UVOD

Ne može se sa sigurnošću tvrditi kada je u povijesti čovječanstva započelo ubiranje carine.

Pretpostavka je da carina postoji otkad i trgovina. Tako se ubirala u Starom Kraljevstvu

Egipta još u vremenu od 2700. do 2200. godine prije Krista, mada ona nije bila nužan dio

administracije. Naime kako je skoro sva trgovina bila u rukama države, nije bilo potrebe da se

organizira sustav radi ubiranja neznatnih prihoda.

U doba Hamubarija i Salamona, radi uporabe cesta, mostova, luka i drugih javnih objekata,

carine se naplaćivalo od građana kao javni prihod. Carine je ubirala država ali počesto puta i

gradovi.

U Kini se u vremenu od 11. do 7. stoljeća prije Krista carina ubirala kao jedan od ukupno

devet raznih poreza, pristojba i drugih davanja u državni proračun.

Poreze i carine u antičkoj Grčkoj u malim gradovima-državama ubirali su utjerivači koje je

država unajmljivala. Stopa carine bila je relativno niska, svega 2 % vrijednosti uvoznika i to

najčešće stranaca. Sustav je bio blag i od strane uvoznika nije bilo razloga za zlouporabu. U

kasnijem razdoblju, u doba kraljeva, ovom se izvoru prihoda pridavao veći značaj te se i

sustav u tom pravcu promijenio, tako da su unajmitelji prava na ubiranje nametanja imali jako

velike ovlasti, koristeći fizičku prisilu čak povrjeđujući privatnost domova. Brojni oblici

posebnih poreza na trgovinu ubirali su se i tijekom cijele rimske povijesti, a najranije su bile

carinske naknade na uvoz i izvoz. Osvajanjem novih kolonija Rimljani nisu mijenjali zatečeni

porezni i carinski sustav, tako da su u raznim dijelovima Rimskog carstva carinske stope bile

različite.

Rimljani su carine rezervirali na državne, provincijske ili gradske. Jedno su vrijeme u rimskim

provincijama carinarnici bili privatne osobe-publicani, kojima je Rim unajmio pravo na

naplatu carine za robu što je unošena i iznošena iz grada, a kroz povijest se sustav mijenjao i

prilagođavao političkim odnosima i stupnju razvoja države.

U srednjem su vijeku carine bile sastavni dio financijske politike komuna. Među njima je

prednjačila Venecija kao najstarija srednjovjekovna komuna i najjača trgovačka sila na

1

Jadranu a u nekim vremenskim periodima i na cijelom Sredozemlju. Venecija je prva, već u 6.

stoljeću uredila i uvela carinski sustav.

Carinska povijest otpočela je na obalama Nila, Eufrata i Tigrisa kao posljedica civilizacijskog

razvoja čovječanstva. Njenih 4700 godina ugrađeno je u temelje svjetske kulturne baštine

obogativši sva vremenska razdoblja i zemljopisna područja ljudskog djelovanja. Carina je

proizvod razvitka ljudskog društva normirana zakonima i propisima. Carinski sustav je

posebno područje društvene, ekonomske, političke i kulturne razine razvoja ljudskog društva.

I. POVIJESNI RAZVOJ

1.1 Carinska služba Republike Hrvatske kroz povijest

Carinska služba Republike Hrvatske ima dugu povijesnu tradiciju i njezin se kontinuitet može

pratiti dulje od 8 stoljeća o čemu svjedoči jedna od najstarijih izvornih carinskih knjiga u

Europi - Dubrovački carinski statut iz 13. stoljeća.

Hrvatski Dubrovnik ustanovljen je u prvoj polovici 7. stoljeća i vrlo se rano počeo razvijati

kao grad sa širokom autonomijom, da bi poslije postao i samostalnom državom. Gradom su

upravljali knez, Malo vijeće, Vijeće umoljenih i Veliko vijeće. Malo vijeće bilo poput nekog

izvršnog odbora, Veliko vijeće poput plemićkog sabora, a Vijeće umoljenih skup starijih

iskusnijih ljudi koji donose najvažnije odluke.

U tadašnjem Dubrovniku bio je gotovo neograničeno slobodan promet roba, ljudi i novca, a

carina je bila jedan od najvažnijih gradskih prihoda. Najvažnije vrelo za proučavanje povijesti

Dubrovnika ja Dubrovački arhiv koji ima 77 serija, a prvi dokumenti u njemu datiraju iz

davne 1022. godine. Jedan od najstarijih dokumenata je i Ugovor između Dubrovnika i

bugarskog cara Mihajla Asjena iz 1253.g. napisan na hrvatskom jeziku, pa su i nazivi

dužnosnika i vlastelinskih rodova u hrvatskom obliku. Razmjerno kratko vrijeme nakon tog

2

važnog dokumenta nastaje 1272. godine Dubrovački gradski statut u kojem su uvrštene i neke

carinske odredbe. Osim tih, mnoge carinske odredbe postojale su i ranije i provodile se u

praksi, ali kako su izglasavane u različitim razdobljima i bile u različitim tekstovima, nisu bile

potpuno jasne, a ponekad su bile i proturječne. Poradi toga pet godina poslije donošenja

Dubrovačkog gradskog statuta, tadašnji dubrovački knez Marko Justinijani, Malo i Veliko

vijeće, uz pristanak puka na javnom gradskom zboru 28. rujna 1277.godine, objavljuju

cjelovite carinske odredbe prikupljene u poseban zbornik - Carinski statut "Liber statutorum

doane".

Dubrovački carinski statut predstavlja jednu od najstarijih izvornih carinskih knjiga u Europi,

koju, s naknadnim dodacima, nalazimo kao prvu knjigu 35. serije nazvane "Carine i trošarine"

(dohana) i koja obuhvaća 37 folija (74 stranice) od kojih je posljednja prilijepljena uz korice.

Dubrovački carinski statut "Liber statutorum doane" ima nekoliko dijelova, a temeljni dio

sadrži 39 odredbi.

U tadašnjem Dubrovniku carina je određivana prema vrijednosti robe (ad valorem), a tek u

rijetkim slučajevima prema težini robe i poglavito je bila fiskalne naravi. Dubrovački carinski

statut "Liber statutorum doane" poznaje uvoznu, izvoznu i provoznu pa čak i preferencijalnu

carinu, koja nije bila protekcionistička, osim ponekad za agrarne proizvode. Postojale su i

zabrane uvoza za određene proizvode, a carinu se nije plaćalo ako se kupljenu robu rabilo za

osobne potrebe. Robu se nije smjelo ukrcavati na prijevozno sredstvo prije prijavljivanja

carinarnici i plaćanja carine i svaki trgovac, kad bi s robom napuštao Dubrovnik, morao je

ispuniti i predati carinarnici popis robe (carinsku deklaraciju), kojom prigodom je morao i

prisegnuti da su svi podaci, uneseni u carinsku deklaraciju, istiniti. Precizno je bilo određeno

da se svu robu moralo prijaviti carinarnici i na istu platiti carinu, a za neprijavljivanje robe

predviđena je bila novčana kazna i oduzimanje robe. Također su bile i propisane opće kazne

za prekršitelje, koje su se izricale u slučajevima ako za takav prekršaj nije bila u nekoj drugoj

odredbi propisana neke druga kazna. U početku prema odredbama dubrovačkog carinskog

statuta carinski obveznici imali su mogućnost koristiti odgodu plaćanja carine na rok koji nije

smio biti duži od mjesec dana (taj rok je i danas propisan u Carinskom zakonu Republike

Hrvatske). Međutim, 1332. godine ta je odredba promijenjena i carinu se nakon toga moralo

platiti odmah.

3

Biralo se četvoricu carinika i jednog pisara na rok od 6 mjeseci, a u carinarnici dva carinika i

pisar morali su stalno biti nazočni. Potvrde o plaćenoj carini potpisivali su oba carinika i pisar,

a nikako samo jedan. Carinici i pisar primali su plaću prema danima provedenim na poslu i

svaki onaj koji ne bi došao u carinarnicu i obavljao posao kako je propisano morao je plaću

vratiti u dvostrukom iznosu. U carinarnici je strogo bilo zabranjeno kockanje i igranje, a

carinici i pisar bili su dužni prijaviti svakoga tko se zabavljao u carinarnici i za svaki takav

prekršaj bila je predviđena novčana kazna u visini tadašnje novčane jedinice od jednog

perpera (1 perper = 12 groša = 120 folara), ali i nagrada za onoga tko je prekršitelja prijavio.

Inače, bilo je propisano i svatko je mogao prijaviti one koji krše carinske propise i pri tome je

dobivao nagradu, a ime mu se čuvalo u tajnosti.

Godine 1423. Dubrovačka vlada donijela je nove carinske propise čime je Dubrovački

carinski statut "Liber statutorum doane" iz 1277. godine prestao važiti, premda su neke

odredbe i u novim propisima zadržane, a neke su ukinute.

Kroz naredna stoljeća carinski propisi na području hrvatskih zemalja bili su različiti i malo je

pisanih dokumenta iz tog vremena. Za vrijeme dvojne Austro-Ugarske monarhije hrvatske

zemlje bile su podijeljene na dva dijela: Istra i Dalmacija te kvarnerski otoci pripadali su

pokrajini Austrijsko primorje, dok su Hrvatska i Slavonija pripadale Ugarskoj. Austrija i

Ugarska zaključivale su sporazume o carinama na rok od 10 godina. Prihod od carine svaka

država ubirala je zasebno i on je služio za pokrivanje troškova zajedničkih poslova.

Zanimljivo je napomenuti da je oblik tadašnje isprave izvozne carinske deklaracije sa

dijagonalnom crvenom crtom iz lijevog donjeg kuta u gornji desni kut isprave ostao u uporabi

u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji i u bivšoj Federativnoj

Narodnoj Republici Jugoslaviji, koja je kasnije 1963. godine promijenila naziv u

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, u čijem sastavu je bila i Hrvatska, kao i u

samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj sve do 1. siječnja 2000.g. kad je donesen novi

Carinski zakon Republike Hrvatske koji je i danas na snazi.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija sastojala od 6 socijalističkih republika:

Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Carinska služba te

bivše države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bila je sa sjedištem u

Beogradu, gdje se nalazila Savezna uprava carina i brojila je ukupno 40 carinarnica (od kojih

je 10 bilo u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj) sa 115 graničnih prijelaza i 60

4

prijelaza za pogranični promet, 123 unutrašnje ispostave te 12 carinskih laboratorija i 5

regionalnih računskih centara godine 1990. i 1991. sve republike bivše Socijalističke

Federativne Republike Jugoslavije, osim Srbije i Crne Gore, proglasile su neovisnost. Bivša

Socijalistička Republike Hrvatska 8. listopada 1991.g. prekinula je sve državno-pravne sveze

s bivšom zajednicom država i postala suverena, samostalna i neovisna država - Republika

Hrvatska.

1.2 Nastanak moderne Carinske službe Republike Hrvatske

Povijesnog dana 8. listopada 1991.g. Republika Hrvatska se osamostalila i glede carinskog

sustava, organizacije i nadležnosti carinske službe. Već tada Republika Hrvatska imala je

svoja tri temeljna zakona: Carinski zakon, Zakon o carinskoj tarifi sa Carinskom tarifom i

Zakon o carinskoj službi, koji su sadržavali sve one značajke za koje je ocijenjeno da bi se,

modificirane i u kontinuitetu, mogle koristiti sukladno pravilima Općeg sporazuma o

carinama i trgovini (GATT) i uobičajenim uzusima suvremenih međunarodnih prometnih

tijekova. Time je Republika Hrvatska, već u začetku funkcioniranja svoje samostojnosti, kojoj

je stožer carinske suverenosti počivao na tim trima vlastitim zakonima, kao jedina država na

prostorima bivše države, pokazala da se može uvrstiti među one države koje suvereno i

samostalno uređuju svoj carinski sustav, taj važan element državne suverenosti.

Carinska služba uspješno je djelovala u uvjetima nastalim agresijom Srbije i Crne Gore 1991.

godine na integritet i suverenitet Republike Hrvatske, ali jednako tako i u poratnom razdoblju.

Ona je preuzela gotovo sve djelatnike koji su u bivšoj državi radili u toj službi u bivšoj državi

u 10 carinarnica na području Republike Hrvatske. Nije preuzet samo onaj neznatan i gotovo

zanemarivi broj djelatnika koji nisu prihvatili društvene promjene i koji su svojevoljno odbili

potpisati odgovarajuću izjavu o nastavku rada u carinskoj službi Republike Hrvatske, te na taj

način svojim radom i ponašanjem pokazati da su čuvari i poštovatelji zakonskih propisa što ih

je donio Hrvatski sabor. Također nisu preuzeti ni oni djelatnici koji su se otvoreno stavili na

stranu agresora i uključili u aktivnosti na rušenju suvereniteta i teritorijalnog integriteta

Republike Hrvatske.

Carinska služba Republike Hrvatske počela se organizirati iz pepela od samog početka, jer je

u bivšoj državi u Beogradu ostala uprava, informacijski sustav, sustav obrazovanja djelatnika,

jednom riječju svi neophodni elementi potrebiti za normalno funkcioniranje jedne službe.

5

Osamostaljenjem, te proglašenjem suverenosti i neovisnosti, pred carinsku službu Republike

Hrvatske postavljena je teška zadaća kontrole novonastale međunarodne granice prema

republikama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (Sloveniji, Bosni i

Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori), koja, zbog svog specifičnog oblika, dužinom od preko 2100

km čini približno 80% granice bivše države. Prijemom novih djelatnika u službu bez

odgovarajućeg iskustva, njihovim stručnim usavršavanjem, te izgradnjom objekata za rad

graničnih ispostava i odjeljaka, kao i uspostavom elektronske obrade dokumenata, carinska

služba je uspješno izvršila tu zadaću. U prvim godinama djelovanja i rada carinske službe

promijenjena je struktura carinskih stopa primjereno potrebama hrvatskog gospodarstva, jer

su novi uvjeti poslovanja, te uspostava novih instrumenata u proteklom razdoblju, ukazali na

potrebu drugačijih odnosa zaštitne i fiskalne funkcije uvoznih opterećenja. U tom razdoblju

izrazita aktivnost bila je usmjerena i na usklađivanje nomenklature Carinske tarife prema

pravilima Savjeta za carinsku suradnju u Bruxellesu s ciljem stvaranja pretpostavki za zahvate

u carinskom sustavu glede efikasnijeg punjenja državnog proračuna, očuvanja zaštitnih

efekata carine, konsolidiranja uvoznih instrumenata, kao i na pripremama za pregovore u

okviru GATT-a i WTO-a. Ovo je bilo naročito važno zbog činjenice da je međunarodna

carinska regulativa postajala sve značajnijom, a njezino poznavanje u praksi imperativ s

obzirom na univerzalnost u svijetu.

