kika☺crostuff.net

kika☺crostuff.net

Rošanin je otac bio liječnik, a obitelj je vodila privilegiran život sve do bijega u Pakistan 1998. Ondje se nije smio baviti medicinom - bila je to tipična Izbjeglička priča - pa je morao raditi kao čistač cipela. Do trenutka kad su se vratili u Kabul, zdravlje mu Je toliko stradalo da više nije mogao raditi kao liječnik. No ipak Je nepokolebljivo obavljao očinske dužnosti, prateći Rošanu kamo god bi pošla kako bi mogao paziti na nju. Svekrva nije uspjela otkriti ni tračak bilo kakva skandala povezanog s Rošanom, osim možda njezina prijateljstva sa mnom. Čak joj ni to nije smetalo, budući da strankinje nisu morale slijediti stroga pravila jednako kao Afganistanke. Mi smo poput posve novog spola; dopušteno nam je lutati izmeĎu dva inače posve odvojena svijeta muškaraca i žena, a kad učinimo nešto nevjerojatno, kao što je na primjer rukovanje s muškarcem, to se obično smatralo oprostivim i očekivanim skandalom. Svekrva me možda čak smatrala i dobrim znakom; nekom vrstom veznog tkiva s bogatstvom i moći Amerike, budući da gotovo svi Afganistana smatraju da su Amerikanci bogati. Što i jesmo, barem u materijalnom smislu. U svakom slučaju, svekrva je odlučila da će Rošana postati prva supruga njezina najstarijeg sina, inženjera koji živi u Amsterdamu. U tome nije bilo ničeg neobičnog. Gotovo su svi prvi brakovi u Afganistanu bili dogovoreni, a zadatak da pronaĎe pravu djevojku obično ima mladoženjina majka. On bi poslije mogao naći i drugu, pa čak i treću suprugu, ali to prvo djevičansko janje gotovo je jednako pripadalo njegovoj majci kao i njemu.

kika☺crostuff.net

Deborah Rodriguez u suradnji s Kristin Ohlson

Kabulska škola ljepote

Ova je knjiga posvećena mome ocu, Junioru Tumeru,

koji je preminuo 5. lipnja 2002. godine, za vrijeme

mojeg prvog posjeta Afganistanu. Tata, nikad ti nisam

imala priliku ispričati sve o Afganistanu i školi.

Prerano si me napustio. Znam da bi ti se svidio moj suprug

Sam - jako ti je sličan, ali na afganistanski način.

Znam da bi se brinuo, ali i bio vrlo sretan što

slijedim svoj san.

Nedostaješ mi.

kika☺crostuff.net

Na sreću, ja sam dama

Mariam moje epohe

Imam savjest,

Inteligenciju i talent

Ali sam osuĎena

Na egzistenciju

U zatočeništvu

Ţivota koji me guši

Poput ptičice u krletki

Ţelim obznaniti svoje osjećaje

Ali me nitko ne shvaća

Trebala bih ostati posve

Nevidljiva,

U mraku

Zašto?

Jer im je lako obeščastiti me i

Odbaciti

Prekrili su me od glave do pete

Amputirali mi noge

Začepili usta

kika☺crostuff.net

Oh!

Ţelim biti znana

Ako ne kao ţena

Onda preko svoje mudrosti

Neka proĎu godine

Neka vide moje pisane riječi

Jednog će dana pitati čije su to

Jedinstvene riječi

Moţda će me tada

Poznavati kao

Ţenu koja je sposobna

Nadam se...

Farida Alimi

kika☺crostuff.net

Poglavlje 1

Ţene stiţu u salon malo prije osam ujutro. Da se radilo o bilo kojem drugom danu, još bih uvijek bila u

krevetu, pokušavajući utonuti u još nekoliko minuta sna. Vjerojatno bih još uvijek proklinjala susjedova

pijetla jer me ponovno probudio u zoru. Moţda bih čak još uvijek gunĎala zbog prodavača povrća koji

dolaze niz ulicu u tri ujutro sa svojim bučnim zapreţnim kolima, ili na lokalnog mulu koji počinje dug,

tugaljiv poziv na molitvu u četiri i trideset. Ali danas se slave Rošanine zaruke, pa sam odjevena i spremna

za posao. Već sam popušila četiri cigarete i popila dvije šalice instant kave, koju sam morala skuhati sama

jer kuharica još nije stigla. To je mnogo kompliciranije nego što biste pomislili, jer u Afganistanu jedva da

sam naučila zakuhati vodu. Kad to moram učiniti sama, stavim upaljenu drvenu šibicu na svaki od

plamenika rasklimane prastare plinske peći, okrenem jedan od brojčanika i odmaknem se kako bih vidjela

koji će od plamenika eksplodirati u plamen. Zatim na njega postavim posudu s vodom i molim boga da

vrenje uništiti sve bakterije koje danas plutaju u kabulskoj vodi.

Svekrva prva ulazi u salon, pa se pozdravljamo na tradicionalni afganistanski način: nakon stiska ruke

razmjenjujemo tri poljupca u obraz. Slijedi je Rošana - sićušan, nespretan, plavi duh odjeven u tradicionalnu

burku koja je pokriva od glave do pete, samo s malenim komadićem mreţe ispred očiju, kroz koji moţe

promatrati svijet. Ali mreţa je bila iskrivljena, pokrivajući joj nos, pa je udarila u dovratak. Nasmijala se i

zamahnula rukama unutar široke halje, a dvije od njezinih šurjakinja pomogle su joj da prijeĎe prag. Čim je

ušla u salon, Rošana je sa sebe strgnula burku i bacila je preko jednog od sušila za kosu.

"Ovo je bilo poput dana talibana", povikala je, jer nije nosila burku otkad su talibani protjerani iz Kabula u

jesen 2001. godine. Rošana obično nosi odjeću koju sama šije - blistave široke salwar hlače i tunike ili sarije

u nijansama ljubičaste i boje breskve, limetazelene i kraljevskiplave. Obično se ističe poput leptira na

prašnjavom sivilu Kabula, pa čak i meĎu drugim ţenama na ulici, koje uglavnom nose jednoličnu tamnu

kika☺crostuff.net

odjeću. Ali danas slijedi tradicionalno ponašanje nevjeste na dan proslave zaruka ili vjenčanja. Napustila je

dom svojih roditelja pokrivena burkom, a pojavit će se šest sati poslije ispod nekoliko kilograma sjenila za

oči, laţnih trepavica veličine lastavica, monumentalno natapirane kose i okićena s više ukrasa nego boţično

drvce. U Americi, takav bi stil većinu ljudi asocirao na transvestite spremne za zabavu s temom iz 1950-tih.

Ovdje, u Afganistanu, iz razloga koje još ne razumijem, ovaj stil izraţava misterij djevice.

Kuharica stiţe odmah nakon njih, prošapće kako će ona pripremiti čaj, a ostale kozmetičarke, Topekai,

Basira i Bahar, ulete u salon i skidaju svoje šalove. Tada započinjemo veseli, cjelodnevni zadatak

pretvaranja dvadesetogodišnje Rošane u tradicionalnu afganistansku mladu. Većina salona naplatila bi do

250 dolara - što je otprilike polovica godišnjeg prihoda tipičnog Afganistanca - samo za uslugu uljepšavanja

mlade. Ali ja ne samo da sam Rošanina bivša učiteljica, nego sam i njezina najbolja prijateljica, iako sam

starija od nje više od dvadeset godina. Ona je moja prva i najbolja prijateljica u Afganistanu. Volim je kao

sestru, pa je usluga salona samo jedan od mojih darova za nju.

Posao počinjemo na Rošaninim dijelovima tijela koje večeras neće vidjeti nitko osim njezina supruga.

Tradicionalni Afganistanci dlake smatraju ne samo ruţnima, nego i nečistima, pa ih moramo odstraniti sve,

osim njezine duge, svilenkaste smeĎe kose i obrva. Na rukama, pod pazuhom, na licu ili intimnim

dijelovima tijela ne smije ništa ostati. Tijelo joj mora biti mekano i glatko poput tijela djevojčice. Vodimo

Rošanu niz hodnik u prostoriju za depiliranje - jedinu u Afganistanu - a ona, smjestivši se na krevet, radi

grimase.

"Mogla si to sama učiniti kod kuće", zadirkujem je, što izaziva smijeh kod ostalih djevojaka. Mnoge su.

djevojke ili presrameţljive ili prebojaţljive da bi odstranjivale dlačice s intimnih dijelova tijela u salonu, pa

to čine same kod kuće - ili ih ručno čupaju ili to čine pomoću ţvakaće gume. Taj je proces u svakom slučaju

stravično bolan. Osim toga, vrlo je teško postići potpunu brazilsku depilaciju - odstraniti svaku dlačicu i

sprijeda i straga - kad to pokušavate učiniti sami, čak i ako ste jedna od rijetkih ţena u ovoj zemlji koja je

vlasnica golema ogledala, kao što je to Rošana.

kika☺crostuff.net

"Barem znaš da tvoj suprug negdje radi istu ovu stvar", kazala je Topekai s lascivnim smiješkom. Moje

djevojke zahihotale su se na pomisao kako se i mladoţenja danas bavi svojim golim tijelom. I on mora

odstraniti sve dlake.

"Ali on ih samo mora obrijati!" zajauče Rošana, a onda se zacrveni i spusti pogled. Znam da ne ţeli

kritizirati novog supruga, kojeg još nije upoznala, pred svekrvom. Ne ţeli joj pruţiti nikakav razlog za

kritiku, pa mi se, kad je ponovno podignula pogled, uznemireno nasmiješi.

No čini se da je svekrva nije čula. Pred vratima je nešto šaputala s jednom od svojih kćeri. Kad je ponovno

usmjerila pozornost na prostoriju za depilaciju, pogledala je Rošanu ponosnim, posjedničkim pogledom.

Svekrva je izabrala Rošanu za svojeg sina nešto više od godinu dana nakon što je ona diplomirala u prvoj

generaciji polaznica Kabulske škole ljepote, u jesen 2003. godine, i otvorila vlastiti salon. Ţena je bila

daljnja roĎakinja koja je došla u salon na trajnu. Divila se ovoj lijepoj, odvaţnoj, snalaţljivoj djevojci koja je

izdrţavala roditelje i ostatak svoje obitelji otkad su izbjegli u Pakistan kako bi pobjegli pred talibanima.

Nakon što je napustila Rošanin salon, počela se detaljnije raspitivati o njoj. Svidjelo joj se to što je saznala.

Rošanin je otac bio liječnik, a obitelj je vodila privilegiran ţivot sve do bijega u Pakistan 1998. Ondje se nije

smio baviti medicinom - bila je to tipična izbjeglička priča - pa je morao raditi kao čistač cipela. Do trenutka

kad su se vratili u Kabul, zdravlje mu je toliko stradalo da više nije mogao raditi kao liječnik. No ipak je

nepokolebljivo obavljao očinske duţnosti, prateći Rošanu kamo god bi pošla kako bi mogao paziti na nju.

Svekrva nije uspjela otkriti ni tračak bilo kakva skandala povezanog s Rošanom, osim moţda njezina

prijateljstva sa mnom. Čak joj ni to nije smetalo, budući da strankinje nisu morale slijediti stroga pravila

jednako kao Afganistanke. Mi smo poput posve novog spola; dopušteno nam je lutati izmeĎu dva inače

posve odvojena svijeta muškaraca i ţena, a kad učinimo nešto nevjerojatno, kao što je na primjer rukovanje

s muškarcem, to se obično smatralo oprostivim i očekivanim skandalom. Svekrva me moţda čak smatrala i

dobrim znakom; nekom vrstom veznog tkiva s bogatstvom i moći Amerike, budući da gotovo svi

Afganistanci smatraju da su Amerikanci bogati. Što i jesmo, barem u materijalnom smislu. U svakom

kika☺crostuff.net

slučaju, svekrva je odlučila da će Rošana postati prva supruga njezina najstarijeg sina, inţenjera koji ţivi u

Amsterdamu. U tome nije bilo ničeg neobičnog. Gotovo su svi prvi brakovi u Afganistanu bili dogovoreni, a

zadatak da pronaĎe pravu djevojku obično ima mladoţenjina majka. On bi poslije mogao naći i drugu, pa

čak i treću suprugu, ali to prvo djevičansko janje gotovo je jednako pripadalo njegovoj majci kao i njemu.

Mogla sam zapaziti da je Rošani neugodno pred svekrvom, pa sam sve ostale ţene izvukla iz prostorije za

depilaciju. "Jeste li danas za pramenove?" upitala sam svekrvu. "Moje djevojke vještije barataju folijom

nego bilo tko drugi odavde do New Yorka."

"Bolje nego u Dubaiju?" upitala je svekrva.

"Bolje nego u Dubaiju", odgovorila sam. "I mnogo jeftinije."

U glavnoj prostoriji salona pobrinula sam se da su zavjese potpuno navučene tako da nijedan muškarac u

prolazu ne moţe proviriti unutra i vidjeti ţene bez pokrivala za glavu. Zbog takve bi stvari moj salon, pa čak

i Kabulska škola ljepote, mogao biti zatvoren. Zapalila sam svijeće kako bismo mogli isključiti glavno

svjetlo. Budući da će nam sva električna energija biti potrebna za stroj koji topi vosak, kozmetičke lampe,

sušila za kosu te ostale salonske ureĎaje, ne ţelim da nam iskoči osigurač. U stereo sam ubacila CD s

boţičnim pjesmama. To je jedini CD koji sam uspjela pronaći, a one ionako neće zapaziti razliku. Zatim sam

smjestila svekrvu i ostale članice svadbene povorke na njihova mjesta; jednu za manikuru, jednu za

pedikuru, a jednu na pranje kose. Pobrinula sam se da sve imaju čaj i posljednji stari modni časopis iz

SAD-a, a zatim se ispričala i otišla pušiti. Obično pušim u salonu, ali mi je zbog izraza na Rošaninu licu

trenutak prije nego što sam zatvorila vrata prostorije za depilaciju srce počelo lupati kao ludo. Jer Rošana

skriva strašnu tajnu, a ja sam jedina koja za nju zna - zasad.

U Afganistanu su i proslave zaruka i vjenčanja bili raskošna dogaĎanja. Obitelji štede godinama, pa čak i

posuĎuju golem novac, kako bi ih učinili što zabavnijima, nimalo se ne štedeći. Naposljetku, ovo je zemlja u

kojoj gotovo da ne postoji zabavni ţivot u javnosti. Ovdje nema noćnih klubova ni koncerata, postoji samo

nekoliko restorana - a u one koji su otvorili nakon odlaska talibana zalaze uglavnom samo zapadnjaci.

kika☺crostuff.net

Postoji nekoliko kino dvorana, ali ih gotovo isključivo posjećuju muškarci. Ako se meĎu njima pojavi ţena,

kao što sam to ja učinila jednom prigodom, kad sam od prijatelja zahtijevala da me povede sa sobom, ona

postaje predstava, a svaki turban u dvorani okrenut je prema njoj, tako da muškarci mogu zuriti. Gotovo da

ne postoje mjesta na kojima bi se mogli druţiti dotjerani Afganistanci i Afganistanke. Oni se zapravo ne

druţe ni na proslavama zaruka ni na vjenčanjima. Na velikim su okupljanjima stotine muškaraca i ţena

podijeljene na dva različita kata dvorane s dva različita benda; na manjim okupljanjima, nalaze se na istom

katu, odijeljeni zavjesom. U oba su slučaja i jedni i drugi iznimno dotjerani. Kad sam tek stigla u Kabul,

iznenadilo me mnoštvo trgovina koje prodaju vjenčane haljine. U gotovo svakoj ulici su barem dvije. U

izlozima su poredane lutke u prirodnoj veličini, arogantno nakrivljenih glava, u šarenim haljinama prepunim

dragog kamenja, okićene tilom. Izgledaju poput golemih Barbika - sve su vrlo visoke i izgledaju bjelački - a

kad sam tek stigla, pamtila bih lutke u izlozima kako bih se mogla vratiti kući. Pretvarala sam se da me vode

kući.

Rošanini su roditelji odmahnuli glavom i odbili ponudu kad ih je mladoţenjina majka prvi put posjetila s

kolačima i uvezenim slatkišima te ostalim darovima kako bi zatraţila njezinu ruku, ali ih je ponuda

razveselila. Odbijanje je bilo samo dio rituala, način da se pokaţe kako je njihova kći toliko dragocjena i

voljena da nisu ţeljeli da napusti roditeljski dom. To je ujedno bio i prvi korak u procesu pregovora. Idućih

nekoliko mjeseci, očevi su se cjenkali o veličini njezina miraza u novcu, broju haljina koje će za mladu sašiti

krojač mladoţenjine obitelji te količini materijala koju će darovati njezinoj obitelji kako bi si sašili novu

odjeću, kao i vrijednosti zlatnog nakita koji će mladoţenjina obitelj darovati Rošani. Njezin je otac vrlo

uspješno vodio pregovore. Iznos miraza u novcu koji će dobiti njezina obitelj iznosio je deset tisuća dolara, a

ona će dobiti pet tisuća dolara u zlatu te brojne druge elemente otmjenog vjenčanja višeg staleţa. Rošanu

nitko ništa nije pitao o svemu tome. Kao i kod svih ostalih prvih brakova u Afganistanu, radilo se o poslu, o

transakciji provedenoj izmeĎu očeva. Ali ona se ţarko ţeljela udati. Štoviše, bila je jedna od rijetkih

djevojaka koje sam poznavala u Kabulu koje su se doista ţeljele udati.

kika☺crostuff.net

Od trenutka kad sam srela Rošanu tijekom svojeg prvog posjeta Kabulu u proljeće 2002. - prvog proljeća

nakon protjerivanja talibana - zaintrigirala me tuga koju sam primijetila u njoj. Zbog čega sam tako snaţno

reagirala upravo na njezinu tugu kad Kabul tako vrvi tuţnim pričama? To je grad preplavljen tugom. Toliko

je ljudi koji su izgubili nekoga bliskog u dvadeset i sedam godina rata u Afganistanu, koji su izgubili

domove i posao, koji su izgubili čitave gradove i obitelji, koji su izgubili svaki san koji su ikad imali. A grad

su još potresala povremena bombardiranja ili iznenadne eksplozije mina koje su otimale sreću za koju su

ljudi napokon pomislili da bi mogla biti nadohvat ruke. Zbog čega se baš Rošana isticala u svoj toj tuzi?

Mislim da se radilo

0 njezinoj veseloj prirodi, njezinoj toplini i ţivahnosti, njezinoj šarenoj odjeći i sjajnom osmijehu. Toliko se

trudila biti sretna da me pogaĎalo kad bih primijetila njezinu tugu.

Trebalo joj je nekoliko tjedana da mi napokon ispriča svoju priču. Opazila sam da bi se obično razvedrila

kad bijedan mladić ušao u zgradu u kojoj je radila kao tajnica i u kojoj je bio ured neprofitne organizacije za

koju sam ja volontirala. U početku sam mislila da je tuţna jer joj on ne uzvraća naklonost, ali sam tada

uočila istu razdraganost na njegovu licu kad bi je vidio na drugoj strani sobe. Počela sam je zadirkivati zbog

toga.

"Imaš li dečka?" šapnula bih joj, na što bi se ona zarumenjela i okrenula mi leĎa.

"Mi se ovdje ne udajemo iz ljubavi", rekla mi je nakon što sam je neko vrijeme zadirkivala. "Moram se udati

za muškarca kojeg mi izaberu roditelji."

Znala sam da Rošana i taj mladić ne smiju priznati, pa čak niti pokazati svoje osjećaje - zapravo ne mogu

učiniti ama baš ništa, jer u Kabulu nije bilo muško-ţenskih izlazaka. No mislila sam da bi njegova majka

moţda mogla porazgovarati s njezinom te bi mogle dogovoriti brak koji će počivati na ljubavi i privlačnosti.

Počela sam uţurbano razmišljati o svim mogućnostima. A onda sam joj ih jednog dana spomenula, na što

me ona odvukla u mračni hodnik.

kika☺crostuff.net

"Debbie, to nije moguće", rekla mi je, a ja sam čak i u polumraku mogla vidjeti da su joj oči sjajne od suza.

"Jednom sam bila zaručena za nekoga drugoga. Roditelji ovog mladića nikada mu ne bi dopustili da se oţeni

mnome."

Razočarano sam se naslonila na zid. "Zašto je to što si već bila zaručena problem? Zar se ne smiješ

predomisliti?"

"Ne razumiješ", ustrajala je. "Potpisali smo nika-khat na proslavi zaruka."

Te su se zaruke dogodile dok su talibani još bili na vlasti. Njezina je obitelj ţivotarila u izbjegličkom kampu

s druge strane granice, u Pakistanu. Rošana je tada imala šesnaest godina i bila je toliko bistra da je uspjela

pronaći prilike za napredovanje čak i u izbjegličkom kampu. Naučila je engleski i sluţiti se računalom te

pronašla posao tajnice u meĎunarodnoj agenciji za pomoć izbjeglicama. Često se zbog posla morala vraćati

u Afganistan - naravno, u pratnji oca.

To ju je dovelo u opasnu blizinu talibana koji su tada bili na vrhuncu moći. Često su bez upozorenja otimali

mlade, neudane djevojke i prisiljavali ih na brak s jednim od svojih ljudi. Tijekom tog razdoblja, mnoge

afganistanske obitelji nisu puštale kćeri da uopće izaĎu iz kuće iz straha da bi ih talibani mogli vidjeti. Čak i

uz takve mjere opreza, talibani bi mogli načuti govorkanja u susjedstvu - ili dobiti informaciju od nekoga tko

im je ţelio učiniti uslugu - o obitelji s prelijepom kćeri. Provalili bi u kuću u potrazi za njom.

Stoga je Rošanina obitelj bila u dvojbi. Trebao im je njezin prihod, ali su se bojali da bi mogla biti oteta i

prisiljena ţivjeti praktički kao robinja muškarcu kojeg su mrzili. A mrzili su sve talibane.

Kao i mnoge afganistanske obitelji, talibane su pozdravili s opreznim optimizmom kad su ušli u grad 1996.

godine. Prije njihova dolaska, Kabul su razarale borbe mudţahedinskih frakcija koje su porazile Ruse, a

onda se svom ţestinom okrenule jedna protiv druge, boreći se za nadzor nad zemljom. Iako Rošanini

roditelji nisu bili duboko konzervativni muslimani, ţeljeli su da se stanje u zemlji normalizira, a talibani su

naizgled bili odlučni u tome naumu. Ali roditelji su joj bili zgroţeni sve većim divljaš-tvom kojim su se

talibani sluţili kako bi proveli svoju vrstu reda.

kika☺crostuff.net

Kako bi osigurali Rošaninu sigurnost, roditelji su joj učinili isto ono što i mnoge druge afganistanske obitelji

u to doba. Uţurbano su traţili primjerena supruga meĎu članovima vlastitog plemena, nadajući se da će je

oţeniti za dobrog muškarca prije nego što talibani saznaju da je slobodna. Pomislili su da im je to i uspjelo

kad su čuli da jedan neoţenjeni bratić ţivi u Njemačkoj. Mladoţenje su u to vrijeme bili visoko na cijeni.

Obitelji djevojaka nisu si mogle priuštiti cjenkanje oko miraza, haljina i zlatnog prstenja dok su talibani

kruţili poput gladnih vukova. Stoga su dogovori brzo sklapani, uz vrlo male miraze. Budući da su obitelji

ţeljele da se brak sklopi što prije, mladoţenja se odmah vratio u Afganistan na proslavu zaruka. A budući da

se ceremonija vjenčanja trebala odrţati u Njemačkoj nekoliko mjeseci poslije, iste su večeri potpisali

nika-khat.

Nika-khat je vjenčani ugovor sastavljen u skladu s islamskim zakonom. Taj je ugovor, više nego sam čin

vjenčanja, ono što pravno vezuje bračni par. U normalna vremena, nika-khat se potpisuje dobrano nakon

proslave zaruka kako bi obitelj mladoţenje imala dovoljno vremena da prikupi potreban novac za miraz,

odjeću, vjenčanje itd. Rošanina obitelj postupila je neuobičajeno dopustivši joj da sluţbeno postane supruga

tog čovjeka prije samog vjenčanja potpisivanjem nika-khata na proslavi zaruka. Njegova je obitelj ustrajala

na tome kako se Rošana ne bi mogla predomisliti nakon što se on vrati u Njemačku. Osim toga, svi su se

sloţili da će joj biti lakše emigrirati ako mu pravno već bude supruga. No, samo nekoliko dana poslije,

njezin je novopečeni suprug otišao - bez riječi, bez razloga i bez nje. Bila je shrvana i poniţena, ali njezinim

nevoljama još nije bio kraj. Dva tjedna poslije, rečeno joj je da se suprug po povratku u Njemačku razveo od

nje.

"To je za muškarce tako lako", rekla mi je Rošana. "Sve što moraju učiniti jest tri puta reći 'Razvodim se od

tebe' pred svjedocima. Poslije smo saznali da je već imao djevojku ili čak prvu suprugu u Njemačkoj. Kad se

vratio, odlučio se suprotstaviti ţeljama svojih roditelja i biti s tom drugom ţenom."

Rošana je svoju priču završila jecajući, a ja sam je drţala u zagrljaju kao što sam to znala činiti sa svojom

djecom. Iako nisam dugo boravila u Afganistanu, znala sam da stvari za jednu djevojku teško mogu biti

kika☺crostuff.net

gore. Ljudi ne odmahuju rukom na razvod u Afganistanu, niti postoje benigne etikete poput "nepomirljivih

razlika". Ako se suprug razveo od vas, svi će pretpostaviti da s vama nešto ozbiljno nije u redu. Ljudi će

šaputati da ste lijeni, svojevoljni, loša kuharica ili - najgore od svega - da niste bili djevica. Afganistanci su

mi dragi, ali ogovaranje je njihov pravi nacionalni sport. Kao frizerka - dakle, netko čiji bi profesionalni

moto mogao biti "Da čujem!" i tko istinski uţiva u otkrivanju tajni i nagaĎanjima kojih ima u svim salonima

na svijetu - smatram se stručnjakinjom na tom području. Upitala sam se nije li skandal oko Rošaninih zaruka

bio tema dana u čajankama i lokalnim trgovinama. Ona mi je to i potvrdila rekavši da je većina

afganistanskih muškaraca koje je susretala radeći kao tajnica već napravila mentalni skok od razvedene ţene

do kurve. Stoga bi iskoristili svaku prigodu da je gurnu u tamni kutak i budu napasni, ponašajući se prema

njoj na način na koji se nikad ne bi odnosili prema jednoj od "dobrih" djevojaka. Njezin ju je otac zbog toga

preklinjao da napusti posao; kad sam spomenula da se ţelim vratiti u Kabul i osnovati školu za

kozmetičarke, jedva je dočekala tu priliku. Ali toga dana 2002. godine, srce me zaboljelo kad sam shvatila

da ova prekrasna djevojka vjerojatno nikad više neće biti izabrana da postane nečija prva supruga.

Vjerojatno će je smatrati podobnom samo za drugu ili treću suprugu mnogo starijeg muškarca. I ona je bila

uvjerena u to; zbog toga je plakala svaki put kad bismo načele tu temu.

Barem sam ja mislila da je to razlog zbog kojeg je plakala.

A onda je, nakon dvije godine, u salon ušetala majka ovog inţenjera i Rošanina se sudbina drastično

promijenila. Ja sam bila kod kuće u SAD-u kad se to dogodilo, ali sam se planirala što prije vratiti u

Afganistan. Rošana i ja smo bile u kontaktu putem e-maila, a ton njezinih poruka odjednom se posve

promijenio - imala sam osjećaj kao da svira glazba kad bi se jedna od njezinih poruka pojavila u mojem

Inboxu. Rošana se oduvijek nadala da će se udati za muškarca iz dobre obitelji i imati djecu. A sada se činilo

da će joj se ţelja ostvariti. Bilo mi je drago zbog nje i nisam ţeljela niti spomenuti problem s njezinim prvim

zarukama. Činilo mi se nemogućim da inţenjerova obitelj nije čula za skandal, tim više što su bili daljnja

rodbina. Moţda su se kretali u posve drugačijim krugovima. Ili se moţda radilo o naprednoj obitelji koja

kika☺crostuff.net

nije ţeljela loše misliti o njoj samo zato što se neki gad od bratića poigrao njome, nimalo ne mareći hoće li

joj uništiti ugled. Moţda su mogli zaboraviti skandal i vidjeti pravu Rošanu, suprugu kakvu bi svaki

muškarac mogao samo poţeljeti. Nadala sam se da se baš o tome radi.

Prije proslave zaruka odrţana je još jedna zabava - neka vrsta gala proslave kraja pregovora dviju obitelji.

Rošana me pozvala kao počasnu gošću, a budući da sam se dotad već vratila u Kabul, bilo mi je drago što

mogu sudjelovati u proslavi tog velikog dana moje prijateljice. Zabava je odrţana u golemoj kući u jednom

od starih dijelova Kabula. Muškarci i ţene iz obiju obitelji stigli su u kuću, a onda su muškarci ostali u

prizemlju, dok su se ţene popele na kat, u prostoriju pretrpanu različitim delicijama. Kad je stigla svekrva,

Rošaninoj je majci uručila košaru s uvoznim slatkišima te tri puta u obraz poljubila Rošanu i njezinu majku,

a zatim mene i Rošanine sestre. Mladoţenjine sestre te njegovih sedam tetki i sestrični slijedile su sa svojim

poljupcima. Palo je toliko poljubaca da sam imala osjećaj kako će mi se vrat odvojiti od ostatka tijela. Tada

je svekrva oko Rošanina vrata objesila zlatnu ogrlicu. Bila je golema, poput nečega što bi profesionalni

hrvač osvojio pobijedivši na nekom turniru. Svaka od mladoţenjinih sestara i tetki stavila je po jedan prsten

na jedan od Rošaninih profinjenih sićušnih prstiju, dok nisu bili okićeni zlatom sve do noktiju. Iz sobe u

prizemlju u kojoj su bili smješteni muškarci mogla sam čuti smijeh, a onda i pljesak. Otišla sam do stuba i

navirila se dolje, ali me jedna od mladoţenjinih sestra povukla natrag. "Oni sada potpisati papire", objasnila

mi je. Njezin otac vjerojatno je Rošaninu ocu upravo predao omotnicu s njezinim mirazom.

U tom su trenutku mladoţenjine roĎakinje počele pljeskati i pjevati, dok je jedna od njih svirala na malenom

bubnju. Svekrva i jedna od mladoţenjinih sestara odmotale su nešto što je nalikovalo na velik kišobran

omotan mekanom mreţom s našivenim cvjetićima. Visoko su ga podignule, a preostale ţene iz mladoţenjine

obitelji prišle su im i uhvatile rubove mreţe; zatim su je prevukle preko Rošanine glave i okruţile je, još

uvijek pjevajući, plešući i drţeći korak s ritmom bubnja. Izgledalo je kao da je Rošana u središtu šarenog,

glasnog vrtuljka. Ona je mirno stajala dok se soba okretala oko nje, nervozno rukama popravljajući kosu,

kika☺crostuff.net

lica koje je na pozadini haljina jarkih boja obitelji njezina budućeg supruga izgledalo blijedo, stisnutih usta.

U dnu sobe, njezina majka i sestre stajale su čvrsto zagrljene, tuţno promatrajući plesačice.

Da sam tada znala ono što znam sada, vjerojatno me ne bi zabrinuo tuţan izraz Rošanina lica tijekom te

ceremonije. Mlade u Afganistanu zapravo i ne trebaju izgledati sretno na tim dogaĎanjima. Jednako kao što

njezini roditelji odbijaju prvu ponudu braka kako bi pokazali koliko im je dragocjena njihova kći - i

nastavljaju izgledati tuţno na svim proslavama vezanim uz vjenčanje - tako se ni mladenka ne smije

ponašati kao da se veseli braku. Mora pokazati kako je tuţna što će dom svojih roditelja zamijeniti onim

suprugove obitelji. Njezina je tuga izraz poštovanja prema roditeljima. No čak i sada, kada sam toga svjesna,

nisam sigurna da je sva ta tuga samo privid. Naposljetku, mladenka napušta čvrsti zagrljaj vlastite obitelji u

korist obitelji koja bi joj mogla donijeti jednako boli koliko i zadovoljstva. Svekrva se katkad nakon

vjenčanja pretvara u tiranina, očekujući da supruga njezina sina postane neka vrsta neplaćene sluškinje koja

će mesti pod, donositi drvo za ogrjev, pa joj čak i masirati noge kad je budu boljele. I muţevi se ponekad

pretvaraju u tirane. Ili se pretvore u suzdrţane sjenke koje sve vrijeme provode radeći i druţeći se s drugim

muškarcima, vraćajući se kući samo na obrok ili dva. Novopečena će supruga taj obrok servirati ne

očekujući da njezin suprug razgovara ili čak jede s njom.

Ali, ja tada nisam znala sve što znam sada, pa sam se kad je završio ples pridruţila tuţnoj Rošani. Primila

sam je za ruku, iznenada se osjećajući zaštitnički i zabrinuto za njezinu budućnost jer sam znala sve o

njezinoj prošlosti. Pogledala me s uţasom i nagnula se prema meni kako bi mi mogla nešto šapnuti u uho

dok je obitelj njezina zaručnika nastavila pjevati i pljeskati. "Boţe", promuklo je rekla. "Ovo se zaista

dogaĎa, zar ne? Što da radim?"

Tek sam tada shvatila njezinu tajnu. Nije bila djevica.

Te noći nisam mogla spavati; nisam mogla prestati razmišljati o tome kroz što Rošana vjerojatno prolazi.

Idućeg je dana stigla u školu za kozmetičarke, pa smo otišle do tihog kutka stiješnjena izmeĎu zgrade i zida

koji ograĎuje čitav kompleks. Naslonila se na zid i gorko zaplakala. "Moj prvi suprug, onaj iz Njemačke

kika☺crostuff.net

- prisilio me na seks dan nakon proslave zaruka!" rekla mi je u jednom dahu. Nikad to nije imala hrabrosti

ispričati svojim roditeljima. Da su znali, jako bi se uzrujali i naljutili, jer na početku braka uvijek slijedi

formalna ceremonija konzumacije u kojoj par zajedno provodi svoju prvu bračnu noć dok obitelji čekaju na

dokaz da je mladenka bila djevica. To je ispravan, tradicionalan način da se konzumira brak, ali njezin ju je

bratić prisilio na brutalni seks nabrzaka kad je za to vidio priliku

- i nakon toga nestao.

Rošana se sve do ovog trenutka previše sramila da bi svoju tajnu podijelila čak i sa mnom.

A sada je bila pred drugim brakom, s još jednim čovjekom koji je ţivio u inozemstvu. Još će jedanput

mladoţenja i predstavnik njezine obitelji potpisati nika-khat na proslavi zaruka, djelomice zato što se njezin

suprug - kojeg još nije upoznala - vraća u Amsterdam nekoliko dana nakon zabave. Nije se planirao vratiti u

Afganistan na vjenčanje - iako zvuči čudno, to je zapravo vrlo česta pojava - a njegova je obitelj objavila da

ţeli odrţati ceremoniju konzumacije neposredno nakon proslave zaruka.

* * *

Nisam zaboravila ništa od svega toga u nekoliko mjeseci nakon zabave na kojoj je potpisan ugovor.

Pretpostavljam da sam, kao i Rošana, jednostavno prestala misliti na to, jer ionako ništa nisam mogla

promijeniti. Ni ona nije mogla ništa učiniti, ako se i dalje namjeravala udati za inţenjera iz Amsterdama.

Njegova je obitelj, kao uostalom niti jedna druga, nikad ne bi prihvatila kao njegovu prvu suprugu da su

znali da nije djevica. Stoga, kad je tijekom tih mjeseci posjećivala moj salon, razgovarale smo samo o

njezinim haljinama za skorašnju proslavu zaruka i vjenčanje, frizuri, hrani koja će se servirati, gostima koji

će biti pozvani i slično. Čavrljale smo o stvarima koje zapravo nisu bile vaţne. Uţivale smo u tračevima koji

su slijedili moje klijentice u salon i ispunile ga poput jaka parfema. Čak i kad smo bile same, nikad nismo

razgovarale o tome što bi se moglo dogoditi tijekom ceremonije konzumacije braka. Nisam ţeljela niti

pomišljati na to. Pozlilo bi mi svaki put kad bih to pokušala.

kika☺crostuff.net

No danas je dan proslave zaruka, nakon koje slijedi ceremonija konzumacije. U glavnom dijelu salona

provjerila sam folije stavljene Rošaninoj svekrvi i pomogla šurjakinjama da izaberu nijanse laka za nokte

koje će najbolje istaknuti njihove haljine. Zatim sam se ponovno uputila do prostorije za depilaciju i vidjela

plahte uredno sloţene na dnu kreveta. Otišla sam potraţiti Rošanu u sobi za tretman lica i pronašla je ispod

reflektora i prodorna pogleda što joj je uputila Topekai, koja je već uobličila jednu njezinu obrvu u delikatan

luk te traţila odbjegle dlačice u drugoj, koje će otkloniti pomoću konca. To je prastara tehnika afganistanskih

kozmetičarki za uklanjanje dlačica uporabom niti konca koja se uvija po koţi i omotava oko pojedinačnih

folikula. Topekai drţi jedan kraj niti u ustima, a ostatak omotan oko svojih prstiju, kao da se igra. Prstom mi

šutke pokazuje kut Rošaninih očiju u kojem se formirala suza i prevrće očima. Misli da Rošana plače od

boli. Istina je da ova tehnika moţe biti jako bolna, ali ja znam da to nije razlog Rošaninih suza.

Kad je napokon sišla stubama, koţa Rošanina lica bila je toliko čista da je izgledala golo. Lice joj je bilo

blijedo, osim crvenih mrlja gdje su iščupane dlačice. Kad je ušla u sobu, ostale su ţene počele pljeskati,

sretne što je njezino prvo iskušenje toga dana bilo završeno. Ona je rukom nekoliko puta odmahnula ispred

svojeg lica kako bi se rashladila i nasmiješila se. Bahar se uputila po zdjelu vruće vode, nakon čega je počela

Rošaninu pedikuru, a onda i manikuru dok sam ja završavala frizuru njezine svekrve. Naposljetku počinjem

ureĎivati Rošaninu frizuru nakon što joj je Basira oprala i osušila kosu. Odvajam male pramenove kose

pomoću češlja i povlačim ih unazad, pričvrstivši ih ukosnicom, a onda uranjam jednu ruku u posebnu

posudu gela u koji su umiješane zlatne šljokice. Počinjem oblikovati jedan pramen kose u golem uvojak na

tjemenu pomoću gela sa zlatnim šljokicama. Čini mi se da su sve ţene u salonu na trenutak suspregnule dah

iščekujući hoće li uvojak otpasti, ali je ostao stajati. Zatim oblikujem nekoliko novih pramenova u goleme

kovrče učvršćene gelom, sve dok ih na Rošaninu tjemenu nema bezbroj, poput hrpe zlatnih narukvica.

Nakon toga uvijam nekoliko novih pramenova kroz velike zlatne kovrče i oko njih pomoću gela

pomiješanog s crvenim, zelenim i plavim šljokicama. Sve se ostale ţene naginju prema meni nudeći mi

savjete. Što kaţete na uvojke koji se uvijaju preko njezinih obraza poput zmija - a tamo ih, naravno, drţi

kika☺crostuff.net

gel? Kad sam istaknula da sam već upotrijebila svu Rošaninu kosu kako bih načinila velike kovrče na

tjemenu, Basira se ljubazno ponudila da odsiječe nekoliko svojih pramenova i zalijepi ih za mladine obraze.

Rošana odbije ponudu.

Na kraju se svi skupljaju oko nas kako bi me promatrali dok nanosim šminku na Rošanino lice. Uobičajeno

je lice mlade prekriti debelim slojem bijele mat podloge, slično kao u slučaju gejša, no taj mi se izgled nikad

nije sviĎao, a još manje danas -imam osjećaj kao da pokušavam izbrisati lice svoje prijateljice. Zato se

koristim tankom podlogom, a po Rošaninu izrazu lica jasno mi je da dijeli moje mišljenje. Nakon nanošenja

podloge, na kapke joj stavljam zeleno sjenilo - u skladu s haljinom – koje izvlačim i na sljepoočnice. Iznad

toga, do visine obrva, nanosim sloj sjajnog sjenila boje breskve, a zatim joj uobličavam obrve crnom

olovkom tako da se i one izvijaju u pravilnom luku.

Ruke mi nisu dovoljno mirne za idući postupak, pa Rošaninu malu bočicu kohl praha dodajem Basiri. Ona

kaţe Rošani da lizne štapić, umače ga u bočicu i otpuhuje višak praha. Zatim prislanja štapić u unutarnji kut

Rošanina oka, naredi joj da ga zatvori i pomiče štapić uz oko tako da premaze rubove kapka i oka crnim

prahom. Ako se postupak pravilno izvede, štapić klizi preko unutarnjih vjeĎa uz sam rub površine oka. Dok

su Rošanine oči zatvorene, Basira učvršćuje par golemih umjetnih trepavica. Rošana otvara oči i trepće

kapcima tako snaţno da joj se jedna od šurjakinja počinje smijati. "Otpuhnula si kosu s poda", rekla joj je.

Naposljetku se počinjem baviti Rošaninim usnama, obrubim ih tamnom smeĎe-crvenom bojom i obojim

jarko crvenom. Nanosim i malo šminke da istaknem konturu usana te malko ruţa i odmičem se korak od

svojeg modela. Svekrva rukom hvata Rošaninu bradu i obavlja pregled. Zadovoljna je, no razmišlja o tome

da joj se ispod obrva zalijepi i red dragog kamenja, što je prije nekoliko tjedana vidjela na drugoj mladoj.

Ne, kaţu joj kćeri; ovo je dobro, dodati još nešto, bilo bi previše. A onda moram poţuriti kako bih se i ja

stigla našminkati i presvući.

Uskoro mogu čuti kako vani trube automobili i viču muškarci, a čuvar kompleksa dolazi pokucati na vrata

salona. Sve izlazimo okupljene oko Rošane, mladoţenjine sestre drţeći ruke oko njezine krune kovrča kako

kika☺crostuff.net

bi spriječile da ih vjetar pokvari, a svekrva pokušavajući dovoljno podignuti rub haljine kako se ne bi

povlačio po prašini, ali ne previše kako joj se ne bi vidjele noge. Izvan zida kompleksa, mladoţenjini roĎaci

ponosno pokazuju vjenčani automobil mladoga para. Cijeli su ga dan ukrašavali komadićima tkanine i

cvijećem, tako da izgleda poput golemog komada torte s debelom glazurom. Rošana i mladoţenjine

roĎakinje ulaze u automobil te povuku i mene za sobom.

Čim smo stigli u vijećnicu, mladoţenjina majka i sestre Rošanu odmah odvode na slikanje. U sobi za

fotografiranje prevladava zasljepljujuće fluorescentno svjetlo, pa gotovo da ne mogu gledati u Rošanu koja

sjaji od svih onih šljokica, zlata i blještavih. Fotograf je tjera da se okrene ovako i onako - ruka na ovu

stranu, glava okrenuta upravo onako, usta u onakvoj pozi. Ţeli poze u kojima će izgledati neduţno, no ipak

zavodljivo, poput fotografija filmskih zvijezda iz 1940-tih - pod pretpostavkom da su se fotografirale dok su

im starije sestre, preznojavajući se, nad glavom drţale Kuran. Rošana je primijetila da jedna od njezinih

sestara stoji pokraj mene, pa nas je pogledala napravivši grimasu, a onda savila ruke ispod brade namjestivši

očarano romantični osmijeh, te je izgledala pomalo kao heroina indijskih filmova iz Bollywooda koji su u

Afganistanu bili iznimno popularni. "Trebam li sada početi pjevati?" našalila se, jer to je ono što zvijezde

Bollywooda čine u najnevjerojatnijim trenucima. Fotograf je spustio svoju opremu i podviknuo na nju. Ţeli

da Rošana izgleda poput vjenčanih lutaka u izlozima snobovskih trgovina.

Fotograf je napokon završio posao i počeo pakirati svoju opremu. Rošana zuri u njega kao da je iznenaĎena

što je njegova diverzija završena. Njezine sestre i majka lepršaju oko nje, a onda jedna od njezinih sestara

otvara vrata prema sobi za proslavu i u prostoriju navire buka gostiju. Rošana svoje blijedo lice okreće

prema meni. "PoĎi sa mnom", kazala je pruţivši mi ruku, pa joj prilazim i hvatam za ruku koja lagano drhti i

zajedno prolazimo kroz vrata.

Dvorana je toliko prepuna sjaja da se čak i meni počinje vrtjeti u glavi. Kićeni lusteri kapaju kristalne suze

iznad glava stotina ţena odjevenih poput glamuroznih lutaka iz izloga. Baršun, zlatni brokat, resice, biseri i

protkana svila - a to je samo jedna haljina! Dok napredujemo niz dugačku bijelu tkaninu koja vodi prema

kika☺crostuff.net

svodu prekrivenom isprepletenim ruţama, uočavam drugu stranu kabulskih ţena koje se obično odijevaju

kao da idu na pogreb. Ovdje se doista kočopere u svom svojem sjaju - u suknjama s visokim prorezima,

dubokim dekolteima i tako visokim potpeticama da bi komotno mogle posluţiti kao odskočna daska za skok

u bazen. Poslije sam saznala da je ovo mjesto na kojem mnoge potencijalne svekrve pronalaze supruge za

svoje sinove; no danas sam jednostavno zadivljena pogledom na sve njih. Tako je i s videokamerama, koje

prelaze preko mnoštva i potiču stol za stolom da se šepiri i smješka. Jedan od snimatelja počinje hodati

natraške po bijeloj tkanini ispred Rošane i mene, s kamerom veličine kuće, pa se smiješim kao da sam jedna

od onih filmskih zvijezda koje prate dobitnike Oscara do slavljeničkog podija. Rošana spušta pogled na

bijelu tkaninu, a njezina majka i sestre nas slijede, ispuštajući latice ruţa iza nas. Jedna od njezinih sestara

još uvijek joj drţi Kuran iznad glave, ali su joj ruke umorne, pa gotovo dodiruje Rošanine kovrče. S jedne

strane dvorane svira glazbeni sastav.

Kad smo prošle kroz svod, primjećujem da je dvorana pomoću goleme zavjese podijeljena na dva dijela - s

jedne su strane sve ţene, pa pretpostavljam da su s druge strane svi muškarci. U znak potvrde, iz jednog

raspora pomalja se muška glava i razvratno zuri u ţene, sve dok ga netko ne povuče nazad na drugu stranu i

navuče zavjesu. Vidim da napredujemo prema pozornici na ţenskoj strani dvorane, gdje su postavljene dvije

zlatne stolice - poput trona kralja i kraljice. Ispred stolica smješten je stol na kojem je nešto nalik na škrinju

s blagom, a reflektori obasjavaju prazne stolice. Dok se pribliţavamo pozornici, zavjesa počinje šuškati, te

se na pozornici iznenada pojavljuje muškarac. Ne mogu dobro vidjeti njegovo lice jer me reflektori

zasljepljuju. "Mislim da je to mladoţenja", šapućem Rošani, ali ona ne podiţe pogled. Ţelim se okrenuti i

upitati njezinu majku je li to mladoţenja, no ni ona ga nikad prije nije vidjela. Osim toga, odsjaj reflektora je

toliko jak da se i dalje ništa ne vidi. Nastavljamo hodati prema pozornici dok oko nas pulsira buka gostiju i

glazba postaje sve brţa, a Rošana se toliko trese da s mukom uspijevam zadrţati njezinu ruku u svojoj.

Napokon se uspijevam usredotočiti na muškarca na pozornici, koji izgleda blijedo i zbunjeno - kad se ispred

nas iznenada pojavljuje svekrva koja pruţa ruke prema Rošani. Povlači je na pozornicu te uzima

kika☺crostuff.net

mladoţenjinu ruku i stavlja je u njezinu, na što se Rošana trgne kao da ju je njegova ruka opekla. Zatim se

svi članovi obiju obitelji penju na pozornicu, dok mene odgurava mnoštvo fotografa i snimatelja. Blicevi

bljeskaju, kamere zuje i šume, a muškarci koji ih nose guraju se kako bi si osigurali najbolji kut snimanja.

Podiţem se na prste da bih vidjela kako se Rošana drţi, i odupirem se nagonu da povičem "Nasmiješi se"

kao što to svi mi činimo na sličnim dogaĎanjima kod kuće. No ona i dalje izgleda ţalobno, kao i članovi

njezine obitelji. Mladoţenja ne izgleda ţalobno, ali ni pretjerano sretno. Zapravo izgleda ošamućeno, kao da

ga je netko nokautirao prije nekoliko minuta pa ga je probudio ovaj napad fotografa i bljeskalica.

Naposljetku majke odvode Rošanu s pozornice prema njezinu suprugu i zajednički ih povlače kroz gomilu

prema vratima na dnu dvorane. Ţene za stolovima pokraj mene ustaju i gestikulirajući me zovu da im se

pridruţim, pa napokon sjedam.

"Kamo su otišli?" pitam jednu ţenu s velom ukrašenim dragim kamenjem, koja natuca engleski.

"Sada se upoznaju", odgovara mi. "A upoznaju se i članovi obitelji."

"Hoće li se vratiti ovamo na gozbu?"

"Ne, ne pred svim ovim ljudima. Ovo je njihov prvi zajednički obrok kao bračnog para."

Glazbeni sastav ponovno počinje svirati. Svi gosti ustaju da bi vidjeli mladoţenjinu majku i sestre kako se

penju na plesni podij. Zajedno polako klize plesnim podijem sporim, skladnim koracima, njišući se jedna

prema drugoj, a onda se udaljujući, poput strukture kaleidoskopa koja se uvijek iznova formira. Ponekad je u

središtu majka, iznenaĎujuće savitljiva i lakonoga unatoč pozamašnoj figuri. Ponekad su u sredini njezine

kćeri, ruku ispruţenih u stranu, njišu bokovima, dok stotine njihovih narukvica zveckaju i presijavaju se na

svjetlu. Rošanina obitelj sjedi sa strane, a njihova tuţna lica čine drastičan kontrast svoj toj razdraganosti.

Tada se glazba mijenja, a ples postaje sugestivniji. Mladoţenjine sestre pomiču bokove i rukama prekrivaju

lice kao da hine seksualnu ekstazu. Čak i njegova majka na trenutak izvodi prenaglašeno seksualne pokrete

bokovima; zatim se smije i baca u stolicu koju je netko gurnuo prema njoj. Nakon toga se sve ţene

pridruţuju sestrama na plesnom podiju; i ja sam uključena - ţena s velom urešenim dragim kamenjem i

kika☺crostuff.net

njezine prijateljice inzistiraju. Tamo sam okruţena vrstom plesa koju nikad ne bih očekivala od ovih ţena;

ţena koje se gotovo kriomice kreću gradskim ulicama - ako uopće izaĎu iz kuće - prekrivene tkaninom

tamnih boja i očiju uperenih u pod. Ovo je prljavi ples na kabulski način; ţene vibriraju, tresu se, izvijaju

leĎa i izbacuju bokove. One s dugom kosom divlje je zabacuju, njome prekrivaju lice i zatim je podiţu kako

bi otkrile razdvojene usne i zamagljene oči. Ruke izvijaju iza leĎa, na stranu i iznad glave, a prstima kao da

miluju prividne ljubavnike. Plešu zajedno, zatim se razdvajaju; no kad su zajedno, rukama dotiču figure

drugih plesačica, spuštaju se na pod i ponovno podiţu, letimice dotičući obraze, ruke, bokove. A onda se

preneraţeno zagledam u mnoštvo: primjećujem da na ţenskoj strani sobe ima i muškaraca, koji ih drţe

obgrljene oko struka, okreću ih i prislanjaju svoje bokove o njih. Pitam se hoće li policija nagrnuti u sobu i

odvući ih u zatvor zbog druţenja izmeĎu spolova. Ali tada shvaćam da se ne radi o muškarcima, nego o

ţenama preodjevenim u muškarce, koje se ponašaju kao muškarci i na neki ih način zamjenjuju.

Povlačim se s plesnog podija, jer tu je scenu gotovo nemoguće shvatiti dok i sama sudjelujem u njoj; a onda

primjećujem da je još jedan muškarac gurnuo glavu kroz zavjesu kako bi promotrio što se dogaĎa. Kao što

sam i očekivala, uskoro ga je golema ruka uhvatila za kosu i povukla nazad, no taj me fenomen ipak

zaintrigirao. Uputim se prema prorezu u zavjesi i pronaĎem si malenu rupicu kako bih mogla pogledati što

se dogaĎa s druge strane. I tamo vlada jednaka gungula kao i na ţenskoj strani, samo s drugim kompletom

odjeće te manje šljokica i snaţnom aromom muškog znoja. Muškarci plešu jedni s drugima, tresući

rukama, uvijajući bokove, priljubljeni jedni uz druge, spuštaju se do poda i rukama prolaze po tijelima

drugih plesača - i sve ostalo. Preneraţena sam, pa puštam da mi zavjesa padne iz ruke i malo proširi moju

rupicu da dobijem bolji pogled.

Muškarcima očito nije nimalo neugodno dodirivati jedan drugoga i plesati zajedno. Jedni drugima iskazuju

ne samo naklonost, nego i seksualnu energiju. Pitam se što bi se dogodilo kad bi se dvije strane ove sobe

spojile; pitam se uspiju li neki od muškaraca i ţena pronaći način da se zajedno nekamo odšuljaju, a onda

odjednom više nemam vremena razmišljati o tome. Neki od muškaraca su me uočili kako virim kroz zavjesu

kika☺crostuff.net

i povukli je na stranu. Stojim ispred njih, nosa gurnuta na njihovu stranu sobe, poput ţene s glavom na

giljotini. Čini se kao da su se svi muškarci u sobi okrenuli kako bi vidjeli što se dogaĎa i počeli vikati.

Pocrvenjevši, povlačim glavu nazad i odmičem se od zavjese.

Ples na ţenskoj strani zavjese počeo je jenjavati, jer je počela stizati hrana. Za svakim od stolova prekrivenih

crvenim stolnjakom sjedi dvadesetak osoba, ali na svaki stiţe hrane dovoljno za četrdeset ili više. Velike

količine kebaba na pladnjevima, tjestenina punjena mladim lukom i prekrivena umakom od mesa, zdjele

prepune patlidţana pripremljenog na sve moguće načine, riţa s orasima i groţĎicama.

Činilo mi se da ta dostava hrane traje satima, dok su se obitelji mlade i mladoţenje brinule da nitko ne ode s

gozbe a da se nije pošteno prenajeo. Na stolovima nema jedaćeg pribora te svi jedu prstima. Divim se načinu

na koji druge ţene za stolom uspijevaju jesti a da im iz ruku ne padne ni zrno riţe ili kap umaka. U krilo mi

pada komadić zelja natopljen jogurtom, pa ga brzo podiţem, no uskoro sam prekrivena s više sastojaka svoje

večere nego što mi je završilo u ţelucu. Poispadalo mi je toliko hrane da sam još uvijek gladna kad se

posluţitelji vraćaju kako bi pokupili pladnjeve. Kad je hrana nestala sa stolova, ţene oko mene ustaju, ljube

me u obraze i počinju odlaziti.

Nisam sigurna kako ću se vratiti kući, ali napokon primjećujem da jedna od Rošaninih sestara ţuri prema

meni. Rošana ţeli da doĎem u kuću njezinih roditelja s nekoliko drugih uvaţenih gostiju te mladoţenjinom

obitelji. Izlazimo, a ja se ponovno uvlačim u mladenkin automobil, s ošamućenom Rošanom te šest drugih

ţena u uskim haljinama i na visokim potpeticama. Čim smo krenuli, automobil iza nas nam zatrubi i stane

nam uz bok, a čovjek s videokamerom naginje se kroz suvozačev prozor. Tada počinje luda trka u kojoj

vozač mladenkina automobila pokušava na sve načine oteţati automobilu s videokamerom da nas prati.

Utrkujemo se kroz ulice Kabula, izbjegavajući pješake i bicikliste te cvileći gumama na svakom skretanju.

Prestiţemo autobus i završavamo vozeći po suprotnom traku, gotovo po nogostupu. Zamalo udaramo u

strpljiva, prašnjava bivola u blizini skupine muškaraca koji se glasno prepiru. Vozač se počinje smijati

pomislivši da se otarasio snimatelja, ali čim skrenemo za ugao, on je ispred nas. Toliko se nagnuo kroz

kika☺crostuff.net

prozor da sam sigurna kako će ispasti iz automobila, no ipak je on pobjednik: uspijeva snimiti našeg vozača

kako divlje vozi u krivom smjeru na glavnoj ulici dok ţene u straţnjem dijelu automobila - sve osim Rošane

- vrište od smijeha. Voţnja u Kabulu nikad nije jednostavna, u to moţete biti sigurni, no ovaj sam put doista

mislila da ćemo svi poginuti na putu do Rošanine kuće.

Kad smo stigli, na vratima skidamo cipele i ulazimo u dnevni boravak. Rošana i njezin novi suprug sjede na

jedinim stolicama u sobi, a mi ostali se spuštamo na jastučiće posloţene po podu. Namještam svoj najširi

osmijeh i mašem Rošani, no ne dobivam odgovor. Ona i suprug sjede ne dotičući se, ozbiljna lica, poput

lutaka mladenke i mladoţenje postavljenih u stolice. Rošanina sestra hvata me za ruku i vodi me k njoj,

potapše jastuk pokraj nje, pa sjednem pokraj svoje prijateljice koja mi upućuje samo kratak pogled prije

nego što nastavi zuriti u prostor ispred sebe. Na trenutak mi je teško povjerovati da je ova ţena mrtvih očiju

i ukočena tijela moja Rošana. No znam da je ceremonija konzumacije iduća na rasporedu. Shvaćam da je

tako obuzeta strahom da ne moţe učiniti ništa nego zuriti u prazan prostor ispred sebe. Teško je ustanoviti i

da li uopće diše.

Svima nam posluţuju čaj i slatkiše. Gosti i obitelji zadovoljno čavrljaju. Ne mogu ih razumjeti jer moj dari -

perzijski dijalekt koji se govori u Afganistanu - nije baš dobar, a jedina osoba u sobi koja dobro govori

engleski - Rošana - šuti. Tada mladoţenjina obitelj i ostali gosti počinju odlaziti u malim skupinama, pa i ja

ustajem, istodobno osjećajući olakšanje što moram poći i krivnju jer ostavljam prijateljicu. No, njezina me

sestra ponovno hvata za ruku. Odmahuje glavom dok nastavlja govoriti. I njezina mi majka prilazi i povlači

me za ruku. Nije mi jasno što se to dogaĎa, sve dok se Rošana ne okrene prema meni. "Molim te, ostani",

šapuće i zatim polaţe svoje hladne prste na moj zglob.

Rošanina majka okreće se prema bračnome paru. Poziva ih da i oni ustanu, iako Rošana potpeticom zapinje

za jastuk i posrće. Mladenka i mladoţenja slijede njezinu majku niz hodnik; Rošana još uvijek pomalo

kika☺crostuff.net

nesigurna na nogama. Udara u zid, kao da je pijana, ali ovo je bila strogo tradicionalna muslimanska

proslava bez alkohola - osobno se s naklonošću prisjećam boce Johnny Walker Reda u svojoj sobi kod kuće.

Čujem kako su se vrata zalupila negdje u drugom dijelu kuće; zatim me s četiri druge ţene odvode do sobe

za goste. Lijeţemo na jastuke u svojoj svečanoj odjeći i jedna po jedna tonemo u san. Ja sam zaspala

posljednja. Nastavljam slušati zvukove iz sobe niz hodnik, ali sve je tiho, pa napokon zaboravljam na svoj

strah. Ili me on napušta. U svakom slučaju, tonem u san.

Budi me nečije drmanje. Rošanina majka stoji nada mnom, mašući bijelim rupčićem, dok se njezina duga

crna pletenica njiše iznad moje glave. Nešto mi vrlo brzo govori, stišćući Kuran na prsa. Svako malo

prestaje govoriti i Kuran prekriva poljupcima. Skrećem pogled na jednu od Rošaninih sestara, koja se zgrčila

i šapatom objasnila: "Nema krvi." Prisjećam se da bi to trebao biti dokaz da je Rošana djevica: krvavi rupčić

ostavljen ispred vrata sobe za konzumaciju.

Rošanina majka nastavlja govoriti; brze, usplahirene riječi koje mi na dariju nemaju nikakva smisla, a onda

me hvata za ruku i gura rupčić u moju zgrčenu šaku. Ona i Rošanina sestra me zajedno počinju vući niz

hodnik. Prosvjedujem, ali to mi ne pomaţe. Otvaraju vrata sobe za konzumaciju, a u polumraku ugledam

Rošanu, zgrčenu na jastuku sjedne strane sobe. Njezin suprug sjedi na krevetu. Okreće lice od ulaza, a

Rošanina majka tada je izvlači iz sobe i za sobom zatvara vrata.

"To ne funkcionira", odjednom kaţe suprug. Nisam znala da govori engleski, ali očito je tako, barem malo.

"To ne funkcionira."

Nisam sigurna što ţeli reći, ali čini mi se zabrinut, a ne ljut. Ima li problema s postizanjem erekcije? Ili ona

ima problema s lubrikacijom? Iako ima četrdeset godina, je li moguće da ne zna što bi ovdje trebao učiniti?

Da su mu cijeloga ţivota govorili kako je seks toliko prljav i sramotan da ga nikad nije iskušao? Odlučujem

da su to preteška pitanja da bih se uhvatila s njima ukoštac, iako mnogi Afganistanci koje sam upoznala

misle da su Amerikanci u stanju riješiti svaki problem. Iskušavam drugu taktiku.

kika☺crostuff.net

"Ponekad nema krvi, čak i kad se radi o djevici", kaţem mu. "Ako preteško radi ili je moţda pala niz stube,

ponekad nema krvi."

On kima glavom, tamnih očiju uperenih u pod.

"Ponekad nije lako voditi ljubav ako je djevojka previše nervozna", nastavljam. "Treba biti njeţan. Treba je

vrlo njeţno milovati kako bi se mogla opustiti."

Nema odgovora. Ne ţelim se koristiti gestama i pokretima kako bih mu pokazala gdje bi je trebao doticati.

Umjesto toga, počinjem gladiti svoju ruku. "Kao što bi pogladio uplašenog psa", očajnički dodajem. To je

jedino čega se mogu sjetiti, ali njegova je jedina reakcija čudan pogled koji mi je uputio. Tada se sjetih kako

mi je jedan prijatelj Afganistanac prije nekoliko dana spomenuo da muslimani ne vole pse, jer legenda kaţe

da je pas jednom ugrizao Proroka.

"Sve ja to znam", kazao je, odjednom uznemiren. "Ali ništa ne funkcionira."

U tom trenutku začujem da Rošanina majka kuca na vrata i uvodi kćer nazad u sobu. Zagladila joj je kosu i

zatim mi se nasmiješila kao da sam riješila sve njihove probleme. "Dovidenja, dovidenja, dovidenja!"

ponavlja dok me vuče prema izlazu. Onda me jedna od sestara vodi natrag do sobe za goste dok se majka

smješta neposredno pred vratima sobe za konzumaciju.

Ostale ţene u sobi za goste su budne, u očekivanju mojeg povratka. Kladim se da bi u tome trenutku sigurno

ubile za englesko-dari rječnik kako bi me mogle pitati što se dogaĎa. Ja jednostavno odmahujem rukom kao

da je problem zbog kojeg su me odvukli niz hodnik tako sitan da se njime uopće ne trebaju zamarati, a onda

se ponovno namještam na svoj jastuk. Ignoriram ih dok ne prestanu pričati i ponovno ne tonu u san, a onda,

na moje iznenaĎenje, to činim i ja. No, nije to bio ugodan san: ponovno se u automobilu vozimo na

vjenčanje, a vozač se neprestano zabija u druge automobile, pa se ponovno bojim da ćemo svi poginuti.

A onda me opet netko prodrma. Rošanina se majka vratila, maše čistim bijelim rupčićem, ljubi Kuran te ga

čvrsto privija na prsa, njišući se naprijed-nazad, naričući i plačući, ubrzano nešto govori meni i svojim

kćerima, koje me ponovno tjeraju da ustanem sa svojeg madraca. Ovog je puta Rošanina majka izgledala još

kika☺crostuff.net

više uplašena nego prije, ako je to bilo moguće. Ne znam koliko će Rošana dobiti prilika prije nego što

mladoţenja zaključi da je njegova obitelj prevarena, da Rošana nije djevica, da predstavlja sramotu i

poniţenje za obje obitelji. Pokušavam se ponašati kao da se ne radi o ozbiljnom problemu, da paru samo

treba još malo ohrabrenja. "Pustite me da nasamo popričam s Rošanom", molim ih.

Mladoţenja napušta sobu, a ja čvrsto grlim prijateljicu koja drhti čitavim tijelom. "Bojim se", šapuće mi.

"Jako boli kad pokuša ući u mene, pa se moram odmaknuti. Ne mogu si pomoći."

"Pokušaj se opustiti", govorim joj. "Diši polako. Neće toliko boljeti ako se uspiješ opustiti." Zatim joj dajem

savjet kojeg se slijepo pridrţava mnogo ţena koje ne uţivaju u seksu – opusti se, raširi noge i pokušaj misliti

na nešto drugo. Govorim joj da neće boljeti nakon prvih nekoliko puta te da bi čak mogla uţivati u tome

poput mene. Rošana me gleda kao da je pokušavam uvjeriti da će jednog dana uţivati u ţvakanju lomljenog

stakla.

"I još jedna stvar", dodajem. "Ako se ovo ponovi, reci im da još jedanput ţeliš razgovarati sa mnom. Ali ovaj

put nemoj dopustiti majci da uzme rupčić." Ljubim je u obraz i odlazim. Provjeravam sat, jer znam da će se

nakon jutarnjeg poziva na molitvu mladoţenjina obitelj vratiti kući. Ţeljet će vidjeti zakrvavljeni rupčić.

Ovaj put ne uspijevam ponovno zaspati. I naravno, Rošanina se majka pojavila u mojoj sobi za oko pola

sata, plačući, ljubeći Kuran, preklinjući me da odem ponovno razgovarati s njezinom kćeri. Ovaj sam put

spremna za nju, s torbicom zataknutom za haljinu. U sobi za konzumaciju zatraţim od Rošane bijeli rupčić i

izvlačim grickalicu za nokte iz torbice.

"Što to radiš?" pita me ona.

Stišćem zube i guram vrh grickalice ispod jednog nokta i zatim pritišćem dok mi ne počne teći krv.

Rupčićem brišem krv i zatim joj ga dodajem. "Evo tvog djevičanstva", govorim joj. "Sakrij to ispod jastuka i

izvadi idući put kad uĎe u tebe. A onda pusti majku u sobu da nade rupčić."

Ona jednom rukom prekriva lice, a ja izlazim iz sobe.

kika☺crostuff.net

U sobi za goste ponovno tonem u san i budim se upravo kad se počinje razdanjivati. U kući vlada kaos.

Mogu čuti kako Rošanina majka nariče i vrišti. Čujem lupanje vratima, guţvu u hodniku te kako svi

pokušavaju pričati uglas. Posrćem sa svojeg madraca strepeći da je suprug pronašao zakrvavljeni rupčić

ispod kreveta ili da zbog nekog razloga ne izgleda kao što bi trebao izgledati.

No čim stupih u hodnik, vidim da Rošanina majka plače od radosti. "Djevica!" trijumfalno viče, mašući

rupčićem uprljanim mojom'krvlju. "Djevica!"

Poglavlje 2

U Afganistan sam otišla u svibnju 2002. godine, prvog proljeća nakon pada talibana. Nisam imala pojma da

ću gotovo pet godina poslije još uvijek biti ovdje, radeći minival i uvodeći umjetnost uklanjanja stidnih

dlačica voskom. Prošla sam osposobljavanje za pomoć i intervenciju u katastrofama dva mjeseca prije 11.

rujna u neprofitnoj organizaciji nazvanoj Zaklada Care for Ali (CFAF). Zatim sam izborila mjesto u prvom

timu koji je Zaklada slala u Afganistan. Mislila sam da ću ondje provesti mjesec dana previjajući rane,

namještajući prijelome kostiju, pentrajući se po ruševinama i pomaţući ljudima koji su se još skrivali od

talibana da se vrate na svjetlost dana. Kupila sam svoj prvi par bakandţi za to putovanje u trgovini vojne

opreme. Pretpostavljala sam da ću cijelo vrijeme spavati pod šatorom te da se neću moći istuširati, pa je

polovica mojeg kovčega bila natrpana vlaţnim rupčićima kako bih se svakog dana mogla dovesti u red iza

nekog ţbuna.

Vrlo je malen dio tog putovanja ispunio moja očekivanja.

Ostale sam članove tima prvi put upoznala u zračnoj luci u Chicagu, gdje smo na izlazu jedni druge

prepoznali po malim crvenim šeširićima koje smo morali nositi. Onda smo odletjeli u Pakistan, gdje smo se

ukrcali na UN-ov let za Kabul. Idućih sam nekoliko sati provela spavajući, čitajući te zureći kroz prozor.

kika☺crostuff.net

Uglavnom je bilo previše oblačno da bi se išta moglo vidjeti, ali bilo je trenutaka kada sam mogla vidjeti

teren preko kojeg smo letjeli. Planine su stršile uvis poput izbrazdanih smeĎih zuba, a zrakoplov se činio

iznimno krhkim u odnosu na tako grub krajolik. Kad je konačno izašao iz planina i počeo slijetanje prema

Kabulu, svi su se nagnuli prema prozorima kako bi vidjeli što ih čeka. Ispod nas je, okruţena planinama, bila

nepregledna udolina u kojoj je smješten grad; neizmjerna zelena ravnica - na dvije tisuće sto trideset metara

nadmorske visine - s golemim, nepravilnim, smeĎim naseljenim mrljama. S ove visine nisam mogla zapaziti

ratne oţiljke. No, sjećam se da sam bila zbunjena nad oblicima ispod sebe. Naime, činilo se da se Kabul

sastoji od niza kockica, poput kriţaljke.

Kad smo napokon dotaknuli pistu, ta je vizija sveobuhvatnog zelenila nestala. Više nisam mogla vidjeti ni

planine jer je zrak bio prepun prašine. Umjesto toga, vidjela sam samo devastaciju koja je okruţivala zračnu

luku. S obje strane staze za slijetanje bili su krateri koje su iza sebe ostavile bombe i mine. Izgledali su poput

probušenih, još uvijek svjeţih i bolnih ţuljeva. U blizini je bilo i veliko groblje tenkova i zrakoplova koji su

nastradali u borbama. Na pročelju glavne zgrade zračne luke bio je rukom ispisan natpis DOBRODOŠLI U

AFGANISTAN. No, zgrada je izgledala kao da u njoj posjetitelji nisu bili dobrodošli već godinama - prozori

su bili razbijeni, cigla prepuna rupa, a ispred zgrade gomile ruševina.

Prije nego što smo se stubama spustili iz zrakoplova, sve su ţene brzo navukle šalove za koje nam je rečeno

da ih moramo navući preko glave. Izašavši iz zrakoplova, prošli smo pokraj nekoliko desetaka strogih

muškaraca naoruţanih strojnicama. Čitava je scena više nalikovala na zarobljeništvo nego na dobrodošlicu,

ali sam se uspravila - boljela me kraljeţnica nakon dva dana puta - i nastavila slijediti ostale volontere u

zgradu. Nisam se bojala. Ljudi me još uvijek pitaju jesam li bila zabrinuta kako će nas prihvatiti ljudi u

Afganistanu. Hoće li nam biti naklonjeni jer je Amerika istjerala talibane ili će nas mrziti jer smo, da bismo

to uspjeli učiniti, sasuli bombe na njihov glavni grad i ostatak zemlje. Dijele li fanatizam koji je potaknuo

teroristički napad 11. rujna u kojem su poginule tri tisuće ljudi u New Yorku ili ga se boje još više nego mi.

kika☺crostuff.net

Ali, ja nisam razmišljala ni o čemu od toga. Jednostavno sam bila uzbuĎena što sam ondje i pokušavala sam

ostati sa svojom skupinom.

