara

Skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana usled

okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkoloniti ili je uzrokovana krivicom ostavodavca,

manama ili prirodnim svojstvom robe te neispravnom ambalazom.

Skladištar je dužan upozoriti ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe odnosno na

neispravnu ambalažu uslijed kojih može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke

opazio ili morao opaziti. Ako bi se na robi događale takve neotklonjive promjene zbog

kojih postoji opasnost da se roba pokvari ili propadne, skladištar je dužan, ako to na

njegov poziv ne bi mogao na vrijeme učiniti ostavodavac, prodati robu bez odgađanja na

najpogodniji način. Skladištar je obavezan da preduzima radnje radi očuvanja prava

ostavodavca prema prevozniku koji mu je predao robu za račun ostavodavca u oštećenom

ili manljivom stanju.

Kad postoji dužnost osiguranja

Skladištar je dužan osigurati robu primjenu na čuvanje samo ako je to ugovoreno. Ako

ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje skladištar je dužan

osigurati robu od uobičajenih rizika.

Ograničenje naknade štete

Naknade štete koju je skladištar dužan platiti zbog propasti, umanjenja ili

oštećenja robe od njenog primanja do predaje ne može preći stvarnu vrijednost robe, osim

ako je štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Miješanje zamjenjivih stvari

19


Skladištar ne može pomješati primljene zamjenjive stvari sa stvarima iste vrste i

iste kakvoće, osim ako je ostavodavac na to pristao, ili ako je očito da je riječ o stvarima

koje se mogu miješati bez opasnosti od nastanka štete za ostavodavca.

Ako su stvari pomiješane, skladištar može na zahtijev ovlaštene osobe bez

sudjelovanja ostalih ovlaštenih osoba iz smjese zamjenjivih stvari izdvojiti dio koji mu

pripada.

Pregledanje robe i uzimanje uzoraka

Skladištar je dužan dopustiti ovlašćenoj osobi da pregleda robu i da uzima uzorke

od nje.

Potraživanje skladištara i pravo zaloge

Pored naknade za čuvanje skladištar ima pravo na naknadu troškova koji su bili

potrebni za očuvanje robe. Za svoja potraživanja iz ugovora o uskladištenju i ostala

potraživanja nastala u vezi s čuvanjem robe on ima založno pravo na toj robi.

Podizanje robe i prodaja nepodignute robe

Ostavodavac može robu podići i prije ugovorenog roka. Ako ostavodavac ne podigne

robu nakon isteka ugovorenog roka ili nakon isteka godine dana ako nije ugovoren rok

za čuvanje, skladištar može za njegov račun prodati robu na javnoj prodaji, ali je dužan

obavijestiti ga prethodno o svojoj namjeri i ostaviti mu naknadni rok najmanje od osam

dana da robu podigne.

Nedostaci pri prijemu robe

Primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njenog preuzimanja. Ako

prilikom preuzimanja robe primjeti nedostatke, primalac je dužan na to odmah upozoriti

skladištara, inače se smatra da je roba uredno primljena. O nedostacima robe koji se nisu

mogli utvrditi u trenutku preuzimanja primalac je dužan na pouzdan način obavijestiti

skladištara u roku od sedam dana, računajući od dana preuzimanja robe, inače se smatra

da je roba uredno primljena.

Primjena pravila o ostavi

Na ugovore o skladištenju na odgovarajući se način primjenjuju pravila o ostavi,

ako pravilima o uskladištenju nije drugačije regulisano.

Dužnost izdavanja skladišnice

20


Skladištar koji je na temelju zakona ovlašten za robu primljenu na uskladištenje izdati

skladišnicu dužan ju je izdati ostavodavcu na njegov zahtjev.