Godine 1993. Hrvatska je postala punopravnom članicom glavne međunarodne carinske

organizacije - Vijeća za carinsku suradnju u Bruxellesu, koja broji 136 članica. Na taj način

carinska služba Republike Hrvatske stekla je mogućnost pristupa svim međunarodnim

carinskim konvencijama, kao i mogućnost uključivanja u multinacionalnu suradnju s ostalim

članicama Vijeća, mogućnost dobivanja stručnih izvješća i preporuka Vijeća koja se odnose

na carinske propise i postupak, mogućnost sudjelovanja u programima stručne obuke i

usavršavanja carinskih djelatnika, pravo na stručnu pomoć različitih carinskih eksperata iz

redova Vijeća, te neposredno sudjelovanje u stručnom radu raznih odbora Vijeća.

Jedan od najznačajnijih događaja je svakako prijam Hrvatske i postanak ravnopravne članice

Vijeća Europe 1996. godine, koji se po svojoj važnosti može poistovjetiti s prijemom u OUN,

s tom razlikom što se isti odnosi na europski prostor i na odnose sa 39 europskih država. Time

je konačno zaokružen ciklus napora za prisustvom u međunarodnom prostoru kao suverene

države.

6

Pripremni odbor za osnivanje Svjetske trgovinske organizacije objavio je da zemlje koje žele

postati njezine članice mogu to postati još za vrijeme trajanja rasprave o uvjetima učlanjenja,

dakle prije nego što Organizacija započne s djelovanjem. Tu je pogodnost i mogućnost

Hrvatska iskoristila i podnijela je zahtjev za učlanjenje u Svjetsku trgovinsku organizaciju.

Hrvatski Sabor je 5. listopada 2000.g. donio Zakon o potvrđivanju Protokola o pristupanju

Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.

Trideset dana nakon ratifikacije Protokola, Republika Hrvatska postala je 30. studenog

2000.g. punopravna članica Svjetske trgovinske organizacije, koja je na dan 26. srpnja

2001.g. u svom sastavu imala 142 zemlje članice.

Carinska služba Republike Hrvatske također je odigrala jednu veoma važnu ulogu od samog

početka, pa sve do konačnog završetka procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u

ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. Pamtimo povijesni dan 7. svibnja 1996. godine

kada se prvi put zavijorio hrvatski stijeg na graničnom prijelazu Bajakovo i kada je

uspostavljena granična kontrola od strane hrvatske carinske i policijske službe. Ugovorom o

razumijevanju potpisanim od strane Vlade Republike Hrvatske i Prijelazne uprave

Ujedinjenih naroda (UNTAES) u Vukovaru uspostavljena je prijelazna carinska i imigracijska

služba u hrvatskom Podunavlju, što je bio daljnji krupan korak i doprinos mirnoj reintegraciji

okupiranih hrvatskih područja u sastav Republike Hrvatske.

Carinsko pravo je u međuvremenu pretrpjelo dosta izmjena i dopuna, a doneseni su neki novi

veoma važni carinski i vanjskotrgovinski propisi. Već je Zakon o trgovačkim društvima iz

1993. godine stavio izvan snage određene odredbe preuzetog Zakona o vanjskotrgovinskom

poslovanju, a stupanjem na snagu Zakona o trgovini 1996. g. taj zakon prestao je važiti. U

odnosu na prijašnji, novi Zakon o trgovini je liberalizirao i pojednostavnio obavljanje

pojedinih poslova trgovine s inozemstvom, a do danas mijenjan je nekoliko puta.

Donošenjem novog Zakona o carinskoj tarifi, kojeg je Hrvatski sabor izglasao 7. lipnja 1996.

godine i koji je stupio na snagu 1. srpnja 1996. godine, carina je postala jedini oblik zaštite

koja se plaća na uvoznu robu, jer su tim zakonom ukinute dotadašnje "druge pristojbe" kao

oblici izvancarinske zaštite.

Carinski zakon Republike Hrvatske iz 1991.g., kao jedan od temeljnih propisa, mijenjan je

devet puta, ali se i to pokazalo nedostatnim, pa je bilo potrebno donijeti potpuno novi Carinski

7

zakon, prilagođen u potpunosti hrvatskom gospodarstvu, ali i ujedno svim europskim i

svjetskim kriterijima te svjetskim carinskim standardima. Hrvatski sabor je 30. lipnja 1999.g.

izglasao novi Carinski zakon, koji je u primjeni od 1. siječnja 2000.g. i u kojemu je sadržan

dio visokih standarda koji se postavljaju Republici Hrvatskoj od strane međunarodnih

institucija glede funkcioniranja carinske službe. Novi Carinski zakon je temelj novog

carinskog sustava Republike Hrvatske u koji su ugrađena rješenja sadržana u Europskom

carinskom kodeksu i Međunarodnoj konvenciji o pojednostavljenju i usklađivanju carinskih

postupaka. Njegovim donošenjem Republika Hrvatska je napravila krupni korak u

usklađivanju svog zakonodavstva s europskim, a što je jedna od obveza koja Republiku

Hrvatsku očekuje u pregovorima za pristupanje Europskoj uniji. Ujednačavanje hrvatske

carinske procedure s europskom praksom važan je korak i ka poticanju ulaganja u hrvatsko

gospodarstvo, stabilizaciji uvjeta gospodarenja te preglednosti međunarodnih robnih tijekova.

Novi Carinski zakon gotovo je istovjetan Europskom kodeksu, a razlikuje se u onim

dijelovima što ih se i u Europi rješava na razini država. Paralelno s primjenom novog Zakona

u carinski postupak uvedena je i Jedinstvena carinska deklaracija (JCD) uz mogućnost njezina

podnošenja elektronskim putem.

Zakon o carinskoj službi Republike Hrvatske, također donesen u procesu osamostaljivanja

Republike Hrvatske, mijenjan je samo jedanput i to u svega nekoliko organizacijsko pravnih

odredbi. Kako je u međuvremenu donesen niz zakona i drugih propisa, kojima je uspostavljen

pravni sustav u području gospodarstva i financija, potreba za donošenjem novoga zakona

dobila je prioritet .

Potreba normativnog uređivanja organizacije Carinske uprave i njenih ustrojstvenih jedinica

te upravljanje njima, propisivanja ovlasti Carinske uprave u obavljanju poslova, osobito

poslova carinskog nadzora, i poduzimanju radnji carinske provjere s odredbama Carinskog

zakona, potreba propisivanja posebnosti u pravima, obvezama i odgovornostima ovlaštenih

carinskih službenika (ovlaštenih za provođenje mjera carinskog nadzora i poduzimanju radnji

carinske provjere primjenom odredbi Carinskog zakona), te zahtjevi koje su postavili

Europska unija, Svjetska carinska organizacija (WCO), Europska konferencija ministara

transporta (ECMT), Međunarodna unija za cestovni transport (IRU), Svjetska trgovinska

organizacija (WTO) i Svjetska banka za preustroj hrvatske carinske službe, kako bi hrvatski

carinski sustav bio usklađen s europskim carinsko-pravnim standardima, temeljni su razlozi

zbog kojih je Hrvatski sabor, na svojoj sjednici održanoj 13. srpnja 2001.g., donio novi Zakon 8

o carinskoj službi, koji je stupio na snagu 23. kolovoza 2001.g. Njegovo donošenje bilo je

nužno i radi očekivane suradnje i razvijanja gospodarskih i drugih odnosa sa zemljama

Europske unije, Svjetskom carinskom organizacijom, Svjetskom trgovinskom organizacijom i

susjednim zemljama. Naime, Europska unija, Svjetska carinska organizacija, Europska

konferencija ministara transporta, Međunarodna unija za cestovni transport, Svjetska

trgovinska organizacija i Svjetska banka samo su neke od međunarodnih organizacija koje su

se, u većoj ili manjoj mjeri, bavile problemom prilagođavanja hrvatskog carinskog sustava

europskim carinsko-pravnim standardima, te preustrojem hrvatske carinske službe, kao

sudionika u provedbi carinskoga nadzora i pojedinih carinskih postupaka u robnome i

putničkome prometu između europskih država.

Carinska uprava je upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija koja priprema i

predlaže sustavna rješenja i mjere tekuće ekonomske politike na području carinskog sustava,

sustava carinske i izvancarinske zaštite, organizira i nadzire rad carinske službe, prati i

obrađuje podatke o izvozu, uvozu i provozu, obavlja carinski nadzor u robnom i putničkom

prometu s inozemstvom, sprječava i otkriva carinske i devizne prekršaje i kaznena djela u

carinskim stvarima, vodi upravni i carinsko prekršajni postupak i postupak o prekršajima u

svezi trošarina, primjenjuje Međunarodne ugovore i bilateralne sporazume te ugovore iz

područja međunarodnog cestovnog, zračnog i pomorskog prometa, obavlja provjeru fizičkih i

pravnih osoba u skladu sa carinskim, trošarinskim i drugim propisima na cijelom području

Republike Hrvatske te mnoge druge poslove koji su joj dati u nadležnost. Carinska služba

Republike Hrvatske obilježava dva carinska jubileja: Međunarodni dan carine 26. siječnja,

dan kada je utemeljena Svjetska carinska organizacija sa sjedištem u Bruxellesu davne 1953.

godine i Dan carinske službe Republike Hrvatske, koji se do 1995. godine obilježavao 8.

listopada, dan početka rada carinske službe u Republici Hrvatskoj. Na sastanku kolegija

ravnatelja Carinske uprave održanom 23. rujna 1995.g. u hrvatskom povijesnom gradu Kninu

podržan je prijedlog da se zaštitnikom Hrvatske carine proglasi jedan od dvanaestorice

Isusovih apostola Sveti Matej, carinik iz Palestine u gradu Kafarnaumu. Predsjednik Hrvatske

Biskupske Konferencije, uzoriti gospodin pok. kardinal Franjo Kuharić prenio je Saboru

Hrvatskih biskupa ovaj prijedlog, koji je prihvaćen 16. listopada 1995. g., čime je Sveti Matej

službeno proglašen zaštitnikom Hrvatske carinske službe. Od tada Carinska služba Republike

Hrvatske kao Dan službe obilježava 21. rujna, dan Svetog Mateja. 1

1 više o temi Moderna Carinska služba na www.carina.hr,9

II. POJAM I OBILJEŽJA OBVEZNOG PRAVA

Obvezno pravo je skup pravnih normi koje uređuju obvezne odnose. Obvezni odnosi su takvi

u kojima je jedna stranka (vjerovnik) ovlaštena zahtijevati od druge stranke (dužnika) da joj

preda neku stvar (dare), ili da joj nešto učini (facere), ili da ne čini nešto na što bi inače imala

pravo (tj. da nešto trpi - pati), ili da nešto propusti (non facere).

Tražbina (potraživanje) jest obveznim pravo zaštićen zahtjev vjerovnika da mu dužnik izvrši

određenu činidbu, a dugovanje je obveza dužnika ispuniti vjerovniku dužnu činidbu.

Obvezno pravo ne uređuje sve moguće obvezne odnose, nego samo one koji se stvaraju u

procesu razmjene dobara i usluga, dakle u procesu prometa. Gospodarski promet je osnovica

obveznog prava, a okosnica su mu robnonovčani odnosi. Bez obveznog prava u uvjetima

tržišnog gospodarstva bilo bi nemoguće zadovoljenje raznovrsnih potreba građana i pravnih

osoba. Razvilo se naročito u razdoblju liberalnog kapitalizma, a neophodno je u svakom

sustavu koji priznaje robnonovčane i tržišne zakonitosti. Premda postoje po nazivu isti

instituti (ugovor, dužnik, vjerovnik, tražbina, dugovanje, zastara, kapara itd.) koji su

općeprihvaćeni, ipak nisu uvijek u svim sustavima identični. To je logična posljedica

gospodarskog, povijesnog, političkog, regionalnog i sličnog utjecaja pojedinih čimbenika na

svako, pa tako i na obvezno pravo.

Bez obzira na različitosti, obvezni odnosi su takvi koji u određenim uvjetima nastaju,

mijenjaju se i gase, iz čega proizlaze njihova posebna obilježja, a to su:

- da je objekt obveznog odnosa činidba - svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju

je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan ispuniti vjerovniku,

- da su obvezni odnosi relativni - oni djeluju samo između stranaka koje se nalaze u

10

obveznom odnosu i bilo kakva obveza od trećih ne može se tražiti,

- da su obvezni odnosi dispozitivni - što znači da stranke same određuju da li će i u koje

ugovorne odnose ulaziti, jedino ograničenje bilo bi dopustivost i mogućnost sadržaja

obveze,

- da je temeljni izvor obveznog odnosa ugovor - a iznimno i na temelju drugih činjenica

(izvanugovorne obveze).2

III. PODRUČJE PRIMJENE I TEMELJNA POJMOVNA ODREĐENJA

Carinsko područje Republike Hrvatske obuhvaća teritorij Republike Hrvatske, a ograničeno je

carinskom crtom koja je istovjetna s graničnom crtom Republike Hrvatske.

Osoba je:

- fizička osoba,

- pravna osoba,

- udruga osoba, koja nema status pravne osobe, ali joj je prema važećim propisima dopušteno

poduzimanje određenih pravnih radnji.

Osobe sa prebivalištem - sjedištem u carinskom području su:fizičke osobe koje u carinskom

području imaju prebivalište ili uobičajeno boravište,

- pravne osobe ili udruge osoba bez pravne osobnosti koje u carinskom području imaju

registrirano sjedište, glavnu upravu ili stalnu podružnicu.

Carinska uprava je upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija odgovorna za

primjenu carinskih propisa i drugih propisa koji su joj stavljeni u nadležnost.

Središnji ured je ustrojstvena jedinica Carinske uprave odgovorna za zakonitu, učinkovitu i

ujednačenu primjenu carinskih propisa i drugih propisa koji su joj stavljeni u nadležnost.

2 Prof.dr.sc. Branimir Lukšić, Trgovačko pravo, Split 2003,11

Carinarnica je ustrojstvena jedinica Carinske uprave u kojoj se obavljaju svi ili neki poslovi

predviđeni carinskim propisima. Carinska ispostava je ustrojstvena jedinica carinarnice u

kojoj se obavljaju svi ili neki poslovi iz djelokruga carinarnice.

Ulazna carinska ispostava je carinska ispostava koju određuje Carinska uprava u skladu s

carinskim propisima, kojoj mora biti bez odlaganja podnesena roba koja se unosi na carinsko

područje Republike Hrvatske, i na kojoj se obavljaju odgovarajuće ulazne provjere koje se

temelje na analizi rizika.

Uvozna carinska ispostava je carinska ispostava koju određuje Carinska uprava u skladu s

carinskim propisima, pri kojoj se moraju obaviti formalnosti, uključujući odgovarajuće

provjere koje se temelje na analizi rizika, za odobravanje carinski dopuštenog postupanja ili

uporabe za robu koja je unesena na carinsko područje Republike Hrvatske.