Unutrašnjost zračne luke bila je u potpunom i općem kaosu. Gomila ljudi tiskala se oko sluţbenika koji je

provjeravao putovnice prije nego što smo mogli pokupiti svoju prtljagu. Kad smo se napokon provukli kroz

to usko grlo, vidjeli smo kako naše torbe i opremu na hrpu bacaju muškarci s dugim trakama tkanine

omotanim oko glave u nepravilne turbane. Ostali muškarci i dječaci okruţili su nas s pitanjem ţelimo li da

nam pomognu s prtljagom, ali nas je naš voĎa unaprijed upozorio da sami uzmemo svoje torbe jer će nam

lokalno stanovništvo masno naplatiti tu uslugu. Stoga sam, kad su trojica muškaraca posegnula za mojom

prtljagom, samo odmahnula glavom. Iako razočarani, pristojno su se povukli. Moram reći da tijekom čitavog

svojeg boravka u njihovoj zemlji nisam srela ni jednog nepristojnog Afganistanca. Pristojni su čak i kad u

vas upere oruţje.

Vani su nas čekali kombi i vozač. Prije nego što smo uspjeli krenuti, dogodio se zbunjujući trenutak u kojem

je jedan od muškaraca sa strojnicom - a i ispred zgrade ih je bilo mnoštvo -počeo razgovarati s vozačem i

tresti glavom. Zadrţala sam dah, pitajući se hoće li nas pustiti da odemo, ali na kraju smo ipak počeli

poskakivati cestom koja je vodila iz zračne luke.

"Zašto je tresao glavom?" upitala sam vozača. Morala sam zatresti vlastitom glavom kako bih mu pokazala

što mislim. "U Americi to znači ne."

Nasmiješio mi se. "Ovdje to znači u redu - moţeš ići."

Moj opći dojam o Kabulu u tim prvim trenucima bio je da se radi o gradu sivila. Činilo mi se da je sve iste

boje, od ruševnih sivih zidova kuća od zemljanih cigli do odjeće i neba ispunjena prašinom. Ceste su

zapravo bile duge trake sivog blata, prepune rupa i izbočina zbog kamenja i blata te pokojim ravnim

dijelom. No nasuprot te temeljne palete sivila počela sam tu i tamo primjećivati ţarke boje. Kad smo se

odmaknuli od zračne luke, cesta se pretvorila u trgovačko središte. S obje strane ceste, natrpane jedna na

drugu, niknule su trgovine izgraĎene od starih kontejnera za prijevoz robe - poput onih koje sam znala

kika☺crostuff.net

vidjeti natovarene na vlakove u SAD-u. Bilo je i trgovina načinjenih od izgorjelih kamiona te šatorskih krila

prebačenih preko drvenih ili metalnih okvira. No čak je i najotrcaniji dućan imao veseli natpis, s imenom

ispisanim elegantnim danjem - a ponegdje i dodatnim znakom na engleskom jeziku. Prvih nekoliko desetaka

trgovina prodavalo je uobičajenu robu, poput automobilskih guma i limenih cijevi te velikih bala sirovog

pamuka. Često su krovovi bili prekriveni automobilskim dijelovima ili plastičnim kanistrima.

Pretpostavljam da se radilo o dodatnom inventaru.

A onda smo skrenuli za ugao i sve su trgovine odjednom prodavale hranu. Naš je vozač izbjegao grupicu

postarijih muškaraca koji su razgovarali nasred ulice i prošao samo nekoliko centimetara od mrtve ovce koja

je visjela ispred jednog dućana, dok su njezino krzno i glava leţali na tlu. Ţiva ovca bila je konopcem

vezana pokraj nje. Dok smo prolazili, zamislila sam da se ţiva oca nada kako će se svi zasititi mesom

njezine mrtve, isušene sestre prekrivene muhama. Uz cestu su se poredala kolica oslikana ţivim bojama,

prepuna svjeţeg voća i povrća koje je izgledalo veće od svih koje sam ikad vidjela. Je li cvjetača i inače

velika kao košarkaška lopta? Jesu li dinje obično tako velike da vam trebaju dvije ruke kako biste ih mogli

podignuti? Ubrzali smo pokraj trgovine s velikim bijelim plastičnim kontejnerima punim stoţastih gomila

začina i oraščića - crvenih gomila, zlatnih gomila, smeĎih gomila - te dućana sa stotinama stvari koje su s

krovova visjele poput cipela za snijeg. Poslije sam saznala da se zapravo radi o plosnatim pogačama koje

Afganistana konzumiraju uz gotovo svaki obrok. Prošli smo pokraj trgovina koje su prodavale proizvode

pakirane u limenkama, kutijama i vrećicama, svaka šarenija od prve, i tako umjetnički izloţenima da su

dućani izgledali gotovo kao da su pretrpani prekrasno umotanim darovima. Iako zasigurno nismo došli u

kupnju, poţeljela sam da vozač stane na nekoliko minuta kako bih mogla prošetati naokolo. Tada smo prošli

pokraj muškarca koji je nešto tresao u velikoj tavi iznad otvorene vatre. Kombi je preplavio miris prţenog

kukuruza, a ja sam shvatila da sam gladna kao vuk.

Iako su Afganistanci dodali mnoštvo boja svojoj okolini - oslikani znakovi, izlozi trgovina u ţivim bojama -

njihova odjeća nije tako izgledala. Provezli smo se pokraj ljudi koji su hodali, vozili bicikle ili se guţvali u

kika☺crostuff.net

kolicima ili automobilima; nekoliko nas je mladića čak iznenadilo kaskajući na konjima izmeĎu automobila

u koloni. Odjeća je gotovo uvijek bila ista - ili gotovo bijela, ili gotovo crna. Jedina odjeća koja se izdvajala

bile su plave burke na ţenama. I one su bile samo navještaj boje - meke, fluidne kapljice koje su se kretale

kroz rijeku crne, bijele, sive i ţućkastosmeĎe odjeće muškaraca i ţena, a u pratnji su im obično bila i djeca.

Trebalo mi je nekoliko minuta da shvatim da, osim nekolicine njih u burkama, na ulicama gotovo uopće nije

bilo ţena. Čak i u dijelovima grada koji su se činili vrlo uţurbanim i u kojima je vladala guţva, muškarci,

stotine njih, su hodali, gurali ručna kolica, cjenkali se, nosili dugačke, zamotane sagove preko ramena,

dovikivali mušterijama, njuškali banane, razgledavali mogranje, kimali glavama razgovarajući, jeli raţnjiće i

odmjeravali nas dok smo prolazili, no osim nekoliko neuhvatljivih oblaka plave boje, ţena nije bilo. Bilo je

potresno vidjeti taj vizualni dokaz nepostojanja ţena u javnom ţivotu.

Vozač je još jednom skrenuo, pa smo se našli u ulici u kojoj je polovica zgrada bila raznesena. Neke su još

bile nastanjene, barem na niţim katovima. Prošli smo pokraj zgrade u kojoj je na prvom katu bio uspješan

obrt za proizvodnju metalnih posuda, skladište na drugom katu te ruševne hrpe cigle na trećem. U nastavku

voţnje uočila sam sve više praznih prostora izmeĎu zgrada. Pitala sam se zbog čega se toliko djece igra na

pločnicima i ulicama umjesto na tim otvorenim prostorima. Poslije sam saznala da su ti prostori još bili puni

mina. Ti strašni ostaci rata još su uvijek tamo čekali, skriveni samo nekoliko centimetara ispod površine tla.

Nastavili smo se voziti sve dok iza sebe nismo ostavili trgovine i guţvu. Sada smo se kotrljali ulicama koje

su više nalikovale na kanjone - sve zgrade s obje strane ulice bile su okruţene visokim zidovima

načinjenima od glinenih blokova ili cigle prekrivene ţbukom ili betonom. Sjetila sam se svih onih malenih

kvadratića koje sam vidjela iz zrakoplova te shvatila da se zapravo radilo

0 ograĎenim kompleksima. Svi su oni, jedan za drugim, izgledali više-manje isto, osim metalnih kapija

različitih boja. To me podsjetilo na sobu u kojoj su svi nosili siva odijela, ali im je bilo dopušteno da se

ukrase jednim otmjenim brošem. Na vrhovima nekih zidova bili su dugački smotuljci bodljikave ţice.

Mnogi su bili prepuni rupa, kao da su ih iskljucale goleme, snaţne ptice. Shvatila sam da se najvjerojatnije

kika☺crostuff.net

radi o rupama od metaka. Sa zidova je vijorilo mnoštvo zalijepljenih papirića na kojima su bile otisnute slike

ozbiljnih muškaraca s bradama u crnoj ili plavoj tinti. Ispred velikog broja kompleksa, pokraj ceste, bile su

malene kućice - ne mnogo veće od telefonskih govornica -na koje su se naslanjali čuvari naoruţani

strojnicama. Nije se moglo vidjeti što se dogaĎa iza zidova. Ponekad sam uspjela vidjeti pokoji krov ili

drveće na kojima su visjeli šareni komadići tkanine, a ponegdje je neka od onih velikih metalnih kapija bila

otvorena, pa sam mogla vidjeti vrtove i automobile. Naš je vozač naposljetku skrenuo prema jednom od tih

ograĎenih kompleksa

1 zatrubio, a kapija se otvorila. Umjesto ţivota u šatoru, stanovat ću u kući za goste - koje su bile nešto

poput pansiona - za strane humanitarne djelatnike i volontere.

"Bijelo rublje? Ili šareno?" povikala sam kolegama koji su upravo završili jedan od svojih nebrojenih

sastanaka o strategiji. "Punim kadu vrućom vodom, a imam čak i nešto deterdţenta."

Nakon što smo se smjestili u kuću za goste napokon sam bolje upoznala svojih šest kolega. Svi su bili krasni

ljudi - i svi su bili medicinari. Bili su liječnici, medicinske sestre ili zubari, a neki od njih već su se bavili

humanitarnim radom. Bilo mi je jasno da se vjerojatno pitaju zašto se CFAF u Kabul potrudio poslati

frizerku. I sama sam se to počela pitati. Tijekom idućih nekoliko dana pokušavala sam pronaći načine na

koje mogu pomoći dok su ostali raspravljali o najvaţnijim medicinskim pitanjima u gradu i počeli planirati

otvaranje ambulante. Na početku je jedina stvar koje sam se mogla sjetiti bila pranje rublja. Zatim sam, kad

su počeli osnivati privremene ambulante - prošlo je dosta vremena prije nego što su pronašli kuću koju su

mogli unajmiti za stalnu ambulantu - odlazila s njima kako bih ljudima mjerila tlak. No, to ionako moţe

svatko.

Kad mi je netko iz tima došao reći da ima zadatak za mene, na trenutak sam bila jako uzbuĎena. No,

ispostavilo se da je kolegica samo ţeljela da napravim letke dobrodošlice za nove članove tima koji će

uskoro stići. Počela sam osjećati frustraciju i nemir, pitajući se hoću li uopće dobiti priliku da išta učinim. U

tim prvim danima, dok su ostali pronalazili načine da spase ţivote, meni je utjehu pruţalo to što sam se

kika☺crostuff.net

uspjela sprijateljiti s Afganistancima koji su radili u kompleksu. Prekrasna djevojka koja mi je uvijek

ljubazno pomagala nabaviti vruću vodu i telefonske kartice kako bih mogla nazvati kući, bila je Rošana.

Srameţljiv, zgodan mladić koji je vozio kombi bio je Daud.

Nakon nekoliko dana, naša je mala skupina dragovoljaca otišla na sastanak s drugim strancima koji su već

neko vrijeme ţivjeli u Kabulu - neki od njih bili su tamo već godinama. Na mjesto sastanka krenuli smo

kombijem, a kad smo stigli, naši su nas voĎe skupina pozvali da poţurimo i brzo uĎemo u zgradu. Nitko nije

ţelio skrenuti pozornost na činjenicu da se sastaje velika skupina stranaca; to bi od nas moglo učiniti

neodoljivu metu za bilo kojeg simpatizera talibana koji je još boravio u gradu. Unutra je bilo oko 150 ljudi

koji su jeli kolačiće i meĎusobno se upoznavali, pruţali jedni drugima posjetnice i pričali o projektima na

kojima su radili. Kad sam načula njihove razgovore, obuzeo me neugodan osjećaj nepripadanja - izgledalo je

kao da su svi ostali imali iskustva u nečemu što je ovdje bilo iznimno vaţno.

Od pada talibana, stotine stranaca i deseci nevladinih udruga -bilo da se radilo o velikim organizacijama

poput Crvenog kriţa ili manjih poput CFAF-a - pristizali su u zemlju. Svuda sam mogla čuti kako se ljudi

predstavljaju kao učitelji, inţenjeri, nutricionisti, specijalisti za poljodjelstvo te stručnjaci svih vrsta.

Nijednom se nitko nije predstavio kao frizer.

Pred kraj sastanka, Allena - voĎu naše skupine - zamolili su da predstavi svoj tim. Ustao je i svima objavio

CFAF-ov plan da osnuje i otvori ambulantu, što je izazvalo veliki pljesak. Priličan broj poklika odobravanja

dobio je i kad je ponudio usluge svojeg tima ostalim zapadnjacima u prostoriji. Neki od njih ovdje su radili

već mjesecima s karijesom koji je trebalo izliječiti, misterioznim osipima koji nikako da nestanu i drugim

problemima koje nisu mogli riješiti. A onda je, jednog po jednog, predstavio članove našeg tima: liječnik,

medicinska sestra, zubar, liječnik i babica. Kad je napokon stigao red na mene, Allen mi se široko

osmjehnuo, kao da me ţelio uvjeriti da me neće izostaviti. "A ovo je Debbie Rodriguez", rekao je. "Ona je

frizerka iz gradića Hollanda u saveznoj drţavi Michigan, koja je..."

kika☺crostuff.net

Nije uspio završiti rečenicu jer je prostoriju ispunio najglasniji pljesak te večeri. Nekoliko je ţena čak počelo

skakati gore-dolje od uzbuĎenja. Činilo se kao da polovica ljudi u prostoriji s olakšanjem čupa kosu. Allen

je napravio oklijevajuću stanku, a onda završio priču o ambulanti. Sastanak je ubrzo završio, a ja sam se

našla okruţena mnoštvom.

"Tako nam je drago što si ovdje!" rekla je ţena koja mi je prva uspjela prići. "Poštenog frizera ne moţeš naći

ni na dan voţnje od Kabula."

"Doslovno smo riskirale ţivote za pramenove", kazala je druga. "Jednom sam se vozila deset sati preko

klanca Khyber da odem do frizera u Pakistan. Tamo sam trebala obaviti još nekoliko stvari, ali to je bilo

jedino što nisam mogla napraviti ovdje."

"Zar u Kabulu nema salona?" upitala sam.

"Mislim da ih je nekad bilo mnogo, prije nego što su talibani preuzeli vlast", rekla je prva ţena. "No, oni su

ih istrijebili. Čujem da se sada ponovno polako pojavljuju, ali su prilično loši."

"Moja djeca i ja smo pokupili neku vrlo otpornu vrstu uši u afganistanskom salonu", dodala je njezina

prijateljica. "Kad smo se vratili u SAD, morah smo upotrijebiti industrijski pesticid da bismo ih se riješili: A

i to je potrajalo mjesecima!"

Mnoštvo se ljudi tiskalo oko mene, nestrpljivo ţeleći dogovoriti termin za frizuru. Ţeljeli su znati što radim

sutra i prekosutra. Ţeljeli su znati koliko dugo ostajem u Kabulu. Ţeljeli su znati kako doći do moje kuće za

goste. Nisam im mogla dati upute jer nisam imala pojma kojim smo ulicama stigli do mjesta za sastanak, ali

sam ih pokušala usmjeriti na ljude koji bi im to mogli reći. Nisu me čak niti pitali jesam li sa sobom donijela

svoj pribor, ali da jesu, mogla sam im potvrdno odgovoriti. Uvijek putujem sa svojim škarama, češljevima,

salonskim ogrtačem, šamponima i losionima. Jednostavno sam takva.

A sutradan su se ljudi počeli pojavljivati pred mojom kućom za goste. Nisam znala kako su doznali kamo

trebaju doći, ali su se pojavili. Činilo se da se Kabulom proširio glas da je u grad stigla zapadnjačka frizerka.

Uskoro su svi profili ljudi - novinari, diplomati, misionari, djelatnici humanitarnih organizacija i svi ostali -

kika☺crostuff.net

pokušavali doći u kontakt sa mnom. Nisu me mogli nazvati da ugovore termin jer telefoni nisu radili, ali su

mi svejedno nekako uspijevali javiti da dolaze. Svaki put kad bih sa svojim timom otišla nešto raditi izvan

kompleksa, na povratku bih pronašla vrata svoje sobe prekrivena ljepljivim papirićima koje su ostavili ljudi

koji su ţeljeli moje usluge.

Moj je tim napokon za mene smislio nekoliko korisnih zaduţenja, uključujući terapiju traumatizirane djece

pomoću lutaka. No do kraja tog prvog tjedna, gotovo me uvijek u vrtu naše kuće za goste čekala mala

skupina zapadnjaka. IzmeĎu zaduţenja bih ih odvela u svoju sobu te ih šišala i radila frizure. Neki su ljudi

dovodili djecu, pa bih sredila cijelu obitelj. Jedna Njemica, koja je već sedam godina ţivjela u Afganistanu,

pojavila se s otopinom za trajnu u smeĎoj boci koja je bila toliko stara da je izgledala kao da su je upravo

iskopali iz nekog arheološkog nalazišta. Rekla mi je da su joj talibani nekoliko puta pretresli kuću, ali nikad

nisu uspjeli pronaći tu bocu. Ispričala sam joj se i rekla da nemam uvijače za trajnu, ali mi je ona tada

pruţila vrećicu - imala ih je ona. Smjestila sam je u vrt i napravila joj trajnu. Za to smo je vrijeme Rošana i

ja posluţile čajem i kolačićima, a na kraju sam isprala kemikalije vjedrom vode.

Sve sam to vrijeme sklapala čvrsta prijateljstva s Afganistanci-ma. Dok su ostali članovi tima bili zauzeti

medicinskim zadacima koje su jedino oni mogli obaviti, ja sam se druţila s Rošanom, vozačem Daudom,

kuharom Muqimom te nekolicinom ostalih. U vrtu su bile ljuljačke, pa bismo Daud, Muqim i ja sjedili na

njima i njihali se, pričali i njihali se, sve dok se ne bismo vinuli tako visoko da smo mogli vidjeti preko zida

kompleksa. Daud i Muqim bi na najvišoj točki skočili s njihaljke, pali u travu i šaleći se prepirali tko je

doskočio dalje. Morala sam im se nasmijati, sjetivši se kako su to zastrašujući Afganistanci kojih se boji

pola svijeta.

Jednog dana, nakon što sam se vratila s terapije u školi, Daud je podignuo jednu od mojih lutaka koja je

imala bradu i turban i pozorno je proučio. "Je li to Osama bin Laden?" upitao je. Lutka dosta jest pomalo

nalikovala na Osamu, ali se izvorno radilo o lutki Josipa iz Nazareta. Jedna je vjerska skupina donirala lutke

našem timu. Sada sam od Josipa, Marije i Isusa trebala načiniti obične Afganistance koji su nakon ratova

kika☺crostuff.net

ponovno pokušavali postati sretne obitelji. Ali Daudu i Rošani se više sviĎala ideja daje lutka patrijarha

zapravo Osama. Rošana je podignula lutku Marije i objavila: "Ja sam Osamina ţena. Pomoći ću

Amerikancima da ga ubiju!" I idućih smo se pola sata igrali "potrage za bin Ladenom" u prizemlju kuće.

Nismo baš lijepo postupali s lutkom Osame, ali se ipak dovoljno oporavio da bi idućeg dana ponovno mogao

preuzeti ulogu afganistanskog oca obitelji.

I njih sam šišala. Muškarci su me promatrali dok sam frizirala nekoliko zapadnjaka - kad je bilo lijepo

vrijeme, činila bih to vani, u vrtu - a zainteresirao ih je gel za kosu s mirisom kivija koji sam upotrebljavala

za završne poteze nekih vrsta frizura. Stoga sam im ga malo stavila na dlan, a oni su ga utrljali u svoju kosu.

To im se toliko svidjelo da ga poslije nisu ţeljeli isprati. Danima su hodali naokolo s ukrućenom kosom

oblijepljenom prašinom. A onda sam Rošani ponudila da joj u vrtu podreţem kosu. Odrezala sam nekoliko

centimetara i oko lica joj oblikovala nekoliko kraćih pramenova, tako da ih moţe izvući ispod marame

kojom je prekrivala kosu. Kad sam završila, upitala sam Muqima ţeli li i on da ga ošišam. Nakon nekoliko

minuta razmišljanja, pristao je. Znala sam da muškarce u Afganistanu ne šišaju ţene - oni odlaze brijačima,

a ne frizerkama - jer svako je doticanje, bilo profesionalno ili usputno, neoţenjenih muškaraca i neudanih

ţena zabranjeno. Zato sam ga paţljivo šišala, bez previše fizičkog kontakta, jer nisam ţeljela da na kraju

dana ode kući misleći da je zgriješio. No kad sam završila, zurio je u mene zamagljena, zaljubljena pogleda.

"Volim te", promrmljao je. "Volim te, volim te!"

Zatim sam škarama pokazala na Dauda. Imao je frizuru tipičnu za većinu afganistanskih muškaraca - kratku

otraga, s velikim čuperkom na vrhu. Pomalo je nalikovala na frizuru kakvu je Elvis nosio u najgoroj fazi,

kad je nosio one uske koţnate hlače i grozne ogrtače poput Supermana. Mrzila sam tu frizuru. Daud se

povukao, ali su ga Muqim, Rošana i još nekoliko Afganistanaca koji su se motali oko nas odlučili zgrabiti za

mene. Spustila sam škare i pridruţila se potjeri. Svi smo jurili po vrtu pokušavajući ga uhvatiti, skliţući se

po blatu, spotičući se preko grmlja, smijući se i galameći. Bili smo toliko obuzeti svojim raspoloţenjem da

bi čovjek mogao pomisliti da smo posve pijani. Napokon su ga uhvatili i dovukli ga do moje stolice, a onda

kika☺crostuff.net

mu svezali noge i začepili usta. Nakon svega toga, samo sam mu malo podrezala kosu. No usred posla,

Rošana je dojurila s videokamerom i snimila me kako stojim nad Daudom i prijetim mu svojim škarama dok

on prevrće očima i zabacuje glavu s jedne strane na drugu.

Još se pitam hoće li jednog dana ta snimka završiti na televiziji Al-jazeera kao dokaz da su američke frizerke

mučile afganistanske muškarce.

Dok sam izlazila iz sobe i spuštala se stubištem, gotovo sam pokosila Allena, voĎu naše grupe. Brzo je

vratio ravnoteţu, ali je nekoliko sekundi predugo nastavio zuriti u mene. "Zar nešto nije u redu?" upitala

sam.

Lagano je porumenio i pročistio grlo. "Je li doista nuţno da nosiš tako ţarki ruţ? I sve to sjenilo i maškaru?"

Ukopala sam se na mjestu i uzvratila mu pogled. "Jesi li dobro pogledao Afganistanke? One nose mnogo

više šminke od mene."

"Pretpostavljam daje to točno", priznao je, a onda nastavio svojim putem.

Bilo je očito da je moje ponašanje počelo zabrinjavati neke od djelatnika CFAF-a. Oboţavala sam Allena, i

još uvijek osjećam isto, ali tada je na mene počeo gledati kao na potencijalnu opasnost. On je zaista pametan

momak koji vrijeme provodi čineći dobra djela diljem svijeta i mislim da nikad nije proveo previše vremena

u društvu nekoga poput mene. Bio je nervozan čak i zbog mog izgleda. Dok su sve druge ţene u skupini

imale uredne, konzervativne frizure, moja je bila kratka, neprirodno crvena i stršila je na sve strane. Iako je

to bio prvi put da je razgovarao sa mnom o šminki, ponekad bih osjetila kako se lecne kad me ugleda. Stoga

sam osjetila veliko olakšanje kad su nas u,našoj kući za goste posjetile četiri velike financijerke CFAF-a.

Radilo se o četiri Teksašanke - zvali smo ih Teksaške lutke - koje su dolepršale kroz kapiju s najvećim

natapiranim frizurama, najekstravagantnijim mirisima i s najsjajnijim noktima te šminkom poput zvijezda

sapunica. Dok su boravile kod nas, povela se rasprava o priboru za hitne slučajeve koji smo svi nosili sa

sobom i koji je sadrţavao stvari poput karte sa sigurnim lokacijama, kompasa, zviţdaljke, komadića zlata

vrijednog pet stotina dolara i slično. Jedna od njih rekla je: "Ja u svojem imam samo hrpu ruţeva", i

kika☺crostuff.net

uključila svoj ventilator na baterije kako joj znoj ne bi uništio šminku. Rekla sam Allenu da, ako naše

financijerke mogu nositi mnogo šminke, mogu i ja.

Ipak, naš se voĎa nastavio brinuti i povremeno bi me pokušavao obuzdati. Sreća mi se osmjehnula kad je

pristigla druga skupina CFAF-ovih dragovoljaca, pa je naš tim narastao sa sedam na petnaest ljudi. Kuća za

goste sada je bila toliko napučena da je svima bilo neudobno, pa je Allen upitao bi li se nekoliko nas

preselilo u hotel Mustafa do kraja mjeseca. Mislim da nije mislio na mene, jer je smatrao da me, radi moje

vlastite sigurnosti, mora drţati na oku. Već je bio upitao jednu drugu djevojku bi li bila spremna preseliti se.

Radilo se o ozbiljnoj, odgovornoj babici u koju je imao povjerenja da će biti sigurna daleko od ostatka

skupine. Nikad ne biste pomislili da bismo ona i ja mogle biti u dosluhu, ali već smo se bile sprijateljile, a ja

sam je zamolila da zatraţi da joj ja budem cimerica. Ona je to i učinila, i obećala je Allenu da će paziti na

mene. Uselile smo se u hotelsku sobu i od tog sam trenutka mogla pokoriti Kabul.

To, naravno, nije bio Allenov plan. Ja još uvijek nisam imala previše posla jer jednostavno nisam imala

vještine koje su mogle pomoći ostatku tima. Zato su on i nekolicina ostalih smislili novi zadatak za mene za

ostatak mjeseca. Dobri kršćani kakvi su bili, mislili su da bih, budući da imam sve to slobodno vrijeme na

raspolaganju, mogla sjediti u svojoj hotelskoj sobi i moliti se za tim dok su oni vani na zadatku. I ja sam

dobra kršćanka, ali postoje neke stvari koje mi baš ne idu od ruke. Zagovornička molitva, odnosno molitva

za nekoga drugoga jedna je od njih. No, pokušala sam. Sjedila bih u svojoj hotelskoj sobi i počela se moliti

za tim, a onda bih začula jednog od afganistanskih prodavača u prolazu kako pjeva hvalospjeve svojoj repi

ili čemu drugome i jednostavno bih morala izaći da vidim o čemu se radi. Onda sam pomislila da ću

pokušati slušati duhovnu glazbu kako bih zatomila svu primamljivu uličnu buku.

Stavila sam CD i slušalice te pokušala mirno sjediti, ali mi je to ubrzo dosadilo. Stoga sam jednostavno

odlučila da se iznimno brzo molim. Umjesto tri sata molitve, izmolila sam sve što sam trebala u tri minute.

A onda sam, ruku pod ruku s Rošanom, išetala iz sobe.

A kamo smo išle? Nekoliko kuća dalje, do Ulice pilića!

kika☺crostuff.net

Nekada davno, Ulica pilića bila je mjesto na kojem su prodavali piliće - baš kao što je Vodoinstalaterska

ulica još uvijek mjesto gdje prodaju sudopere i bakrene cijevi, a Ptičja ulica mjesto na kojem se prodaju

kanarinci i papige. Ulica pilića sada je prepuna trgovina koje prodaju tradicionalne afganistanske proizvode i

rukotvorine. Rošana i ja privile smo se jedna uz drugu kako se ne bismo izgubile u mnoštvu ljudi: dječaka na

putu u školu, muškaraca koji guraju kolica s narančama, ţena u burkama koje su prosile novčiće. Odmah su

nas okruţili dječačići koji su vikali: "Mogu li biti vaš tjelesni čuvar?" Kad smo ih odbile, otrčali su za

jednim pripadnikom Mirovnih snaga koji je u izlogu trgovine razgledavao ćilim s motivima strojnica i

helikoptera umjesto tradicionalnih geometrijskih oblika. "Mogu li biti vaš tjelesni čuvar?" povikali su

vojniku, a on ih je promatrao sa smiješkom.

Hodale smo niz ulicu i proučavale izloge. Prekrasni ćilimi u tisućama različitih nijansi crvene te pokojom

drugom bojom ubačenom radi kontrasta. Torbe za deve i magarce, koje su bile toliko krasne da nisam

vjerovala kako se doista upotrebljavaju za deve i magarce dok to nisam vidjela vlastitim očima. Pokućstvo s

kompliciranim uzorcima iz Nuristana, područja u sjevernoistočnom Afganistanu. Prekrasno izvezene

tkanine, od purdah velova - koji se upotrebljavaju za odvajanje ţenskog dijela kuće od javnih prostorija - do

podmetača za čaj. Gusto tkane vunene rukavice, veste i natikače. Teški nakit izraĎen od poludragog kamenja

iz Pakistana te zveckavi metalni nakit kakav nose afganistanski nomadi. Vodene lule huke, metalni lonci,

konjski bičevi, šarene trake koje moţete uplesti u kosu - u Ulici pilića mogli ste pronaći sve to i mnogo više.

Oboţavala sam Ulicu pilića, i to ne samo zbog fantastičnih stvari koje sam tamo mogla kupiti. Vlasnici su

uspjeli očuvati svoje dućane tijekom rata s Rusijom, rata meĎu mudţahedinima, a onda i tijekom turobnih

godina pod talibanima. Sada su bili oduševljeni što su u zemlji ponovno imali nešto stranaca koji su se divili

njihovoj robi. Nisam imala dovoljno novca da kupim mnogo toga, ali im to nije smetalo. Čim bismo Rošana

i ja provirile u njihove trgovine, skočili bi ostavivši svoj ručak na stolnjaku u straţnjem dijelu ili partiju

Backgammona na pultu te nas s ljubaznim smiješkom pozvali da uĎemo. Obično bismo završile sjedeći s

njima neko vrijeme i ispijajući čaj. Na odlasku bi nam darovali jabuke, ušećerene bademe ili kolače uvezene

kika☺crostuff.net

iz Irana; inzistirali bi da podijele s nama kakve god slatkiše da su imali. Nakon nešto manje od tjedan dana

takvih posjeta, većina trgovaca u Ulici pilića znala mi je ime. "GospoĎice Debbie!" vikali bi kad bih

prolazila. "Jeste li za čaj?"

Naravno, sve to zapravo ne bih smjela raditi, jer je osiguranje dodatno pojačano nakon našeg dolaska. Prvo

okupljanje loya jirge od pada talibana upravo je trebalo biti sazvano. To je bilo "veliko vijeće" sastavljeno

od izabranih predstavnika svih afganistanskih plemena, koje će izabrati prijelaznu vladu u lipnju 2002. Zbog

toga su svi zidovi u Kabulu bili prekriveni slikama strogih, bradatih muškaraca - bili su to posteri zaostali od

izbora. Budući da je meĎu stanovništvom još bilo simpatizera talibana i drugih koji su osporavali loya jirgu,

osiguranje je bilo pojačano u cijelom gradu. Činilo se da je svako vozilo na ulici bilo tenk MeĎunarodnih

mirovnih snaga koje su dobile mandat Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u prosincu 2001. godine.

Imali- smo strogi policijski sat u osam navečer, a već oko 19:30 ljudi su se svim silama trudili skloniti s

ulica i vratiti u svoja prebivališta jer je osiguranje imalo dozvolu da puca i ubije nakon 20:00 sati. Napetost

je bila visoka i zbog očekivane krize uzrokovane porastom neprijateljstva izmeĎu Indije i Pakistana.

Postojala je bojazan da će jedna zemlja upotrijebiti nuklearno oruţje protiv druge. Naš se tim svakog jutra

sastajao na nekoliko sati kako bismo isplanirali dan i razgovarali o tome što se dogaĎa, a jednog nam se jutra

pridruţio neki glavešina iz osiguranja kako bismo raspravili o novonastalom stanju. Rekao nam je da, u

slučaju da na istoku uočimo makar oblak, što brţe krenemo prema Američkom veleposlanstvu. Bilo mi je

drago što sam bila dobila kompas, jer inače ne bih imala pojma s koje je strane istok.

Zbog svega toga nisam smjela odlaziti u Ulicu pilića; trebala sam biti u svojoj sobi i moliti se, ali to mi se

činilo poput kućnog pritvora. Znam da su me vode grupa samo pokušavali zaštititi. Pretpostavljali su da ću,

ako itko iz naše skupine bude ozlijeĎen, to biti ja. Smatrali su da sam previše prijateljski nastrojena i ne-

dovoljno prestrašena situacijom. A to je bilo točno. Jednostavno se nisam bojala; nisam se bojala

Afganistana, ni bilo čega što sam prošla prije dolaska u tu zemlju. Bojala sam se onoga što bi se moglo

dogoditi drugima, ali ne i za sebe.

kika☺crostuff.net

Naposljetku su otkrili moje izlete u Ulicu pilića. Pred kraj našeg boravka, u skupini je bilo još nekoliko ljudi

koji su odlučili da jednostavno moraju posjetiti Ulicu pilića prije odlaska, usprkos čvrstom osiguranju, jer su

toliko toga čuli o tom slavnom mjestu. Raspitivali su se ţeli li im se itko iz ostatka tima moţda pridruţiti; a

ja sam se, jasno, javila. Jednog smo dana stigli u Ulicu pilića okruţeni našim prevoditeljima i vozačima,

ţene iz tima umotane u šalove poput mumija, a muškarci u turbanima i šeširima, pokušavajući se stopiti s

domaćim stanovništvom. A onda je jedan od trgovaca istrčao iz svojeg dućana vičući "GospoĎice Debbie!" I

mnogi drugi su izvirili na ulicu mašući, sa širokim osmijesima na licu.

"Dakle, sada znamo čime si se bavila!" rekao je jedan od članova tima. A onda su odustali od pokušaja da

me obuzdaju.

"Tamo!" Rošana je pokazala ispucali prozor prekriven prljavom čipkastom zavjesom. "Mislim da je to

mjesto koje traţimo."

Daud je skrenuo na pločnik tako naglo da sam zamalo pala Rošani u krilo. Ponovno sam se uspravila i

provirila kroz prozor. Vidjela sam veliku, izblijedjelu fotografiju ţene našminkane poput Zene-mačke, s

velikim kovrčama skupljenim na tjemenu. Bila je tu i glava krojačke lutke s čupavom plavom perikom,

okruţena dvjema neusklaĎenim vazama s crvenim plastičnim ruţama na samom rubu police. "Izgleda

mračno", rekla sam. "Moţda nije otvoreno."

Rošana je zatresla glavom. "Sve je u Kabulu mračno, Debbie. Ove ţene pale generator samo kad je to zaista

nuţno."

Pokrila sam glavu za kratku šetnju od automobila do vrata radnje. Činilo se kao da su to jedina vrata u

čitavoj ulici koja su bila zatvorena; dan je bio ugodno topao, pa su ostali trgovci puštali topao povjetarac da

uĎe u njihove radnje. Tada je Rošana posegnula za kvakom, a ja sam se pripremila za ulazak u svoj prvi

afganistanski salon za uljepšavanje.

Kako su dani prolazili, Rošana - koja me dotad već počela zvati "mama" - Daud i ostali moji afganistanski

prijatelji postajali su mi sve draţi. Pomisao da ću ih morati napustiti ubijala me. No nije se radilo samo o

kika☺crostuff.net

njima: činilo se kao da sam se zaljubila u afganistanski narod u cjelini - u njihovu ljubaznost, smisao za

humor, gostoljubivost i hrabrost. Ţeljela sam pronaći neki način da se vratim i učinim nešto što bi im doista

pomoglo. I polako se počela raĎati ideja.

Nakon što sam se preselila u hotel Mustafa, svim je zapadnjacima koji su čeznuli za novom frizurom postalo

mnogo lakše pronaći me. Hotel Mustafa ima stalnu klijentelu novinara, humanitarnih radnika i putnika -

neki tvrde i špijuna te krijumčara - a većina ih se činila oduševljenima što je u hotelu postojala i frizerka.

Moja su vrata opet bila obloţena porukama s molbama za termin, a ja sam opet provodila sate i sate

podrezujući kosu koja se skupljala na podu. Jednog je dana do mene svratila Afganistanka koja je već 25

godina ţivjela u Kanadi. Bila je dio medicinsko-humanitarnog tima poput mojeg, a ujedno je i obilazila

nekoliko posjeda kojima je vlasnik bio jedan od njezinih ujaka, ali ih je napustio tijekom godina vladavine

talibana. Za razliku od ostalih ljudi pristiglih sa Zapada, bila je preplavljena uspomenama na Kabul iz

mladih dana, kad je na vlasti bio posljednji kralj, početkom 1970-ih. Ispričala mi je kako je on pokušavao

uvesti Afganistan u 20. stoljeće, čime je izazvao lančanu reakciju bijesa u konzervativnijim ruralnim

područjima i meĎu tradicionalnijim svećenicima u gradovima.

"Ţene su nosile minice u Ulici pilića!" rekla je. "Moţete li zamisliti da netko u Kabulu danas obuče

minicu?" Rekla mi je da su sedamdesetih godina u gradu postojali deseci salona za uljepšavanje te da su svi

bili vrlo uspješni. "Afganistanke su oduvijek bile vrlo pedantne glede svojih frizura i šminke", objasnila je.

"Čak i ispod onih groznih burka."

Kad je otišla, Rošana mi je objasnila da su saloni za uljepšavanje bili jedna od mnogih stvari koje su talibani

zabranili - zajedno s glazbom, plesom, fotografijama ljudi i drugih ţivih organizama, bijelim cipelama,

zmajevima te uzgojem groţĎa. "Kad sam bila djevojčica, majka me često vodila u salon moje sestrične",

prisjećala se. "Dok se ona bavila klijenticama, dopustila bi mi da im točim čaj i metem njihovu kosu s poda."

Ponekad bi frizerka i njezina majka zajedno pjevale stare pjesme te bi pitale Rošanu da im se pridruţi, a ona

bi to činila iako je bila previše srameţljiva da bilo gdje drugdje pjeva pred ljudima. Ta se frizerka nije

kika☺crostuff.net

namjeravala suprotstaviti talibanima, kazala je Rošana, ali kći jedne od njezinih najboljih klijentica se

udavala, pa je poţeljela barem malen dio sjaja i glamura koji su takve prigode obično izazivale. I frizerka joj

je izašla u susret. Upalila je samo nuţna svjetla i kćer našminkala i sredila na skroman način za koji se

nadala da će ih obje poštedjeti nevolje. No vijest se svejedno nekako pročula.

"Dva dana poslije, pronašla je razbijene prozore na svojem salonu", tuţno je kazala Rošana. "Sve unutra bilo

je uništeno ili opljačkano. A onda je i njezin suprug izgubio posao."

Odjednom sam shvatila da još nigdje nisam primijetila afganistanski salon za uljepšavanje, pa sam upitala

Rošanu bi li me ona i Daud mogli odvesti do jednog. Sloţili su se, ali nam je trebalo najmanje tjedan dana

da pronaĎemo otvoreni salon. Rečeno nam je da se mnogo frizera vratilo svome poslu, ali samo u vlastitim

kućama, jer su se još uvijek previše bojali pozornosti javnosti da bi izvjesili natpis ili znakovitu fotografiju

kraljice maturalne zabave. Posljednjih smo nekoliko dana uočili nekoliko lokacija koje su izgledale kao da

se moglo raditi o salonima, ali su bile sve prazne. Ali netko je Rošani ispričao za ovaj salon, pa smo krenuli

pronaći ga - što i nije bio lagan zadatak, budući da većina kabulskih ulica u to doba nije imala ime. Dok smo

prilazili, nisam uspjela vidjeti ništa unutar salona, pa sam se pobojala da bi se moglo raditi o još jednom

praznom prostoru. No kad je Rošana otvorila vrata, namirisala sam kemikalije za trajnu. Osjetila sam tračak

griţnje savjesti što sam od Dauda zatraţila da nas čeka vani i to sam podijelila s Rošanom, ali je ona

odrješito zatresla glavom. "Ovamo ne ulazi nijedan muškarac", rekla je. "To nije dopušteno u našim

salonima jer ţene nemaju pokrivala za glave."

"Ali Daud i drugi afganistanski muškarci često te vide bez marame u kući za goste."

"U kući za goste je drugačije - to je poput djelića Amerike", odgovorila je. "No što se salona tiče, pravila su

ovdje vrlo stroga. Kad bi suprug vlasnice ovog salona unutra vidio Dauda, pretukao bi ga, a moţda čak i

ubio."

S nevjericom sam zurila u nju.

kika☺crostuff.net

"Tako je, Debbie", rekla je. "Zbog toga postoji zavjesa unutar vrata, tako da muškarci, čak i kad su vrata

otvorena, ne mogu proviriti unutra i vidjeti ţene."

"Ni jedan muškarac ne smije ući?"

"Ne, čak ni suprug vlasnice", odgovorila je Rošana. "To je mjesto samo za ţene."

Rošana me povukla u maleno predvorje, zatvorila vrata, a onda podignula ruţičastu zavjesu koja je visjela

na ulazu u prostoriju. Obuzeo me novi osjećaj znatiţelje o salonu; pitala sam se hoće li se razlikovati od

američkih salona. Prostorija je bila manja i mračnija nego kod kuće, ne mnogo veća od kupaonice. Pogled na

ulicu - ili ulice - bio je blokiran čipkastim zavjesama, a u salonu je bilo samo jedno maleno, napuklo

ogledalo umjesto zidova prekrivenih zrcalima. Gruba drvena daska sluţila je umjesto pulta. Učinilo mi se da

vidim plave salonske ogrtače kako vise s kuka na zidu, a onda sam shvatila da se zapravo radi o burkama,

koje su ţene skinule nakon ulaska u salon. Osim tih razlika, osjetila sam istu toplu atmosferu dobrodošlice u

kojoj sam provela najveći dio svojeg ţivota. Prostoriju su ispunjavali ţenski glasovi, ţenski smijeh -

atmosfera ţena koje se opuštaju u društvu drugih ţena, brinu se jedna o drugoj, povjeravaju si detalje

vlastitih ţivota te razmjenjuju vijesti o ţivotima ljudi koji ih okruţuju. Upitala sam se nije li to bio pravi

razlog zbog kojeg su se talibani toliko protivili salonima za uljepšavanje. Ne zato što su zbog njih ţene

izgledale kao kurve ili zato što su sluţili kao krinka za bordele, kao što su talibani tvrdili, nego zato što su

predstavljali mjesta na kojima su ţene bile slobodne od muške kontrole.

Svi su glasovi utihnuli kad smo ušle u prostoriju. Dvije su se frizerke okrenule kako bi nas pozdravile. Jedna

je bila mlada i vitka s duboko usaĎenim tamnim očima, a druga starija s kovrčavom kosom duţine do brade.

Frizerke i njihova jedina klijentica pozdravile su nas s iznenaĎenim, iako pristojnim "sa-lam alejkum" -

standardnim pozdravom čije je značenje "mir s tobom" - kad su primijetile da sam strankinja. Tada je

Rošana s njima razgovarala nekoliko minuta. "One su sestre", rekla je. "Nadja je mlaĎa, a Raksar starija.

Kuća njihove obitelji je iza ove zgrade." Kad im je objasnila da sam američka frizerka koja je ţeljela vidjeti

kako izgledaju afganistanski saloni, dvije su se ţene oduševljeno nasmiješile. Njihova jedina klijentica

kika☺crostuff.net

odmah je ustala i inzistirala da ja sjednem dok Raksar završi njezinu frizuru. Nadja mi je donijela šalicu

čaja. Dvije male djevojčice koje su se igrale pokraj čipkanih zavjesa prišle su mi kako bi zurile u mene.

Prije nego što je otišla po čaj, primijetila sam da je Nadja sreĎivala kutiju sa štapićima i gumicama. Upitala

sam Rošanu čemu oni sluţe. "Njih upotrebljavaju za trajne", odgovorila je, iznenaĎena mojim pitanjem.

Zamolila sam Nadju da mi opiše kako obično teče taj postupak. Osim što upotrebljava štapiće i gumice

umjesto drţača za trajnu, njezin je pristup manje-više bio jednak mojem, osim završnog dijela. Rekla mi je

da svoje klijentice jednostavno pošalju kući nakon što nanesu otopinu za trajnu. Djelovanje otopine prestaje

kad se kosa osuši, a klijentica se vraća idući dan na ispiranje. Nije ni čudo što je Raksar imala tako kovrčavu

kosu - vjerojatno je često stavljala trajnu! Starija je frizerka razmijenila nekoliko brzih rečenica s Rošanom.

"Kaţe da je otvorila ovaj salon dok su Rusi bili ovdje", počela je priču Rošana. "Morala ga je zatvoriti

tijekom godina vladavine talibana. Zakopala je ogledalo i druge materijale u vrtu."

"Koliko je sada već otvorena?"

"Kaţe tek dva mjeseca. U početku joj je to suprug branio, jer je htio da čitavo vrijeme ostane unutra i

pomaţe njegovoj majci. Ali, on sada nema posla, pa se sloţio."

"Je li joj teško nabaviti sve potrebne kemikalije i materijale?"

Raksar je ponosno rukom pokazala na nekoliko češljeva, četki za kosu i škara na drvenoj polici. Bili su

daleko od kvalitete materijala koji se inače moţe vidjeti u salonima. Škare su izgledale poput nečega što

biste upotrijebili za striţenje ovaca. Češljevi su izgledali kao da su ih ovce proţvakale.

Dok sam razgovarala s te dvije ţene, shvatila sam da se ne radi samo o tome da je njihova oprema bila

siromašna; imale su jedva nešto malo više od osnovnih frizerskih vještina. Upitala sam ih gdje su pohaĎale

školu, a one su samo slegnule ramenima. Raksar je poučila prijateljica tijekom 1980-tih, a ona je zatim svoje

znanje prenijela na Nadju. Nijedna od njih nije znala kako se rade pramenovi. No čak i bez formalne

naobrazbe, prilično su dobro zaraĎivale. Raksar je zaraĎivala oko osamdeset dolara na mjesec, što je bilo

barem dvostruko više od prosječne plaće u Afganistanu. Nadja je zaraĎivala manje, ali je očekivala da će se

kika☺crostuff.net

to ubrzo promijeniti - samo će nanošenje šminke za veliko vjenčanje uvelike povećati prihode njezine

obitelji. Osim toga, kazala mi je preko Rošane, nije bilo lako pronaći posao bilo gdje drugdje. Kratko je

radila kao kuharica u kući za goste, ali su joj njezini muški kolege upućivali nepristojne komentare, pa je

dala otkaz.

Tada je Nadja nešto rekla Raksar, što ih je obje natjeralo na nestašan smijeh. Rošana je zapljeskala i takoĎer

se počela smijati. "Ţele znati bi li voljela iskušati neku od tradicionalnih afganistanskih salonskih usluga",

rekla mije. "Ţele ih podijeliti s tobom, jer kaţu da si njihova sestra iz Amerike."

"Naravno", odgovorila sam, skinuvši svoju maramu za kosu. Obje su se ţene ukipile na mjestu i zurile u

moju kratku, raskuštranu kosu. Oprezno su posegnule kako bije dotaknule. Nešto su rekle Rošani - glasova

prepunih čuĎenja - a ja sam je pogledala i podignula obrve.

"Kaţu da izgledaš poput mačke", rekla je. "Pashak."

"Mijau!" kazala je Raksar.

Bilo mi je malo neugodno što sam ostavila Dauda da nas toliko dugo čeka vani, ali sam se naslonila u stolici

i opustila. Ponovno sam se uspravila kad sam vidjela Nadju kako mi se pribliţava s dugačkom niti

omotanom oko prstiju. Njeţno mi je ponovno nagnula glavu i zatim mi s niti prešla preko lica. Iščupala mi

je većinu obrva i uklonila brkove za koje nisam niti znala da ih imam. U jednom sam trenutku, kad je bol

bila tolika da sam gotovo zavrištala, otvorila oči i ugledala Nadju kako se mršti točno iznad mojeg čela, s

niti napetom izmeĎu njezinih usta i ruku. Rošana se naslonila na zid, smijući se. Kad je Nadja završila,

uspravila sam se u stolici i rukama prešla preko lica. Bila sam sigurna da ću osjetiti kako mi teče krv.

Zatim je Raksar ponudila da mi pokaţe način na koji se Afganistanke šminkaju za odlazak na vjenčanje.

Opet sam se sloţila: smatrala sam da neću znati dovoljno o afganistanskim salonima ako i sama ne isprobam

sve njihove usluge. Tako me premazala blijedim puderom, nanijela mi otprilike četiri briljantne krivulje

sjenila iznad očiju, potamnila obrve i ţarkocrvenim ruţem mi iscrtala pune usne. Najgori dio bio je kohl.

Jezikom je navlaţila štapić, umočila ga u prah, lagano ga otpuhnula i zabola ga u kutove oba oka te

kika☺crostuff.net

premazala donju stranu kapka kohlom. Morala sam se upitati koliko je još parova očiju premazano tim

štapićem. Suznih očiju, napokon sam ustala i rukom pokušala locirati svoju maramu za kosu. Odvele su me

do ogledala u kojem sam se pokušala vidjeti. Učinilo mi se kao da netko drugi - moţda netko s maskom za

zadnji dan karnevala - zuri u mene.

No svesrdno sam zahvalila sestrama, upotrijebivši ono malo danja što sam znala. "Tashakur, tashakur",

rekla sam, klanjajući se i drţeći ih za ruku. Izmijenile smo tri brza poljupca u obraze, nakon čega sam slijepo

oteturala iz salona, gdje je Daud samo uzdahnuo diveći mi se. Iz očiju mi je curio crni kohl iduća tri dana,

zbog čega su me svi zapadnjaci koji su već dugo ţivjeli u Kabulu pitali kako mi je uspjelo tako brzo postići

da budem pozvana na afganistansko vjenčanje.

No ako izuzmemo suzne oči, bila sam uzbuĎena. Izgledalo je da sam otkrila nešto što bih mogla učiniti da

pomognem Afganistancima - a to sam mogla učiniti samo ja i nitko drugi od svih talentiranih i predanih

zapadnjaka koje sam ovdje srela. Znala sam da mogu pomoći Afganistankama da poboljšaju svoje salone i

počnu bolje zaraĎivati. Iz vlastitog sam frizerskog iskustva znala da je salon dobar poslovni potez za ţenu -

pogotovo ako ima lošeg supruga.

Naţalost, to mije bilo i predobro poznato. Još sam bila udana za tako podmuklog muškarca da mi je

Afganistan, koji su tada mnogi smatrali najopasnijim mjestom na svijetu, izgledao poput raja. Cijelo vrijeme

dok sam bila udana za njega, jedino što me spašavalo bila je činjenica da nije znao koliko zaraĎujem.

Štedjela sam za svoju slobodu. Smatrala sam da će voĎenje salona biti još bolji posao za ţene u Afganistanu,

gdje muškarcima nije bilo dopušteno niti koraknuti. Nikad neće vidjeti kako novac mijenja ruke ili moći

nareĎivati ţenama kako da rade. Upitala sam Rošanu da mi ispriča sve o drugim tvrtkama koje su

zapošljavale ţene. Ispričala mi je o ţenama koje je poznavala koje su tkale sagove, prodavale jaja, radile u

kućama za goste i krojačnicama te nekim drugim mjestima. Svaki je od tih poslova vodio ţenin otac ili

suprug, brat ili daljnji roĎak. Pomislila sam kako bih se mogla vratiti u Afganistan s nekoliko kovčega

kvalitetnih proizvoda za njegu kose i dodatnim materijalom te nekoliko tjedana razgledati salone. Mogla bih

kika☺crostuff.net

naučiti ţene sve što znam i pokazati im kako da prošire svoje usluge i počnu bolje zaraĎivati. TakoĎer bih ih

mogla naučiti zdravstvenim načelima koja sam naučila u frizerskoj školi. Mislila sam da bi, ako će netko već

plakati na vjenčanju, to trebao činiti jer je preplavljen osjećajima, a ne zbog kohla preplavljenog

bakterijama.

Kad sam svoju ideju spomenula američkom prijatelju koji je nekoliko godina radio za neprofitnu

organizaciju u Kabulu, nije mi se nasmijao u lice. Smatrao je da je moj plan preskroman! Rekao mi je kako

misli da bih morala otvoriti školu ljepote u Kabulu te obećao da će mi pokušati pomoći.

Kad sam ideju - koju sam sada proširila na školu - ispričala Rošani, oduševljeno me zagrlila. "Ţelim biti

tvoja prva učenica", rekla je. "Moj otac ţeli da prestanem raditi za nevladine organizacije jer mi nekoliko

afganistanskih muškaraca radi probleme. No, ako budem imala vlastiti salon, sve će biti u redu."

S idejom o školi ljepote činilo se da će svi moji snovi postati stvarnost. Nikad nisam bila zadovoljna samo

time da budem kozmetičarka, iako to nije loš ţivot. Oduvijek sam ţeljela biti dio nečeg većeg i vaţnijeg -

nečega što bi mi dalo osjećaj da pomaţem spasiti svijet.

Naravno, oboţavam salone ljepote. Kad mi je bilo sedam godina, majka je otvorila svoj prvi salon tik do

naše kuće. Činilo mi se da je to najljepše mjesto na svijetu, s uglaĎenim svijetlim namještajem i pozlaćenim

ogledalima te dugačkim redom suši-lica za kosu poput debeljuškastih malenih svemirskih brodova koji se

spremaju poletjeti prema Mjesecu. Mislila sam da su kozmetičarke najljepše ţene na svijetu, odjevene u

zelene uske hlače i visoke bijele čizme. Nisam mogla dočekati dan kad ću i ja moći odjenuti tu odoru.

Bilo je to 1960-tih u gradiću Hollandu u Michiganu. Sve ţene koje su dolazile u salon imale su natapiranu,

polakiranu kosu, a dodatno su je podigle ekstenzijama. Majka bi mi obično dopuštala da joj pomaţem tako

da ţenama dodajem časopise za čitanje, slaţem ručnike te točim kavu. Često je jednostavno ţeljela da lutam

salonom jer sam zabavljala klijentice svojim neprestanim brbljanjem. Ali ja sam voljela pomagati, pa me s

vremenom polako počela uvoditi u posao. Počela sam pomaţući joj u pripremi ekstenzija - ja bih ih drţala

na glavama lutaka dok bi ona stavljala uvijače te ih zatim nosila na drugu stranu salona i polagala ih na

kika☺crostuff.net

nekoliko kutija ispod sušila za kosu. Poslije bih ih drţala dok bi ih moja majka oblikovala u lijepe,

natapirane pahulje. Zatim mi je počela dopuštati da joj pomaţem s kosom na nečijoj glavi. Kad bi klijentice

došle na pranje i frizuru, stajala bih iza njih i iz kose im vadila ukosnice. To ionako nije imalo nikakva

učinka - kosa bi im ostala stajati u istom poloţaju jer su upotrebljavale puno laka.

Čitava je poanta tada bila da iz salona odu s kosom sloţenom u velike košnice i vrate se dva tjedna poslije

izgledajući identično kao i kad su otišle. Prodavali smo im svilene jastučnice kako im se kosa ne bi previše

raskuštrala dok su spavale, no većina ih je ipak poduzimala dodatne mjere opreza kako ne bi poremetile

košnicu - omotale bi zamotuljke i zamotuljke toaletnog papira oko kose prije odlaska na počinak kako bi

ostala na mjestu. Kad mi je majka dopustila da im počnem prati kosu, stalno bi mi govorile da trljam jače i

duţe. "Trljaj do krvi", govorile bi. Mislim da je razlog tome bila činjenica što se dva tjedna nisu mogle niti

počešati. Kad bi im majka stavila goleme plastične uvijače i ostavila ih da se peku pod sušilicama za kosu, ja

bih ih smjela odstraniti. Oboţavala sam osjećaj vruće, glatke kose na svojim prstima, toliko ukrućene od

losiona za učvršćivanje da su kovrče stajale na mjestu sve dok ih majka ne bi došla počešljati.

Kad mi je bilo petnaest godina, počela sam pohaĎati školu ljepote jer sam smatrala da bih, radeći kao

frizerka, mogla platiti fakultet. No, tada više nisam ţeljela biti frizerka kad odrastem. Vidjela sam koliko

teško radi moja majka i koliko je umorna svake večeri, a osim toga, bacila sam oko na način ţivota koji mi

se učinio mnogo zabavnijim. Ţeljela sam raditi u svijetu glazbe. Majka me tjerala da uzimam satove klavira

od svoje pete godine. Ţeljela je da pohaĎam i balet, no to je potrajalo samo jedan dan; bila sam previsoka,

nisam mogla uhvatiti ravnoteţu ni na jednoj nozi ni na objema i nisam mogla stati u baletnu suknjicu. No

voljela sam glazbu, pa sam nastavila učiti klavir. U srednjoj sam školi svirala klavir, orgulje, gitaru i trubu.

Imala sam tako dobra pluća da sam na trubi mogla svirati glasnije od svojih muških kolega. Voljela sam i

pjevati, pa sam na sveučilištu John Brown u Arkansasu upisala studij pjevanja. Ali kad sam stigla na fakultet

i stala meĎu sve one druge sjajne pjevače i pjevačice, znala sam da mi nije suĎeno. Uz to, na glasnicama su

mi se razvili čvorići. Kad sam pjevala talijansku operu, zvučala sam poput Jamesa Browna.

kika☺crostuff.net

Stoga sam se vratila u Michigan i počela raditi u majčinu salonu. Udala sam se za dečka s fakulteta i dobili

smo dva prekrasna sina, Noaha i Zacharyja. No suprug i ja smo oboje bili mladi i glupi, pa smo ubrzo postali

nemirni. Sjećam se da bih, kad mi je bilo dvadeset i šest godina, sjedila u majčinu dnevnom boravku plačući,

pitajući je što nije u redu sa mnom. Imala sam sve što bi ţena trebala ţeljeti - krasnog supruga, djecu, dobar

posao, lijepu kuću i automobil - ali sam svejedno bila nesretna. Pretpostavljam da nije nikakvo iznenaĎenje

što sam uskoro postala samohrana majka.

A onda sam jednog dana načula kako jedna od klijentica u salonu spominje da se u blizini otvara kaznionica.

Pitala sam se kako bi bilo raditi negdje gdje bih imala zdravstveno osiguranje i druge povlastice, a ta mije

klijentica rekla da su i plaća i povlastice izvrsne. Tako sam se prijavila za posao u kaznionici, planirajući

nastaviti raditi kao frizerka u slobodno vrijeme. Budući da nisam završila fakultet, jedini posao za koji sam

bila kvalificirana bio je posao zatvorskog čuvara. Koliko to moţe biti teško, pitala sam se.

Bilo je prilično teško.

Zapravo, u početku mi to nije smetalo. Imala sam dva mjeseca edukacije na poslu i dobro sam se slagala i s

drugim čuvarima i zatvorenicima. Zatvorenicima sam odmah dala do znanja da nisam tamo kako bih ih

kaţnjavala ili im oteţala ţivot - to su već učinili sami. Rekla sam im da je moj posao da se pobrinem da

slijede pravila. Prema njima sam se ophodila s poštovanjem, u oni su mi uzvraćali istom mjerom. Mislim da

su cijenili činjenicu da sam odbila postati muškobanjasta samo zato što sam radila u kaznionici. Nastavila

sam se šminkati i stavljati parfem, frizuru sam uredila stavivši krasne dugačke ekstenzije i nosila jarkocrveni

lak za nokte. Jednom je prigodom na jednom od stubišta počela svaĎa, a ja sam pozvala pomoć. Svi su

čuvari imali voki-toki, a ne oruţje - budući da je bilo više zatvorenika nego čuvara, pobunjeni bi zatvorenici

mogli vaše oruţje iskoristiti protiv vas. Dok sam čekala pojačanje, vikala sam na zavaĎene zatvorenike:

"Neću slomiti nokat kako bih zaustavila ovu tučnjavu!" Sve je preraslo u opću tučnjavu. Tri su čuvara

zaradila posjekotine na glavi, a skupina je zatvorenika poslana u samice. Poslije se jedan od zatvorenika koji

su sudjelovali u tučnjavi neugodno iznenadio kad je čuo da sam i ja bila ondje.

kika☺crostuff.net

"Nisam znao da ste i vi bili tamo, gospoĎice Debbie", rekao je. "Niste bili ozlijeĎeni, zar ne?" Rekla sam mu

da sam dobro, ali da bih ga bila ubila da sam slučajno slomila koji nokat.

No nakon nekoliko mjeseci, nisam više mogla izdrţati napade empatije. Jednostavno sam imala premekano

srce da bih radila u kaznionici. Smatrala sam da su mnogi zatvorenici zapravo bili dragi ljudi - te da su neki

od čuvara bili pravi nasilnici koji su zloupotrebljavali svoju moć. Nisam ţeljela postati poput njih, ali sam

mogla osjetiti kako se mijenjam. Nisu mi se sviĎale neke stvari koje su mi počele izlaziti iz usta. A mislim

da su i drugi mogli primijetiti promjene. Jednog sam dana prošla pokraj ćelije doţivotnog osuĎenika koji

nikad nije progovorio ni riječ ni s kime tijekom cijelog razdoblja dok sam ja bila tamo. Obično je čitavog

dana samo zviţdukao poput ptice pjevice. Naslonio je lice na rešetke.

"Ovo nije mjesto za vas, gospoĎice Debbie", prošaputao je. "Ne ţelite postati poput svih ostalih ovdje."

Otprilike godinu dana nakon što sam počela raditi u kaznionici, vozila sam se na posao po kiši, zgraţajući se

nad čitavom situacijom. Radila sam drugu smjenu i vikende, nikad nisam viĎala djecu, i počela sam se

osjećati kao da sam prodala dušu vragu za zdravstveno osiguranje i plaćeni godišnji odmor. Ušla sam u

upraviteljev ured nakon prozivke i dala otkaz. Posljednjeg dana na poslu zatvorenici su se poredali kako bi

se oprostili sa mnom. Neki od njih su plakali. "Sretno, gospoĎice Debbie", rekli su. "Sada ćete imati lijep

ţivot."

Ali ja nisam znala kako pronaći taj lijepi ţivot. Opet sam počela raditi u majčinu salonu, ali sam često bila u

depresiji, pitajući se zbog čega nisam sretna. Odlučila sam da mi nedostaje zabave. Toliko sam se rano udala

i dobila djecu da nikad nisam prošla kroz fazu u kojoj sam puno izlazila i zabavljala se poput većine mojih

prijatelja, pa sam odlučila postati najbolja partijanerica u Hollandu u Michiganu. Kad god nešto počnem

raditi, činim to punim plućima, pa sam nakon dva mjeseca znala sve klubove u okolici i svakoga gosta na

svakoj barskoj stolici imenom i prezimenom. Uskoro mi ni to nije bilo dovoljno, pa sam kupila jedrilicu -

iako nisam znala jedriti, niti sam to imala namjeru naučiti - samo da bih mogla pristati uz barove na jezeru

kika☺crostuff.net

Michigan, u Saugatucku. Ljudi iz svih dijelova zemlje zabavljali su se na mojoj jedrilici svakog vikenda, a

zabava me slijedila u stopu. MeĎutim, kad bih bila sama, vratila bih se u stvarnost. Toliko sam se zabavljala

i izlazila da više nisam bila dobra majka. Većina tih ljudi ionako mi zapravo nisu bili pravi prijatelji - samo

im se sviĎala moja jedrilica.

Onda sam poţeljela pronaći vjeru. Iako nikad nisam bila pravi ateist, nisam imala vjersku naobrazbu ni

zajednicu u kojoj bih produbila svoj duhovni ţivot. Stoga sam otišla pronaći kršćansku crkvu kojoj bih se

mogla pridruţiti. I to ne bilo kakvu crkvu -nego pravu crkvu u kojoj se pjeva gospel, izvikuje aleluja i

obavlja iscjeljenje. Uskoro sam na crkvu počela trošiti sve vrijeme koje sam inače provodila osjećajući se

usamljeno i depresivno. Pruţila mi je priliku da budem kreativna i upotrijebim svoj glazbeni

talent. Zaboravila sam na razočaranje što nikad neću pjevati Aidu na pozornici Metropolitan Opere i postala

zvijezda crkvene dramske grupe. Pisala sam scenarije za kazališne predstave, reţirala ih i glumila u njima.

Nije se radilo o teškim produkcijama - oboţavala sam Saturday Night Live i Mad TV te sam u crkvene

predstave uvodila koliko sam god mogla takvu vrstu humora.

Iako su me neke stvari vezane uz crkvu uznemirile, tamo sam upoznala ljude koji su mi otvorili oči i

omogućili posve nov pogled svijet. Oduvijek sam voljela putovati, ali bih ubrzo izgubila interes za turističko

odredište na koje su me prijatelji uspjeli nagovoriti da posjetimo i završila provodeći vrijeme u područjima

koje je većina turista izbjegavala. Kad sam posjetila Jamajku, dosadilo mije skijanje na vodi i ispijanje

margarita na plaţi ograĎenog hotela, pa sam se autobusom odvezla u grad. Tamo sam upoznala

dvadesetpetogodišnju majku petero djece koja me pozvala u svoj dom, gdje smo jele juhu pripremljenu ni od

čega drugoga osim ribljih kostiju. Tjedan sam provela posjećujući je, donoseći joj pelene i namirnice. Tamo

sam se osjećala zadovoljnom. U crkvi sam upoznala umirovljenika Herba Stewarta, koji je putovao svijetom

radeći na različitim humanitarnim projektima. On me pozvao da s njim na mjesec dana odem u Indiju.

U gradu sam neko vrijeme bila poznata pod nadimkom Luda Deb. Kao Luda Deb sa svim onim čudnim

frizurama i dugačkim noktima i šminkom dostojnom barske plesačice. Luda Deb s jedrilicom i cjelonoćnim

kika☺crostuff.net

zabavama. Luda Deb koja je radila u kaznionici. Kao npr. "Idućeg tjedna idem na šišanje - znate, kod Lude

Deb". Sada sam postala Luda Deb jer sam počela putovati svijetom kako bih radila na humanitarnim

projektima. Taj prvi put u Indiji, Herb i ja smo putovali od sela do sela pomaţući ljudima da iskopaju nove

bunare. U jednom sam gradiću čula da je zavladala nezapamćena glad. Upoznala sam obitelj koja mi je

ispričala da je stanje najgore tijekom tri mjeseca sušne sezone. Upitala sam ih što bi im pomoglo, a oni su

odgovorili riţa. Zato sam pronašla nekoga s kamionom i nagovorila ga da me preveze na trţnicu u obliţnje

mjesto u kojem suša nije bila strašna, gdje smo kamion napunili riţom. Kako sam mogla kupiti riţu samo za

jednu obitelj? Nakon povratka u selo istovarili smo riţu na betonsku ploču i pomoću razglasa pozvali ljude

na okupljanje. Za otprilike stotinu dolara uspjela sam tri mjeseca hraniti čitavo selo.

Usred svega toga uspjela sam se udati za putujućeg propovjednika povezanog s crkvom. Znala sam da su

njegov i moj karakter vrlo različiti, ali ţeljela sam se ponovno udati. Brak mi se sviĎao. Mislila sam da će,

budući da se radilo o vrlo religioznom čovjeku te da sam i sama krenula tim putem, stvari dobro

funkcionirati. No ubrzo nakon vjenčanja on se iz ćudljive i temperamentne pretvorio u podmuklu osobu - i

bezumno ljubomornu. Ako sam otišla do trgovine i vratila se petnaest minuta kasnije nego što je on

očekivao, ljutito bi me čekao na ulaznim vratima i slijedio me po kući ispitujući me. Čini se da je mislio

kako sam u tih petnaest minuta bila s ljubavnikom. U početku sam mu pokušavala objasniti kako to nije

istina, ali sam shvatila da nijekanje ne vodi ničemu. Zato sam jednog dana pokušala napustiti kuću kad je

počeo vikati. Zgrabio me za kosu i povukao natrag unutra, tresnuvši me o zid. Odgurnula sam ga i jurnula

prema vratima, ali to ga je samo još više razljutilo. Snaţno me pljusnuo'.

Nakon toga sam pokušavala ne činiti ništa što bi ga izazvalo, iako sam mrzila samu sebe što sam se dovela u

takvu situaciju. Majka me odgojila da budem snaţna ţena; kako mi se moglo dogoditi ovako nešto? U kući

nam je vladala zategnuta atmosfera. Moji su dječaci pokušavali provesti što više vremena s djedom i bakom.

Ja sam uspijevala supruga spriječiti da postane nasilan ponašajući se poput poslušne, mirne ţene. A onda

smo jednog dana nakon mise on, njegov prijatelj i ja otišli u McDonald's na doručak. Njegov smo se prijatelj

kika☺crostuff.net

i ja smijali nekoj priči i sjećam se kako sam pomislila daje to bio najbolji provod zadnjih mjeseci. Ali kad

smo se vratili kući, moj suprug je posve poludio.

"Vidio sam kako si ga gledala", ţestoko je povikao, a slina mu je frcala po mojem licu. "Nisi ništa drugo

nego obična kurva."

Slijedio me u našu spavaću sobu gdje me podlakticom udario u lice i srušio me na pod. Glavom sam udarila

o okvir kreveta. Kad sam otvorila oči, ugledala sam svoje sinove i majku kako stoje na vratima. Ona ih je

upravo dovela nakon što su kod nje prespavali. Sjećam se da sam pomislila kako je to grozno - ne samo zato

što me napao, nego zato što su to morali vidjeti moja djeca i majka. A onda je moja sitna, njeţna majka stala

izmeĎu nas, a moj ju je suprug odgurnuo.

To je bilo previše. Toliko sam se naljutila da sam ga uspjela izgurati iz kuće, nakon čega sam pozvala

policiju. Kad su stigli, on je stajao na travnjaku vičući toliko glasno da su svi susjedi izašli iz kuća. Spakirala

sam kovčege za sebe i djecu i izašla pognute glave, poput gangstera koji napušta sudnicu. Majka nas je

odvezla kući.

Ţeljela sam ostati kod nje i nikad se više ne vratiti, ali suprug mi je počeo maltretirati majku - kao da nije

imala dovoljno problema, brinući se za mojeg oca, koji je patio od demencije i umirao od zatajenja srca. Moj

ju je suprug počeo nazivati kući i na posao, pojavio bi se u automobilu i zagradio je na prilazu kući,

zahtijevajući da mi naredi da razgovaram s njime. Napokon sam shvatila da ne mogu ostati kod majke jer je

moj suprug neće ostaviti na miru, pa sam ostavila djecu kod njihova oca i vratila se kući. Mislila sam da ću

neko vrijeme izdrţati, uštedjeti nešto novca i isplanirati odlazak. Otprilike pet minuta mislila sam da će mi

crkva pomoći u tome. Sastala sam se s nekolicinom vodećih ljudi i ispričala im što se dogaĎa. No iako su

izrazili ţaljenje zbog toga kroz što sam prolazila, rekli su mi da ne bi bilo u redu ostaviti supruga.

Naposljetku, nije me prevario. Zaista sam ţeljela da jest.