Sastojci i sadržaj skladišnice

Skladišnica se sastoji iz priznanice i založnice. Priznanica i založnica sadrše podatke:

naziv odnosno ime i zanimanje ostavodavca, njegovo sjedište odnosno prebivalište, naziv

i sjedište skladištara, datum i broj skladišnice, mjesto gdije se skladište nalazi, vrstu,

prirodu i količinu robe, navod o tome do kojeg iznosa je roba osigurana te ostale podatke

potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njezine vrijednosti.

Priznanica i založnica moraju se pozivati jedan na drugu.

Skladišnica za dijelove robe

Ostavodavac može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu za

svaki dio izda posebnu skladišnicu. Ako je već dobio skladišnicu za cijelu količinu robe,

on može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu, u zamijenu

za skladišnicu koju je dobio, izda posebne skladišnice za svaki pojedini dio. Ostavodavac

može zahtijevati da mu skladištar izda skladišnicu samo za jedan dio zamjenjive robe koji

je ostavio kod njega.

Prava imaoca skladišnice

Imalac skladišnice ima pravo zahtijevati da mu se preda roba označena u njoj. On

može raspolagati robom označenom u skladišnici prenošenjem skladišnice.

Prenošenje priznanice i založnice

Priznanica i založnica mogu se prenositi indosamentom, zajedno ili odvojeno. Pri

svakom prenosu na njima mora biti obilježen datum. Na zahtjev primaoca priznanice ili

založnice, prenos na njega prepisat će se u registar skladišta, gdije će se ubilježiti i

njegovo sjedište odnosno prebivalište.

Pravo imaoca priznanice

Prenos priznanice bez založnice daje primaocu pravo zahtijevati da mu se preda

roba samo ako isplati imaocu založnice, ili položi skladištaru za imaoca zaloznice, iznos

koji treba da mu bude isplaćena na dan dospjelosti potraživanja. Imalac priznanice bez

založnice može zahtijevati da se roba proda, ako se postignutom cijenom može isplatiti

iznos na koji ima pravo imalac založnice, s tim da se ostvareni višak preda njemu. Kad je

riječ o zamijenjivim stvarima, imalac priznanice bez založnice može zahtijevati da mu

21


skladištar preda jedan dio robe pod uslovom da pološi skladištaru za račun imaocu

založnice odgovarajući iznos u novcu.

Prava imaoca založnice

Prenos založnice bez priznanice daje primaocu pravo zaloge na robu. Pri prvom

prenosu na založnicu moraju biti ubilježeni naziv odnosno ime i zanimanje povjerioca,

njegovo poslovno sjedište odnosno prebivalište, iznos njegovog potraživanja računajući i

kamatu, i datum dospijevanja. Prvi primalac založnice dužan je bez odgađanja prijaviti

skladištaru da je na njega izvršen prenos založnice, a skladište je dužno prepisati taj

preno u svoj registar i na samoj založnici zabilježiti da je taj prepis izvršen. Bez

obavljanja radnji iz prethodne stavke, založnica se ne može dalje prenositi

indosamentom. Založnica koja ne sadrži iznos potraživanja založnog povjerioca

obavezuje u korist založnog povjerioca cjelokupnu vrijednost stvari navedenu u njoj.

Protest zbog neisplate i prodaje robe

Imalac založnice bez priznanice, kojem ne bude isplaćeno u roku potraživanje

osigurano založnicom, dužan je, pod prijetnjom gubitka prava zahtijevati isplatu od

prenosilaca, podići protest prema Zakonu o mjenici. Imalac založnice koji je podigao

protest može nakon proteka 8 dana od dospjelosti potraživanja zahtijevati prodaju

založene robe, a isto pravo pripada i prenosiocu koji je isplatio imaocu založnice

potraživanje osigurano založnicom. Od iznosa postignutog prodajom izdvaja se potrebna

svota za podmirenje troškova prodaje, potraživanja skladištara iz ugovora o skladištenju i

ostalih njegovih potraživanja nastalih u vezi sa ostavljenom robom, a zatim se isplaćuje

osigurano potraživanje imaoca založnice, a ostatak pripada imaocu priznanice.