Izvozna carinska ispostava je carinska ispostava koju određuje Carinska uprava u skladu s

carinskim propisima, pri kojoj se moraju obaviti formalnosti, uključujući odgovarajuće

provjere koje se temelje na analizi rizika, za odobravanje carinski dopuštenog postupanja ili

uporabe za robu koja napušta carinsko područje Republike Hrvatske.

Izlazna carinska ispostava je carinska ispostava koju određuje Carinska uprava u skladu s

carinskim propisima, kojoj se mora podnijeti roba prije nego napusti carinsko područje

Republike Hrvatske i pri kojoj se obavljaju carinske provjere glede ispunjavanja izvoznih

formalnosti i odgovarajuće provjere koje se temelje na analizi rizika.

Odluka je svaka službena radnja Carinske uprave koja se odnosi na carinske propise kojom se

odlučuje o pojedinom slučaju te koja ima pravne učinke na jednu ili više određenih ili

odredivih osoba.

Carinski status je određenje robe u smislu carinskih propisa kao domaće ili strane robe.

Domaća roba je roba koja je:

- sukladno uvjetima u cijelosti dobivena ili proizvedena u carinskom

području Republike Hrvatske, te koja ne sadrži robu uvezenu iz drugih zemalja,

- uvezena iz drugih zemalja, a koja je bila puštena u slobodni promet,

12

- dobivena ili proizvedena u carinskome području Republike Hrvatske.

Strana roba je roba koja roba koja je izgubila status domaće robe. Roba gubi status domaće

robe kad stvarno napusti carinsko područje Republike Hrvatske.

Dug su sva davanja koja je Carinska uprava prema carinskim i drugim propisima obavezna

naplaćivati na robu koja se uvozi ili izvozi.

Carinski dug je obveza određene osobe da za određenu robu plati propisima utvrđenu svotu

uvozne carine (uvozni carinski dug) ili izvozne carine (izvozni carinski dug).

Uvozne carine su:

- carina i druga davanja koja se plaćaju pri uvozu robe, a imaju isti učinak kao i sama carina,-

uvozna davanja uvedena u okviru poljoprivredne politike ili posebnih mjera koje se

primjenjuju na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda.

Izvozne carine su:

- carina i druga davanja koja se plaćaju pri izvozu robe, a imaju isti učinak kao i sama carina,

- izvozna davanja uvedena u okviru poljoprivredne politike ili posebnih mjera koje se

primjenjuju na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda.

Dužnik je osoba koja je obvezana za plaćanje duga.

Carinski nadzor su mjere koje poduzima Carinska uprava da bi se osigurala provedba

carinskih i drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja je predmet carinskog nadzora.

Carinske provjere su posebne radnje koje Carinska uprava poduzima radi osiguranja pravilne

primjene carinskih propisa, a po potrebi i drugih propisa koji se odnose na unos, iznos,

provoz, prijenos i posebnu uporabu robe koja se nalazi na carinskom području Republike

Hrvatske, kao i robe koja se kreće između carinskog područja Republike Hrvatske i trećih

država, te na prisutnost robe koja nema status domaće robe. Takve radnje uključuju pregled

robe, provjere podataka u deklaraciji te provjere postojanja i vjerodostojnosti isprava

podnesenih u elektroničkom ili pisanom obliku, pregled poslovnih knjiga i drugih isprava o

poslovanju, pregled prijevoznih sredstava, pregled prtljage i ostalih stvari koje putnici nose sa

sobom ili na sebi, te obavljanje pretraga i drugih potrebnih radnji.

Carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe je:

- stavljanje robe u carinski postupak,

- unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište,

- ponovni izvoz robe iz carinskoga područja Republike Hrvatske,

13

- uništenje robe,

- ustupanje robe u korist države.

Carinski postupak je:

- puštanje robe u slobodni promet,

- provoz,

- carinsko skladištenje,

- unutarnja proizvodnja,

- preradba pod carinskim nadzorom,

- privremeni uvoz,

- vanjska proizvodnja,

- izvoz.

Carinska deklaracija je radnja kojom osoba u propisanom obliku i na propisan način zahtijeva

stavljanje robe u neki od carinskih postupaka.

Deklarant je osoba koja podnosi carinsku deklaraciju u svoje ime ili osoba u čije je ime

carinska deklaracija podnesena.

Podnošenje robe je obavještavanje Carinske uprave, koje se obavlja na propisan način, o

prispijeću robe u carinsku ispostavu ili na bilo koje drugo mjesto koje je odredila ili odobrila

Carinska uprava.

Puštanje robe je radnja kojom Carinska uprava stavlja robu na raspolaganje uz uvjete i u

svrhe određene carinskim postupkom u koji je roba stavljena.

Korisnik postupka je osoba za čiji je račun podnesena carinska deklaracija ili osoba na koju su

prenesena prava i obveze navedene osobe u vezi s carinskim postupkom.

Korisnik odobrenja je osoba kojoj je u skladu s carinskim propisima izdano odgovarajuće

odobrenje.

Rizik je vjerojatnost događaja koji bi mogao nastati u vezi sa unosom, iznosom, provozom,

prijenosom i posebnom uporabom robe koja se nalazi na carinskom području Republike

Hrvatske, koja se kreće između carinskog područja Republike Hrvatske i trećih država.

Upravljanje rizikom je sustavna identifikacija rizika i provedba svih mjera nužnih za

ograničavanje izloženosti riziku. 3

3 Izvor Carinski zakon RH (N.N.br. 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05, 138/06, 60/08, 45/09, 56/10)

14

IV. PRAVA I OBVEZE OSOBA S OBZIROM NA CARINSKO PRAVO

4.1 Uvjeti za bavljenje vanjskotrgovinskim poslom

Uvjeti za obavljanje trgovine s inozemstvom uređeni su Zakonom o trgovini. Prema ovom

zakonu vanjskom trgovinom se smatra kupnja i prodaja robe na inozemnom tržištu, te poslovi

trgovačkog posredovanja – rexporta na inozemnom tržištu. Djelatnost vanjske trgovine može

obavljati pravna i fizička osoba koja je registrirana za obavljanje te djelatnosti. Pravna osoba

– trgovačko društvo mora u svojoj registraciji kod Trgovačkog suda imati u sklopu trgovine

na veliko upisane – registrirane poslove uvoza, izvoza , posredovanja i sl. a fizička osoba

tj.obrtnik mora u svojoj obrtnici kod nadležne Županijske službe za gospodarstvo , osim svoje

osnovne proizvodne ili uslužne djelatnosti, imati upisanu i registraciju uvoza, izvoza i dr.

Osim registracije kod Trgovačkog suda tvrtka koja se želi baviti uvozom i izvozom radi

daljnje prodaje mora kod Carinske uprave Republike Hrvatske pribaviti Potvrdu o uvrštenju u

popis carinskih obveznika odnosno carinski broj. Za dobivanje potvrdne potrebno je priložiti

rješenje trgovačkog suda o registraciji tvrtke, potvrdu Državnog zavoda za statistiku i upravne

pristojbe . Po dobivanju potvrde tvrtka može početi sa radom na području trgovine, uvoza

odnosno izvoza.

Fizičke osobe – obrtnici nisu dužni pribavljati ovu potvrdu ukoliko uvoze isključivo za

osobne potrebe. Ukoliko se obrtnik želi baviti uvozom i izvozom radi daljnje prodaje mora

također kod Carinske uprave pribaviti carinski broj.

Trgovina s inozemstvom obavlja se temeljem ugovora između trgovca sa sjedištem u RH i

osoba sa sjedištem u inozemstvu sukladno propisima te međunarodnim sporazumima i

ugovorima.

Izvoz , odnosno uvoz robe i usluga je obavljen kad je roba ocarinjena i kad je prešla carinsku

crtu tj.kad je usluga pružena. Danom izvoza, odnosno uvoza smatra se dan kad je roba

ocarinjena.

Roba koja se uvozi u RH mora ispunjavati određene uvjete tj mora zadovoljiti propisane

norme o stavljanju robe u promet ili uporabu na hrvatskom tržištu, u protivnom se ne može

uvoziti , odnosno privremeno uvoziti u RH. Pod navedenim se smatra kontrola kvalitete od

strane ovlaštenih kontrolnih kuća , tržna inspekcija, fitopatolog, sanitarna inspekcija, 15

veterinarska inspekcija, razne dozvole određenih državnih agencija npr. Agencija za

telekomunikacije itd.

Za obavljanje platnog prometa s inozemstvom trgovačko društvo kao pravna osoba , odnosno

obrtnik kao fizička osoba moraju u banci otvoriti račun u stranoj valuti – devizni račun i račun

u kunama – žiro račun. Platni promet s inozemstvom obavlja se putem banaka koje imaju

odobrenje Hrvatske narodne banke.HNB propisuje uvjete i način obavljanja platnog prometa s

inozemstvom. Kod plaćanja u inozemstvo banka je dužna ispravan nalog za plaćanje, uz uvjet

da nalogodavac ima dovoljno novčane imovine na računu, izvršiti u najkraćem mogućem

roku. Kod naplate iz inozemstva banka je dužna najkasnije sljedećeg radnog dana od dana

obavijesti o primitku novca na račun obavijestiti .4

4.2 Zastupanje

Osoba o čijim se pravima i obvezama rješava može odrediti opunomoćenika za poduzimanje

svih ili nekih radnji u postupku koji vodi Carinska uprava.

Zastupanje može biti:

- izravno, ako opunomoćenik djeluje u ime i za račun druge osobe, te

- neizravno, ako opunomoćenik djeluje u svoje ime, a za račun druge osobe.

Opunomoćenik mora imati sjedište, odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj.

Opunomoćenik se mora očitovati za koju zastupanu osobu nastupa, je li zastupanje izravno ili

neizravno, a na zahtjev carinarnice mora podnijeti i vjerodostojnu ispravu s ovlaštenjem za

zastupanje.

Za osobe koje se ne očituju da djeluju u ime i za račun druge osobe ili se očituju da djeluju u

ime i za račun druge osobe, a ne mogu o tome podnijeti vjerodostojnu ispravu, smatrat će se

da nastupaju u svoje ime i za svoj račun. Iznimno, carinsku deklaraciju u svojstvu

opunomoćenika može podnijeti samo osoba koja sukladno posebnim propisima ispunjava

uvjete za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku.

Kada osoba djeluje u ime ili za račun druge osobe ili kao carinski zastupnik na stalnoj i

poslovnoj osnovi, Središnji ured Carinske uprave će je ovlastiti i odobriti joj status

ovlaštenoga gospodarskog subjekta.

4 Carinjenje robe, Franjo Ibrišimović-Zvonko Koprivčić, TEB d.o.o., Zagreb, ožujak 2005,16

4.3 Dispozicija kao ovlaštenje za carinski postupak

Dispozicija za carinski postupak je pisana isprava kojom se daje ovlaštenje opunomoćeniku –

otpremniku ili nekoj drugoj osobi da ih izravno ili neizravno zastupa u carinskom postupku.

Opunomoćenik se mora očitovati zastupa li izravno ili neizravno a na zahtjev carinarnice

mora podnijeti i vjerodostojnu ispravu s ovlaštenjem za zastupanje. Ta vjerodostojna isprava

je upravo dispozicija za određeni postupak. Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika

Hrvatske propisuju da otpremnik u carinskom postupku uvijek nastupa u ime i za račun

nalogodavatelja , osim ako, prema vlastitoj želji ne nastupa u svoje ime, a za račun druge

osobe. Carinsku deklaraciju u svojstvu opunomoćenika može podnijeti samo osoba koja

sukladno posebnim propisima ispunjava uvjete za obavljanje poslova zastupanja u carinskom

postupku.

Dispozicija mora sadržavati sve bitne podatke o određenom poslu od kojih su neki: naziv

uvoznika, ime i prezime odgovorne osobe, vrijednost robe, količina, vrsta carinskog postupka,

tarifni broj, mjesto carinjenja, zemlju podrijetla način plaćanja carinskog duga itd. Uz

dispoziciju nalogodavac treba dostaviti za carinjenje i robne račune, potvrde o podrijetlu robe,

eventualna rješenja o oslobođenju od plaćanja carinskog duga i sl. Original dispozicije

zadržava carinarnica a otpremnik za sebe zadržava presliku dispozicije kao dokaz da je u

tom carinskom postupku od uvoznika dobio dokumente. 5

V. POSTUPAK CARINJENJA ROBE

5.1 Ulaz robe u carinsko područje – Carinski nadzor

Roba unesena u carinsko područje Republike Hrvatske podliježe mjerama carinskog nadzora

od trenutka njezina unosa. Takva roba podliježe i carinskoj provjeri sukladno propisima. Roba

ostaje pod carinskim nadzorom sve dok je to potrebno radi utvrđivanja carinskog statusa robe,

5 Carinski vjesnik br.1/2002, Institut za javne financije , Zagreb 2002,17

a u slučaju strane robe, roba ostaje pod nadzorom dok se njezin carinski status ne promijeni,

odnosno dok se roba ne smjesti u slobodnu zonu ili slobodno skladište, ponovno izveze ili

uništi .

Osoba koja je unijela robu u carinsko područje Republike Hrvatske obvezna je robu bez

odgode prevesti putem i na način koji odredi carinarnica do naznačene carinarnice ili kojega

drugog mjesta koje naznači i odobri carinarnica,

Svaka osoba koja preuzme odgovornost za prijevoz robe nakon što roba uđe u carinsko

područje zbog pretovara robe ili sličnog bit će odgovorna za ispunjenje obveze.

Roba koja se još uvijek nalazi izvan carinskog područja Republike Hrvatske može biti

podložna carinskoj provjeri sukladno važećim propisima, kao rezultat, sporazuma sklopljenog

između Republike Hrvatske i treće zemlje, te se sa njom postupa na isti način kao s robom

unesenom u carinsko područje Republike Hrvatske.

Kad se zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile obveze iz Carinskog Zakona ne mogu

provesti, osoba koja je tu obvezu dužna ispuniti ili svaka druga osoba koja je preuzela njezine

obveze mora o tome odmah obavijestiti ovlaštenu carinarnicu. Ako nepredviđene okolnosti ili

viša sila ne prouzroče potpuni gubitak robe, carinarnicu treba također odmah obavijestiti o

mjestu gdje se roba nalazi.

Carinarnica će odrediti mjere koje će se poduzeti kako bi se omogućio carinski nadzor nad

robom .

5.2 Podnošenje robe

Robu koja je stigla do carinarnice ili drugog mjesta koje je carinarnica naznačila i odobrila,

carinarnici podnosi osoba koja je robu unijela u carinsko područje Republike Hrvatske ili

osoba koja je preuzela odgovornost za prijevoz robe nakon njezina unošenja.