Onda sam čula za organizaciju u Chicagu koja je školovala humanitarne radnike. Rekla sam suprugu da

ţelim otići na tečaj, a on me, na moje veliko iznenaĎenje, pristao pustiti. Mislio je da će mi obuka pruţiti

kika☺crostuff.net

mogućnost da nešto radim ako s njime budem putovala u zemlje Trećega svijeta. Tako sam se u kolovozu

2001. godine odvezla u Chicago na dvotjednu obuku pri zakladi Care for All. Naučila sam što mi je činiti u

slučaju poţara, potresa, proklizavanja tla, poplave, uragana i bombaškog napada. Naučila sam kako se

dekontaminirati nakon napada kemijskim oruţjem. Naučila sam kako se brinuti za neuhranjenu dojenčad te

kako zaštititi ljude od bolesti uzrokovanih kontaminiranom vodom. Saznala sam za prave katastrofe koje su

se dogaĎale u različitim dijelovima svijeta. Prvi sam put saznala gdje je Afganistan. Posljednjeg dana obuke

testirani smo u simuliranoj kriznoj situaciji. Prisjećajući se sada te situacije, bila je jezovita: samo tri tjedna

prije terorističkih napada na New York i Washington 11. rujna, scenarij za testiranje bila je simulacija

terorističkog napada bombaša samoubojica na Chicago uz uporabu kemijskog oruţja. Morali smo raditi u

timovima, postaviti šatore, pruţiti prvu pomoć stradalima i prenijeti ih do odreĎenih lokacija, čak i odvojiti

one koji će umrijeti bez obzira na pruţenu pomoć. Sve je bilo vrlo realistično - i zastrašujuće.

Zatim su se teroristi zrakoplovima zabili u tornjeve Svjetskog trgovačkog centra i Pentagon. Jednog sam

dana pronašla poruku na našoj govornoj pošti s upitom ţelim li se pridruţiti humanitarnom timu koji kreće u

New York. Rekla sam da, a da supruga uopće nisam pitala za mišljenje. Otišla sam čim sam mogla.

Iduća su dva tjedna bila meĎu najteţima u mojem ţivotu. Bila sam jedna od mnoštva ljudi što su se brinuli

za vatrogasce koji su kopali po ruševinama Svjetskog trgovačkog centra i iznosili tijela poginulih - često

tijela vlastitih kolega. Pruţala sam im terapijsku masaţu i savjetovanje u traumatičnim situacijama. Grlila

sam ih dok su plakali i prala njihova smrdljiva, opečena stopala kad bi napokon skinuli čizme nakon sati

pentranja preko vrućih ruševina. Pomagala sam na još desetke drugih načina. Ponekad bih se morala otići

sakriti u prijenosni zahod kako bih plakala, jer se nisam ţeljela slomiti pred njima. Suprug me zvao otprilike

sedamdeset puta na dan, pa sam na kraju morala isključiti mobitel. Čitavo vrijeme koje sam provela tamo

bojala sam se da će saznati da dodirujem druge muškarce i doći za mnom. Kad je televizijska kuća

Discovery došla snimiti humanitarne napore, sakrila sam se ispod stola za masaţu dok nisu otišli, kako me

suprug ne bi vidio u blizini vatrogasaca.

kika☺crostuff.net

Nakon povratka kući, ponovno me uhvatila strepnja. Nisam mogla prestati gledati vijesti o talibanima i

Afganistanu. Posebno me pogodila priča o tome kako su talibani pogubili ţene na sportskom stadionu Ghazi

u Kabulu. Počela sam čitati knjigu za knjigom o Afganistanu i osjećati kako vodim ţivot gotovo jednako

suzdrţan kao onaj tamošnjih ţena. A onda sam čula da CFAF iduće godine šalje tim u Kabul. Zvala sam ih

svakoga dana, pričajući im koliko ţarko ţelim poći. Kad su mi konačno rekli da se mogu pridruţiti timu,

moj suprug je saznao za to i zabranio mi odlazak. Zaključala sam putovnicu i karte u majčin sef kako ne bi

mogao do njih. Nije bilo ničeg što je itko mogao učiniti da me zaustavi. Znala sam da, prvi put u ţivotu,

idem na pravo mjesto u pravo vrijeme.

Onoga dana kad su me prijatelji došli prevesti u zračnu luku, moj se suprug naslonio na zid dok sam iznosila

kovčege kroz ulazna vrata. "Nadam se da ćeš umrijeti u Afganistanu", rekao je.

"Radije bih umrla, nego ţivjela ovdje s tobom", odgovorila sam. U srcu su mi se otvorila vrata, a maleni dio

njega koji je još uvijek tamo obitavao je nestao. Odletjela sam u Afganistan, gdje će mi srce uskoro ispuniti

novi ljudi.

Poglavlje 3

Krupna ţena, čija je glava bila prepuna folije za pramenove, potapšala je šiljastim plavim noktom Rošanino

lice. "Je li to tvoja mala afganistanska prijateljica?" upitala je.

"Da vidim!" Druga je ţena posegnula za hrpom fotografija na koljenu prve ţene.

kika☺crostuff.net

Čestitala sam samoj sebi što sam imala dovoljno zdrava razuma da načinim kopije fotografija sa svojeg

putovanja i nastavila dijeliti kosu treće klijentice pripremajući je za šišanje. Nisam imala vremena ponovno

sortirati fotografije. Za samo nekoliko minuta stiţe mi klijentica za trajnu.

Moje su klijentice u SAD-u čekale da se vratim iz Afganistana da bi ugovorile termine, pa sam prvih

nekoliko mjeseci kod kuće bila pretrpana poslom. Iznova sam pričala iste dogodovštine i pokazivala

fotografije. I neprestano sam pričala o tome kako ću se vratiti da pomognem afganistanskim

kozmetičarkama. U tom sam trenutku mislila da ću otvoriti salon u kojem ću pruţati usluge zapadnjacima i

zaposliti afganistanske frizerke kao naučnice. Moje klijentice kod kuće nisu ismijavale tu ideju niti mi

tvrdile da je preopasna. Bile su jednako uzbuĎene kao i ja.

No nisam imala pojma kako ću ideju pretvoriti u zbilju. Ni u SAD-u nikada nisam imala vlastiti salon.

Uvijek sam radila u majčinome. Ako ću u Afganistanu otvoriti salon u kojem ću poučavati, morat ću,

naravno, unajmiti prostor - a od nevladinih organizacija čula sam priče da je cijena najma otišla nebu pod

oblake budući da su iznajmljivači shvatili da od zapadnjaka mogu dobiti njujorške cijene, čak i u razrušenim

dijelovima Kabula. Onda sam se sjetila salona koji sam posjetila i u kojem su upotrebljavali kemikalije za

trajnu stare deset godina i škare veličine onih za podrezivanje ţivice. U Kabul ću morati ponijeti mnogo

opreme i proizvoda za njegu kose, pogotovo ako ţelim svoje učenice poslati u vlastite salone s ponešto

vlastite opreme.

"Mislite li da bih mogla prikupiti donacije od tvrtki koje proizvode šampone i druge proizvode za njegu

kose?" pitala sam se naglas. A onda sam pomislila: zašto ne? Uzela sam bocu gela za kosu Paul Mitchell,

pogledala naljepnicu na pozadini i pronašla besplatni broj telefona. Kad se netko javio, upitala sam imaju li

odjel koji se bavi zahtjevima za donacije. Prebacivali su me od jedne do druge osobe i na kraju me spojili na

glasovnu poštu. Preokrenula sam očima prema svojim klijenticama, ali sam svejedno ostavila dugačku

poruku, objasnivši tko sam i kako su talibani zatvorili sve frizerske salone u Afganistanu, kako ih ţene sada

kika☺crostuff.net

ponovno pokušavaju otvoriti te što ţelim učiniti da im pomognem. Uputa jest glasila da se ostavi detaljna

poruka, ali sumnjam da su očekivali ovakvu vrstu detalja.

No dva dana poslije zazvonio je telefon u salonu. Javila se jedna od djevojaka i mahnula mi da je poziv za

mene. "Tko je?" povikala sam pokušavajući nadglasati buku fena za kosu. Bila sam usred pokušaja da

isfeniram osobu s oko pet kilograma duge, crvene, kovrčave kose i nisam joj ţeljela dati priliku da se

raskuštra. "Moţeš li uzeti poruku?"

"Kaţe da ţeli razgovarati samo s tobom."

I tako sam ostavila pola ţenine kose pričvršćene za glavu i preuzela poziv. "Hej, gospoĎice MeĎunarodna

Frizerka", rekao je glas s druge strane linije. "Ovdje J. P."

"Tko?"

"John Paul DeJoria, vlasnik Paula Mitchella. Ispričaj mi o toj školi ljepote ili salonu za poučavanje ili što

god bilo to što ţeliš otvoriti u Afganistanu."

I tako sam mu usred salona, dok je dijete jedne klijentice plakalo, dok je druga klijentica, koja je bila lagano

nagluha, preglasno govorila, a vrata se neprestano otvarala i zatvarala, ispričala sve o svojoj ideji. Nije ga

trebalo previše uvjeravati da se radio o dobrome planu. Rekao mi je da nazovem njegova direktora, Lukea

Jacobellisa. "Od Lukea zatraţi sve što ti treba", rekao je. Nakon što sam poklopila slušalicu, otrčala sam u

središte salona vrišteći. U cijelom je salonu još danima vladalo oduševljenje.

Kasnije tog popodneva, nakon što sam završila s poslom, pronašla sam miran kutak i nazvala Lukea.

"Koliko proizvoda mislite da ćete trebati?" upitao je.

"Zapravo ne znam", odgovorila sam. "Dovoljno da potraje nekoliko godina, ali nisam sigurna koliko je to u

zemlji u kojoj nikad ne znate hoćete li imati vode ili struje. Provela sam tamo samo mjesec dana."

Rekao mi je da napravim popis ţelja, pa sam izvukla katalog proizvoda Paul Mitchell i rekla mu - oh, moţe

li desetak ovih, tridesetak ovih, te četrdeset ovih, ako mi moţete toliko dati. Napravili smo podugačak popis,

sa šamponima, regeneratorima, gelovima, lakovima, bojama i kemikalijama za trajnu te šarenim ogrtačima i

kika☺crostuff.net

ručnim ogledalima - zapravo, svime što su prodavali. Dobro sam upoznala proizvode Paul Mitchell, jer ih je

moja majka godinama upotrebljavala u svojem salonu. Prisjećala sam se svih onih kovrčavih trajni koje sam

vidjela u Kabulu i mislila sam na proizvode koji će se pobrinuti da kosa Afganistanki bude zdravija. Prije

nego što smo poklopili slušalice, Luke je počeo nabrajati imena bezbroj drugih tvrtki u industriji ljepote koje

bih trebala nazvati. Takara Belmont za namještaj za salon, Redken za dodatne proizvode za njegu kose, Orly

i O. P. I. za proizvode za njegu noktiju itd. Gotovo svi su bili voljni donirati svoje proizvode.

Otprilike tri tjedna nakon mojeg razgovora s Lukeom, kamion prepun proizvoda Paul Mitchell zaustavio se

ispred moje kuće. Vozač se činio zbunjenim kad mi je pokucao na vrata. Pretpostavljao je da svoj teret vozi

u neko skladište, ili barem spremište neke goleme trgovine. "Imate li nekoga tko bi mogao istovariti sve

ovo?" upitao je, palcem pokazavši na veliki kamion parkiran ispred mojeg prilaza.

"Tu sam samo ja", odgovorila sam.

Odmjerio me od glave do pete i uzdahnuo. "Pretpostavljam da nemate viličar, zar ne?"

"Samo ručna kolica."

Iz garaţe sam pomaknula automobile, čistač snijega i kosilicu, a onda smo, zajedničkim snagama, svih deset

tisuća kutija premjestili iz kamiona u garaţu dok je moj suprug sve promatrao iz dnevnog boravka. Nisam

sigurna je li se doista radilo o deset tisuća kutija, ali mi se činilo da ih ima toliko, ako ne i više. Dupkom su

napunili našu garaţu predviĎenu za dva automobila. Kad je kamion napokon otišao, ostala sam zuriti u sve

te kutije. Radilo se o malo više materijala nego što će mi stati u kovčege, čak i ako platim za dodatnu kilaţu.

Tijekom idućih nekoliko mjeseci stizali su kamioni, dovozeći salonski namještaj i stolice, češljeve, sušila,

ručna ogledala, uvijače za trajnu i ostale temeljne potrepštine, ali njih sam usmjerila u skladište. Suprug mi

se počeo izrugivati zbog svih tih proizvoda za njegu kose u garaţi. Rekao je da će, ako ga pokušam ostaviti,

spaliti garaţu zajedno sa svime što je unutra. I gdje će tada biti moja takozvana Kabulska škola ljepote?

TakoĎer mi je rekao da će, ako ne budem paţljiva, ostaviti otvorena ulazna vrata i pustiti moje pse na ulicu.

Stoga sam strpljivo čekala. Pokušala sam ga ne ljutiti, ali sam potajice iznajmila stan i pronašla odvjetnika.

kika☺crostuff.net

Još nisam imala pojma kako ću sve prevesti u Kabul. A onda sam jednog dana nazvala tvrtku za koju mi je

Luke predloţio da od nje zatraţim donaciju u proizvodima. Na moje čuĎenje, osoba koja se javila rekla mi je

da ju je netko već traţio radi donacije za školu ljepote u Afganistanu. Zamolila sam je broj telefona te osobe

i nazvala. I to je bio prvi put da sam čula za legendarnu Mary MacMakin, Amerikanku koja je već gotovo

četrdeset godina ţivjela u Afganistanu.

Mary je 1996. godine osnovala malu neprofitnu organizaciju nazvanu PARSA kako bi pomogla

Afganistankama koje su tijekom ratova ostale udovice te su bile prisiljene prositi za ţivot - što je bila nova i

nesmiljena pojava u afganistanskoj povijesti. Mary je jedna od heroina Afganistana, a časopis Vogue objavio

je priču o njoj 2001. godine. Njujorška frizerka Terri Grauel bila je zaduţena za Marynu frizuru za snimanje,

nakon čega su ostale u kontaktu. Nakon pada talibana, Mary je uočila da afganistanske frizerke ponovno

otvaraju salone, ali im je problem premalo ljudi i vještine koje su lagano zahrĎale. Predloţila je Terri da bi

američki frizeri mogli pomoći afganistanskim ţenama da postanu uspješne vlasnice salona otvaranjem škole

ljepote. Stoga su Terri i nekoliko suradnika potaknuli njujoršku industriju ljepote da otvore i odrţavaju

školu. Vogue i Estee Lauder donirali su projektu velik iznos novca i svoje proizvode. Projekt se trebao zvati

"Ljepota bez granica - kabulska škola ljepote" i trebao se voditi kao jedan od PARSA-inih programa.

Zapravo mi je laknulo kad sam saznala da netko drugi, s mnogo više utjecaja i veza već radi na toj ideji. Ja

sam činila sve što sam mogla u Hollandu, ali sam negdje duboko u sebi bila svjesna da sama vjerojatno neću

uspjeti ostvariti tako velik program. Ubrzo sam se pridruţila PARSA-inoj skupini i predala školi pola

milijuna dolara vrijednu robu iz svoje garaţe i skladišta. Planirali su otvorenje u srpnju 2003. unutar

kompleksa Afganistanskog ministarstva za ţenska pitanja, što je preporučila Mary jer je smatrala da će ţene

tamo biti sigurne. Znala je da u Kabulu još ima mnogo ljudi koji su se slagali s talibanima da su saloni

ljepote - kao i bilo što drugo što bi ţenama omogućilo da se istaknu ili osamostale - neprirodni. Dobrovoljno

sam se javila da postanem učiteljica u školi, zajedno s desetak zapadnjačkih frizerki i kozmetičarki.

kika☺crostuff.net

PARSA je organizirala kontejner za prijevoz kozmetike koji će s istočne američke obale otploviti u Kabul u

prosincu. Morala sam svoju robu tamo dostaviti prije tog datuma. Vlasnica lokalnog salona imala je

prijatelja koji je bio vlasnik prijevozne tvrtke, a on je ponudio svoje vrijeme i kamione da prevezu stvari iz

mojeg skladišta. Sada je sve što sam trebala učiniti bilo prevesti robu iz svoje garaţe u skladište. Jedini je

problem bio u tome što to više nije bila moja garaţa, jer sam konačno napustila supruga.

Jednog oblačnog dana, moji su sinovi Noah i Zach - koji su tada bili već gotovo odrasli - skupili nekolicinu

svojih prijatelja i unajmili velik kamion za prijevoz robe. Moje prijateljice i ja slijedile smo ih svojim

automobilima, s ručnim kolicima koja su virila iz prtljaţnika. Kad smo kamion dovezli do garaţe, moj je

suprug izašao iz kuće i rekao mi da ima sudski nalog koji mi zabranjuje da bilo što otuĎim. Kad smo ga

ignorirali, nazvao je policiju, a nekoliko minuta poslije pojavili su se policijski automobili. Unatoč kiši koja

je počela padati, susjedi su izašli kako bi imali bolji pogled na predstavu.

Prišla su nam dvojica policajaca, ali ja sam bila posve luda; ništa me nije moglo zaustaviti. "Ovo su moje

stvari i uzimam ih!" zavrištala sam. "Imate tri mogućnosti: moţete me upucati, uhititi, ili me ostaviti na

miru." Ustuknuli su i jednostavno tamo stajali dok su moji sinovi i prijatelji tovarili proizvode za njegu kose

u kamion. I to je bilo to - posljednja velika prepreka prije nego što sam se vratila u Afganistan početkom

2003. godine kako bih dočekala kontejner s robom.

Zapravo, bio je tu rat s Irakom. Pretpostavljam da bi to većina ljudi smatrala većom preprekom.

Kontejner s robom trebao je stići u Kabul krajem siječnja. Namjeravala sam ga tamo dočekati i pomoći ga

istovariti u Ministarstvu za ţenska pitanja. Svim sam svojim klijenticama dva dana prije odlaska rekla neka

ugovore termine, jer će inače morati čekati tri tjedna da se vratim. Navalile su u salon, mnoge donoseći

donacije za moje putne troškove ili pekarske proizvode koje sam mogla prodati u salonu kako bih prikupila

novac.

Imala sam brojna vesela oproštajna druţenja s prijateljima, ali i mnogo plačnih trenutaka s majkom i

sinovima. A onda je slijedilo prvo razočaranje: pokazalo se da kontejner s robom nije uopće napustio luku.

kika☺crostuff.net

Datum polaska odgoĎen je zbog pojačanih vojnih aktivnosti na Srednjem istoku - uključujući, kako sam

poslije saznala, manevre američkih i britanskih snaga prije invazije na Irak u oţujku. Stoga sam, umjesto u

Kabul, odletjela u New York na sedmodnevni posebni tečaj za šminkerice u tvrtku M.A.C. Cosmetics, koja

je školi donirala kozmetičke proizvode vrijedne tridesetak tisuća dolara.

Sredinom veljače čula sam daje kontejner s robom napokon napustio Sjedinjene Drţave, a ja sam se

ponovno uzbuĎeno pripremala za odlazak. No tjedan dana prije mojeg leta početkom oţujka, primila sam

vijest da je brod na kojem je bio naš kontejner zapeo u Sueskom kanalu, opet onemogućen pripremama za

rat.

Dotad sam već nestrpljivo iščekivala odlazak iz Hollanda. Već sam se previše puta bila oprostila od svoje

obitelji i prijatelja, a nisam imala dogovorene termine u salonu sve do konca travnja. Čula sam da

humanitarne organizacije u Jordanu očekuju navalu izbjeglica iz Iraka. Zato sam ponudila svoje usluge

jednoj od tamošnjih organizacija i otputovala u Jordan krajem oţujka. Nekoliko dana nakon dolaska, čula

sam da naš kontejner više nije u Sueskom kanalu, nego je stigao u Kabul. I tako sam se otišla pridruţiti

drugim ţenama koje su dijelile moj san.

Moj je vozač ispustio dug frustriran uzdah. Glavna cesta koja je vodila iz kabulske zračne luke bila je toliko

zagušena automobilima da smo u deset minuta uspjeli prijeći jedva tri metra. Naposljetku je skrenuo i

provezao se prašnjavim pločnikom ispred nekoliko trgovina s autodijelovima, tako blizu da sam kroz prozor

mogla ispruţiti ruku i zgrabiti klinasti remen. Zatim je usmjerio automobil niz sporednu ulicu prepunu

pješaka. Kad ih je primijetio, nije usporio; vozio je ulicom poput skijaša u slalomskoj utrci, izbjegavajući

pješake kao da se radi o vratima postavljenima na stazi. Nakon što sam nekoliko puta udarila o vrata, rukom

sam potraţila svoj sigurnosni pojas, ali je bio precizno odrezan.

Kad sam u oţujku 2003. stigla u Kabul, nisam mogla vjerovati koliko su se stvari promijenile u nešto manje

od godinu dana koliko je prošlo od mog zadnjeg posjeta. Iako su neki dijelovi grada i dalje izgledali poput

prastarih ruševina, nove su zgrade - otmjene zgrade sa izbočenim i nadsvoĎenim trijemovima i prozorima u

kika☺crostuff.net

kojima ste se mogli ogledati te nekom vrstom sjajnih komadića umetnutih u ţbuku različitih boja - nicale

svuda oko nas. Dok su ranije ulice bile prepune ljudi, bicikala, vagona s voćem i povrćem, magaraca i

bivola, sada su bile zagušene njima, ali i automobilima, terencima te tenkovima. Na raskriţjima su bili

kruţni tokovi, vjerojatno kako bi usporili promet, no vozači se očito nisu mogli sloţiti bi li on trebao teći u

smjeru kazaljke na satu ili obratno, pa su činili i jedno i drugo. Rezultat je bio da su kruţni tokovi neprestano

bili začepljeni gustim čvorom pregrijanih automobila. Ceste nisu bile mnogo bolje nego godinu prije -

većina ih je bila zemljana, s velikim rupama i hrpama šljunka koje je trebalo zaobići - ali su automobili i

sportska vozila jurili njima kao da bjeţe od apokalipse. Činilo se da nisu postojala nikakva prometna pravila.

Dvije trake brzo su mogle postati tri, dok su odmetnuti automobili zaobilazili ostale kad god bi uočili kakvu

rupu. Kad sam stigla u PARSA kuću Mary MacMakin u Vodoinstalaterskoj ulici, osjećala sam se kao da mi

je netko rastavio čitavo tijelo i onda ga nekako opet sastavio.

PARSA kuća imala je dnevni boravak ureĎen u jednostavnom afganistanskom stilu, što znači da je na podu

imala lijep sag -gotovo uvijek crven - te duge, plosnate jastuke zvane toushak poredane uza zidove. Bilo je i

nekoliko rasklimanih stolova od tamnog drveta, ali to je bilo sve. Mary je na katu imala nekoliko spavaćih

soba za goste koji su neprestano stizali, koje su bile meĎusobno odijeljene pregradama od šperploče. Bacila

sam svoj kovčeg na toushak u svojem odjeljku za spavanje i krenula natrag niz stepenice.

Tada sam uočila otvorena vrata koja vode na kat iznad. Na krovu kuće bila je terasa na kojoj se sušilo rublje

obješeno na konop. Sa strane su bile glinene posude s različitim travama. Gurnula sam rublje na stranu i

shvatila da imam pogled na Vodoinstalatersku ulicu. Očekivala sam da će biti puna muškaraca koji naokolo

hodaju noseći odčepljivače ili klatna, ali je izgledala poput svih drugih ulica - bila je ţiva i prepuna ljudi, sa

zgradama od kojih su neke izgledale kao da su u procesu gradnje ili rušenja. Bilo je teško točno reći koja je

od tih dviju mogućnosti bila točna. Mogla sam vidjeti i dvorišta na obje strane Maryne kuće. U jednom su

ţena i djeca sadili malene biljke u dugačke, uredne gredice u dvorištu ispred svojih ulaznih vrata. One su

činile miran kontrast stalno prisutnim zvucima prometa, gradnje i rušenja zgrada.

kika☺crostuff.net

U prizemlju sam napokon upoznala Mary. Bila je to visoka ţena sedamdesetih godina s tamnim, odlučnim

očima i grafitno sivom kosom, a trenutačno je bila usred ţivahne rasprave sa skupinom Afganistanki na

danju koji je govorila brţe nego što sam ja govorila materinji jezik. Činilo se da nadgleda detalje pedesetak

različitih projekata odjednom. Bila je simpatična, ljubazna i dostojanstvena, ali i ljuta zbog nečega što se

dogaĎalo negdje u toj zemlji. Takva je još uvijek, svaki put kad je vidim. Rekla mi je da nije vidjela novu

školu i salon u Ministarstvu za ţenska pitanja, ali je dobila informaciju da je prostor gotovo spreman za nas.

Uskoro je kroz vrata izvela bicikl i odvezla se nepokrivene glave. Već sam znala da je hrabra, da je bila u

talibanskom zatočeništvu, gdje je nisu uspjeli slomiti. Ali ipak, voziti bicikl u takvom prometu zahtijevalo je

posve novu vrstu hrabrosti.

Iduće sam se jutro pred Ministarstvom ponovno našla s Rošanom i Daudom. Tamo sam stigla s još nekoliko

ljudi koji su radili na projektu Škole ljepote, uključujući Patriciju O'Connor, savjetnicu iz New Yorka, te

Noora, mladog Australca afganistanskog podrijetla kojeg je zaposlila organizacija Ljepota bez granica kako

bi čitavo vrijeme ostao u Kabulu i vodio cijeli program dok su se učitelji izmjenjivali. Blizu kapije prišla su

nam dvojica muškaraca s automatskim puškama, ali bili su prijateljski raspoloţeni te su nas odmah

propustili u kompleks.

Pogled na oruţje više me nije zabrinjavao. Na putu do Ministarstva prošli smo pokraj niza kompleksa s

malenim grupicama naoruţanih uniformiranih čuvara. Neki su bili ozbiljni i mrkim su pogledom pratili

svako vozilo koje je prošlo pokraj njih. Drugi su vodili ţive razgovore s prijateljima i mahali rukama dok su

im strojnice visjele oko vrata. Neki su izgledali kao da će svakog trenutka zaspati stojeći. Jedan od njih

doista je spavao u zelenoj plastičnoj stolici, dok mu je strojnica nesigurno počivala na koljenima. U Kabulu

je prevladavala atmosfera snaţnog optimizma i nisam imala osjećaj nesigurnosti ili opasnosti na ulicama.

Sve te strojnice više su mi nalikovale na modne dodatke za muškarce nego na oruţje.

Kad sam ugledala zgradu u kojoj će biti naša škola i salon, od njezine su mi ljepote navrle suze na oči. Bila

je to niska zgrada izgraĎena od neke vrste mramora boje karamele, na onoj strani kompleksa na kojoj je

kika☺crostuff.net

netko očito namjeravao zasaditi vrtove: tamo su se nalazile cvjetne gredice, najprije jedna velika, okrugla,

ograĎena kamenom, a onda tri uske, pravokutne. Pokraj naše zgrade bila su i tri bora, zbog kojih je čitavo

područje izgledalo vrlo bujno - u Kabulu nije preostalo mnogo drveća budući da su ih talibani gotovo sve

posjekli u slučaju da se netko pokuša sakriti iza njih i zapucati. Prozori su izgledali posve novi i imali su

elegantno zakrivljene pregrade od neke vrste zlatno-smeĎeg drva. Ulazna vrata bila su izraĎena od istog

drva.

No, kad smo ušli u zgradu, otkrili smo da ni izbliza nije završena - u svakom slučaju, nije bila spremna za

naš kontejner prepun kozmetičkih preparata koji smo trebali početi iskrcavati idućeg dana! Zidovi su bili

oličeni kao i u većini afganistanskih zgrada koje sam vidjela, ali su na mnogo mjesta bili prljavi. Plafonska

rasvjeta bila je postavljena, no nije bilo prekidača - zapravo, na zidovima su postojale samo brojne rupe iz

kojih su virile dugačke ţice. Podovi su bili samo grubi beton, a nije bilo ni ormara,

garderoba i stolova koje smo zatraţili. A činilo se da ništa od svih tih radova nije ni u tijeku: umjesto alatom,

prostorija je bila ispunjena starim biciklima i kolicima. Noor je otišao u potragu za radnicima koji su trebali

završavati školu dok smo mi ostali pokušali odlučiti gdje ćemo iskrcati naše kozmetičke preparate. Većina

robe moţe ostati u kontejneru u kojem je dopremljena dok za nekoliko mjeseci ne stigne idući tim frizera.

No, bilo je proizvoda - pogotovo boje za kosu - koji će propasti ako se tako dugo budu pekli u kontejneru.

Brinuli smo se i da bi se šminka mogla rastopiti.

Ispostavilo se da je Mary imala prostora na trećem katu PARSA kuće. Iako je iskrcavanje boja za kosu i

šminke kod Mary značilo da ćemo te proizvode na kraju morati premještati dvaput, to nam je bila jedina

mogućnost. To je takoĎer značilo da će netko dobiti tegoban posao da iskrca gotovo sve iz kontejnera i

sortira proizvode kako bi odredio što se mora iskrcati odmah, a ostatak robe vrati u kontejner. Ponudila sam

se za tu duţnost - mislila sam da sam ja ta koja najbolje poznaje sve kozmetičke proizvode - ali bilo je očito

da će mi trebati znatna pomoć. Rošana je odmah pronašla rješenje. "Moraš unajmiti muškarce iz dţamije",

rekla je.

kika☺crostuff.net

Bila sam zbunjena. "Zbog čega bi mi mule ţeljeli pomoći? Mislila sam da nijedan od njih nije oduševljen

idejom o salonima ljepote."

"Ne mule", rekla je Rošana, dlanovima prekrivši usta kako bi sakrila smijeh. "Mnogo muškaraca čeka na

posao ispred dţamije. Vidjet ćeš."

Noor i Patricia su morali nekamo poći, pa smo Rošana i ja pješice krenule prema dţamiji, gdje će nam se

poslije pridruţiti Noor. Mislim da nikad prije nisam hodala tako daleko u Kabulu i sjajno sam se osjećala.

No, bilo je teško hodati. Nosila sam sandale s niskom potpeticom, a pločnik je nalikovao na gorsku stazicu,

pa sam se često spoticala. Rošana je imala visoke potpetice, ali je svejedno uspijevala skladno hodati. Bilo je

teško i ne zastati i zuriti u izloge trgovina ili u prolazu provirivati kroz otvorena vrata kuća. Rošana bi me

strpljivo čekala, no ja bih onda shvatila da predugo zurim i poţurila bih za njom.

Ali bilo je toliko toga za vidjeti! Osim toga, napokon sam ljude na ulici mogla vidjeti oči u oči kao nikad

prije i bila sam iznenaĎena njihovom raznolikošću. Mislim da Amerikanci obično zamišljaju sve

Afganistance kao tamnokose, tamnih očiju i zamotane u turbane. Mnogi Amerikanci smatraju da su

Afganistanci Arapi samo zato što su i jedni i drugi muslimani, no to nije točno. U Afganistanu je na djelu

izvorni melting pot. Njegov zemljopisni poloţaj omogućio mu je središnji poloţaj na Putu svile iz Azije u

ostatak svijeta, pa su - suprotno njegovom današnjem statusu jedne od najudaljenijih i najizoliranijih zemalja

na svijetu - stari narodi neprestano presijecali taj teritorij. Neki su dolazili trgovati, a neki osvojiti, no svi su

ostavili svoj trag. Većina Afganistanaca ima turske ili perzijske korijene, ali zastupljeni su i mnogi drugi

narodi. Dok smo hodali ulicom, vidjela sam mnoga lica koja su mi izgledala posve azijski, pa sam povukla

Rošanu za ruku i upitala je postoji li u Kabulu kineska imigrantska zajednica. Niječno je zatresla glavom.

"To su pripadnici plemena Hazara", rekla je. "Oni su ovamo stigli nakon invazije Dţingis-kana."

"A to je bilo..."

"Prije osam stotina godina."

kika☺crostuff.net

Kimnula sam glavom prema još jednom muškarcu azijskih crta lica koji je slagao hrpe sagova ispred svojeg

dućana. "Znači, i on je Hazara?"

"Ne, on je Uzbek. Ima i mongolske krvi, ali razliku moţeš uočiti po njegovu izvezenom šeširu. Uz to, većina

Uzbeka proizvodi i prodaje sagove kakve ovdje moţeš vidjeti. Svi su oni braća."

Kad smo nastavile hodati, pokušala sam razlikovati pojedine prolaznike iz rijeke muškaraca koja nam je

dolazila u susret na biciklima, traţeći razlike u njihovim crtama lica i odjeći. Činilo se da ih je mnogo

odjeveno u smeĎe ili sive salwar hlače i dugačke košulje, često sa zapadnjačkim sakoima povrh njih. A onda

smo prošli pokraj čovjeka svijetle koţe s malenom bradicom, odjevena u dugi, smeĎi plašt. Nosio je i

svijetlosmeĎu vunenu kapu sa zamotuljkom tkanine na dnu i nečim što je nalikovalo na nabranu čipku iznad

toga. "Kojem on plemenu pripada?"

Rošana gaje pogledala. "Očito je Tadţik. Pogledaj kapu koju svi oni nose. Masud je bio Tadţik, pa ćeš, kad

ti pokaţem njegove fotografije, vidjeti da je nosio ovakvu kapu."

"Masud..."

"Naš veliki heroj, Ahmed šah Masud, voĎa pokreta otpora koji je Ruse istjerao iz zemlje. Napala su ga

dvojica Arapa nešto prije vašeg 11. rujna, a umro je nekoliko dana poslije."

Prošli smo pokraj dvojice muškaraca koji su zurili u mene dok sam ja istodobno pokušavala ne zuriti u njih.

Već sam se bila navikla da me ljudi gledaju, jer sam bila viša od svih afganistanskih ţena koje sam dotad

susrela, kao i od većine muškaraca. Osim toga, moja je kosa sada bila plava i raskuštrana te je jednostavno

odbijala ostati skrivena ispod šala. Činilo se da uvijek viri neki čuperak. Ljudi su zurili u mene i zbog toga

što se nisam ponašala poput tipične Afganistanke. Većina njih pogled bi usmjerila u pod ili neku neodreĎenu

udaljenu točku - bilo kamo, samo ako bi im to omogućilo da izbjegnu pogledati muškarce u oči. Sve na meni

razlikovalo se od tih ţena. Osjećala sam se kao da bih lako mogla nositi golem šešir s motivom američke

zastave.

kika☺crostuff.net

"Rošana!" Povukla sam je za ruku i nagnula glavu prema dvojici muškaraca. "Oni muškarci imaju vrlo

svijetlu koţu i obojica imaju plave oči. Jesu li to Amerikanci ili Europljani odjeveni u afganistansku

odjeću?"

"Ne, Debbie!" Moje ju je pitanje očito zabavilo. "To su Nu-ristanci, iz planina na sjeveru. Kaţu da su

potomci Aleksandra Velikog. Neki od njih imaju kosu poput tvoje." Uvukla je nestašni čuperak moje kose

natrag pod šal. "Plavu kakva je sada, ali i crvenu, kakva je bila prošli put."

"Iz kojeg si ti plemena? I što je s Daudom?" Sve mi je to bilo jako čudno, jer nikad nisam o njima

razmišljala na neki drugi način osim kao o Afganistancima.

"Oboje smo Paštuni", odgovorila je. "Činimo najveću skupinu u Afganistanu i iz naših redova često potječu

naši voĎe. Mi smo u prošlom stoljeću iz zemlje istjerali Britance. Prije nego što su stigli Rusi, kralj je bio

Paštun, kao i predsjednik Karzai. Isto kao i talibani." Na to je napravila grimasu.

Kad smo napokon stigli do dţamije, Noor nas je čekao u kombiju, uglavljenom u četiri reda privremeno

parkiranih automobila. Tamo je bio štand za prodaju kebaba umotanog u pogaču i mnogo je ljudi na trenutak

stalo da bi ga kupili. Sama dţamija bila je stara zgrada s plavom kupolom. Pročelje je bilo oštećeno, kao i na

većini ostalih zgrada u Kabulu, prošarano rupama od metaka, ali i većim rupama nastalim od bombi. Ispred

dţamije bio je velik kruţni tok, a svuda oko zgrade, deseci - moţda i stotine - muškaraca sjedili su na

petama, neki jednostavno razgovarajući sa susjedima, neki petljajući sa svojim brojanicama za molitvu, a

neki gladnim pogledom prateći automobile koji su prolazili. Većina ih je izgledala kao da su se upravo

spustili s planina, u gruboj odjeći i velikim, teškim turbanima. S nekih su turbana visjeli komadići tkanine,

njišući se na povjetarcu koji su iza sebe ostavljali automobili. "Većina ih je iz ruralnih područja", rekla mije

Rošana. "Njihova su sela bila bombardirana, pa tamo nema posla. Ili se radi o farmerima čiji su urodi propali

zbog suše, pa su došli ovamo zaraditi novac."

Kad je Noor izašao iz automobila, prišli smo najbliţoj gru-pici muškaraca. Noor im je rekao da traţimo

desetak radnika za istovar, na što ih je polovica skočila na noge. Skupina nas je slijedila preko ceste. Rošana

kika☺crostuff.net

i ja smo se popele u kombi, a onda su svi muškarci koji su nas slijedili nahrupili za nama. Neki su zapeli na

vratima, mršteći se i mašući rukama, dok su turbani letjeli naokolo; onda je jedan od njih uspio zgrabiti

naslon prednjeg sjedala i provući se u kombi. Još su se petorica ukotrljala unutra za njim, nakon čega se na

vratima stvorio još jedan zastoj. Noor je bio vani, vičući i pokušavajući ih odvući od kombija. Naposljetku je

još nekolicina uspjela ući u kombi; Noor je zalupio vrata i krenuli smo pronaći kontejner. Muškarci koji su

uspjeli ući u kombi skupili su se na jednoj strani kako ne bi morali sjediti pokraj ţena. Tiho su razgovarali i

ljubazno mi kimnuli glavom.

Kontejner je bio smješten na dnu bolničkog kompleksa, zajedno s nekoliko kontejnera medicinskih

potrepština. Noor je morao otići obaviti nešto drugo te je ostavio Rošanu i mene s muškarcima. Tada je iz

bolnice izašao čovjek s aparatom na baterije kojim je otvorio goleme zasune što su osiguravali vrata

kontejnera. Vanjska su se vrata brzo otvorila, i otkrila veliku šperploču. Kad su je radnici uklonili, ugledali

smo kutije sa svim našim kozmetičkim proizvodima. Svih šest stotina prostornih metara kutija.

Posegnula sam za jednom od kutija na vrhu, a radnici su potrčali naprijed ispruţenih ruku i šokiranih izraza

lica. Rošana se počela smijati. "Nisu navikli vidjeti da ţena ovako radi", objasnila je.

"Svi ćemo zajedno morati ovako raditi." Nakrivila sam kutiju i ona mi je iznenada iskliznula iz ruku, a

bočice šampona rasule su se svuda po tlu. Radnici su počeli sakupljati bočice, a onda su nešto pitali Rošanu.

Nekoliko su minuta razgovarali, nakon čega se ona opet počela smijati. "Ţele znati zašto jednostavno nisi

još u Americi oprala kosu!"

Rošana je nakon toga morala otići, pa smo radnici i ja ostali sami. Budući da sam morala proviriti u svaku

kutiju da vidim što je unutra, jer nisu bile označene, pokušala sam ih što više sortirati unutar kontejnera kako

bismo poslije imali manje posla. Polako sam napredovala prema dnu kontejnera. Kad bih pronašla boje za

kosu ili šminku, bacila bih kutiju čovjeku iza sebe, a on onome iza sebe - lanac se protezao do ispred

kontejnera, gdje je jedan radnik uredno slagao kutije. Prvi put kad sam bacila kutiju, pogodila je radnika iza

mene u prsa i zamalo ga srušila. Mislim da je smatrao kako je ţena neće uspjeti baciti tako daleko.

kika☺crostuff.net

No, muškarci su se uskoro priviknuli raditi sa mnom rame uz rame. Sada su mi već bacali kutije s vrha

tereta, pod samim krovom, a ja sam se svojski trudila da me ne sruše. Napokon smo završili sortiranje i

ponovno zapakirali kontejner, ostavivši pokraj vrata kutije koje su trebale biti prevezene k Mary. Na kraju

dana sam svakom radniku dala uzorke šampona i regeneratora. Vjerojatno su usporeĎivali proizvode nakon

odlaska jer se činilo da su do idućeg dana svi iznenada razvili sklonost prema odreĎenom mirisu te su

zatraţili nove uzorke. Onda su mi prijatelji iz jedne nevladine organizacije posudili svoje automobile i

vozače. Od kontejnera do Mary bilo je oko 45 minuta voţnje, a mi smo morali napraviti 15 krugova, ali smo

ipak u jednom danu uspjeli prevesti sve kutije boja za kosu i šminke do prostorije na trećem katu koja nam

je dodijeljena. I dobro da jesmo, jer je te večeri počelo kišiti.

Kad je počelo, cijeli je Kabul bio oduševljen. Sedam je godina trajala suša, koja je zemlju gradskih ulica

ispekla u opeku, koju su tisuće automobila, bivola i pješaka samljele u sitan pijesak. Kad bi kiša prestala,

prvih nekoliko dana bi rano ujutro nebo bilo čisto. No nakon samo nekoliko sati prometa, prašina i dizelska

isparavanja podignuli su se poput ţute magle, te sakrili sunce, planine, pa čak i najviše zgrade. I mene je

kiša razveselila kao i sve ostale, jer sam zahvaljujući prašini počela kašljati kao nikad u ţivotu. Čitave bih

noći kašljala bez prestanka, budeći ljude s druge strane drvenih pregrada u našoj spavaćoj sobi na drugom

katu Maryne kuće. Ali kiša je stanje samo pogoršala. Ulice su se pretvorile u blato, a odvodni kanali uz njih

bili su preplavljeni fekalijama. Bilo je nemoguće nekamo otići a da na odredište ne stignete prekriveni

blatom. Kad bi jedan dan prestalo kišiti, ulice bi se osušile, a prašina postala još veći problem nego prije.

Moj je kašalj postajao sve gori.

Osim toga, brinula sam se da bi kiša mogla odgoditi najveći zadatak pred nama: susret s potencijalnim

učenicama u školi. Odlučili smo da su frizerke koje već rade prve na popisu onih koje ţelimo motivirati da

nam se pridruţe. Ţeljeli smo im pomoći da postanu uspješnije. Budući da u gradu još nije bilo pouzdanog

poštanskog sustava, Noor je nekoliko dana prije nego što sam stigla proveo lutajući naokolo u potrazi za

salonima ljepote.

kika☺crostuff.net

Kucao je na vrata svakog salona i isporučio stotine pozivnica za sastanak u Marynoj kući. A kako je javni

prijevoz bio nepouzdan čak i za suha vremena, nismo bili sigurni koliko će se ţena uspjeti probiti do nas

kroz blato i kišu. Nismo znali ni hoće li se ţene koje smo pozvali moći odvojiti od svojih muţeva i očeva za

ovu neobičnu te zato sumnjivu prigodu: skup frizerki.

Stajala sam na Marynu krovu i provirivala na ulicu ispod mene. Na blatnoj pozadini uočila sam plavu mrlju

koja se pomicala i zadrhtala od uzbuĎenja. Frizerke su stigle na sastanak! Većina ih je bila u plavim

burkama, ali ih je nekoliko nosilo blijedo-ţute - a nekolicina ih je bila odjevena u običnu odjeću s tamnim

pokrivalima za glavu. Uočila sam još nekoliko burki koje se odlučno kreću niz ulicu kako bi se pridruţile

ostalima. Presretna sam otrčala niz Maryne stube.

Tridesetak ţena ušlo je u kuću, a Mary i ja smo ih pozdravljale na vratima. Smjestile su se na jastuke u

dnevnom boravku, a onda podignule prednjice svojih burki tako da im je zarolana tkanina uokvirivala lice

poput teških zavjesa. Neke su ţene sa sobom imale bebe, koje su njihale u rukama kako bi ih smirile. Ja sam

obišla sobu s pladnjem peciva. Jedna od mlaĎih ţena bila je nevjerojatno lijepa, s velikim zelenim očima i

smeĎom kosom te najljepšim osmijehom koji sam ikad vidjela. Posluţila se malenim kolačićem i poloţila

dlan na moju ruku.

"Hvala vam", rekla je glasom oktavu niţim od očekivanoga. "Hvala vam."

"Kako se zovete?" pokušala sam se sjetiti riječi na danju. "Namet chestV

"Basira." Ponovila je ime polako kako bih uhvatila sve slogove i lagano produţeno r na kraju riječi.

"Basira."

Pokušala sam oponašati milozvučnost njezina glasa, a onda se nasmijala. "Bravo", rekla je.

Imala je lice koje je izgledalo kao da se uţiva smijati. Bila sam spremna primiti je na naš prvi tečaj na licu

mjesta.

Mary i ja smo svakoj ţeni podijelile broj i fotografirale ih s njihovim brojevima kako bismo poslije znale o

kome razgovaramo. Objasnile smo im da će slijediti detaljni intervjui s Noorom te da neće sve moći biti

kika☺crostuff.net

polaznice prvog tečaja koji će pohaĎati dvadeset učenica. Budući da im lica više nisu bila pokrivena, Noor

nije mogao ući u prostoriju. Zato je Mary prevodila dok sam im ja izrazila dobrodošlicu. Objasnila sam im

tko sam i naše planove za školu, a onda im rekla da im moram postaviti nekoliko pitanja kako bih znala

kako najbolje organizirati tečaj za njih. No prvo bih voljela, kazala sam, da mi se svaka od njih ukratko

predstavi.

To je bilo kao da sam otpustila branu. Njihove su priče počele teći istog trenutka. Mary ih je smirila i

zamolila da to učine jedna po jedna, a onda počela brzo prevoditi.

Jedna ţena, koja je izgledala kao daje mojih godina, iako je zapravo bila dosta mlada - počela sam

primjećivati koliko je to bilo uobičajeno - rekla je daje radila kao frizerka prije talibana te da je ponovno

počela prošle godine. Dodala je da burku nosi petnaest godina. Kad ju je.prvi put skinula, sunce je bilo

toliko zasljepljujuće da joj je trebalo tri dana da se prilagodi kako bi mogla hodati a da pritom oči ne štiti od

svjetlosti.

Druga je ţena rekla da joj je osam godina bilo zabranjeno izaći iz vlastite kuće. Kazala je da je bila u

depresiji i da joj je bilo iznimno dosadno te daje na ovaj sastanak došla bez znanja svojeg supruga. Mislila je

da postoji mogućnost da joj suprug dopusti pohaĎanje škole ljepote ako bude znao koliko bi novca mogla

zaraditi. Kod kuće je sama šišala svoje kćeri, a zatim i njihove učiteljice, nakon što su im se svidjele frizure

njezinih kćeri.

Pokazala sam na Basiru, koja me gledala širom rastvorenih očiju. "Moţeš li nam ispričati svoju priču?"

upitala sam.

Kimnula je glavom, a Mary je počela prevoditi. "Ova je mlada dama frizerka već osam godina. Tako je

zaraĎivala čak i tijekom vladavine talibana."

Zapravo, Basira je bila jedina zaposlena u svojoj obitelji tijekom tih godina, jer joj je suprug izgubio posao u

vladi nakon što su talibani preuzeli vlast. Imala je klijentice koje su bile udane za talibane i koje su joj

dolazile u kuću na frizuru i šminkanje za svadbe, iako je to bilo zabranjeno. Njihovi bi ih supruzi iskrcali

kika☺crostuff.net

ispred kuće i pravili se da se radi o jednostavnom posjetu. Ţene bi napustile Basirinu kuću s kosom i

šminkom sakrivenom ispod burki, a manikurom sakrivenom ispod rukavica. A onda je dobila upozorenje da

će talibani provesti raciju. Slomila je svoja ogledala na komadiće i zakopala ih u vrtu zajedno sa svim

ostalim preparatima jer ih je bilo preopasno baciti u smeće. Kad su talibani stigli, morala ih je pustiti da uĎu,

a oni su joj ispremetali kuću, istukli supruga i dva je dana drţali u zatvoru. Suze su joj tekle dok nam je

pričala, a onda ih je obrisala rubom svoje burke. Morala sam je zagrliti i utješiti. Imala je dvadeset i devet

godina, ali izgledala je poput djeteta. Djeteta koje je lako i nasmijati i rasplakati.

Zatim je Mary pozvala iduću ţenu da se predstavi i priče su se nastavile. Shvatila sam da su naše večerašnje

gošće u prosjeku radile kao frizerke deset godina. Sada sam ţeljela znati kako su radile svoj posao i kakvim

su znanjem raspolagale kako bismo znali na koji način sastaviti školski program. Stoga sam počela

pokazivati na različite ţene i postavljati pitanja. Koliko dugo ostavljate da stoje kemikalije za trajnu? Radite

li frizure ţenama koje su zaraţene ušima? Na koji se način bavite kosom koja je tretirana kanom? Koristite li

se ponovno češljem koji vam je pao na pod? U tom se trenutku promijenila atmosfera u sobi. Iako su ţene

rado s nama podijelile svoje priče, sada su mi se činile nervozne i pune straha da bi mogle ispasti neznalice.

Da sam bolje razumjela afganistansku kulturu, nikad ih ne bih suočila s takvom situacijom. Takva bih im

pitanja postavila u četiri oka. Nisam shvatila da se poigravam njihovim ponosom na njihove vještine i posao

kojim se bave, pa su se neke od njih razljutile. Najčešće se radilo o ţenama koje su znale najmanje, ali su se

ponašale kao da znaju najviše. Pa ipak, voljela bih da sam drugačije postupila.

No, do kraja sastanka sve su izgledale uzbuĎene zbog škole. Ja sam vjerojatno bila najviše uzbuĎena,

znajući koliko će ove ţene moći naučiti te koliko će to promijeniti njihov posao. Pomislila sam na kutije

prepune prekrasnih proizvoda koje smo upravo istovarili i mogla sam zamisliti kako ih one isprobavaju prvi

put - udišući sve one egzotične mirise, trljajući svojim prstima svilenkaste preparate. Ţene su počele odlaziti,

navlačeći svoje burke ili šalove preko glave. Mnoge su me na izlasku poljubile u obraz. Upravo u trenutku

kad sam se pozdravljala s Basirom, stigla je Rošana, i njih su dvije nekoliko minuta razgovarale.

kika☺crostuff.net

"Ţelim znati više o toj ţeni", rekla sam Rošani. "Moţeš li je zamoliti da ostane još nekoliko minuta?"

I tako smo se nas tri smjestile na Maryne jastuke, a Rošana je počela postavljati pitanja. "Dolazi iz Mazar-e

šarifa na sjeveru Afganistana", počela je. Zatim je slušala i prevodila dok sam ja drţala Basirinu ruku jer je

ponovno počela plakati.

Basira je kazala daje, kasnih 1970-tih, rat protiv Rusa bjesnio u blizini Mazara. Bombe su padale blizu

škole. Njezin je otac bio napredni mislilac, pa je ţelio da dvije starije Basirine sestre nastave pohaĎati školu

- ona je tada imala samo tri godine - te je čitavu obitelj preselio u Kabul, gdje je ţivio brat Basirine majke.

Otac je za njih pronašao lijepu kuću. Obavio je garul, što znači da je vlasniku kuće platio velik iznos novca

za nju; nakon pet godina, obitelj je mogla dobiti natrag dio novca ili zadrţati kuću. Nakon što su se smjestili

u Kabulu, otac se vratio u Mazar kako bi obavio još jedan, posljednji posao, ali više se nije vratio. Basirina

zabrinuta majka mjesecima je čekala vijesti od njega, ali je naposljetku morala pretpostaviti da su ga ubili ili

Rusi ili mudţahedini, iako nitko nikada nije pronašao njegovo tijelo. Prihvatila je posao spremačice u školi

koju su, s vremenom, pohaĎale sve njezine kćeri. Nakon pet godina istekao je gami, a Basirina je majka

odlučila da uzmu natrag dio novca i presele se u manje otmjenu kuću. Njezina je plaća bila vrlo niska, pa je

obitelj postajala sve siromašnija. Brat joj je rekao da će se on pobrinuti za povrat novca. Ta se uloga

očekivala od njega kao najstarijeg muškog roĎaka. No kad gaje Basirina majka zatraţila novac, njezin joj ga

je pohlepni brat odbio dati te je izbacio iz kuće. Tako je obitelj ostala i bez novca i bez doma.

Kada je imala osam godina, Basira je još uvijek pohaĎala školu, ali više nije mogla ţivjeti kod kuće.

Stanovala je u kući jedne svoje učiteljice i zauzvrat radila kućanske poslove, jer je majka nije mogla

prehranjivati. Basiri je silno nedostajala majka, koju je viĎala samo petkom, no njezina je učiteljica bila

draga i ponašala se prema Basiri kao da je jedna od njezinih vlastitih kćeri. Basira je uskoro odlučila da i ona

ţeli postati učiteljica.

No kad joj je bilo dvanaest godina, majka ju je zaručila za dvadesetdevetogodišnjeg vladina sluţbenika.

Bojala se da će, budući da nije imala supruga ni novca, ljudi pretpostaviti loše stvari o njezinih kćerima,

kika☺crostuff.net

moţda ih čak optuţiti da su prostitutke. Osim toga Kabulom su kruţile glasine da muškarci pokušavaju oteti

mlade djevojke i prodati ih u roblje u drugim zemljama. Basira ništa od svega toga nije razumjela. Njezini su

je roĎaci zadirkivali da je zaručena za starca, ali ona se i dalje igrala sa svojim lutkama i nije na to obraćala

pozornost. Čak je i na svojoj zaručničkoj zabavi jurcala prostorijom i igrala se s drugom djecom u svojoj

otmjenoj baršunastoj haljini. Kad se njezin budući suprug sagnuo i pruţio joj zlatni prsten, ona je mislila da

je to samo još jedna igra.

Tijekom iduće dvije godine, njezin ju je zaručnik posjećivao i donosio darove, ali ona mu još uvijek nije

poklanjala nikakvu paţnju. A onda je jednog dana osjetila uţasnu bol u leĎima te je morala prileći u

majčinoj kući. Kad je ustala, niz noge joj se slijevala krv. Pozvala je majku vrišteći da umire. Ne, rekla joj je

majka ulazeći u sobu - to je značilo da je došlo vrijeme da se uda. I tako se, s četrnaest godina, Basira udala

za muškarca koji joj je darovao zlatni prsten. To joj je u sjećanju ostalo kao grozan dan. Kozmetičarka joj je,

uz pomoć niti konca, iščupala obrve dok je ona plakala od bola, a onda je nastavila plakati od straha ne

znajući što je tek čeka. Majka joj je samo rekla da će joj suprug nakon vjenčanja učiniti nešto zbog čega će

još više krvariti. Poslije sam saznala da majke nisu kćerima govorile ništa o pojedinostima prve bračne noći

jer su ţeljele da djevojke budu posve nevine, što je uključivalo i neznanje o seksu. Čisti uţas bio je dobar

pokazatelj nevinosti. Basira je rekla da je toliko plakala prije vjenčanja daje kozmetičarka morala nanositi

šminku nekoliko puta, jer bi je ona isprala suzama. Kasnije te večeri, muškarci iz njezine obitelji i mula su

potpisali su nika-khat u drugoj sobi dok je Basira sjedila u krilu svoje stare učiteljice. Kazala joj je da joj je

ţao što se morala udati i napustiti školu, jer bi bila odlična učiteljica.

Kad ju je majka kasnije te večeri potjerala u sobu zajedno sa suprugom, Basira se stisnula u kut i počela

plakati. Njezine umjetne trepavice otplovile su u potoku suza, a velike, lakom pričvršćene kovrče u očaju je

iščupala. Suprug joj se nije pribliţavao tri dana, ali je četvrtog ustrajao u tome da ispuni svoje bračne

duţnosti. Zakrvavljena je tkanina poslije predana njegovoj majci.

kika☺crostuff.net

Kad je Basira bila devet mjeseci trudna s prvim djetetom, zemlja je još bila u ratu, ali ne izmeĎu

mudţahedina i Rusa - tada su se različite frakcije mudţahedina borile meĎusobno. Mnogi su bjeţali iz

Kabula, a njezin je suprug smatrao da bi i oni morali poći. Rekao je da im moţe osigurati mjesta u autobusu

koji odlazi iz grada, pa je pristala. No trudovi su joj počeli prije nego što su se uspjeli ukrcati na autobus, pa

su ona, njezin suprug i šurjakinja otišli u bolnicu. No, bolnica je bila zatvorena, a sve osoblje otišlo - nije

bilo čak ni svjetla jer je električna energija bila iskopčana već danima - iako je zgrada još bila prepuna ljudi

koji su se nadali da će pronaći nekoga tko bi se mogao pobrinuti za njih. Basira je prvo dijete rodila na

betonskom podu bolnice bez svjetla. Nije plakala. Umjesto toga je, kad ju je bol svladala, grizla svoj

zaglavak ili štipala šurjakinju koja ju je porodila. Rodila je kćer. Suprug joj je zbog toga bio sretan, ali se

ona, kao niti itko iz obitelji, nije radovala djetetu.

Basira je drugu kćer rodila tijekom graĎanskog rata i još jednu tijekom vladavine talibana. Trudovi su joj

kod trećeg djeteta počeli nakon policijskog sata u l i sati navečer, i svi su se bojali prevesti je do bolnice bez

posebne dozvole. Ali toliko ju je boljelo da je morala hodati, pa je izašla. Njezina je obitelj iz kuće iznijela

jastuke i poloţila ih na pločnik, pa je treću kćer rodila pokraj svojih stepenica. Napokon je rodila dječaka tek

prije nekoliko mjeseci. Ţeljela je pohaĎati školu ljepote jer nije znala ništa o bojanju kose i šišanju, a nije

ţeljela završiti poput svoje majke, toliko siromašna da je morala poslati svoju djecu da ţive s nekim drugim.

Do tog smo trenutka sve tri počele plakati, lica i ruku umrljanih ostacima šminke i maškare. To je bilo prvi

put da sam čula jednu od tuţnih afganistanskih priča do takvih detalja. Rošanina je obitelj prošla svoj dio

nedaća, kao i svaka druga afganistanska obitelj. Ali oni su trijumfirali i ostali zajedno, a ona je našla dobar

posao. Basirina mi je priča slomila srce. Nije ni čudo da je izgledala kao ţalosno dijete. Gotovo mi se činilo

da je još uvijek ona ista zbunjena četrnaestogodišnja djevojčica koja nije spremna odrasti.

Te sam večeri bila odlučnija nego ikad da naša škola uspije, zbog Basire i ostalih poput nje. Moja je jedina

briga bio kontinuitet. Brinula sam se što će Noor jedini voditi brigu o školi dok američke frizerke nisu ondje.

On ne samo da nije mnogo znao o njezi kose, nego čak neće smjeti ući u školu kad bude otvorena. U Kabulu

kika☺crostuff.net

jednostavno nije bilo nikoga kvalificiranog da svaki dan vodi školu. Dok sam se tu večer spremala za

počinak, pitala sam se hoću li se uspjeti na duţe vrijeme - recimo šest mjeseci -odvojiti od vlastitih klijentica

kako bih mogla ovdje raditi. Pitala sam se hoću li moći podnijeti biti tako dugo odvojena od svoje majke i

sinova te mogu li se uopće naučiti kretati Kabulom s jednakom lakoćom s kakvom je to činila Mary.

Sumnjala sam u sebe. Pa ipak, smatrala sam da će netko iz tima na kraju morati ostati u Kabulu kako bi se

pobrinuo da škola nastavi raditi.

"Probudi se!"

Otvorila sam oči i ugledala Mary koja se nagnula nada me. Posljednja stvar koje sam se sjećala bila je da me

mula probudio u 4:30 ujutro pozivom na molitvu, nakon što sam napokon zaspala najednom od jastuka u

njezinu dnevnom boravku. Kašalj mi se toliko pogoršao tijekom noći da bi se od njegove siline zatresle

drvene pregrade u mojoj spavaćoj sobi. Pokušavala bih ga prigušiti kako ne bih probudila ostale, ali mogla

sam čuti uzdahe te prevrtanje ljudi u krevetima svuda oko sebe. Stoga sam se na kraju spustila u prizemlje,

nadajući se da ću uhvatiti nekoliko sati sna. Trebala sam otići iz Kabula za nekoliko dana, ali sam se bojala

da mi zrakoplovne tvrtke neće dopustiti ni da se ukrcam na let. Zabrinutost zbog širenja SARS-a bila je na

vrhuncu i čula sam priče da su zrakoplovne tvrtke ljude s teškim kašljem stavljale u karantenu. Već sam bila

tuţna što odlazim iz Afganistana, ali nisam ţeljela ostati ovdje - ili u Pakistanu - u nekoj zabačenoj sobici

ispunjenoj potencijalnim ţrtvama SARS-a.

"Probudi se, Debbie", ponovno je rekla Mary kad su mi se zatvorile oči. "Nešto ti ţelim pokazati."

Svjetlost koja je dopirala kroz prozor bila je mutna, a s ulice se još uvijek nije čulo previše buke. Znala sam

da je rano jutro budući da buka na ulici još nije počela. "Koliko je sati?"

"Odjeni se." Maryn je glas ostao visjeti u zraku nakon što je izašla. "Treba ti malo svjeţeg zraka."

Prije nego što sam se uspjela snaći, našle smo se u taksiju na putu izvan grada. Kad sam je upitala što

radimo, samo je tajanstveno zatresla glavom. Jedan od njezinih afganistanskih pomoćnika - dječak imenom

Ahtar, čija je ruka osakaćena u nesreći - sjedio je na suvozačevu sjedalu i samo mi se osmjehnuo. Taksi se

kika☺crostuff.net

odvezao toliko daleko izvan grada da je sve štandove s kebabima, benzinske postaje i kolica s dinjama

ostavio iza sebe i počeo se uspinjati planinskom cestom. Zaustavio se, a mi smo izašle. Nije mi bilo jasno

zašto smo stali, jer ovdje nije bilo ničega osim planine i ceste. Tada su se Mary i Ahtar zaputili niz stazicu

kroz krš, a ja sam ih slijedila. Hodali smo i hodali te napokon stigli do kamenog mosta preko rječice, a ispod

nas sve je bilo zeleno. Niţe niz rijeku, mlade su djevojke nosile vjedra vode na glavama. U daljini sam

mogla vidjeti selo. Nekolicina muškaraca hodala je stazicom prema nama te izmijenila par oštrih riječi s

Mary. Upitala sam je što su joj rekli. "Talibanski teritorij", odgovorila je. Prošli smo pokraj polja i preko još

nekoliko mostova. Ponovno je nekoliko muškaraca prošlo pokraj nas i nešto reklo Mary, na što se ona

otresla na njih. Kad sam je upitala što su rekli, slegnula je ramenima. "Talibanski teritorij." Napokon smo

stigli do prastaroga grada, gdje je uska cesta vijugala izmeĎu ograĎenih kompleksa.

Osjećala sam se doista loše. Nisam popila svoju jutarnju kavu, glava mi nije bila pokrivena, a vesta mi je

bila tako kratka da mi čak nije pokrivala straţnjicu. Izgledala sam posve neprimjereno za ovo mjesto, ali

Mary je nastavila hodati kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Tada smo stigli do Ahtarove kuće, koja je

zapravo bila koliba od blatnjavih cigli isušenih na suncu.

"Sam je napravio cigle", kazala je Mary, a Ahtar je pokazao na komadiće slame koji su se presijavali u cigli.

"Sam je i izgradio kolibu", nastavila je. "Vrlo je ponosan na nju, jer je njegova obitelj ţivjela u šatoru."

Ahtar nas je uveo unutra, gdje je njegov otac sjedio na sagu očekujući nas. Izgledao je kao da mu je tisuću

godina, s bijelom bradom koja mu je dosezala do grudi, crnim turbanom s komadom plave karirane tkanine

omotanim oko njega te mutnim sivim očima koje su lutale prostorijom. Shvatila sam da je slijep. Ahtarova

majka ušla je u prostoriju noseći velik kotlić čaja. Bila je sitna, ne mnogo viša od dječaka. Pomalo sam se

bojala da ću zaraditi dizenteriju pijući čaj, ali bilo bi nepristojno odbiti. Stoga sam pila čaj dok je Mary

govorila i govorila. Sve mije to nalikovalo na san, sjediti tamo s dječakom, sićušnom ţenom i slijepim

starcem, osjećajući kako mi hladan, čisti planinski zrak smiruje kašalj. Odjednom me preplavila pomisao da

je, ako zanemarimo zgrade razrušene u ratu te tuţne priče onih koji su preţivjeli bombe, u Afganistanu bilo

kika☺crostuff.net

nečeg čarobnog. Ponovno sam se upitala bih li i sama, poput Mary, mogla ţivjeti ovdje. Pitala sam se bih li

mogla biti tako samopouzdana meĎu ovim ljudima.

Prije odlaska posjetila sam još jedno mjesto iz snova. Zapadnjaci su počeli šaputati o irskompubu - prvom

baru u eri nakon talibana - koji je otvoren u Kabulu, a nekolicina nas uputila se pronaći ga. Kruţili smo

dijelom grada u kojem se pričalo da se nalazi, no nismo zapazili ni jedan znak da je doista ondje; onda je

netko konačno odlučio da kapija sa skupinom velikih mišićavih muškaraca sa strojnicama i bez turbana

mora biti pravo mjesto. Oni su provjerili naše putovnice, pretraţili nas, zatraţili da upišemo svoja imena na

komad papira i tada nam otvorili vrata. Kad smo ušli, to je bilo kao da smo se iznenada našli pet tisuća

kilometara daleko. Vidjeli smo stolove sa suncobranima i vrtove. Unutar zgrade bio je šank na koji se moglo

osloniti, stolovi za biljar i pikado. Prostorija je bila preplavljena ljudima iz svih dijelova svijeta; bila sam

sigurna da za svakim stolom mogu čuti neki drugi jezik. Niste mogli kupiti alkohol, nedvojbeno zato što su

vlasnici obećali vlastima da ga neće prodavati. Ono što ste mogli bilo je kupiti kupone koje ste onda mogli

zamijeniti za piće. Te smo se večeri sjajno zabavili, na nekoliko sati pobjegavši od prašnjavog, krcatog,

kompliciranog Kabula odmah iza vrata.

U pub smo se vratili dva dana poslije, ali je sve već nestalo. Čuvari su nestali, vrata su bila zaključana, a sve

što smo mogli vidjeti kroz napuklinu na zidu bila je zamračena, prazna zgrada. Poslije sam čula da su primili

bombašku prijetnju i odlučili da novac koji mogu zaraditi pomaţući zapadnjacima da pobjegnu od stvarnosti

nije bio vrijedan opasnosti.

Poglavlje 4

Ţene su me ozbiljno promatrale kad sam se pribliţila stalku i na komad papira nacrtala velik crveni krug.

"Crveno", objavila sam.

kika☺crostuff.net

Anisa je to prevela na dari, a one su sve kimnule glavama.

"Ovo je zasad vrlo lako, zar ne?" dodala sam. "Kladim se da ste mi to same mogle reći!" Nakon Anisina

prijevoda, dvadeset ţena u blijedoplavim odorama se nasmijalo. Rošana mi je s dna dvorane pokazala dva

palca okrenuta prema gore u znak podrške.

Nakon mučnog petomjesečnog čekanja, napokon sam se vratila u Kabul kako bih predavala teoriju bojenja

kose, što je bio moj dio nastavnog programa Ljepote bez granica. Bila sam tako uzbuĎena zbog svojeg

povratka da se nisam mogla prestati smiješiti. Anisa je bila kanadska frizerka afganistanskog podrijetla koja

je takoĎer volontirala u školi. Obje još nismo mogle vjerovati da pomaţemo taj nevjerojatni projekt.

Duboko sam udahnula i nacrtala plavi i ţuti krug tridesetak centimetara ispod, lijevo i desno od crvenog

kruga, kao da su tri kuglice smještene u kutove trokuta. Zatim sam pomiješala boje kako bih dobila

narančasti krug izmeĎu crvenog i ţutog, zeleni izmeĎu ţutog i plavog te ljubičasti izmeĎu plavog i crvenog

kruga. Nacrtala sam crne crte koje su spajale crveni i zeleni, ţuti i ljubičasti te narančasti i plavi krug.

Izgledalo je kao da crtam neku vrstu grudaste, šarene tratinčice. No sa svoje tri posude primarnih boja

namjeravala sam objasniti na koji način od brinete mogu napraviti crvenokosu ţenu s plavim pramenovima.

Ili zelenim pramenovima, ovisno o tome što klijentica ţeli.

U gradu sam bila tek nekoliko dana. Noor me pokupio u zračnoj luci i odmah se ispričao što za mene nije

bila rezervirana soba. Ali to me nije zabrinjavalo. Rekla sam mu da vozi ravno u školu ljepote te da ću

pronaći sobu u najbliţoj kući za goste. I naravno, pronašli smo je malo niz ulicu od Ministarstva za ţenska

pitanja. Bila je to soba u velikoj, čistoj bijeloj kući po čijem su vrtu trčkarali zečići i pijetao. Kada sam se te

večeri ţeljela istuširati, nije bilo tople vode, no zapravo je nisam ni očekivala.

Idućeg sam jutra odšetala do Škole ljepote, koja je bila baš tako lijepa kao što sam se nadala. Zidovi su bili

bijeli, a posvuda su visjele fotografije različitih kozmetičkih preparata. Prostoriju je ispunjavala glazba

ţenskih glasova i smijeha - ţena koje su se brinule jedna za drugu - koja je jednostavno dio salona i škole

ljepote. Meni su ti zvuči gozba za čula - poput vruće kupke ili otvaranja vrata pećnice u kojoj se peku kolači

kika☺crostuff.net

- koja me uvijek oraspoloţi. Jedna od američkih frizerki afganistanskog podrijetla je na kosi učenice

pokazivala tehnike sisanja, a sve su podignule pogled s velikim osmijehom kad sam ušla u prostoriju.

Rošana se izdvojila iz grupe i bacila mi se u zagrljaj. Svih dvadeset učenica bilo je odjeveno u plave odore.

Izgledale su posve drugačije od nervoznih ţena odjevenih u burke koje sam upoznala na prvom sastanku u

Marynoj kući. Pogledom sam prešla preko skupine ţeleći vidjeti je li Basira meĎu njima, ali sam poslije

saznala da je Noor nije izabrao za ovaj tečaj.

Djevojkama sam rekla koliko se veselim što ću raditi sa svima njima, a onda se povukla u pozadinu kao

promatrač. Poslijepodne sam radila u salonu s nekoliko drugih frizerki dok su me učenice promatrale. Svi

smo se slatko nasmijali kad je jedna od djelatnica Ministarstva došla na šišanje. Kad sam izvukla sušilo za

kosu nakon što sam je ošišala, prenerazila se kao da sam izvadila pištolj. Nikad prije nije vidjela fen i nije

imala pojma zašto sam joj ga uperila u glavu. Kad sam ga uključila i kad ju je zapuhnuo topli zrak, vrisnula

je i iskočila iz stolice.

Nekoliko dana poslije, skupila sam učenice za prvi sat i podijelila im maleni krug boja koji su mogle nositi

sa sobom kao podsjetnik. Dok je Anisa prevodila, nacrtala sam vlastitu verziju kruga i počela objašnjavati

osnove teorije boja. Govorila sam im o primarnim bojama, sekundarnim bojama i komplementarnim

bojama. Objasnila sam im da su komplementarne boje na suprotnim stranama kruga. Pokazivala sam

pojedine boje koje sam nacrtala na svojem stalku - crvena se nalazila nasuprot zelenoj, plava nasuprot

narančastoj itd. Kimale su glavom.

"Ima li netko ideju kakve veze ovo ima s kosom?" upitala sam.

Bile su pristojne, no posve zbunjene. "Ne", nekoliko ih je krotko odgovorilo.

"Ţeli li netko pogaĎati?" pogledom sam prešla po prostoriji. "Rošana?"

Ona se malo namrštila, očito ţaleći što se ikad sprijateljila sa mnom.

Objasnila sam da ispod primarne boje kose svakoga od nas postoji i pigment. Nečija kosa moţe biti crna, no

ako je previše izbjeljujete, često ćete pronaći da ispod boje postoji narančasti pigment. Stoga, ako ţelite

kika☺crostuff.net

promijeniti boju nečije kose, u obzir morate uzeti i taj temeljni pigment i suzbiti ga birajući boju sa suprotne

strane kruga boja. Ako je taj pigment narančasti, a klijentica ne ţeli narančastu kosu, trebali biste izabrati

boju za kosu s plavom podlogom da bude prevaga narančastoj. Kako bih to prikazala, razmazala sam nešto

plave boje na svoj narančasti krug i pokazala kako je mrlja postala smeĎa. "Vidite li ovo?" upitala sam.

"Upotrijebila sam komplementarnu boju kako bih se otarasila narančaste. Razumijete?"