Zahtjev isplate od prenosilaca založnice

Imalac založnice može zahtijevati isplatu od prenosilaca tek ako nije mogao

postići potpuno namirenje prodajom založene robe. Ovaj zahtjev mora biti podignut u

roku određenom u Zakonu o mjenici za zahtjev prema indosantima, i taj rok počinje tek

od dana kad je izvršena prodaja robe. Imalac založnice gubi pravo zahtijevati isplatu od

prenosilaca ako ne bude zahtijevao prodaju robe najdalje u roku od mjesec dana od

protesta.

22


Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz

naknadu. Skladišna preduzeća mogu obavljati i druge radnje u vezi sa uskladištenjem.

Ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da

preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u određenom stanju, te da

je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlašćene osobe, a ostavodavac se obavezuje da

mu za to plati određenu naknadu. Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge.

Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi, te će se odredbe o

ostavi primjenjivati supsidijarno. Ugovor o uskladištenju je teretan, dvostrano obavezan,

kumulativan, konsenzualan i neformalan.

Ugovor se može zaključiti sporazumom sklopljenim na bilo koji način za

konsenzualne ugovore, uključujući i nalog. Uobičajena je praksa zaključivanja ugovora

na osnovu dispozicije. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše

dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Jedan primjerak ovjerenog naloga

dobija ostavilac, koji mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju, dokaz o

pravu raspolaganja robom. Prećutno, konkludentnim radnjama zasniva se ugovorni odnos

kada se roba upućuje u skladište preko vozara, ili vozar preda pošiljku sladišnom

preduzeću jer se korisnik nije javio blagovremeno da primi pošiljku. Ostaviocem se ovdje

smatra vlasnik robe, a ne onaj koji ju je predao

8. Bitni elementi ugovora o uskladištenju

Ugovor o skladištenju jeste takav ugovor o obavljanju privrednih usluga u kome se

jedna strana, skladištar, obavezuje da primi na čuvanje određenu robu i da preuzme

potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u određenom stanju i da je preda na

zahtjev druge ugovorne strane, ostavodavca, ili drugog ovlašćenog lica, odnosno imaoca

skladišnice, a ostavodavac se obavezuje dam u za to plati određenu naknadu odnosno

proviziju.

Po svojim karakteristikama ovaj ugovor spada među imenovane, dvostrano obavezujuće,

ugovore sa trajnim prestacijama, neformalne, formularne ugovore i , po pravilu, ugovore

intuitu personae. Prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima ovaj ugovor se

zaključuje saglasnošću volja ugovornih strana o njegovim bitnim elementima, a to je roba

koja je predmet čuvanja. Sama predaja robe jeste akt izvršenja ugovora. Po tehnici

23

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D0%BE%D0%B1%D0%B0

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Formularni_ugovr&action=edit&redlink=1

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Neformalni_ugovor&action=edit&redlink=1

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Provizija&action=edit&redlink=1

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D0%BE%D0%B1%D0%B0

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A3%D1%81%D0%BB%D1%83%D0%B3%D0%B0

http://sr.wikipedia.org/wiki/Ugovor


zaključivanja, ovaj ugovor spada među formularne ugovore, jer se zaključuje

pristupanjem ostavodavca opštim uslovima poslovanja skladištara. Ugovor o

uskladištenju ima višestruki pravni značaj. Ovom delatnošću se omogućava

specijalizacija privrednih usluga, ostvarauju se značajni ekonomski efekti, jer se čuvanje

robe povjerava kvalifikovanom subjektu, umesto da svaki privredni subjekt za sebe

obavlja delatnost čuvanja sopstvene robe. Takođe, ovlašćenjem određenih skladišta da

izdaju skladišnice, koje mogu da cirkulišu nezavisno od robe, omogućuje se simbolička

cirkulacija robe, čime se olakšava promet robe.