5.3 Pretpregled robe

Roba se pod carinskim nadzorom, uz odobrenje carinarnice, može pregledati ili se mogu uzeti

njezini uzorci, kako bi se utvrdila njezina tarifna oznaka, carinska vrijednost ili carinski

status.

18

5.4 Skraćena deklaracija i istovar robe podnesene carinarnici

Za svu robu podnesenu carinarnici podnosi se skraćena deklaracija.

Skraćena deklaracija podnosi se carinarnici prilikom podnošenja robe. Carinarnica može

produljiti rok za podnošenje skraćene deklaracije, a najduže do isteka prvoga idućeg radnog

dana nakon podnošenja robe.

Skraćena se deklaracija podnosi na propisanome obrascu. Umjesto skraćene deklaracije

carinarnica može dopustiti da se kao skraćena deklaracija upotrijebi trgovačka ili službena

isprava koja sadrži sve podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe.

Skraćenu deklaraciju podnosi osoba koja je robu unijela u carinsko područje, ili ako je to

potrebno, osoba koja nakon unosa robe preuzima odgovornost za njezin prijevoz ili osoba u

čije ime djeluju .

Uzimajući u obzir propise koji se odnose na poštanski promet ili na robu koju putnici sa

sobom unose, carinarnica neće zahtijevati podnošenje skraćene deklaracije ako se time ne

ugrožava provedba mjera carinskog nadzora i ako su obavljene formalnosti za određivanje

zahtijevanog carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe robe.

Roba se može istovariti ili pretovariti iz prijevoznog sredstva samo po odobrenju carinarnice,

i to na mjestima koja su za to određena i odobrena.

U slučaju izravne opasnosti koja iziskuje da se roba ili dio robe odmah istovari, odobrenje

carinarnice nije potrebno. O takvome slučaju carinarnica se mora odmah obavijestiti.

Carinarnica može po potrebi zahtijevati da se roba istovari i raspakira radi pregleda robe ili

prijevoznog sredstva.

Bez odobrenja carinarnice roba se ne smije udaljiti s mjesta na koje je prvotno smještena.

5.5 Carinski dopušteno postupanje ili uporaba

Za stranu robu podnesenu carinarnici mora se odrediti carinski dopušteno postupanje ili

uporaba.

Ako je za robu podnesena skraćena deklaracija, formalnosti za određivanje carinski

19

dopuštenoga postupanja ili uporabe moraju biti ispunjene u roku 45 dana od dana podnošenja

skraćene deklaracije za robu u pomorskome i riječnome prometu, odnosno 20 dana od dana

podnošenja skraćene deklaracije za robu koja se prevozi na drugi način.

Ako okolnosti to opravdavaju, carinarnica može odrediti kraće rokove ili odobriti produljenje

rokova koji su navedeni.

5.6 Popunjavanje carinskih deklaracija

Carinska deklaracija se popunjava sukladno Pravilniku, ovisno o carinskom postupku ili

postupanju koji se zahtijeva. Također, uz deklaraciju moraju biti priložene sve isprave koje su

potrebne za stavljanje robe u zahtijevani carinski postupak :

- račun ili ostale trgovačke isprave na osnovi kojih je deklarirana carinska vrijednost robe,

- deklaracija o carinskoj vrijednosti robe, ako je to potrebno

- isprave potrebne za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe ili uporabu drugih mjera kojima

se odstupa od važećih propisa za deklariranu robu, te

- sve druge isprave potrebne za provođenje propisa koji uređuju puštanje deklarirane robe u

slobodni promet.

Pod drugim ispravama koje je potrebno priložiti smatraju se isprave čija je obveza podnošenja

propisana carinskim i propisima iz nadležnosti drugih tijela, kao što su npr. rješenje o

ostvarivanju carinske i porezne povlastice, dozvole propisane za uvoz i izvoz robe, dozvole za

otpad, uvjerenje o zdravstvenoj ispravnosti pošiljke i sve druge isprave koje su propisane kao

uvjet pri uvozu odnosno izvozu robe. Također, carinskoj deklaraciji potrebno je priložiti

prijevozne isprave i isprave u svezi s prethodnim carinskim postupkom.

Za početak postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa A, B, C, E i F, prilaže

se:

- isprava iz koje je vidljiva masa, broj pošiljaka, količina i trgovački opis robe.

Za početak postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa D, početak postupka

unutarnje proizvodnje – sustav odgode plaćanja carine, početak postupka privremenog uvoza

uz djelomično oslobođenje od plaćanja carine, prilaže se:

- račun ili ostale trgovačke isprave na osnovi kojih je prijavljena carinska vrijednost robe, i

- deklaracija o carinskoj vrijednosti robe,

- sve druge isprave koje su potrebne za zahtijevani carinski postupak.

20

Iznimno, ako to u konkretnom slučaju smatra potrebnim, carinarnica može zahtijevati, da se

kod postupka unutarnje proizvodnje, privremenog uvoza ili vanjske proizvodnje, podnese

pisano odobrenje za određeni carinski postupak.

Za postupak izvoza robe ili ponovnog izvoza robe, te početak postupka vanjske proizvodnje,

carinskoj deklaraciji prilaže se: sve isprave potrebne za ispravan obračun izvoznih davanja i

primjenu drugih mjera za izvoz određene robe, te

- prijevozne isprave ili isprave u svezi s prethodnim postupkom.

5.7 Vrijeme i mjesto podnošenja carinskih deklaracija

Vrijeme podnošenja i preuzimanja carinskih deklaracija i drugih isprava, koji se odnose na

carinjenje, predstojnik ispostave objavljuje na oglasnoj ploči. Vrijeme podnošenja i

preuzimanja mora biti u okviru uredovnog vremena carinske ispostave. Izvan tog vremena

mogu se podnositi deklaracije i druge isprave koje se odnose na već podnijete deklaracije.

Vrijeme podnošenja i preuzimanja mora biti takvo da zadovolji potrebe podnositelja

deklaracije, a da pri tome omogući carinskoj službi da pravovremeno obavi postupak

carinjenja. Carinske deklaracije se podnose na jednom mjestu kojeg predstojnik carinske

ispostave odredi kao mjesto podnošenja deklaracija. Sukladno tome, predstojnici su dužni

odrediti mjesto na kojem će se podnositi carinske deklaracije. Podnošenje deklaracija direktno

ovlaštenim carinskim službenicima nije dozvoljeno. Carinske deklaracije podnesene izvan

uredovnog vremena, sukladno članku , mogu se podnijeti samo pod uvjetom da su unaprijed

najavljene i odobrene od strane predstojnika carinske ispostave, pri čemu je deklarant dužan

snositi troškove uredovanja carinskog službenika izvan uredovnog vremena sukladno Tarifi

troškova uredovanja carinskih službenika izvan uredovnog vremena ili uredovnog prostora

Carinska deklaracija se ne može podnijeti prije podnošenja robe carinarnici. U iznimnim

slučajevima, sukladno članku , carinarnica može dopustiti da se carinska deklaracija podnese

prije podnošenja robe. U tom slučaju deklarantu se određuje rok za podnošenje robe (rok ne

može biti duži od 3 dana). Ako roba ne bude podnesena u tom roku smatrat će se da carinska

deklaracija nije ni bila podnesena.

21

5.8 Uvjeti prihvata carinske deklaracije

Ispravno podnesena carinska deklaracija odmah se prihvaća pod uvjetom da je roba na koju se

deklaracija odnosi također podnesena carinarnici. Pod ispravno podnesenom carinskom

deklaracijom, podrazumijeva se ona koja je podnesena na propisanom obrascu, koja sadrži

sve podatke koji su propisani Pravilnikom, koja je potpisana, koja sadrži sve podatke koji su

potrebni za primjenu propisa vezanih uz zahtijevani carinski postupak te ona uz koju su

priložene sve isprave koje su potrebne za zahtijevani carinski postupak, kao i činjenice da je

roba i podnesena. Sukladno tome, ovlašteni carinski službenik prije prihvata carinske

deklaracije dužan je izvršiti sljedeće radnje, odnosno utvrditi:

- da li je pristigla roba upućena u tu ispostavu (ako nije o tome treba obavijestiti predstojnika

carinske ispostave),

- da li je podnesena u uredovno vrijeme i na uredovnom mjestu carinske ispostave,

- da li su ispunjeni uvjeti, koje reguliraju propisi o ograničenjima i zabranama za prihvat

carinske deklaracije i izvedbu zahtijevanog postupka, odnosno da li su carinskoj deklaraciji

priložene sve isprave koje su potrebne za odobravanje zahtijevanog postupka, da li su te

isprave izdale ovlaštene službe, te dali sadrže sve podatke koje su potrebni za zahtijevani

carinski postupak,

- provjera usklađenosti podataka u informacijskom sustavu sa podacima na pisanoj carinskoj

deklaraciji,

- da li je carinsku deklaraciju podnijela ovlaštena osoba što se provjerava iz priloženih

isprava, prijevoznih isprava, faktura, uvoznih odobrenja, odobrenja za carinske postupke s

gospodarskim učinkom, rješenja za ostvarivanje carinskih povlastica itd,

- da li je carinska deklaracija potpisana. Deklaraciju potpisuje deklarant, u slučaju zastupanja

deklaraciju mora potpisati njegov zastupnik – otpremnik,

- da li je roba podnesena. Carinska deklaracija se ne može prihvatiti dok roba nije podnesena,

te

- da li su ispunjeni uvjeti za izdavanje odobrenja za carinski postupak s gospodarskim

učinkom, kada se prihvat carinske deklaracije smatra izdavanjem odobrenja za carinski

postupak s gospodarskim učinkom.

22

5.9 Ispunjavanje uvjeta za prihvat carinske deklaracije

Ako nisu ispunjeni uvjeti za prihvat carinske deklaracije , carinska ispostava će donijeti pisani

zaključak u kojem navodi razloge ne prihvata carinske deklaracije, te određuje rok u kojem je

deklarant dužan ispuniti uvjete za prihvat carinske deklaracije. O istome će na poleđini

deklaracije JCD upisati vrijeme kada je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za prihvat carinske

deklaracije, s pozivom na klasu, ur.broj i datum zaključka, te određenim rokom. Navedeno je

dužan ovlašteni carinski službenik potpisati te staviti svoj faksimil. Sama carinska deklaracija

se tada ne vraća deklarantu/zastupniku, a u slučaju da je potrebno deklaraciju potpisati, isto se

dozvoljava u prisutnosti carinskog službenika. U slučaju ako deklarant/zastupnik u roku

određenom zaključkom ne podnese podatke/isprave određene zaključkom, carinska ispostava

će donijeti rješenjem kojim se carinska deklaracija:

- odbacuje u slučaju ako nisu ispunjeni svi formalni uvjeti za prihvat carinske deklaracije, kao

npr. ista nije potpisana, nije ju podnijela ovlaštena osoba ili

- odbija u slučaju ako je nedostajala isprava koja je potrebna za zahtijevani carinski postupak,

npr. roba podliježe dozvoli pri uvozu a ista nije podnesena.

5.10 Prihvaćanje carinske deklaracije

Ako je carinska deklaracija ispravno podnesena, ona se kao takva prihvaća. Pisana carinska

deklaracija je prihvaćena u trenutku upisa broja deklaracije u polje A JCD carinske

deklaracije. Broj deklaracije se sastoji od sljedećih oznaka odvojenih kosom crtom: šifre CI,

broja kontrolnika, broja, datuma i vremena prihvaćanja deklaracije (šifreCI/broj

kontrolnika/redni broj JCD/datum/vrijeme). Prihvaćanje JCD ovlašteni carinski službenik

ovjerava potpisom i faksimilom. Jednom prihvaćena carinska deklaracija se nikako ne može

vraćati deklarantu/ zastupniku, sve do okončanja postupka carinjenja odnosno potvrđivanja i

uručivanja deklaracije. Deklaracije poslane elektroničkom razmjenom podataka se obrađuju

kao podnijete carinske deklaracije tek kada je podnesena roba i pisana carinska deklaracija.

Nakon podnošenja pisane deklaracije carinska deklaracija se prihvaća ako sadrži sve podatke

koji su bili poslani elektroničkom razmjenom podataka, te ako su ispunjeni svi potrebni uvjeti.

23

5.11 Postupanje nakon prihvata carinske deklaracije

U slučaju da je nakon prihvata carinske deklaracije, utvrđeno da nisu bili ispunjeni svi uvjeti

za njezino prihvaćanje, nadležna carinska ispostava će zaključkom obavijestiti

deklaranta/zastupnika o potrebi ispunjavanja svih uvjeta, sa naznakom konkretnog razloga, te

odrediti rok u kojem je dužan to ispraviti. Također, ako se nakon prihvata carinske

deklaracije, utvrdi da je za puštanje robe u zahtijevani carinski postupak potrebno podnijeti

odgovarajuću ispravu, a ista nije podnesena, ili da u svrhu puštanja robe carinski dug nije

plaćen odnosno odgovarajuće osiguran, o istome se obavještava deklarant/zastupnik

navedenim zaključkom, s navođenjem konkretnog razloga i rokom za ispunjavanje uvjeta

puštanja robe. Ako u roku određenom zaključkom, ne budu ispunjeni potrebni uvjeti,

nadležna carinska ispostava će, sukladno Carinskom zakonu, donijeti rješenje o poništavanju

carinske deklaracije. U tom slučaju se na deklaraciju velikim štampanim slovima upisuje

“poništeno ”.Osim primjerka 1 odnosno 6 svi ostali primjerci se skupa sa prilozima vraćaju

deklarantu ili njegovom zastupniku, a primjerak rješenja arhivira se zajedno sa odgovarajućim

primjerkom carinske deklaracije. Carinska ispostava, sukladno svakom konkretnom slučaju,

odlučuje o daljnjem postupanju sa robom, odnosno nakon rješenja o poništavanju carinske

deklaracije, obavještava deklaranta odnosno njegovog zastupnika da predmetnu robu u

određenom roku može vratiti u inozemstvo, ustupiti u korist države ili uništiti pod carinskim

nadzorom, u protivnom će se ista oduzeti.

Neovisno o daljnjem postupku sa tom robom (vraćanje u inozemstvo, uništenje), za istu je

prihvaćanjem carinske deklaracije, nastao carinski dug, te stoga u tim slučajevima, carinska

ispostava pokreće postupak za naplatu carinskog duga.