Oh da, ljubazno su me uvjeravale. Sve im je jasno.

Toga poslijepodneva sam iz internet-kafea poslala e-mail svojim prijateljima u Michigan s dojmovima sa

svojeg prvog sata. Dok sam zurila u datum e-maila, uhvatila me neka čudna mješavina osjećaja. Bio je 11.

rujna, dvije godine nakon terorističkih napada na New York i Washington. To je bio dogaĎaj koji je svijet

natjerao da svrati pozornost na Afganistan i shvati da Osama bin Laden i ostali ekstremisti drţe tu zemlju u

šaci. To je bio dogaĎaj koji je potaknuo američku invaziju kako bi se istjerali talibani. I naravno, to je bio

dogaĎaj koji je mene i druge volontere organizacije Ljepota bez granica lansirao u Afganistan. Znala sam da

je 11. rujna Dan ţalosti u SAD-u, ali je u Kabulu bio samo običan dan. Dok sam gledala kroz prozor,

automobili su trubili i manevrirali jedan oko drugoga, trgovci su izlagali svoju robu, a pješaci ţurno hodali,

zamatajući lice kako bi se zaštitili od vjetra i prašine. Pa ipak, uhvatio me novi val odlučnosti. Ţeljela sam

biti sigurna da će Škola ljepote - i nova prilika koju bi ona trebala ponuditi ţenama u Afganistanu - biti jedna

od dobrih stvari proisteklih iz 11. rujna.

Idućeg sam dana sat odlučila početi ponavljanjem onoga što smo naučili prethodni dan. Podignula sam

uvojak duge smeĎe ţenske kose i upitala: "Što trebate učiniti ako je ţelite pretvoriti u plavušu? O čemu sve

morate voditi računa?" Nitko mi nije čak niti pokušao odgovoriti. Umjesto toga, sve su se ţene počele

meškoljiti, očima obrubljenim kohlom traţiti vrata ili pogledavati u red glava lutaka te salonske ogrtače koji

su visjeli na zidu. Gledale su svuda samo ne u mene. Čak se i Rošana sakrila iza jedne od djevojaka kad sam

pogledala u njezinu smjeru. Pokušala sam s pitanjima o jednom od ostalih koncepata o kojima smo govorili

dan prije. Krug boja? Pigment? Miješanje crvene i ţute kako bi se dobila narančasta? Sve su samo gledale u

kika☺crostuff.net

mene kao da sam im iznenada odlučila dati formulu za gradnju rakete. Do kraja dana bila sam iscrpljena i

frustrirana. Počela sam sumnjati u svoje učiteljske sposobnosti.

Trećeg smo dana opet bili na mrtvoj točki. Satima sam stajala ispred njih govoreći im o teoriji boja, ali me

one jednostavno nisu razumjele. A morale su razumjeti to gradivo inače nikad neće biti u stanju ispravno

obojiti nečiju kosu. Do kraja dana i one su izgledale očajne, kao i ja. Odlučila sam da bi bolji pristup moţda

bio da zajednički pokušamo miješati boje, upotrebljavajući tablicu s uzorcima kose koju nam je darovao

jedan od proizvoĎača. No, nisam je uspjela pronaći. Tada sam pogledala djevojke i podignula svoje škare u

zrak.

"Morat ćemo napraviti uzorke od vaše kose!" objavila sam. Kad je Anisa to prevela, sve su vrisnule i

rukama prekrile glave. Duga je kosa još uvijek predstavljala pravo bogatstvo u Afganistanu. Dugokose

djevojke osjećale su se poput romantičnih heroina indijskih filmova koje su gledale, a i njihovi su supruzi

često zahtijevali da imaju dugu kosu. Čak su i njihovi roditelji ţeljeli da zadrţe dugu kosu, jer su se neudane

dugokose djevojke lakše udavale. No ja sam se obrušila na njih sa svojim škarama i odsjekla malene uvojke

za novu tablicu s uzorcima. Samo od jedne djevojke koja je imala kosu do straţnjice uzela sam desetak

uzoraka. Sve je to izazvalo toliko vriske i smijeha daje na vrata pokucao jedan od čuvara Ministarstva.

Napravila sam grimasu i otvorila vrata, misleći da će me čuvari zbog previše buke htjeti izbaciti na ulicu. "I

nas činite sretnima s toliko smijeha!" rekli su uz smiješak isprike. "Ali, molim vas, ne tako glasno. Ljudi

ţele znati što se ovdje dogaĎa."

Te sam noći leţala u svojem bijednom krevetu u kući za goste i plakala. Bila sam toliko uzbuĎena zbog

osnivanja ove Škole ljepote, ali sam sada imala dojam kao da samo mučim učenice. Ono o čemu sam im

govorila meni se činilo vrlo jednostavnim

- to mi je oduvijek bilo jednostavno - no one me i dalje nisu shvaćale. Znala sam da nisu glupe. Paţljivo smo

ih intervjuirali kako bismo bili sigurni da smo odabrali frizerke koje će doista moći upotrijebiti ono što

kika☺crostuff.net

nauče i poboljšati svoje salone. Osim toga, neke su druge koncepte svladale vrlo brzo. Zato mi se činilo da je

ovo moja pogreška - moj veliki afganistanski promašaj

- i nisam znala što da radim. A onda su mi Val i Suraya počeli lupati na vrata.

Kad sam prije pet dana unajmila sobu u ovoj kući za goste, uočila sam da je piina Afganistanaca koji su

ţivjeli u Europi, Americi ili Australiji. Vratili su se u zemlju iz različitih razloga - neki kao zaposlenici

nevladinih organizacija, neki kako bi se pobrinuli za obiteljska imanja koja su bila napuštena tijekom ratova,

a neki kako bi posjetili stare prijatelje. Bila sam oduševljena što sam okruţena njima, misleći da je to

najbolja kombinacija: Afganistanci koji su govorili engleski. No ispalo je da ih većina zapravo ne ţeli

razgovarati sa mnom. Bili su previše okupirani uzbuĎenjem i tragedijom ponovnog otkrivanja Kabula te

previše ţeljni vlastitog materinjeg jezika, a ne engleskog. Sigurna sam da bih se i ja na njihovu mjestu

ponašala jednako, no takav mi je stav ipak oteţao sklapanje prijateljstava. Zato sam bila jako usamljena sve

dok nisam uočila nekoga tko je izgledao jednako izgubljeno kao što sam se ja osjećala. To je bio Val,

američki fotograf srpskog podrijetla i suprug prekrasne američke novinarke afganistanskog podrijetla,

Suraye. Nas troje odmah smo postali dobri prijatelji.

"Nakon tri dana predavanja samo gledaju u mene kao da govorim grčki", ispričala sam im. "Mislim da ih

neću uspjeti ništa naučiti!"

"Moraš biti strpljiva, Debbie", rekla je Suraya.

"Pa, već su prošla dva dana!"

"Strpljivija od toga. Te su ţene grozno traumatizirane. Bjeţale su pred ratovima koji su se redali jedan za

drugim i još su uvijek okruţene kaosom. A većina ih godinama uopće nije izašla iz kuće."

"Sve ja to znam", kazala sam. "Zato sam mislila da će biti spremne naučiti nešto novo."

"Da, ali već godinama nisu trebale naučiti nešto novo. Znaš, to je poput automobila - ako ga nisi vozila pet

godina, neće startati od prve. Tako je i s njihovim mozgom."

"Da, ali ja nisam prokleti mehaničar. Ne znam kako ih natjerati da opet startaju."

kika☺crostuff.net

"Zar nisi prošla tečaj za pomoć u kriznim situacijama?" upitao me Val. "Zar posttraumatski stres ne moţe

izazvati neku vrstu gubitka kratkoročnog pamćenja?"

Nakon što smo se neko vrijeme druţili i večerali, sjetila sam se onoga što sam 2001. godine naučila na

tečaju za pomoć u kriznim situacijama, prije nego što sam na karti svijeta uopće mogla pronaći Afganistan.

Iznenada mi je postalo očito da su ove ţene - a moţda i svi ostali stanovnici Afganistana - patili od sindroma

posttraumatskog stresa. Moţda ja i jesam bila loša učiteljica, ali one su prošle toliko toga, i još su to

prolazile, da im se sigurno bilo iznimno teško koncentrirati na nove stvari. Bilo bi im teško čak i da su

slušale nekoga tko je bio učitelj cijeli ţivot. Zato sam se pribrala i čvrsto odlučila pokušati ponovno.

I već se idućeg dana sve promijenilo. Još sam jedanput pokušala prenijeti ideju o pigmentu kao nečemu što

se mora suzbiti kako bi se pogodila prava boja. Sve su me gledale s ljubaznim nerazumijevanjem - praznim i

dobrodušnim pogledom - a ja sam slijepo traţila pogodnu analogiju. "Pomislite na taj pigment kao na

vraga!" napokon sam rekla, prstom pokazujući na narančastu mrlju. "To je nešto zlo u kosi protiv čega se

morate boriti. Morate upotrijebiti suprotnu boju kako bi ga spriječili da se pojavi."

I odjednom je jedna od učenica dobila onaj izraz iznenadnog razumijevanja na licu. Bila je to Topekai,

mlada ţena s tamnim, inteligentnim očima i ţustrim, odlučnim pokretima. Povukla sam Anisu bliţe sebi i

Topekai postavila nekoliko pitanja zaredom kako bih bila sigurna da doista razumije. Bila sam toliko

uzbuĎena da sam je poljubila u oba obraza - dvaput - i odvela je do ostatka skupine toliko je čvrsto zagrlivši

da je jedva mogla hodati.

"Reci joj da im objasni", rekla sam Anisi. "Znat će im to objasniti riječima koje će im imati smisla."

Ponovno sam objasnila koncept pigmenta, dok je Anisa prevodila. Topekai je - zarumenjevši se od ponosa,

no govoreći snaţnim, čistim glasom - svojim riječima prepričala rečeno. Onda su još dvije djevojke rekle da

im je sada sve jasno. Podijelila sam učenice u manje grupe tako da njih tri mogu raditi s ostalima.

Naposljetku su sve shvatile. Nakon toga je tečaj o bojenju kose postigao golem uspjeh. Ispalila bih im

kika☺crostuff.net

pitanje - poput "Imate ţenu koja je prirodna razina četiri i ţeli postati topla osmica; što ćete učiniti?" - a one

bi mi odgovarale kao iz topa. Kad smo stigli do pramenova na foliju - što je bila moja osobna slaba točka -

pripremila sam im demonstraciju, a onda izašla na stanku za cigaretu. Kad sam se vratila, sve su na svoje

lutke savršeno nanijele folije. Svaki je maleni zamotuljak izgledao kao origami, pravo umjetničko djelo.

Nakon toga svakodnevni mi je dolazak u Školu i rad s učenicama bio pravo zadovoljstvo. Bila sam

zadivljena njihovom marljivošću. Znala sam da ih većina ţonglira djecom, svekrvama, a često i muţevima

koji ih zlostavljaju, da ţive u domovima bez tekuće vode i struje, te bez mnogih drugih pogodnosti koje

zapadnjaci uzimaju zdravo za gotovo, da hrabro podnose podsmijeh i skepticizam ljudi koji su vjerovali da

bi ţene trebale ostati kod kuće. Ali svakog su dana stizale na vrijeme, nevjerojatno usredotočene na

stvaranje boljeg ţivota. Njihove su sposobnosti ubrzano rasle i znala sam da će na kraju tečaja otići sa svim

znanjem koje im je bilo nuţno za uspješno voĎenje salona.

Zadovoljstvo mi je bilo biti meĎu njima i zato što sam mogla vidjeti da su se zabavljale razmjenjujući

tračeve, smijući se i prčkajući jedna drugoj po kosi. Na kraju dana često bi uključile majušni radioprijamnik

i pokušale pronaći postaju s glazbom. Kad bi im uspjelo, pokazivale bi mi kako plešu na vjenčanjima. Neke

od njih su mi povjerile da je to bilo prvi put u nekoliko godina da su se zabavile. Škola ljepote i salon bili su

poput staklenika, a ove djevojke cvjetovi čiji je rast spriječen - pa ipak, nikad ih nisu slomili. Sada sam

napokon mogla svjedočiti njihovu punom cvatu. Bilo je zabavno biti uz njih. A dok su razgovarale, a Rošana

ili prevoditeljica mi prevodile izrečeno, naučila sam još mnogo toga o Afganistanu - tuţne stvari, ali i sretne

i zabavne. Jednog su dana Topekai i dvije druge djevojke razgovarale dok su vjeţbale s uvijačima za trajnu

na svojim lutkama. Nisam obraćala previše pozornosti na njih jer još nisam dobro govorila dari, ali bih

načula pokoju čudnu riječ koja je zvučala engleski. Jesu li doista kazale "Titanic" i "Leonardo DiCaprio"?

Na kraju sam upitala Rošanu zašto su se smijale. "Sjetile smo se da talibani nisu bili strogi samo prema

kozmetičarkama -i frizerkama", rekla je. "Ponekad bi i brijači pali u nemilost!"

kika☺crostuff.net

Izgledalo je da su se, iako je to bilo strogo zabranjeno, strani filmovi ipak uspijevali probiti u Afganistan

ispod talibanskog radara. Titanic je bio posebno velik hit u ilegali, a Afganistanci su bili zaljubljeni u

njegove zvijezde. Muškarci su ţeljeli imati frizuru poput Leonardove iz filma. Koliko se sjećam, radilo se

frizuri koja je bila dugačka na tjemenu, sa šiškama koje su dosezale do polovice lica. No, taj je stil bio posve

suprotan onome što su talibani odredili prikladnim za pravog muslimana - kratka kosa, duga brada. Na kraju

je jedan lukavi brijač shvatio kako moţe profitirati od novog trenda. Popularizirao je frizuru koja je imala

nešto Leonardove duţine na tjemenu, ali ne toliko da se nije mogla sakriti ispod kape za molitvu. No, jedan

gaje klijent odao - u krivom je trenutku skinuo kapu, ispod koje su ispali dugački DiCaprio uvojci, a netko

ga je otkucao talibanima. Oni su tada počeli provjeravati i ispod molitvenih kapa ostalih muškaraca kako bi

vidjeli ima li u Kabulu još bogohulnih frizura, a onda ih sve povezali s istim nesretnim brijačem. Bacili su

ga u zatvor na nekoliko dana. Bio je istinski zarobljenik mode!

Stajali smo na ulici ispred crvenih vrata, njuškajući zrak. "Ne miriše mi kao restoran", rekla sam.

"Dvoje mi se ljudi zaklelo da serviraju hranu", kazao je Val. "UĎimo i uvjerimo se. Ako nam umjesto

wonton juhe ponude masaţu, otići ćemo."

Natpis na zgradi označavao je da je ovo kineski restoran, ali to ništa nije značilo. Većina restorana koji su

bili namijenjeni zapadnjacima - što znači da su prodavali alkohol i da su muškarci i ţene mogli dijeliti stol -

nisu postavljali natpise jer su se bojali da će tako privući pozornost neprijateljski nastrojenog dijela

stanovništva. Velik broj mjesta koja su se nazivala kineskim restoranima zapravo su bili bordeli. No Val,

Suraya i ja smo se zaţeljeli kineske hrane, pa smo otvorili vrata i ušli. Unutra smo zatekli stolove i ljude

kako sjede za njima. To je bio dobar znak, iako su konobarice posluţivale pića u suknjicama koje su imale

rasporak do vrha njihovih bedara. To jednostavno nije

slika koju ćete pronaći u Kabulu. Netko za susjednim stolom se nagnuo prema nama i rekao nam da su prije

nosile minice, ali je to vani izazvalo preveliku guţvu, jer su se Afganistanci gurali ispred ulaza pokušavajući

kika☺crostuff.net

proviriti unutra. "Muškarci su padali s bicikala!" rekla je osoba za susjednim stolom. To je način na koji

ljudi u Kabulu običavaju opisati reakciju javnosti na ţene koje se previše ističu.

Dok smo birali što ćemo pojesti, ispričala sam Valu i Surayi da mislim kako originalni plan Ljepote bez

granica ima slabosti. Planirali smo strane frizere dovoditi u Afganistan za svaki tečaj, ali to je bilo iznimno

skupo. Mislim da smo potrošili više od 25.000 dolara samo na avionske karte za prvi semestar, a tko zna

koliko ćemo dugo moći to financirati? Nakon mojeg lošeg početka na početku sata bojenja kose, palo mi je

na pamet kako bi moţda bilo bolje istrenirati afganistanske frizerke da budu učiteljice umjesto da dovodimo

zapadnjake i prolazimo komplicirano prevoĎenje -ponekad objašnjavajući termine za koje nije bilo prikladne

riječi u danju. Na svoje sam se oči uvjerila da afganistanske frizerke mogu vaţne koncepte objasniti riječima

koje su razumljive drugim učenicama. A iako frizeri sa Zapada afganistanskim učenicama mogu pokazati

nove stilove i tehnike, ostaje činjenica da afganistansku klijentelu ionako previše ne zanimaju ti noviteti.

TakoĎer sam im rekla da mislim kako jedna osoba iz Škole treba biti u Kabulu čitavo vrijeme kako bi

osigurala kontinuitet kod naših lokalnih pristaša te domaćina pri Ministarstvu za ţenska pitanja. Ta osoba

nije mogla biti Mary MacMakin, jer je bila previše okupirana ostalim PARSA-inim projektima, a ni Noor,

jer on čak nije smio niti ući u školu dok su učenice bile tamo.

"Bi li onda ti voljela biti ovdje čitavo vrijeme?" upitala me Suraya.

"Razmišljala sam o tome", odgovorila sam. "No bilo bi mi teško ovdje samoj. A bilo bi mi teško i čitavo

vrijeme biti tako daleko od moje majke i djece."

"Treba ti suprug", rekao je Val jednako leţerno kao da mi nudi još jednu proljetnu rolicu.

"Upravo sam se otarasila supruga", podsjetila sam ga. "Mislim da ne ţelim novog, barem ne uskoro."

"Ima pravo, Debbie! Treba ti suprug", uzviknula je Suraya. "Samoj ţeni vrlo je teško ţivjeti ovdje, pa čak i

ţeni sa Zapada. Treba ti suprug koji će te podrţavati dok se ti brineš za Školu."

Preokrenula sam očima. "Ako niste primijetili, biranje bračnog partnera mi baš i ne ide od ruke."

kika☺crostuff.net

"Nema problema", rekla je Suraya. "U ovoj se zemlji brakovi ugovaraju. Samo ti moramo pronaći pravog

muškarca."

"Mislila sam da se ugovaraju samo prvi brakovi."

Nasmiješila se. "Ovo će biti tvoj prvi brak u Afganistanu."

Tada smo se upustili u dugačku, blesavu raspravu o tome za kakvu bih se vrstu muškarca trebala udati.

Sloţili smo se da mi ne bi odgovarao neki zapadnjak. Oni su u Afganistanu bili kratko ili su bili misionari

koji su ovdje boravili već dvadesetak godina i imali ţenu i djecu, ili su bili alkoholičari koji su radili za neku

od ambasada ili velikih nevladinih udruga. Bit će teško pronaći i pravu vrstu afganistanskog muškarca, jer ih

je većina ţeljela suprugu koja će im biti podloţna te im kuhati večeru, servirati čaj i masirati puničine noge.

A to sigurno nisam bila ja. No do kraja večeri, Suraya se zaklela da će mi pronaći supruga. I premda je sve

to nalikovalo samo na dobru šalu, ipak mi je na neki čudan način imalo smisla. Afganistan je bio sjajan dok

sam boravila sa svojim učenicama i prijateljima, ali kad su oni otišli kući, bila sam usamljena. To je kultura

koja je nevjerojatno orijentirana na obitelj, a ja nisam bila dijelom obitelji. Nisam bila ni član velike

nevladine organizacije, gdje su ljudi ţivjeli zajedno u velikim kompleksima i postajali neka vrsta obitelji.

Ţeljela sam ostati u Afganistanu, barem duţe od nekoliko tjedana koliko su trajala predavanja. Ali nisam

bila sigurna da to mogu učiniti sama.

Djevojka nije mogla imati više od petnaest godina. Oko kose je imala omotan prljav plavi šal koji joj je

poderan visio na ramenima. Na obrazuje imala otvorenu ranu. Posegnula je kako bi me obgrlila oko vrata, a

ja sam zaboravila na sva upozorenja koja sam čula o tome da zatvorenici imaju uši. "Pomozite mi",

prošaputala je grleći me. "Molim vas, pomozite mi."

Okrenula sam se prema Surayi. "Zašto je ona ovdje?" upitala sam.

Nakon kratkog razgovora, Suraya mi je prevela. "Bila je udana za starca koji ju je tukao, pa je pobjegla.

Roditelji su je prijavili policiji zbog kršenja bračnih zavjeta."

kika☺crostuff.net

Moj Boţe, pomislila sam. Da sam ja bila Afganistanka, sada bih i ja bila u zatvoru jer sam napustila supruga

koji me zlostavljao.

Suraya je ţeljela napisati članak o ţenama u afganistanskim zatvorima. Budući da sam ja svojedobno radila

u kaznionici u SAD-u, ministrica za ţenska pitanja organizirala je za nas dvije posjet ţenskom zatvoru

Kabul Welayat. O tom sam mjestu čula toliko mnogo strašnih priča da sam bila pomalo nervozna što ulazim

u njega. Imala sam stalnih problema sa zdravljem - "kabulski kašalj" koji sam iznova dobivala od prašine,

kao i neprestane probleme sa ţelucem - a ljudi su me upozoravali da moram paziti kako u zatvoru ne bih

pokupila još neku boleštinu. Razmišljala sam o tome da zatvorenicama ponudim da nešto učinim s njihovom

kosom, no onda su me svi upozorili na uši. Nisam mogla podnijeti pomisao na uši. Stoga sam spakirala

veliku kutiju poklon-vrećica koje nam je Paul Mitchell donirao mjesecima prije. Desetke tih vrećica

darovala sam svojim klijenticama, crkvenim skupinama te školama u Michiganu. Bile su prepune

kozmetičkih i higijenskih preparata, gumica za kosu i svih vrsta zabavnih, ţenskih potrepština. Uzela sam ih

dovoljno i za čuvarice, kako ne bi došle u napast da kradu od zatvorenica.

Čuvarica koja nas je pratila bila je golema ţena s grudima veličine lubenica. Prije nego što nas je uvela,

uperila je prst u moju torbu. Predala sam joj je s osmijehom za koji sam se nadala da će je šarmirati i

uštedjeti nam dodatni sat birokratske gnjavaţe. Ignorirala me i moju torbu preokrenula naopačke, ispraznila

je na pult te podignula dvije bočice sredstva za poliranje noktiju. Paţljivo ih je proučila i odloţila na policu

iza sebe. Uskoro smo je Suraya i ja slijedile niz hodnik koji je sa svakim korakom postajao tamniji i vlaţniji.

Kad smo se zaustavile u sobi s prvom skupinom zatvorenica, zastao mi je dah.

Unatoč svim groznim pričama koje sam čula o zatvoru, nisam mogla vjerovati uţasu koji mi je bio pred

očima. To je bio jedan od najgorih dana u mojem ţivotu, a imala sam ih velik broj. Kaznionica je bila u

mračnoj, staroj zgradi s dugačkim, vlaţnim hodnicima, a u svaku je malenu ćeliju bilo nagurano po pet ţena.

Pljačkaši i ubojice u kaznionici u kojoj sam radila u Michiganu imali su bolje ćelije. Neke su ţene

kika☺crostuff.net

pokušavale šivati na starim strojevima koji su bili u raspadnom stanju. S nekima su u njihovoj ćeliji ţivjela i

djeca; djeca u prljavoj odjeći koja su zurila u nas mrtvim pogledima.

Krupna čuvarica naredila je zatvorenicama da se poredaju kako bi primile poklon-vrećicu, koja mi se sada

činila kao iznimno neukusna šala. Svaki put kad je nova zatvorenica stala ispred mene, srce mi se iznova

slomilo. Koţa im je bila prepuna rana i ogrebotina, kosa masna i bez sjaja, a oči tupe poput očiju mrtvih

ţivotinja. Vjerujte mi, posjetila sam kolonije gubavaca u Indiji u kojima su ljudi bolje izgledali. Suraya je

radila bilješke i prevodila, a ja sam je za svaku ţenu zapitkivala zbog čega je završila u zatvoru.

Jedna od njih bila je ondje jer je bila silovana.

Jedna zbog toga što je bila silovana, a njezin je suprug ubio silovatelja. I on je bio u zatvoru, no ona je

dobila duţu kaznu.

Nekoliko mladih djevojaka bilo je tamo jer su pokušale pobjeći s dečkima.

Jedna je završila u zatvoru jer je ostala trudna s dečkom prije nego što su je roditelji uspjeli udati za nekoga

drugoga.

Jedna je pokušala ubiti šurjaka. Suprug joj je preminuo, a ona je ostala u kući njegovih roditelja s ostatkom

obitelji. No šogor joj je tukao sina i silovao je. Na kraju gaje, dok je spavao, polila benzinom i zapalila ga,

no on nije umro. Njegov ju je otac došao posjetiti u zatvoru kako bi je upitao zbog čega je to učinila. Kad

mu je priznala, otišao je i ustrijelio sina u bolničkom krevetu.

Sve su priče bile strašne, no mlada djevojka koja mije plakala u uho - zatvorena jer je pobjegla od supruga

koji ju je zlostavljao - posve me dotukla. Plakala sam i plakala, sve dok Surayi nije postalo neugodno.

Kad sam se vratila u školu, još sam uvijek plakala. Sve su se učenice okupile oko mene. "Sto nije u redu,

Debbie?" pitala je Rošana zagrlivši me. Ispričala sam im kako su me hrabre afganistanske ţene - koje su

opstale kroz ratove i prisilne brakove te toliko drugih načina ograničavanja slobode - nadahnule da napustim

svoj problematični brak kod kuće, u Michiganu. Rekla sam im da njima dugujem svoju slobodu. Rekla sam

im da ću zbog toga uvijek voljeti njih i Afganistan. Kad sam završila, plakale su i mnoge od njih. Mislim da

kika☺crostuff.net

sam u tome trenutku postala stvarna svojim učenicama. Više me nisu vidjele kao još jednu američku

dobročiniteljku, nego kao jednu od njih.

Posjet zatvoru pokazao mi je i koliko je rijetka i vrijedna stvar bila Škola ljepote. Ovdje su naše učenice, u

svojim plavim odorama i s novostečenim vještinama te sve većim profesionalizmom, imale nade u bolju

budućnost. No jednako su lako mogle biti u zatvoru, skrivene i bez nade. Štoviše, još bi uvijek mogle tamo

završiti. Ţene su i dalje slane u zatvor zato što imaju dečke ili su pobjegle od zlostavljača.

Škola je išla dobro, ali je ţivot u kući za goste bivao sve lošiji. Onaj blesavi pijetao za kojeg sam mislila da

je davao tako lijep štih kući kad sam se uselila, budio me svakog jutra, obično kad bih zaspala nakon što me

probudio mula. Tog sam pijetla strijeljala pogledom svaki put kad bih ga vidjela. Jednog sam dana zamolila

čuvare kuće - zvane chowkidori - da ga drţe dok sam mu kandţe obojala crvenim lakom za nokte. Osim

toga, u kući za goste nikad nije bilo tople vode kad god bih se poţeljela istuširati. Napokon sam svoje stvari

odnijela u Školu ljepote jednog ranog subotnjeg jutra kad tamo nije bilo nikoga osim mene i čuvara, jer sam

znala da će biti tople vode. No dok sam nanosila sapun, ugledala sam škorpiona u tuš kadi i počela vrištati.

Jedan je čuvar doletio kroz vrata sa strojnicom na gotovs, misleći da me netko napao. Pokušavala sam se

pokriti ručnikom dok je on vikao na dariju i traţio mojeg uljeza - sve dok nije vidio da se radi o škorpionu.

Naslonio se na zid i počeo smijati. Onda je podignuo bocu šampona i zgnječio škorpiona.

No, hladna voda i pijevac bile su samo sitne neugodnosti. Muškarac koji je vodio kuću bio je odvratan starac

koji je prisiljavao svoju petnaestogodišnju kćer da se uda za muškarca u četrdesetima. Potencijalni je

mladoţenja bio vrlo bogat. Pronašao je način kako da dio novca za rekonstrukciju Afganistana skrene na

svoj račun, i sada je, prema svemu sudeći, bio teţak nekoliko milijuna dolara. To je razdoblje u Kabulu

nalikovalo na zlatnu groznicu. Ako ste imali dobru ideju za otimanje novca, mogli ste zgrnuti pravo

bogatstvo. Starac koji je vodio kuću za goste bio je gramziv i ţelio se povezati s tim bogatašem, čak i ako

time unesreći svoju kćer. Svako malo bih je zatekla kako plače u kupaonici, a ona bi mi ispričala da ţeli

pohaĎati školu, a ne udati se. Bilo mi je zlo i od same te pomisli.

kika☺crostuff.net

Kuća za goste postala je i glavno poprište svih zabava za Afganistance koji su ţivjeli na Zapadu, što mi je

polako počelo ići na ţivce. U dnevnom je boravku neprestano visjela gomila ljudi, plešući ili jedući ili

jednostavno sjedeći na jastucima i razgovarajući, dodavajući jedni drugima pladnjeve riţe ili komade hašiša

umotane u šećer. Većina ih nije ţeljela razgovarati sa mnom. Zbog toga sam obično ostajala u društvu

vlasnika - koji me, kao i svaku ţenu, uvijek pokušavao stjerati u kut - ili jednoga od njegovih prijatelja. A

većina ih je bila jednako grozna kao i on. Jednog petka uvečer, prireĎena je iznimno velika zabava. Odjenula

sam se i sišla u dnevni boravak. Pokušavala sam se zabaviti - a vjerujte mi, doista nisam tip osobe koji se ne

zna opustiti. No afganistanski zapadnjaci grupirali su se kao i obično, a vlasnik je bio pijan i još odvratniji

nego inače.

Neko sam vrijeme razgovarala s jednim njegovim prijateljem koji nije bio tolika svinja kao ostali. Radilo se

o Aliju, plavokosom Afganistancu četrdesetih godina koji je ţivio u Njemačkoj. Nikad nisam sa sigurnošću

utvrdila kako je zaraĎivao za ţivot, ali'uvijek je imao lijepu odjeću i puno novca. Nije bilo nikoga u gradu

koga nije poznavao - kad sam nešto trebala nabaviti za Školu ljepote, Ali je obično znao što mi je činiti. Bio

je šarmantan i zgodan, moţda čak i malo prešarmantan za moje trenutačno raspoloţenje. Napokon sam se

oprostila s njim, napustila kuću i taksijem se odvezla u posjet Rošani. Kad sam se vratila kasnije te večeri,

zabava je još trajala. Val i Suraya su se pridruţili mnoštvu, ali ja sam im samo mahnula zakoračivši preko

pijanog Afganistanca koji se onesvijestio u podnoţju stuba i otišla u svoju sobu.

Tjedan dana poslije, netko mi je lupao na vrata. Bila sam u pidţami, čitajući u krevetu, pa sam samo

povikala: "Tko je?"

"Mi smo", odgovorila je Suraya. "Pronašli smo ti supruga!"

"Gdje?"

"Sreli smo ga na zabavi prošlog petka, a onda smo proveli dan s njim. SiĎi!"

"On je Afganistanac?" "Da! DoĎi ga upoznati."

Odloţila sam knjigu. "Bolje vam je da se ne radi o tipu one-sviještenom na stubama."

kika☺crostuff.net

Mogla sam čuti kako šapuću ispred vrata, a onda se Suraya nasmijala. "Moţda je to taj tip, ali sada je

uspravan."

"Zaboravite", kazala sam.

"Savršen je za tebe", ustrajala je ona. "Odjeni nešto seksi i silazi!"

I tako sam se izvukla iz kreveta i odjenula, a onda se spustila niz stube kako bih upoznala Samera

Mohammada Abdula Khana.

Odmah sam ga prepoznala kao muškarca koji se onesvijestio u podnoţju stuba. Nije mi se ništa više svidio

sada kada je bio u vertikali. Imao je crnu kosu, malene crne brčiće i oţiljak na jednom obrazu. S oţiljkom i

tamnim naočalama, izgledao je poput člana kolumbijske mafije. Nosio je i crne salwar hlače, a ja sam se

pitala moţe li se raditi o naprednom misliocu ako nosi tako tradicionalnu odjeću. Kad je Suraya objavila da

odlazimo, Samer - ili Sam, kako ga je ona zvala - okrenuo se i izašao kroz vrata ispred mene. Nisam bila

impresionirana što me ostavlja da ga slijedim, ali to mi je barem pruţilo dobru priliku da mu snimim

pozadinu. Izgledala je u redu, no bilo ju je teško ocijeniti u onim širokim hlačama.

Nisam ga čak stigla niti pozdraviti. Ukrcali smo se u Samov automobil - koji je takoĎer bio crne boje - a Ali

je sjeo na suvozačevo mjesto, dok smo se Val, Suraya i ja smjestili otraga. Suraya me predstavila Samu kao

njegovu novu suprugu, dok je Ali Sama predstavio meni kao mojeg novog supruga. Svi su se slatko

nasmijali. Činilo mi se kao da sam u automobilu s gomilom pijanaca. Nakon petnaestak minuta stigli smo do

turskog restorana. Sam je pokazao na stol na dnu restorana i nešto rekao konobaru; uskoro su se pojavili s

drvenim zaslonima koje su sloţili oko stola. Svi bračni urotnici privukli su stolice stolu i pobrinuli se da

sjednem točno nasuprot Samu. On je skinuo sunčane naočale, a ja sam osjetila iznenadan napad

zainteresiranosti. Imao je tople smeĎe oči koje su me nekako podsjetile na očeve. Izbjegavao me pogledati, a

ja sam odjednom shvatila da je srameţljiv.

A onda su počeli pregovori.

"Ja zamjenjujem Debbienu majku", rekla je Suraya. "Sam, što misliš o mirazu?"

kika☺crostuff.net

Nasmiješio se i nešto rekao, ali je Suraya odlučno zatresla glavom. "Što je rekao?" upitala sam Alija.

"Ponudio je dvije deve."

Suraya se na danju obrušila na Sama.

"Što sada govori?" upitala sam.

"Rekla je da si joj ti voljena kći te da ţeli zlato", odgovorio je Ali. "Puno zlata. I kuću te automobil."

Sam je podignuo ruke kao da se pokušava obraniti od fizičkog napada. Konobari su donijeli pizzu, a Sam je

dodao komad Surayi. Tada je počeo dugačak govor na danju. "Kaţe da će dati zlato, zemlju i automobil,

nema problema", rekao mi je Ali. Zatim je nešto dodao Surayi i Samu. Čitav me stol pogledao i nasmijao se.

"O čemu se radi?" povikala sam.

"Ali je zao momak", Suraya me potapšala po ruci. "Rekao je da ću se morati zadovoljiti manjim mirazom jer

nisi djevica."

Stvari su tekle u istome tonu idućih sat vremena. Saznala sam većinu vaţnijih podataka. Sam je bio vlasnik

tvrtke za naftne bušotine sa sjedištem u Kabulu, no on i njegova obitelj već su dvadeset i sedam godina

ţivjeli u Saudijskoj Arabiji. Bio je jedan od Uzbek mudţahedina koji su se borili s generalom Dostumom -

poznatim afganistanskim ratnim voĎom - protiv ruskih okupatora. Tečno je govorio arapski, dari, turski,

uzbek i pašto, malo manje tečno hindi, a natucao je i malezijski, indonezijski i engleski. U poslovni je svijet

ušao prodajući pidţame hodočasnicima u Meki. Bio je deset godina mlaĎi od mene.

Kad smo završili s večerom, Sam nas je upitao ţelimo li poći k njemu na čaj. Stoga smo se svi opet utrpali u

njegov automobil i krenuli do njegove kuće, gdje je Sam sjeo na jastuk koji je bio najudaljeniji od mene.

Njih četvero nastavilo je pregovore o mojem mirazu. Mene nitko nije niti pitao što ţelim, pa sam se odlučila

umiješati. "Ne znam znaš li na koji način brakovi funkcioniraju na Zapadu, ali ja ne ţelim nikakvu drugačiju

vrstu braka", rekla sam Samu. "Ţelim partnera u poslu i ţivotu i ljubavnika. Neću ostati zatvorena u kući i

posluţivati ti čaj."

kika☺crostuff.net

"Vidio sam takvu vrstu supruge na televiziji, pa i ja ţelim takvu", odgovorio je Sam posredstvom Suraye.

"Ne ţelim ţenu koja ne napušta kuću."

"Neću ti prati rublje, ni kuhati ni čistiti. Ţelim zaraditi dovoljno novca da mogu nekome platiti da to radi

umjesto mene."

"A ja neću ići na bazaar s tobom ili obavljati poslove za tebe. Unajmit ću nekoga za to."

"Bolje ti je da ne ţeliš djecu. Tvornica je zatvorena."

Lecnuo se. "Zašto bih ţelio djecu kad imam sedam kćeri?"

Suraya je uskočila kako bi objasnila da Sam već ima ţenu i sedmero djece u Saudijskoj Arabiji. U većini

zemalja, to bi bio prilično velik problem. "Nisi normalna", rekla sam joj, no ona mi je tada ispričala ostatak

priče. Radilo se o ugovorenom braku sa ţenom koju nikad nije niti upoznao. Nije joj znao ni ime do deset

dana nakon vjenčanja. Nije ju volio, ali se nije mogao rastati od nje jer bi joj time nanio vječnu sramotu i

vjerojatno je osudio na siromaštvo, budući da se razvedene ţene obično ne mogu vratiti svojim roditeljima -

a u toj kulturi zacijelo nije mogla potraţiti posao. Odbijala je napustiti Saudijsku Arabiju, gdje je ţivjela s

njegovim roditeljima. Oni su mu dali dozvolu da pronaĎe drugu suprugu. Sto se njega ticalo, bio je

slobodan. Sto se mene ticalo, druga supruga i sedmero djece te sumnjiva prošlost s ratnim voĎom

predstavljali su malo previše prtljage.

Tada me, prvi put te večeri, Sam pogledao ravno u oči. "Ako se ozbiljno ne ţeliš udati, nemoj se igrati

mojim srcem."

"Tek sam te upoznala!" rekla sam.

"Znači, ne misliš ozbiljno?" upitao je preko Suraye.

"Ne znam!"

Otišao je na kat u svoju sobu i vratio se s paketom. Radilo se o bali svile boje lavande s izvezenim

tratinčicama i gustim šljokicama. To je bio ritual udvaranja za koji nikad nisam čula -pretpostavila sam da

mladoţenjina obitelj mladenkinoj obitelji mora darovati tkaninu za vjenčanu haljinu. No tada nisam imala

kika☺crostuff.net

pojma o tome. Sjedila sam s tom hrpom kičaste tkanine u krilu pokušavajući shvatiti što bih trebala učiniti s

njom, kad je Suraya povikala: "GospoĎo Sam!"

Tjedan dana poslije, Val, Suraya i ja smo odlučili da nam je dosta kuće za goste. Stalno smo patili od

problema sa ţelucem te smo sumnjali da to ima veze s hranom koju nam je vlasnik posluţivao - kebabi su

vjerojatno bili raĎeni od mesa koza koje su svakoga dana pasle na području na kojem se odlagao medicinski

otpad i ostalo smeće pokraj bolnice. A Suraya se sukobila s jednim od njegovih chowkidora. Kuća za goste

brinula se za naše rublje - to je bio dio dogovora - no podrazumijevalo se da će se dame same brinuti za

svoje donje rublje. Suraya je imala čitavu hrpu čipkastog rublja koje je prala i vješala vani da se osuši ispod

pokrivača kako ga nitko ne bi mogao vidjeti. No uhvatila je jednog od čuvara ispod pokrivača kako njuška

njezino rublje. Kad smo Samu spomenuli da ţelimo otići - on se sada svakoga dana motao po kući za goste -

pozvao nas je da se uselimo u kuću koju je iznajmljivao. I tako su se Val i Suraya uselili u jednu sobu, a ja u

drugu. Ubrzo smo se Sam i ja počeli gotovo neprestano druţiti.

No, nismo baš imali prilike previše vremena provoditi nasamo. Izlasci nisu bili uobičajeni u Afganistanu,

moţda su Afganistanci izlazili za vrijeme vladavine posljednjeg kralja, ali čini se da je taj običaj nestao

zajedno s njegovom erom. Sam i ja smo gotovo uvijek bili okruţeni Surayom, Valom, Alijem, Noorom i

prijateljski nastrojenim krijumčarom dijamanata kojeg smo upoznali u kući za goste. Da su me vidjeli

nasamo sa Samom ili bilo kojim drugim muškarcem, ljudi bi pretpostavili da sam prostitutka. Zato smo

često odlazili na piknike ili do turskog restorana s Valom i Surayom. A cijelo to vrijeme, svi su se šalili na

račun našeg vjenčanja. Val i Suraya su se pretvarali da i dalje vode pregovore, budući da obitelji

afganistanskih mladenki obično provedu mjesece dogovarajući detalje miraza. Dobro smo se zabavljali

pregovarajući. Jednom sam se počela smijati tako glasno dok su se Suraya i Sam pogaĎali u turskom

restoranu da je Samu bilo neugodno. Otišao je do stola prepunog Afganistanaca koji su zurili u nas i rekao

im da sam generalica u meĎunarodnim snagama kako bi razumjeli da se od mene i očekuje da se ponašam

loše.

kika☺crostuff.net

No svi su se ponašali kao da smo Sam i ja zaručeni, iako sam se ja još uvijek pitala jesu li ozbiljni. Sam bi se

svakog dana pojavio u Ministarstvu za ţenska pitanja kako bi me posjetio, ali vani, pred budnim očima

čuvara. Svake bismo večeri bili zajedno, no okruţeni ljudima koji su boravili u njegovoj kući od koje je

načinio pravu kuću za goste, pa je još nekoliko ljudi unajmilo sobe. Svako malo bismo nekoliko minuta

uspjeli provesti nasamo, no i to je bilo frustrirajuće, jer on nije govorio engleski, a ja dari. Ušuljala bih se u

njegov ured dok nikoga nije bilo u blizini, no često bih završila promatrajući ga kako igra spider solitaire na

kompjutoru. Mislila sam da je zgodan. Pretpostavljala sam da ima dobar smisao za humor, jer se znao

iskreno nasmijati, a Afganistanci su se uvijek smijali s njim. Nisam mislila da ima skrivenu tamnu stranu, jer

sam ga viĎala i kad je izlazio s prijateljima i dok je radio u svojem uredu. Raspoloţenja mu nisu varirala.

Svakog mi je dana bivao sve draţi, iako nisam bila zaljubljena u njega.

No svi su se ostali ponašali kao da ćemo se vjenčati svakog trenutka. Pustila sam ih. Jednog mi je dana Ali

rekao da je pokrenuo papirologiju za vjenčanje i odveo me u zgradu gdje su me slikali i uzeli mi otiske

prstiju. Nekoliko dana poslije, Val i Suraya su mi rekli da se odjenem jer idemo posjetiti suca radi pripreme

za vjenčanje. Sam je bio odjeven u tamne salwar hlače i košulju, a ja u ruţičastu izvezenu haljinu i šal koji

mije Suraya posudila jer je smatrala da ništa od moje odjeće nije dovoljno otmjeno. S nama je pošao i Ali.

Odvezli smo se do prljave, stare trokatnice i zaputili niz dugačak hodnik. Unutra je bilo mračno jer tog dana

nije bilo struje. Zavirila sam u sobe pokraj kojih smo prolazili, a činilo se da su sve prepune muškaraca koji

su pili čaj, neki čučeći na podu. Napokon smo stigli do sobe u kojoj je bio sudac i sjeli na kauč u raspadu, u

kojem je ostalo toliko malo punjenja da su nam straţnjice praktički dodirivale pod. Za stolom je sjedio

muškarac sa sivim turbanom i sijedom bradom - pretpostavila sam da je to sudac - a dva su muškarca sjedila

sa svake njegove strane i pila čaj. Svi su me znatiţeljno pogledali.

Kad smo napokon prišli sucu, on je polako pregledao svaki papir koji je Ali stavio pred njega, prstom prateći

svaki redak koji je pročitao. Nekoliko je puta pogledao u mene, a zatim u fotografiju koju smo snimili

kika☺crostuff.net

nekoliko dana prije. Nešto je rekao jednom od muškaraca koji su sjedili pokraj njega, na što je on zatresao

glavom. A onda mije sudac rekao, preko Suraye: "Nikad prije ovdje nismo imali strankinju."

Ozbiljno sam kimnula glavom. Osjećala sam se šokantno ruţičastom u ovoj tamnoj, turobnoj sobi.

"Slobodni ste?"

"Da."

"Kako to moţemo znati? Morate donijeti papir iz Američkog veleposlanstva koji će to potvrditi."

"Oni nemaju pojma jesam li u vezi ili ne!"

Sudac je iz dţepa izvukao cigaretu. "Ali treba nam neka vrsta dokaza."

Nečega sam se sjetila i počela prekapati po torbici u potrazi za putovnicom. Pokazala sam na natpis na vizi

na kojoj je stajalo "slobodan ulaz", stoje značilo da s istom vizom mogu slobodno višekratno ući i izaći iz

zemlje. "Ovdje stoji da sam slobodna."

Sudac je zatraţio od Suraye da potvrdi da u putovnici piše "slobodna", a onda je cigaretom nekoliko puta

lupnuo o stol. "Ţena se ne moţe rastati od muškarca u Afganistanu. Jeste li to znali?"

"To nije problem", rekla sam. "Ako mi se ne svidi, jednostavno ću ga napustiti."

Nisam sigurna je li Suraya to ispravno prevela, no sudac je prihvatio moju izjavu. Kazao je: "Onda u redu.

Ponavljajte za mnom."

I dok sam ponavljala za njim, shvatila sam da čita nika-khat - pravni dokument koji nas je vjenčao. Pitala

sam se kako je moguće da se udajem za nekoga s kime nisam mogla niti razgovarati, ali sam svejedno

nastavila ponavljati sučeve riječi. Za nekoliko minuta sve je bilo gotovo. Nitko nije rekao: "Moţete poljubiti

mladu". Umjesto toga, Sam i ja polako smo se okrenuli prema dugačkom hodniku ispred sobe, vjenčani

samo dvadeset

dana nakon što smo se upoznali. Te smo večeri već bili planirali proslavu roĎendana za Vala, Surayu i mene

- svi smo bili roĎeni oko istog datuma - pa smo stali kako bismo kupili tradicionalne svijeće koje se dijele na

vjenčanjima. Stali smo i u Školi kako bismo obavijestili učenice, koje su bile oduševljene viješću. Rošana

kika☺crostuff.net

me tako snaţno zagrlila da me gotovo srušila. "Sada si prava Afganistanka." Sam se Valu i Surayi počeo

obraćati kao svekru i svekrvi.

Razmišljala sam da ću se u najgorem slučaju jednostavno vratiti u Ameriku i nikad nikome reći da sam se

udala. Jedini je problem bio što se u tom slučaju više nikad ne bih smjela vratiti u Afganistan.

Ţeljela sam da naš brak ostane tajna, barem neko vrijeme. Nisam ţeljela reći svojoj obitelji i prijateljima u

Michiganu da sam se ponovno udala, budući da je većina mojih veza imala ţivotni vijek zlatne ribice.

Jednako tako nisam ţeljela da se to pročuje u Kabulu. U gradu je bilo mnogo novinara jer je prva skupina

učenica u Školi ljepote trebala diplomirati. Ni u kojem slučaju nisam ţeljela da moja majka i baka te sinovi

pročitaju u novinama ili vide na televiziji da sam se udala.

Stoga su stvari više-manje ostale kakve su i bile, barem gledano izvana. Dijelila sam sobu s još jednom

ţenom, a Sam je imao svoju sobu. Kad bismo se našli s čitavom grupom u njegovu dnevnom boravku ili

restoranu, zadovoljili bismo se čeznutljivim pogledima. Nekoliko smo se puta sastali u njegovoj sobi kad je

kuća bila prazna na zabavnom potajnom seksu. No iako sam uţivala u ovome nepromišljenom braku, još

sam se planirala vratiti u Michigan mjesec dana nakon što prva skupina učenica diplomira. No, sada sam se

namjeravala redovitije vraćati- u Kabul, čak i dok nije bilo predavanja. Moţda ću naizmjence provoditi dva

mjeseca u Afganistanu - i braku - te tri mjeseca ţiveći svoj stari ţivot kod kuće.

* * *

Iskreno, nisam imala previše vremena razmišljati jesam li se udala za još jednog kretena. Pribliţavao se

zadnji dan škole. Svi organizatori Škole ljepote ţeljeli su od promocije učiniti najveću afganistansku zabavu

ikad ondje odrţanu za skupinu ţena. Dobrovoljno sam se javila za organizaciju, misleći kako mi neće trebati

mnogo duţe od tri dana da sve pripremim.

Nisam imala pravo.

kika☺crostuff.net

Trebala su mi puna dva dana da pronaĎem lokaciju koja moţe primiti dvije stotine ljudi, uključujući medije.

Ţeljeli smo pozvati sve političare i uglednike u gradu, no oni ne idu nikamo gdje nije zajamčena sigurnost.

Provjeravala sam jedno mjesto za drugim, ali uvijek sam nailazila na problem - jedno je bilo premalo, drugo

previše prljavo, treće u lošem dijelu grada ili preskupo. Napokon sam shvatila da bi turski restoran - mjesto

gdje su se Val i Suraya dogovorili o detaljima mojeg tzv. miraza - mogao odgovarati. Sam i Suraya pošli su

sa mnom u pregovore, nakon čega je sve što sam morala učiniti bilo poslati pozivnice.

U Hollandu, u Michiganu, to ne bi bio nikakav problem. No u Hollandu, u Michiganu, ne bih pozivala

predsjednika drţave da doĎe na zabavu. Planirali smo pozvati sve najvaţnije ljude u gradu, ali ja se nisam

kretala u tim krugovima - nisam čak znala ni njihova imena. Zato sam sastavila popis koji je izgledao

otprilike ovako:

Predsjednik Karzai i njegovi ljudi Ministar vanjskih poslova i njegovi ljudi Ministrica za ţenska pitanja i

gosti Ministar islamskih ţena (vrlo vaţno) Ministar prometa Šef američke mirovne misije

Američki, britanski, kanadski, nizozemski, njemački i turski

veleposlanici i gosti Generalica Khatol Mohammed Zai, jedina ţena general u

afganistanskoj vojsci

Da sam bila u Hollandu, u Michiganu, pronašla bih adrese tih ljudi i pozivnicu im poslala poštom. No u

Afganistanu nije postojao poštanski sustav; nije bilo ni načina da se pronaĎu njihove adrese. Sam, Rošana,

Suraya i ja sastavili smo grubu kartu grada koja pokazuje sve komplekse u kojima se s većinom tih ljudi

moglo kontaktirati. Tako sam jednog dana krenula dostaviti rukom pisane pozivnice odjevena u

najkonzervativniju odjeću koju sam posjedovala i umotana poput paketa za prekomorsku dostavu. Na

svakom su me mjestu zaustavili naoruţani čuvari koji me nisu puštali u kompleks jer nisam ugovorila

sastanak. Vjerojatno su me smatrali sumnjivom, jer čak nisam niti znala imena nekih od uglednika kojima

kika☺crostuff.net

sam ţeljela uručiti pozivnicu. Zato sam pozivnice ostavila kod straţara, no barem sam se sjetila zatraţiti ih

telefonski broj pomoćnika svakog od uglednika.

Nakon tri dana nitko nije nazvao kako bi potvrdio dolazak. Nazvala sam sve pomoćnike i shvatila da nitko

od njih nije primio pozivnicu. Stoga sam se opet čvrsto umotala i otišla ih ponovno uručiti. Dva dana prije

zabave pokušala sam nazvati da vidim tko dolazi, ali telefonske linije u cijelom gradu nisu radile. Zato sam

još jedanput morala krenuti od jednog kompleksa do drugog i traţiti kratke sastanke s pomoćnicima kako

bih dobila tu informaciju. Napokon sam se pobjedonosno vratila u Školu ljepote. Činilo se da ćemo imati

sjajan odaziv te na promociju dovesti neke od najvećih imena u Kabulu. Djevojke su bile toliko uzbuĎene da

sam ozbiljno razmišljala o tome da im iz ruku oduzmem škare.

Na veliki dan Škola je bila u posvemašnjem rasulu, dok su se svih dvadeset djevojaka i učiteljice pripremale

za zabavu. Svi su trčali naokolo sa zelenim i ruţičastim uvijačima za kosu, šminkajući jedna drugu i

stavljajući laţne trepavice. Svaki put kad bi netko nov ušao u školu, jedva je mogao disati od laka za kosu i

pudera. Ja sam se našminkala na brzinu i istrčala van prije ostalih kako bih se pobrinula da je u turskome

restoranu sve spremno - i shvatila da ništa nije bilo spremno. Zato sam u u punoj opremi - govorim o

ruţičasto-zlatnoj Punjabi haljini, zlatnim cipelama s visokim potpeticama, frizuri poput Marge Simpson i s

laţnim trepavicama veličine leptira - počela premještati stolove. Napokon sam ih sve sloţila kako je trebalo

kad je stigao voĎa osiguranja nizozemskog ambasadora. Bacio je jedan pogled na razmještaj stolova i rekao

mi kako to neće ići. Stolovi su bili preblizu prozorima, a vaţne osobe ne sjede blizu prozora jer bi netko

mogao zapucati na njih. Čak i ako premjestim stolove na drugu stranu prostorije - što sam i učinila - neće

biti zadovoljan ovim prostorom. Nije bilo straţnjeg izlaza, u slučaju da ambasadori i njihova pratnja ţele na

brzinu izaći iz restorana. Zgrade s obje strane restorana su bile preblizu i previsoke, omogućavajući

atentatorima da se smjeste iznad i čekaju da naiĎe dobra meta. I gdje su bili čuvari?

Doista, gdje su bili vraţji čuvari? Sam je stigao upravo na vrijeme da me čuje kako urlam na vlasnika

restorana. Mislila sam da je obećao dovesti dodatne čuvare za proslavu, no on je mislio da ću to učiniti ja. A

kika☺crostuff.net

ako restoran ne bude prepun čuvara, nitko od uglednika neće niti izaći iz svojeg automobila. Na sreću, Sam

je bio prijatelj šefa turskih mirovnih snaga, koji nam je ljubazno poslao više od trideset vojnika. Stigli su

samo nekoliko minuta prije gostiju. Glazbenici su počeli svirati, a mi sluţiti pića - naravno, bezalkoholna - i

upravo u trenutku kad sam počela paničariti da su učenice otete, one su ušle u restoran izgledajući poput

parade debitantica iz 1950-tih. Bila je to očaravajuća proslava. U pola zabave, generalica Zai je upitala moţe

li se obratiti nazočnima. "Moje sestre, pozdravljam vas!" povikala je iz središta prostorije. "Večeras ovdje

stojim ponosna što vas mogu nazvati sestrama jer vašim radom i upornošću moţemo stvoriti ljepšu

budućnost za Afganistan!"

Bila je to prekrasna večer. Prelazeći pogledom po prostoriji, bila sam posebno sretna što mogu vidjeti sve te

muškarce i ţene kako se ugodno druţe. Izvan kuće za goste u kojoj sam stanovala, nisam vidjela mješovita

društva. Nakon što je otprilike polovica gostiju otišla, poţeljela sam zaplesati. Povukla sam nekoliko

učenica za ruku i rekla im da bismo trebale zaplesati da proslavimo svoj uspjeh, ali one su se povukle. A

radilo se o učenicama koje su plesale poput haremskih djevojaka nakon nastave u Školi ljepote! Naposljetku

sam uhvatila Topekai za ruku i pozvala je na ples.

Topekai je bila moja najbistrija učenica - prva koja je shvatila koncept boja - a od većine ostalih učenica

razlikovala se na još nekoliko načina. Njezina je obitelj bila siromašna i pobjegla je u Pakistan kako bi se,

poput mnogih drugih, sklonila od ratova. No, brat njezina supruga prije toga je emigrirao u Ameriku i vjerno

im slao novac, tako da nikad nisu morali proći kroz posvemašnju neimaštinu kao većina mojih ostalih

učenica. Kad su se vratili u Afganistan, šurjak im je poslao dovoljno novca da njezin suprug moţe pokrenuti

posao prodajući drva za ogrjev. Topekai je imala supruga koji ju je volio i koji joj je pomagao s djecom, pa

čak i prao rublje za čitavu obitelj dok je ona pohaĎala školu. Topekai mi se oduvijek činila tako snaţnom i

odlučnom da sam pretpostavila da nije bila vezana restrikcijama njihove kulture poput ostalih učenica. Kad

sam je pozvala na ples, ozbiljno je pogledala supruga, koji joj je kimnuo glavom. I tako smo zaplesale, vrlo

pristojno. Pa ipak, oko nas se okupio tih krug promatrača, a ona je porumenjela od neugode.

kika☺crostuff.net

Da sam tada znala ono što znam sada, nikad je ne bih bila pozvala na ples. Bila je to velika kulturološka

pogreška. Da je Suraya stajala u blizini, brzo bi mi objasnila da prelazim vrlo vaţnu crtu. Topekain suprug

nije to odobrio zato što je ţelio da mu supruga zapleše pred drugim muškarcima; zapravo je time bio vrlo

posramljen. Pristao je jedino zato što me nije ţelio dovesti u neugodnu situaciju i zato što sam pomogla

njegovoj supruzi da stekne vještine koje su joj trebale da bi mogla voditi uspješan posao u vrijeme kad je

njegov bio u problemima.

No sve sam to shvatila tek mnogo kasnije. Te sam večeri bila puna nade. Ostala sam na zabavi dokasno i

trudila se šarmirati sve uglednike. Američko je veleposlanstvo nazvalo ranije tog dana s isprikama što neće

moći nazočiti proslavi jer su primili neku vrstu terorističke prijetnje američkim drţavljanima. Nisam niti

pomislila na vlastitu sigurnost. Nastavila sam izmjenjivati poglede sa svojim zgodnim suprugom koji mi je

još bio stranac. S radošću sam iščekivala idućih nekoliko dana, kad će svi ostali Amerikanci otići kući,

mediji nestati, a mi ćemo napokon moći provesti neko vrijeme sami zajedno. Bila sam tako sretna da nisam

niti primijetila da mi stopala krvare sve dok nisam stigla kući i skinula svoje zlatne cipelice.

Poglavlje 5

Prošla sam kroz vrata izgorjele kuće, pogrbivši ramena kako ne bih odjeću zamazala čaĎom. Nije bilo

unutarnjih zidova, samo ostaci koji su se oštro isticali u polumraku. Bio je studeni; zrak je bio hladan i pun

dima. Uperila sam svjetiljku kroz rupu koja je dopirala sve do tavana. Učinivši to, nagazila sam na nešto

stoje zakrckalo i onda se otkotrljalo ispod moje noge. Moja se majka sagnula i podignula predmet. Bila je to

jedna od mojih lutaka.

kika☺crostuff.net

"Ne brini se, draga!" rekla je, kao da mije šest godina. "Vjerojatno je moţemo oprati." Pokušala je očistiti

čaĎu s njezina lica, ali ja sam mogla vidjeti da su joj obrazi ispucali.

Zbog svega ovoga osjećala sam se kao da sam još u Afganistanu, a ne opet u Michiganu. Prije samo

nekoliko tjedana otišla sam s američkim prijateljem afganistanskog podrijetla pogledati kuću koju je njegova

obitelj napustila tijekom ratova. Bila je prepuna golemih rupa od raketa, čak i unutarnji zidovi, a u svakoj su

sobi štakori bjeţali od nas. Bilo je teško u njoj vidjeti nečiji dom - moglo se raditi o bilo kojoj razrušenoj

zgradi - no prijatelj mi je rekao da je to nekad bila jedna od najljepših kuća u Kabulu. Dok smo se kretali iz

sobe u sobu, pokazao mi je gdje je nekad u blagovaonici stajao stol za kojim su imali svoj posljednji

zajednički obrok. Pokazao mi je gdje je njegov otac drţao prekrasnu staru policu iz Nuristana, u kojoj je

čuvao svoju kolekciju kovanica. Sve je to nestalo. Tada nisam mogla zamisliti takvu vrstu gubitka, no sada

mi je jasnije kako se osjećate kad vaš obiteljski dom bude uništen. Nisu ostali čak ni vizualni podsjetnici na

naš zajednički ţivot. Gdje je očev naslonjač? Umro je prije više od godinu dana, ali moja je majka uvijek

drţala njegov naslonjač na istome mjestu. Gdje je ormar u koji smo pospremali boţične ukrase?

To se dogodilo samo nekoliko dana nakon promocije i tjedan dana nakon mojeg vjenčanja sa Samom. Jedva

da smo imali vremena upoznati se kao muţ i ţena kad sam od majke primila e-mail o poţaru i otputovala u

Michigan idućeg dana.

Majka se već bila uselila u kućicu na obali jezera Macatawa koju sam unajmila nakon razvoda od

propovjednika. To je bila moja kućica iz snova, mali plavi bungalov s trijemom i pogledom na patke na

jezeru. Sve što joj je nedostajalo bila je bijela drvena ograda. Bilo je to savršeno mjesto da se majka, sinovi i

ja oporavimo nakon traume poţara. Majka je bila posebno krhka. Otišla sam s njom na posao nakon

nekoliko dana i mogla sam vidjeti da se jedva suzdrţavala ne zaplakati pred klijenticama. Svaki put kad bi

čula neki glasan zvuk, lecnula bi se i zaboravila što je radila. U poţaru je izgorjela sva njezina lijepa odjeća,

pa je sada već tjednima nosila tuĎe prevelike pulovere i hlače.

kika☺crostuff.net

Iako sam u tom trenutku jedva poznavala Sama, silno mi je nedostajao. Telefonirali bismo jedno drugome i

upotrijebili sve riječi koje smo znali na jeziku onog drugog u manje od minute. Zdravo, volim te, nedostaješ

mi, zbogom, vidimo se uskorol Kad smo morali reći nešto više od toga, nazvala bih Surayu, a ona Sama, pa

bismo vodili trostrani razgovor s prevoĎenjem. Činilo se da Samu nedostajem jednako kao i on meni. Vratio

se u Sa-udijsku Arabiju kako bi riješio nekoliko problema u obiteljskom poslu. Kad je završio, bila je sezona

hodočašća - vrijeme godine kad stotine tisuća poboţnih muslimana hodočaste u Meku. Tada je bilo

nemoguće dobiti avionsku kartu za Kabul jer su svi letovi već mjesecima bili rasprodani. Zaglavio je sa

svojom obitelji - roditeljima, braćom i njihovim obiteljima te svojom drugom suprugom i djecom.

Preko Suraye, rekao mi je da neprestano misli na mene. "Nikad prije nisam volio neku ţenu", rekao je.

"Ljubav je vrlo nezgodna stvar. Od nje osjećam bol u prsima." No ponekad bih za vrijeme tih poziva mogla

čuti djecu kako plaču u pozadini. Katkad bih čula ţenu kako viče. Zbog toga bi me opet iznova uhvatila

nervoza što sam se udala za muškarca s drugom suprugom i djecom. Osjećala sam se kao njegova

ljubavnica, a ne supruga. A to nije bio ugodan osjećaj.

Još nije svojoj obitelji rekao za mene, objasnio mije Sam. Ja sam bila kombinacija triju stvari koje su

njegovi roditelji mrzili: Amerikanka, kršćanka i frizerka. Osim toga, nije ţelio dodatno pogoršati ţivot

svojoj prvoj supruzi. Njegovi su je roditelji smatrali beskorisnom jer mu nije rodila sina, pa su je tretirali kao

sluškinju. Mogli bi postati još okrutniji prema njoj ako se počnu nadati da će mu druga supruga roditi sina.

Rekao je da mu je obitelj već ionako sumnjičava zbog svih naših telefonskih poziva. Mogli su čuti moj glas i

na drugoj strani sobe. Sam im je rekao da vodi neku vrstu pregovora s Američkim veleposlanstvom u

Kabulu.

I moja je majka postala blago sumnjičava zbog telefonskih poziva. Jednom je Samov prijatelj, koji je

prilično dobro govorio engleski, nazvao i ostavio poruku da idućeg jutra nazovem supruga. "O čemu on to

priča?" upitala je moja majka.

kika☺crostuff.net

Pokušala sam se sjetiti uvjerljive laţi. "Na danju ista riječ znači suprug i prijatelj", rekla sam joj. "Zbog toga

Afganistanci obično misle da su one istoznačne i na engleskome."

Mogla sam joj tada ispričati sve o vjenčanju, ali nisam. Još nisam ţeljela da itko zna za to. Nisam bila

sigurna jesam li učinila najveću pogrešku u ţivotu - ili bolje rečeno, još jednu najveću pogrešku u ţivotu -

udavši se za Sama. Osim toga, počela sam se osjećati prilično ugodno u Michiganu. Nedostajao mi je Sam,

ali bilo je sjajno opet biti pokraj svoje obitelji i prijatelja. Moji su sinovi bili dobro, a ja sam ţivjela u svojoj

kućici iz snova. Moje su se klijentice naveliko počele vraćati u salon kad su čule da sam se vratila, pa sam

imala novca. Upitala sam ih koliko dugo mogu biti odsutna prije nego što odustanu od mene i potraţe nekog

novog. Rekle su mi da mogu izdrţati bez mene oko dva mjeseca. Prije nego što sam se snašla, prošla su tri

mjeseca. Smatrala sam to savršenim aranţmanom: tri mjeseca u SAD-u sa svojom obitelji u kućici iz snova,

dva mjeseca u Afganistanu sa svojim tajnim suprugom i radom u Školi ljepote.

No pred kraj boravka u Michiganu, postala sam nervozna zbog povratka u Afganistan. Ako se jedan od

organizatora Škole ljepote uskoro ne vrati, bojala sam se da će sav naš trud da prikupimo novac, izgradimo

školu i opskrbimo je kozmetičkim proizvodima pomoći samo dvadeset djevojaka koje su upravo

diplomirale. Znala sam da ih ima još stotinjak koje ţele pohaĎati našu školu. Motale su se okolo i molile za

mjesto u idućoj generaciji. TakoĎer sam bila svjesna činjenice da lijepe zgrade u Kabulu ne ostaju dugo

prazne, bez obzira na to kome pripadaju. Noor mi je kazao da u Kabulu nije ostalo novca za naše troškove te

da su odreĎeni ljudi na poloţajima u Ministarstvu za ţenska pitanja počeli gunĎati zbog neplaćenih računa.

Ostali organizatori su mi rekli da ništa novca nije preostalo ni u New Yorku. Netko se morao vratiti i

pobrinuti da zadrţimo školu dok ne naĎemo još financijera. Činilo se očitim da ću taj netko biti ja. Napokon

sam priopćila vijest svojoj majci, koja se samo nasmiješila. "Svi smo mislili da ćeš se odmah vratiti", rekla

je.

Tako sam na svoj automobil stavila znak "za prodaju" i s bivšim se suprugom dogovorila da mi isplati moj

dio novca za kuću. S tim novcem, uz donacije klijentica, otišla sam u nabavu za Školu ljepote. Kupila sam

kika☺crostuff.net

mnoštvo preparata koji će nam biti potrebni za drugu generaciju polaznica mojeg tečaja, poput boja za kosu,

peroksida, uvijača za trajnu, češljeva i četki, bočica s raspršivačima, folija te nekoliko lutaka za vjeţbanje.

Napunila sam gotovo cijeli kovčeg sa stvarima za kojima sam čeznula u Kabulu, poput dezodoransa,

tampona, antibakterijskih vlaţnih rupčića i širokog smeĎeg selotejpa. Drugi sam kovčeg napunila voskom -

dvadeset kilograma voska - znajući da će to biti veliki hit meĎu afganistanskim udavačama i

zapadnjakinjama koje su se zaţeljele depilacije. Nadala sam se da ćemo u školskom salonu nakon nastave

imati dovoljno posla da pokrijemo troškove, barem dok ne naĎemo nove donatore. Većina moje stare odjeće

nije bila dovoljno čedna za Afganistan, gdje ţenska odjeća mora pokrivati bedra i ruke, pa se nisam ni

trudila pakirati je. Spakirala sam kolekciju plišanih ţabica koje mi je otac darovao tijekom godina, te svoj

omiljeni jastuk, nekoliko boca tekile i par paketića mješavine za margarite. Ono najnuţnije.

Sišla sam iz zrakoplova u Islamabadu, u Pakistanu, i suočila se s poznatim morem ljudi. Bilo je to tamno

more, budući da se radilo uglavnom o muškarcima u tamnim jaknama, s ponekim beţ turbanom i bijelom

molitvenom kapicom. Nakon malo guţvanja, mnoštvo se pretvorilo u dugačke redove prema carini. Izronila

sam na drugoj strani, uposlila dva muškarca da mi ponesu kovčege, i zaputila se u čekaonicu. Pogledom sam

prešla preko mnoštva bradatih lica, a onda napokon pronašla ono koje sam traţila. Bio je to prijateljski

nastrojeni krijumčar dijamanata iz kuće za goste u Kabulu, koji me čekao s knjigom poezije pod miškom.

Moţda je nekome bilo čudno što sam se sprijateljila s krijumčarom, no tijekom ratnih godina mnogo je

Afganistanaca nešto krijumčarilo kako bi zaradili za ţivot. Ni Sam ni ja ga nismo dugo poznavali, no postao

nam je vrlo drag tijekom mojeg posljednjeg boravka u Kabulu. Tada je bio bogati krijumčar dijamanata.

Dolazio bi u kuću za goste barem jedanput u tjednu, s tortom i skupocjenim viskijem, kako bi proslavili

njegov roĎendan. Nakon nekoliko čašica viskija, čitave bi večeri pjevao afganistanske ljubavne balade. Val i

Suraya nakratko su razmišljali o tome da me udaju za njega, no već je imao tri supruge i nije govorio ni

riječi engleskog. Imao je dvije kuće u Pakistanu - jednu u Islamabadu, a drugu u Pešavaru - no sada je bio u

maloj financijskoj krizi, jer je jedna njegova pošiljka dijamanata bila zaplijenjena u Iranu. Unatoč tome,

kika☺crostuff.net

obasipao me obiljem za vrijeme mojeg posjeta Islamabadu. Bio je tipičan afganistanski domaćin, koji se

prema gostu odnosi - a pogotovo prema prijateljevoj supruzi - kao prema oboţavanoj sestri. Odveo me u

prekrasnu staru kuću za goste i ustrajao na tome da sve plati. Kao pratnju mi je dodijelio zgodnog mladića

koji je govorio engleski, dok ne odlučim kako ću otputovati do Kabula. Mislim da Fahim, moj pratilac nikad

prije nije proveo previše vremena nasamo sa ţenom, pa se pomalo zaljubio. Još me zove telefonom svaki put

kad malo previše popije.

Nakon nekoliko dana potrage za prihvatljivom cijenom avionske karte za Kabul, odlučila sam otputovati

automobilom. Iako sam prodala svoj automobil - novac od kuće neću dobiti još neko vrijeme - nisam

financijski predobro stajala nakon kupnje avionske karte za Pakistan i svih potrepština za Školu ljepote. Da

budem preciznija, imala sam samo tri stotine dolara za put u Kabul. Kupila sam avionsku kartu do

Islamabada misleći da će biti jeftinije letjeti do tamo i zatim jednim od posebnih letova za zaposlenike

nevladinih udruga otputovati u Kabul. To bi me stajalo samo stotinu dolara, a imala sam pravo na povlasticu

kao volonter u PARSA-i, koja je registrirana kao nevladina organizacija. No tada sam saznala da na takav let

mogu ponijeti samo dvadeset kilograma prtljage, a ja sam imala barem deset puta više. Stajalo bi me

nekoliko stotina dolara da kupim kartu za redoviti let i još nekoliko stotina da platim za prekomjernu

prtljagu. Napokon sam shvatila da je jedini način da zajedno sa svojim voskom, uvijačima, plišanim

ţabicama i tekilom stignem do Kabula bio da otputujem automobilom.