1. Stranke. Uslugama uskladištenja se mogu baviti skladišna preduzeća (osnovna

djelatnost) ili prevozničke i špediterske organizacije (sporedna djelatnost). Pošto je

skladištar dužan da sam čuva stvari, njegova ličnost ima svojstva bitnog elementa

ugovora. Ostavilac može biti svaki subjekt prava, bez obzira da li je on i vlasnik robe.

Javna skladišta mogu biti opšta (čuvaju sve vrste robe) i specijalna (čuvaju sve vrste robe

– rude, žitarice...). Opšta skladišta ne smiju miješati robe raznih ostavilaca, dok specijalna

smiju sa pristankom ostavioca ili ako je očigledno da se radi o zamjenjivim stvarima bez

opasnosti nanošenje štete ostaviocu. Za carinska skladišta je potrebno odobrenje Uprave

carina, a carinske dažbine na robu se plaćaju prilikom iznošenja robe iz skladišta.

2. Predmet posla je smještaj i čuvanje robe, te vršenje radnji koje se uobičajeno

obavljaju uz smiještanje i čuvanje robe, odnosno koji se predviđaju ugovorom. Skladišno

preduzeće može obavljati neke sporedne djelatnosti koje su u vezi sa uskladištenjem robe

(vaganje, manipulisanje, vađenje uzoraka, carinjenje, osiguranje i sl.), ali se ne može

baviti kupovinom i prodajom robe ni za čiji račun.

3. Cijena usluge se sastoji iz: naknade za osnovnu i povezanih usluga skladištara,

naknade za posebno ugovorene usluge i toškova isplaćenih u interesu ostavioca. Cijene se

ne moraju ugovarati, po pravilu su propisane tarifom. Tarifa mora biti obljavljena, a može

biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. Tarifom je roba plasirana i naknada

izdiferencirana i prema tome kako se i koliko vremena čuva.

24

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Skladi%C5%A1nica&action=edit&redlink=1

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Privredni_subjekt&action=edit&redlink=1


9. Obaveze i odgovornost stranaka pri skladištenju

Prvo, obaveza prijema robe. Javna skladišta imaju obavezu na osnovu samog zakona,

ukoliko su ispunjeni propisani uslovi, da prime, zavisno od svoje vrste, odgovarajuću

robu svakog ostavodavca. Ostala skladišta ovu obavezu mogu imati samo na osnovu

ugovora. Zatim, obaveza čuvanja robe. To je osnovna obaveza skladištara, pa je u tom

cilju on obavezan da preduzima sve potrebne i ugovorene mere. Treće, obaveza vođenja

skladišne knjige. Skladišna knjiga predtavlja registar zaključenih ugovora o uskladištenju

hronološkimredom. Takođe, skladištar ima obavezu da vodi i matičnu knjigu skladišnica

u kojoj se nalaze kopije svih izdatih skladišnica. Četvrto, obaveza izdavanja skladišnice.

Skladišta koje imaju ovlašćenje da ih izdaju, dužna su da izdaju skladišnicu na zahtev

ostavodavca. Ukoliko ostavodavac ne podnese ovakav zahtjev, ovakva skladišta, kao i

ona koja ne poseduju ovlašćenje da ih izdaju, ostavodavcu samo izdaju potvrdu o prijemu

robe na čuvanje. Peto, obaveza omogućavanja pregleda robe. Skladištar je dužan da

omogući ovlašćenom licu pregled robe i uzimanje uzoraka. Zatim, tu je i obaveza staranja

o interesima ostavodavca. Tako kad prima robu na čuvanje od strane trećeg lica

(špediter,prevozilac) za račun ostavodavca, skladištar je dužan da obezbijedi prava

ostavodavca prema tom trećem odgovornom licu (prigovor, sastavljanje zapisnika).