5.12 Provjera podataka u carinskoj deklaraciji i isprava priloženih uz carinsku deklaraciju

Provjera podataka u carinskoj deklaraciji uključuje provjeru pravilno popunjene carinske

deklaracije s obzirom na zahtijevani carinski postupak ili postupanje, što podrazumijeva

provjeru ispravnosti odnosno točnosti svih polja carinske deklaracije, te da li su podnesene

sve isprave koje su potrebne za zahtijevani carinski postupak, odnosno da li su sve podnesene

24

isprave odnosno da li su i stvarno priložene uz deklaraciju. Ako je određen pregled priloženih

isprava, ovlašteni carinski službenik mora pregledati svaku pojedinačnu ispravu i

odgovarajući sadržaj, te da li sve isprave skupa sa carinskom deklaracijom odgovaraju

zahtijevanom carinskom postupku ili postupanju ili primjeni povoljnije carine. Od deklaranta

se može zahtijevati, ako je to potrebno, prilaganje dodatnih isprava s kojima se provjerava

točnost navoda u deklaraciji .

5.13 Pregled robe

Pregled robe obavlja određeni ovlašteni carinski službenik sukladno određenoj razini

provjere, a istu može proširiti ako to smatra potrebnim. Određena uputa za provjeru je

obvezujuća. Pregled robe se obavlja u uredovnim prostorima i u uredovno vrijeme, koje je

odredila carinska ispostava.Ako nije drugačije određeno, ovlašteni carinski službenik koji će

pregledati robu, obavještava o namjeravanom pregledu robe deklaranta odnosno njegovog

zastupnika usmeno. Ako će se pregledati dio robe, deklarant odnosno zastupnik mora biti

istovremeno obaviješten o tome koji dio tereta odnosno dio robe će biti pregledan. Ako je

ovlašteni carinski službenik obavijestio deklaranta odnosno zastupnika o djelomičnom

pregledu robe, može se tijekom pregleda odlučiti za pregled ostale robe, ali mora o

namjeravanom dodatnom pregledu prvo obavijestiti deklaranta odnosno njegovog zastupnika.

Ovlašteni carinski službenik može zahtijevati da deklarant odnosno njegov zastupnik bude

prisutan pregledu, ako je to potrebno kako bi se olakšao pregled robe ili uzimanje uzoraka.

Deklarant odnosno njegov zastupnik, koji je određen za pomoć pri carinskom pregledu, mora

ovlaštenom carinskom službeniku pružiti svu pomoć da bi se omogućio i olakšao pregled

robe. Ako deklarant odnosno zastupnik ne pruža odgovarajuću pomoć pri pregledu robe ili

uzimanju uzoraka, ovlašteni carinski službenik od deklaranta će zahtijevati da odredi drugu

osobu koja će pružiti pomoć . Ako deklarant odbije sudjelovati pri pregledu robe ili ne ovlasti

druge osobe, koje bi pružile pomoć pripregledu robe, ovlašteni carinski službenik ponovno

usmeno obavještava deklaranta i određuje mu rok u kojem mora ispuniti svoje obveze. Ako u

određenom roku postavljene obveze ne ispuni, carinska deklaracija se predaje predstojniku

ispostave, ili carinskom službeniku kojeg je ovlastio predstojnik, koji odlučuje o daljnjim

mjerama.

Predstojnik carinske ispostave može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti:

25

- da će se odustati od pregleda robe

- da će se pregled obaviti na način i na mjestu koje on odredi o čemu sastavlja poseban

zapisnik.

5.14 Utvrđivanje količine i svojstva robe pri pregledu robe

Pregled robe se obavlja radi utvrđivanja robe u odnosu na prijavljeno stanje u carinskoj

deklaraciji i stvarnim stanjem s obzirom na:

- količinu robe (predstavlja podlogu za određivanje davanja s obzirom na jednake mjere i

- svojstva i sastav robe (predstavlja podlogu za određivanje tarifne oznake, određivanja

davanja s obzirom na sastav i vrijednost, i uporabu vrijednosnih ograničenja, uporabu propisa

o zabranama i ograničenjima). Kod određivanja količine robe, ovlašteni carinski službenik

mora utvrditi količinu robe u onoj mjernoj jedinici, koja je podloga za obračun davanja

odnosno uporabu količinskih ograničenja. Ovlašteni carinski službenik mora pri utvrđivanju

činjeničnog stanja upotrebljavati mjerne instrumente koji su pouzdani, a tehnički i drugi

mjerni instrumenti moraju biti inspekcijski pregledani. Ovlašteni carinski službenik utvrđuje

svojstvo robe prije svega vizualnim pregledom, pri čemu uvažava karakteristike i svojstvo

robe, koje su za određenu robu ili transakciju bitne, te sva njezina svojstva i karakteristike,

koja pravila o razvrstavanju u Carinsku tarifu ili pravila o carinskoj vrijednosti posebno

zahtijevaju. Ako ovlašteni carinski službenik ne može utvrditi svojstvo robe vizualnim

pregledom, a uzorke robe ne može uzeti, kao što je slučaj kod strojeva, aparata, naprava itd.,

može zahtijevati tehnički opis, skice, prospekte .

5.15 Postupanje prilikom uzimanja uzoraka robe

Ako se može svojstvo ili sastav robe utvrditi na temelju analize odnosno uzimanja uzoraka, ili

je potrebno radi utvrđivanja carinske vrijednosti ili tarifne oznake uzeti uzorke robe, isto se

obavlja sukladno Uredbi o provedbi car.zakona. U slučaju uzimanja uzoraka robe, o tome se

usmeno obavještava deklarant ili njegov zastupnik. Uzimanje uzoraka robe se bilježi na

carinskoj deklaraciji a nakon toga, carinski službenik ispostavlja Zapisnik o uzimanju uzoraka

na propisanom obrascu .

26

5.16 Pojašnjenje o iskazanoj carinskoj vrijednosti robe, tarifnoj oznaci i podrijetlu robe

U slučaju kada ovlašteni carinski službenik koji obavlja provjeru deklaracije sumnja u

deklariranu carinsku vrijednost, tarifnu oznaku ili podrijetlo robe, ali nije utvrdio drugačije

elemente za obračun, od deklaranta ili njegovog zastupnika će zahtijevati pojašnjenje o

deklariranoj carinskoj vrijednosti robe odnosno pojašnjenje o deklariranoj tarifnoj oznaci ili

podrijetlu robe i odrediti primjereni rok za dostavu isprava, te staviti zabilješku o traženim

ispravama sa datumom traženja i rokom za dostavu istih. U slučaju da, zbog ekonomičnosti

postupka, deklarant zahtijeva puštanje robe prije završetka provjere carinske deklaracije, te

pod uvjetom da robu nije potrebno više zadržavati radi završetka provjere carinske

deklaracije, roba se pušta deklarantu uz davanje propisanog jamstva.

5.17 Zapisnici o osporavanju elemenata carinske deklaracije

Ovlašteni carinski službenik koji je izvršio provjeru sastavlja odgovarajući zapisnik o

osporavanju elemenata carinske deklaracije u sljedećim slučajevima:

- ako provjerom utvrdi da deklarirana tarifna oznaka, podrijetlo ili količina robe, ne odgovara

stvarnom stanju odnosno da deklarant robu nije pravilno deklarirao, ili

- ako je prethodno zatražio pojašnjenje o deklariranoj carinskoj vrijednosti, tarifnoj oznaci ili

podrijetlu robe, a dostavljene dokaze ne prihvaća, teiste utvrđuje temeljem zapisnika.

U zapisniku se navode sve okolnosti provjere kao i ime osobe, koja je od strane deklaranta

bila prisutna carinskom pregledu, odnosno činjenica da nije bila prisutna kod carinskog

pregleda. Zapisniku moraju biti priložene sve isprave, skice, izvodi i druge isprave, na temelju

kojih su bili utvrđeni drugačiji elementi za određivanje carinskoga duga. Zapisnik potpisuje

ovlašteni carinski službenik, koji je provjerio odnosno pregledao robu i deklarant ili njegov

zastupnik, koji je bio prisutan pri carinskom pregledu. U zapisniku mora biti navedeno da

deklarant odnosno njegov zastupnik mogu u roku od 8 dana izjaviti prigovor na zapisnik.

5.18 Postupanje po zapisniku

U slučaju kada se deklarant odnosno njegov zastupnik ne slaže sa činjenicama utvrđenim u

zapisniku, i ne podnosi novu carinsku deklaraciju niti ne izjavljuje prigovor na zapisnik, ili

27

izjavljuje prigovor na zapisnik, predmet se prosljeđuje odjelu za carinsko-upravni postupak

radi donošenja rješenja. U slučaju da se deklarant odnosno njegov zastupnik slažu sa

činjenicama utvrđenim u zapisniku, dužni su podnijeti novi set JCD u skladu sa podacima u

zapisniku. Novi set JCD ima isti broj iz polja A JCD i isti datum kao prvotni JCD. Prvotni set

JCD prilaže se novom JCD, zajedno sa zapisnikom. Ovlašteni carinski službenik je dužan,

nakon podnošenja novog seta JCD, u informacijskom sustavu ispraviti odgovarajuće podatke.

Ako deklarant odnosno njegov zastupnik podnesu novu carinsku deklaraciju sukladno

utvrđenom u zapisniku, ali je roba prethodno puštena potrebno je predmet proslijediti odjelu

za carinsko-upravni postupak radi donošenja rješenja.

5.19 Donošenje rješenja

Rješenje donosi sama carinska ispostava ili carinarnica ovisno o unutarnjoj organizaciji

carinarnice i ispostave. Nakon prosljeđivanja predmeta, zajedno sa zapisnikom o utvrđenom

stanju, carinarnica odnosno carinska ispostava u carinsko-upravnom postupku donosi rješenje,

kojim utvrđuje:

- ispravne podatke u carinskoj deklaraciji, te

- iznos carinskog duga u cijelosti ako roba nije puštena, odnosno

- razliku iznosa carinskog duga utvrđenog temeljem činjenica iz zapisnika u postupku

provjere carinske deklaracije i carinskog duga deklariranog u carinskoj deklaraciji, ako je roba

puštena. U obrazloženju rješenja navodi se na koji način je utvrđena carinska vrijednost,

odnosno kako je utvrđena tarifna oznaka, na koji je način osporeno podrijetlo ili kako je

utvrđena količina robe. U rješenju se obavezno navodi broj evidentiranog instrumenta

osiguranja koji je upisan u polje 52 deklaracije, na koju se to rješenje odnosi.

5.20 Postupanja prilikom puštanja robe

Puštanje robe podrazumijeva svaku službenu radnju carinarnice koja dozvoljava deklarantu

uporabu robe u okviru zahtijevanog postupka.

Ako se vršila provjera carinske deklaracije, robu pušta ovlašteni carinski službenik koji je

provjeravao deklaraciju i priložene isprave odnosno obavio pregled robe. Roba se pušta ako

su ispunjeni uvjeti za puštanje robe. Ovlašteni carinski službenik može robu pustiti nakon

završetka provjere carinske deklaracije, odnosno i prije nego je provjera završena pod

uvjetom da nije nužno da radi provjere roba bude prisutna. Ako je prihvaćanjem carinske

28

deklaracije nastao carinski dug ili bi isti mogao nastati, roba se može pustiti samo ako je

carinski dug plaćen ili je njegovo plaćanje osigurano.

5.21 Podnošenje preslike dokaza o podrijetlu

U slučaju ako se zahtijeva povlašteni trgovinski režim (postupanje sa takvom robom uređeno

je posebnim naputkom) odnosno deklarant zahtijeva primjenu ugovorom propisane stope

carine pri uvozu robe podrijetlom iz zemalja s kojima je Republika Hrvatska sklopila ugovore

o povlaštenom trgovinskom režimu, potrebno je uz carinsku deklaraciju, popunjenu na

propisani način, podnijeti originalni dokaz o podrijetlu robe. Međutim, ukoliko original

dokaza nije dostupan prilikom podnošenja robe, može se, uz ispunjavanje drugih propisanih

uvjeta, odobriti prihvat nepotpune carinske deklaracije. Originalna potvrda o podrijetlu robe

mora se podnijeti u propisanom roku odnosno u roku od 30 dana, pri čemu se taj rok može u

opravdanim slučajevima produžiti još 3 mjeseca .

5.22 Obračun carinskog duga – utvrđivanje porezne osnovice pri uvozu

U carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet potrebno je obračunati propisani

carinski dug, odnosno propisanu carinu, posebni porez odnosno trošarinu, ako roba podliježe

naplati toga poreza, te poreza na dodanu vrijednost pri uvozu. Porezna osnovica pri uvozu za

obračun PDV-a propisana je Zakonom o porezu na dodanu vrijednost te Pravilnikom o

porezu na dodanu vrijednost. Sukladno navedenom zakonu i pravilniku poreznu osnovicu pri

uvozu čini carinska vrijednost robe utvrđena prema carinskim propisima. Pri tome, ako nisu

uključeni u carinsku vrijednost robe, biti će uključeni u poreznu osnovicu:

- carina, trošarina, posebni porezi, pristojbe i slična davanja koja se plaćaju pri uvozu, osim

PDV-a, te

- troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja, nastali do prvog

mjesta odredišta u tuzemstvu.

Pri tome, dodatni troškovi se uračunavaju u poreznu osnovicu samo pod sljedećim uvjetima:

- da su uvozniku neposredno obračunani, i

- čija je vrijednost u trenutku podnošenja carinske deklaracije određena i može se dokazati na

osnovi raspoloživih isprava.

U tom slučaju, uz carinsku deklaraciju uvoznik je dužan priložiti izjavu sa specifikacijom

navedenih dodatnih troškov29

5.23 Ispravak podataka u carinskoj deklaraciji nakon prihvata, a prije puštanja robe

Nakon prihvaćanja deklaracije, deklarant sukladno članku 77. Carinskog zakona, može

zahtijevati ispravak podataka u carinskoj deklaraciji. Ispravak podataka nije dozvoljen u

sljedećim slučajevima:

- pogrešna prijava robe – ispravak podataka nije dozvoljen ako se podaci u deklaraciji ne

odnose na podnesenu robu odnosno ako je u deklaraciji prijavljena druga roba od podnesene

(npr. roba se pogrešno prijavljuje po svojim očitim karakteristikama – očito nepravilna –

lažna prijava (po težini, količini, kakvoći),

- nije moguć ispravak podataka nakon što se ovlašteni carinski službenik odluči na pregled

robe i o tome obavijesti deklaranta (usmeno),

- nakon što carinarnica utvrdi da su podaci koje je deklarant naveo u deklaraciji netočni,

- nakon puštanja robe deklarantu.

Zahtjev za ispravak podataka u carinskoj deklaraciji, deklarant/zastupnik mora podnijeti u

pisanom obliku, uz navođenje razloga zatraženog ispravka.