Dovesti se iz Pakistana u Afganistan moţda je zvučalo lako, no to je značilo da moram prijeći klanac

Khyber. To je uski utor kroz planinu Hindu Kuš kojim se putnici koriste već stoljećima, no toliko je udaljen

od središta vlasti u svim okolnim zemljama da je oduvijek bio na glasu kao divlje mjesto kojim vlada

bezakonje. Tim je klancem opasno putovati za bilo koga, a pogotovo za Amerikanku koja putuje bez

supruga. Krijumčar dijamanata proveo je nekoliko dana pokušavajući mi pronaći pratitelja. Dok je on bio u

Pešavaru, Fahim - moj zgodni pratilac - otpratio me u kupovinu i na ručak. Jednog dana dok smo sjedili u

restoranu, Fahim je primio poziv na svoj mobilni telefon. Nakon nekoliko minuta razgovora, rekao mi je da

kika☺crostuff.net

nam je krijumčar dijamanata - on ga je nazvao Hadţi, što je počasna titula za bilo koga tko je obavio

hodočašće u Meku - poručio da moramo brzo poći.

"Je li pronašao nekoga da me provede kroz klanac?"

Fahim je zatresao glavom. "Hadţijeva supruga treba groţĎe. Moramo poći na trţnicu."

Neko sam vrijeme razmišljala o tome. Upoznala sam nekoliko Hadţijevih supruga, a u kući je ţivjelo i

mnoštvo drugih ţena. Odraslih, sposobnih ţena. "Što je, njima su slomljene noge?" upitala sam.

Zatresao je glavom. "Ne, ne, ne. One ne smiju napuštati kuću."

To me iznenadilo. Sama sam proputovala pola svijeta i spremala sam se prijeći klanac Khyber, koji su

mnogi smatrali jednim od najopasnijih mjesta na svijetu. No Hadţija je supruga nazvala čak u Pešavar,

nakon čega je on nazvao Fahima u Islamabad, da ode na trţnicu kupiti joj groţĎe. Upitala sam se što li ti

ljudi misle o meni.

Krijumčar dijamanata napokon me odvezao u Pešavar, oko pedeset kilometara od granice s Afganistanom.

Ostavio me u društvu osobe koju sam doista prezirala, starog Taliba kojeg sam imala nesreću upoznati u

Kabulu. On se istaknuo šlatajući i ţene i muškarce gdje god je stigao. Kad smo se Sam i ja ţeljeli neslano

našaliti s nekim od naših prijatelja, pobrinuli bismo se da na zabavi stanu pokraj njega. Dok je boravio u

Kabulu, ne samo daje bio promiskuitetan, nego je i pio kao smuk. No ovdje u Pešavaru bio je poboţan i

strog prema svima u kućanstvu. Poţelio mi je dobrodošlicu u svoju palaču - bila je to jedna od najvećih kuća

koje sam ikad vidjela. Zatim je pokazao na ţenu umotanu u tamni šal koja se motala u pozadini. "Pogledaj

moju staru ţenu", rekao je gladeći bradu. Uvijek je gladio bradu na pomalo jeziv način. "Treba mi lijepa

mlada supruga, moţda Amerikanka poput tebe."

Nelagodno sam stajala u dnevnom boravku i skinula svoj šal za kosu. Čim je napustio prostoriju, ušla je

jedna od njegovih supruga i ponovno mi ga prebacila preko glave. Nikad nisam bila u kući u kojoj su ţene

morale biti prekrivene čak i dok su boravile unutra.

kika☺crostuff.net

Nadala sam se da ću otputovati već idućeg dana, no stari je Talib svakog dana govorio: "Sutra, sutra". Stoga

sam provodila mnogo vremena sa ţenama koje su obitavale u kući. Neke od njih bile su jezovite kao i starac.

Njegova je sestra neprestano otimala stvari iz mojeg kovčega, pretvarajući se da se radi o darovima za nju.

Na taj mije način uzela putnu svjetiljku za čitanje i par cipela. No ostale su ţene izazivale samo ţaljenje.

Njihovi su ţivoti bili iznimno dosadni: kuhale su, čistile i provodile ostatak vremena sjedeći u ţenskom

dijelu kuće oslikavajući kanom svoje ruke i stopala. Do odlaska sam bila prekrivena s toliko tetovaţa od

kane da sam se osjećala poput cirkuskog čudovišta. Kad su mislile da ih nitko ne moţe čuti, pitale bi me na

koji bi način mogle pobjeći iz Pakistana. Jedna od Talibovih kćeri mi je ispričala kako su je prisilili da se

uda za muškarca koji je ţivio u Londonu i koji se vraćao posjetiti je tek svake druge godine kako bi

zatrudnjela. Druga mije kći povjerila da ţarko ţeli nastaviti školovanje, kao i njezin brat. Ako je otac ne

prisili na udaju, nadala se da će završiti medicinu. No, čak i ako joj to uspije, on joj nikad neće dopustiti da

napusti kuću. Smučilo mi se od pomisli kako već zna da za nju nema budućnosti izvan kuće.

Jedan od starčeve pompozne braće neprestano me pokušavao uvući u raspravu o istočnoj nasuprot zapadnoj

kulturi. "Naše su ţene sretne", ustrajao je. "Pogledaj ih. Nisu pod stresom, nisu napete poput ţena na

Zapadu."

To je bilo jedini put da me je netko pokušavao uvjeriti u tako nešto. Nisam mu se ţeljela suprotstaviti u kući

njegove obitelji. No, u sebi sam pomislila: "Hej, stari, tvoja mi je supruga upravo u dţep stavila poruku u

kojoj mi govori koliko je nesretna!

Jedini razlog zbog kojeg ostaje s tobom jest to što je drţiš u pozlaćenom kavezu."

Naposljetku mi je Talib rekao da mi je dogovorio prolaz kroz klanac Khyber. Rekao je da će me povesti

njegov zet, iako uz vrlo visok honorar. Ţeljela sam nazvati Sama i upitati ga radi li se o poštenoj cijeni ili

bih se trebala cjenkati, no starac mi to nije dopustio. Imala sam osjećaj da nije ţelio da razgovaram sa

Samom, koji bi bio bijesan jer je gošću tretirao na ovako posve ne-afganistanski način. Čak ni krijumčaru

dijamanata, koji je bio u financijskom škripcu, nikad ne bi palo na pamet da mi naplati uslugu. Stoga sam

kika☺crostuff.net

starcu rekla da će ovaj aranţman biti u redu, jer sam bila spremna učiniti bilo što samo da se maknem iz

njegove kuće.

Idućeg se dana Talibov zet pred kuću dovezao u velikom bijelom automobilu i naredio slugama da utovare

mojih šest kovčega. Odnijeli su ih iz moje sobe prije nego što sam uspjela spakirati svoj omiljeni jastuk, pa

sam izašla noseći ga ispod ruke. Naredio mi je da svoj veo nosim u stilu nindţe, tako da mi se vide samo oči,

i upozorio me da ništa ne govorim idućih osam sati. Nikome nisam smjela pokazati da sam strankinja.

Krenuli smo prema klancu Khyber. Promet je postao gušći, ceste strmije i neravnije, a planine su izgledale

kao da se mršte na nas.

Prošli smo jedan od kamiončića ţarkih boja koje sam toliko voljela. Radi se o polukamionu koji nalikuje na

hladnjaču za sladoled, a svaka mu je površina oslikana ili ukrašena ogledalima i šljokicama, tako da u

karnevalskom stilu dostavlja svoje bale izolacijskog materijala ili kazetofone ili što god već prevozi. Ovaj je

bio na stranu prevrnut uz cestu. Talibov se zet znojio iako je vani snijeţilo. "Ništa ne govori", kazao je.

"Nemoj nikoga čak niti pogledati. Ovdje su talibani zaštićeni, kao i prodavači opijuma; ovdje ţive banditi.

Nema zakona. Ni afganistanskog, ni pakistanskog zakona." Vozili smo se kroz mjesto na kojem-se klanac

suţavao na dvanaestak metara, a onda širio u cestu s obiju strana opasanu dućanima. U jednom sam izlogu

ugledala strojnice, a u drugom uredno poredane granate. Pomislila sam da bi se tamo vrlo lako mogla kupiti

i nuklearna bomba, kad biste imali dovoljno novca. A onda smo stigli do granice.

Očekivala sam nešto što je sličilo granici izmeĎu SAD-a i Kanade - lijepu kućicu u kojoj vas pitaju kojim

poslom putujete i koliko dugo planirate ostati. No nikad nisam vidjela ništa poput ove granice, osim u

filmovima katastrofe u kojima ljudi bjeţe pred poplavom ili vulkanskom erupcijom sa svime što posjeduju

na leĎima ili na leĎima magarca s uzdama vezanim oko struka. Morali smo parkirati automobil i izaći iz

njega. Kad sam u svojim visokim potpeticama utonula u blato - jer mi nitko nije bio rekao da ću morati

pješačiti - prema nama je kroz guţvu krenuo sićušan dječačić sa zapreţnim kolicima. Sve moje kovčege

natovarili smo na kolica, a dječak je onda oko njih svezao konopac kako bi ih spriječio da ispadnu. Zet je

kika☺crostuff.net

hodao ispred mene, a ja sam se svim silama morala truditi da ne zaostanem za njim, još uvijek grčevito

stišćući svoj jastuk. Sa svakim korakom stopala su mi do članaka upadala u blato. Morala sam se truditi

kako bih ih iščupala iz blata, nadajući se da će mi cipele još biti na nogama. Bojala sam se da će me, ako se

sagnem pokupiti cipelu, pregaziti gomila. TakoĎer sam se brinula da ću, ako i na trenutak skrenem pogled s

njega, izgubiti zeta iz vida, u poplavi tamnih jakni i turbana.

Naposljetku smo stigli do nadzorne točke, gdje je časnik zatraţio moju putovnicu. Šutke sam mu je predala,

a on je podignuo obrve proučavajući je. "Ne smijete doći ovamo bez naoruţanog čuvara!" objavio je. "Tu je

vrlo opasno."

"Ali već sam ovdje."

"Trebali biste imati naoruţanog čuvara." "Oprostite." Nisam podizala pogled. "Idući ću put poštivati

pravila."

Mahnuo je putovnicom prema meni. "Jeste li ovo zaista vi?"

Kimnula sam glavom, i dalje prekrivena crnim velom iz kojeg su mi virile samo oči. Udario mi je pečat u

putovnicu, a ja sam spotičući se ušla u Afganistan.

Zet je nestao, ali sam uspjela pronaći taksi koji će me prevesti do Kabula. U njemu su već bila tri muškarca,

ali je vozač ljubazno utovario moje kovčege i rekao muškarcima na straţnjem sjedalu da se pomaknu.

Nagnula sam se prema vratima automobila prekrivene glave i lica i idućih pet sati nisam prozborila ni riječi.

Umirala sam od ţelje da odem na WC i gestom sam pokazala vozaču da stane na trenutak. Napokon se

zaustavio pokraj mizernog WC-a uz cestu. Osim manjeg sudara s drugim automobilom, put je protekao bez

većih uzbuĎenja. Bez bandita, bez snajperista, bez talibana koji nas love u svojim bijelim dţipovima. Na

ulasku u Kabul, kad sam ugledala poznate prizore, skinula sam veo i zapalila cigaretu. Trebali ste vidjeti

izraz lica mojih suputnika! Jednostavno sam se morala nasmijati.

Taksi me iskrcao pred Samovom kućom za goste. Nisam bila sigurna tko će biti tamo, no Ali se uskoro

pojavio na vratima, odjeven poput prosječnog američkog zaposlenika u "neformalni petak". Izjurio je iz

kika☺crostuff.net

kuće kako bi mi pomogao s prtljagom. Afganistanci nisu navikli na to da ih ţene grle, no Ali je bio prilično

amerikaniziran. Nakon mojih nedaća u klancu Khyber, nisam si mogla pomoći. No on mije uzvratio zagrljaj,

a onda mi pomogao smjestiti se. Otišao je u kuhinju i pripremio mi čaj, a onda izašao s čajem i izborom

kolačića na jednom od prekrasnih tirkiznih pladnjeva iz seoca Istalifa, visoko iznad Kabula. Sjedili smo i

razgovarali sve do zalaska sunca.

"Dobro je što si se vratila", rekao je. SvijetlosmeĎa boja njegovih očiju podsjećala je na boju čaja koji mije

grijao dlanove. "Kuća sada nalikuje na dom."

Nasmiješila sam se. "Da, moj dom."

"Ţeliš li nazvati supruga?" Utipkao je nekoliko brojeva u svoj mobitel i nasmiješio se začuvši Samov glas. S

druge strane prostorije nisam mogla čuti što je točno Sam rekao, a ionako ih ne bih razumjela, no uspjela

sam razaznati Samov nepogrešivo ţivahan ton. Ali mi je dodao mobitel i promatrao me dok smo Sam i ja

prošli kroz naš uobičajen popis riječi. Zatim sam zamolila Alija da ga upita kad će se vratiti u Kabul. Čula

sam provalu riječi s druge strane linije, a Ali je zatresao glavom. Sam još nije uspio rezervirati let za

Afganistan, iako je odlazio u zrakoplovnu luku svakog dana i stajao u redu, nadajući se da će jedan od

hodočasnika odlučiti ostati duţe i odustati od svojeg sjedala. No tridesetak tisuća hadţija pokušavalo se

vratiti u Kabul, za koji je svakog dana postojao samo jedan let. Njegovi izgledi za povratak bili su nikakvi.

"Salam alejkum!" rekla sam iznenaĎenoj ţeni koja je kucala na prastarom pisaćem stroju. Zatim sam joj

uručila uzorak gela za kosu i nastavila se kretati niz hodnik prema idućem uredu.

Pobrinula sam se da ubrzo nakon povratka obiĎem čitavo Ministarstvo za ţenska pitanja, svima pokazujući

da sam ovdje te da se spremam ponovno otvoriti Školu. Nakon toga smo Noor i ja proveli dva dana

intervjuirajući kandidatkinje za idući tečaj. Jedna od prvih koja je ušla kroz vrata bila je Basira, i dalje

noseći burku. Nisam je prepoznala sve dok nije zavrnula pokrov za glavu i otkrila svoje prekrasne zelene

oči. "Dobrodošla natrag u Afganistan", ponosno je rekla na engleskom.

kika☺crostuff.net

Bila sam oduševljena što je ponovno vidim. Odmah sam rekla Nooru da mi je njezina priča već poznata.

"Što se mene tiče, ona je dio sljedeće generacije", rekla sam.

Starost ostalih pristiglih ţena varirala je od četrnaest do četrdeset i osam godina. Neke sam odmah

eliminirala. Bilo je nekoliko vrlo simpatičnih djevojaka mladih od osamnaest godina, no odmah sam im

rekla da ih nećemo niti uzeti u obzir. Kazala sam im da bi se trebale vratiti u redovnu školu i obrazovati se

što je duţe moguće. Sve su me promatrale golemim, tragičnim očima uokvirenim kohlom, a ja sam molila

Noora da im objasni da im pokušavam učiniti uslugu. Iz istog sam se razloga spremala odbiti i jednu

osamnaestogodišnjakinju, kad je počela jecati. Počela nam je pričati svoju priču, tako srameţljivo da je

nastavila drţati veo preko usana. Talibani su joj ubili oca, pa je čitavom obitelji upravljao njezin brat. Nije

znala čitati ni pisati jer joj brat nije dopustio da pohaĎa školu, no sloţio se s time da pohaĎa Školu ljepote.

Istog sam trenutka odlučila da ću je uzeti, iako nije odgovarala profilu ţene za koje smo svi mislili da će od

škole imati najviše koristi. Nije me brinula činjenica što nema nikakva iskustva, kao ni mogućnost da

postane najgora frizerka u gradu. Bilo mi je vaţno jedino to što mi je svojom pričom slomila srce te da je

ovo bio jedini način na koji sam joj mogla pomoći.

Čula samo toliko mnogo dirljivih priča. Uvijek ih ima. Iduća je djevojka imala dvadesetak godina. Majka joj

je bila mrtva, a ocu je mina raznijela obje noge. Sada je sama pokušavala prehraniti obitelj. Kako sam je

mogla odbiti?

Naposljetku smo odabrali dvadeset i sedam ţena za drugu generaciju polaznica Škole, koja će početi za

mjesec dana, krajem oţujka 2004. godine. Svim ţenama koje smo intervjuirali rekli smo da ćemo na vratima

škole izvjesiti popis imena za tečaj. Nadala sam se da ću se tog dana moći sakriti unutra - Školu je ionako

trebalo dobro očistiti - te se tako neću morati suočiti s razočaranjem onih koje se nisu našle na popisu. No

tada je Noor ušao u školu, a svih pedeset ţena je nahrupilo za njim. Skupinom su vladale snaţne emocije.

Neke su zaplesale od oduševljenja, a druge plakale ili me slijedile naokolo, još uvijek me pokušavajući

uvjeriti na jeziku koji nisam razumjela. Sve bih ih bila uzela da smo imali dovoljno novca. Svima njima ova

kika☺crostuff.net

je prilika očito bila ţivotno vaţna. No nisam bila sigurna čak ni imamo li dovoljno novca za dvadeset i

sedam koje smo upravo odabrali.

Kad sam te večeri napokon stigla kući, osjećala sam se uţasno. Progonila su me ona tuţna lica. Sve što sam

ţeljela bilo je zavući se u krevet s knjigom i par margarita. No kad sam otvorila vrata, ugledala sam

djevojčicu - bilo joj je moţda četrnaest godina -kako sjedi na kauču. Kad sam ušla, skočila je na noge te

srušila šalicu čaja koju je odloţila na naslon kauča. Odmah se sagnula i počela čistiti tekućinu svojim šalom.

Tog je trenutka Ali sišao s gornjeg kata. Na trenutak mi se učinilo da mu je neugodno, ali mi je onda prišao

kako bi preuzeo kutiju koju sam nosila.

"Ovo je moja nećakinja", rekao je. "Hama."

"Reci joj da se ne brine zbog čaja."

"DoĎi", pozvao je djevojčicu. Prišla mu je i stala pokraj njega, lagano pognute glave tako da joj je prekrasna

kestenjasta kosa ispala iz kopče i pala preko lica. Provirila je prema meni kroz kovrče i nasmiješila se, a

onda mi pruţila ruku. Bila je sićušna, a i ruka joj je bila malena, s noktima veličine suza.

"Daj da nalakiram te nokte!" nasmijala sam je pretvarajući se da povlačim četkicu preko njezinih noktiju.

"Ţeljela je pohaĎati vaš tečaj, ali niste je primili", prijekorno je kazao Ali. "Rekao sam ti da će danas doći na

intervju."

Nisam se toga sjećala, ali sam svejedno zatresla glavom. "Premlada je, Ali. Trebala bi biti u redovnoj školi."

"Ima dvadeset godina", rekao je. "Otac joj je prebolesan da bi radio, a i majci joj nije dobro. Brinuo sam se

za nju, no ona ţeli poći u vašu školu."

"Nema dvadeset godina!"

"Da, ima", rekao je, ali me odbijao pogledati u oči.

Rukom sam podignula djevojčinu bradu. "Koliko ti je godina?" upitala sam. Toliko sam danja naučila

tijekom intervjua u školi.

kika☺crostuff.net

Hama je ispruţila pet prstiju jedne ruke, zatim druge, a onda ponovno prve. Zatresla sam glavom. "Petnaest

godina je premlado, Ali. Reci joj da se vrati u školu."

Pogled joj je lutao izmeĎu mene i Alija, a onda me zgrabila za ruku. Njezino vedro, sićušno lice se smrklo, a

onda je počela jecati. "Molim vas", rekla je. "Molim vas, Škola ljepote."

Prstima sam joj prošla kroz kosu i popravila kopču, a onda joj zglobom obrisala suze. Bila je toliko mlada da

se ne bih iznenadila da se još igrala s lutkama, ako ih je uopće imala. Pa ipak, nisam mogla inzistirati da

provede još tri godine odrastajući. Izgledala je tako očajna da sam se upitala jesu li još tri godine djetinjstva

za nju uopće mogućnost.

Stoga sam joj rekla: "Moţda."

* * *

Nakon što sam zapalila cigaretu, mahnula sam šibicom po zraku kako bih je ugasila, ali je nastavila gorjeti.

Zato sam njome dotaknula kap vode koja se kondenzirala na čaši s mojom mar-garitom i promatrala kako se

puši. Podignula sam čašu kako bih gricnula sol s ruba, a onda ugledala Sama kako me promatra s druge

strane sobe. Prijezir u njegovim očima bio je očit.

"Nemoj misliti da ću se odreći svojih koktela samo zato što si otkrio religiju", promrmljala sam si u bradu

dok mi je prilazio.

Sam se napokon vratio u Kabul. Toliko se energično raspravljao u zrakoplovnoj luci u Saudijskoj Arabiji da

su mu odlučili dopustiti da leti u pilotovoj kabini. Proslavili smo ponovni susret, ali je stres tijekom idućih

nekoliko tjedana gotovo uništio našu sreću. Prije svega, osoba koja se vratila iz Saudijske Arabije nije bila

ista ona za koju sam se udala. Kad sam ga upoznala, volio se provoditi, uvijek je bio spreman za zdravicu i

šalu. Ali očito je bio previše izloţen svim onim hodočasnicima u Meki. Sada se molio pet puta na dan i

mrštio kad bi me vidio da pijem ili pušim. Bila je to prilično zastrašujuća promjena, ali Rošana me

uvjeravala da se svi hadţiji vraćaju promijenjeni te da to neće dugo trajati. No bili su tu i drugi veliki

kika☺crostuff.net

problemi. Dok ga nije bilo, njegov partner u poslu s naftnim bušotinama ispraznio je njihov tekući račun i

napustio zemlju. Lopovi su ukrali dio njegove opreme za gradnju bušotina, a trojica njegovih radnika oteta

su. Dok sam ja pokušavala ponovno otvoriti Školu, on je pokušavao spasiti svoj posao. Kulturološka

očekivanja koja smo oboje donijeli u brak ubrzo su postala golema prepreka. Znala sam da ćemo uspjeti

riješiti naša različita očekivanja samo uz iznimno mnogo strpljenja, no nijedno od nas nije ga imalo previše.

Ono malo što smo ga imali, trošili smo na druge stvari.

Zaista sam se veselila što ću imati Sama za saveznika dok sam se pripremala za drugi semestar. On je

oduvijek bio nepokolebljiv pristaša Škole, ali je sada bio toliko razdraţljiv da mi nije bio od velike pomoći.

A meni je svakog dana bilo sve teţe i teţe vraćati se u Ministarstvo za ţenska pitanja. Pomoćnica ministrice

neprestano me zapitkivala je li mi stigao novac. Uvjeravala sam je da bi trebao stići svakog dana. Pitala je

zbog čega to toliko dugo traje, ali srećom nije bila previše uporna. U meĎuvremenu, Topekai i tri moje

najbolje učenice s prvog tečaja dolazile su svakog dana kako bi mi pomogle. Bila sam im zahvalna na

pomoći i društvu, no bilo mi je ţao što ih nisam mogla platiti. One su govorile "Nema problema, nema

problema", no znala sam da im je novac očajnički potreban. Namjeravala sam ih zaposliti kao učiteljice

jednom kad mi stigne novac za Školu, ali iz New Yorka još nije bilo ni vijesti o novim donacijama kao ni

novca.

U očaju sam zamolila jednu od zapadnjakinja koja je radila za nevladinu organizaciju u Kabulu da proširi

vijest da pruţam frizerske usluge u salonu Škole ljepote. Klijentice su se malo--pomalo pojavile. To mije

pomoglo da Topekai i djevojkama mogu nešto malo platiti, no nije bilo ni izbliza dovoljno za rad Škole

jednom kad počnu predavanja. Djevojke su mogle vidjeti da sam zabrinuta, a ja sam ih često mogla načuti

kako potiho razgovaraju

0 meni. Jednog su dana sve došle u Školu noseći velike, prepune torbe, s ponosnim izrazom lica. Posjele su

me ispred ogledala, a onda iz torbi počele izvlačiti prekrasno izvezene salvete, pregače

kika☺crostuff.net

1 jastučnice - sve u vlastitoj izradi. "Prodaj ovo", rekla je Topekai, "i upotrijebi novac za svoju Školu

ljepote." Počela sam plakati. Stigla sam u Afganistan kako bih im pomogla, no bila sam tako siromašna da

su morale prodavati svoj vez kako bi mi pomogle.

Moja je jedina utjeha u tim teškim vremenima bila Hama, koja se uvijek motala po kući kad bih se vratila s

posla. Ona je bila jedina koja bi mi uputila osmijeh, jer je Sam još bio zabrinut zbog svoje tvrtke i otetih

radnika. Njihovi bi se roĎaci svakih nekoliko dana pojavili pred kućom kako bi provjerili imamo li kakvih

vijesti, ali im nismo mogli pomoći. Sam je nazivao razne vladine sluţbenike, ali činilo se da nikoga nije bilo

briga za te ljude. Osim toga, kuća je bila prepuna drugih ljudi i to me počelo dovoditi do ludila. Alije tu

imao sobu i nekako je postao odgovoran za iznajmljivanje preostalih soba. Jednu je čak uspio iznajmiti

sedmeročlanoj obitelji. U ostalima su bili muškarci koji su pripremali cjelonoćne zabave. Nije mi se sviĎao

način na koji su promatrali Hamu. A nije ni njoj. Kad bi muškarci počeli piti, stisnula bi se uz mene - nisam

čak mogla otići ni na zahod a da ona ne ode sa mnom. Na kraju bih je odvela u svoju sobu kako bih je

maknula od svih tih muškaraca. Sjedila bi mi u krilu objesivši mi se oko vrata kao da je malena, uplašena

djevojčica. Čak je i mirisala na strah. Zabavljale bismo se igrajući društvene igre i lakirajući nokte na

nogama - bilo što samo da zaboravimo muškarce.

No, bilo ih je teško zaboraviti. Kad nisam bila u Školi ljepote, sve što sam mogla vidjeti oko sebe bili su

muškarci. Budući da je to bilo prvi put da ne ţivim sa zapadnjacima - a pogotovo ţenama sa Zapada - počela

sam se osjećati bolno izoliranom. Svakog bih dana pješačila do Ministarstva, svjesna da sam jedna od samo

nekoliko ţena na ulici. Činilo se da su sve ostale ţene koje su bile vani poput lišća - neprimjetno bi nestale s

prvim povjetarcem. Topekai i ostale djevojke uvijek bi netko dovezao na posao, a odlazile bi točno u 3:30,

dobrano prije zalaska sunca. Ja bih često ostajala duţe kako bih nekoga ošišala ili počistila salon. Ako bih

odlazila dok se spuštao mrak, uskoro bih shvatila da sam jedina ţena na ulici. Ubrzo su to primijetili i

muškarci i počeli su zuriti u mene dok bih prolazila.

kika☺crostuff.net

Ujutro bih Topekai gunĎala o tome. "Počinjem misliti da je ovo Muškistan, a ne Afganistan", rekla sam joj.

"U zraku je stvarno previše testosterona."

Pogledala me svojim tamnim, ţivahnim očima."Ne razumijem." "Ovo..." mahnula sam rukama pokazavši na

svijet izvan vrata Škole. "To je Muškistan, a ne Afganistan."

"Da!" Razumijevanje je bljesnulo na njezinu licu poput zraka sunca koje se slijevaju kroz prozor. "Pravi

Muškistan!"

Onda sam jedne večeri poţeljela laku noć čuvarima u Ministarstvu, propješačila stotinjak metara i odjednom

se našla okruţena petoricom mladića. Prozborili su nekoliko riječi francuskog, a onda i engleskog, ali ja sam

ih ignorirala i nastavila hodati spuštene glave. Tada su me dvojica zgrabila za ruke, a svi su se nagurali oko

mene. Ogledala sam se kako bih vidjela ima li u blizini koga tko bi mi mogao pomoći, ali u tom su trenutku

pločnici bili prazni. Pokraj nas su prolazili samo automobili, svjetla njihovih farova bila su jedva vidljiva u

prašini. Nitko me neće spasiti. Ipak, za ovakvu sam situaciju bila uvjeţbana dok sam radila u kaznionici u

SAD-u, pa sam im se prilično lako istrgnula iz ruku. Tada su počeli vikati i gurati me prema kapiji jednog

kompleksa, i znala sam da moram hitno nešto poduzeti ili ću se naći u velikim problemima. Skupila sam svu

svoju ljutnju i šakom udarila jednog od njih u pleksus te ga srušila na zemlju. I ja sam počela vikati -

izviknula sam sve ruţne riječi na danju koje su me moje učenice s veseljem naučile. Moji su napadači

ustuknuli i onda zastali. Jedan od njih se nasmijao. Nisam im ţeljela pruţiti priliku da se ponovno saberu, pa

sam krenula na njih. Okrenuli su se i otrčali iza ugla, te propustili priliku da vide kako sam se spotaknula na

kamen i pala u kanalizacijski odvod.

Kad sam stigla kući, Sam i Ali su odmjerili moju razderanu suknju i modricu na licu te fekalije na mojim

cipelama i upitali me što se dogodilo. Zatim su zgrabili svoje pištolje - svi su imali pištolje - i izjurili kroz

vrata. Mislim da je činjenica da je napokon imao metu za svu svoju frustraciju za Sama bila prava terapija,

no laknulo mi je što nikad nisu pronašli moje napadače.

kika☺crostuff.net

A onda je, iznenada, stigao novac za Školu ljepote. Jedna je novinarka napravila intervju sa mnom, a kad

sam joj ispričala sve o svojoj besparici, predloţila je da se pokušam obratiti njemačkoj nevladinoj

organizaciji koja financira edukacijske programe za ţene. Oni su mi odmah odgovorili i ponudili da

financiraju iduća dva tečaja. To ne samo da je bilo dovoljno za plaće učiteljica te obroke i prijevoz za njih i

učenice, nego i za skromne stipendije za sve polaznice škole.

Otrčala sam u Samov ured, gdje sam ga zatekla kako sjedi za svojim stolom drţeći mobitel u ruci. "Nabavila

sam novac!" rekla sam. No, njegov je telefon zazvonio, a on mi je okrenuo leĎa dok je vikao na nekoga na

arapskom. Zato sam otišla u drugu prostoriju, gdje je Hama listala jedan od mojih salonskih časopisa, te

zaplesala s njom.

Na glavnom ulazu u Školu ljepote bila je zalijepljena velika obavijest zbog koje nisam mogla ući. Nagnula

sam se naprijed kako bih je pročitala, no bila je napisana na danju. Kad sam se počela uspravljati, osjetila

sam nešto na svome zatiljku, pa sam se polako okrenula i ugledala čuvara Ministarstva za ţenska pitanja koji

je svoju strojnicu uperio ravno u mene. Malo je spustio oruţje i oblizao usne. Bilo mu je moţda devetnaest

godina i bio je drag mladić koji je uvijek s velikim ţarom isprobavao nekoliko riječi engleskog koliko je

znao kad bih prošla pokraj njega. Sada se nije mogao sjetiti nijedne, pa je promucao nekoliko rečenica na

danju.

"Rekao je da mu je ţao, no morat će pucati u tebe ako pokušaš ući u školu", prevela je jedna od mojih novih

učenica koja je govorila engleski. Sve su ostale učenice i učiteljice stajale zajedno turobna izraza lica, kao da

čekaju pogreb. Basira je virila iza svoje burke plačući. Samo je Hama ostala pokraj mene.

"Reci mu da moram uzeti svoje stvari." Prekriţila sam ruke i ukopala svoje visoke potpetice u tratinu.

Tada je netko iz Ministarstva povikao preko čitavog kompleksa, a učenica je prevodila. "Kaţu da sada

moţete otići."

"Nikamo ne idem dok ne dobijem svoje stvari."

"Kaţu da sve unutra pripada Ministarstvu."

kika☺crostuff.net

"Te su stvari bile donacija Školi ljepote i neću ih ostaviti ovdje!" povikala sam. Oko nas se počela okupljati

gomila. Drugi zaposlenici Ministarstva, ljudi koji su jednostavno hodali pločnikom, ţena koja je obično

sjedila na ulici usred prometa prošeci - svi su ţeljeli vidjeti Amerikanku koja je izazvala tu guţvu. Svi su

utihnuli kad su se otvorila vrata na drugom kraju dvorišta i kad je pomoćnica ministrice krenula prema meni.

Bila sam spremna na ovakav razvoj dogaĎanja. Dan nakon što sam saznala da sam dobila novac za školu,

Rošana i ja smo otišle u Ministarstvo za ţenska pitanja kako bismo s pomoćnicom ministrice podijelile

dobre vijesti. Promatrala sam joj lice dok je Rošana govorila, očekujući da se malo razvedri. Umjesto toga,

njezin je odgovor bio oštar i dug. Rošanin je osmijeh zadrhtao. "Ministrica je ljuta što ti je trebalo pet

mjeseci da započneš drugi tečaj", prevela je Rošana.

Slijedila je još jedna poplava oštrih riječi od pomoćnice, nakon čega je Rošana kimnula glavom. "Ministrica

ne razumije zašto su nastali problemi s financiranjem, budući da je Škola ljepote dobila toliko publiciteta."

Još jedna govorancija, a onda je Rošana duboko udahnula. "Osim toga, ministrica je primila prituţbe da u

Školi ima previše smijeha. Ljudi su se ţalili i da mogu virnuti u Školu i vidjeti ţene bez pokrivala za kosu."

Idućih sam nekoliko tjedana pokušala izgladiti stvari. Tri sam puta svratila do ureda ministrice kako bih

njezinoj pomoćnici rekla da imamo nekoliko slobodnih mjesta u razredu. Predloţila sam da ministrica

razmisli ima li nekoga tko bi ţelio pohaĎati Školu te rekla da ćemo ih rado uvrstiti već na idući tečaj.

Ponudila sam i da besplatno friziram čitavo Ministarstvo. U posljednji je posjet sa mnom pošla i Rošana.

Vidjela sam kako su joj se oči raširile kad joj je pogled pao na jedan papir na stolu pomoćnice. Kad smo

izašle, prošaputala je: "Izbacit će te! Na papiru je pisalo da će uzeti prostor i zadrţati sve tvoje preparate!"

Nazvala sam i posjetila svakoga koga sam poznavala, traţeći nekoga tko je imao dovoljno utjecaja kako bi

se uspješno izborio za nas u Ministarstvu za ţenska pitanja. Jedna od mojih klijentica bila je Amerikanka

afganistanskog podrijetla koja je imala političku moć i utjecajnu obitelj u Kabulu. Ona je uposlila svoju

mreţu poznanika. Kad mije uzvratila poziv, bila sam sigurna da će mi reći da je pronašla pravu vezu. No

glas joj je bio prepun ţaljenja. "Izgubljeni ste", rekla je. "Sve će vam uzeti."

kika☺crostuff.net

"Platili smo za tu zgradu i trebala bi biti naša dvije godine. Potpisali su ugovor!"

Uzdahnula je. "Što god sada učinili, učinite to brzo."

Naravno, prva stvar koju sam učinila bila je da vrištim poput luĎakinje. Svi u kući otrčali su u potrazi za

skloništem. Bacila sam se na krevet i zaplakala od pomisli na sav taj trud i rad, sve te prekrasne kozmetičke

preparate koje su nam donirali proizvoĎači, te povjerenje koje su mi dale učenice i ljudi kod kuće. Plakala

sam jedan sat, ili moţda šest sati - izgubila sam pojam o vremenu. A onda sam prestala plakati i počela se

ljutiti. Roditelji su me odgojili da budem jaka ţena - borac - pa sam odlučila biti takva i u ovoj situaciji.

"Uzet će mi Školu samo preko mene mrtve", rekla sam svojem jastuku.

Bio je petak, početak vikenda u Afganistanu, a škola je trebala početi u subotu. Stoga smo Ali i ja pozvali

pet taksija. Sam se vraćao sa sastanka upravo kad su stigli pred kuću, a ja sam mu objasnila svoj plan. "Ti si

posve luda!" povikao je. "Ne moţeš se boriti protiv Ministarstva za ţenska pitanja. Dat će te uhititi." No, i

on je bio borac, poput mene. Što se toga tiče, bili smo dobar par. Objasnila sam svoj plan. Rekla sam mu da

nade kamion i pričeka me blizu Ministarstva s nekoliko radnika. Pronašao je kamion, a onda svratio do

jedne od dţamija i nakrcao ga radnicima koji su čučali ispred čekajući posao. Svi smo se našli pred

Ministarstvom, no dovoljno daleko da nas čuvari ne mogu vidjeti.

Moj se plan temeljio na činjenici da su postojala dva ulaza u Školu ljepote. Jedan je bio unutar kompleksa

Ministarstva, i to je bio ulaz kojim smo se obično koristili nakon prolaska kroz kapiju. No postojao je još

jedan, maleni ulaz na zidu kompleksa, desetak metara udaljen od kapije. Taj smo ulaz upotrebljavali ako je

kapija bila zaključana ili ako se u dvorištu kompleksa dogaĎalo previše drugih stvari. Otključala sam ta

malena vrata i svi smo se tiho ušuljali u Školu. Ali je odmotao plahte i deke po podu, a mi ostali smo ih

počeli puniti bočicama šampona, regeneratora, boje za kosu i drugim proizvodima, te ih iznijeli do taksija i

kamiona. Ja sam na pod poloţila sve svoje šalove i napunila ih lakom za nokte i šminkom, pa smo i njih

iznijeli. Zatim sam s polica skinula glave lutaka za vjeţbu i svakom muškarcu iz dţamije dala po dvije. Oni

su s čuĎenjem omotali ruke oko njih i na prstima se išuljali iz Škole. Sa sobom sam bila donijela i svoje

kika☺crostuff.net

kovčege te nekoliko kutija te smo i njih napunili sa svime što je preostalo. Kad smo završili, jedine stvari

koje su ostale u Školi ljepote bile su stolice, televizor za prikazivanje videosnimaka te ogledala.

Sam je posudio novac od svih ljudi koje je poznavao, a onda otišao u potragu za kućom koju bi mogao

unajmiti. Ţeljeli smo nešto pogodno ne samo za novu lokaciju Škole, nego i za njegov ured i naš novi dom.

Školu nikako nismo mogli smjestiti u našu staru kuću, a osim toga, oboje smo već bili umorni od mnoštva

drugih ljudi koji su tamo stanovali. Ali nam je bio drag, ali ne i muškarci kojima je iznajmio sobe. Moţda se

nekome činilo ludo jednostavno se spakirati i preseliti, no Afganistanci su to stalno radili bez ikakvih

problema. Toliko su puta bjeţali pred ratom i teškoćama da su postali jako dobri u brzinskoj selidbi. Naš

jedini problem bio je stalan manjak novca. Kabulski stanodavci obično su zahtijevali šestomjesečnu

stanarinu unaprijed, a mi nismo bili sigurni da tako brzo moţemo pronaći nešto što smo si mogli priuštiti.

Ako preselimo školu ljepote iz Ministarstva, bit će je skuplje odrţavati na ţivotu. U zamjenu za to što je

Ljepota bez granica potrošila pedesetak tisuća dolara kako bi izgradila školu unutar kompleksa, Ministarstvo

nam je plaćalo struju, vodu, grijanje i osiguranje.

U subotu ujutro, mala Hama - odlučila sam je ipak primiti na tečaj - i ja smo ruku pod ruku ušetale u

Ministarstvo kao da se ništa nije dogodilo. Basira, Topekai i moje ostale učenice i učiteljice već su bile tamo

i čekale me, okupljene oko vrata s velikim osmijesima. Ako su primijetile da je iz škole sve odneseno, nisu

to spominjale. Nije bilo zapravo ni vaţno što nismo imale preparate s kojima bismo mogle raditi, jer sam

prvog dana ionako ţeljela odrţati samo uvodno predavanje. Pričala sam im o ciljevima programa i svojim

očekivanjima. Rekla sam im da je mnogo ţena ţeljelo biti dio programa, pa zato neću tolerirati kraĎu ili

neopravdano kašnjenje i izostanke. Kazala sam im da ću svakoj od njih dati paket sa svime što im je bilo

potrebno za iduća tri mjeseca te da taj paket ne smije napustiti zgradu. U prvoj generaciji imali smo

problema s djevojkama koje su gubile ili polomile stvari, a to si jednostavno nismo mogli priuštiti. Toliko

sam se uţivjela u svoju viziju načina na koji će se odrţavati ovaj drugi tečaj da sam gotovo zaboravila na

krizu koja je čekala s druge strane vrata.

kika☺crostuff.net

A onda je kriza stigla. Pomoćnica ministrice stajala je točno ispred mene, hladna kao led, no pristojna.

Formalno smo se pozdravile - tri poljupca u obraze - jer to u Afganistanu ne propuštate, čak ni sa svojim

najgorim neprijateljem. Tada se počela pjeniti na danju. Učenica koja je prevodila nije ju mogla slijediti.

Sve smo samo zurile dok je ona nastavljala svoju tiradu, gestikulirajući s toliko snage da je gotovo pala sa

svojih visokih potpetica. Obraćala se ne samo meni, nego i čitavoj gomili. Iznenada su sve pogledale u mene

i iznenaĎeno uzdahnule.

"Što je rekla?" upitala sam svoju prestrašenu učenicu.

"Kaţe da niste dobra učiteljica te da će Ministarstvo ovdje otvoriti vlastitu školu. Kaţe da ste krali i od

stranih kozmetičkih tvrtki i od Afganistanaca. Kaţe..." učenica je počela jecati"... kaţe da će vas za kosu

odvući iz kompleksa i dati uhititi te da će vas istjerati iz zemlje."

Pomoćnica ministrice se tada okrenula i ledeno me odmjerila. "Kako to da je meni više stalo do ovih ţena

nego vama, iako sam ja Amerikanka a vi Afganistanka?" upitala sam je, dok su mi niz lice tekle suze. Ona je

zakoraknula prema meni kao da će me pljusnuti.

Iznenada se pokraj mene našao Sam. Osjećala sam se kao da mi je u pomoć upravo stigla konjica! Izmijenio

je par riječi s mojim učenicama kako bi otkrio što se dogaĎa, a onda me izveo na ulicu. Bila sam histerična,

a on posve miran. Svakome od nas zapalio je cigaretu, a onda smo krenuli u posjet svim ljudima u Kabulu

koji su mogli nešto učiniti za nas, od vladinih sluţbenika do Mary MacMakin. Na kraju je protiv

Ministarstva za ţenska pitanja bilo podneseno toliko ţalbi da su popustili.

S vremenom su nam vratili sve naše stvari, a ja sam se ispričala zbog iskazane kulturološke neosjetljivosti

koja je pridonijela sukobu. Sve u svemu, Ministarstvo je ţeljelo našu zgradu, našu robu te kontrolu nad

Školom. Zadrţali su zgradu, a ja više nikad nisam kročila u nju.

Sam je prvotno u Ministarstvo stigao kako bi mi rekao da nam je pronašao novu lokaciju. Radilo se o

prostranoj kući zvanoj Paunov zamak, s malenom pomoćnom zgradom blizu ulice, koja bi bila savršena za

Školu ljepote. Trebat će nam 22.000 dolara da bismo platili šestomjesečnu stanarinu, ali smo uz pomoć

kika☺crostuff.net

Noora i Alija skupili novac i potpisali jednogodišnji ugovor. Bili smo prilično uvjereni da ćemo s vremenom

napuniti sobe gostima i vratiti svoju investiciju. I Sam i ja i Ali planirali smo i sami ondje stanovati.

Prije nego što smo se uselili, Sam i ja smo otišli pogledati zgradu koju smo ţeljeli pretvoriti u školu.

Podignula sam staru cipelu koja je leţala u smeću na podu i bacila je u malenu straţnju sobu. Iza vrata sobe

provirila je ţena s velikim, iznenaĎenim očima. Imala je široka ramena i bila čvrsto graĎena, s licem širokih,

visokih jagodica koje me podsjećalo na američke Indijance. Bila je vrlo prljava, zamrljana lica i ruku, u

poderanoj i umrljanoj bezobličnoj tunici. Mislila sam da je beskućnica, no Sam ju je nešto oštro upitao i

otkrio da je dio kompleksa. Poput umivaonika i WC-a.

"Njegovo ime Šaz." Sam nikad nije naučio razlikovati osobne zamjenice. "On biti dobar čistačica za škola i

kuća za goste."

"Koliko je moram platiti?"

"Osamdeset dolar na mjesec, vjerojatno." Otišao je isprobati jedan od prekidača za svjetlo.

"Salam alejkum", rekla sam Šaz. "Moje je ime Debbie."

Ona je samo nastavila zuriti u mene, a onda se ponovno povukla u sobicu.

Idućeg je dana Sam unajmio muškarce ispred dţamije da sruše zidove, ugrade kupaonicu i vodovod za

umivaonike, naprave police i pomognu mi ličiti. Šaz je ličila uz mene, a ja sam bila zadovoljna koliko je

energije i snage posvetila poslu. No zidovi su bili toliko ispucali daje obična boja samo isticala manjkavosti.

Na kraju sam je poslala da s gradilišta s druge strane ulice donese kantu pijeska i ubacila ga u svoju boju.

Zatim sam je pomiješala, nanijela probni sloj i zastala da procijenim kako je izgledao. Okrenula sam se da

vidim što moji pomoćnici misle o tome. Muškarci su stajali otvorenih usta, s kistovima zaustavljenih u pola

pokreta dok je s njih kapala boja. Činilo se da misle kako sam poludjela, no Šaz mi je uputila svoj prvi

osmijeh. Imala je nekoliko zlatnih zuba, što je činilo začuĎujući kontrast njezinu umrljanu licu i neuglednoj

odjeći.

kika☺crostuff.net

Nekoliko dana poslije, dok smo selili salonski namještaj iz Ministarstva u novu zgradu, zaista sam gotovo

poludjela. Nakon što smo unijeli jedan dio kutija, začula sam čudnu buku kroz prozor, a izašavši, pronašla

sam tele privezano za branik obliţnjeg kamiona. Grickalo je rub prednje gume i mukalo tako glasno da sam

se morala nasmijati. Nisam znala zbog čega je svezano ispred naše kuće za goste, ali dosad sam naučila

očekivati slične stvari u Afganistanu. Nekoliko sam ga trenutaka tapšala, a onda se vratila unutra kako bih

nastavila raspakiravati kutije. Mogla sam čuti da je nastavilo mukati i taj je zvuk na mene djelovao

umirujuće. Podsjetio me na zvukove koje sam slušala u Michiganu dok sam bila dijete i imala milijun

kućnih ljubimaca.

Idući put kad sam izašla kako bih unijela novu kutiju, gotovo sam upala u nešto što mi je nalikovalo na

rijeku krvi. Netko je zaklao tele točno ispred naših vrata. Samo nekoliko metara dalje od teleta sada su radili

odreske. Nisam si mogla dopustiti luksuz da odem u svoju sobu i sakrijem se u mraku. Morala sam nastaviti

unositi kutije ostatak dana, pazeći da ne unesem krv na potplatima cipela ili da ne gledam u glavu teleta koja

se sada beţivotno nakrivila na vrhu zguţvane hrpe njegove prazne koţe.

Poglavlje 6

Premetala sam po kuhinjskim ormarićima, a onda napokon uočila maleni tanjurić s keksima umotan u ubrus.

Strgnula sam ubrus i odjurila u dnevni boravak. "Salam alejkum", rekla sam četvrti ili peti put muškarcu koji

je hodao gore-dolje ispred prozora s pogledom na ulicu. Trgnuo se i okrenuo, namrštivši se na mene, dok mu

je jedan kraj crnog turbana podrhtavao iznad glave, a drugi bio uvijen oko ruke. Onda se provukao uz mene i

odmarširao na gornji kat kako bi mogao zuriti na ulicu s prozora svoje sobe. Nekoliko minuta poslije

kika☺crostuff.net

ponovno je sišao, izašao iz kuće i otvorio kapiju koja vodi na ulicu. Nešto je rekao našem chowkidoru, koji

se stisnuo uza zid kao da muškarac u crnom turbanu riga vatru.

Tada je nazvao netko iz Ministarstva trgovine. "Poslovni je seminar kasnije završio", rekla je ţena na

drugom kraju linije. "I promet je prilično gust, pa će Nahidi trebati još neko vrijeme da stigne kući."

"Što da radim s njezinim suprugom?" upitala sam. "Uţasno je nestrpljiv."

"Smirite ga!" rekla je. "Neka mu netko objasni o čemu se radi inače će je istući."

"Istukao bi je čak i preda mnom?"

"Znate, on je taliban - oni su prilično strogi sa svojim ţenama."

"On je taliban?" osjetila sam kako su mi usta presušila. Pomislila sam da će me, ako ne uspijem pronaći

način da ugodim ovome tipu, zavezati iza deve i odvući u pustinju gdje ću zauvijek nestati. "Postoji li još

nešto što ste mi zaboravili reći o njemu?"

"Pa, ovisnik je o opijumu. Bolje vam je da se drţite podalje od njega ako vam se učini da je u krizi."

Kad smo Sam i ja preuzeli kuću za goste Paunov zamak, dolazilo nam je mnoštvo ljudi na zabave, ali nismo

imali ni jednoga gosta koji nam je plaćao najamninu. Naši prvi pravi gosti bili su Nahida i njezin suprug,

nabusit muškarac s oţiljkom na licu iz grada Herata.

Sve što sam znala o voĎenju posla bilo je ograničeno na salone ljepote. O poslu koji zahtijeva da nahranite

ljude i odrţavate kuću za njih nisam znala ništa. Osim toga, ţeljela sam da ova kuća za goste ima prednosti

koje će privući novinare i ostale zapadnjake, pa sam znala da je preda mnom mnogo posla. No mislila sam

da imam vremena sve dovesti u red.

Tada sam primila telefonski poziv od jedne nevladine organizacije sa sjedištem u Heratu, gradu na krajnjem

zapadu zemlje, blizu granice s Iranom. Rekli su mi da ih je posjetila dvadesetjednogodišnja djevojka Nahida

i preklinjala ih da joj pomognu da postane učenica u Školi ljepote. Za Školu je čula od roĎakinje koja ţivi u

Kabulu i očajnički ju je ţeljela pohaĎati te poslije otvoriti vlastiti salon u Heratu. Najveća joj prepreka nisu

bili ni udaljenost ni novac, nego njezin suprug. Nevladina je organizacija svim snagama pokušala smisliti

kika☺crostuff.net

način da joj umiri supruga i omogući joj da pohaĎa Školu. Razgovarali su s njezinim roĎacima u Kabulu,

koji su obećali da Nahida, njezin suprug i njihovo dijete mogu besplatno stanovati kod njih. Nevladina je

organizacija takoĎer obećala upisati je na tečaj poslovnog menadţmenta i pomoći joj otvoriti salon u Heratu.

Sve je to njezinu suprugu, koji je bio nezaposlen, počelo zvučati jako dobro. No zabrinjavala gaje moralna

atmosfera u Školi ljepote te karakter ljudi koji, su je vodili, pa me nevladina organizacija zamolila da im

omogućim da tjedan dana stanuju u Paunovom zamku kako bi umirili suprugove sumnje.

Kakav pritisak! Imala sam samo tjedan dana da se pobrinem da kuća počne funkcionirati dovoljno dobro da

moţe primiti goste te, još vaţnije, da uvjerim supruga kako iskazujem dovoljno poštovanja prema načinu na

koji ţivi afganistansko društvo. Kuća za goste imala je mnogo nedostataka kad smo je preuzeli. Imala je

krevete, ali ne i jastuke i pokrivače, imala je posude, ali ne i čaše. Najgore od svega, nije bilo čajnika ni

šalica za čaj. Afganistancima gotovo ništa nije vaţnije od čaja. Sam i ja otišli smo u kupovinu kako bismo

sve to nabavili, ali ja nisam imala pojma što kupiti. A nisam imala pojma ni kako napraviti čaj jednom kad

sam kupljene stvari donijela kući. Bila sam naučena proključati vodu i u nju ubaciti vrećicu s čajem, no

znala sam da Afganistanci prolaze mnogo sloţeniji postupak pripreme čaja. Svi su po njegovu okusu mogli

procijeniti je li bio pripremljen na ispravan način. Pomisao da ću tjedan provesti s Nahidom i njezinim

suprugom činila me sve nervoznijom, a priprema čaja bila je prva velika prepreka.

Da stvar bude gora, oni su stigli dva dana ranije od očekivanog. Sam i ja još ni sami nismo spavali u kući za

goste, ali smo se odvezli dočekati ih. Stajali su pokraj našeg chowkidora, jednog od trojice otetih radnika.

Bio je pronaĎen neozlijeĎen zajedno s preostalom dvojicom u pećini koju je čuvalo deset talibana. Bio je

toliko traumatiziran nakon tri mjeseca zatočeništva da više nije mogao raditi na naftnoj bušotini, pa smo ga

Sam i ja zaposlili kao čuvara. Bio je previše traumatiziran i za taj posao. Većinu je vremena provodio sjedeći

za kuhinjskim stolom i plačući. Činilo se da je opet plakao, jer su mu oči bile crvene i štucao je dok je

govorio. Nahidin suprug poprijeko ga je gledao, a onda se okrenuo i pogledao me kao daje već odlučio da

kika☺crostuff.net

nisam prikladna učiteljica za njegovu suprugu. No Nahida - djevojka koţe boje karamele i odlučnih crnih

očiju - primila me za ruke i poljubila. "Hvala vam što ste nas dočekali", kazala je.

Sam je izašao kupiti kebabe, riţu i pogaču za večeru. Nahida je na brzinu odabrala sobu s dva bračna

kreveta, pa su se ona i njezin suprug počeli smještati. Dok su oni bili na katu, ja sam pokušala pripremiti čaj.

Trebalo mi je neko vrijeme da potpalim plinsku peć, budući da sam cijeli ţivot upotrebljavala samo

električni štednjak. A onda sam ostala tamo stajati, gledajući čajnik, vodu i kutiju s čajem, pokušavajući

shvatiti trebam li ubaciti čaj u vodu prije ili nakon što proključa. Začula sam diskretno nakašljavanje iza

sebe - bila je to Nahida, još uvijek čvrsto umotana u pokrivalo za glavu. "Dajte da vam pomognem!" rekla je

i onda preuzela stvari u svoje ruke. Učinila je to vrlo ljubazno, jer nije ţeljela da se osjećam posve

beskorisno. Iako se Sam nije oţenio mnome zbog moje vještine kuhanja čaja, znala sam da bi mogao biti

posramljen ako posluţimo loš čaj. Bila sam zahvalna Nahidi na pomoći, iako se kuhinjom kretala s takvom

uvjeţbanošću da su me začudile njezine sredovječne manire. Činilo se kao da je nešto iz nje isisalo svu

mladost. No, te prve večeri nismo imale prigodu previše razgovarati. Večerali smo i zatim sjeli u dnevni

boravak i pogledali bolivudski film. Pojačala sam ton da ne bismo čuli chowkidora kako jeca u kuhinji.

Sutradan je Nahida morala otići na poslovni seminar u Ministarstvo trgovine. Sam je morao otići na posao, a

Nahidin je suprug ostao u Paunovom zamku sa mnom dok sam pokušavala raščistiti prostor za Školu.

Pokušala sam biti pristojna dok smo bili u istoj prostoriji, no on bi se svaki put naglo okrenuo čim bi me

ugledao. Mislim da je bio uznemiren činjenicom da sam imala drskosti ostaviti glavu nepokrivenu u vlastitoj

kući. Kako je dan odmicao, postajao je sve uzrujaniji.

Nakon poziva Ministarstva trgovine, oprezno sam mu prišla i pokušala objasniti problem. Samo se namrštio

na moj loš dati, pa sam nazvala Sama i ispričala mu što se dogaĎa. "Ti razgovaraj s njim", moljakala sam, a

onda mobitel dodala Talibu. Nekoliko ga je sekundi drţao na uhu, a onda ga sklopio i spustio na stol. Mislila

sam da će me udariti, ali je u tom trenutku Nahida utrčala kroz vrata i bez daha mu se počela pravdati.

kika☺crostuff.net

Nasrnuo je na nju prije nego što je stigla skinuti cipele i odvukao je na kat u njihovu sobu. Ponovno sam

nazvala Sama.

"Moraš se odmah vratiti kući!" povikala sam. "Istući će boga u njoj!"

"Stiţem, evo stiţem!" uzvratio mije Sam. "Već sam u našoj ulici."

Mogla sam čuti Taliba kako urla i Nahidinu vrisku. Zvučalo je kao da je slomio stolicu bacivši je o zid. U

tom je trenutku Sam nahrupio kroz vrata i pozvao supruga, koji je, na moje neizmjerno čuĎenje, prestao tući

Nahidu i sišao.

"Idemo mu sada slomiti noge", prošaputala sam, no Sam me ignorirao. Imao je pravo: Nahida bi vjerojatno

na kraju to platila. Stoga sam se uputila na kat i pronašla je kako drhturi na svome krevetu. Povukla sam je u

zagrljaj i provela noć razgovarajući s njom.

Nahida mi je ispričala da je njezina zla kob počela kad je roĎena u obitelji s četiri kćeri i samo jednim

sinom. U zemlji u kojoj djevojke nisu mogle raditi, obitelj s mnoštvom kćeri smatra se nedaćom. MeĎutim,

njezina je obitelj nikad nije natjerala da se osjeća neţeljenom. Roditelji su joj bili siromašni, no prepuni

ljubavi, pa je imala sretno djetinjstvo. Onda su talibani došli na vlast. Obitelj je pokušala drţati djevojke

skrivene, ali je susjed, koji se pokušavao dodvoriti talibanima odao tajnu o njihovim prekrasnim, neudanim

kćerima. I tako je jednog dana četrde-setpetogodišnji policajac Talib došao i zatraţio da mu je njezini

roditelji daju. Nije čak ni ponudio miraz, što se u Afganistanu smatra čistom pljačkom. Njegova jedina

ponuda bila je da neće ubiti Nahidina oca ako joj dopusti da se uda. Nahida je imala samo šesnaest godina i

mrzila je Taliba, ali je ţeljela zaštititi oca. Pristala je na brak.

Kad ju je Talib doveo kući nakon vjenčanja, bila je iznenaĎena spoznajom da je on već imao jednu suprugu,

stariju ţenu koja je bila bijesna stoje ova mlada djevojka morala postati dio njezina doma. Prva je supruga

Talibu rodila pet kćeri, ali on je ţelio Nahidu jer se nadao da bi mu mogla podariti sina. Sinovi su na mnogo

većoj cijeni u Afganistanu, jer nakon vjenčanja nastavljaju ţivjeti s roditeljima i pomaţu ih uzdrţavati.

Stoga je Nahida postala rob ne samo Talibu, nego i njegovoj prvoj supruzi. Bila je neposlušan rob, jer je više

kika☺crostuff.net

voljela da je istuku nego da učini nešto što nije ţeljela. Neko je vrijeme odbijala seks s Talibom i svaki put

zbog toga dobila batina.

"Evo oţiljaka", rekla je kao da mi pokazuje trofeje. Posegnula je iza sebe kako bi skinula tuniku, a zatim se

sagnula. LeĎa su joj bila prošarana masnicama i oţiljcima svih veličina, od kojih su neki jedva bili zarasli.

Pokazala mi je opekline od cigareta na stopalima i trbuhu - mjestima koja nitko nikad neće vidjeti.

Nahida se nadala da će Talibu dosaditi njezina pobuna te da će se razvesti od nje. Iako se razvod smatrao

najsramotnijom stvari koja se ţeni mogla dogoditi, ipak gaje ţeljela mnogo više od ovog braka. No onda je

ostala trudna i rodila sina. Prema njezinu mišljenju, to je bilo najgore što joj se moglo dogoditi. Odjednom je

postala njegova omiljena supruga i znala je da je nikad neće pustiti da ode. Bila je tako nesretna da se ţeljela

ubiti. Jednog je dana čak izlila benzin po svojoj odjeći. Samozapaljivanje je bilo neka vrsta trenda meĎu

očajnim kućanicama Herata. No vidjela je kako njezin sinčić zuri u nju i jednostavno to nije mogla učiniti.

Tada je otkrila da moţe iskoristiti svoj novi status kako bi dobila malo više slobode. Kad su talibani svrgnuti

s vlasti, rekla je suprugu da će naći posao i daje on ne moţe spriječiti. Lutala je Heratom osluškujući, u

potrazi za strancima. Kad je čula skupinu ljudi koja govori engleski, slijedila ih je i uvjerila da joj pomognu.

Bila je pametna, pa je ubrzo naučila engleski i sluţiti se kompjutorom. Uspjela je uštedjeti nešto novca

vezući kod kuće i prodajući rukotvorine strancima. Sve što je sada ţeljela bilo je riješiti se supruga.

"Silovao me stotinama puta; on i njegova supruga su me tukli, a njihova djeca pljuju na mene", rekla je,

dodirujući jedan od oţiljaka na tabanu. "Sretna sam samo kad puši svoj opijum. Svake se večeri molim da

umre."

Tijekom tog tjedna, bila sam zaista zabrinuta da Sam i ja nećemo proći test. Nahida je shvatila da sam

beznadna u kuhinji, pa bi se iskrala kako bi spremila pošteni obrok tako da ga ja mogu iznijeti na stol i

pretvarati se da sam ga ja skuhala. Bez obzira na sve, Talib je uvijek bio bijesan zbog nečega. Brzo je

zaključio da mrzi Sama, jer on je bio Paštun, a Sam Uzbek, što znači da su se borili na suprotnim stranama

za vrijeme rata. Pokušavala sam sve čega sam se mogla sjetiti kako bih smirila Nahidina supruga, znajući da

kika☺crostuff.net

joj neće dopustiti da se pridruţi trećoj generaciji mojih učenica ako zamrzi i mene. No ništa nije imalo

učinka. Uvijek je vikao na nju, pušio svoj opijum, ili sc pretvarao da me ne vidi dok je gledao televiziju.

Dvije večeri prije njihova odlaska, bila sam u krevetu, sanjajući da padam niz stube. Probudila sam se jer me

Sam tresao. Kad sam otvorila oči, vidjela sam da na drugoj strani sobe traţi svoj pištolj, no ja sam se još

uvijek tresla. "Potres!" viknuo je. "Izlazi iz kuće!" Hrpa knjiga na mojem noćnom ormariću skliznula je na

pod, a prozorsko staklo puklo je uz glasan zveket. Vrisnula sam i iskočila iz kreveta, ustrašenija nego ikad u

ţivotu. Bilo je hladno i mračno, a pod mi je podrhtavao pod nogama. Mogla sam čuti ljude u hodniku kako

viču i plaču i bila sam sigurna da će nam se kuća sručiti na glavu svakog trenutka. Već sam nas zamišljala

zatrpane u ruševinama dok nas uplakani chowkidor pokušava iskopati ţlicom. Istrčala sam u mračan hodnik

i sudarila se s nekim, a onda sletjela niz stube i izašla kroz ulazna vrata.

Okupili smo se u vrtu ispred kuće, iščekujući što će se dogoditi. S dugačkom, mukotrpnom škripom, nakon

koje je slijedio glasan tresak, srušio se kut susjedne kuće. No dok smo mi čekali i drhturili te slušali ljude u

cijeloj ulici kako viču, tlo je prestalo podrhtavati. Uspjela sam prestati plakati - a uskoro su svi počeli

razgovarati i smijati se, onako kako ljudi to čine kad shvate da ipak neće umrijeti. Zatim smo pogledali jedni

druge, a ja sam gotovo umrla od stida. Nahida i njezin suprug bili su potpuno odjeveni, uključujući njegov

turban i njezin šal za kosu. Sam i ja smo stajali u donjem rublju, dok se naša najeţena gola koţa presijavala

na mjesečini. Zavrištala sam i pokušala se pokriti.

Talib je pristojno okrenuo glavu na drugu stranu, a Sam je otrčao u potrazi za chowkidorom. Taj se jadan

čovjek obično svega bojao, ali je utrčao nazad u kuću i izašao noseći gomilu plahti kojima smo se mogli

ogrnuti. Pretpostavljam da ga je pogled na mene u donjem rublju preplašio više nego potres. Nismo se još

ţeljeli vratiti u kuću, a netko se - ne sjećam se točno tko - pojavio s čajem i keksima. Zajedno smo sjedili na

travnjaku do pet ujutro.

To je na neki način bila prekretnica. Talib nam je odlučio dati svoje povjerenje. Kad je Nahida idućeg dana

otišla na svoj tečaj, njezin je suprug otišao na posao sa Samom i obavio za njega neke sitne posliće. Kad su

kika☺crostuff.net

otišli, Talib mi je rekao da je odlučio dopustiti Nahidi da se za tri mjeseca vrati kako bi pohaĎala Školu

ljepote. Bila je sva ozarena od sreće. Uzela je maleni prsten od ametista sa svoje lijeve ruke i nataknula ga

na moj prst.

"Tako da misliš na mene dok se ne vratim", rekla je i poljubila me za pozdrav.

Rošana i ja stajale smo s desne strane glave lutke za vjeţbanje, a Topekai i dvije druge učiteljice s lijeve.

Basira, Hama i učenice smjerno su sjedile u zelenim plastičnim vrtnim stolicama ispred nas. Prstima sam

oblikovala krug i poloţila ga na kosu lutke, neposredno povrh čela. "Ovo zovemo prednjim dijelom glave",

objavila sam.

Rošana je to prevela na dati za Topekai i učiteljice, a one su onda svojim riječima pojasnile učenicama.

Nastavila sam pomicati krug preko lutkine glave kako bih označila njezine različite dijelove: tjeme,

sljepoočnice, zatiljak, vrat te lijevu i desnu stranu. "Morate znati dijelove glave prije nego što krenemo na

trajne i frizure. Poslije, kad vam kaţem da kosu podijelite od tjemena do vrata na desnoj strani, znat ćete o

čemu govorim."

Čekala sam dok je Rošana to prevela za učiteljice. Naposljetku mi je Topekai uputila široki osmijeh, a onda

počela vlastitim riječima objašnjavati lekciju, dotičući dijelove lutkine glave svojim dugim, elegantnim

rukama. Ostale učiteljice dodavale su svoje primjedbe. Dok su učenice kimale glavom, prišapnula sam

Rošani da se moj plan ostvaruje. Dok sam poučavala drugu generaciju, istodobno sam trenirala najbolje

učenice iz prve generacije da postanu učiteljice. Bio je to iznimno teţak zadatak, ali je sve ispalo kako treba.

Mogla sam primijetiti daje nastavni program učenicama zaista zanimljiv, pa su brzo napredovale.

Pretpostavljala sam da Topekai i ostale učiteljice do treće ili četvrte generacije više neće trebati

prevoditeljicu i mene.

Sve su učenice pratile nastavu s punom pozornošću, osim Harne, koja je stalno pogledavala na mobitel u

dţepu. "Molim te da ostaviš mobitel u torbici", rekla sam joj, uz podsjetnik samoj sebi da više nijednoj

kika☺crostuff.net

petnaestogodišnjakinji ne dopustim pohaĎanje Škole ljepote. Topekai ju je prijekorno pogledala.

Pretpostavljala sam da je pomislila isto što i ja.

Tijekom drugog semestra uvela sam još neke promjene. Ţeljela sam da moje učiteljice preuzmu i neke druge

odgovornosti osim poučavanja. Mislila sam da će prije razviti vještine potrebne za voĎenje posla ako nauče i

kako biti dobre menadţerice. To je značilo da su u Školu trebale stizati dovoljno rano kako bi se pobrinule

da u spremištu ima dovoljno plina za generator u slučaju nestanka struje. Budući da smo rijetko imali više

od četiri sata napajanja električnom energijom na dan, generator je bio vrlo vaţan. Morale su se pobrinuti i

da je u spremnik na krovu bilo napumpano dovoljno vode da nam je ne nestane dok djevojke budu vjeţbale

pranje kose i da nam se ne dogodi da nemaju čime isprati šampon. U slučaju hladnog vremena, trebalo nam

je i dovoljno drva za ogrjev. Ako nam usred dana nestane plina, vode ili drva za ogrjev, ţeljela sam da se

učiteljice same pobrinu za nabavu.

Trebalo im je neko vrijeme da te i neke druge zadatke preuzmu na sebe, djelomice i zato što većina nije

imala previše iskustva s donošenjem odluka. Problem je bio i kulturološke prirode, što mije bilo teško

razumjeti. Činilo mi se da im je povrijeĎen ponos zbog toga što se moraju brinuti o tako prizemnim stvarima

kao što su struja i voda, ili što moraju osigurati da su podovi oko stolica za klijentice i police s proizvodima

čisti. Mislile su da bi se za to trebala brinuti Šaz ili neka druga niţe rangirana osoba. Osim toga, da bi

osigurale zalihu plina, vode ili drva za ogrjev, morale su izaći i razgovarati s chowkidorom. Bilo im je

neugodno - čak je i bistra, samouvjerena Topekai bila posramljena - što moraju razgovarati s muškarcem

izvan svoje obitelji. Trebalo im je mnogo vremena da odluče tko će biti ta koja će izaći razgovarati s

čuvarom, a čak je i onda odabrana osoba morala imati nekoga u pratnji. Bilo mi je teško biti strpljiva s njima

jer sam posve drugačijeg karaktera. Ja gotovo nikad previše ne razmišljam prije negoli krenem u akciju.

Jednostavno krenem, ponekad s katastrofalnim posljedicama.

Jednog sam dana odlučila ignorirati učiteljice kad sam shvatila da je nestalo struje. Sjedila sam u svojoj sobi

i pila čaj te čak uključila stolnu svjetiljku i počela čitati knjigu. Napokon mi je Topekai pokucala na vrata.

kika☺crostuff.net

"Bakh niest, Debbie", rekla je ispričavajući se. "Ne moţemo vjeţbati šišanje."

"Bakhtje nestala još prije tri sata", rekla sam. "Sredite to!"

Uzdahnula je, a onda navukla šal preko kose i izašla razgovarati s čuvarom.

Do početka trećeg semestra toga ljeta, učiteljice su se naučile brinuti o tome da škola ima dovoljno plina,

vode i drva za ogrjev. Odlučila sam da su spremne za još nekoliko dodatnih obveza, pa sam im na početku

semestra uručila odreĎeni iznos novca. Bit će zaduţene za kupnju svega što Školi ustreba, poput sapuna za

ruke te novih ručnika. Sve što sam od njih traţila bilo je da vode evidenciju računa. Njihove vještine

upravljanja bile su sve veće. Kad je ujesen počeo četvrti semestar, rekla sam im da me ne zovu osim u

slučaju poţara. Kazala sam im da se za sve ostalo mogu pobrinuti same, što su i učinile.

Tijekom drugog semestra počela sam mijenjati i nastavni plan, tako da osiguram da učenice koje su završile

školu mogu bolje usluţiti svoje afganistanske klijentice. Kad smo sastavile originalni nastavni plan Škole

ljepote za prvu generaciju 2002. godine, odvojile smo dva tjedna da ih naučimo pravilnu tehniku nanošenja

šminke. Nije mi dugo trebalo da uvidim kako zapadnjačke ideje o šminkanju Afganistankama nemaju

nimalo smisla. Prema afgani-stanskim standardima, američke su ţene nosile tako malo šminke da su

praktički nalikovale na muškarce - i to ruţne muškarce. Kad bi američka klijentica otišla iz salona s

manikurom za svečane prilike, čula bih svoje učenice kako nezadovoljno mrmljaju ako im nije dopustila da

je našminkaju i naprave joj kompliciranu frizuru. Mislile su da bez tih poboljšanja izgleda malo bolje od

afganistanske seljanke koja se brine za svoje piliće.

Stoga sam se tijekom drugog semestra usredotočila na to da im pomognem lakše nanijeti šminku kakva je

bila uobičajena u njihovoj zemlji. Naravno, sve će mladenke i nadalje ţeljeti izgledati poput transseksualaca,

ali smatrala sam da barem mogu izgledati poput privlačnijih i jedinstvenih transseksualaca. Drugoj sam

generaciji učenica pokazala kako nanijeti šminku tako da se istaknu najbolje osobine svake mladenke. Kako

naglasiti konture debeljuškastog lica i istaknuti jagodice, ili kako vizualno smanjiti veliki nos. Na koji način

posvijetliti nečiju koţu a da osoba ne izgleda kao da je upala u kantu brašna. Kako prilagoditi šminku boji

kika☺crostuff.net

haljine. Jednog sam dana za svoj model upotrijebila Basiru, te im pokazala kako je individualan pristup

njezinim zelenim očima omogućio da zablistaju poput zada, da njezina bakrena kosa izgleda poput vatre, a

da njezine usne izgledaju njeţno i slatko umjesto kričavo.