Sedmo, obaveza izvršenja naloga ostvodavca. ZOO ne predviđa ovu obavezu, ali može

biti ugovorena. Nalozi se mogu odnositi na vršenje nekih faktičkih ili pravnih radnji. Na

kraju, tu je obaveza predaje uskladištene robe ovlašćenom licu. Skladištar je dužan da u

svako doba ostavodavcu ili zakonitom imaocu skladišnice preda robu.

Obaveze skladištara:

1. Prijem robe prema prihvaćenom nalogu. Skladištar treba da provjeri identitet

robe i njeno stanje „od oka“.U slučaju manjka ili mana na robi ili pakovanju

skladištar je dužan da to pismeno konstatuje, u suprotnom smatra se da je robu

primio onako kako glasi dispozicija. Loše upakovanu robu i robu s manama

skladište prima uz posebnu izjavu ostavioca, kojom on preduzima odgovornost za

štetu koja bi mogla nastati iz toga. Robu u zatvorenom pakovanju skladištar ne

mora provjeravati, a smatra se da je onakva kakva je deklarisana. Skladištar

odgovara samo u slučaju oštećenja ambalaže. Javno skladište prima robu prema

deklarisanoj težini i ne odgovara na nju. Izuzetno ako ostavilac naročito traži,

25

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ovla%C5%A1%C4%87eno_lice&action=edit&redlink=1

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Skladi%C5%A1tar&action=edit&redlink=1

http://sr.wikipedia.org/wiki/Ugovor

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ostavodavac&action=edit&redlink=1


skladište je dužno vagati robu ako može i tada odgovara i za težinu. Skladište ima

uvjek pravo vagati robu ako posumnja u deklarisanu težinu.

2. Vođenje skladišne knjige sa podacima o ostaviocu i robu.

3. Izdavanje potvrde ostaviocu, koju može zamijeniti i obavjest o usklađenju tereta.

Potvrda služi kao dokaz o prijemu robe i isprava za podizanje uskladištene robe.

Ako se izdaje skladišnica – potvrda se vraća. Funkciju potvrde može obaviti i

ovjeren primjerak naloga.

4. Čuvanje robe sa pažnjom dobrog privrednika i u utvrđenom stanju.Skladištar je

dužan predlagati ostaviocu potrebne mjere za očuvanje robe.Ako je to u interesu

ostavioca skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca.U

hitnim slučajevima čak može robu prodati na najpogodniji način. O svemu je

dužan izvijestiti ostavioca. Skladištar ne može bez pristanka ostavioca, robu

predati drugome na čuvanje. Prilikom isteka roka čuvanja – zakonskog ( 1 god.)

ili ugovornog skladištar može robu prodati na javnoj prodaji uz predhodno

obavještavanje prodavca.

5. Osiguranje robe od rizika za koji postoji obavezno osiguranje, a ako ostavilac

traži, i od drugih ( rizika koji su precizirani ) odnosno uobičajenih ( ako nisu

precizirani ) rizika.

6. Prodaja robe u kvaru na najpogodniji način, na trošak i rizik ostavioca, vodeći

računa o njegovim interesima, ali tek po nemogućnosti dobijanja uputstva od

ostavioca.

7. Pregled robe omogućiti ostaviocu i licima koje on ovlasti.

8. Očuvanje prava ostavioca preduzimanjem potrebnih radnji.

9. Postupanje po nalogu ostavioca.

10. Izdavanje robe ostaviocu ili ovlašćenom licu u stanju u kakvom je robu primio.

11. Upozorenje na mane čim ih je skladište opazilo ili moralo opaziti.

Obaveze ostavioca:

1. Predaja robe i dokumenata i obavezan je da pruži sva potrebna obavještenja o

robi.

2. Pregled robe pri prijemu. Obavezan pregled je na uobičajen način, uvidom u

spoljnje stanje robe i pakovanja. Troškove snosi primalac, no ako se utvrde

26


nedostci troškove će snositi skladištar. Kod vidljivih nedostateka primalac mora

sačiniti reklamaciju i obavijestiti skladištara. Rok za reklamiranje skrivenih

nrdostataka je sedam dana od preuzimanja.