Odluku o ispravku podataka u carinskoj deklaraciji, na temelju podnesenog zahtjeva, donosi

ovlašteni carinski službenik koji je određen za provjeru carinske deklaracije u svim drugim

slučajevima, u obliku bilješke na podnesenom zahtjevu. Na temelju odluke, carinski službenik

za provjeru deklaracije vrši ispravak podataka u pisanoj carinskoj deklaraciji precrtavanjem

netočnog podatka i upisom točnog podatka, ako tako ispravljeni podaci ne narušavaju

vidljivost i urednost podataka upisanih u deklaraciji. U ostalim slučajevima, carinski

službenik će zatražiti da se podnese nova deklaracija, sa istim datumom prihvata i istim

brojem kao i prvotna carinska deklaracija, te se uz nju prilaže prvotni set JCD.

5.24 Poništavanje carinskih deklaracija

Nakon prihvata, a prije puštanja robe, carinska deklaracija se može poništiti u sljedećim

slučajevima:

- ako je deklarant tek po prihvatu carinske deklaracije ustanovio da je pogreškom nenamjerno

deklarirao robu za određeni postupak i podnese zahtjev za poništavanje carinske deklaracije

(pogrešno deklariranje za određeni postupak),

30

- ako postoje posebne okolnosti, zbog kojih izvođenje deklariranoga postupka ne bi bilo

opravdano (npr. rat, nemiri, prirodne katastrofe, embargo, stečaj korisnika, smrt korisnika

itd.). U oba slučaja deklarant mora razlog za poništavanje pouzdano dokazati. Ako se radi o

poznatoj činjenici (npr. rat) to nije potrebno dokazivati. O poništavanju carinske deklaracije

treba odlučiti po prihvatu zahtjeva. Ako je deklarant već obaviješten o namjeravanom

pregledu robe, o poništavanju deklaracije odlučuje se nakon pregleda. Carinska deklaracija se

poništava rješenjem, koje donosi sama carinska ispostava ili carinarnica, ovisno o organizaciji

carinarnice odnosno ispostave.

5.25 Ispravak podataka u carinskoj deklaraciji nakon puštanja robe

Iznimno, nakon puštanja robe deklarantu, ako je na temelju naknadne provjere utvrđena

neispravnost podataka u deklaraciji, uslijed čega je carinski dug krivo obračunat, carinarnica

će rješenjem utvrditi ispravne podatke i ispravan obračun carinskog duga, te odlučiti o naplati

primjenom Carinskog zakona, odnosno o povratu ili otpustu.

Očite greške se ispravljaju u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku.

5.26 Potvrđivanje i uručivanje deklaracije

Nakon puštanja robe, koje je provedeno neovisno da li je završena provjera carinske

deklaracije, ovlašteni carinski službenik ovjerava prvi set carinske deklaracije sa službenim

pečatom, a potom razdjeljuje carinsku deklaraciju. Primjerak JCD zadržava carinska

ispostava zajedno sa prilozima. Zadržava se i jedan primjerak računa i deklaracija o carinskoj

vrijednosti robe te druge isprave.6789

6 Carinski vjesnik br.1/2002, Institut za javne financije, Zagreb 2002,

7 Carinski vjesnik br. 2/1999, Primjena zakona o općem up.postupku u car.upr.postupku,

8 Carinski zakon (N.N.br. 78/99, 94,117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05, 138/06, 60/08, 45/09 i 56/10,

9 Pravilnik o uporabi obrazaca pri provedbi Carinskog zakona (N.N.br.176/03)31

VI. CARINJENJE ROBE U PUTNIČKOM PROMETU

6.1 Opće odredbe

Sva roba unesena u carinsko područje Republike Hrvatske podliježe mjerama carinskog

nadzora i provjere od trenutka njezina ulaska. To znači da je svaka osoba prilikom prijelaza

carinske crte dužna carinskom djelatniku prijaviti robu koju nosi sobom, neovisno da li ima

mjesta provođenju carinskog postupka ili ne (tj. naplati carine i drugih pristojbi pri uvozu).

Ova pravila se odnose jedinstveno, kako na hrvatske tako i na strane državljane.

U putničkom prometu primjenjuje se pojednostavnjeni način prijavljivanja (deklariranja) robe

pri prijelazu državne granice, i to u obliku usmenoga prijavljivanja. Roba koja nije na

uobičajenom mjestu, ili ju carinik ne može vidjeti na jednostavan način, a podložna je

plaćanju uvoznih davanja, potrebno je prijaviti (deklarirati) izričito.

Carinski službenik utvrđuje da li se stvarno unosi roba kako je prijavljeno-deklarirana, ta da li

unos robe podliježe obračunu i plaćanju carine i drugih uvoznih pristojbi. Ovisno o ovome

određenju ovisi daljnje postupanje s robom.

Ukoliko za robu nije predviđeno oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja, ista se

obračunavaju na posebnom obrascu za obračun uvoznih davanja.

Pri izračunu visine uvoznih davanja mjerodavna je transakcijska vrijednost robe (prema

računima).

Obračun uvoznih davanja moguće je obaviti na graničnom prijelazu, ukoliko vrijednost robe

ne premašuje 5.000,00 kuna, i to primjenom jedinstvene stope carine od 10%. Ukoliko je

predmet obračuna carine roba podrijetlom iz zemalja s kojima Republika Hrvatska ima

zaključene ugovor o slobodnoj trgovini, po putnikovom zahtjevu se može primijeniti odnosna

niža stopa carine ili stopa "slobodno", i tada se na graničnom prijelazu može ocariniti roba do

vrijednosti 1.200 EUR-a. Pri unosu određenih vrsta robe - alkoholna pića, duhanski proizvodi,

naftni derivati, obračunava se i posebni porez (trošarina). Na zbroj carinske vrijednosti robe,

carine i eventualno posebnog poreza obračunava se i porez na dodanu vrijednost po 32

propisanoj općoj stopi (ili nižoj ukoliko se radi o proizvodima koji imaju nižu stopu PDV-a

(neki prehrambeni artikli, lijekovi, knjige).

Postupak na granici, dozvoljava da putnik (umjesto jedinstvene stope carine) zatraži primjenu

stopa carine iz Carinske tarife. Takav zahtjev putnika na primjeni stopa prema Carinskoj

tarifi, rezultira provedbom redovnog postupka carinjenja na unutrašnjoj carinarnici.10

6.2 Postupak carinjena poštanskih pošiljaka

Postupak carinjenja poštanskih pošiljaka u međunarodnome poštanskom prometu provodi se

pod carinskim nadzorom i uz provedbu postupaka carinske provjere, u skladu sa

odgovarajućim odredbama Carinskog zakona, propisima donesenim na osnovi tog zakona,

međunarodnim poštanskim i carinskim sporazumima, te drugim poštanskim propisima.

Sve poštanske pošiljke koje su predmetom međunarodnog poštanskog prometa, kao i svaka

radnja koja se vrši sa poštanskim pošiljkama u međunarodnome poštanskom prometu,

podliježu mjerama carinskog nadzora i postupku carinske provjere, na način kako to propisuju

navedeni carinski i poštanski propisi.

Osnovno, kada poštanske pošiljke stignu u carinsko područje Republike Hrvatske, carinski

djelatnik u nadležnoj pošti carinjenja vrši podjelu na pošiljke koje se ne podnose carinarnici,

dakle koje se odmah puštaju radi uručenja primateljima od onih koje se radi carinskog

pregleda podnose carinarnici. Poštanske pošiljke koje se ne podnose carinarnici su

razglednice i pisma isključivo s osobnim porukama ,tiskovine i televizijske, filmske ili na

drugi način snimljene vrpce ili slike za izravnu emisiju preko sredstava javnog priopćavanja

koje ne podliježu plaćanju carine, te sve druge poštanske pošiljke (pismovne i paketne

pošiljke) za koje sukladno Carinskom zakonu, ne postoji obveza podnošenja carinarnici.

Poštanske pošiljke (pismovne i paketne pošiljke) za koje sukladno Carinskom zakonu, ne

postoji obveza podnošenja carinarnici, su:

- osobne isprave i dokumenti bez obzira na vrijednost,

10 Uredba za provedbu Carinskog zakona (N.N br.161/03, 69/06, 5/07, 70/09 i 29/11)33

- odlikovanja i priznanja,

- robne marke, patenti, modeli i popratni dokumenti te obrasci za priznavanje patenta ili

inovacije koji se šalju organizacijama za zaštitu autorskog i industrijskog vlasništva,

- obrasci i isprave koje državna tijela primaju za obavljanje svojih javnih ovlasti,

- predmeti koji predstavljaju dokaze u sudskim ili drugim postupcima pred državnim tijelima

Republike Hrvatske,

- primjerci potpisa i tiskane okružnice koje se šalju kao dio uobičajene izmjene obavijesti

među javnim službama ili bankarskim ustanovama,

- službene tiskanice koje prima Hrvatska narodna banka,

- nacrti, tehničke slike, modeli, opisi i drugi slični dokumenti koji se uvoze kako bi se ispunili

uvjeti za sudjelovanje na međunarodnom natječaju koji se organizira u zemlji,

- tiskani obrasci koji se sukladno međunarodnim ugovorima upotrebljavaju kao službeni

dokumenti u međunarodnome prometu vozila ili robe,

- koje uvoze fizičke osobe. To se odnosi isključivo na knjige koje su oslobođene od plaćanja

carine sukladno Sporazumu o uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera

i Protokolu uz taj Sporazum te od plaćanja poreza na dodanu vrijednost u skladu sa Zakonom

o porezu na dodanu vrijednost ,

- koja je u poštanskom prometu oslobođena od plaćanja carine. Sukladno članku 187. stavak

1. točka 3) i članka 12. točka 4. Zakona o PDV-u od plaćanja carine i PDV-a oslobođene su

pošiljke koje fizička osoba iz inozemstva besplatno šalje fizičkoj osobi u Republici Hrvatskoj

pod uvjetom da pošiljke nisu komercijalne naravi, te da ne prelaze ukupnu vrijednost od

300,00 kuna,

- pošiljke zanemarive vrijednosti. Roba zanemarive vrijednosti (roba čija vrijednost po

pošiljci ne prelazi 160,00 kuna) sadržana u pošiljkama koje se iz inozemstva izravno šalju

primateljima u Republici Hrvatskoj, oslobođena je od plaćanja carine i PDV-a. Navedeno

oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhan i duhanske proizvode, parfeme i

34

toaletne vode. Oslobođenje od plaćanja carine i PDV-a na pošiljke zanemarive vrijednosti

primjenjivo je, osim na poštanske i na pošiljke u putničkom i robnom prometu.

Pod nekomercijalne naravi podrazumijevaju se pošiljke koje su povremene naravi, koje sadrže

robu isključivo namijenjenu osobnoj uporabi primatelja ili njegove obitelji, a koja po svojoj

vrsti i količini ukazuje da se ne radi o komercijalnom uvozu, koje pošiljatelj šalje primatelju

bez plaćanja.

Kako je navedeno primanje robe u poštanskim pošiljkama podrazumijeva samo povremene

pošiljke, a isključuje uzastopne pošiljke. Pri tome carinskim propisima nije propisana

definicija kako ni povremene tako ni uzastopne pošiljke, odnosno koliko se pošiljaka u nekom

određenom razdoblju mogu smatrati bilo povremenom bilo uzastopnim pošiljkama. U svakom

konkretnom slučaju carinska služba utvrđuje da li se radi o uzastopnoj pošiljci odnosno da li

se u prethodnom kontinuiranom razdoblju kontinuirano obavljao uvoz robe od strane iste

osobe.

Dakle, navedene poštanske pošiljke ne podnose se carinarnici, nego se otpremaju odredišnim

poštanskim uredima radi uručenja primateljima.

Sve pošiljke robe, koje dolaze iz inozemstva od pravnih osoba, kao i sve pošiljke koje su

predmetom kupoprodaje (dakle koje se plaćaju), podliježu obvezatnom obračunu carine i

PDV-a, neovisno što prispjela roba služi osobnim potrebama primatelja i što je vrijednost

robe ponekad manja od 300 kuna.

Kada poštansku pošiljku prima fizička osoba, a ne radi se o robi koja se ne podnosi

carinarnici, podnosi se jedna od sljedećih isprava:

Poštansko-carinska deklaracija i to u sljedećim slučajevima:

- kada je moguće primijeniti jedinstvenu carinsku stopu od 10%, Jedinstvena carinska stopa

može se primijeniti samo u slučaju uvoza robe koju fizička osoba u Republici Hrvatskoj

prima od fizičke osobe iz inozemstva, a pošiljka sadrži robu nekomercijalne naravi pod

uvjetom da vrijednost robe ne prelazi 5.000,00 kuna.

- kada se pošiljka djelomično oslobađa od plaćanja carine, odnosno kada se za robu do

vrijednosti 300 kuna primjenjuje oslobođenje od plaćanja carine, a na ostali dio pošiljke se 35

obračunava carina i porez sukladno Uredbi o uvjetima i postupcima za ostvarivanje

oslobođenja od plaćanja carine.

- kada fizičke osobe primaju, (odnosno kupuju) iz inozemstva robu u vrijednosti do 5.000,00

kuna, od fizičkih ili pravnih osoba, a koja se može smatrati robom za osobne potrebe ili

potreba članova svog domaćinstva, uz primjenu propisane stope iz Carinske tarife.

Jedinstvena carinska deklaracija podnosi se u svim ostalim slučajevima. Jedinstvenu carinsku

deklaraciju može popuniti i podnijeti svaka osoba koja nastupa u svoje ime i za svoj račun.

Carinska deklaracija popunjava se sukladno pravilima propisanima Pravilnikom o uporabi

obrazaca pri provedbi Carinskog zakona i naputcima Carinske uprave.

Uobičajeno je, međutim, da s obzirom na složenost postupka carinjenja općenito, a u ovom

smislu osobito popunjavanja carinske deklaracije i podnošenja pripadajućih isprava, carinsku

deklaraciju podnose opunomoćenici koji, sukladno Zakonu o uvjetima za obavljanje poslova

zastupanja u carinskom postupku i Pravilniku o davanju odobrenja za obavljanje poslova

ovlaštenim carinskim otpremnicima i ovlaštenim carinskim zastupnicima , ispunjavaju uvjete

za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku .

Kada poštansku pošiljku prima pravna osoba u Republici Hrvatskoj tada se za pošiljku

podnosi , Izjava na propisanom obrascu kod uvoza knjiga, uzoraka robe, i reklamnog

materijala pod uvjetom da se radi o robi čija ukupna vrijednost po pošiljci ne prelazi 3.000,00

kuna, da se ne radi o uzastopnim pošiljkama, i da roba nije predmet ograničenja, zabrana ili

posebno propisanih formalnosti.

U postupku carinjenja robe, neovisno da li se isto obavlja putem poštansko-carinske

deklaracije ili jedinstvene carinske deklaracije, utvrđuje se carinski dug koji je potrebno

platiti.

Carinski dug čine carina, poseban porez u slučaju ako se radi o robi koja podliježe tom porezu

i porez na dodanu vrijednost

Osnovna isprava kojom se dokazuje transakcijska vrijednost robe je račun.