Ţeljela sam i da moje učenice slobodno eksperimentiraju i istraţuju vlastite ideje o ljepoti, no to je za njih

ipak bilo previše. Mislile su da svaku mladenku moraju našminkati posve isto i napraviti im jednaku frizuru.

Ja sam smatrala da se mogu istaknuti kao kozmetičarke - i zaraditi više novca - ako se malo udalje od

uobičajene formule. Stoga sam čitav jedan dan provela govoreći im o kreativnosti. Otišla sam na internet,

isprintala kopije slika slavnih majstora i pokazala im kako su imali posve različite pristupe portretu ili

mrtvoj prirodi. Organizirala sam gledanje videosnimaka modnih revija, na kojima su ţene nosile bluze

obrubljene mjesečevim kamenjem i cipele načinjene od odčepljivača WC-a. Dobro, moţda ne baš takvu

odjeću i obuću, no svejedno dovoljno lude kreacije. Rekla sam im da kreativnost znači pustiti mašti na volju.

Dodala sam da je uvijek mogu obuzdati jednom kad su je pustile odgalopirati krug oko zvijezda.

"Vi niste samo kozmetičarke", rekla sam im. "Vi ste umjetnice!" Zatim sam svakoj od njih dala jednu lutku

za kreativnost. Rekla sam im da ţelim da svojoj lutki naprave zaista kreativne - što nije nuţno značilo i

prekrasne - frizure i šminku. "Dovest ću ocjenjivački sud koji će odlučiti koja je od vas bila najkreativnija",

rekla sam. "Ta će djevojka dobiti posebnu nagradu na promociji." Rošana im je sve to prevela. Razred je

preplavilo uzbuĎeno čavrljanje prije nego što su Topekai i učiteljice stigle bilo što dodati.

Dok smo hodali prema trţnici, primijetila sam da u mene zuri još više muškaraca nego inače. Moţda nisam

bila dovoljno skromno odjevena, ili sam moţda previše mahala rukama i gledala oko sebe, pa im nisam

djelovala dovoljno pokornom. Činilo se da su se otrcani muškarci u turbanima poredali kako bi se mogli

mrštiti na mene. Tada sam čula nekoga kako viče iz ulaza u zgradu: "Feshal Mordagawl"

Nisam znala što znače te riječi, no Sam se okrenuo kao da je netko u njega ispucao metak. Ugledao je

muškarce koji su vikali i krenuo kroz gomilu prema njima. Jedan je od njih nestao, ali je Sam zgrabio

drugog i stisnuo ga uza zid zgrade. Udario ga je, a krv je prsnula po pročelju. Ja sam stajala usred gomile

kika☺crostuff.net

vrišteći da prestane. Kad ga je napokon pustio, nekolicina muškaraca je istupila kako bi odvela pretučenog

čovjeka. Sam se vratio k meni, a gomila se razdvojila kako bi ga pustila da proĎe.

"Odlazimo", rekao je, pokušavajući ponovno ukrotiti raskuštranu kosu. Ponašao se kao da je ova tučnjava

bila samo mala neugodnost.

"Zamalo si otkinuo glavu tom čovjeku!"

"To moja duţnost." Sam se namrštio ugledavši modrice koje su mu se počele pojavljivati na šaci. "Nazvao te

prostitutkom, a mene tvojim svodnikom."

Sada se činilo da su se svi ljudi pokraj kojih smo prolazili svom silom trudili da ne gledaju u nas. Promatrala

sam Samova leĎa dok je hodao prema automobilu i prisjećala se priča koje mi je ispričao o danima i noćima

provedenim u borbi protiv Rusa. Ubijao je, iako ga je to prvi put toliko pogodilo da je ostao u kampu i pitao

moţe li umjesto ratnika biti kuhar. Prošli su mjeseci prije nego što je ponovno izašao iz kampa. Tijekom

našeg zajedničkog ţivota nikad u njemu nisam primijetila znakove nasilja. Bio je ljubazan prema strancima,

dobrohotan prema siromašnima i slabima, i njeţan prema meni. Volio je otrcane bolivudske filmove, u

kojima su zvijezde plesale po proplancima ijedni drugima pjevali ljubavne pjesme. SviĎali su mu se i

filmovi

0 Rambu - Sylvester Stallone je u Afganistanu imao strastvene poklonike - i volio je svoju strojnicu, ali

nisam znala mnogo Afganistanaca koji nisu imali oruţje. Jedna od mojih klijentica u salonu u Paunovom

zamku bila je školovana, elegantna supruga afganistanskog diplomata i političara. Znala sam da u torbici

nosi pištolj; bila sam toga svjesna jer je jednom počela vrištati kad je učenica u salonu premjestila njezinu

torbicu. "Pazite!" rekla je. "Unutra je pištolj." Stoga me nije zabrinjavalo to što je Sam nekoć bio ratnik. No,

sada sam bila malo zabrinuta. Čak me i sam njegov izgled meĎu svim tim muškarcima u sandalama, s

turbanima na glavi, zabrinjavao: u svojem crnom zapadnjačkom odijelu i sunčanim naočalama izgledao je

poput negativca iz filma.

kika☺crostuff.net

Okrenuo se i ravnodušno me pogledao. "Ne mogu biti na bazaru s tobom. Previše nevolje, moţda ću morati

nekoga ubiti."

Toliko o kupovini s mudţahedinom. Toliko o bilo kakvoj romantičnoj pomisli da ćemo Sam i ja zajedno

istraţivati grad. Bila sam nevjerojatno zaposlena vodeći drugu generaciju učenica

1 kuću za goste, no u trenucima izmeĎu ta dva posla bila sam usamljena i čeznula sam za društvom. Ţarko

sam ţeljela izaći i bolje upoznati grad. Zaista sam ţeljela otići na mandal - golemu vanjsku trţnicu blizu

rijeke Kabul koja se proteţe stotinama i stotinama metara - jer mi je to zvučalo zabavno. Trebala sam obaviti

i kupovinu, a mi smo prolazili pokraj trgovaca koji su prodavali stvari koje su mi trebale. "Ne moţemo li

stati i kupiti barem par stvari?" "To nije moguće."

"Znači da nikad ne smijem otići na mandaiT

"Dam ti svoj automobil. Moţda da povedeš Rošanu."

Sam je odrţao obećanje i dao mi svoj automobil. Bila sam malo nervozna što ću ga sama morati voziti, pa je

moj prvi izlet na cestu bio u pratnji gomile stranaca. Slijedili smo kombi po čitavom gradu jer nisam imala

pojma kako se snaći. Kombi je poskakivao kroz prenapučene ulice, a svi smo vrištali dok sam jedva

uspijevala zaobići kolica i magarce te pješake. Kao vozačica izazvala sam pozornost mnogih - bilo je ţena i

u drugim automobilima, no one gotovo nikad nisu vozile, pa čak ni sjedile na prednjem sjedalu. Muškarci su

padali sa svojih bicikala! Vikali su mi: "Volim vas, gospodine!" Prvi put kad sam nekoga čula daje to rekao,

pomislila sam da je, unatoč šminki, naušnicama i šalu za kosu, mislio da sam muškarac. A onda mi je netko

objasnio da na danju ne postoje riječi koje razlikuju spolove: on, ona i ono bile su jedna te ista riječ. To je

objašnjavalo Samovo miješanje zamjenica! Ubrzo sam se naviknula da mi se ljudi obraćaju s "gospodine" ili

govore "on" kad misle na mene.

Iako je voţnja u Kabulu bila jednako zastrašujuća kao mnogo toga što sam dotad učinila - poput voţnje na

toboganu koji je izletio iz tračnica - postajala sam sve vještija. Počela sam se osjećati prilično dobro jer sam

bila jedna od rijetkih ţena za volanom. Policajac koji je upravljao prometom na rotoru naviknuo se viĎati

kika☺crostuff.net

me, pa bi podignuo ruku kako bi zaustavio sve ostale automobile dok sam ja prolazila. Jednom je došao do

vozačeva prozora i mahnuo mi da stanem. Tada me upitao ţelim li podijeliti čaj koji je imao u termosici na

pločniku. Morala sam se nasmijati. Promet je kilometrima bio zakrčen, a stanje je postajalo još gore, no ovaj

je policajac bio spreman dati mi šalicu čaja. To je jedna od stvari koje volim kod Afganistanaca. Uvijek

imaju vremena za čaj.

Moje zanimanje za novitet voţnje prilično je brzo isparilo. Ni na trenutak se nisam mogla opustiti, a osim

toga, oduvijek sam voljela voziti uz šalicu kave i cigaretu. Osim toga, često mi je zvonio mobitel, pa bih ga

morala dohvatiti. Poziv je obično značio da su Škola ili kuća za goste u kaosu, ili da se klijentica uspjela

probiti kroz grad te da me čeka, očajnički ţeleći da joj obojim izrast prije nego što ode na odmor. Jednog

sam dana ţonglirala mobitelom, kavom i cigaretom i jedva uspjela izbjeći da se zaletim u straţnji dio bivola.

Odlučila sam se odreći voţnje u Kabulu.

Stoga sam zamolila Sama da mi osigura vozača svaki put kad bih poţeljela izaći. Umirala sam od ţelje da se

vratim na mandal, no nisam ţeljela poći sama. Mnogo mi je ljudi reklo da sama ne bih bila sigurna, a osim

toga, nisam znala dovoljno danja za cjenkanje s trgovcima. Ţeljela sam afganistanske cijene, a ne visoke

cijene koje bih dobila kao strankinja. Da je Ali bio u gradu, zamolila bih ga da me odvede, no bio je na putu.

Mala Hama rado bi bila pošla sa mnom, no jedva da je govorila engleski i nije mi mogla pomoći u

cjenkanju. Naposljetku sam uvjerila Rošanu - koja je, kad mi nije pomagala predavati u školi, pokušavala

otvoriti vlastiti salon - da mi se pridruţi. Odjenula sam svoju najduţu, najtamniju suknju i tamne cipele, pa

čak i burku, nadajući se da nitko neće primijetiti da sam strankinja.

Vozač je parkirao u blizini rijeke. Usput rečeno, to je područje na kojem su se mudţahedinske frakcije toliko

nemilosrdno borile da su zgrade s obiju strana rijeke Kabul bile prepune rupa. Nisam znala kako su neke od

njih još uvijek stajale. Rošana i ja smo se ruku pod ruku zaputile na trţnicu. Vozač je hodao otprilike

pet-šest metara iza nas, kako bi se uvjerio da smo sigurne. Prešle smo uzak most preko smrdljive rijeke, na

kojoj je nekoliko ljudi čučeći pralo svoju odjeću. Odmah po prelasku na drugu stranu, počinjao je mandal.

kika☺crostuff.net

Ljudi su prodavali stvari na stolovima, pokrivačima prostrtim na tlu, kolima i kolicima, pregradama i u

trgovinama. Čak i na vlastitim tijehma - jedan je muškarac prodavao privjeske za ključeve koji su visjeli na

njegovoj vesti. Mislim da su neki od ovih prodavača tamo bili ilegalno jer je naokolo hodao policajac s

palicom, zamahujući njome prema malenim dječacima koji su na ručnicima prodavali nekoliko pepeljara te

prema čovjeku s desetak čipkastih grudnjaka obješenih o ruku. Ti bi ljudi pobjegli kroz guţvu, a onda se

smjestili negdje drugdje. Ţeljela sam se zaustaviti i sve pogledati, ali me Rošana stalno poţurivala. "Bolje da

brzo krenemo dalje", rekla je.

No bilo mi je nemoguće brzo se kretati. Oko mene je bilo toliko mnogo ljudi da mi se činilo kao da je

upravo završila velika parada. Bilo je i toliko mnogo stvari da mi se činilo kao da je upravo eksplodiralo

golemo spremište i razasulo robu svuda oko nas. Budući da mi burka nije omogućivala dovoljno dobar

periferni pogled, morala sam se neprestano zaustavljati kako bih se mogla okrenuti i sve vidjeti. Različite

vrste robe bile su grupirane zajedno. Rošana me povukla u sporednu ulicu i pokazala mi dvorište okruţeno s

tri kata dućana koji su prodavali umjetno cvijeće - goleme ruţe, dugačke kitice makova, pa čak i plastična

boţična drvca. Prošli smo pokraj niza trgovina koje su prodavale mehaničke šivaće strojeve, sve s

prekrasnim pozlaćenim dizajnima sa strane. Prošli smo pokraj niza trgovina koje nisu prodavale ništa drugo

osim noţeva i škara, a zatim niz trgovina koje su prodavale samo sredstva za kupanje beba. Naravno, bio je

tu i golem prostor na kojem su se prodavali samo šalovi.

Dok smo hodale pokraj štanda koji je nudio dugačke nizove suhih datulja ovješenih o drveni štap, osjetila

sam kako me nešto ubolo u straţnjicu. Nisam obraćala pozornost na to. Pretpostavila sam da me u toj guţvi

na trţnici netko slučajno očešao. Malo sam ubrzala, ali sam opet osjetila isto - no ovaj put kao da me netko

namjerno pipao. "Mislim da me netko upravo zgrabio za dupe", prošaputala sam Rošani. Ona me povukla

naprijed.

No onda sam to opet osjetila. Netko me definitivno pipao. Okrenula sam se i ugledala golema, ruţna

muškarca koji je hodao gotovo priljubljen uz mene. Prostrijelila sam ga pogledom kroz svoj mali prozorčić

kika☺crostuff.net

na burki u nadi da će to shvatiti kao upozorenje. No čim sam se ponovno okrenula naprijed, posegnuo je i

ponovno me zgrabio. Tada sam se okrenula, burku prebacila preko glave i odalamila ga šakom ravno u lice.

Rošana se gotovo onesvijestila od šoka. Prodavači u okolnim trgovinama istrčali su na ulicu u panici. Ja sam

vrištala iz petnih ţila na svojem najboljem lošem danju da me taj tip zgrabio za straţnjicu i da to neću

podnositi. Tip je pao na pod, a svi su se skupili oko njega pokušavajući shvatiti u čemu je problem. Mogla

sam čuti kako im Rošana na danju govori da me muškarac povlačio za rukav.

"Nije me vukao za rukav!" rekla sam. "Uhvatio me za dupe, Rošana." No za nju je bila prevelika sramota

reći što se doista dogodilo, pa je nastavila svima govoriti da me vukao za rukav. A onda me odvukla iz

guţve.

"To se često dogaĎa na mandaiju", rekla mi je. "Molim te da se smiriš, pa ćemo ubrzo poći kući."

"Mislila sam da im je zabranjeno doticati ţene koje im nisu supruge."

"I jest, ali to svejedno čine."

"Vi ništa ne činite kad se to dogodi?"

Zatresla je glavom. "Previše nam je neugodno."

Još smo nekoliko minuta hodale u tišini. Trenutačno sam bila previše ljuta da bi me zanimao karneval robe

koji me okruţivao. Bila sam šokirana da su Rošana i ostale ţene morale trpjeti što ih muškarci drpaju na

mandaiju. Sjetila sam se svih onih ţena u zatvoru koje su se usudile suprotstaviti spolnom poretku tako što

su imale dečka ili su pobjegle od loših supruga. Zbog čega su muškarci na trţnici tako lako mogli kršiti

pravila? Sjetila sam se oţiljaka na Nahidinim leĎima i osjetila kako me obuzima novi val bijesa u njezino

ime.

Rošana i ja smo se zaustavile kako bismo kupile toaletni papir, a ja sam ponovno osjetila ruku na svojoj

straţnjici. Okrenula sam se i vidjela da nas je isti ruţni muškarac slijedio. Vidjela sam i policajca na rubu

mnoštva, pa sam zgrabila tipa za košulju i počela ga vući prema policajcu - ponovno na lošem danju vičući

da me zgrabio za dupe. Policajac me nekoliko trenutaka slušao, a onda izvukao palicu i počeo udarati

kika☺crostuff.net

muškarca. Promatrala sam sa zadovoljstvom kako je jedan mali uzvratni udarac pomogao uspostaviti

ravnoteţu izmeĎu muškaraca i ţena. No Rošana me zgrabila za ruku i odvukla me prema automobilu.

"Zao mi je, Debbie, ali više nikad neću s tobom poći na mandai", rekla je. Bez obzira na to koliko sam je

često pitala da poĎe sa mnom, ona je to odbijala - ljubazno, ljupko, ali odlučno.

Šaz - moja domaćica sa zlatnim zubima - i ja klečale smo u kupaonici blizu bokarija, peći na drva koja je

nalikovala na otmjenu metalnu kantu za smeće. Grijala je i kupaonicu i vodu, a ja sam dimom napunila prvi

kat kuće za goste, pokušavajući si pripremiti toplu kupku. Šaz je odškrinula prozor kako bi pustila dim da

izaĎe, a onda otvorila vratašca s prednje strane bokarija, utrpala unutra još novina i posloţila ih oko drva, te

sve pošpricala benzinom. Povukla sam se do suprotnog zida kad je unutra ubacila zapaljenu šibicu, a onda

prišla bliţe kad sam vidjela da se vatra uhvatila. Kroz metalnu cijev koja je vodila od bokarija prema van

ponovno je počeo izlaziti dim, no Šaz je i za to imala rješenje. Istrčala je iz kupaonice, a onda se vratila s

vrpcama mokre tkanine. Oko vruće cijevi omotala je tkaninu, koja se počela isparavati, a onda se prilijepila

za pukotine u metalu. Za nekoliko minuta dim se raščistio. Mogla sam se okupati a da ne umrem od kašlja.

Bila je to ona vrsta herojskog podviga zbog kojeg sam odlučila zadrţati Šaz. Ne da nije znala teško raditi.

Radila je poput industrijskog stroja kad se radilo o ribanju podova, no stroja s greškom - neke bi dijelove

poda izribala gotovo do drugog sloja, a druge bi ostavila nedirnute. Ţurila bi kroz kuću za goste i za sobom

ostavila trag slomljenih šalica, a ponekad i svjetiljaka. Trebala je glačati našu odjeću, no često je

jednostavno zaboravila na to. Moţda čak nije niti shvaćala zbog čega su ljudi činili takve stvari, budući da je

sama bila tako neuredna. Sam bi posegnuo u svoj ormar i izvukao jednu zguţvanu košulju za drugom te me

upitao zašto ne moţemo pronaći bolju spremačicu. A Šaz je uvijek, uvijek trebala počistiti toalete u Školi i

salonu svakog jutra. Bez obzira na to koliko sam joj puta to rekla, još bih vidjela klijentice kako izlaze iz

toaleta s pristojno nezadovoljnim izrazom lica.

Zaključila sam da bi jedan od problema mogao biti taj što je Šaz jednostavno imala previše posla. Kad smo

se tek uselili u Paunov zamak, njezin je najveći zadatak bio odrţavati čistom kuću za goste. No kad je Škola

kika☺crostuff.net

ljepote počela raditi, količina posla se povećala. Nisam vidjela kako bi sve to mogla obaviti sama, pa sam

zamolila Sama da joj kaţe kako ćemo joj pokušati pronaći pomoćnicu. Idući se dan Šaz pojavila s

postarijom ţenom koja je toliko nalikovala na nju da sam rekla Samu da je pita nije li joj starija ţena sestra

ili roĎakinja.

Nakon kratkog razgovora, ponovno se okrenuo prema meni. "To mu majka."

Bila sam šokirana. Druga je ţena izgledala samo nekoliko godina starija od Šaz. "Koliko joj je godina?"

pokazala sam na Šaz.

"Dvadeset i pet", rekao je.

Pretpostavljala sam da Šaz ima barem pedeset godina - da je starija od mene! "Ţelim znati više!" rekla sam

Samu kad sam primijetila da je krenuo prema vratima. "Ţelim čitavu priču."

"Trebaš pitati Rošanu", rekao je. "Šaz ne ispričati muškarcu sve seksi detalje koje ţeliš znati."

Tako sam morala pričekati dok Rošana nije svratila do Paunova zamka kasnije tog popodneva. Onda sam ih

obje povukla u svoju sobu.

Šaz i njezina majka su bile Hazari. Talibani, koji su uglavnom bili Paštuni, posebno su prezirali Hazare,

smatrajući ih neznalicama - ne mnogo boljim od magaraca, predodreĎenim samo za najgore poslove. Iako je

Šazina obitelj izdrţala u Kabulu tijekom većeg dijela rata, pobjegli su u planine kad su talibani stigli jer se

pričalo da novi vladari namjeravaju ubiti sve Hazare. Šaz i njezina obitelj godinu su dana ţivjeli u planinskoj

pećini, skupljajući, pa čak i kradući hranu s farmi kako bi preţivjeli.

Dok je Šaz pričala ovaj dio priče, bila sam iznenaĎena kad sam uočila da se smješka. Pokazalo se da je tada

bila udana za dobrog muškarca, nekoga koga je duboko voljela. Njezina su sjećanja na te godine bila sretna,

unatoč svim nedaćama. Onda je njezin suprug jednoga dana naletio na skupinu talibana koji su ga ubili. Kad

su ona i njezina obitelj čuli da su talibani otišli, spustili su se s planine i pronašli roĎake koji su im neko

vrijeme pomagali. Šazina je obitelj uskoro odlučila udati je za dobrostojećeg muškarca čija prva ţena još

nije rodila sina. No Šaz nije uspjela začeti s tim muškarcem, pa se razveo od nje. Tada ju je obitelj udala za

kika☺crostuff.net

trećeg muškarca, koji je ţivio u Kunduzu, sjeverno od Kabula, s drugom ţenom. Nije ţelio da se Šaz useli u

njegovu kuću s drugom ţenom, pa je nastavila ţivjeti sa svojom majkom. Ipak, i on se nadao da će mu roditi

sina, pa ju je često posjećivao u Kabulu radi seksa. TakoĎer ju je pokušao nagovoriti da mu da novac. Taj je

problem riješila otišavši u Ulicu zlata i pretvorivši svoju ušteĎevinu u prstenje i narukvice koje on nije

zapazio. Šaz još nije uspjela začeti ni s tim muškarcem. Prljavim je prstima brisala suzne oči dok je Rošani

povjerila kako se boji da će se i on rastati od nje.

Stoga sam je, unatoč svemu, odlučila zadrţati. Naposljetku, vodila sam program koji je trebao pomagati

ţenama, a nisam ţeljela da to budu samo kozmetičarke i frizerke. Ţeljela sam pomoći i siromašnim ţenama

bez posebnih vještina poput Šaz, ako je to bilo moguće.

No činilo se da se njezin rad nikako ne popravlja. Nastavila je razbijati stvari, ili bi one ponekad jednostavno

nestale, a ja nikad nisam bila sigurna je li ih bacila zato što ih je razbila, ili ih je netko ukrao. Bilo mi je

teško povjerovati da bi ih Šaz mogla ukrasti, jer mi je često donosila vrijedne stvari koje bih ostavila na

krivom mjestu. No, kad je nestao zlatni prsten s mojeg noćnog ormarića, zahtijevala sam da mi kaţe što mu

se dogodilo. Šaz, njezina majka, naš chowkidor, naš kuhar - čitavo je kućanstvo bilo u previranju zbog

optuţbi i protuoptuţbi. Na kraju je Sam predloţio da svi odemo posjetiti mulu vidovnjaka za kojeg je čuo.

Zamisao je bila da svi osumnjičenici stanu ispred mule i objave svoju neduţnost, nakon čega bi on mogao

odlučiti tko govori istinu. Veselila sam se posjetu muli vidovnjaku, ali Šazina je majka objavila da je

pronašla prsten na podu salona ljepote. Stoga nikad nisam saznala što se zapravo dogodilo.

Onda se pojavio novi problem sa Šaz. Jedna od učenica dotrčala je plačući u salon, s rukom poloţenom na

grudi. Zgrabila sam je, natjerala da legne i povikala: "Mislim da ima srčani udar." Topekai i Basira prišle su

kako bi porazgovarale s djevojkom, a ona im je ispričala da ju je Šaz zgrabila za grudi. "Ne", pobunila sam

se. "Mislim da Šaz nikad ne bi učinila nešto takvo. Ili ako jest, to je bila šala." No javile su se još dvije

učenice koje su mi rekle da je Šaz istu stvar učinila i njima, da ih je zgrabila ne samo za grudi, nego i za

kika☺crostuff.net

meĎunoţje. Jedna od njih podignula je tuniku kako bih mogla vidjeti stranu jedne dojke. Na njoj su bile

modrice.

Pozvala sam Rošanu i zamolila je da doĎe do nas. Kad je stigla idućeg dana, posjela sam Šaz i ispričala joj

što su mi rekle učenice. "To je seksualno napastovanje", rekla sam joj. "Da si muškarac, mogla bi zbog toga

završiti u zatvoru."

Rošana je prevodila, ali je Šaz zatresla glavom kao da je potpuno zbunjena. "Kaţe da ona ne radi takve

stvari", rekla je Rošana. "Kaţe da druge djevojke govore laţi o njoj."

Nisam znala što da mislim. Idućih nekoliko tjedana nastavila sam ispitivati učenice je li se izgred ponovio.

Nekoliko su puta rekle da, Šaz ih je zgrabila. Nisam im ţeljela vjerovati jer me to podsjetilo na ruţnog

muškarca koji me pipao na mandaiju. Mislila sam da je Šaz toliko gladna seksa ili ljubavi da joj se činilo da

je jedini način da ih dobije bio da zgrabi jednu od djevojaka. Pokušavala sam racionalizirati njezino

ponašanje jer sam joj i dalje ţeljela pomoći. No onda sam jednog dana vidjela kako je straga prišla jednoj od

učenica dok je obuvala cipele i zgrabila je za grudi. Učenica se ukočila i počela plakati. Otrčala sam na

drugu stranu prostorije i gurnula Šaz uza zid. "Sada je dosta", rekla sam. "Otpuštena si."

Bilo mi je grozno što sam je morala otpustiti, a jednako su se osjećale i sve učiteljice, pa čak i učenice. Šaz

je dosad postala dio obitelji; bila nam je poput zločestog djeteta kojeg su svi voljeli unatoč svemu. Oko

tjedan dana sve smo bile potištene. Jedna od mojih klijentica, koja je bila psihologinja, upitala me što nije u

redu, a ja sam joj objasnila situaciju. "Netko joj je vjerojatno cijeli ţivot činio istu stvar", rekla je. A onda se

Šaz vratila. Cijelog se dana motala ispred kompleksa, ţalosno provirujući unutra svaki put kad bi chowkidor

otvorio kapiju. Napokon sam izašla i uvela je u kompleks. Zagrlila sam je i obje smo se rasplakale. "Samo to

nemoj više nikad ponoviti", rekla sam joj.

Činjenica daje dobila otkaz nekako ju je promijenila. Sjetila bi se počistiti kupaonicu. Prestala je razbijati

toliko mnogo stvari. Počela je bolje odrţavati odjeću i kosu. Meni je laknulo jer mi je Šaz bila draga i ţeljela

kika☺crostuff.net

sam vizualne dokaze da joj ţivot moţe postati bolji, kao što su boljima postajali i ţivoti frizerki i

kozmetičarki.

Zatim je jednog dana Sam naletio na Šazinu majku dok je hodala prema kapiji kompleksa, i nešto joj je palo

na tlo. Radilo se o jednoj od baterijskih svjetiljaka koje smo drţali pokraj kreveta kako bismo usred noći

mogli pronaći put do kupaonice. Otpustio ju je na licu mjesta i sve Šazine molbe i preklinjanje nisu ga

mogle natjerati da promijeni mišljenje.

"Ako je ukrala nešto sitno, jednog će dana ukrasti i nešto veliko", zaključio je Sam.

Nahida, njezin suprug Talib i njihov sin vratili su se u Kabul neposredno prije početka trećeg semestra.

Stanovali su kod njezinih roĎaka dok je ona upijala sve stoje mogla naučiti od mene i ostalih učiteljica.

Znala sam da će Nahida biti jedna od mojih najboljih učenica. Voljela bih da je mogla stanovati kod nas u

Paunovom zamku kako bih je mogla češće viĎati izvan škole, no Sam i ja često bismo pozvali nju i supruga

na večeru. Nahida bi nam pričala o svojim poslovnim planovima. Imala je mnogo sjajnih ideja! No, suprug

joj je sjedio tamo poput golema, tupa kamena.

Nakon što je otišla, vezu smo odrţavale telefonom i e-mailom. Salon koji je otvorila u samo je nekoliko

mjeseci postao iznimno uspješnim. Napravila je posjetnice i dijelila ih na vjenčanjima. Distribuirala je letke

koji su nudili dva sisanja za cijenu jednog ako klijentica sa sobom dovede prijateljicu. Počela je dobro

zaraĎivati, čime joj je suprug bio oduševljen. No zbog toga nije postao ništa bolji. Još ju je tukao jer je

odbijala seks - nije ţeljela više djece, a on nije htio upotrebljavati zaštitu. Tukao ju je zbog mnogo razloga, a

kad se nije mogao sjetiti razloga, istukao bi je zato što je bila pametna, mlada i lijepa. A pogotovo zato što je

bila ţena.

Kad su me prijatelji iz Michigana pitali kako mogu pomoći Afganistanu, poslala bih im velik popis stvari

koje su mogli učiniti ili mi ih poslati. I uvijek bih ih zamolila da se mole za Nahidu, da preţivi svoj brak.

Skrivala je dio zarade, tako da joj suprug nije znao koliko je zapravo bila uspješna. Toliko je mnogo radila i

toliko često dobivala batine da ju je čak i prva supruga počela ţaliti. Tada je Nahida prvoj supruzi počela

kika☺crostuff.net

donositi darove - slatkiše za njezinu djecu, parfem, novu haljinu kad je trebalo poći na neko vjenčanje, čak i

novi televizor. Tijekom vremena, dvije su supruge postale bliske kao sestre. Tada je prva supruga

zatrudnjela i rodila dječaka. Nahida je bila sigurna da je to njezina prilika da pobjegne iz tog braka. To je

ţeljela više od bilo čega na svijetu. Preklinjala je prvu suprugu da uvjeri supruga da se razvede od nje.

"Reci mu da sam zla, da ću ga osramotiti radeći izvan doma, reci mu da se razvede od mene jer ću mu

donijeti samo nevolje", molila ju je Nahida.

"Pokušat ću", obećala je prva supruga.

Zatim je počela sve to šaputati Talibu. Istaknula je mnoštvo Nahidinih mana kao supruge te da su mu se

ljudi iz susjedstva smijali jer je nije mogao kontrolirati. Rekla mu je da ni ona više ne moţe podnijeti da ţivi

u istoj kući s tom skorojevićkom bez poštovanja. Talib je primio na znanje sve što mu je rekla prva supruga i

počeo još jače tući Nahidu kako bi je natjerao da postane prikladna supruga.

No, kako bi očuvao mir s prvom suprugom, naposljetku je pristao razvesti se od nje. Čak je odlučio dopustiti

Nahidi da odvede njihova sina - "izrod te zle ţene", kako gaje nazvala prva supruga - iako bi očevi u slučaju

razvoda gotovo uvijek zadrţali djecu. Nahida se vratila u dom svojih roditelja, a oni su zbog toga bili

presretni. Sada ima vlastiti salon te nekoliko zaposlenica. Izvozi ručne radove iz provincija, radi kao

prevoditeljica i često je pozivaju kao govornicu na konferencijama o ţenskim pravima. Kaţe mi da joj je

posve svejedno hoće li se ikad ponovno udati. Štoviše, sada to više ne mora učiniti.

Poglavlje 7

Koncem proljeća iznenada sam izgubila polovicu novca koji mi je obećala njemačka nevladina organizacija

za školovanje druge i treće generacije učenica. Nevladinu je organizaciju sponzorirala njemačka vlada, koja

je povukla dio svojih sredstava, pa su se loše vijesti dokotrljale i do mene. Već sam upisala dvadeset i pet

kika☺crostuff.net

djevojaka na sljedeći tečaj, ali sam sada imala novca samo za njih dvanaest i pol. Priznajem, nisam dobra u

prikupljanju donacija. Nemam pojma kako se sastavljaju zamolbe niti čine sve one stvari koje privlače

donatore. Zato sam se oslonila na jedinu stvar za koju sam znala da donosi novac. Odlučila sam da ću

pojačati posao u salonu i zamoliti Topekai te još nekolicinu bistrih učenica poput Basire da ostanu raditi

nekoliko sati duţe nakon nastave kako bi se pobrinule za klijentice koje plaćaju naše usluge. Nadala sam se

da ću uspjeti financirati sljedeći tečaj profitom od salona. Budući da za zapadnjakinjc u Kabulu nije bilo

previše luksuza, bile su spremne dobro platiti za malo paţnje.

Napravila sam letke o salonu i ostavila ih na mjestima koje su zapadnjaci često posjećivali, poput

zapadnjačkih restorana i trgovine u kojoj su kupovali alkohol. Uz to sam zamolila klijentice da ih ponesu sa

sobom i rašire vijest po svojim stambenim kompleksima. Uskoro me mnogo novih klijentica počelo zvati

kako bi ugovorile termine. Sada je problem bio kako im objasniti put do Paunova zamka budući da u Kabulu

nije bilo uličnih natpisa ni adresa. Zato su moje upute glasile otprilike ovako:

DoĎite do Internet-kafea blizu rotora u Shar-e-Nowu, onog pokraj zgrade hitne pomoći s crveno-bijelim

pročeljem. Skrenite desno i naći ćete se u glavnoj ulici u Shar-e-Nowu. Prije nego što stignete do razrušene

kinodvorane, vidjet ćete ţarkoţutu zgradu. Tamo skrenite desno, a onda prijeĎite ulicu s mrtvim kravama.

Nastavite se voziti pokraj kuće starog ratnog vode i skrenite lijevo u iduću ulicu. Vidjet ćete plavo-bijelu

kutiju i znak na kojem crnim slovima piše ASSA. Malo ispred njega je siva zgrada ispred koje sjedi mnoštvo

Afganistanaca, krojačka radnja, kompleks s plavom kapijom te bunar s ručnom crpkom na uglu. Moja kuća

za goste je ona s plavom kapijom. Ako mi kaţete kad namjeravate doći, ja ću biti strankinja sa ţutim šalom

koja stoji pokraj bunara i razgovara na mobitel. Oko mene će vjerojatno biti malena skupina ljudi.

Mnogo je novih klijentica počelo dolaziti u salon, stoje značilo da su Topekai, Basira i Bahar-još jedna

pametna učenica iz druge generacije - bile izloţene širokom krugu strankinja. U početku se činilo daje svaka

zapadnjakinja koja je došla u salon učinila nešto što ih je zaprepastilo.

kika☺crostuff.net

Jedna mlada ţena je ţeljela depilaciju bikini zone. "Ona je nevjesta?" upitala me Topekai, pogrešno

pretpostavivši da je predbračna depilacija tijela i američki običaj.

Zatresla sam glavom. "Odlazi na Cipar na tjedan dana sa svojim dečkom."

Druga je ţena ušla kroz vrata i demonstrativno odmotala šal za kosu te se izvukla iz svojeg dugačkog

kaputa. Zatim je košulju zategnula preko trbuha tako da smo sve mogle uočiti malenu izbočinu. "Trudna

sam!" veselo je uzviknula.

Bahar je zablistala. "Vaš suprug je sretan?" upitala je.

"Oh, nisam udana", odgovorila je ţena. "Bit ću samohrana majka."

Treća je ţena došla i predstavila se kao članica diplomatskog zbora u jednom od veleposlanstava. Kad je

skinula kaput, sve su afganistanske frizerke razmijenile znakovite poglede i zatim spustile glave kako bi

sakrile svoj smijeh. Ţena je bila odjevena u bluzu kroz koju se nazirao njezin trbuščić i groznu minicu koja

je jedva pokrivala njezinu pozamašnu straţnjicu. Čak sam i ja bila šokirana! Dok sam je šišala, mogla sam

čuti djevojke kako se hihoću u jednoj od straţnjih prostorija. Kad je otišla, provirila sam u sobu kako bih

provjerila što ih je toliko razveselilo. Našla sam Basiru kako se šepuri pred kolegicama, suknje podignute

oko butina i gomilom ručnika naguranim u donji veš. "Ja sam diplomat!" rekla je šepureći se po sobi. "Ja

sam veliki diplomat!"

No, malo pomalo moje su se frizerke priviknule na čudne običaje strankinja i naučile ostati ozbiljne i

profesionalne. Znala sam da je to dobar znak, jer ako su se naučile brinuti za stran-kinje, tada će moći zaista

dobro zaraĎivati.

No, povremeno bih se našla u neugodnom poloţaju kad bih morala odbiti klijenticu jer sam bila jedina

frizerka kojoj su vjerovale da ih ošiša ili oboji, a nisam imala dovoljno vremena da ih sve primim. U SAD-u

djevojke pohaĎaju škole ljepote tijekom čitave godine. Tada obično nekoliko godina rade u jeftinom

frizeraju prije nego što se zaposle u otmjenom salonu. Tamo nekoliko mjeseci samo peru kosu ili rade kao

pomoćnice iskusnih stilista prije nego što dobiju vlastite klijente. Moje afganistanske frizerke dobile su

kika☺crostuff.net

samo dvanaest tjedana obuke u školi ljepote te nekoliko sati šegrtovanja u salonu, što znači da još nisu bile

spremne zapadnjačkim klijenticama pruţiti kvalitetu usluge koju su očekivale. Noja sam znala da uz još

malo iskustva mogu postati jako dobre jer su bile vrlo motivirane. Stoga sam se usredotočila na to da ih

klijentice što bolje upoznaju. Ako bi klijentica došla u salon na šišanje i pramenove, rekla bih joj da ću je ja

ošišati, no da će Bahar napraviti pramenove - da ona to radi bolje od mene, stoje bila istina. Osim toga sam

u ponudu odlučila uključiti dodatne usluge. Otkrila sam ginekološki stol u samom dnu kontejnera za

prijevoz, koji sam i dalje obilazila svakog tjedna

kako bih donijela nove potrepštine. Nisam imala pojma kako se stol tamo našao, ali sam shvatila da bih ga

mogla upotrijebiti za masaţe, kozmetičke tretmane lica, pa čak i pedikuru. Kanadska maserka poučila je

Topekai i Basiru, pa je to bilo savršeno. Počela sam govoriti klijenticama da nudimo i masaţe i pedikuru. Ta

je vrsta usluge - pogotovo pedikura - uskoro procvjetala. U samo dva tjedna radile smo na stopalima iz

Bosne, Australije, Londona, SAD-a, Njemačke, Francuske, Švicarske, Rusije i Filipina.

Počele smo se baviti i uljepšavanjem afganistanskih mladenki. To je bio iznenaĎujući obrat, budući da nikad

nisam očekivala da ću se baviti šminkanjem za vjenčanja. Za to sam školovala svoje učenice, a izgled

transseksualca ionako nije bila moja specijalnost. No pokazalo se da je postojalo mnogo afganistanskih ţena

koje su se vratile u zemlju nakon što su godinama ţivjele na Zapadu i ovdje se zaručile. Njihovi su roditelji

ţeljeli da proĎu tradicionalne afganistanske zaruke i vjenčanje, ali te su djevojke prezirale pomisao na

ekstremnu šminku i kosu na kat. Prva zapadnjačka Afganistanka koja se našla u toj situaciji preklinjala me

da je pripremim za vjenčanje. Sloţila sam se, no zatraţila sam je 300 dolara za njezinu šminku te po 10

dolara za svakog člana njezine povorke. Uobičajena cijena za šminkanje afganistanske mladenke bila je

izmeĎu 100 i 160 dolara, no ja sam ţeljela postaviti visoku cijenu kako se moj salon ne bi našao u situaciji

da se mora natjecati sa salonima mojih učenica. Ta prva mladenka došla je sa svim svojim roĎakinjama i

prijateljicama, a ja sam je šminkala oko pet sati. Mogla sam posao završiti i za dva, no izgleda da je

tradicionalni pristup rastegnuti postupak na pet sati i od toga načiniti čitavu predstavu. Mladenka je na

kika☺crostuff.net

vjenčanju svima ispričala da sam je ja šminkala, pa sam počela primati mnoštvo poziva od drugih mladenki

u istoj situaciji.

Ali, čak ni s tim dodatnim poslom nisam uspijevala dovoljno zaraditi kako bih pokrila sve troškove Škole.

Primala sam mnoštvo poziva i od muškaraca koji su ţeljeli doći u salon, no sve sam ih odbila jer u

Afganistanu muškarcima jednostavno nije bio dopušten pristup u salone ljepote. No naišla sam na velik broj

stranaca koji su me preklinjali za šišanje ili čak manikuru, pa sam ih počela ţaliti. Afganistan moţe biti

zaista naporan za strance koji ovdje borave duţe vrijeme. Obično su čitavo vrijeme zatvoreni u svojim

veleposlanstvima ili kompleksima nevladinih organizacija, a kad napuste ta četiri zida kako bi izašli na

teren, nikad ne znaju hoće li baš njihovo vozilo naletjeti na bombu. Kad god bih se vozila u svojem

automobilu i primijetila jedan od dţipova neke velike nevladine organizacije ili tenk snaga za odrţavanje

mira, rekla bih svojem vozaču da zaostane stotinjak metara iza njih u slučaju da postanu meta napada. Stoga

sam ţalila sve te muškarce kojima je u ţivotu trebalo malo luksuza. Osim toga, bilo mi je jasno da bi oni

mogli postati dobar izvor zarade. Počela sam raditi na njima kasno poslijepodne i uvečer, nakon što su Škola

i salon već bili zatvoreni, a sve moje djevojke otišle kući.

No upravo kad su sva ta nastojanja da proširim posao u salonu počela pokazivati rezultate, sigurnosno stanje

u Kabulu postalo je doista loše. Ponovno je bilo izborno doba, samo što su ovaj put ulozi bili znatno veći.

Afganistanci će u listopadu birati novog predsjednika tajnim glasovanjem. U izbornoj je utrci bilo gotovo

dvadeset kandidata, a medu različitim frakcijama kojima su kandidati pripadali bilo je mnogo sukoba. U

odreĎenim je krugovima vladala sumnja da će Sjedinjene Drţave namjestiti izbore kako bi osigurale pobjedu

svojeg omiljenog kandidata, aktualnog predsjednika Hamida Karzaija. A naravno, talibani su se protivili

izborima bez obzira na to tko pobijedio. U zemlji se povećao broj otmica i bombaških napada te općeg

nasilja, a Američko je veleposlanstvo svoje drţavljane savjetovalo da budu što neprimjetniji.

Ujedinjeni narodi imali su sustav uzbune za svoje zaposlenike, a većina nevladinih organizacija i

veleposlanstava u Kabulu slijedila je njihov primjer. Zeleni grad značio je da se moţete gotovo svuda

kika☺crostuff.net

slobodno kretati, bijeli grad je označavao da moţete otići na samo nekoliko sigurnih mjesta izvan svojeg

kompleksa, dok je crveni grad praktički označavao da trebate početi planirati evakuaciju. Ujedinjeni narodi

tih su mjeseci klasificirali Kabul kao bijeli grad. Iako Paunov zamak nije imao sigurnosne mjere bijeloga

grada - nije bilo nazubljene ţice na vrhu zidova kompleksa, prozora sa zaštitom od eksplozije, ni

proturaketne barikade na vrhu zgrade - nekolicina stranaca ipak se uspjela iskrasti do mojeg salona.

Osobno sam ignorirala upozorenja. Nije mi se činilo da je toliki strah nuţan sve dok ste oprezni i poštujete

kulturu u kojoj ţivite. Moja najsnaţnija reakcija na upozorenja bijeloga grada bila je iritiranost, jer su

upozorenja bila loša za posao. No većina mojih klijenata nije uspijevala izbjeći restrikcije koje je donosilo

upozorenje bijeloga grada. Nazivali bi da otkazu svoje ugovorene termine i ţalili se da su zarobljeni unutar

svojih kompleksa. Nakon mnoštva takvih poziva sinula mi je ideja.

"Kako bi bilo da mi doĎemo do vas?" upitala sam. "Ako mi uspijete ugovoriti nekolicinu klijenata, uzet ću

Samov automobil i napuniti prtljaţnik kozmetičkim preparatima. A onda djevojke i ja jedno poslijepodne

moţemo raditi u vašem kompleksu."

Nedugo nakon toga počele smo redovito odlaziti u komplekse različitih nevladinih organizacija diljem

grada. Naše su nam klijentice bile tako zahvalne - i vrlo sretne što smo im odvlačile pozornost od trenutačne

situacije - da su nam davale izvrsne napojnice. Nakon jednog takvog izleta djevojke nisu mogle mirno sjediti

u automobilu jer su mnogo zaradile na napojnicama - a to je bilo povrh onoga što ću im ja platiti za posao

koji su obavile. Upitala sam Basiru koliko je dobila napojnica.

"Pedeset dolara!" Njezine su se zelene oči iskrile od radosti. "Moj suprug toliko ne zaradi u dva tjedna!"

Sam me neprestano pogledavao dok sam pokušavala čitati knjigu. Bili smo u spavaćoj sobi, s uključenim

televizorom, no on zapravo nije gledao bolivudsku dramu. Zurio je u mene kad god bi uhvatio priliku, iako

bi to zanijekao kad bih ga uhvatila.

"Što je?" upitala sam ga valjda peti put. "Zašto zuriš u mene?"

kika☺crostuff.net

Uzdahnuo je i olovkom nekoliko puta kucnuo o svoju šalicu čaja, kao da se radi o jajetu koje pokušava

razbiti. "Moram poslati nešto novac kući", napokon je kazao.

"Zašto?"

"On mora ići doktoru." "Tvoj otac?"

"Ne, ona. Ona mora ići doktoru."

"Koja ona? Tvoja majka, tvoja sestra, tvoja kći..."

"Moja ţena."

"Je li bolesna?" Ako sam morala misliti na nju, to je bilo lakše ako boluje od fatalne bolesti i polako propada

te nestaje s periferije mojeg ţivota.

Zatresao je glavom, a onda ponovno uzdahnuo. "Trudna je."

Osjećala sam se kao da sam upravo pala iz zrakoplova.

Tog sam proljeća zaista mnogo radila - jutra sam provodila u Školi, a popodneva u salonu - tako da sam

svake večeri jedva prošla kroz kompleks na putu do naše sobe, nadajući se da će me moj dragi suprug malo

maziti. MeĎutim, brzo sam naučila da ga moram stjerati u kut i silom natjerati da mi pokaţe malo ljubavi. A

to, naravno, nije bilo ono što sam ţeljela. Da budem posve fer prema Samu, još je imao velikih problema sa

svojom tvrtkom. No jednom kad je posao krenuo nabolje, njegovo je ponašanje više-manje ostalo isto. MeĎu

nama su postojale kulturološke razlike preko kojih je bilo jednako teško prijeći kao i preko planine Hindu

Kush. A nijedno od nas nije imalo pojma kako to učiniti.

Često smo se svaĎali. Štoviše, jedna od prvih novih Samovih engleskih riječi tih dana bila je dinosaur,

njegovo ime od milja za mene, jer je mislio da se borim kao dinosaur. Iskazivanje osjećaja - ili nedostatak

iskazivanja osjećaja - izazivalo je jednu svaĎu za drugom. Na primjer, mnoge smo večeri utrošili na vikanje

i suze jer bih ja ušla u našu sobu i poljubila ga, a on bi se povukao sa zabrinutim izrazom lica. Napokon smo

zamolili Rošanu da prevede problem. Pokazalo se da bih ga često poljubila nakon

što je obavio ritual čišćenja za večernju molitvu. Zbog toga bi morao zagrijati vodu i sve obaviti ispočetka.

kika☺crostuff.net

No čak i kad bih se sjetila poljubiti ga prije čišćenja za molitvu, bio bi prilično nezainteresiran. Nije razumio

zbog čega sam se ţeljela drţati za ruke ili ga zagrliti i poljubiti, ili jednostavno dodirivati. Nikad nije činio

ništa od toga sa svojom afganistan-skom suprugom, a njegov otac to nije činio s njegovom majkom. Mislim

da Sam nikad nije vidio afganistanskog muškarca kako se sa ţenom ponaša na takav način. Afganistanski

muškarci hodaju ulicama Kabula drţeći se meĎusobno za ruke. Često u razgovoru dotiču jedan drugoga ili

se čak zagrle, ali ih nikad ne moţete vidjeti da se tako ponašaju sa ţenom. Jednom prigodom, kad smo se

Sam i ja negdje zaputili u svojem automobilu, posegnula sam i počela mu milovati ruku. Pocrvenio je i

povukao se dalje od mene. "Nije vrijeme za seks, Debbie!" prosiktao je.

"Ne ţelim sada voditi ljubav", rekla sam, iako tko zna -moţda bih to i poţeljela da on nije izgledao kao da

ţeli iskočiti iz automobila. "Samo se ţelim pomaziti."

"Što je to pomaziti?" upitao je nervozno. Jednostavno mu nije bilo jasno.

A poput većine ţena, ja sam ţeljela da mi suprug bude srodna duša - ne samo da mi pokazuje fizičku

naklonost, nego i da bude zainteresiran za moje najdublje misli i osjećaje. To je bilo prilično teško ako se

uzme u obzir jezična prepreka, no ja sam bila odlučna u namjeri da barem pokušamo. Slijedila bih Sama po

kompleksu sa svojim englesko-rfan rječnikom, pokušavajući shvatiti kako se kaţe "U depresiji sam" ili "U

ovo doba godine mi jako fali moj otac". Sam bi slušao moje jedva sročene rečenice, a onda bi samo zurio u

mene, posve izgubljen. Napokon je odlučio da treba okupiti skupinu stranaca s kojima ću do mile volje moći

razgovarati. Jedan od njih bio je mladi fotograf David, koji je iznajmio sobu u Paunovu zamku. Sam je rekao

Davidu da će mu platiti četiri dolara - oko dvjesto afganija - na sat kako bi razgovarao sa mnom. Mislim da

se cijena penjala nakon zalaska sunca.

Išlo mi je na ţivce i to što sam se u Paunovu zamku osjećala poput zatvorenika. Dok se škola nalazila u

Ministarstvu za ţenska pitanja, mogla sam se barem prošetati od kuće za goste do nje i nazad. Sada su se sve

moje aktivnosti dogaĎale unutar zidova našeg kompleksa. Očajnički sam ţeljela vidjeti druga mjesta i druge

ljude, ali nisam ţeljela izlaziti sama. Nisam govorila dari, niti dobro poznavala grad, a na snazi su bile sve te

kika☺crostuff.net

sigurnosne mjere. Znala sam da su frizerke u kategoriji "lakih meta", pa sam morala biti oprezna. No Sam ne

samo da je oklijevao bilo kamo poći sa mnom, nego nije ţelio niti da provodim vrijeme s Afganistancima

koji su dolazili u kuću kako bi ga posjetili. Obično bi me zatraţio da odem u našu spavaću sobu dok ne odu.

To je izazvalo mnogo mojih suza. Bila sam sigurna da se srami da ga vide sa mnom. Na kraju sam se zbog

toga isplakala Rošani na ramenu. Rekla je: "Ma ne, Debbie! Toliko te voli da ne ţeli da te drugi muškarci

gledaju."

No, bez obzira na to koliko je puta Rošana izgladila stvari izmeĎu nas, naše su se svaĎe nastavljale. Sam se

često prema meni odnosio više kao prema sluškinji nego ţeni, jer to je bio jedini način koji je znao. Osjećala

sam da mu odmah moram dati do znanja koliko je u krivu što se toga tiče. Kad bi me zamolio da mu skuham

čaj ili pronaĎem cipele, odbrusila bih mu: "Jesu li ti slomljene noge?" Jednom je skupini naših prijatelja

stranaca rekao da je lakše imati tisuću afganistanskih ţena nego jednu američku. "Tisući afganistanskih ţena

kaţeš da sjednu i one sjednu", rekao je. "Jednoj američkoj ţeni kaţeš da sjedne, a onda ti veli ugrizi me za

dupe."

Mogli smo se šaliti zbog tih kulturoloških razlika - barem ponekad. A ponekad bismo urlali jedno na drugo

na svojem materinjem jeziku te bi jedno od nas završilo spavajući u dnevnom boravku. Ponekad bih

odmarširala izvan kompleksa kako bih se udaljila - od njega, od kuće za goste, od naše skučene male

spavaće sobe, od Alija i Davida i ostalih gostiju, od svega. To sam činila u Hollandu, u Michiganu, kad bih

se s nekim posvaĎala - otišla bih na lijepu, dugačku šetnju pod zvijezdama kako bih

vratila emocionalnu ravnoteţu. Barem je to izazvalo Samovu burnu reakciju. Prvi put kad sam to učinila,

panično je potrčao za mnom. "Molim te da razumiješ da ovo nije dobro mjesto za ljutnju", rekao je,

povukavši me natrag prema kući za goste. "Karzai kontrolira dan, ali talibani još uvijek kontroliraju noć."

Jednog jutra, nakon što sam noć provela spavajući u dnevnom boravku, odlučila sam da mi je svega dosta.

Nazvala sam Rošanu i rekla joj da napuštam Sama te je upitala mogu li se useliti kod nje i njezine obitelji.

Pojurila je do kuće za goste i pronašla me kako pakiram sve svoje stvari u dva kovčega i umatam stvari koje

kika☺crostuff.net

neće stati u njih u svoje šalove za kosu. Počela se smijati kad je ugledala planinu šalova, no ja sam sjedila na

podu plačući, pa je sjela uz mene. Za nekoliko je minuta i ona počela plakati. To je još jedna stvar koju

volim kod Afganistanaca - nikad vas ne puštaju da plačete sami. Pokušala me utješiti, ali to nije bilo

moguće. "Odlazim", jecala sam. "Napuštam Sama i Školu i Afganistan. Ţelim toplu kupku i, kvragu i sve,

ţelim slaninu!"

Sam se vratio kući i pronašao nas kako sjedimo na podu, plačući. Stajao je na dovratku i posve šokiran

gledao što se dogaĎa. Mislim da je pomislio kako se nešto dogodilo mojim sinovima ili majci. Tada ga je

Rošana povukla na stranu. Provela je s njime oko jedan sat objašnjavajući mu koliko mi je teško bilo u novoj

zemlji i novom braku. Zatim se vratila s posudom vode. Sljedeće čega sam bila svjesna bilo je da me umiva i

češlja mi kosu. Izabrala je haljinu i pomogla mi je odjenuti. Sam joj je dao novac da me izvede u lijepi

restoran i dozvolu da se posluţi njegovim automobilom i vozačem. Otišle smo u kupovinu dodatnih šalova

za kosu, a onda satima sjedile u restoranu. Shvatila sam da moj najveći problem u tome trenutku moţda i

nije bio Sam. Moţda mi je nedostajalo druţenje kakvo je moguće samo s dobrom prijateljicom. Rošana i ja

smo obje bile vrlo zauzete - ona sa svojim novim salonom, a ja sa Školom i salonom - pa se već dugo nismo

zajedno zabavile, iako smo radile zajedno na poučavanju učiteljica.

Još nisam sigurna bismo li Sam i ja preţivjeli to razdoblje da se Val i Suraya, moji prijatelji iz kuće za goste,

nisu vratili u Kabul. Stanovali su kod nas, u Paunovu zamku, a Sam je postupno počeo razumijevati što

znači biti zapadnjački suprug. Nas četvero mnogo smo vremena provodili zajedno smijući se i razgovarajući

u dnevnom boravku, a ja sam primijetila kako Sam promatra Vala i oponaša ga. Ako je Val počeo masirati

Surayina ramena, to je učinio i Sam. Ako je Val uhvatio Surayu za ruku, i Sam bi posegnuo za mojom.

Počeli smo ga zadirkivati zbog toga, a on nam se odlučio osvetiti ignorirajući sve stoje Val činio jednog

dana. No kad je Suraya sjela Valu u krilo, Sam je ustao i sjeo u moje krilo.

Malo pomalo, uz pomoć naših prijatelja, Sam se opustio uz tu brbljavu, emotivnu, neovisnu ţenu kojom se

oţenio. A što sam ja bolje počela razumijevati seksualnu kulturu u koju sam se udala, to sam manje osobno

kika☺crostuff.net

shvaćala njegove supruţničke mane - ili sam se barem trudila. Naučila sam ga sve više voljeti, unatoč

njegovu katkad osornom ponašanju. I ma koliko teţak bio naš brak, bila sam svjesna toga da nikad ne bih

uspjela odrţati Školu ljepote na ţivotu bez Samove pomoći. Svaki put kad bih poţeljela nečime ga gaĎati,

morala sam se podsjetiti na to. Morala sam se podsjetiti na tuţnu prošlost svojih učenica te na izraz ponosa i

nade koji je sada krasio njihova lica. Morala sam se podsjetiti da nam, ako ga nastavim gaĎati stvarima, ništa

neće ostati. Već nam je ponestalo ispravnih baterijskih svjetiljaka jer sam ih sve potrošila gaĎajući ga. Stoga

je bitka izmeĎu nas - koju je on nazivao afganistansko--američkim ratom - prestala, barem na neko vrijeme.

Postali smo partneri - na seksualnom i ostalim planovima - kao što sam se nadala da ćemo postati kad su Val

i Suraya dogovarali ovaj brak.

No kad mi je Sam rekao da mu je prva supruga trudna, bila sam posve izgubljena. Nisam ţeljela znati da ta

druga ţena uopće postoji. Nisam ţeljela razmišljati o mogućnosti daje Sam spavao s njom dok sam ja bila u

Michiganu, a on u Saudijskoj Arabiji. Sada sam se osjećala kao da me prevario. Zgrabila sam njegovu šalicu

i bacila je o zid, gdje se slomila u stotine sićušnih komadića.

"Koliko je već trudna?" upitala sam ga.

"Pet mjeseci.

U glavi sam počela zbrajati. To je značilo da će roditi u listopadu. Ako uspijemo ostati u braku, tada ćemo

proslaviti svoju prvu godišnjicu. Krajem listopada bio mi je i roĎendan. Mrzila sam ideju da će mi roĎenjem

novog djeteta uništiti taj mjesec, prepun datuma koji su mi bili vaţni.

Idućih sam nekoliko noći spavala u dnevnom boravku. No, Sam i ja smo nekako i to preţivjeli. Naposljetku

sam uvidjela da ni njemu nije lako u ovoj situaciji. Uspjeli smo ponovno stvoriti neku našu čudnu vrstu

sreće, iako nisam mogla podnijeti pomisao na listopad.

Ubrzo sam dobila podsjetnik da vam je u Afganistanu samo nakratko dopušteno da budete sretni. To je

izgleda jedan od uvjeta ţivota u toj zemlji, poput prašine ili vjetra. Iza ugla uvijek vas čeka neka nova

kika☺crostuff.net

strahota, upravo u trenutku kad ste usporili kako biste uţivali u pogledu. No nisam imala pojma da će me ta

strahota čekati u vlastitom domu.

Jednog sam se dana vratila iz Škole ljepote i pronašla Sama kako sjedi na našem krevetu, glave zagnjurene u

ruke. Kao i kod većine ljudi, i njegovo poznavanje stranog jezika postajalo je nepouzdano u trenutku kad je

trebao nešto doista vaţno reći. Promrmljao je nešto o Aliju i malenoj Harni, ali morala sam ponoviti pitanje

nekoliko puta prije nego što sam shvatila o čemu govori.

"On ga poljubi", rekao je Sam. "Nju. Ali nju poljubi."

Nisam mogla shvatiti zašto je toliko uzrujan zbog običnog poljupca. "I moj je ujak mene znao poljubiti dok

sam bila mala. Nije to ništa."

"Ne poljubac kao ujak!" Snaţno me gurnuo uza zid i poloţio usne na moje, a onda se povukao. "Ovako Ali

ljubi."

Ušao je u Alijevu sobu bez kucanja - Sam nikad ne kuca - i pronašao ih kako se ljube. Ako je Sam imao

ikakvih sumnji o prirodi tog poljupca, one su netragom nestale kad je vidio Alijevu ruku uvučenu ispod

Hamine košulje te strah na njezinu licu. Sam nije znao reći "grudi" na engleskom - naš seksualni kod za

moje grudi bio je "jabuke i naranče". Rekao je nešto o Haminim "jabukama i narančama", no ovaj put u

njegovu tonu nije bilo ni tračka nestašluka ili zaigranosti.

U šoku sam sjela na krevet do njega. Oduvijek me zabrinjavao način na koji je Hama slijedila Alija po kući,

no to je bilo zato što nisam ţeljela da bude sama u sobi s njegovim muškim posjetiteljima. Zato sam je

pokušavala što više zadrţati u svojem društvu. Ali mi pritom nije stajao na putu. On bi je poticao da bude sa

mnom i govorio joj da sam joj ja poput tetke. Ja sam se pak više osjećala poput njezine majke, jer bi se

drţala uza me poput malenog djeteta. Opustila bi se tek u Školi ljepote.

"Jesi li mu rekao da ćeš ga ubiti ako je još jedanput takne?"

Zatresao je glavom. "Ali nije obitelj. Nije ni Hama. Takve naredbe mogu dati samo obitelji."

kika☺crostuff.net

Istrčala sam van u potrazi za Alijem, ali on nije bio u svojoj sobi. Stoga sam se oboruţala čašicom viskija,

kutijom cigareta i gomilom časopisa te odlučila pričekati da se pojavi. Napokon se vratio oko jedanaest

navečer, zajedno s Hamom. Kad me vidjela na kauču, lice joj se ozarilo i potrčala je sjesti pokraj mene.

Rukom sam je pogladila po obrazu. Nosila je ţarkocrveni ruţ, debeli sloj kohla i sjenilo za oči - toliko teške

šminke bilo je posve nepotrebno na njezinu lijepom sitnom licu, daje izgledala poput dječje glumice u

vodvilju. Zamolila sam je da ode u kuhinju pripremiti čaj, a ona me odmah veselo poslušala.

"Ali, što radiš s tom malenom djevojčicom?" oštro sam upitala. "Jesi li joj zbilja ujak? Krvni roĎak?"

"Ne, nisam joj krvni roĎak." Počeo se tapšati po dţepovima u potrazi za cigaretom. Nisam mu ponudila

jednu od svojih. "Ja sam prijatelj obitelji."

"Nisi joj prijatelj ako je ljubiš i diraš. Samo ćeš joj uništiti ugled, pa se nikad neće uspjeti udati."

"Ali, Debbie, slušaj." Nasmiješio se i ispruţio ruke ispred sebe, dlanova okrenutih prema meni. "Oţenit ću

se Hamom."

Postalo mi je mučno i, ako je to uopće bilo moguće, naljutila sam se više nego ikad. Bila sam sigurna da

laţe. "Barem si trideset godina stariji od nje, Ali. Prestar si za nju. A čak i ako ćeš se oţeniti njome, nije u

redu da je diraš kao kad vas je Sam zatekao, barem dok se ne vjenčate. Moţda sam samo glupava

Amerikanka, ali toliko znam."

Pocrvenio je. "Što činim s Hamom, činim uz blagoslov njezinih roditelja."

"Ne ţelim da je više dovodiš u ovu kuću. Ne ţelim je u tvojoj sobi ili s tvojim prijateljima. Nakon što završi

dan u Školi ljepote, ţelim da se vrati u kuću svojih roditelja."

Mogla sam vidjeti daje Ali ljut, ali nije se prepirao sa mnom. U tom je trenutku ušao jedan od muškaraca

koji su kod nas unajmljivali sobu, a Ali se okrenuo i počeo vikati na njega na danju.

"Vodi je kući." Ušla sam u kuhinju i vidjela da Hama stoji pokraj sudopera, prestrašena vikanjem iz

susjedne sobe. Rekla sam joj da ide kući i drţi se podalje od Alija. Vjerojatno nije razumjela o čemu se radi,

kika☺crostuff.net

ali je mogla vidjeti da sam bila uzrujana. Onda ju je Ali pozvao iz dnevnog boravka, a ona je istrčala iz

kuhinje.

Sam i ja smo odlučili da moramo saznati više o Aliju. Jednom kad smo se počeli raspitivati, preplavile su

nas loše vijesti o njemu. Bilo mije zlo zbog toga što smo bili prezaposleni - i pre-naivni - da se ranije

raspitamo o njemu. O njegovim su ilegalnim aktivnostima kruţile različite glasine. To je objasnilo Alijevu

misterioznu stranu - kako to da nije imao posao, ali je uvijek imao novca; kako je poznavao Afganistance s

dobrim vezama diljem Europe i Istoka.

No nismo mogli učiniti previše u vezi s njim. Bio je naš partner u kući za goste Paunova zamka i nismo ga

se mogli riješiti sve dok nam ne istekne najam. Nisam čak mogla niti inzistirati da prestane dovoditi Hamu u

kuću, no on je to prestao činiti. Svaki dan sam je viĎala u Školi - pobrinula sam se da ima prijevoz od kuće

svojih roditelja do škole i natrag - a ona je uvijek bila vrlo draga i sretna što je u mojoj blizini. Jednom sam

je izdvojila od ostalih i zamolila Rošanu da prevodi za mene. "Dira li te Ali još uvijek tamo gdje ne bi

smio?" upitala sam je. Sakrila je lice.

"Reci mi, Hama. Reci mi što ti čini."

Počela je plakati. Pokazala je na grudi i meĎunoţje.

"Nemoj mu dopustiti da ti to čini, čak i ako jest prijatelj tvoje obitelji!"

Kimnula je glavom i bacila mi se u zagrljaj. Kad se vratila u učionicu, rekla sam Rošani da ne kaţe

učiteljicama i ostalim učenicama za Hamu.

"One to već znaju, Debbie", rekla je. "Znaju da čini loše stvari s tim muškarcem."

"Kako?"

"Ima puno načina!" Rošana ih je počela nabrajati na prste. "Ostaje dugo u noć s njime. Ti čak dolaziš u

Školu i pričaš nam da Hama odlazi na zabave. Dobre djevojke ne idu na zabave noću s muškarcima."

"Pretpostavljam da mije to trebalo biti jasno", promrmljala sam.

kika☺crostuff.net

"Čupa obrve", nastavila je Rošana. "Samo ţene to rade. A on joj je dao mobitel kako bi je mogao pozivati.

Vidiš da nikad ne kupuje impulse kako bi ona nekoga mogla nazvati. To je samo za njega, da je moţe naći."

Ali me i dalje pokušavao šarmirati, no ja sam ga izbjegavala. To gaje razbjesnilo. Meni nikad nije pokazao

svoj bijes, no mogla sam čuti kako viče na Sama - zapravo, na bilo koga tko mu se našao na putu. Činilo se

daje uvijek okruţen skupinom muškaraca koji su boravili u njegovoj sobi ili u dnevnom boravku. A onda

sam jednog dana primijetila da su sa sobom doveli i ţenu. Ali ju je predstavio kao svoju zaručnicu, no nakon

nekog sam vremena shvatila da se vjerojatno radi o prostitutki. Njezin je mobitel

zvonio šezdesetak puta na sat, a uvijek su je zvali muškarci. To sam znala jer mi je jednom dobacila telefon i

zamolila me da se javim umjesto nje dok je bila u kupaonici. Bilo mi je drago što Ali ima tu ţenu da ga

zabavi - i drţi podalje od Hame.

Usred noći zazvonio je naš satelitski telefon. Čula sam kako ga je Sam srušio na pod i onda pipkao naokolo

pokušavajući ga pronaći. Napokon je odgovorio na uzbeku, a onda prešao na engleski. Uspravila sam se u

sjedeći poloţaj dok mi je srce divlje udaralo. Ako mi je obitelj trebala nešto tako vaţno reći da su ignorirali

vremensku razliku od devet i pol sati, sigurno se radilo o nečem lošem.

"Bok mama", rekao je moj sin Zachary. "U posljednje vrijeme nije mi lako. Pitao sam se bih li mogao doći

ţivjeti s tobom."

"Naravno." Zijevnula sam, srušivši se natrag na jastuk. "DoĎi u Afganistan!"

Ujutro sam ga nazvala kako bismo se dogovorili o pojedinostima. Nadala sam se da će Afganistan na njega

utjecati onako kao što je utjecao na mene: da će zaboraviti na vlastite probleme i početi se više brinuti za

druge ljude. Kupila sam mu zrakoplovnu kartu i krenuo je na put. Dotad je moja obitelj saznala za brak sa

Samom. Kao što sam se i bojala, za to su saznali iz novina. Mislim daje mojoj majci laknulo što nisam sama

u stranoj zemlji. I tako nam se Zach uskoro pridruţio u Paunovu zamku i počeo volontirati kao učitelj

umjetnosti i engleskog jezika u domu za napuštene dječake. Na neko sam vrijeme posve zaboravila na

Hamu, uţivajući u pogledu na svojeg dragog sina i njegovu krunu mekih smeĎih kovrča. Zach je u Kabulu

kika☺crostuff.net

bio samo jedan dan kad su ga dečki njegovih godina počeli traţiti i zvati da im se pridruţi u igri, u odlasku u

kino ili na čaju. Pretpostavljam da u Kabulu nije bilo mnogo američkih dečki njegovih godina, pa su svi bili

radoznali. A onda je, nekoliko večeri nakon dolaska, došao na zabavu u Školi ljepote. Bilo je neobično što se

tamo našao, budući da je muškarcima obično bio zabranjen pristup u Školu ili salon. Nakon zabave, Zach je

s velikim oduševljenjem počeo pričati o lijepoj djevojci crvene kose. Izvukla sam fotografije čitavog

razreda, a on je pokazao na Hamino lice.

Idućeg sam dana u Školi zadirkivala Hamu zbog toga. Rekla sam joj da Zach misli kako je prekrasna. I

nekolicina drugih djevojaka ju je zadirkivala, ali vidjela sam Topekai kako šapuće s Rošanom. "Što ti je

rekla?" tiho sam je upitala.

"Brine se da ne razumiješ kako Hama nije mala djevojčica." Rošana je poloţila dlan na moju ruku jer je već

osjetila kako sam se nakostriješila. "Kad kaţem da nije djevojčica, mislim da nije nevina. Topekai misli da

ne bi trebala dopustiti svojem sinu da se zainteresira za nju."

Pogledala sam na drugu stranu sobe i ugledala Topekai kako nas ozbiljno promatra. Namrštila se i zatresla

glavom. "Nije dobro", dobacila nam je. "Samo nevolja."

Ipak, mogla sam vidjeti da je Harni drago što se svidjela Zachu. Smatrala sam da je vaţno za nju da zna

kako su je i drugi muškarci smatrali lijepom. Nisam ţeljela da misli da se mora zadovoljiti Alijem ili da je

zauvijek obiljeţena njegovim ponašanjem.

No nekoliko tjedana poslije, Hama se ušuljala u učionicu s masnicom na oku i rasječenom usnom. Rukama

je prekrila lice i prošaputala kroz prste da je Ali čuo za Zacha i istukao je. Sićušna ţena umotana u golem

plavi šal slijedila ju je u Školu. Bila je to Hamina majka. Kad je odmaknula šal s lica, mogla sam vidjeti da

je nekad bila lijepa, ali je vrijeme ostavilo traga na njoj. Poput tako mnogo Afganistanki, izgledala je

dvostruko starije nego što je doista bila. Došla me moliti da joj spasim kćer od Alija, koji je njezinu

pohlepnom suprugu davao novac za djevojčicu tijekom posljednjih godinu dana. Majka je rekla da ne zna

kako će obitelj preţivjeti ako im Ali prestane davati novac, ali je bila svjesna toga da je zao i ţeljela je

kika☺crostuff.net

maknuti kćer od njega. Plačući me uhvatila za ruke i upitala bih li dopustila svojem sinu da se oţeni Hamom

i odvede je izvan zemlje.

Kako reći majci slomljena srca da stvari ne funkcioniraju na taj način tamo odakle vi dolazite? Da vi ne

ugovarate brakove za svoje sinove; pa čak ni kako biste spasili djevojku koju volite od toga da je zlostavlja

čudovište? Nisam joj mogla obećati svojeg sina, no obećala sam joj da ću se uvijek brinuti za Hamu.

Kad je Sam čuo za to, zaključio je da će brak s Hamom biti prava stvar za Zacha. Već je mislio da moj sin

treba postati čvršći

- to je mislio za sve američke dečke - a smatrao je da bi ţenidba bila dobra za njega. Naposljetku, i on je

ušao u dogovoreni brak kad je bio Zachovih godina. Mislio je da ga je to pretvorilo u pravog muškarca.

"Ti se oţeniš Hamom", rekao je Zachu. "Ona ti bude dobra afganistanska supruga. Već ima napredne

zapadnjačke ideje."