3. Plaćanje usluge je po pravilu prilikom preuzimanja robe, a može biti i drugačije

ugovoreno. U dispoziciji može biti određeno treće lice da plati uslugu, no to važi

samo ako treće lice pristane. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta, za

izvršene radove i usluge, pa čak i za robu koja je za vrijeme uskladištenja

izgubljena, uništena ili oštećena. Neke troškove kao ugovor, pretovar, osiguranje,

carinu i sl. dužan je platiti korisnik i prije preuzimanja robe.skladišter za svoja

potraživanja ima pravo zaloge i pridržaja robe.

Odgovornost skladištara je subjektivna i zasnovana na njegovoj krivici. Za radnje koje

nemaju karakter čuvanja robe, odgovornost se ravnja prema opštim pravilima ZOO.

Skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika i odgovara ako

nije tako uradilo. Smatra se znači krivo ako kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne

mjere koje bi dovele do otklanjanja ili umanjenja štete. Prema čl. 731 ZOO:” skladištar

odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje

se nisu mogle izbijeći, ili otkloniti, ili je uzrokovana krivicom ostavodavca, manama ili

prirodnim svojstvima robe, te neispravnom ambalažom”.Znači da pored odsustva krivice,

skladištar mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete.

Primjenom pravila o ostavi postoje i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara.

Skladištar će odgovarati i za slučajne štete ako bez pristanka ostavodavca ili bez nužde

povjeri robu na čuvanje drugom, ili ako ju je upotrebljavao bez dozvole.

Odgovorni skladištar nadoknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe, ali ako je šteta

prouzrokovana namjern ili krajnjom nepažnjom skladištar nadoknađuje svu štetu, pa i

izgubljeni dobitak ostavioca.

Skladištar odgovara za oštećenje ili gubitak robe, osim ako dokaže da je šteta nastala

usled okolnosti koje se nisu mogle izbeći ili otkloniti ili je prouzrokovana krivicom

ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe ili neispravnom ambalažom. Zakon o

obligacionim odnosima prihvata princip ograničene odgovornosti skladištara. On

Odgovara samo do visine stvarne štete( vrijednosti robe). Kao stvarna vrijednost robe

uzima se ona vrijednost koju je ostavodavac prijevio skladištaru prilikom predaje robe.

27

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9E%D0%B1%D0%BB%D0%B8%D0%B3%D0%B0%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0


Izuzetno, skladištar odgovara za cjelokupnu štetu (stvarna šteta i izmakla dobit), ako je

štetu prouzrokovao krajnjom nepažnjom ili namjerno, a to dokazuje ostavodavac ili drugo

ovlašćeno lice. Da bi postojala odgovornost skladištara neophodno je da primalac robe

prilikom prijema stavi prigovor skladištaru na vidljive mane. Ako se radi o nevidljivim,

primalac je dužan da na pouzdan način obavesti skladištara u roku od 7 dana od

preuzimanja robe, inače će se smatrati da je roba uredno primljena. Rokovi nisu

prekulzivni, njima se samo prebacuje teret dokazivanja na primaoca robe.

Odgovornost ostavioca se ravnja prema opštim pravilima obligacionog prava, što znači

da se njegov položaj razlikuje zavisno da li je u pitanju novčana ili nenovčana obaveza.

Kod nenovčanih obaveza (predaja robe i dokumenata, te pregled robe):

-ako ostavioc ne preda robu ako je ugovoreno, smatra se da odustaje od ugovora;

-ako propušti da obavijesti skladištara o svojstvima i vrijednosti robe, gubi pravo na

naknadu štete koju je sam pretrpio i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu

prouzrokovane usljed nepoznavanja osobina i vrijednosti robe. Kod novčanih obaveza

duguje zatežnu kamatu.