U slučaju ako poštansku pošiljku ne prati račun, carinski djelatnik će primatelju uputiti poziv

za dostavu računa ili druge isprave kojom se dokazuje plaćanje te robe.36

Kada je u pitanju kupovina putem ebay-a, kao isprava u postupku carinjenja može se priložiti

i račun ebay-a, ali samo uz uvjet da isti sadrži sve osnovne elemente računa (naznaka kupca i

prodavatelja, opis robe, plaćena cijena, način plaćanja i dr.). Također, u poštanskom prometu

česti su slučajevi da prilikom Internet kupovine nema računa te, s obzirom da je riječ o

kupoprodaji između fizičkih osoba, mogu biti priložene različite isprave (to uključuje i

računalni ispis online plaćanja i međunarodnu poštansku deklaraciju). U oba slučaja, ukoliko

ne postoji sumnja u vjerodostojnost podataka naznačenih na računu i na drugim ispravama

koje su priložene (ocjenjujući jesu li odnosne isprave dovoljan dokaz o tome koliko je

izvršeno plaćanje), carinska služba će utvrditi carinsku vrijednost temeljem cijene stvarno

plaćene.

Na pisani zahtjev primatelja pošiljke carinarnica je dužna donijeti obrazloženo rješenje o

načinu određivanja carinske vrijednosti robe odnosno pravilno utvrditi carinski dug.

Na rješenje carinarnice primatelj pošiljke ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u roku od 15

dana, pri čemu žalba ne odgađa ovrhu rješenja.11

6.3 Uvoz lijekova u poštanskom prometu

Uvoz lijekova u poštanskom prometu nije dozvoljen.

Sukladno mišljenju Ministarstva zdravstva, uvoz lijekova za osobne potrebe građana

Republike Hrvatske putem pošte nije dozvoljen. Zakonom o lijekovima i medicinskim

proizvodima propisano je da lijekove za osobne potrebe građana temeljem propisanog recepta

mogu uvoziti samo pravne osobe koje imaju dozvolu za promet lijekovima uz suglasnost

Agencije za lijekove i medicinske proizvode. Također, Pravilnikom o prometu lijekovima o

medicinskim proizvodima zabranjuje se prodaja lijekova koji nemaju odobrenje za stavljanje

u promet u Republici Hrvatskoj preko interneta odnosno poštanskim narudžbama.

11 Naputak 2/04 za provedbu Carinskog postupka u poštanskom prometu37

6.4 Roba s podrijetlom

Ako se u poštanskoj pošiljci nalazi roba koja ispunjava uvjetima za povlašteni tretman

sukladno Ugovoru koji je Republika Hrvatska sklopila sa pojedinom zemljom, kao dokaz o

podrijetlu robe u poštanskom prometu prihvaća se izjava koju je dala fizička osoba u zemlji

ugovornici. Izjava može biti dana na carinskoj deklaraciji CN 23, obrascu CN 22, nekom

drugom međunarodno prihvaćenom dokumentu ili na listu papira priloženom navedenim

dokumentima. Ukoliko navedene isprave sadrže izjavu o podrijetlu carinarnica će, bez

posebnog zahtjeva pošte ili primatelja, odobriti primjenu povlaštenog tretmana.

VII OPĆENITO O POSEBNOSTI VRSTA CARINSKIH POSTUPAKA

7.1 Oslobođenja od plaćanja carine

Oslobođenja od plaćanja carine su su taksativno propisana osnovno sa člankom 187

Carinskog zakona, Uredbama o postupcima o oslobođenju od plaćanju carine te određenim

međunarodnim sporazumima. Tako su oslobođenja moguća gotovo uvijek uz pozivanje na

članak po kojem se traži oslobođenje podnoseći JCD u upravno carinskom postupku uz

prilaganje potrebnih isprava u ovom slučaju koji dokazuju ispunjavanje određenih uvjeta za

oslobođenje od plaćanja carine. Ona su često uvjetna ako se ne prekrše odredbe zakona a ako

da ukida se oslobođenje, poništava JCD i naplaćuju pristojbe koje su trebale biti plaćene u

momentu carinjenja, zatezne kamate a podnosi se i prekršajna prijava protiv počinitelja. Tako

među najvažnija oslobođenja možemo uvrstiti razna oslobođenja po osnovi međunarodnih

ugovora, oslobođenja u putničkom prometu, oslobođenja za besplatne poštanske pošiljke,

uvoz humanitarne pomoći, predmete koji služe hendikepiranim osobama, oslobođenja kod

preseljenja iz inozemstva, oslobođenja pri uvoz naslijeđenih predmeta, predmeta za

obrazovne , kulturne, znanstvene, medicinske svrhe, donacije, osobnih automobile

prilagođenih isključivo za invalidne osobe, uzorci robe, oslobođenje ambalaže u svrhu

38

transporta , uvoz pogrebnih potrepština, opreme za hrvatska brodogradilišta te razna

oslobođenja prema propisima izvan carinskog sustava.12

7.2 Nepotpune deklaracije

Pojednostavljena carinska deklaracija – nepotpuna deklaracija koja je po sadržaju i formi ista

kao redovna deklaracija ali ona ne sadrži sve podatke propisane u Pravilniku za određeni

carinski postupak ili joj nisu priložene sve nužne i propisane isprave. Radi se o okolnostima

kada deklarant u trenutku carinjenja nema sve podatke nužne za pravilno deklariranje robe ili

sve propisane isprave za zahtijevani carinski postupak.

Nepotpuno deklariranje odobrava carinska ispostava po posebnom zahtjevu deklaranta koja

cijeni jesu li priloženi nužni dokumenti za carinjenje odnosno da li će biti odobreno

pojednostavljenje putem nepotpune deklaracije ili neće. U slučaju da carinska ispostava

odobri nepotpuno deklariranje dokumenti koji su nedostajali moraju biti naknadno dostavljeni

u roku od 30 dana a najkasnije četiri mjeseca od nepotpune deklaracije. 13

7.3 Ovlašteni primatelj

Knjigovodstveni zapis kao oblik pojednostavljene deklaracije primjenjuje osoba u statusu

ovlaštena primatelja, što razumijeva dvije vrste pojednostavljena postupka – za

pojednostavljenje provoznog postupka tako da robu u provoznom postupku ne podnosi

odredišnoj carinarnici nego je izravno s graničnog prelaza upućuje u vlastiti proctor, a potom

je se , uz primjenu pojednostavljena deklariranja , u određen carinski postupak stavlja

knjigovodstvenim zapisom. Sam pojednostavljeni postupak provodi se tako da korisnik

odobrenja u trenutku kad prijevozno sredstvo stigne u njegov prostor sa provoznom

carinskom deklaracijom sastavlja knjigovodstveni zapis sa svim potrebnim i propisanim

12 Uredba o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine (N.N.br. 57/07, 153/09, 41/10)

13 Naputak za provedbu Carinjenja robe CURH 11/02,39

podacima. Nakon što ga se sastavi, roba je i stavljena u carinski postupak, poslije čega je

obveza ovlaštenog primatelja podnijeti zbirnu dopunsku deklaraciju koja se uobičajeno

podnosi sljedeći utorak za protekli tjedan.14

7.4 Ovlašteni pošiljatelj

Deklariranje na temelju knjigovodstvenog zapisa u status ovlaštenog pošiljatelja razumijeva

stavljanje robe u izvozni carinski postupak temeljem pojednostavljene deklaracije –

knjigovodstvenog zapisa, što znači da ovlašteni primatelj prije otpreme robe sastavlja

knjigovodstveni zapis čime je robu deklarirao za izvoz. Sukladno dosadašnjoj praksi svu robu

koja putuje do graničnog prijelaza a shodno odobrenju ovlaštenog pošiljatelja obvezno prati i

primjerak 3 carinske deklaracije te račun. Neovisno o tome koja isprava prati robu do

graničnog prijelaza , treba napomenuti da te isprave nisu pojednostavljene deklaracije nego

samo isprave što prate robu i služe kao dokaz da je roba napustila carinsko područje Hrvatske.

Pojednostavljena carinska deklaracija kod toga statusa uvijek je knjigovodstveni zapis,

neovisno o ispravi što prati robu.

7.5 Privremeni uvoz – izvoz

Pisani zahtjev za uporabu ovog postupka se obavezno mora podnijeti kod:

- privremenog uvoza s djelomičnim oslobađanjem od plaćanja carine sukladno Aneksu E

Konvencije o privremenom uvozu, te

- privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem

Na temelju podnesenog zahtjeva, ako su ispunjeni svi propisani uvjeti nadležna carinarnica

izdaje odobrenje za uporabu postupka privremenog uvoza. Roba se stavlja u postupak

privremenog uvoza carinskom deklaracijom, koja se popunjava sukladno Pravilniku o uporabi

obrazaca pri provedbi Carinskog zakona.

14 Carinski vjesnik broj. 2/2010, Institut za Javne financije, Zagreb 2010,40

Zahtjev za uporabu postupka privremenog uvoza može se zahtijevati i podnošenjem carinske

deklaracije u pisanom obliku, pri čemu prihvat iste od strane nadležne carinske ispostave

podrazumijeva izdavanje odobrenja za ovaj postupak.

Ovaj postupak se može primijeniti samo kod privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od

plaćanja carine, te ako je carinska ispostava koja je nadležna za početak nadležna i za

završetak postupka privremenog uvoza. Carinarnica određuje rok u kojem se privremeno

uvezena roba mora ponovno izvesti ili se odrediti drugo dopušteno postupanje ili uporaba.

Rok za ponovni izvoz robe određuje se sukladno vremenu primjerenom za postizanje svrhe

privremenog uvoza. Određeni članci Uredbe, odnosno Aneksi Konvencije propisuju rokove

za ponovni izvoz robe, ovisno o svrsi privremenog uvoza.

Međutim, ukupno razdoblje u kojem roba može biti u postupku privremenog uvoza, u cilju

ispunjenja iste svrhe i kod istog korisnika postupka, ne smije biti dulje od 24 mjeseca, pa čak i

kada je postupak privremenog uvoza završen stavljanjem odnosne robe u drugi carinski

postupak s odgodom, te je ista ponovno stavljena u postupak privremenog uvoza. Ako je roba

privremeno uvezena uz podnošenje ATA karneta, rok za ponovni uvoz/izvoz robe ne smije

premašiti rok važenja ATA karneta. Privremeni izvoz se vrši na potpuno sličan način ali u

obrnutom smjeru.15

7.6 Carinsko skladištenje

Postupak carinskog skladištenja, kao jedan od postupaka s gospodarskim učinkom.

Carinsko skladište omogućava:

- smještaj strane robe, koja tijekom primjene toga postupka ne podliježe obvezi plaćanja uvozne

carine i ograničavajućim mjerama gospodarske politike, te

- smještaj domaće robe namijenjen izvozu, koja smještajem u carinsko skladište uživa primjenu

mjera koje se sukladno posebnim propisima primjenjuju za izvoz te robe.

15 Uredba o pristupanju Konvenciji o privremenom uvozu, Konvencija o priv.uvozu, N.N. Međunarodni ugovori broj. 16/1998 godine.

41

Carinsko skladište je prostor kojega je carinarnica odobrila, i koji je pod trajnim carinskim

nadzorom, a roba može u postupku carinskoga skladištenja biti neograničeno vrijeme.Tijekom

smještaja u carinskome skladištu roba može biti predmet uobičajenih oblika rukovanja sa svrhom

njezina očuvanja, poboljšanja izgleda ili tržišnih kvaliteta, te pripreme za distribuciju ili daljnju

preradu.

Carinska skladišta mogu biti javna – tipovi A, B i F, te privatna C, D i E.

Javno skladište može se odobriti samo pouzdanim osobama koje su registrirane za pružanje

usluga skladištenja (dakle na koje svaka osoba može skladištiti robu), i pritom postoje izgledi da

će promet opravdati gospodarsku potrebu i troškove carinarnice u provođenju nadzora

poslovanja takvoga skladišta.

Privatno skladište (u pravilu tipa D) je skladište u kojem je posjednik skladišta ujedno i korisnik

skladišta (dakle osoba koja se u smještajnoj deklaracijama, a potom i u deklaracijama za

završetak postupka pojavljuje kao primatelj i korisnik robe), ali nije nužno da je i vlasnik robe

koja se smješta u skladište. Osnova smještaja robe na privatno skladište može biti kupoprodaja

robe ili komisioni (konsignacijski) ugovor.

Privatna skladišta tipa E se odobravaju u pravilu za smještaj istovrsne strane robe (plovila,

odnosno kamp prikolice) na otvorenim prostorima, gdje su korisnici postupka u pravilu strane

osobe, prethodni postupak je privremeni uvoz, a postupak skladištenja u pravilu završava

ponovnim izvozom ili privremenim uvozom. Odobrenje za otvaranje carinskog skladišta donosi

mjesno nadležna carinarnica.

Prije donošenja odobrenja carinarnica jer dužna provjeriti sadržaj zahtjeva, kao i da li su

priloženi potrebni prilozi:

- izvod iz sudskog registra za posjednika skladišta (za privatna skladišta registrirana djelatnost

treba biti “Obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu”, odnosno

“Trgovina na veliko i posredovanje u trgovini”, a za javna skladišta registracija treba obuhvaćati

i usluge skladištenja),

- obavijest Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju subjekta prema NKD-u,

- dokaz o vlasništvu ili posjedu prostora ili prostorija temeljem ugovora o zakupu,

- uporabnu dozvolu za korištenje prostorija,42

- skicu i tehnički opis prostorija,

- suglasnost Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o pogodnosti uvjeta skladišta za skladištenje

namirnica i predmeta opće uporabe (ukoliko se takva roba namjerava smještati na skladište),

- dokaz o zapošljavanju djelatnika koji ispunjava uvjete za obavljanje poslova ovlaštenog

carinskog zastupnika,

- potvrdu o nekažnjavanju za carinske prekršaje,

- predloženi oblik i sadržaj evidencije,

- instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga,

- zahtjev za primjenu utvrđivanja carinske vrijednosti ,

- zahtjev za pojednostavnjeno deklariranje ,

- zahtjev za uobičajene oblike rukovanja .

Odobrenje za vođenje carinskog skladišta se izdaje na neodređeno vrijeme , a uz prethodnu

provjeru ispunjenja svih uvjeta. Nadležna carinarnica osobito će ocijeniti i gospodarsku

opravdanost otvaranja carinskog skladišta, što podrazumijeva predvidivi obujam prometa, vrste

robe, koeficijent obrtaja, periodično ili vrlo rijetko puštanje robe u slobodan promet, zanemariva

vrijednost, te fizičke mogućnosti i troškove carinarnice za provođenje mjera carinskog nadzora

(eventualno otežani pristup prostorima skladišta, te skup i kompliciran nadzor za carinarnicu).