Mogla sam vidjeti kako je moj sin o tome razmišljao dan ili dva, a onda je jedne večeri sjeo pokraj mene i

Sama dok smo večerali. "Oţenit ću se njome", rekao je.

Nisam bila previše iznenaĎena što je dobrodušni Zach pristao na tu ideju. Nije se odlučio oţeniti Hamom

zato što je smatrao da mora postati pravi muškarac u Samovim očima. Učinio je to jer ga je mučila pomisao

da će otac slatku malu Hamu prodati Aliju. Nije bio dovoljno dugo u Afganistanu kako bi znao koliko se to

često dogaĎalo. Nije znao da postoje tisuće - stotine tisuća

- slatkih malih djevojčica koje su prodane brutalnim muškarcima. Nije se mogao svima oţeniti.

Ali nije prestao tući Hamu nakon što je Zach rekao da će se njome oţeniti. Štoviše, počeo ju je jače tući.

Hama bi svakog dana stizala u školu s novom masnicom ili posjekotinom kao dokazom Alijeve ljubomorne

naklonosti. Zach je postajao sve zabrinutiji. On je načinio plemenitu gestu rekavši da će se oţeniti Hamom, a

ona je zbog toga završila u još većoj nevolji. Svi smo još uvijek ţivjeli zajedno u kući za goste, a Ali je

dolazio svake večeri, otmjena i urbana izgleda kao i uvijek, katkad sa skupinom muškaraca, a katkad s

muškarcima i pokojom ţenom. Nisam mogla razumjeti kako sam ga ikad smatrala šarmantnim ili zgodnim.

kika☺crostuff.net

A onda mi je na pamet pala ideja za koju sam mislila da bi mogla spasiti Hamu, i to ne tako drastična kao

brak. Moja prijateljica Karen iz Michigana znala je cijelu Haminu priču zahvaljujući mojim e-mailovima.

Suosjećala je s Hamom, budući da je i sama kao mlada djevojka bila u vezi sa zlostavljačem koji je bio dosta

stariji od nje. Stoga smo isplanirale da ćemo Hamu prebaciti u SAD kako bi ţivjela s Karen. Zajednički

ćemo prikupiti novac za njezine troškove, pa čak otvoriti i zakladu za njezino školovanje.

Jednog sam dana poslije nastave posjela Hamu i priopćila joj novosti, na što je skočila sa stolice i počela

plesati od radosti. "Ja sada američka cura!" pjevala je. Podignula je jedan od modnih časopisa koji su leţali

na stolu, prislonila sliku djevojke u oskudnoj odjeći na prsa i zauzela pozu poput modela. Izgledala je kao

malena djevojčica koja se igra s papirnatim lutkama, osim što je ona sama bila lutka. Rekla sam joj da

nikome ne kaţe vijesti, a pogotovo ne Aliju. I rekla sam joj da ga se kloni, da mobitel koji joj je dao baci u

bunar i nikad mu više ne dopusti da je zove.

Bio je to jedan od najljepših dana koje sam doţivjela u Kabulu. Iznad glave mi se vijorio zeleno-plavi šator.

Djeca mojih učenica lutala su dvorištem grickajući kekse i zureći u šumu suncokreta. Činilo se da nas

okruţuje milijun suncokreta, kao da smo ogrnuti zlatnim sjajem. To se poklapalo sa sjajem u mojem srcu.

Bio je to dan promocije.

Kad je došlo vrijeme da druga generacija polaznica Škole ljepote diplomira, bila sam iscrpljena, no sretna.

Unatoč svemu, Kabulska škola ljepote preţivjela je i uspjela pripremiti još jednu skupinu ţena za karijeru

frizerke. Štoviše, vjerovala sam da će promjene koje sam uvela u nastavni plan ovoj skupini ţena pomoći da

budu još uspješnije - a sve je to učinjeno za samo dio novca koji je potrošen na prvu generaciju. Posljednjih

nekoliko tjedana škole djevojke su marljivo radile na glavama svojih lutaka, nadajući se da će upravo one

osvojiti nagradu za "najkreativniju učenicu". U skupinama bi odlazile na veliku vanjsku trţnicu i vraćale se

sa šljokicama, perjem, kuglicama za ogrlice, ukrasnim trakama i različitim drugim ukrasima za svoje lutke.

Nakon što bi otišle kući, ja bih prošetala naokolo diveći se njihovu radu. Bilo je to kao da sam se iznenada

našla usred parade za pokladni utorak - doduše, parade u kojoj su svi sudionici imali samo glave.

kika☺crostuff.net

Promocija je odrţana u straţnjem vrtu PARSA-ine kuće i nije bila otmjena poput prve. Nije se pojavilo

toliko uglednika, iako mi je bilo drago ugostiti izaslanstvo zaklade Care For Ali, dobrotvorne organizacije

koja me dovela u Afganistan tog prvog proljeća. Moje učenice i njihove obitelji bile su odjevene u svoju

najotmjeniju odjeću. Basira i nekolicina ostalih pojavile su se u prekrasnim svilenim afganistanskim

haljinama protkanim poludragim kamenjem i finim vezom. Neke su djevojke stigle u seksi sarijima

prepunim šljokica, a neke - poput male Hame -u svojim najboljim zapadnjačkim trapericama i otmjenim

bijelim bluzama. Sam mije za tu prigodu darovao par teških zlatnih naušnica. Zahvaljujući njima, mojim

dugim umjetnim trepavicama i kilogramu ekstenzija za kosu, jedva sam uspijevala podignuti glavu. Kad su

djevojke izašle na pozornicu kako bi primile svoje diplome, u naručju su poput djetešca nosile glave svojih

lutaka i paţljivo ih odloţile na stol tako da su sve gledale prema publici. Pobjednička je lutka preko očiju

imala blistavu kartu Afganistana poput maske, sa sjajnim paunom najednom obrazu čije se perje otmjeno

uvijalo oko njezina vrata.

Nakon promocije druge generacije učenica, pokušala sam dodatno pojačati posao u salonu. Sada sam ţeljela

zaraditi dovoljno novca ne samo da bih mogla financirati treću, a moţda i četvrtu generaciju polaznica škole,

nego se i maknuti podalje od Alija. Još smo bili zarobljeni s njime kao supotpisnikom najma Paunova

zamka, ali nije bilo razloga zašto školu, salon i vlastiti dom ne bismo ranije mogli nekamo premjestiti, a

sobe u Paunovu zamku iznajmiti. Uz to sam dio novca ţeljela staviti na stranu za Haminu zrakoplovnu kartu

za Ameriku dok Karen i ja ne smislimo kako joj osigurati vizu.

Topekai, Basira i Bahar počele su više vremena raditi u salonu. I od Hame sam zatraţila da radi u salonu,

iako se nije pokazala kao posebno nadarena frizerka. Povremeno bih joj dopustila da vjeţba na Šaz, koja je

često stajala na dovratku promatrajući moje djevojke kako rade. Šaz je počela sve bolje izgledati. Dala sam

joj nešto odjeće kako više ne bi morala nositi svoje stare krpe. Počela se više smijati i češće razgovarati s

drugima, vjerojatno zato što smo napokon shvatili da nas nije mogla čuti na lijevo uho. Naime, izgubila je

sluh na to uho u eksploziji bombe. Još nije bila najbolja spremačica na svijetu, ali bilo je nade. Uvijek se

kika☺crostuff.net

jako trudila kad god bih je zamolila da nešto učini. Uvijek bi dotrčala za mnom kad god bih na krivom

mjestu ostavila svoje ključeve, vaţne papire, pa čak i novac. Imala sam osjećaj da mi uvijek čuva leĎa, a to

je bio zaista lijep osjećaj. Bilo mi je drago što joj Hama moţe pomoći da se osjeća više kao ţena.

Jednog je dana Hama na Šazinim hrapavim obrazima isprobavala neki puder kad je zazvonio mobitel

melodijom koju nikad prije nisam čula. Hami je puder ispao iz ruku. Otrčala je do svoje torbe, izvukla

mobitel i sakrila, se u dno prostorije kako bi mogla razgovarati.

"Je li to drugi mobitel?" upitala sam je nakon što je završila razgovor. Samo je pognula glavu i vratila se do

Šaz, no ja sam ostala sumnjičava. I Topekai i Basira su očito bile sumnjičave: počele su nešto meĎusobno

šaputati i oštro se obratile Hami. Ona je napokon priznala da joj je Ali dao drugi mobitel.

"Zbog čega uopće razgovaraš s njime?" poţeljela sam je pljusnuti. "Zašto primaš njegove darove?"

Nakon toga sam je počela viĎati u Paunovu zamku, obično u vrijeme kad bi mislila da ću biti vani ili još u

krevetu. Jednom je bila u Alijevoj sobi rano ujutro, nanoseći šminku. Drugi sam je put vidjela kako se vraća

s njim kasno navečer, odjevena u blistavu haljinu i visoke potpetice. Vidjela sam je i u njegovoj sobi sa

skupinom muškaraca kako puši cigaretu i smije se na neki čudan način, koji uopće nije nalikovao na nju.

Kad bi me vidjela, pokušala se sakriti. Kad bi idućeg dana došla na posao u salon,

ja bih je uporno pokušavala nagovoriti da se kloni Alija. Ona bi kimala glavom, ali bi me odbijala pogledati

u oči.

Zatim su se stvari dodatno pogoršale. Jednog sam dana čula njezin glas u Alijevoj sobi i otvorila vrata.

Vidjela sam Hamu i njezina dvanaestogodišnjeg brata, polugole, kako se stišću uza zid. Hamina ruka bila je

ispod bratove tunike, a onda ju je brzo odmaknula i sakrila iza leĎa, dršćući tako jako da sam to mogla

vidjeti s druge strane prostorije. Ali je bio ispruţen preko svojeg jastuka promatrajući ih. "Ostavi ih na

miru", povikala sam na njega; zatim sam povukla Hamu i njezina brata iz sobe i pozvala im taksi.

Hama je počela dolaziti u salon svakoga dana svinuta od boli. Natjerala bih je da legne, pripremila bih joj

čaj i pokušala je nagovoriti da ode do liječnika - pretpostavljala sam da je Ali tuče ili da je trudna.

kika☺crostuff.net

Naposljetku sam pozvala Rošanu i zamolila je da prevodi kako bih shvatila što se dogaĎa. "Prisiljava li te na

seks?" upitala sam, no Hama je samo rukama prekrila lice. "Hama, stavlja li svoj kar (penis) u tvoj kos

(vaginu)?"

"Nai, Debbie, nai", tuţno je odgovorila. Rukom je posegnula oko struka i dotaknula straţnjicu. Počela sam

plakati. Bila je tako sitna - jedva daje imala malo mesa na kostima - daje to sigurno bilo jako bolno. Njezina

straţnjica nije bila mnogo veća od dinja koje su prodavali na trţnici, a Ali je bio snaţan muškarac.

"To je vrlo loše", prošaputala je Rošana. "Ali joj nije oduzeo nevinost. To znači da je vjerojatno planira

nekome prodati."

"Još se moţeš maknuti od njega, Hama", rekla sam. "Karen ti pokušava osigurati lijep dom u Americi."

No Hama se ovaj put nije ozarila kad sam joj ispričala naš plan. Već mi je tada polako izmicala. Još uvijek

ne znam zašto. Još uvijek ne znam je li se bojala Alija ili je već počela vjerovati da je to što je bila s njime

onemogućilo bilo koju drugu vrstu ţivota. Moţda ga je voljela na neki način koji ja nisam mogla razumjeti,

kao što djeca koju roditelji tuku i poniţavaju i dalje mogu osjećati neku vrstu ljubavi za njih. Alijeva glad za

Hamom već ju je osakatila. Čitavog bi ga dana zvala iz salona kad bi mislila da je ja ne mogu čuti. Ponekad

bih je vidjela s Alijem ili njegovim prijateljima blizu Paunova zamka. Prestala se skrivati od mene, a ja sam

je prestala mučiti svojom ljutnjom.

Hama bi se svakog dana dovukla u salon. Bilo mi je drago što je vidim - njezinu nazočnost doţivljavala sam

kao znak da još ima nade - no Topekai i Basira postajale su sve nesnošljivije prema njoj. Jednog je dana

Basira jednostavno prestala dolaziti na posao. Napokon sam s Rošanom otišla do njezine kuće kako bih

otkrila u čemu je problem. Basira nas je pozvala unutra, posjela nas u ţenski dio kuće i donijela nam čaj i

kolače, kao da je sve bilo u savršenom redu. No kad sam je upitala zašto ne dolazi na posao, počela je

plakati i s Rošanom izmijenila bujicu riječi.

"Ţeli raditi, no boji se da salon nije sigurno mjesto za nju", objasnila je Rošana. "Njezin suprug takoĎer ne

ţeli da više dolazi na posao. Sve je to zbog Hame."

kika☺crostuff.net

Tada sam shvatila da Hamina nazočnost dovodi u opasnost sve u salonu - pa i u samoj Školi ljepote. Moralni

ekstremisti mogli bi odlučiti upasti u salon i svima u oči baciti kiselinu; vlada bi nas mogla odlučiti zauvijek

zatvoriti ako kod nas bude radila potvrĎena prostitutka. Ako budemo imali sreće, neće se dogoditi ništa od

toga. Pa ipak, mnogi su vjerovali da su saloni ljepote samo paravani za prostitutke. Da budem posve iskrena,

nekolicina njih to je i bila. Nisam mogla dopustiti da Hamina nazočnost dovede u pitanje ugled Topekai,

Basire, Nahide i svih onih ţena u Afganistanu koje su pokušavale preţivjeti radeći kao frizerke. Tjednima

sam se lomila oko toga. A onda sam jednog dana na internetu pročitala priču o mještanima jednog sela

nedaleko od Kabula koji su nedavno kamenovali i ubili prostitutku.

Povukla sam Hamu na stranu idući put kad je došla u salon. Rekla sam joj da mora izabrati izmeĎu Alija i

mene. Rekla sam joj da sam pronašla novu kuću te da se spremam preseliti. Namjeravala sam urediti jednu

sobu samo za nju i reći svojem chowkidoru da puca ako Ali pokuša ući unutra.

Kad sam se preselila u novu kuću, kupila sam prekrasne zavjese i obojila zidove u krasnu nijansu boje

breskve u sobi namijenjenoj Harni. Na krevet sam stavila mnoštvo plišanih ţivotinja i kupila televizor.

Čekala sam da doĎe jer je rekla da hoće i oči su joj nakratko zaiskrile kad smo razgovarale o tome. No

nastavila je biti Alijeva mala djevojčica u Paunovu zamku. Otad sam je vidjela samo jedanput, na zabavi,

odjevenu u upadljivu odjeću s golim rukama i vratom. Točila je piće i pušila i dopuštala muškarcima da je

dodiruju na način kao da je poznaju. Nisam to mogla podnijeti pa sam otišla.

Poglavlje 8

Svi su otišli iz naše nove kuće, a ja sam se veselila dugoj, toploj kupki uz mnoštvo svijeća. Vrata kupaonice

bila su zatvorena, no to nije značilo da je netko bio unutra. Uvijek smo drţali vrata zatvorenima kako bismo

zadrţali toplinu. Ipak sam pokucala, u slučaju da se Sam vratio a da nisam znala. Nitko mi nije odgovorio,

kika☺crostuff.net

ali kad sam otvorila vrata, ugledala sam nepoznatog muškarca, gola do pojasa, nagnuta nad umivaonikom.

Okrenuo se kako bi me pogledao, dok su mu prljavi mjehurići klizili niz bradu koja mu je dopirala do

trbuha.

"Izlazi!" rekla sam. "Ovo nije tvoja kuća." "Salam alejkum." Brzo je navukao svoju tuniku i rekao nešto

umirujuće na dariju, ali me nije zanimalo.

"I uzmi svoj sapun sa sobom!" Primijetila sam daje upotrijebio moju pastu za zube. Bilo mi je drago što je u

ruci drţao vlastitu četkicu za zube. Posegnuo je za svojim turbanom, koji je visio na tušu, i omotao ga oko

glave. Tada je svoj sapun i četkicu za zube zamotao u prljavi ručnik i odjurio niz stube. Promatrala sam ga

kroz prozor na katu. Osvrnuo se prema kući kako bi provjerio slijedim li ga, a onda otvorio vrata jedne od

pomoćnih zgrada i ušao unutra. Pretpostavljala sam da će ga Sam poslije morati potjerati odande.

Kad sam zakračunala vrata kupaonice, odlučila sam da se ne bih trebala previše ljutiti na njega. Naposljetku,

on je bio razlog što je naša najamnina bila tako niska.

Sam i ja smo ţarko ţeljeli napustiti Paunov zamak. Ja sam ţeljela pronaći veliku kuću u kompleksu, no ovaj

je put nisam ţeljela pretvoriti u kuću za goste. Ţeljela sam na prva dva kata smjestiti Školu i salon, a

preostale dvije sobe ostaviti za našu osobnu uporabu. Mislila sam da ću tako moći imati veći salon, koji će

donositi dovoljno zarade za odrţavanje Škole. No Sam mije neprestano ponavljao da nemam dovoljno novca

za najam još jedne zgrade - i imao je pravo. Najamnina je u Kabulu naglo porasla nakon što su lokalni

zemljoposjednici shvatili da nevladinim organizacijama očajnički treba dodatni prostor. Nisam uspjela

uštedjeti ni pribliţno dovoljno za selidbu. Još gore je bilo to što sam uvjerila svoju prijateljicu Chris da doĎe

u Afganistan na deset dana i pomogne mi okrečiti novi salon i Školu koju još nisam niti imala. Ţarko je

ţeljela nešto učiniti kako bi pomogla afganistanskim ţenama, pa je već kupila zrakoplovnu kartu za početak

prosinca.

Tri dana prije nego stoje trebala stići, cijele sam noći plakala zbog novog problema koji sam stvorila. Chris

će stići u Kabul i neće imati što raditi osim ostati u Paunovu zamku i gledati me kako radim i ţivciram se

kika☺crostuff.net

zbog Harne. Učinila sam sve čega sam se mogla sjetiti kako bih pribavila dovoljno novca. Veći dio prošlog

tjedna sam se molila, pa sam sada već mislila kako je Bog zaključio da sam idiot. Trebalo mi je točno devet

tisuća dolara za najamninu i ureĎenje, no imala sam samo tisuću dolara ušteĎevine. Ali kad sam kasnije tog

dana provjerila e-mail, očekivalo me lijepo, veliko čudo. Dobila sam poruku od Mary MacMakin kojom me

obavijestila da su Clairol i Vogue upravo poslali donacije za Školu ljepote. Njihov ukupan iznos bio je devet

tisuća dolara.

Kad je Chris stigla, imala sam novac, no ne i kuću. Sam još nije uspio pronaći ništa pogodno u mojem

cjenovnom rangu. Drugog dana Chrisina posjeta, posve sam izgubila ţivce. Sam i ja bili smo u svojoj sobi u

Paunovu zamku, a napon električne energije bio je tako slab da su ţarulje nalikovale na svijeće koje se

lagano gase. To je stvorilo vrlo dramatičnu atmosferu za histeričnu frizerku. "PronaĎi nešto u idućih trideset

minuta!" povikala sam. "Ona je proputovala pola svijeta kako bi pomogla obojiti našu Školu."

Sam se brzo vratio s novim prijedlogom. Radilo se o velikoj, bijeloj kući s čvrstim zidovima kompleksa i

lijepim prednjim vrtom, koja je prema kabulskim standardima bila jeftina. Vlasnik je ţivio u Heratu i

očajnički je traţio stanare. Stari Talib, koji se bespravno uselio u kuću - tip koji me prestrašio u kupaonici -

priključio je struju i napravio goleme račune koje je vlasnik morao platiti. Rekla sam Samu da napravi

ugovor i već smo se idućeg dana počeli seliti.

Uz bespravnog stanara, koji se i dalje povremeno pojavljivao, s novom smo kućom dobili i nasmiješenog

vodoinstalatera Zilgaja. Njega i Chris ostavila sam tamo da pronaĎu radnike i počnu bojiti, dok sam se ja

bavila gomilom zapadnjaka koji su ţeljeli pramenove, šišanje, čišćenje lica, manikure, pedikure i depiliranje

bikini zone prije nego što otputuju za Boţić. Bila sam toliko zaposlena kao da je netko moje ime i broj

telefona ispisao na nebu, kao u filmu Čarobnjak iz Oza. Do nove kuće mogla sam svratiti samo nekoliko

puta na dan. A svaki put kad bih to učinila, činilo mi se da je Chris okruţena skupinom od osam muškaraca

koji nisu mogli vjerovati da ţena moţe obojiti strop a da se ne popne na stolicu. Mislim da nikad nisu vidjeli

tako visoku ţenu. Zvali su je "ţena od dva metra". U stvari, upravo je Chris na kraju toliko prestrašila našeg

kika☺crostuff.net

bespravnog stanara da je netragom nestao. Pronašla je hrpu njegovih stvari u jednom kutu kuće, stavila ih u

vjedro i dodala mu ih. On se zablenuo u nju, pobjegao i više ga nikad nismo vidjeli.

Kad sam jednog dana svratila do kuće, Chris mi je rekla da joj treba peruška za brisanje prašine kako bi

zidove mogla oslikati posebnim motivima. Nisam se mogla sjetiti da sam ikad vidjela perušku u Kabulu, ali

sam je opisala Zilgaju i ličiocima uz pomoć svojeg englesko-dan rječnika. Chris je stajala pokraj mene

mašući rukama poput kokoši pokušavajući im zorno objasniti o čemu se radi. Jedan od ličilaca napokon je

kimnuo glavom i rekao da će nam je nabaviti. Kazao mi je da će nas stajati dvjesto afganija, što mi se

učinilo prilično skupo, ali sam mu svejedno dala novac. Nakon sat i pol vratio se sa ţivom kokoši. Chris je

uzdahnula i pretvarala se da se ubola u srce kako bi im pokazala da nije ţeljela da joj donesu ţivu kokoš.

Nema problema: ličilac je zaklao kokoš u vrtu ispred kuće i donio je nazad. Ona je iščupala nekoliko pera i

prislonila ih uz štap. Tada se i ličilac napokon dosjetio; očerupao je kokoš, vezicom pričvrstio perje uz štap i

tada joj ponosno predao tu improviziranu perušku kao da se radi o buketu otmjenih ruţa. Kad sam je poslije

vidjela kako upotrebljava tu stvar, pogledala sam dršku i upitala je koji je zid obojila crveno. "To je krv",

odgovorila mi je. Ona i ličioci pojeli su kokoš za ručak.

Jadna Chris! Bila je ovdje u sigurno najgore vrijeme godine. Jedino dobro bilo je što to nije bilo doba koje

smo zvali "sezona terorista" - teroristi se obično vraćaju u Pakistan kad temperature padnu - no sve ostalo

nije joj išlo u prilog. Bilo je hladno, a nitko nije imao centralno grijanje. Potrebno je prilično vremena da se

čovjek privikne na bokarije. Prije nego što odete u krevet, morate ih dobrano naloţiti - ne previše kako vam

ne bi bilo prevruće spavati, no vatra mora biti dovoljno jaka da gori cijelu noć. Ne ţelite ugašen bokari i

tako hladnu sobu da moţete vidjeti vlastiti dah kad vas mula probudi u četiri i trideset. Chris nije bila ovdje

dovoljno dugo da svlada svoj bokari, pa se cijelo vrijeme smrzavala.

Unatoč tome, Chrisin je trud rezultirao time da su Škola i salon bili jednako ugodni oku kao i bilo koji

školski kompleks u Sjedinjenim Drţavama. Glavnu je prostoriju oslikala egipatskom temom, s figurama

sličnima Kleopatri i njezinim dvorkinjama koje su uokvirivale svako veliko ogledalo, sve je bilo opremljeno

kika☺crostuff.net

zrcalima, četkama za kosu, šalicama čaja itd. Soba za pedikuru i manikuru nije bila ništa manje fantastična.

Izgradila je platformu s bazenčićima za pedikuru i prekrila ostatak platforme afganistanskim ćilimima, a na

stropu objesila tkaninu tako da ste, ako ste podignuli pogled, imali dojam da ste u prekrasnom šatoru.

Ostatak sobe oslikala je tako da nalikuje na prozračni paviljon sa svjetlom koje se reflektira od površine

mora - tirkizni zidovi izmeĎu kojih su bili laţni stupovi i pergole, a na pergolama ljubi-často-bijeli

medaljoni. Nekoliko mjeseci nakon Chrisina odlaska, u salon sam dovela skupinu djelatnica nevladine

organizacije čija je ulica bila bombardirana. Probudile su se usred noći prekrivene razbijenim staklom sa

svojih prozora, pa su došle u salon kako bi se malo opustile. Ponovno sam od srca zahvalila Chris kad sam

vidjela kako su te ţene malo pomalo prestale drhtati od straha u njezinoj prekrasnoj tirkiznoj sobi.

Do Boţića smo sve uspjeli preseliti u novi kompleks i salonu nadjenuti novo ime - Oaza. Budući da sam

znala da ćemo u ovom većem, ljepšem prostoru imati više posla, ponudila sam Topekai, Basiri i Bahar posao

u salonu s punim radnim vremenom ako mi pomognu poučiti novu skupinu učiteljica za idući tečaj. I tako

sam vodila salon četiri dana u tjednu te odrţavala nastavu u Školi preostala tri.

Unajmili smo i dodatno osoblje za novi kompleks: simpatičnu mladu kuharicu Marjam, vatrenu

afganistansku djevojku Lajlu kao prevoditeljicu te veseljaka Ahmeda Ziju kao našeg chowkidora. Uskoro su

Ahmed Zija i momci u chowkidorovu kolibu uveli struju, postavili televizor i zveckavi stakleni luster te

ovjesili fotografije bolivudskih zvijezda po zidovima. Momci bi se tamo druţili dugo poslije zalaska sunca.

Štoviše, ponekad bih u vrijeme večere nazvala Sama da ga upitam zašto još nije kod kuće. Rekao bi mi kako

je već bio kratko kod kuće te je sada u chowkidorovoj kolibi i gleda nogomet. Ponekad bi se u taj maleni

prostor, jedva dovoljno velik za dvoje, naguralo osam muškaraca.

"Nemoj razgovarati s njim dok ti se on prvi ne obrati", rekla je Lajla. "Moraš mu pokazati da si ti ta koja je

jaka!"

Topekai me promatrala svojim tamnim, ozbiljnim očima i poloţila mi ruke oko vrata. "Ti si mi sestra", rekla

je. "Što mogu učiniti za tebe?"

kika☺crostuff.net

Basira je prekriţila ruke i prezirno napućila usta. "Nijedan muškarac ne vrijedan plakanja, Debbie. Nema

više plakanja danas."

Ja sam samo počela još jače jecati. Bilo je dobro što Škola još nije bila počela i što su sve moje klijentice

napustile zemlju. Lice mi je bilo zajapureno, prošarano crvenim mrljama i natečeno. U tome trenutku zaista

nisam predstavljala primjer industrije ljepote.

Sam i ja imali smo povremenih problema sve od početka listopada, kad je moj osjećaj uţasa zbog trudnoće

njegove druge ţene počeo rasti. Nisam mogla uţivati u našoj godišnjici jer sam mislila na nju kako se gega

kroz posljednji mjesec trudnoće. Nisam mogla uţivati u svojem roĎendanu jer sam se bojala da će se beba

roditi na isti dan, pa ću svaki put kad postanem godinu dana starija imati stalni podsjetnik na tu bolnu

prepreku izmeĎu mene i Sama. Malo sam se opustila nakon što su prošla ta dva datuma i čekala da me Sam

obavijesti što se dogodilo. No on mi ništa nije govorio. Napokon sam ga oko Dana zahvalnosti upitala što je

bilo s bebom. Rekao mi je da mu je druga ţena rodila dječaka nekoliko tjedana prije.

Znala sam koliko su sinovi vaţni Afganistancima, pa me to jako pogodilo. Moji prijatelji u Kabulu stalno su

mi govorili da je to najbolje što se moglo dogoditi: Samovi roditelji sada će bolje tretirati prvu suprugu i

prestati pritiskati Sama da vodi ljubav s njom. Podsjetili su me na to da sam ja i dalje bila povlaštena

supruga, ona s kojom je Sam ţelio ţivjeti. No u najcrnjim trenucima, pitala sam se koliko će to još potrajati.

Iako Sam nije svojim roditeljima rekao za naš brak, njegova je majka saznala od roĎaka u Kabulu. Bijesno

ga je nazvala i rekla mu da je čula kako se oţenio starom Amerikankom. On joj je slagao da imam samo

trideset i dvije godine. Majka ga je upitala imamo li već djece. Odgovorio joj je da nemamo te objasnio da

sam, kao i sve Amerikanke, s navršenih trideset imala operaciju kako ne bih više mogla raĎati. Znala sam da

bi njegovu majku još više razbjesnila istina, pogotovo činjenica da sam bila deset godina starija od Sama. Pa

ipak, voljela bih da nije morao lagati o meni.

Sada sam jecala jer ga nije bilo već satima - uvijek je nekamo nestajao satima - a ja sam najviše na svijetu

priţeljkivala bliskost. Bio je to moj prvi Boţić u Afganistanu; nevjerojatno mi je nedostajao dom i bila sam

kika☺crostuff.net

u depresiji. Zach se vratio u Michigan, pa mi je strašno nedostajao. Sam je znao koliko mi znači taj dan, ali

se činilo da je zaboravio na to. Badnjak je zasad bio hladan, prašnjav i bučan zbog bubnjanja generatora uz

ulicu i niz nju. Baš kao i svaki drugi zimski dan u Kabulu.

Netko je vjerojatno nazvao Sama i ispričao mu u kakvom sam raspoloţenju. Podignula sam pogled i

ugledala ga kako ţurno ulazi kroz vrata. Potapšao me po glavi, što je bio jedan od njegovih rijetkih znakova

naklonosti u nazočnosti drugih ljudi. "Naravno da ćemo proslaviti Boţić u ovoj muslimanskoj zemlji", rekao

je. "Imat ćemo najbolji muslimanski Boţić svih vremena."

Okupio je osoblje i rekao im da ćemo pripremiti zabavu. Objasnio je da Amerikanci na Boţić uvijek

večeraju puricu, pa ju je Ahmed Zija susretljivo naručio. Uskoro se na kapiji kompleksa pojavio starac sa

šest ţivih purica vezanih za noge i obješenih oko njegova vrata. Ja sam trebala izabrati dvije. Starac ih je

odvezao i pustio ih da potrče kompleksom, no ja sam se osjećala toliko loše zbog njihove skorašnje ţrtve da

sam im iznijela gomilu hrane. Kad je idućeg jutra došlo vrijeme da se purice zakolju, kuharica Marjam je

shvatila da nemamo dovoljno oštar noţ. Sve su mesnice tog dana bile zatvorene, pa je stavila purice pod

ruku i odnijela ih u policijsku postaju, gdje je zamolila policajca da im odsječe glave. Kad ih je ţeljela početi

pripremati, nestalo je struje, a nismo uspjeli pronaći generator kako bi peć nastavila raditi. Stoga ih je

Marjam pripremila u golemom loncu na paru koji je zveckao i tresao se na vatri koju je Šaz naloţila u

dvorištu. Izgledalo je kao da Marjam priprema bombu, a ne boţičnu večeru.

Na Boţić su Zilgaj i njegov brat cvjećar došli ukrasiti kuću. Oko svih vrata objesili su plastične maslinove

grančice. Od plastičnih narančinih drvca u dnevnom su boravku napravili male šumice. Pretpostavljam da su

smatrali kako malene naranče izgledaju poput boţičnih kuglica. A onda je počela zabava. Sve su se ţene -

frizerke, ţensko osoblje u kompleksu, supruge, majke i ţene muškog osoblja - popele uz stube do našeg

dnevnog boravka, a svi su muškarci ostali dolje u salonu. U svakoj je sobi netko stavio CD s afganistanskom

glazbom. Počeo je ples.

kika☺crostuff.net

Promatrala sam Marjam i njezinu sestru kako se vrte jedna oko druge kad su iznenada zastale i nestale u

gomili. Pokraj mene je stajao Sam s buketom cvijeća i velikom kutijom. "Ovo za tebe!" rekao je. Sve su

ţene zapljeskale dok sam otvarala dar, a onda se nagurale oko mene kako bi vidjele o čemu se radi.

IznenaĎeno su uzdahnule kad sam odmaknula zaštitni papir sa zasljepljujuće crvene stvari. Bila je to

tradicionalna afganistanska haljina ukrašena tisućama sićušnih ogledalca, kuglica i šljokica. "Opa", rekla

sam pokušavajući je podignuti iz kutije, no bila je toliko teška da su me svi ti ukrasi gotovo srušili. "Ovo je

prava haljina!"

"Idi obuci", mahnuo je Sam prema spavaćoj sobi.

Trebalo mi je neko vrijeme da je uspijem navući na sebe. Osjećala sam se poput jedne od onih

srednjovjekovnih kraljica kojima su trebale tri dvorkinje da im pomognu odjenuti se, osim što ja nisam

imala nikoga tko bi mi pomogao. Napokon sam sve uspjela zakopčati, staviti prikladan šal preko glave i

odšepati nazad u dnevnu sobu. Sam me čekao s kapom Djeda Boţićnjaka na glavi. Iako je s CD-a i dalje

dopirala afganistanska glazba, pokušao me povesti u valcer. Jedva sam se mogla kretati. U svojoj bliještećoj

haljini osjećala sam se kao da sam na Jupiteru ili nekom drugom planetu na kojem je gravitacija jača od

naše. Mišići su me počeli boljeti, no ipak sam zaplakala od sreće jer sam od Sama dobila boţični dar. "Tako

te voli!" rekla je jedna od ţena dok sam prolazila pokraj nje u naručju svojeg supruga.

Vrata škole su se zalupila, no Mina nije izrekla svoj uobičajeni jutarnji pozdrav. Pognute se glave odšuljala

u dno kuće. Uskoro sam začula prigušen plač. Bila sam sa skupinom učenica, promatrajući naše tri nove

učiteljice kako objašnjavaju koncept boja. Prevoditeljica Lajla i ja razmijenile smo začuĎene poglede, nakon

čega sam je povukla u hodnik kako bismo otkrile što nije u redu s Minom. Skrivala se u prekrasnoj tirkiznoj

sobi za pedikuru i manikuru. Kad je podignula glavu, mogle smo vidjeti da je plakala satima. Toga se jutra

čak nije potrudila ni staviti šminku. Zbog toga je izgledala gotovo neprepoznatljivo, jer Mina je uvijek

isticala svoje prekrasne krupne oči s barem centimetar širokom crtom iscrtanom olovkom. Ona i Lajla su

kika☺crostuff.net

razgovarale nekoliko minuta, a onda se Lajla okrenula prema meni. "Treba joj mjesto da smjesti svojeg

malenog dječaka."

"Mislila sam da ga svakog dana vodi u majčinu kuću."

"Sada ga ne moţe odvesti tamo."

"Jer...?"

"Jer su je se odrekli. Mora pronaći drugo mjesto na koje ga moţe smjestiti ili ostati kod kuće."

"Zbog čega su je se odrekli?"

"SvaĎaju se sa suprugom zbog miraza."

Sam je prvi put doveo Minu u Oazu nakon što nam je posao krenuo kad su se stranci vratili s boţičnih

praznika. Mina je bila prekrasna mlada djevojka crne kose i tamnih očiju te najvećeg osmijeha u

Afganistanu.

"Moja sestrična Mina", rekao je. "Ovdje naĎi posao za nju."

"Ne mogu si priuštiti da zaposlim još nekoga." Pokušala sam se ispričati djevojci tuţnim osmijehom, no ona

je izgledala tako oduševljeno kao da sam joj upravo ponudila posao predsjednikove pomoćnice.

"Trebaš još jedna čistačica. Šaz prestara i umorna."

Šaz je bila mlaĎa od mene, a uz to se pokazala i neumornom radnicom. "Ne treba joj pomoć, Sam."

"Ne mora platiš Mini. Ona samo radi sitnica."

"Ne mogu joj platiti."

"Uzmi je, Debbie! Čitav dan sjedila kod kuće s djetetom, bez struje ili grijanja."

I tako sam zaposlila Minu. Svakog bi jutra ostavila dijete kod majke i malo pomalo mi je postala

nezamjenjiva.

Sada kad smo imali veći salon i Školu, trebalo je obaviti mnogo više posla. Napokon sam kupila stroj za

pranje rublja i sušilicu jer nam je uvijek manjkalo ručnika. No pokazalo se da novi kućanski aparati nisu

olakšali posao kao što sam se nadala. Perilica se nije sama punila vodom. Morali smo donositi vjedra tople i

kika☺crostuff.net

hladne vode i ulijevati ih u nju kako bismo postigli ţeljenu temperaturu. Zatim bismo je uključili i perilica bi

nekoliko puta zavrtila bubanj. Kako bismo iz nje iscijedili vodu, uzeli bismo odvodno crijevo i pustili da

voda oteče. Za to bismo morali obuti gumene cipele za vodu i zasukati nogavice hlača, budući daje tijekom

rada pod uvijek bio posve mokar. Da bismo oprale ručnike, trebalo nas je barem dvije ili tri - Šaz, Mina i ja.

Većinu vremena nismo imali dovoljno struje ni za sušilicu - kad bismo je uključili, sušila za kosu, aparat za

kozmetički tretman lica i svaki drugi električni ureĎaj u salonu jednostavno bi prestao raditi. Stoga smo

ručnike obično sušile objesivši ih preko svake slobodne površine. Posljednja stvar koju bismo činile svake

večeri bila je prostiranje ručnika preko salonskih stolica i namještaja, pa bismo ostavile salon tako sablastan

i napušten.

Sam je u početku bio zadovoljan što sam zaposlila Minu, budući da mu je majka dala strogu naredbu da pazi

na nju. No nije bio sretan kad je primijetio što zapravo radi. Jednog sam joj dana pokušavala objasniti da

kupaonice treba temeljitije počistiti prije otvaranja salona ujutro. Ţeljela sam da se moje klijentice osjećaju

kao da su na nekoliko sati posve pobjegle iz prašine Kabula. Sam se mrštio slušajući me, a onda rekao:

"Mina ne smjeti čistiti kupaonicu."

"Zašto ne?"

"Nije pristojno. Nitko iz moje obitelji ne čini takav posao. Nikad ozbiljno čišćenje, samo lagano."

Uzdahnula sam. Činilo se da sam se opet ogriješila o čast njegove obitelji. "Što onda smije raditi? Moţe li

mesti podove?"

"Ne mesti podove." "Brisati prašinu?"

"Brisanje u redu. Servirati čaj u redu. Ali bez WC-a."

Minu očito nije brinulo kakvu vrstu posla radi, no - kako bih umirila Samove klasne duhove - punu

odgovornost za čistoću WC-a ponovno sam predala Šaz. Mina je svakog jutra brisala prašinu s polica s

kozmetičkim preparatima te čistila ogledala. To nam je zapravo bila velika pomoć, budući da nikad nisam

uspjela uvjeriti frizerke da im nije ispod časti brinuti se da nam salon bude čist. Mina bi takoĎer pomagala

kika☺crostuff.net

Marjam pripremati obroke za osoblje, frizerke, učiteljice i učenice. Često sam ih mogla čuti kako lijepo

pjevaju u kuhinji dok gule patlidţane ili mijese tijesto za aušak, vrstu afganistanskih raviola punjenih

mladim lukom i porilukom. Svaki put kad bi u salon ušla klijentica, Mina bi se odmah pojavila, s velikim

osmijehom na licu, dva bokala čaja te nekoliko engleskih riječi. "Ţelite čaj? Ţelite crni čaj? Ţelite zeleni?

Ţelite šećer?"

Mina je u salon donijela neku ludu dozu veselja i zabave koje je postalo jednako nezamjenjivo kao i njezino

lagano čišćenje. Budući da je bila Samova roĎakinja - zapravo sestrična u dvanaestom ili četrnaestom

koljenu, no ipak porodica - dopuštala si je malo više slobode od ostalih djevojaka. Jednog su dana ona i Šaz

ispred kuće istresale sagove i prale dvorište polijevajući ga. Već su u idućem trenutku počele prskati jedna

drugu. Voda je prskala po prozoru salona, odbijajući se na drugu stranu dvorišta u kojem su bile

pospremljene stare salonske stolice. Mina je napokon poprskala Zilgaja kad je ušao kroz kapiju na putu

prema kuhinji. Ja sam imala klijentice, no nisam si mogla pomoći - istrčala sam, zgrabila crijevo i poprskala

Minu. Dok je tamo stajala vrišteći i mucajući, zapazila sam koliko je sitna sada kad je njezina golema odjeća

bila mokra. Otela mi je crijevo kad su ostale frizerke i naše klijentice promolile glave iz salona i počele nas

ohrabrivati. Zalila me, a onda se okrenula i uočila Sama kako ulazi kroz kapiju u odijelu i kravati, s

aktovkom pod rukom. Strogo nas je odmjerio, tamnih naočala nataknutih na nos - a onda je Mina uperila

crijevo prema njemu. Natopila gaje od glave do pete dok je pokušavao skrenuti mlaz svojom aktovkom. Kad

je napokon prekinula napad, pred sobom je imala doista ljutitog mudţahedina. Podignuo je aktovku i

odmarširao pokraj nas dok su mu malene kapljice vode podrhtavale u brkovima. Čak se ni ja nikad ne bih

usudila učiniti nešto takvo.

No danas je i svaki trag iskre nestao s Minina lica. Nevolja se spremala već mjesecima - zapravo, godinama

- a onda je više nije mogla skrivati svojim blistavim osmijesima.

Minina obitelj potjecala je sa sjeveroistoka, iz područja blizu Tadţikistana. U obitelji je bilo šest djevojaka i

dva dječaka, od kojih je jedan bio stariji od Mine. Njihov je otac bio učitelj, no u svojem je selu zapravo bio

kika☺crostuff.net

poznat kao pijanac. Kad bi dobio plaću, odmah bi je zapio, a onda pjevao poput svakog sretnog pijanca sve

dok ga nešto ne bi razljutilo. Tada bi ostatak svojeg pijanstva proveo svaĎajući se. Njezina je majka nekako

shvatila kako se domoći njegova novca, pa bi ga sakrila. On je to smatrao prihvatljivim dok je bio trijezan,

no kad bi počeo piti, svaĎao bi se s njom traţeći da mu da ostatak novca. Kad je pio, svaĎao se i sa starijim

sinom. Mina je rekla da toliko pije jer je tuţan što su siromašni te što mnogima duguje novac.

Tijekom rata protiv Rusa, Minin je otac obitelj preselio u Kabul. No kad su počele borbe mudţahedina,

djeca nisu sigurno mogla pohaĎati školu, pa je izgubio posao. Stoga je obitelj ponovno preselio blizu

tadţikistanske granice, u jednu sobu u kući svojeg brata. Minin je ujak bio bogat, no bio je ljut što je bio

prisiljen prihvatiti bratovu obitelj i prema njima se odnosio loše. Njezin otac nije mogao pronaći posao.

Obitelj bi joj prolazila kroz razdoblja gladovanja - koja su ponekad trajala danima - kada jednostavno ne bi

imali ništa za jelo. Ujak i njegova obitelj okupili bi se u susjednoj sobi i jeli sami. Mina mi je jednom

ispričala da su ona i njezin stariji brat ponekad stajali ispred ujakovih prozora i gledali ih kako jedu, boreći

se s gladi u vlastitim ţelucima. Njihova bi ujna znala izaći van da ih potjera, nazivajući ih prosjacima.

Naposljetku joj je brat dobio posao učitelja u Kabulu, pa je obitelj imala dovoljno novca da se useli u

vlastitu unajmljenu kuću u gradu. Brat se oţenio, pa su on i njegova supruga ţivjeli na katu. Mina je tada

trebala pohaĎati osmi razred osnovne škole, no obitelj se bojala pustiti je da izaĎe iz kuće iz straha da će je

talibani oteti. A onda je jednog dana u kuću stigao muškarac koji je rekao da se njome ţeli oţeniti. Nije bio

taliban, no njezini su ga roditelji ipak odbili. Njoj je bilo tek četrnaest godina, a njemu četrdesetak. Osim

toga, čitava ga je obitelj smatrala preruţnim za prekrasnu Minu.

Tri je godine taj čovjek nastavio traţiti Mininu ruku. Ona se prestala brinuti zbog njega, jer je bila sigurna da

će ga njezin otac nastaviti odbijati. Imala je nekolicinu muških roĎaka koji su bili mladi i privlačni. Nadala

se da će, kad njihove obitelji odluče da je došlo vrijeme da se oţene, jedan od mladića uvjeriti svoje roditelje

da u obzir uzmu i Minu. Za afganistanske djevojke i dečke nema zajedničkih izlazaka ili druţenja, pa čak ni

otvorenog flerta. Pa ipak, lijepa Afganistanka moţe opčiniti muškarca s druge strane prostorije načinom na

kika☺crostuff.net

koji zabacuje svoj šal. Mina se nadala da ju je jedan od tih roĎaka pozorno promatrao. Nije ţeljela

četrdesetsedmogodišnjeg supruga. Uzevši u obzir kratak ţivotni vijek u Afganistanu, to bi bilo gotovo poput

udaje za devedesetogodišnjaka.

Tada je njezin brat posudio novac od starog, ruţnog prosca za investiciju koja je propala. Kad mu brat nije

mogao vratiti pozajmicu, prosac je kao kompenzaciju zahtijevao Minu. Njezin se otac s oklijevanjem sloţio

i predao mu svoju prekrasnu kćer kako bi zaštitio obiteljsku čast. Mina je preklinjala roditelje da je ne tjeraju

da se uda za njega. Dotad je već nekolicina mladića zatraţila njezinu ruku. No otac ih je odbio; rekao je da

se mora udati za prvog prosca.

No nakon vjenčanja ljutnja meĎu muškim pripadnicima obitelji nastavila je tinjati, a onda je i prekipjela.

Minin otac i brat počeli su se svaĎati jer je brat napravio iznimno netipičan potez za Afganistanca iselivši se

iz obiteljskog doma. Brat je bio vrlo zaljubljen u svoju suprugu, koja ga je uvjerila da nadu vlastitu kuću.

Minin se otac uvrijedio. Ponovno se razljutio na sina što nije uspio otplatiti svoj zajam; računao je na to da

će dobiti pozamašan miraz za Minu, no umjesto toga nije dobio ništa. Otac je bio bijesan i na Minina

supruga, jer ju je uspio dobiti za razmjerno mali iznos. Suprug je, pak, bio ljutit jer je nakon vjenčanja

izgubio posao, pa je sada ţalio što je uopće posudio novac Mininu bratu; ţelio je da još uvijek ima taj novac

kako bi ga sam uloţio u novi posao. Sav je taj bijes bio usmjeren na osobu koja je bila najmanje odgovorna

za sve i nije imala nikakvih mogućnosti da poboljša stanje: Minu.

Dok je Mina nastavila jecati, Lajla mi je rekla da se Minin otac i brat ponovno svaĎaju. Otac je navalio na

brata tijekom večere i rekao mu da je on kriv što otac nije uspio dobiti miraz za Minu. Brat je odgovorio da

ga više nije briga za financijske probleme obitelji. Osim toga, miraz nije imao nikakve veze s njime; nije

uspio vratiti poslovni zajam Mininu suprugu. Ako je otac ţelio miraz, to bi trebao riješiti s njezinim

suprugom. Stoga mu se otac obratio i zatraţio miraz koji nije mogao platiti. Posljedica je bila da je otac

rekao kako će se odreći Mine sve dok ne dobije miraz. Rekao je Mininoj majci da više ne smije imati

kika☺crostuff.net

nikakva kontakta s Minom ili njezinim sinom sve dok ne dobije svoj novac. I Mina i njezina majka patile su

zbog toga.

"Gdje je dječak?" Napola sam očekivala da ga naĎem skrivenog ispod Minina golema crnog šala.

"Kod susjeda, ali samo danas", odgovorila je Lajla.

Poslije sam čitavu situaciju objasnila Samu. Zaplakao je od pomisli da će se morati umiješati, no budući da

mu je Mina bila roĎakinja - iako daljnja - rekao mi je da će pokušati. Idućeg je dana Mina stigla na posao u

pratnji svojeg sinčića. Bio je to presladak, ozbiljan dječačić s neposlušnom crvenom kosom i očima

obrubljenim kholom. "Kako bi otjerali uroke", objasnila mi je Lajla.

Kako da joj zabranim da dovede dijete na posao? No, nisam ţeljela da se mota po zgradi - bilo je tu previše

oštrih škara i opasnih kemikalija. Moj chowkidor, vodoinstalater i vozač ponudili su se da se pobrinu za

njega. Gotovo da ga uopće nisam viĎala tijekom radnog vremena tijekom cijele krize s mirazom. No jednog

je dana u salon došla klijentica koja je radila za nevladinu organizaciju i koja je ustrajala da se njihovi

djelatnici klone svih mjesta koja nisu bila strogo čuvana. "Imate zgodnog mladog chowkidora", ironično je

prokomentirala.

Namrštila sam se. "Barem mu je trideset."

"Pokušajte s osamnaest mjeseci!"

Izašla sam provjeriti što se dogaĎa i vidjela daje Ahmed Zija zaključao Minina sina u chowkidorovu kolibu

dok je on izašao obaviti neki poslić. Dječačić je sjedio na podu gledajući televiziju. Sa svog sam mobitela

nazvala Zilgaja i zamolila ga da ostane s dječakom dok se Ahmed Zija ne vrati. Nakon što smo tog dana

završili s poslom, dječačić je došao u salon s malenom metlicom koju mu je izradio Zilgaj i pomagao

pomesti kosu.

Sam je nakratko uspio smiriti krizu. Mislim da je svoj trojici Mininih muškaraca - ocu, bratu i suprugu -

rekao da će pozvati svoje prijatelje bivše mudţahedine i prebiti ih ako je ne prestanu mučiti. Barem mi je

tako rekao. Zapravo mislim da je jednostavno sam platio miraz.

kika☺crostuff.net

No nekoliko tjedana poslije, Mina je ponovno došla na posao plačući. Ovaj se put pojavila s masnicom koja

joj je pokrivala gotovo polovicu lica i otiscima prstiju po rukama. Opet se našla na vatrenoj liniji izmeĎu

muškaraca u obitelji.

Ujak koji je ţivio blizu Tadţikistana - ne onaj zločesti iz njezina djetinjstva - stigao je u Kabul u posjet

obitelji. Najviše je ţelio vidjeti Minu. Stoga su ona, suprug i sin pozvani na večeru u kuću njezinih roditelja.

Odmah nakon dolaska, suprug joj se počeo pjeniti jer su njezin otac i ujak počeli piti, pa je rekao Mini da

ţeli otići. Ujak ga je zamolio da ostane; ţelio je provesti neko vrijeme sa svojom omiljenom nećakinjom.

Mina je stavila šaku na suprugovu ruku i molila ga da ostanu, na što je on pobjesnio. Zgrabio ju je za kosu,

izvukao iz kuće njezina oca i počeo je tući u očevu dvorištu. Otac je istrčao iz kuće i naredio mu da ode s

njegova posjeda. Nije bio ljut zato što mu je kći dobila batine; znao je da je suprug često tuče. Ne, bio je

bijesan jer on nije bio taj koji ju je tukao. Otac smije istući kćer u vlastitoj kući, ali to u njegovoj kući ne

smije učiniti nitko drugi. Stoga je suprug mrzovoljno otišao s posjeda te odveo sa sobom i dječačića.

Histerična Mina noć je provela kod roditelja.

Zagrlila sam je. "Moţeš ţivjeti sa mnom. Ili moţeš napustiti supruga i ponovno ţivjeti sa svojim

roditeljima!"

Ona je na to samo još jače zajecala. "Ako to učini, izgubit će sina", objasnila je Lajla. "Moţe dobiti sina

samo ako se vrati suprugu. No njezin otac sada prijeti da će razvrgnuti brak. On na to ima pravo, budući da

mu miraz nikad nije isplaćen." Iako se Mina nije ţeljela vratiti svojem starom, ruţnom suprugu, znala je da

će izgubiti sina bude li brak razvrgnut. No ponovno nije imala izbora. Jedino je njezin otac mogao odlučiti,

isto kao što je on donio odluku da se mora udati za tog muškarca.

Zato je Sam drugi put porazgovarao s ocem i suprugom. Nekako je uvjerio oca da ne traţi razvrgnuće braka.

Nije bio u rodbinskoj vezi sa suprugom, pa mu je rekao da će ga ubiti ako ikad ponovno počne tući Minu.

Ona i sin su tjedan dana ostali kod njezinih roditelja. Na kraju tog tjedna suprug je došao i zamolio oca za

oprost, a on mu je vratio Minu.

kika☺crostuff.net

Ona je i dalje bila iznimno nesretna i preplašena, čak i nakon što se sve vratilo u normalu. Znala sam da

Mina ţeli pohaĎati Školu ljepote i mogla sam vidjeti da ima prirodnog talenta za frizerski posao, no nikad

me nije zamolila da joj to dopustim. Zato sam je jednog dana pozvala na čaj sa mnom i Samom. "Imam

iznenaĎenje za tebe", rekla sam joj, očekujući da joj se u oči vrati sjaj. "Stavljam te na popis učenica za idući

semestar."

Sam je prevodio, no Mina je samo tuţno zatresla glavom. "On kaţe ne moţe", rekao je Sam. "Suprug ne

radi. Treba im njezin novac od čišćenja."

"Sve sam smislila", uzviknula sam. "I dalje nekoliko sati na dan moţe raditi kao spremačica, a ja ću joj

plaćati punu plaću.

Moţe mi vratiti dug radeći u salonu nekoliko sati svakog dana nakon što diplomira."

"Kasnije je natjeraš da radi zabadava?" upitao me Sam u nevjerici.

"Ne, to govorim samo zato što ne ţelim da se osjeća kao prosjakinja! Reci joj da ću je, ako bude vrijedno

radila i bude jedna od najboljih učenica svoje generacije, zaposliti kao frizerku s punim radnim vremenom."

Kad je Sam to preveo, Mina se ponovno nasmiješila. Malo je i plakala, ali je ubrzo poskakivala po

kompleksu kao da je opet bezbriţna mala djevojčica.

Pridruţila se mojoj petoj generaciji polaznica, a ja sam odmah postala zabrinuta zbog svojeg obećanja.

Nisam bila sigurna moţe li se Mina smiriti dovoljno dugo da nauči frizerski zanat. Imala je odreĎenu dozu

prirodnog talenta, no bila je u razredu s mnoštvom ambicioznih ţena koje su imale i talent i ţelju i energiju.

Znala sam da ću se, ako Mina ne bude pri vrhu svoje generacije i ne pridruţi se mojim zaposlenicama,

morati nositi ne samo s njezinim razočaranjem, nego i sa Samovom bijesnom obitelji u Saudijskoj Arabiji.

Moje su učiteljice bile te koje će izabrati najbolje učenice, a ja se nisam mogla miješati u njihovu odluku. To

ne bi bilo pošteno prema ostalim djevojkama. No kako se nastavi bliţio kraj i primicalo vrijeme ispita,

postajala sam sve nervoznija. Mina je bila zraka ţivahne energije. Nekoliko dana prije promocije,

kika☺crostuff.net

dogovarala se s mojim djevojkama u salonu da je slikaju i snimaju videokamerom tijekom ceremonije.

Ţeljela je poslati kopije roĎacima u cijelom Afganistanu.

"Tako sam sretna!" uzviknula je. "Nikad prije nisam ništa postigla."

Promocija je odrţana sunčanog zimskog dana u Kleopatrinoj sobi zgrade u kojoj su bili Škola i salon. Moje

su učenice počele stizati satima ranije i sve su izgledale fantastično! U toj je sobi bilo dovoljno poludragog

kamenja, šljokica, bisera, zlatnih pletenica i kičastog nakita da osvijetle tamnu stranu Mjeseca.

Moje su učenice nosile fantastične haljine koje su vjerojatno sašile same, te najšiljastije cipele koje sam ikad

vidjela. Mina nije nosila nakit, no nosila je grudi - odnosno, nakupinu od četiri podstavljena grudnjaka ispod

svoje veste kako bi odala dojam golemih grudi. Tu su bile i moje učiteljice, frizerke iz Oaze te nekolicina

bivših učenica, sjedeći u sklopivim stolicama uz rub sobe poput razumnih starih dama. Tog su dana trebale

zasjati nove diplomantice i činilo se da im nitko ne ţeli oduzeti ni tračak pozornosti.

Budući da je trebalo biti i plesa, svim je muškarcima zabranjen pristup kompleksu, a kapija prema ulici bila

je zaključana. Djevojke su donijele svoje omiljene CD-e i plesale sat ili više, njišući se i uvijajući na

plesnom podiju u parovima dok su ostale pljeskale i pjevale. Nikome nisu dopustile da sjedne - i mene su

odvukle na plesni podij, kao i učiteljice te nekolicinu zapadnjačkih gostiju. Sav je taj ples bio duboko

senzualan. Kao i uvijek, voljela sam promatrati kako je glazba te djevojke pretvarala u posve nove osobe.

Često su se najtiše djevojke odjevene u konzervativne haljine pokazale najprovokativnijim plesačicama. I

tog se dana pokazalo isto: visoka, mršava djevojka u jednostavnoj bijeloj tunici i bijelim hlačama, s glavom

prekrivenom bijelim šalom - čak i unutra - pokazala nam je najintenzivnije pokrete bokovima i

najsugestivnije pokrete rukama.

Morale smo pustiti nekoliko muškaraca u salon, iako samo na trenutak. Radilo se samo o Samu i Ahmedu

Ziji, koji su unijeli golemu tortu na jednima od kolica za uvijače za kosu. Ples je stao, a sve su se djevojke

nagurale naprijed kako bi se divile kremastoj bijeloj glazuri na torti i pravim ţutim ruţama. A onda sam ja

stala nasred sobe kako bih odrţala govor.

kika☺crostuff.net

"Jako se ponosim svima vama." Pokušala sam potisnuti suze koje su mi navrle na oči i koje bi mi zasigurno

upropastile šminku, a moţda čak i moju svilenu haljinu. "Ništa na svijetu ne pruţa mi toliko zadovoljstva

kao pomagati vama da postanete frizerke. Nikad nisam bila u blizini skupine ţena koje se toliko trude nešto

naučiti i postati uspješnima. Promijenile ste mi ţivot dopustivši mi da budem vaša učiteljica i znam da ćete

promijeniti Afganistan nabolje."

To kaţem svakoj generaciji i to je istina. Njihova odlučnost uvijek mi oduzme dah.

Zatim su se djevojke skupile zajedno i uhvatile za ruke dok sam se pripremala objaviti imena četiriju naših

najboljih učenica. To je najteţi trenutak dana, budući da sve tako ţele tu čast. Da se mene pitalo, ne bi bilo

"najboljih" učenica, no djevojke su ustrajale na natjecateljskom karakteru škole. Pogledala sam sva lica koja

su mi postala tako draga - i pročitala imena s popisa koji su mi dale učiteljice.

"Suknja!" rekla sam, a djevojka s dugačkom crnom kosom prošaranom šljokicama je vrisnula i zauzela svoje

mjesto pokraj mene.

"Mazari!" Vitka djevojka u bijelom je istupila.

"Tordai!" Tiha djevojka kratke, kovrčave kose pridruţila nam se u središtu sobe.

Preostale učenice stisnule su se jedna uz drugu napetih izraza lica. Duboko sam udahnula, a onda povikala:

"Mina!" Ona je počela skakati gore-dolje, i tako oteţala posao djevojkama koje su je snimale. Poljubila sam

sve četiri djevojke i uručila im njihove nagrade: vrhunske škare za šišanje i istanjivanje kose. Zatim sam i

svim ostalim učenicama podijelila darove - svoje pakete "salon u kutiji" koji će im omogućiti da bilo gdje

rade kao frizerke: dva ručnika, sušilo za kosu, velike i male uvijače, glavu lutke, pet češljeva za šišanje, dva

češlja s dugačkom drškom, dva češlja za pramenove, jedan češalj za frizure, dvije četke, velike i male

okrugle metalne četke, jedan ogrtač za pranje kose, jedan ogrtač za šišanje, jedan dječji ogrtač, jednu kutiju

folija, jednu kutiju rukavica, jedan set uvijača, jedan set uvijača za trajnu, jedno ogledalo te veliku hrpu

drugih fantastičnih proizvoda za kosu, ruke i stopala. Te djevojke vjerojatno nikad prije u ţivotu nisu dobile

kika☺crostuff.net

tako velik dar. Toliko su glasno vrištale od sreće dok su premetale po svojim poklon-paketima da mi je

odzvanjalo u ušima.

Mina je svoju prvu pedikuru na klijentici koja plaća uslugu obavila samo nekoliko dana poslije. Namočila je

ţenina stopala u toplu vodu kao da se radi o rijetkim rukotvorinama, dok je Bahar čučala pokraj nje i šaptom

je ohrabrivala. Napravila je lijep posao i poslije plesala po salonu sa svojom prvom napojnicom u dţepu.

Bila je nevjerojatno sretna. Morala sam pretpostaviti da je njezin šugavi suprug zadovoljan zaradom koju je

donosila kući.

No jednog sam je dana ponovno pronašla kako jeca u dnu salona. Svekrva joj se uselila u kuću i naljutila se

na Minu jer radi. Zbog toga je i sina nahuškala na nju, pa ju je opet počeo tući. Mina je hodala pognuta od

bola, a od stresa je vjerojatno dobila i čir. Očajnički se ţeljela vratiti ţivjeti sa svojom majkom, no znala je

da će izgubiti sina ako se brak razvrgne. Odlučila sam da, kao stalna zaposlenica, ima pravo na bolovanje, pa

sam je poslala kod roditelja. Uvjerila sam joj supruga da i sina pusti s njom na dvotjedni odmor. I molila

sam se da joj se ţivot nekako popravi, jer nisam znala što bih drugo mogla učiniti.

Poglavlje 9

Jedne noći u kasno proljeće 2005. gledala sam kroz prozor naše spavaće sobe. Bio je to neobično prašnjav

dan u Kabulu, a nebo je bilo teške sive boje. Nije bilo ni traga zvijezdama, pa čak ni Mjesecu. Zbog toga

sam se osjećala klaustrofobično, kao da je zrak toliko pun prašine da ne mogu disati. Tada sam primijetila da

se na nebu nešto sjaji.

"Pogledaj, Sam", rekla sam mu. "Zvijezde padalice!"

kika☺crostuff.net

Sam mi je prišao s druge strane sobe i stao pokraj mene pred prozorom, a onda me potapšao po ramenu. "Ne

zvijezda padalica, Debbie", rekao je. "To rakete. Netko opet ratuje."

Zbog topla su vremena negativci izašli iz svojeg zimskog sna. Nedugo nakon promocije, Afganistan je, pa

tako i naš maleni dio Kabula, preplavilo divljaštvo. U mojoj se ulici dogodio pokušaj otmice. Naš lokalni

internet-kafe raznesen je. Mlada ţena koja je radila za novu afganistansku televizijsku postaju ubijena je u

vlastitome dvorištu. Svi su sumnjali da je to učinio njezin brat jer se pojavila na televiziji nepokrivene glave.

Djelatnica talijanske dobrotvorne organizacije Clementina Cantoni oteta je u Kabulu nakon sata joge.

Pobune su počele nakon izvješća da su američki ispitivači u zarobljeničkom kampu u Guantanamu primjerak

Kurana bacili u zahod. U najgorem izgredu, tri su afganistanske ţene koje su radile za stranu nevladinu

organizaciju silovane i zadavljene, a njihova su tijela bačena u jarak pokraj ceste. U poruci zakvačenoj za

njihova tijela pisalo je da će se to dogaĎati izdajicama i kurvama.

Svi su pokušavali ostati dobro raspoloţeni i nastaviti sa svojim ţivotom, iako su vijesti sa svih strana bile

grozno depresivne. Ja sam oglasila salon u malom kabulskom časopisu namijenjenom strancima, čime sam

privukla još klijenata, zapadnjaka i amerikaniziranih Afganistanaca. Volim reći da je Afganistan mjesto za

plaćenike, misionare, neprilagoĎene i ljude slomljena srca, a svi su oni dolazili u moj salon kako bi si pruţili

malo luksuza i saznali najnovije tračeve. U salonu bi obično bilo pet do šest ţena, pa se činilo da se natječu

u tome koja će ispričati najne-vjerojatniju priču. Mislim da nijedna frizerka na svijetu nema zanimljivije

klijentice. Te su ţene radile nevjerojatan posao u najteţim mogućim uvjetima. Jedna je nadzirala zdravlje

trudnica u selima tako udaljenima da je do njih mogla doći samo jašući. Druga je pomagala prometnim

policajcima da smisle način koji će djeci omogućiti da se sigurno kreću ulicama Kabula. Treća je radila s

afganistanskim novinarima u projektu izgradnje novinske agencije. Mislila sam da je to što ja radim vaţno -

pripremala sam ţene da se bave najboljim poslovima koje su u Afganistanu mogle imati - i još tako mislim.

No ponekad bih, dok sam slušala klijentice kako govore o tome što one rade, pomislila da to moţda i nije

tako velika stvar. I uvijek mi je bilo drago vidjeti razmjenu posjetnica koja se dogaĎala u salonu. Smatrala

kika☺crostuff.net

sam da tim ţenama pruţam ne samo mjesto na kojem se mogu opustiti, nego i mjesto na kojem mogu

upoznati jedna drugu, pa moţda čak i pronaći partnerice za neki od svojih poslova.

Poslijepodne, kad bi moje djevojke otišle kući, ja bih nastavila pruţati frizerske usluge muškim

zapadnjačkim klijentima. Za neke od njih nikad ne biste rekli da će stupiti nogom u salon - veliki, mišićavi

muškarci koji su unajmljivani kao zaštitari za vaţne gradske čelnike. Ljudi su ih obično nazivali "pucačima"

ili "Rambo kompleksašima", a nekima od mojih klijentica bilo je zabranjeno ikamo poći bez jednog ili

dvojice tih momaka. Na taj su način "pucači" i postali moji klijenti. Jednog sam dana vidjela "pucača" kako

stoji pokraj kolibe mojeg chowkidora, zureći niz ulicu, s mišićima toliko izraţenim da nije mogao prekriţiti

ruke. Nosio je nešto poput debelog koţnatog drţača za alat, osim što je ovaj bio prepun oruţja i municije.

"Ţelite li ući i pričekati u predvorju?" povikala sam mu kroz prozor.

Okrenuo se i zatresao glavom. "Moram pripaziti na probleme." Imao je lijep osmijeh koji su gotovo

zaklanjali neuredni, nakrivljeni zalisci.

"Vratite se kad ne budete na duţnosti. Besplatno ću vam malo podrezati te zaliske!"

I tako se vratio kad su sve frizerke otišle kući te doveo prijatelja. Uskoro mi se u salonu nakon radnog

vremena počelo pojavljivati mnoštvo "pucača". Nekih je večeri scena u salonu jednostavno bila presmiješna.

Došla bi dvojica ili trojica tih momaka, odloţili bi oruţje pokraj pladnja s uvijačima i uvalili se u moje

salonske stolice kako bih im mogla skratiti kosu, urediti koţicu oko noktiju, pa čak i nanijeti masku za lice.

Činjenica da su salonski ogrtači bili ruţičaste boje te da je na njima bila fotografija Marilyn Monroe

upotpunjavala je sliku. Sam je oboţavao takve večeri. Nazvala bih ga da mu kaţem kad su njegovi omiljeni

"pucači" bili u salonu. Odmah bi poţurio kući kako bi mogli razmjenjivati priče i usporeĎivati oruţje.

Kako je postajalo toplije, mnogo se zapadnjaka počelo zadrţavati u salonu nakon radnog vremena, stoje

preraslo u sezonu zabava na otvorenom. Ispostavilo se daje vodoinstalater Zilgaj bio najveći partijaner u

gradu. Kad bi počela glazba, on i njegovi prijatelji skočili bi u središte dvorišta i sve počastili divljim

afganistanskim plesom. Zapadnjaci su te zabave voljeli jer su mnogi od njih najveći dio vremena provodili

kika☺crostuff.net

u vlastitim kompleksima tako da nikad nisu izašli u pravi Kabul. Ni ovo nije bio has pravi Kabul, no to je

bilo najbliţe što će mu se oni pribliţiti. Unajmila bih afganistanske glazbenike, a Marjam bi pripremila

domaću hranu; Sam bi na zabavu pozvao svoje afganistanske prijatelje, pa bismo plesali duboko u noć.

Ako su zapadnjaci imali posjetitelje koji su u grad stigli na nekoliko dana radi konzultacija ili bilo čega

drugoga, nazvali bi da vide hoće li te večeri biti zabave.

Na jednoj od tih zabava predstavila sam Sama muškarcu koji je radio na programu zabrane proizvodnje

opijuma proizvedenog iz maka. "On je jedan od makovih ubojica", rekla sam.

"Makovih ubojica?" Samove oči raširile su se u nevjerici. Gotovo je zadrhtao od pogleda na njega. "Debbie,

mislio sam da voliš cvijeće!"

Ispred moje kapije okupila se skupina muškaraca. Dotrčali su iz svih smjerova da bi vidjeli kako muškarac s

dugačkom crnom bradom kori Ahmeda Ziju, mojeg chowkidora. Čak su i koze koje su prebirale po hrpama

smeća u ulici polako dolutale vidjeti što se dogaĎa. Ahmed Zija dobacio mi je zabrinut pogled. Mogla sam

vidjeti da je bradati bio pod gasom, no nisam mislila da je posebno opasan, nego samo glup. "Zbog čega se

toliko pjeni?" upitala sam Lajlu.

Ona je nakrivila glavu promatrajući ga, a onda prezrivo slegnula ramenima. "Rekao je da će ubiti Ahmeda

Ziju."

"Zašto ga ţeli ubiti?"

"Jer si premjestila chowkidorovu kolibu s jedne strane naše kapije na drugu. Kaţe da je s druge strane kapije

njegov zid."

Progurala sam se kroz skupinu muškaraca i stala pokraj Ahmeda Zije. "Reci mu da to nije njegov zid!"

Lajla mu je jedva dosezala do ramena, ali se obrušila na njega. Izgledala je kao minijaturna lutkica - i to

lutkica koja je nosila cipele s potpeticama od dvanaest centimetara s otvorenim prstima kako bi pokazala

svoje ruţičaste, svjetlucave nokte - i koja napada. Bradati se namrštio prema njoj, a onda ponovno počeo

kika☺crostuff.net

vikati. Lajla se okrenula prema meni. "Kaţe da će ubiti i tebe, Debbie, te sve ostale strance koji ti dolaze u

kuću."

"Pa, reci mu da ću ga prijaviti policiji!"

Neko smo vrijeme nastavili u tome stilu - on će ubiti sve nas, a mi ćemo mu na glavu srušiti vlasti i policiju -

kad je stigao jedan od njegove braće. Bio je to mršav, ispijen tip s unakaţcnim uhom. Samo me smrknuto

pogledao i povukao svojeg pijanog brata natrag u njihov kompleks.

Već smo shvatili da će nam ti susjedi donijeti nevolje. Svi ostali naši susjedi bili su pristojni i prijateljski

nastrojeni, no ova su dvojica potjecala iz ozloglašene obitelji. Trgovac povrćem iza ugla rekao mi je da bi

mu ukrali šaku graha ili glavicu cvjetače i jednostavno odšetali dalje, smijuljeći se kad bi se pobunio.

Momak koji je malo niz ulicu drţao malenu trgovinu s prehrambenim proizvodima - zvali smo ga Karzai, jer

je uvijek nosio istu vrstu kape od janjeće koţe kakvu je nosio i predsjednik Afganistana - ţalio se da kradu i

od njega. Karzai je u svojoj trgovini cijeloga dana pušio hašiš i uvijek je hodao u oblaku dima, no ti su

momci uspijevali pokvariti čak i njegovo raspoloţenje. I moje su se djevojke ţalile da su im ti susjedi

dobacivali uvredljive komentare ako bi na ulici prošle pokraj njih.