Ostavodavac je, prilikom predaje robe na čuvanje, dužan da obavijesti skladištara o svim

svojstvima robe, posebno o onim koja su bitna za čuvanje. Ukoliko je ostavodavac

propustio da izvrši ovu obavezu, skladištar se može osloboditi odgovornosti, ako je

gubitak ili oštećenje robe u uzročnoj vezi sa tim propuštanjem. Drugo, pravo na naknadu,

odnosno proviziju. Skladištar ima pravo na proviziju koja je ugovorena tj. određena

tarifom ili koja je uobičajena. Plaća se po pravilu po izdavanju robe, ali može se ugovoriti

i sukcesivno plaćanje. Treće, pravo na naknadu troškova. Skladištar ima pravo na

naknadu toškova za očuvanje robe (troškovi osiguranje, carine...). Zatim, pravo zakonske

zaloge. Radi obezbeđenja svojih potraživanja iz ugovora o uskladištenju, skladištar ima

zakonsko pravo zaloge na robi koja je predmet ugovora. Takođe, skladištar ima i pravo

na prodaju robe u određenim slučajevima: kada prodaju zahteva imalac varanta, kada je

istekao rok čuvanja robe, a roba nije podignuta ni u naknadnom roku, kada iskoristi svoje

zakonsko pravo zaloge.

28

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9E%D1%81%D0%B8%D0%B3%D1%83%D1%80%D0%B0%D1%9A%D0%B5


11.Zaklju čak

Skladišnica predstavlja hartiju od vrednosti i to: -stvarno-pravnu, kauzalnu,

prezentacionu i tradicionalnu hartiju od vrednosti. Skladišnica je stvarno-pravna hartija

od vrednosti, jer u sebi sadrži stvarna prava:pravo svojine i pravo zaloge. Ona je kauzalna

hartija od vrednosti jer je u direktnoj vezi sa ugovorom o uskladištenju robe. Ona je

tradicionalna hartija od vrednosti, jer se pomoću nje i njenog prenosa prostom predajom

(tradicijom) simbolički prenosi svojina-prenosom priznanice ili obavlja prenos zaloge

(prenosom varanta) sa jednog lica na drugo lice. Skladišnica je i prezentaciona hartija od

vrednosti jer se njeno pravo iz hartije od vrednosti može realizovati njenom

prezentacijom dužniku iz skladišnice.

S obzirom da je prenosiva i da, iz tog razloga, pruža mogućnost prenosa prava

svojine bez fizičkog pomjeranja robe, skladišnica zapravo smanjuje troškove poslovanja.

Dvodjelna skladišnica omogućava da se u pravni posao inkorporiše vise lica od kojih

svako ima određeno pravo na uskladištenoj robi (imalac priznanice, imalac založnice).

Pomoću skladišnice takođe se mogu dobiti odgovarajući krediti, na način što ce se

navedena u toj ispravi založiti kao pokriće.Pored pobrojanog, postoje još brojni drugi

razlozi iz kojih se lako može zaključiti skladišnica pri obavljanju privrednih poslova.

29


Korišćena literatura

1. Milenović Dara, Poslovno pravo;

2. Milovanovć Svetislav, Savremene hartije od vrijednosti;

3. Vasiljević Mirko, Kompanisko i trgovinsko pravo-Proručnik za polaganje

pravosudnog ispita;

4. ,Trgovinsko pravo", Mirko Vasiljevic, 2011., Pravni fakultet Univerziteta u

Beogradu, dvanaesto dopunjeno izdanje

5. Velimirović Mihailo, Privredno pravo, Univerzitet Crne Gore, Podgorica 1998.

6. Prof. Dr. M. Milojević, Poslovanje hartijemaod vrijednosti, Beograd 1996.

7. Mirjana Knežeić, Bankarski poslovi i hartije od vrijednosti;

8. www.knowledge-bank./poslovno pravo/lekcije

30


diplomski ivana gurešić

Documents