U odobrenju carinarnice određuje se i identifikacijski broj carinskog skladišta, koji se kasnije

upisuje u jedinstvene carinske deklaracije, a koji se sastoji od šifre carinske ispostave koja je

nadležna za nadzor nad radom skladišta, slova za oznaku tipa skladišta i redni broj predmeta od

četiri mjesta. Odobrenjem se također određuje i nadzorna carinska ispostava, odobravanje

pojednostavljenoga deklariranja, odobravanje uobičajenih oblika rukovanja, te eventualno

određivanje carinske vrijednosti.

Odobrenje se može ukinuti ukoliko korisnik ne počne s poslovanjem carinskog skladišta u roku

šest mjeseci od donošenja odobrenja, kao i ukoliko prestane gospodarska opravdanost za njegovo

vođenje (ukoliko se skladište kroz dulje vrijeme minimalno koristi, ili u njemu prevladavaju

druge djelatnosti a ne samo skladištenje). Posjednici carinskih skladišta dužni voditi evidenciju

o robi smještenoj u skladištu.43

U carinsko skladište roba se unosi sa JCD-om za postupak skladištenja. Deklaracija se podnosi

carinarnici koja provodi nadzor nad skladištem u koje se namjerava smjestiti roba. Deklaracija

se popunjava sukladno Pravilniku o uporabi obrazaca pri provedbi Carinskog zakona te

odgovarajućim prilozima (provozna JCD, transportne isprave, faktura i sl.). Ukoliko deklarant

nije istovremeno i posjednik skladišta, prije podnošenja odnosne JCD, treba biti ovjerena

suglasnost posjednika skladišta da prihvaća smještaj . Jcd za smještaj robe na javno skladište ne

sadržava tarifnu oznaku i vrijednost robe.16

7.7 Izvoz

U izvoznom postupku odobrava se iznošenje domaće robe iz carinskog područja Republike

Hrvatske. Svu domaću robu namijenjenu izvoz mora se staviti u izvozni postupak, a obavlja

ga se u pravilu, podnošenjem Jedinstvene carinske deklaracije. Redoviti postupak uređen je

Carinskim zakonom i Uredbom o postupku carinjenja robe kao I Naputkom CURH broj 2 od

2002 godine a sukladno pravilima i postupcima koje smo u gornjim tekstovima detaljno

obradili.17

7.8 Unutarnja proizvodnja

U pogledu plaćanja carine postupak unutarnje proizvodnje može se obavljati u sustavu

odgode i u sustavu povrata. U okviru postupka unutarnje proizvodnje mogu se obavljati

proizvodne radnje predviđene carinskim zakonom. U postupku unutarnje proizvodnje nastaju

glavni dobiveni proizvodi, radi čije je proizvodnje odobren postupak unutarnje proizvodnje, a

mogu nastati i sporedni dobiveni proizvodi i gubici.

Carinska deklaracija kojom se roba stavlja u postupak unutarnje proizvodnje popunjava se na

način propisan člankom 12. Pravilnika o uporabi obrazaca pri provedbi Carinskog zakona.

Postupak unutarnje proizvodnje može se odobriti osobi koja izvodi proizvodne radnje, ili

osobi koja organizira njihovo izvođenje, pod uvjetima navedenim u odredbama Carinskog

zakona.

16 Naputak CURH broj. 4/06 Postupci s gospodarskim učinkom ,

17 Naputak CURH broj. 11/02 – Postupak izvoza,44

Smatra se da su gospodarski uvjeti ispunjeni u slučajevima kada se radi o:

- proizvodnim radnjama s robom koja nema komercijalnu namjenu,

- proizvodnim radnjama na osnovi ugovora o oplemenjivanju,

- proizvodnji dobivenih proizvoda koji su dobiveni u proizvodnji po ranijem odobrenju,

za čiju su proizvodnju bili provjereni gospodarski uvjeti,

– popravku robe.

Provjera gospodarskih uvjeta u drugim slučajevima, osim naprijed navedenih, provodi se

putem Hrvatske gospodarske komore.

U odobrenju se određuje način i druge mjere za prepoznavanje uvozne robe ugrađene u

dobivene proizvode, te utvrđuju uvjeti za provedbu postupka, u kojima se upotrebljava

istovrijedna roba. Za utvrđivanje istovjetnosti u pravilu se upotrebljava evidencija koja se

vodi o robi.

Pri određivanju razdoblja važenja odobrenja carinarnica će odrediti rok u kojem dobiveni

proizvodi moraju biti ponovno izvezeni ili u kojem se mora zahtijevati drugi carinski

dopušteni postupak ili uporaba. Radi pojednostavljenja postupka carinarnica može odobriti

mjesečnu ili tromjesečnu globalizaciju. Ako se u postupku unutarnje proizvodnje u dužem

vremenskom razdoblju proizvodnje proizvodne operacije stalno ponavljaju određuje se

tromjesečna globalizacija s tromjesečnim rokom za ponovni izvoz. U opravdanim slučajevima

(serijska proizvodnja) može se dozvoliti i mjesečna globalizacija.

Postupak unutarnje proizvodnje u pravilu bi trebao završiti izvozom odnosno ponovnim

izvozom robe. Carinska deklaracija kojom se roba izvozi odnosno ponovno izvozi nakon

postupka unutarnje proizvodnje popunjava se na način propisan člankom 11. Pravilnika o

uporabi obrazaca pri provedbi Carinskog zakona.

Osim izvozom, postupak unutarnje proizvodnje, može završiti stavljanjem robe u neki od

postupaka s odgodom: provoz, carinsko skladištenje, privremeni uvoz, odnosno smještajem u

slobodnu zonu. U spomenute postupke odnosno postupanja roba iz postupka unutarnje

proizvodnje uvijek se stavlja sa nakanom da bude ponovno izvezena.

U postupku unutarnje proizvodnje u sustavu odgode korisnik odobrenja dužan je položiti

osiguranje za naplatu carinskog duga koji bi mogao nastati u slučaju puštanja dobivenih

45

proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju u slobodni promet. Strana roba roba ne može se

staviti u postupak dok se ne položi osiguranje za mogući carinski dug.

Osiguranje mogućeg carinskog duga može dati korisnik odobrenja. Kao osiguranje prihvaća

se bankovna garancija korisnika odobrenja, koja može biti opća ili pojedinačna, ili garancija

otpremnika. Ukoliko se kao osiguranje polaže garancija otpremnika, iz takve garancije mora

biti jasno da se radi o garanciji za postupak unutarnje proizvodnje kojom se osiguravaju

obveze korisnika odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje. 18

7.9 Vanjska proizvodnja

U pravilu, odobrenje za postupak vanjske proizvodnje može se dati osobi koja organizira

izvođenje proizvodnih radnji. Iznimno, odobrenje se može dati i osobi koja ne organizira

izvođenje proizvodnih radnji. Navedena iznimka omogućava i osobama koje nisu organizatori

proizvodnih radnji, kada se radnja odnosi na ugradnju robe, provedbu postupka i podnošenje

deklaracije za puštanje dobivenih proizvoda u slobodan promet prema pravilima postupka

vanjske proizvodnje.

Provjera gospodarskih uvjeta provodi se putem Hrvatske gospodarske komore. Uredba sadrži

presumpciju prema kojoj se smatra da osnovni interesi hrvatskih proizvođača nisu

povrijeđeni, osim kada se dokaže suprotno. Provjeravanjem gospodarskih uvjeta utvrđuje je li

proizvodnja u Republici Hrvatskoj ekonomski nije opravdana, ili nije ni moguća, radi

posebnih tehničkih razloga ili zbog ugovorne obveze.

Odobravanje postupka osobama koje nisu organizatori proizvodnih radnji, sukladno

Carinskom zakonu, provodi se na temelju zahtjeva podnesenog pri uvozu dobivenih

proizvoda. Navedena osoba, dakle, istovremeno podnosi zahtjev za odobravanje postupka,

kojem se priložene sve nužne isprave i dokazi, uključujući i carinsku deklaraciju kojom je

domaća roba izvezena, te deklaraciju za puštanje dobivenih proizvoda. Carinarnica donosi

odobrenje, ukoliko su za to ispunjeni propisani uvjeti, te ujedno utvrđuje potpuno ili

djelomično oslobođenje od plaćanja carine.

18 Uredba za provedbu Carinskog zakona, (N.N.br. 161/03, 69/06, 5/07, 70/09, i 29/11)46

Carinarnica može odobriti postupak vanjske proizvodnje samo ukoliko ocijeni da u

konkretnom slučaju postoji mogućnost nadzora postupka i njegove provjere. U tu svrhu u

odobrenju se određuju sredstva i metode kojima će se utvrditi da li su dobiveni proizvodi

proizvedeni od privremeno izvezene robe.

U svrhu nadzora i provjere postupka carinarnica može odrediti primjerice i jednu od sljedećih

mjera: opis posebnih oznaka ili proizvodnih brojeva privremeno izvezene robe, stavljanje

carinskih obilježja ili drugih znakova prepoznavanja, uzimanje uzoraka, prospekata,

fotografija, slika ili tehničkog opisa robe, uspoređivanje privremeno izvezene robe i dobivenih

proizvoda analizom, provjera knjigovodstvene evidencije, provjeravanje isprava o

predviđenim proizvodnim radnjama koje dokazuju da će dobiveni proizvodi biti proizvedeni

upravo od privremeno izvezene robe (ugovori, predračuni, korespondencija).

Postupak vanjske proizvodnje završava odobravanjem potpunog ili djelomičnog oslobođenja

od carinskog duga kod puštanja dobivenih proizvoda u slobodan promet.19

19 Uredba za provedbu Carinskog zakona, (N.N.br. 161/03, 69/06, 5/07, 70/09, i 29/11)

47

Zaključak

Carinjenje robe osobit je postupak i posve sukladan općem upravnom postupku. ZUP je

propisao mogućnost drukčijeg uređivanja nekih pravnih pitanja ako je to nužno za provedbu

postupka, a istodobno nije u suprotnosti s njegovim odredbama. Polazeći od načela da je

Carinski zakon poseban zakon ( lex specialis ) donijet u skladu s odredbama ZUP-a (lex

generalis) njegove odredbe na osobit način uređuju carinjenje robe kao poseban upravni

postupak što sadrži niz osobitih radnja sudionika u postupku (carinskih tijela i stranaka),

njihovih prava i obveza. Deklarant tijekom cijelog postupka može primjenjivati pravna

sredstva sukladna zakonskim propisima, pa se može reći kako deklarant, u upravnom

postupku carinjenja robe, ima osiguranu punu zaštitu prava i interesa kao u svim drugim

područjima upravnog djelovanja. Isto tako jako teško se može pronaći primjer pravnog

djelovanja koji je tako fiksno propisan do detalja pa tako svaki zahtjev za neki od carinskih

postupaka ima unaprijed definirane obrasce i pravila kojih se stranka u postupku mora

pridržavati jer mu se u protivnom dokumenti vračaju kao neispravni reklo bi se iz formalnih

razloga. Spomenuto čini razboritim da tvrtke koje uvoze ili izvoze koristite usluge

otpremnika koji su educirani i nastoje što brže završiti pojedini carinski postupak. Otpremnici

kao takvi moraju imati položen poseban stručni ispit pri Ministarstvu financija te carinsku

licencu za podnošenje carinskih deklaracija putem interneta. S druge strane u postupku

carinjenja robe ponekad se previše administratira što dovodi do jako sporog i potpuno

birokratskog postupka koji ne vodi računa o tome da roba treba što brže proći carinsku

procedure kako bi što prije stigla do svog kupca. Do navedenog nažalost dolazi jer su

ovlaštenja carinskih djelatnika usko definirana pa carinski dokumenti kruže kroz bezbroj

ruku i službi dok roba čeka. Jednim djelom krivac je nedovoljna obučenosti carinskih

djelatnika kao i činjenica da mnogi nemaju potrebna iskustva na određenim poslovima. Tu je

naravno vrlo bitna opremljenost carinskih ispostava koja uvijek može biti bolja u što su se

uključile i institucije EU kroz određene programe pomoći.Institucije EU su dale smjernice za

novi carinski zakon kroz koji su implementirana mnoga pojednostavljenja carinskog

deklariranja robe što bi u vrlo bliskoj budućnosti pa i sa samim ulaskom Republike Hrvatske u

EU integracije donijelo znatna olakšanja. Možemo se nadati i očekivati da će carinjenje robe

svakim danom biti brže i efikasnije na zadovoljstvo stranaka, carinske službe kao i države u

cjelini zbog brze i učinkovite naplate carinskih, poreznih i ostalih pristojbi koje se pojavljuju

kroz carinski postupak.

48

Literatura

- Carinski zakon /NN.br.78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05,

138/06, 60/08, 45/09 I 56/10/,

- Uredba za provedbu Carinskog zakona /NN.br.161/03, 69/06, 5/07, 70/09 i

29/11/,

- B. Jelčić i drugi, Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne Novine,

Zagreb 2008,

- J.Šimović I drugi, Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine, Zagreb 2010,

- Prof.dr.sc. Branimir Lukšić, Trgovačko pravo, Split 2003,

- Franjo Ibrišimović – Zvonko Koprivčić, TEB d.o.o., Zagreb ,ožujak 2005,

- Uredba o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine

/NN.br.5/07, 153/09, 41/10/,

- Pravilnik o uporabi obrazaca pri provedbi Carinskog zakona /NN.br.176/03/,

- Uredba o pristupanju Konvenciji o privremenom uvozu, Konvencija o

privremenom uvozu – aneksi A do E /NN.16/98 – Međunarodni ugovori/,

- Naputak za provedbu Carinjenja robe CURH br.10/10,

- Naputak o postupku izvoza CURH 11/02,

- Zakon o trgovini /NN.87/08, 116/08, 76/09,

- Uredba o uvjetima za obavljanje trgovine na veliko i trgovine s inozemstvom

za određenu robu /NN.br.58/09, 27/10, 37/11/,

- Uredba o uvjetima i postupku ostvarivanja carinskih i poreznih olakšica

hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji

/NN.br.19/10/,

- Zakon o slobodnim zonama /NN.br.44/96, 92/05 I 85/08/,

49

- Zakon o carinskoj tarifi /NN.br.61/00, 117/00, 119/00, 146/08/,

- Uredba o carinskoj tarifi za 2011 godinu /NN.br.138/10/,

- Zakon o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku

/NN.br.92/01/,

- Pravilnik o uvjetima za davanje odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenim

carinskim otpremnicima i ovlaštenim carinskim zastupnicima //N.93/02,

125/02, 68/03/.

- Naputak CURH br. 4/06 , Postupci s gospodarskim učinkom,

- Carinski vjesnik broj. 2/2010, Institut za Javne financije, Zagreb 2010,

- Naputak 2/04 Naputak za provedbu Carinskog postupka u poštanskom

prometu,

50