Sam i ja prvi smo se put sukobili s njima nekoliko tjedana ranije. Nismo dobivali dovoljno struje, pa su naše

svjetiljke noću bile tako slabe da gotovo ništa nismo vidjeli. Zvali smo gradske vlasti, no svaki put kad

bismo nazvali, dobili bismo odgovor "sutra". Napokon nam je jedan od Samovih ujaka postavio deblji kabel

od glavne razvodne kutije do naše kuće. Ne znam kako je uspio proći a da ga ne strese struja, no u Kabulu se

mnogo stvari popravljalo na taj način. Ako to tako moţemo nazvati: nakon toga smo noću imali više

svjetlosti, no iz utičnica nam je počeo sukljati plamen. U svakom slučaju, naši su loši susjedi kipjeli od

bijesa zbog toga. Stajali su vičući na Samova ujaka dok se na vrhu zgrade hrvao sa ţivim ţicama.

Pretpostavili smo da samo ne ţele da pogleda dolje u njihov kompleks i vidi njihove /cue,

Nedugo nakon toga, Sam i ja smo poslije posla gledali lelevl/ijti u svojoj sobi iznad škole. Iznenada smo

začuli /vuk napinjanja tridesetak pušaka. Zgrabila sam cipele i šal i spremala sc Istrčali da vidim što se

kika☺crostuff.net

dogaĎa, ali me Sam spriječio. "Ţeliš da te ubiju?" prosiktao je. Zato smo otišli u malu sobu prekoputa gdje je

bio postavljen ginekološki stol za masaţu i provirili kroz. prozor.

Sa svih krovova oko naše kuće prema susjednom su se kompleksu šuljali naoruţani muškarci u tamnoj

odjeći. Onda su skočili s krovova i nahrupili unutra. Oko sat i pol promatrali smo kako muškarci u tamnoj

odjeći ulaze i izlaze iz kompleksa. Ţene koje su ţivjele u kući okupile su se oko jedne od pomoćnih zgrada i

mogli smo ih čuti kako plaču. Zatim smo vidjeli muškarce u tamnoj odjeći kako iz kuće izvlače skupinu

momaka s lisičinama na rukama, trpaju ih u automobile i odlaze.

Idućeg sam dana lagano ludjela. Frizerka u meni jednostavno je morala saznati što se dogodilo. Stavila sam

šal na glavu i otišla do krojača, no ni on nije imao nikakvih informacija. Produţila sam do cvjećarnice i

malenog salona ljepote uz ulicu, ali ni oni nisu imali pojma. Na kraju sam otišla do Karzaja. On je skočio na

noge i pozdravio me kao i uvijek, ali ni on ništa nije znao. Vjerojatno nije znao ni koji je dan u tjednu.

Naposljetku je Ahmed Zija doznao što se dogodilo. Policija je sumnjala da su naši loši susjedi povezani s

otmicom Clementine Cantoni, pa je ono što smo vidjeli prethodne večeri bila racija. Policija nije pronašla

Clementinu, no pronašli su sanduk oruţja i droge. Pronašli su i dvoje otetih Afganistanaca. To je bio njihov

sretan dan - policija se vjerojatno ne bi ni trudila tragati za njima. No zbog toga smo mi, koji smo ţivjeli u

ulici, shvatili koliko su zapravo zli bili ti ljudi.

Oko tjedan dana poslije, a nakon što je bradati nasilnik došao vikati na nas zbog chowkidorove kolibe, bila

sam zaspala, pa sam se spustila niz stube u pidţami, još bunovnija nego obično. Prvo što sam vidjela bio je

Ahmed Zija kojem je niz bradu curila krv. Imao je izudarano lice, rasparanu košulju i rasječenu usnu. "Koji

se vrag dogodio?" upitala sam. "Tko te pretukao?" Nije mu trebao prevoditelj. Jednostavno je tuţno prstom

uperio niz ulicu, prema kući zlih susjeda.

Nikad nisam bila jutarnji tip. Ujutro mi treba kava, cigarete i nešto vremena prije nego što započnem dan.

Bez toga postajem vrlo čangrizava. Ako me netko ţeli razljutiti, to mu je lakše ujutro, pogotovo ako sam na

odreĎenoj opasnoj točki mjesečnog ciklusa. Uhvatio me neopisiv bijes. Zgrabila sam svoj šal i Samovu

kika☺crostuff.net

strojnicu te se uputila prema kapiji zlih susjeda, i dalje u pidţami i sa svim svojim osobljem u pratnji, te

počela lupati. Nitko nije odgovarao, no mogla sam vidjeti da je kapija malo otvorena, kao da nije zaključana.

Zato sam je jednostavno lagano gurnula i ušla.

Iz kuće su izašle ţene zlih susjeda, a ja sam zahtijevala da mi kaţu gdje su njihovi muškarci. Nisu ovdje,

rekle su. Nastavila sam vikati da ţelim znati gdje su. Mogla sam vidjeti sve naše susjede kako su se okupili

oko kapije. Još sam uvijek vikala, upotrebljavajući svaku riječ koju sam znala na dariju - vjerojatno i riječi

"čilim" i "četka za kosu". Onda su se trojica muškaraca progurala kroz gomilu pred kapijom i ušla. Bila su to

dvojica koja su nas gnjavila zbog chowkidorove kolibe, a treći je bio visok, zgodan momak kojeg sam već

viĎala na ulici. Znala sam da su braća, iako uopće nisu nalikovali jedan na drugoga. Njih su trojica samo

stajala ondje, nadmeno se smiješeći. To me još više naljutilo.

"Koji od njih je ozlijedio Ahmeda Ziju?" upitala sam svoje osoblje. Izgleda da nitko nije znao odgovor na to

pitanje, ili mi nije ţelio reći, pa sam zgodnog brata zgrabila za košulju. Lagano sam okrenula glavu, kako

bih mogla vidjeti svoje osoblje. "Vi pozovite policiju. Ja ću se pobrinuti da ostanu ovdje."

Tada je situacija postala pomalo smiješna. Moje je osoblje zbunjeno stajalo dok je Lajla prevodila.

MeĎusobno su se posavje-tovali. Činilo se da nitko ne zna kako pozvati policiju. U Kabulu nitko nikad nije

zvao policiju jer to nije imalo svrhe - nikad nisu dolazili. Osim toga, u Afganistanu nije postojao telefonski

broj za policiju koji se mogao nazvati u hitnim slučajevima. Stoga su svi moji zaposlenici, osim Ahmeda

Zije, otišli kako bi pokušali odgonetnuti kako kontaktirati s policijskom postajom, ostavivši me s braćom

kriminalcima na nišanu. Barem su se prestali smješkati. Naposljetku je policija stigla. Ne znam je li

razlog tome bio taj što sam Amerikanka ili zato što su već bili zainteresirani za moje zle susjede. Ostale

susjede više je iznenadio dolazak policije nego moj napad u pidţami na kuću kriminalaca.

Policija je odvela trojicu muškaraca, a ja sam otišla kući odjenuti se, popiti kavu i početi raditi u salonu. Bila

sam usred stavljanja pramenova u kosu jedne misionarke kad je Lajla dotrčala u salon. "Majka kriminalaca

je ovdje!" objavila je.

kika☺crostuff.net

Ispred naše kapije nagurale su se majka zlih susjeda, njihova baka, nekoliko tetaka i supruga te gomila djece.

Njihova čitava proširena kriminalna obitelj došla me moliti da odbacim tuţbu. Njihova je majka bila visoka

ţena tuţna, naborana lica, odjevena kao da ide na pogreb. "I ja bih se odijevala kao da idem na sprovod da

imam sinove poput njezinih", rekla sam Lajli. "Reci joj da neću odbaciti tuţbu."

Majka me i dalje pokušavala uhvatiti za ruke, no ja sam ih sakrila iza leĎa. Razgovarala je s Lajlom tihim,

umirujućim glasom, no Lajla se obrecnula na nju. "Kaţe da će natjerati sinove da vam napisu pismo

isprike!" Lajla je očito uţivala u svojoj ulozi posrednika.

"Kakve ću koristi imati od toga?" "Kaţe da vam njezini sinovi više neće smetati." "Otkad ţena u ovoj zemlji

ima ikakvu kontrolu nad svojim muškarcima? Vjerojatno se ponašaju prema njoj jednako loše kao i prema

svima ostalima."

Nisam sigurna daje Lajla prevela što sam rekla, no kazala je nešto nakon čega su sve ţene kriminalaca

počele govoriti uglas. "Pitaju biste li odustali od tuţbe njima za uslugu."

"Nai" Zatresla sam glavom prema skupini ţena. "Nai, nai\ Vaši sinovi nisu ništa drugo nego nasilnici koji su

predugo zlostavljali čitavu ulicu. Ako ih uspijem smjestiti u zatvor, odlično."

Vratila sam se unutra i nastavila raditi, no prema buci koja je dopirala kroz vrata bilo je jasno da ţene nisu

otišle kući. Štoviše, zvučalo je kao da im se pridruţilo još ljudi. Otišla sam do ulaznih vrata i pogledala van.

Sada se ispred kapije guralo već dvadesetak ljudi. Ahmed Zija i Zilgaj stajali su ispred njih prekriţenih ruku,

dok je Lajla korila nekog starca s debelim sivim turbanom. Počela sam se osjećati kao da mi je kuća pod

opsadom i prvi se put tog dana zapitala jesmo li sigurni. Osim toga, svi ti ljudi ometali su mi posao! Jedna

od mojih klijentica nazvala je da kaţe kako su ona i njezin vozač prošli pokraj kapije, ali su se bojali stati

kad su vidjeli gomilu. "Izgleda kao daje ispred vaše kuće buknula neka pobuna", rekla je. "Osim ako ne

dijelite neke sjajne uzorke šampona."

Uzela sam telefon i nazvala Sama. Nazvala sam Američko veleposlanstvo. Nazvala sam Afganistanke koje

sam poznavala a čiji su muţevi radili za vladu. Nazvala sam ministra unutarnjih poslova. Pokušala sam

kika☺crostuff.net

pronaći nekoga tko bi mi mogao pomoći. Dok su svi ti ljudi nastojali pronaći nekoga tko bi te momke

mogao zadrţati u zatvoru i spriječiti njihovu obitelj da me ubije, primila sam poziv iz policije da im doĎem

ispričati što se zapravo dogodilo.

U policijskoj me postaji golem policajac u smeĎe-zelenoj odori pozdravio kao da smo stari prijatelji.

"Sjednite, gospoĎice Debbie, sjednite!" rekao je, gestikulirajući prema stolici. Drugi je policajac ušao u sobu

donoseći čaj. Dok je Lajla prevodila, razmijenili smo nekoliko pristojnih rečenica o vremenu i prometu. A

onda smo se uhvatili posla.

"Ti su nam ljudi dobro znani", rekao je. "Mislimo da su dio iste kriminalne obitelji koja je otela Clementinu

Cantoni. U njihovoj joj kući nismo uspjeli pronaći ni traga, ali još uvijek mislimo da su povezani."

"Jesu li teroristi?"

"Da, ali ne talibani. Oni to rade zbog novca i moći."

Napravila sam grimasu. "Znači, poslat ćete ih u zatvor?"

"Pokušat ćemo. No rekli su mi da i oni ţele podignuti tuţbu protiv vas."

"Protiv mene?" Pitala sam se jesam li moţda iščupala nekoliko dlačica previše s prsa muškarca kojeg sam

zgrabila. Nisam se mogla sjetiti nikakvog drugog načina na koji sam ih mogla ozlijediti.

Policajac je malo pocrvenio i spustio pogled na papire na svojem stolu. "Ţele vas optuţiti za nemoral.

Kaţu da goli stojite na svojem balkonu."

Lajla je prasnula u smijeh. "Vrlo smiješno", rekla sam joj. "Reci mu da upita te momke što piše na tetovaţi

na mojoj straţnjici."

Mislim da je odlučila ne prevesti moj odgovor posramljenom policajcu. Rekla sam mu da ta optuţba ne

moţe biti istinita. Nikad nisam stajala gola na svojem balkonu. A čak i da jesam, te me gnjide nisu mogle

vidjeti iz svojeg kompleksa. Kimnuo je glavom kao da se srami što je uopće spomenuo tu neugodnost.

Na povratku prema kombiju, vidjela sam nekolicinu pripadnika meĎunarodnih mirovnih snaga kako se

odmaraju, naslonjeni na tenk. Jednog od njih negdje sam upoznala, pa sam zastala kako bih mu objasnila što

kika☺crostuff.net

se dogaĎa. Rekla sam mu da se bojim da bi mi se obitelj nasilnika mogla pokušati osvetiti tako da me daju

uhititi. "Idući put kad budete u ophodnji, moţete li proći mojom ulicom i stati ispred njihove kuće? Moţda

uperiti taj top u njih?"

Čudno me pogledao.

"Hej, nije da se svaĎam sa susjedima zato što su zapustili svoj travnjak. To su kriminalci! Pitajte policiju."

Slegnuo je ramenima. "Pitat ću, šefa."

Lajla i ja spremale smo se popeti natrag u kombi kad je jedan od policajaca dotrčao za nama. "Ah, vidim da

imate kombi", rekao je.

Kad smo kimnule glavom, objasnio je da policijska postaja nema dovoljno veliko vozilo kojim bi prevezla

moje susjede nasilnike u zatvor na drugoj strani grada, kamo su pripadali. Budući da sam ja podignula tuţbu,

bi li bilo moguće da pomognem policiji i prevezem ih u zatvor u svojem kombiju - naravno, uz policijsku

zaštitu? Bio je to sitan policajac s uznemirenim osmijehom. Ne znam ni sama zašto sam pristala. Pojurio je

natrag u postaju, a onda se vratio s trojicom osumnjičenih otmičara na nišanu. Nakon što su se popeli na

srednje sjedište mojeg kombija, i on je uskočio unutra i zatvorio vrata za sobom. Dakle, on je bio moja

policijska zaštita!

To je moţda bilo moje najluĎe iskustvo u Afganistanu. Taj sićušni policajac davao je upute mojem vozaču.

Nasilnici su na mobitel razgovarali sa svojom obitelji, zastajkujući svakih nekoliko minuta kako bi se

okrenuli i prijateljski se nasmiješili meni i Lajli, koje smo sjedile na straţnjem sjedištu. Na kraju se jedan od

njih okrenuo i dodao mi svoj telefon. "Zdravo, Debbie!" rekao je glas s druge strane veze. "Čuo sam da imaš

problema s mojom braćom. Kako bi bilo da ih pustiš ovaj put i to se više nikad neće ponoviti?"

Iz ogovaranja susjeda znala sam da imaju još jednog brata - za kojeg se pričalo da je još snaţniji i opasniji

od njih. Navodno se skrivao jer ga je policija traţila zbog nekog drugog prijestupa. Zaklopila sam telefon i

bacila ga na srednje sjedište. Maleni je policajac nastavio razgovarati s mojim vozačem o najboljoj ruti do

zatvora - koje su ceste bile preprometne, koje su imale prevelike rupe i slično. Nije obraćao pozornost na

kika☺crostuff.net

nasilnike koji su mi sve hrabrije dobacivali prijedloge. Zgodan brat se okrenuo i potapšao me po koljenu.

"Nismo mi tako loši. Pa, jednu smo tvoju prijateljicu prebacili u Wardak i nismo je ubili!"

I bradati se brat okrenuo. "Ako nas ne pustiš, to će nam biti veliki problem. Vidjet ćeš - odsad ćemo biti

dobri susjedi."

Naposljetku sam sa svojeg mobitela nazvala Sama i ispričala mu što se dogaĎa. Rekao je: "Ti si luda ţena!

IzaĎi iz automobila prije što vas sve otmu!"

Bili smo samo nekoliko ulica od naše kuće. Stoga sam rekla vozaču da ide kući, a sve nas - Lajlu i mene,

kao i malenog policajca i nasilnike - pusti van. Sam je nazvao policiju i rekao im da doĎu po svoje

zatvorenike, ali oni to nikad nisu učinili. Nasilnici su otišli kući, gdje ih je glasno dočekala njihova obitelj.

Mislim da je Ahmed Zija na kraju morao malenog policajca prevesti kući.

Nekoliko dana poslije, pet tenkova meĎunarodnih mirovnih snaga dokotrljalo se niz našu ulicu i zaustavilo

ispred mojeg kompleksa. Otrčala sam do kuće zlih susjeda i počela lupati na kapiju sve dok jedan od braće

nije pomolio glavu. Pokazala sam na tenkove i rekla mu da ću mu dati raznijeti kuću ako njegova obitelj

bude opet pokušavala tiranizirati ikoga u ulici. Naravno, nisam imala tu moć, ali oni to nisu znali. Koliko

znam, otad nitko u našem susjedstvu više nije imao nikakvih problema s njima. Postali su srdačni i pristojni

kao moji stari susjedi u Michiganu. I koliko sam znala, policija nikad nije pronašla dokaze koji su ih

povezivali s terorističkim aktivnostima.

Bio je četvrtak poslijepodne, uobičajeno vrijeme kada moje frizerke nisu radile ništa osim što su se šalile i

zadirkivale jedna drugu na temu seksa. Petak je početak vikenda u Afganistanu, pa praktički čitava zemlja

vodi ljubav u četvrtak navečer. Petak se naziva joma, a četvrtak navečer rozijoma. Te se večeri ţene

temeljito čiste, odstranjuju stidne dlačice i pripremaju se za seks sa svojim muţevima. Poštujući nacionalni

običaj, moje bi se djevojke počele hihotati i namigivati si svakog četvrtka poslijepodne i pitati jedna drugu

jesu li spremne za rozijomu. Bahar bi obično napravila grimasu i okrenula glavu kad bi zadirkivanje počelo.

Svima bi rekla da mrzi seks, a mrzila je i svojeg supruga.

kika☺crostuff.net

No tog poslijepodneva Bahar je sjela ispred jednog ogledala i počela popravljati šminku. Basira se nagnula

preko njezina ramena praveći se da nekoga ljubi i rekla nešto toliko lascivno daje Topekai pocrvenjela. No

umjesto grimase, Bahar je na licu osvanuo golem osmijeh. Šepurila se po salonu dok su ostale djevojke

pljeskale i vikale: "Rozi jomal"

Povukla sam Lajlu na stranu. "Mislila sam da mrzi svojeg supruga."

"Ponovno se zaljubila u njega", uvjeravala me Lajla.

"Kako je to moguće kad je tako grozan prema njoj?"

Lajla je uperila svoje lutkaste oči u mene. "Oh, Debbie, promijenio se! Odvela ga je liječniku, gdje je dobio

lijek za svoje probleme. Sada je opet dobar čovjek."

Bahar sam upoznala dok sam intervjuirala potencijalne učenice za Školu ljepote. Bio je to jedan od onih

dana pred kraj zime kad bi nebo iznenada na grad ispustilo trideset centimetara snijega. U Kabulu nije bilo

ralica - koliko znam, još uvijek ih nema - pa bi se ţivot zaustavio. Kad su se ljudi pokušali probiti kroz

snijeg svojim automobilima, jednostavno bi završili u kanalizacijskim odvodima i na ulicama napravili još

veći nered.

Imali smo više od stotinu prijava za idući tečaj, no tog se dana zbog snijega na razgovoru pojavilo samo

dvadesetak djevojaka. Znala sam da tih dvadeset mora biti vrlo ozbiljno, a to im je davalo odreĎenu

prednost. Smiješno je bilo to što Bahar vjerojatno ne bih prihvatila samo na temelju prijave. Već je

zaraĎivala četrdesetak dolara na mjesec - što za Kabul nije bila loša plaća - kao učiteljica u dječjem vrtiću i

nije imala nikakvog frizerskog iskustva. Pokušavala sam prihvatiti samo ţene kojima je ta prilika bila

prijeko potrebna i koje su mogle imati najviše koristi od Škole. Zaposlene ţene obično su završavale na dnu

mojeg popisa, pa je taj snijeg Bahar donio sreću.

Tada joj je bilo oko dvadeset i osam godina i imala je njeţno lice i samozatajno ponašanje. Uskoro je postala

jedna od najboljih učenica. Bahar je imala tako dobar odnos prema ljudima da sam znala da će uspjeti i kao

učiteljica i kao frizerka u mojem salonu. No, to je bila bistra i ambiciozna generacija u kojoj su bile još četiri

kika☺crostuff.net

ţene koje bi takoĎer bile dobre učiteljice ili frizerke. Stoga sam počela pokazivati više zanimanja za njihove

priče. Kad sam čula Baharinu, shvatila sam da joj moram pomoći da se oslobodi svojeg ludog supruga.

Poput mnogih ţena, i njoj je još prijetila stalna opasnost, iako su talibani otišli. Opasnost joj je prijetila od

muškarca za kojeg se udala.

Mislim da je nekad bio dobar suprug i da ga je voljela. Ţivjeli su s njegovim roditeljima koji su bili prilično

stari, a Bahar se dobrovoljno brinula za njih kao i za svoje dvoje djece. Suprug joj je bio policajac u Kabulu

prije nego što su talibani došli na vlast, a oni su mu dopustili da nastavi obavljati taj posao. No to mu je

uskoro postalo jako teško. Često je bio prisiljen provoditi njihove smiješne proglase o bijelim cipelama,

glazbi i slično. Još gore, morao je mirno gledati dok su talibani mučili muškarce i

ţene zbog najsitnijih prekršaja te odrţavati mir tijekom javnih smaknuća. U nekom se trenutku zamjerio

skupini talibana nakon čega im se našao na meti. Tako su ga jako pretukli daje pretrpio ozljedu glave koja je

izazvala gomilu komplikacija - depresiju, gubitak pamćenja i nekontrolirani bijes. Više nije mogao raditi.

Postao je čudovište. Zaključao bi Bahar i njihovu djecu u jednu od soba u obiteljskoj kući i otišao, ponekad i

na nekoliko dana. Njegovi su roditelji bili u drugom dijelu kuće, no bili su toliko senilni da nisu primjećivali

kako nešto nije u redu. U kući je još bilo hrane koju su roditelji uspjeli pronaći i tako se prehraniti. No Bahar

i djeca nisu imali što jesti. Još je gore bilo to što je Bahar nosila njihovo treće dijete. Suprug bi je zaključao

bez hrane toliko često da je dijete gladovalo u njezinoj utrobi. Često ju je i tukao. Nije se imala kome obratiti

za pomoć - pogotovo ne talibanskim vlastima, budući da oni nisu smatrali da supruge mogu imati legitimne

prituţbe na svoje muţeve. Baharino treće dijete roĎeno je s invaliditetom, nedvojbeno zbog njegova

zlostavljanja. Sada joj je šest godina i još ne moţe hodati.

Kad su talibani protjerani, Bahar je napokon mogla izaći iz kuće. SvaĎala se sa suprugom i rekla mu da će

ona početi raditi budući da on ne moţe. Njezina obitelj napokon je opet imala dovoljno hrane kad je

pronašla posao učiteljice u dječjem vrtiću.

kika☺crostuff.net

Nakon diplome počela je raditi u salonu. Njezina su specijalnost bile manikure i pedikure, a njezin lagan,

njeţan dodir sviĎao se klijenticama. Davale su joj dobre napojnice, pa je njezin mjesečni prihod narastao s

četrdeset na gotovo četiri stotine dolara. Jedini je problem i dalje bio njezin suprug. Čitavog bi je dana zvao

na mobitel kako bi mu objasnila što radi. Ponekad je usred dana morala istrčati iz salona jer ga je uhvatio

jedan od njegovih napada bijesa pa bi počeo tući djecu. Trzala bi se i štrecala kad god bi joj zazvonio

mobitel jer ga se još jako bojala.

No kad je počela zaraĎivati više novca, Bahar je postala jača i nezavisnija. Nekoliko sam je puta načula kako

oštro razgovara sa suprugom kad bi je nazvao i nareĎuje mu da je prestane gnjaviti.

Na kraju se prestala javljati na telefon ako ju je previše zvao. Čak i kad je nije zvao, prema njemu je

pokazivala samo prijezir.

A onda me jednog dana upitala moţe li dobiti tjedan dana odmora. Rekla je daje štedjela kako bi nekoga iz

obitelji odvela na pregled vaţnom liječniku u Pakistanu. Pretpostavila sam da se radi o djetetu, pa je nisam

više ništa pitala. No na kraju dana, kad se počela pripremati za rozijomu, slijedila sam je kako bih bacila

pogled na njezina supruga. Stajao je čekajući je u svojim čistim tamnim salwar hlačama i košulji, uredno

podrezane brade, ljubazna i ponosna lica. Nisam ga prepoznala. Liječnik u Pakistanu nekako ga je uspio

preobratiti u verziju čovjeka kakav je bio prije nego što su talibani iz njega izbili svu čovječnost. Nikad

nisam bila upoznala tu verziju, no Bahar je očito bila presretna što ga je dobila natrag.

Satelitski je telefon zazvonio usred noći. Nakon trećeg zvona, spuznula sam preko Samova tijela kako bih

podignula slušalicu. Bio je to neki čovjek koji je govorio dari, pa sam znala da se nije moglo raditi o lošim

vijestima iz Michigana. No imala sam i drugih briga kad bi telefon zazvonio usred noći, pa sam prodrmala

Sama i poloţila telefon na njegovo uho. "Ne radi se o Robini, zar ne?"

Podignuo je glavu i saslušao poziv. "Nije Robina. Ništa loše."

Ipak nisam uspjela ponovno zaspati. Noću sam se uvijek brinula za Robinu i njezine sestre.

kika☺crostuff.net

Robinu sam upoznala nekoliko mjeseci nakon što smo se preselili u Oazu. Ušetala je u kompleks jednog

jutra dok sam sjedila vani ispijajući kavu. Nijedna od mojih frizerki još nije bila došla na posao, a mislila

sam da imamo klijenticu. Nosila je modernu plavu jaknu i cipele koje su izgledale kao da su stigle iz Italije.

Mislila sam da se moţda radi o jednoj od UN-ovih zaposlenica - moţda iz Francuske ili Španjolske - koja je

ignorirala sigurnosne mjere i kroz prašinu se uputila na manikuru. No kad sam je odmjerila izbliza, uočila

sam da joj ne treba manikura. Sve na njoj već je bilo savršeno njegovano.

"Dobro jutro'1, rekla je. "Ovo je Oaza?" Pruţila mije primjerak časopisa Afghan Scene u kojem je izlazio

oglas za moj salon.

Kimnula sam.

"Ovdje sam zbog posla."

Mnogo je Afganistanki traţilo posao u salonu, no nisam ţeljela zaposliti nikoga tko nije pohaĎao neku vrstu

škole ljepote. No za Robinu sam napravila iznimku. Nakon samo jednog pogleda na nju bilo mi je jasno da

će znati što ţeli moja zapadnjačka klijentela.

Robini su bile trideset i tri godine i nedavno se vratila u Afganistan nakon višegodišnjeg ţivota izbjeglice u

Iranu. K meni je došla kao iskusna frizerka. Oazi je dala posve novi izgled zahvaljujući svojem srcolikom

licu, visokim jagodicama, umjetnički obojanoj crvenoj kosi s pramenovima te modernoj odjeći. Iako je

Topekai dotad stekla mnoštvo poklonica, mnoge moje klijentice nisu uvijek bile sigurne mogu li im moje

druge dvije frizerke srediti kosu onako kako su ţeljele. Dijelom je to bilo zato što Basira i Bahar nisu

izgledale njegovano. Moje klijentice nisu ni trenutka oklijevale kad sam im rekla da će se Robina pobrinuti

za njihove frizure i boju. Klijentice vole vidjeti frizerku koja izgleda onako kako one ţele izgledati.

No Robina se nije samo izgledom razlikovala od ostalih frizerki. Sve na njoj bilo je različito - zapravo, sve

osim činjenice da je i ona znala koliko je teško biti ţena u Afganistanu.

Robinina obitelj napustila je Kabul kad joj je bilo pet godina, neposredno prije početka rata s Rusima i

mnogo prije nego što je itko uopće čuo za talibane. Smjestili su se u Iranu jer joj je otac bio veliki poklonik

kika☺crostuff.net

šaha Muhameda Reze Pahlavija, pro-zapadnjačkog vladara čija su nastojanja da modernizira zemlju

uključivala uvoĎenje prava glasa za ţene. No šah je stekao i mnoštvo neprijatelja, i meĎu islamskim

svećenicima i meĎu demokratima. Njegovo svrgnuće 1979. godine omogućilo je uzdizanje ajatolaha

Homeinija i revoluciju iz koje će nastati Islamska Republika Iran. Robinin je otac, meĎutim, šaha vidio kao

snagu prosvjećenja na Srednjem istoku. Čak je jednu od svojih kćeri nazvao prema šahovoj trećoj supruzi.

Rastući u Iranu, Robina je uţivala prednostima koje većina mojih djevojaka nije mogla niti zamisliti. Imala

je roditelje koji su je voljeli i koji nisu bili nimalo razočarani što su imali tri kćeri; mazili su ih jednako kao i

svoja tri sina. Obitelj joj je bila prilično bogata, pa ona i njezine sestre nikad nisu bile bez hrane ili ostalih

potrepština. Otac joj je bio trgovac naveliko odjećom i parfemima, a uzorke bi donosio kući supruzi i

kćerima. Ţene u obitelji pokrivale su se velikim šalovima kad bi izlazile, pogotovo nakon što je Iran postao

netrpeljiviji prema ţenama. No kod kuće su nosile hlače i majice kratkih rukava, kao i djevojke u

Michiganu.

A za razliku od većine roditelja afganistanskih djevojaka, Robinina majka i otac nisu je namjeravali prisiliti

da se uda za nekoga tko joj se nije sviĎao. Iranski momci traţili su njezinu ruku; ako ih nije ţeljela, otac ih je

odbijao. Afganistanci koji su ţivjeli u Iranu traţili su njezinu ruku; ako ih nije ţeljela, otac bi i njih odbijao.

Afganistanci koji su ţivjeli u Kabulu traţili su njezinu ruku. Otac ju je preklinjao da ih odbije jer nije mogao

podnijeti pomisao da će se odseliti tako daleko. Zato ih je odbila i ostala ţivjeti kod kuće. Tamo je imala

svoje sestre i neku vrstu društvenog ţivota koji jednostavno nije postojao u njihovoj domovini. Mogle su

izlaziti s grupama mladića i djevojaka -zajedno! - na piknike, šetnje i pristojne male zabave.

Iran je u početku raširenih ruku dočekivao afganistanske imigrante, no to se promijenilo kad se tijekom

ratova u zemlju počelo slijevati sve više Afganistanaca. Uskoro je iranska vlada počela primjenjivati

restrikcije prema Afganistancima koji su ţivjeli u zemlji. Bilo im je teško pronaći posao, posjedovati kuće ili

automobile, pa čak i telefone. Robina mi je rekla da su se brojni Iranci počeli netrpeljivo odnositi prema

Afganistancima meĎu sobom, tuţeći se da im oduzimaju sve bolje poslove te stvaraju guţvu u školama.

kika☺crostuff.net

Robinine mlaĎe sestre pohaĎale su sveučilište, no Robina je umjesto toga pohaĎala posebne krojačke

tečajeve Ujedinjenih naroda za afganistanske ţene. Dok je bila ondje, stekla je ugled osobe koja je otvoreno

govorila o lošem tretmanu Afganistanaca u Iranu. Upozorili su je da bi mogla biti ubijena ako nastavi tako

govoriti. No ona je imala čvrsta stajališta i nastavila ih je izraţavati, iako se na kraju morala odreći posla

krojačice. Otac joj se bojao da će upropastiti oči, a osim toga, pokraj kuće je našla salon ljepote koji ju je bio

voljan naučiti poslu frizerke.

To je stvorilo probleme afganistanskoj imigrantskoj zajednici, jer su mnogi članovi smatrali salone ljepote -

pogotovo iranske salone ljepote - paravanom za javne kuće. Stoga je Robina postala manje povezana s

afganistanskom zajednicom, a više sa svojim novim zanimanjem. Iako je vlada počela pritiskati Irance koji

su zapošljavali Afganistance, ţena koja je vodila salon pazila je na Robinu. Kad bi vladin duţnosnik njuškao

po susjedstvu u potrazi za Afganistancima koji su tamo zaposleni, vlasnica salona zaklela bi se da je Robina

ili prijateljica ili klijentica.

No stvari su postajale sve teţe za Robinu i ostale Afganistance u Iranu. Otac joj je izgubio posao trgovca.

Počeo se baviti proizvodnjom s jednim Irancem, no partner ga je opljačkao, a on nije imao pravnog načina

borbe za povrat novca. Dvojica njezine braće postali su krojači, no bilo im je teško pronaći dovoljno posla

kako bi mogli uzdrţavati čitavu obitelj. Robina je upravo počinjala raditi kao frizerka, no nije stekla

dovoljno klijentica da bi mogla pomoći obitelji. A onda su joj obje mlaĎe sestre našle posao u jednom od

rijetkih područja otvorenih afganistanskim djevojkama: kao dadilje u britanskoj obitelji koja je ţivjela u

Iranu.

Nakon dvije godine, britanska je obitelj rekla Robininim sestrama da su dobili premještaj u Sjedinjene

Drţave. Sestre su bile ţalosne što će obje izgubiti posao i drage prijatelje, no Britanci su rekli kako bi voljeli

da djevojke poĎu s njima u Ameriku i nastave raditi kao dadilje. Rekli su im da bi čak i Robina mogla poći s

njima kao pratiteljica. Britanci će pokušati pronaći sponzore za djevojke, aonda će sve moći dobiti vize.

Veliki nedostatak tog plana bio je da u Iranu nije bilo američkog

kika☺crostuff.net

veleposlanstva. Bilo je zatvoreno nakon talačke krize i šahova svrgnuća. Ako su ţeljele dobiti vizu, djevojke

će se morati vratiti u Afganistan i pokušati preko tamošnjeg veleposlanstva.

Budući daje u Iranu postajalo sve teţe biti Afganistanac, tri su sestre odlučile iskoristiti priliku za bolji ţivot

u Americi, čak i ako je to značilo kratak posjet Kabulu. O Kabulu su čule samo loše stvari - o tome kako je

prljav i prenapučen, o svoj šteti nanesenoj tijekom ratova, o siromaštvu. Čule su da je to najgore mjesto na

svijetu za ţene, ali su svejedno odlučile riskirati. Njihova je majka plakala i molila ih da ostanu u Iranu, no

otac je vjerovao da su dovoljno jake i pametne da uspiju u svojem naumu. Mislio je da se radi o samo

nekoliko mjeseci prije nego što dobiju vize za Ameriku.

I tako su Robina i njezine sestre napravile ono što gotovo ni jedna Afganistanka nije učinila: uputile su se na

put same, bez muške pratnje. U zračnoj su ih luci dočekali roĎaci kod kojih su stanovale nekoliko tjedana.

Zatim su pronašle vlastiti stan i uselile se, samo njih tri.

Zapadnjacima je teško razumjeti koliko je to bio revolucionaran potez. U Americi je uobičajeno da se mlade

djevojke kad odrastu odsele u drugi grad i naĎu stan s prijateljima. No u Afganistanu je ta vrsta nezavisnosti

bila nezamisliva - bilo je to oštro odstupanje od načina ţivota kakav je bio uobičajen tisućama godina. Bio je

to potez koji je oko sestara slao val šoka gdje god bi se pojavile. Gotovo svi su pretpostavljali da su

prostitutke budući da ţive same. Kad bi se pojavile na razgovoru za posao i kad bi ljudi saznali da ţive

same, počeli bi ih zvati muški zaposlenici ţeleći ih izvesti na večeru ili zabavu. To je ponašanje koje

Afganistanci povezuju s prostitutkama.

Kladim se u deset tisuća dolara da nigdje u Afganistanu nije postojala još jedna takva grupa djevojaka koje

su ţivjele same. Kladim se da je još nema. Moţda zapadnjakinje ili Afganistanke koje su veći dio svojih

ţivota ţivjele na Zapadu. Ali ne i Afganistanke koje nikad nisu napustile Istok. Robina i njezine sestre na

neki su način bile ranjivije jer su ih odgojili roditelji s naprednim idejama o ţenama. Problem je bio u tome

što se te ideje nisu slagale s kulturom u koju su se vratile.

kika☺crostuff.net

Na kraju, njihov plan nije urodio plodom. Britanci su izgubili posao u Americi i vratili se kući, pa Robina i

njezine sestre nisu imale kamo. Nisu se mogle vratiti ţivjeti u Iran jer su vratile svoje dokumente kad su se

odselile u Kabul, a za Afganistance je bilo preskupo zatraţiti vize za Iran, pa im je bilo teško čak i posjetiti

roditelje. Iran ih jednostavno više nije ţelio. Sestre su zato bile prisiljene ostati u Kabulu i nastaviti ţivjeti

same. Znale su da je to opasno, pa su uz pomoć prijatelja stranaca skupile dovoljno novca da najmlaĎu

sestru pošalju na studij u Indiju. Robina nije ţeljela otići sve dok ne skupi dovoljno novca da i drugu sestru

pošalje iz Kabula.

Ako ste pomislili da su ostale Afganistanke bile prepune suosjećanja za Robinu i njezine sestre, pogriješili

ste. Čak su i moje djevojke, koje su i same slomile toliko prepreka pohaĎajući školu i uzdrţavajući svoje

obitelji, hladno promatrale Robinu kad su čule da ona i njezine sestre ţive same. A onda je Robina dodatno

pogoršala stanje prekršivši još jedan tabu: izašla je na nekoliko spojeva s jednim zapadnjakom. To je bilo

dovoljno da je sve moje djevojke počnu izbjegavati kao da je zaraţena ptičjom gripom.

To nije bio jedini put da su se djevojke podijelile, iako često nisam imala pojma o tim napetostima dok su se

dogaĎale. Na neki sam način namjerno pogoršala te podjele pobrinuvši se da je svaka generacija učenica što

raznolikija. Dok sam se svim silama trudila uopće odrţati Školu ljepote na ţivotu, nisam niti znala da nije

raznolika. A onda je Sam jednog dana ušao u školu dok sam predavala trećoj generaciji i namrštio se. "Zašto

su sve djevojke Hazara?" upitao je. Nisam znala da je to tako, no pokazalo se da su dvije moje učiteljice

Hazara, a one su mi pomogle izabrati polaznice koje su sve bile Hazara. Od tada nadalje Sam je sjedio na

svim intervjuima i pomogao mi osigurati se da ne znajući ne favoriziram jednu etničku skupinu na štetu

druge. Svaku smo generaciju pokušali ujednačiti ne samo na temelju etničke pripadnosti, nego i religije te

regija iz kojih dolaze polaznice. No prastari sukobi izmeĎu tih skupina ponekad bi se prenijeli u Školu i

salon. Tada bih morala stati ispred učenica i odrţati im predavanje poput Rodneyja Kinga.

"Ne moţemo li se sve meĎusobno slagati?" molećivo bih ih upitala. "Kako će Afganistan prosperirati ako ni

ova naša mala skupina ne moţe zaboraviti na svoje razlike?"

kika☺crostuff.net

Nisam primijetila da su ostale djevojke omalovaţavale Robinu sve dok me Lajla nije upozorila na to. Kako

bi iznenada poletjele u kuhinju i nju ostavile samu. Kako bi šaputale u drugoj sobi dok bi Robina čitala

knjigu, pokušavajući ih ignorirati. Ponekad mi čak Lajla nije niti trebala reći kad stvari nisu bile u redu.

Našla bih Robinu kako jeca u straţnjoj sobi. Morala je biti prilično loše kad je dopustila da joj spadne maska

visokoispolirane profesionalnosti.

Napetost u salonu napokon je, barem malo, popustila za Robinu. Moţda zato što je sićušna Lajla odlučila

stati u njezinu obranu. Lajla je, osim Robine, bila jedina neudana ţena koja je radila za mene. I ona je imala

napredne roditelje koji su ţeljeli da nastavi studij i nisu je prisiljavali da se uda za nekoga koga nije ţeljela.

No za razliku od Robine, Lajla nije odrasla u blagostanju. Tijekom ratova, njezina je obitelj pobjegla u

Pakistan, gdje je ţivot bio iznimno teţak. Lajla je tamo počela zaraĎivati još kao dijete. Provodila je pet sati

na dan u tkanju čilima, što je plaćalo stanarinu za čitavu njezinu obitelj. Lajla je sada s roditeljima ţivjela u

Kabulu, no znala je koliko je teško svakog dana biti slobodna ţena na ulicama grada. Kako bi spriječila daje

muškarci gnjave, svakog bi jutra na izlasku iz kuće svojih roditelja na lice namjestila mrgodan izraz i

zadrţala ga sve dok ne bi stigla u moj kompleks. Ponekad joj je trebalo neko vrijeme da joj se lice opusti u

osmijeh. Bila je poštovanja vrijedan saveznik Robini.

Pa ipak, Robina je trebala još jačeg saveznika da zaštiti nju i sestru izvan mojeg salona. Izabrale su ono što

se činilo savršenim stanom. Bio je na sigurnoj lokaciji - odmah pokraj Ministarstva poljoprivrede - sa

zaključanim ulazom i simpatičnim najmodavcem. No on je postajao sve manje i manje simpatičan kad je

shvatio da ni otac, ni brat ni suprug nakon nekog vremena nisu zauzeli mjesto koje im pripada u njihovu

kućanstvu.

Robina mi je svaki dan pričala o sve većem neprijateljstvu njihova najmodavca. A onda je jednog jutra

zazvonio telefon dok je salon bio zatvoren, a škola još nije bila počela. Ja sam pričvršćivala glave lutaka za

pult i nisam niti prepoznala glas s druge strane telefonske linije. "Gurnuli su me", zadihano je rekao glas.

"Gurnuli su me niz stube!"

kika☺crostuff.net

"Robina?"

Tog se jutra probudila i shvatila da nema vode. Robina je iznimno drţala do higijene - svakog je dana stizala

u salon s vlastitom šalicom umotanom u foliju - pa joj je pomisao da se neće moći oprati bila nepodnošljiva.

Pokucala je na jedna od susjednih vrata kako bi upitala imaju li oni vode i saznala da imaju. Otišla je do

najmodavca da ga pita zašto susjedi imaju vode, a ona ne. On je samo natmureno slegnuo ramenima. Upitala

je da li je netko slučajno zatvorio ventil koji vodi prema njihovu stanu, jer su najmodavci to često radili kada

su ţeljeli maltretirati najmoprimca. On je tada eksplodirao od bijesa, te nazvao nju i sestre kurvama i

magaricama - ovo posljednje zato što je bio Paštun, a one Hazara. Cijela njegova obitelj izronila je iz

njihova stana i počela naguravati Robinu sve dok nije pala niz stube.

Sam i ja odmah smo otišli do nje. Sa sobom sam uzela zavoje i pomast te paket vlaţnih maramica koji sam

spremila za hitne slučajeve. Sam je otišao vikati na najmodavca. S nama smo poveli i Zilgaja, koji je

ponovno uključio vodu. Sam je poslije još jednom otišao do najmodavca s prijateljem koji je general i koji

mu je rekao da mu je Robina daljnja roĎakinja te kako ţeli da se najmodavac pobrine za nju. Generali su

ovdje vrlo utjecajni ljudi. Uvijek je bolje sa sobom imati generala nego policajca.

Neko se vrijeme stanje poboljšalo, no činjenica je da su Robina i njezina sestra bile u smrtnoj opasnosti. Za

njih nije bilo mjesta u Afganistanu, iako im je to trebala biti domovina jednako kao i svim drugim

Afganistancima. Postoji mnogo vrsta terorizma, a Robina i njezina sestra morale su podnositi ustrajnu

svakodnevnu vrstu usmjerenu na ţene koje striktno ne poštuju društveni poredak. Moţda su sve vrste

terorizma zapravo iste. Nisam sigurna. Sve što znam jest da bih se svaki put kad bi telefon zazvonio, a

Robina nije bila u salonu, zabrinula da je netko ponovno napao nju i sestru. Bojala sam se da su bile silovane

ili ubijene - ili i jedno i drugo.

Poglavlje 10

kika☺crostuff.net

Kuharica Marjam već drugi dan zaredom nije došla na posao. Kako se pribliţavalo vrijeme ručka, zapazila

sam da neke učenice čeznutljivo pogledavaju prema vratima sobe za manikuru i pedikuru gdje im je Marjam

obično servirala hranu. Već su dobra dva sata vjeţbale spiralni minival na našim dugokosim lutkama,

umatajući pola metra dugačke uvojke kose na stotine malih uvijača boje lavande, pazeći pritom da ne uviju

ili zakvače krajeve kose te da svaki uvojak ima posve isti kut i zategnutost. Neke su učenice bile toliko

umorne da su izgledale kao da bi trebale ruke staviti u brage. Znala sam da moraju uzeti stanku za ručak, pa

sam opet odustala od Marjam. Nazvala sam Ahmeda Ziju i rekla mu da za sve nas ode kupiti kabulske

burgere -pogaču omotanu oko salate, pečenih krumpira, tvrdo kuhanih jaja i neke vrste mesa.

Topekai i Basira sjedile su jedna pokraj druge na zelenim plastičnim vrtnim stolicama, posve nesvjesne koje

je doba dana te učenica koje su se skupile oko njih. Topekai je obje ruke drţala ispred sebe i okrenula se kao

da kroz svemir navodi golemu, nezgrapnu raketu. Oči su joj se raširile od strave, a onda sklopile, dok je na

brzinskom danju Basiri opisivala situaciju. Zaskvičala je i zadrhtala odglumivši sudar, a onda su se obje

počele smijati. Učenice su zurile, a ja sam se na trenutak upitala misle li da ova

demonstracija ima ikakve veze sa spiralnim minivalom. Tada sam se sjetila da one - za razliku od mene -

mogu razumjeti sve što je izrečeno, čak i ako nisu znale cijelu situaciju. Topekai i njezin suprug kupili su

automobil. Ona je učila voziti i sudarila se s nekim nepokretnim objektom.

Zamolila sam Topekai i Basiru da doĎu i predaju u Školi budući da se jedna od mojih redovitih učiteljica

razboljela. Smatrala sam i da će biti odlično iskustvo za novu generaciju mojih učenica da upoznaju dvije

uspješne afganistanske frizerke. "Ispričaj im o tome kako suprugu daješ novac", rekla sam Basiri, ţeleći

zabaviti učenice dok se Ahmed Zija ne vrati s hranom. Ona im je počela pričati o tome kako je nekad morala

moljakati supruga čak i za sićušan iznos od dvadesetak afghanija. Ponekad ih joj ne bi dao, a ponekad to nije

niti mogao. Nakon što je diplomirala u Školi ljepote i počela raditi za mene, prestala ga je traţiti novac. Ne

samo to, nego je i shvatila da on ponekad nije imao novca. Stoga je svako malo počela ostavljati sitniš u

kika☺crostuff.net

protuvrijednosti od dva dolara u njegovu dţepu. Nikad mu nije otvoreno dala novac, jer bi ga to posramilo.

No on je ipak znao da ona zaraĎuje više od njega i čini se daje to znao cijeniti. Štoviše, počeli su i zajednički

štedjeti kako bi kupili automobil. I Basira i Topekai imale su više slobode od većine afganistanskih ţena.

Radile su dokasno kad je to bilo nuţno i dijelile kućanske poslove te brigu za djecu sa svojim supruzima.

Topekai je oduvijek bila snaţna ţena, a u tri godine koliko sam poznavala Basiru, i ona je postala iznimno

snaţna.

Nisam bila sigurna koliko je Basira ispričala učenicama o svojem novom ţivotu, ali sve su izgledale

impresionirane njezinom pričom. Neke su je čak gledale u nevjerici. Njih tri upravo su se vratile u

Afgansitan nakon što su veći dio ţivota provele kao izbjeglice u Pakistanu. Odrasle su slušajući priče o

divotama Afganistana od svojih roditelja, no domovina u koju su stigle bila je surova i nepopustljiva. U

Pakistanu su cijeli dan i noć imale struju, kao i tekuću vodu, pristojne ceste te dobre škole. Nisu morale

pokrivati glavu i nekome polagati račune za svaki korak izvan kuće. No Pakistan je postajao sve stroţi

prema afganistanskim izbjeglicama i sve im je više oteţavao pronalazak posla, pa su njihovi očevi i muţevi

ustrajali u tome da im se djevojke pridruţe u Kabulu. U tom je gradu 40 posto stanovništva bilo

nezaposleno, no barem nitko muškarcima nije govorio da se ne mogu prijaviti za neki posao samo zato što

su bili Afganistanci. MeĎutim, za te je djevojke preseljenje bio okrutan korak unazad. Rekle su mi da je

Škola ljepote jedina stvar koja im je davala nade.

Ahmed Zija napokon se vratio s kabulskim burgerima. Djevojke su poţurile u sobu za manikuru i pedikuru,

opet vesele i razgovorljive. Dok sam ih slijedila, uočila sam da pod u predvorju još nije bio pometen. Šaz ga

ni jučer nije pomela, pa se na njemu već skupilo toliko prašine da sam mogla vidjeti kojim su putem

djevojke išle na ručak. "Gdje je Šaz?" upitala sam Topekai i Basiru. "Znam da je danas došla na posao, no

zašto nije ništa učinila s ovim podom?"

Vidjela sam kako su razmijenile poglede, pa sam uzdahnula. "Nije valjda opet vani na sastanku s Farukom?"

kika☺crostuff.net

"Nai, Debbie", brzo je rekla Basira. "Mislim da sada posprema vaše privatne sobe." Pokazala je na kuću

pokraj Škole ljepote, gdje smo Sam i ja preselili naše odaje. Škola ljepote i salon sada su zauzimali sav

prostor u prvotnoj kući.

"Opet slaţe šalove?" Činilo se da je svaki put kad bih tih dana pošla u potragu za Šaz, ona sjedila na podu

mojeg ormara slaţući mi šalove ili donje rublje. "Zbog čega toliko petlja oko mojih prokletih šalova?"

Opet sam vidjela kako su razmijenile poglede. Uputila sam se pronaći Šaz, odlučivši da još jedanput

porazgovaram s njom o Faruku.

Oko četiri mjeseca prije primijetila sam pozitivnu promjenu na Šaz, ili mi se barem tako činilo. Jednog je

jutra na posao stigla noseći ruţ za usne, tračak kohla te lijep nov zeleni šal s uzorkom. Kad ga je skinula,

vidjela sam da je njezina kratka, tamna kosa bila paţljivo počešljana i oblikovana uz pomoć dvaju

svjetlucavih češljića. Pozvala sam sve frizerke da se doĎu diviti njezinu izgledu. Nije baš bila lijepa - koţa

joj je bila izbrazdana nevoljama koje nisam mogla niti zamisliti, oči i usta premaleni za punoću njezina lica,

a imala je i tijelo ragbijaša. Ipak, ima nečega primamljivog u paţnji koju ţena poklanja svojem izgledu.

Moţda se radi o paţnji koju posvećujemo detaljima, ili nadi koju implicira činjenica da pokušavamo

istaknuti svoje dobre strane. U svakom slučaju, Šazin novi izgled dirnuo me i šarmirao. Smatrala sam da

pokazuje kako se počela malo više brinuti za sebe. Naivno sam si čestitala jer sam mislila da sam ja imala

nekakve veze s time.

Obično bi sve osoblje zajedno odlazilo na kraju dana, a Ahmed Zija bi ih odvezao kući u našem kombiju.

Jednog sam dana nekoliko mjeseci poslije ušla u salon misleći da su svi već otišli kući i pronašla Šaz kako

još petlja po svojoj kosi. "Je li Ahmed Zija otišao bez tebe?"

Bila sam spremna krenuti u borbu zbog nje. Mislila sam da sam primijetila da se druge djevojke ponašaju

pomalo otresito prema njoj posljednjih nekoliko tjedana. Ponekad bi se neprijateljstvo meĎu djevojkama

odigravalo ispod granice mojeg skromnog poznavanja darija; ponekad je sve što sam uspjela uhvatiti bio

nabusit pogled ili bezobrazan ton glasa koji bi se nekako probio kroz meteţ. Ponekad bih jednu od djevojaka

kika☺crostuff.net

nagovorila da mi kaţe što se dogaĎa. No najčešće su ta suparništva i napetosti ostale izmeĎu njih. Nikad mi

se nisu ţalile jedna na drugu, čak ni kad su imale razloga za nezadovoljstvo. Čak ni ako je problem imao

utjecaja na mene ili Školu ljepote. "Zbog čega te nisu pričekali?" upitala sam. "Nema problema, Debbie",

rekla je, zarumenjevši se. Obukla je svoj kaput i šal, potapšala me po ruci i izašla kroz kapiju. Nešto je u

načinu na koji me potapšala po ruci - kao da mi govori da je ne slijedim - u meni izazvalo sumnju, pa sam

pošla za njom. Čula je kako mi se pod nogama na kolnom prilazu otkotrljao kamenčić, pa se poţurila natrag

kako bi me ponovno potapšala po ruci. "Nema problema", uznemireno je ponovila. Natraške je napravila

nekoliko koraka prema kapiji smiješeći se i mašući mi, noja sam je nastavila slijediti. "Što se dogaĎa?"

upitala sam. "Što to ne ţeliš da vidim?"

Na kraju se okrenula i poţurila kroz kapiju. Izvan zidova kompleksa, izudarana crna limuzina upalila je

motor. Ušla je na straţnje sjedište i povukla šal preko lica. Prije nego što se automobil odvezao, vozač se

okrenuo kako bi me znalački pogledao i mahnuo mi. Bio je jednako izubijan kao i njegov automobil, sa

slomljenim nosom i gustim brkovima koje je iskrivio oţiljak na usni. Kimnuo je glavom i odvezao se.

Idućeg sam jutra zgrabila Lajlu čim je ušla kroz kapiju. "Tko je onaj muškarac koji je sinoć dočekao Saz?"

Lajla je još bila natmurena nakon prolaska pokraj kuće naših zlih susjeda. Skinula je svoj šal za kosu i

hladno me pogledala. "To joj je dečko, Debbie. Ime mu ja Faruk."

Sjetila sam se da sam već čula to ime. "Mislila sam da joj je on roĎak!"

"I roĎak moţe biti dečko", podsjetila me. "Ali zapravo nisu u rodu."

"Koliko to već dugo traje?"

"Ne znam. Moţda dugo."

"Zašto mi ništa niste rekle?"

Samo je slegnula ramenima slaţući šal u uredan, čvrst mali pravokutnik.

Budući da je Šaz bila udana, to je bio ozbiljan prekršaj - zbog kojeg ju je netko mogao ubiti. Ako njezin

suprug sazna, mogao bi podignuti tuţbu i dati je kamenovati do smrti. Bila sam bijesna na Šaz što je bila

kika☺crostuff.net

tako glupa. Smjestila sam se blizu kapije kako bih mogla porazgovarati s njom čim se pojavi. Planirala sam

joj reći da mora izabrati izmeĎu Faruka i svojeg posla. No kad je skliznula kroz kapiju, bilo mi ju je toliko

ţao da sam počela plakati. Još je na sebi imala tračak šminke, no to nije uspjelo sakriti njezinu tugu. Znala

sam kakav je to osjećaj biti zarobljena u lošem braku; znala sam kako je to čeznuti za ljubavlju.

Mogla sam vidjeti kako nas nekolicina drugih djevojaka promatra kroz prozor, pa sam povukla Šaz u

pozadinu kompleksa. Nisam je ţeljela posramiti pred ostalim djevojkama, pa čak ni pred Lajlom dok

prevodi moje riječi. Lajla i ostale djevojke ponekad su znale biti iznimno nepopustljive u svojim pogledima

na ţene koje su prešle stroge seksualne granice, bez obzira na to koliko su se voljele šaliti na temu seksa. Da

ovo nije bio Afganistan, vjerojatno bih bila sretna što je jadna, neugledna Šaz - koja je imala starog supruga

u drugom gradu - pronašla dečka. No, ovo jest bio Afganistan, pa nisam ţeljela riskirati da je izgubim. "Ne

Faruk!" prošaputala sam joj. Podignula sam kamen s tla i pantomimom joj pokazala kako mi razbija glavu.

"Ne auto s Farukom, ne telefonski pozivi Faruku. Preopasno!"

Kimnula je glavom i pokunjeno krenula prema mojoj kući. Skinula je svoj lijepi zeleni šal i omotala sivu

krpu oko kose kako bi je zaštitila od prašine koju će podignuti istresajući ćilime. Ostale su me djevojke

pogledale kad sam ušla u salon, no znale su da mi ne smiju reći ništa protiv nje.

Naravno, moja pantomima s kamenom nije ništa promijenila. Iako sam se pobrinula da se Šaz pridruţi

ostalima u kombiju idućih nekoliko dana, nisam imala vremena to činiti svakog dana. Osim toga, uspijevala

je viĎati Faruka čak i kad je kući putovala kombijem. Ahmed Zija mi je jednog dana došao reći da ga je

zamolila da je iskrca na drugom mjestu. Kad je pogledao u retrovizor, vidio ju je kako ulazi u Farukov

automobil. I razgovarala je s njim na mobitel kad god bi za to uhvatila priliku. Cesto bih je uhvatila kako se

skriva u praznom kutku kuće razgovarajući s njim, ozarena lica na kojem je ipak bio i tračak krivnje. Jed-

nom sam je čak uhvatila kako se koristi mojim mobitelom da bi razgovarala s njime jer se njezinom

ispraznila baterija. "Ne Faruk!" povikala sam, no ipak sam pohranila njegov broj kako bih znala je li ga ikad

ponovno pokušala nazvati s mojeg telefona.

kika☺crostuff.net

Penjući se na kat prema svojem ormaru, očekivala sam da ću pronaći Šaz kako razgovara s Farukom. No ona

je sjedila na podu sanjarskog izraza lica. Ispraznila je sadrţaj moje kutije sa šalovima i ladice s donjim

rubljem i sve je slagala u uredne hrpice. "Nisi li to učinila jučer?" upitala sam.

Zurila je u mene kao da se pokušavala sjetiti tko sam. "Nai."

"Osjećaš li se dobro?"

Još je bila zbunjena.

"Ţeliš li popiti čaj?"

"Nai."

"SiĎi i pometi pod kad ovdje budeš gotova." To sam joj pokazala pantomimom, a ona je kimnula. Počela je

ustajati, a onda ponovno sjela. Zatim je podignula prozirni crveni šal i lijeno ga raširila. Podignula ga je

naspram sunca, a onda ga pustila da odleprša na pod i počela ga njeţno provlačiti kroz prste. "Šaz, poţuri.

Radije bih da pometeš pod."

Sišla sam s kata osjećajući se kao da mi je nešto promaknulo i gotovo se sudarila s Marjam ušavši u

predvorje Škole ljepote i salona. Izgledala je kao da je u koroti. Oči su joj bile otečene i crvene, a bila je

čvrsto zamotana u veliki, crni šal. Marjam je oduvijek bila najveselija i najsimpatičnija osoba gdje god da bi

se pojavila. Pjevala je guleći povrće. Pjevala je perušajući piliće. Pjevala je perući posuĎe. Imala je dobar

brak, dobru obitelj i dobar posao. Jedini put da sam je vidjela nesretnu bio je kad su svi zbog nekog razloga

napustili kuću i ostavili je samu u kuhinji. Uspaničila se kad je shvatila da je sama, pa smo je nakon

povratka zatekli kako plače. Sada je izgledala kao da je plakala posljednjih nekoliko dana. "Gdje je Lajla?"

povikala sam prema zatvorenim vratima salona. Znala sam da će mi trebati pomoć kako bih razumjela što se

dogaĎa, ma što to bilo.

Marjam je sjela na stube i počela jecati, a Basira i Mina izjurile su iz salona. Lajla je ušla s trijema.

"Dogodilo se nešto grozno", rekla sam joj. "Saznaj o čemu se radi."

kika☺crostuff.net

Lajla se nagnula nad Marjam, koja joj je nešto brzo počela govoriti iza čvrsto stisnutih šaka. A onda se Lajla

ponovno uspravila. Ona i frizerke nekoliko su sekundi meĎusobno razgovarale.

"Već znamo dio priče", rekla je.

Pokazalo se da je, dva dana prije, Ahmed Zija vozio Šaz i Marjam kući kad je na kombiju pukla guma. I

rezervna je guma bila ispuhana, pa je namjeravao ostaviti djevojke u kombiju dok ne ode popraviti rezervnu

gumu. Tada je Šaz ponudila da nazove Faruka i vidi bi li ih on mogao prevesti kući. Zamolila je Marjam da

posudi njezin mobitel, tvrdeći da više nema impulsa na svojemu. I tako je Faruk stigao te su se uskoro vozili

jednim od prašnjavih putova koji su vodili u dio grada u kojem su ţivjele i Šaz i Marjam. No Faruk je

iznenada usporio na jednom zavoju, a Šaz je otvorila svoja vrata i iskočila iz automobila. Faruk je opet

ubrzao, tako da Marjam nije mogla izaći iz automobila. Dok je vozio, pogledao je uspaničenu Marjam u

retrovizoru i kazao joj da je zaljubljen u nju. Rekao joj je da ju je vidio dok je čekao Šaz pred kompleksom i

znao je da mora postati njegova. Ţelio je da napusti supruga i pobjegne s njime.

Prekinula sam je. "Zašto bi Šaz iskočila iz automobila i omogućila mu da bude s drugom ţenom?"

"Faruk joj je rekao da to mora učiniti kako bi dokazala da ga voli", odgovorila je Lajla. "Rekao joj je da ga

privlači Marjam i zamolio Šaz da ih pusti da samo jedanput budu zajedno."

"Zbog čega bi pristala na to?"

Lajla je napravila grimasu. "Jer je luda, Debbie. Luda od ljubavi i luda od droge."

Zgrabila sam ogradu stubišta i sjela pokraj Marjam. "O čemu to pričaš? Šaz puši hašiš s muškarcima?"

"Ovisnica je o opijumu. Svakog dana ispod jezika stavlja malenu tabletu, a onda odlazi slagati tvoje šalove.

Faruk joj nabavlja drogu."

"Ali tako je dobra radnica! Kako moţe biti ovisnica o drogi i tako vrijedno raditi?" Ništa mi nije bilo jasno.

Marjam je podignula glavu i ponovno razmijenila nekoliko riječi s Lajlom. Nikad joj ne bih prepoznala glas

da smo se čule telefonom. Iz njega je nestala sva lakoća i toplina. Lajla i djevojke slušale su je s izrazom

strave na licu, a onda s očekivanjem usmjerile pogled na mene. "Ima još? Što još?" upitala sam.

kika☺crostuff.net

Faruk je napokon pustio histeričnu Marjam iz svojeg automobila, nakon čega je otpješačila kući. Kasnila je,

no rekla je suprugu da se kombi pokvario te da nije ţeljela čekati sama dok Ahmed Zija ne popravi rezervnu

gumu. Rekla je da nije mogla uzeti taksi jer nije imala dovoljno novca, a supruga nije uspjela nazvati jer na

mobitelu nije bilo signala. Sustavi mobilne telefonije u gradu toliko često nisu funkcionirali da mu nije palo

na pamet posumnjati u njezinu izjavu. Nije mu bio čudan ni njezin nemir jer je znao koliko ju je lako bilo

prestrašiti te da joj se nije svidjelo što se sama morala vraćati kući. No kasnije te večeri provjerio je njezin

mobitel kako bi vidio je li ponovno proradio. Pronašao je dugu, lascivnu tekstualnu poruku od Faruka u

kojoj je napisao kako sada, nakon kratkog vremena koje su proveli zajedno, ţeli Marjam više nego ikad.

Faruk je dodao da sada zna da i ona njega ţeli na isti način. Tada je Marjamin suprug bacio njezin mobitel

na drugu stranu sobe i otišao iz kuće, vičući da će se razvesti od nje ako provodi vrijeme s drugim

muškarcem.

Otprilike u tom trenutku Šaz je otvorila vrata predvorja. Još je izgledala pomalo sanjivo, ali je brzo

ustuknula i stisnula se uz vanjski zid kad je ugledala Marjam. Lajla i Basira nekoliko su puta povikale na

nju, no i dalje je odbijala ući. Tada je Mina vrisnula. Gledala je Marjamin mobitel i prepoznala Farukov

broj. I ona je na mobitel primala mnoštvo uznemirujućih poziva i svi su stizali s istog tog broja. Posljednja

stvar koju je Minin suprug trebao bila je još jedna stvar zbog koje bi je tukao, pa je počela plakati na

pomisao da je Faruk i na njezinu mobitelu mogao ostaviti inkriminirajuću tekstualnu poruku. I Lajla i Basira

izvukle su svoje mobitele. Pronašle su.isti broj na vlastitim ureĎajima i meĎu ulaznim i izlaznim pozivima.

Svaka se sjetila da ju je Šaz zamolila da posudi njihov telefon u posljednjih nekoliko dana. Činilo se da Šaz

sve djevojke namješta Faruku, toliko ga očajnički ţeleći usrećiti da je pristala odigrati ulogu svodnice.

Predvorje je odzvanjalo vriskom i plačem, a nekoliko klijentica koje su se tog dana našle u salonu oprezno

su na prstima prošle pokraj nas. Ahmed Zija napokon je došao do vrata i zabrinuto pomolio glavu unutra.

Dva dana poslije otpustila sam Šaz. Pokušala sam je nagovoriti da nas odvede do Faruka. Sam ga je bio

spreman posjetiti i zaprijetiti mu da će ga ubiti ako ponovno bude napastvovao bilo koju od mojih djevojaka.

kika☺crostuff.net

No Šaz je to odbila. Lice joj se zatvorilo i zatresla je glavom; nije me htjela pogledati u oči. Dizala je oblake

prašine metući i istresajući ćilime, svim mi silama pokušavajući pokazati da je nezamjenjiva. Gotovo da i

jest bila nezamjenjiva, i bila mije iznimno draga, no nisam mogla dopustiti da ugroţava ostale djevojke. Kad

je otišla, osjećala sam se kao da je kroz vrata, izašao dio mene.

Ţeljela sam s nekim razgovarati o tome; s nekim tko bi mi mogao pomoći da shvatim što se dogodilo. Prva

osoba koje sam se sjetila bila je, naravno, Rošana - bile smo prijateljice otkad sam stigla u Afganistan.

Pomogla mije odgonetnuti svaku tajnu proizašlu iz mojeg sukoba s novom kulturom te nepoznavanja svega

kroz što su prošle afganistanske ţene. No nisam se mogla obratiti Rošani, jer ona više nije bila ovdje.

Nakon traumatične noći njezine zaručničke zabave i konzumacije, otišla sam kući i provela dan plačući.

Sam je bio na putu i nije mogao otići na zabavu sa mnom, ali sam ga nazvala i ispričala mu što se dogodilo.

"Bit će ona dobro", uvjeravao me. "Udala se za dobar muškarac ovaj put i ide u zemlju gdje nikad ne bilo

talibana."

Stoga sam se odlučila prestati brinuti. Konzumacija je bila noćna mora, ali u novi će dan krenuti zajedno sa

suprugom. No još sam malo zaplakala znajući koliko će mi nedostajati.

Njezin je suprug, kao što je i planirano, otputovao u Amsterdam tri dana nakon zaručničke zabave. Za dva

mjeseca i Rošana je imala vizu i pripremala se otići za njim. Njezina obitelj i ja odvezli smo je u zračnu

luku, jecajući usred rupa na cesti kad je nestala u zgradi.

Dva tjedna poslije panično je nazvala brata. Kad je stigla u Amsterdam, dočekala ju je svekrva. Ona joj je

objasnila da stvari baš i nisu onakve kakvima ih je prikazala u Kabulu. Rošanin novi suprug zapravo nije bio

uspješan inţenjer; bio je samo sluţbenik u velikoj nizozemskoj tvrtki. Štoviše, nije ţivio u kući svojih

roditelja, nego bi ih posjećivao samo dvaput u godini. Tada nije bio kod kuće, a neće biti ni iduća četiri

mjeseca. Rošana je bratu rekla daje ta dva tjedna bila praktički ropkinja svojoj novoj obitelji, ribajući

podove, kuhajući i servirajući obroke i radeći što god bi joj svekrva naredila. Bila joj je zabranjena svaka

kika☺crostuff.net

vrsta komunikacije, kao stoje to bio običaj s mnogim afganistanskim mladenkama. One bi na nekoliko

mjeseci trebale prekinuti svaki kontakt sa svojim obiteljima kako bi se priviknule na obitelji svojih muţeva.

Brat je bio ogorčen i ţelio je uskočiti na prvi zrakoplov. No Rošanina obitelj nije znala kako ući u trag

obitelji njezina novog supruga i kako je pronaći. Nisu imali dovoljno novca da unajme privatnog istraţitelja,

pa su jednostavno čekali. I ja sam čekala uz njih i svakog se dana brinula za nju.

Nakon nekoliko mjeseci napokon je nazvala. Ispričala je obitelji da su se stvari opet promijenile. Suprug joj

se vratio. Uzeo ju je za ruke i upitao je voli li ga kao supruga, čak i ako jest samo običan sluţbenik, a ne

inţenjer, čak i ako njegova obitelj nije bogata. A budući da se radilo o Rošani, ona mu je naravno odgovorila

potvrdno. Tada se počeo smijati. Rekao joj je da doista jest inţenjer te da njegova obitelj uistinu jest bogata.

No ţeljeli su je testirati. Sada kad je vidio koliko mu je privrţena bez obzira na njegov status, znao je da će

biti sretni zajedno. Rekla je obitelji da se mogu prestati brinuti za nju. Ţivot joj je bio lijep.

Nisam razgovarala s Rošanom otkad je otišla iz Kabula. Još se pitam je li obitelji rekla istinu ili je

pokušavala spasiti ponos. Kaţu mi da se ni njima više ne javlja. Kad ih vidim, pokušavamo biti veseli i

praviti se da joj je sigurno dobro sada kad je napustila prašnjave ulice Kabula.

U najcrnjim trenucima se pitam jesam li joj pomogla prolivši svoju krv u noći njezine konzumacije. Ponekad

se pitam pomaţem li ikome ovdje svojom prisutnošću. Ima mnogo nas zapadnjaka koji ţelimo pomoći

afganistanskim ţenama, no naši napori ne pomaţu im uvijek onako kako bismo ţeljeli. Te ţene veţe toliko

mnogo veza i na putu im je toliko mnogo prepreka koje često uopće nisu vidljive zapadnjačkim očima.

Potrebno je mnogo vremena da bi se razumio način na koji se sloţenost ţivota tih ţena razlikuje od

sloţenosti naših ţivota. Ponekad im ne moţemo pomoći, čak i ako razumijemo te sloţenosti. Kultura se

mijenja mnogo sporije od naših snova.

Vidjela sam odsjaj Mjeseca u svojoj čaši vina i brzo otpila gutljaj prije nego što se pomakne do nečije tuĎe

čaše. Odrţavali smo piknik pod zvijezdama u dvorištu ispred naše kuće za malenu skupinu prijatelja, i

afganistanskih i stranih. Bila je to krasna večer. Izvukli smo sag iz dnevnog boravka, okruţili ga jastucima i

kika☺crostuff.net

svijećama, i u sredinu posloţili tanjure prepune voća i kolača. Nisam unajmila glazbeni sastav, no glazba je

do nas dopirala s CD-ureĎaja postavljenog na prozor. Ponekad bismo svi zajedno zapjevali.

Bila sam usred prepričavanja smiješne anegdote. Sam je večer prije kući za večeru donio kebabe i mnogo

nam je ostalo. Usred dana poslao je Ahmeda Ziju do vrata Škole kako bi mi rekao da Sam ima poslovni

sastanak u uredu te da ţeli posluţiti preostale kebabe. No, djevojke i ja već smo ih bile pojele, pa sam

nazvala Sama na mobitel. Gledala sam kako jedna od mojih učenica iskušava otmjenu frizuru na svojoj

lutki, pa nisam ţeljela preglasno govoriti. Kad se javio, prošaputala sam: "Pojeli smo meso."

"Debbie? Debbie, jesi li to ti?" pitao je glas s druge strane telefonske linije.

"Da, ţeljela sam ti reći da više nema mesa."

"Molim?"

"Pojele smo meso!"

Na drugoj strani linije zavladala je tišina, a onda je glas rekao: "Debbie, malo me plašiš. Je li to neka vrsta

šifre? Trebam li evakuirati grad ili nešto takvo?"

"Sam?" Tada sam pogledala zaslon mobitela i vidjela da sam pogreškom nazvala jednog od svojih muških

klijenata. "O, Boţe, je li to Viani?"

On i ja smijali smo se dobrih desetak minuta. Nazvala sam ga poslije toga dana i ponovno prošaputala:

"Pojele smo meso." On mi je uzvratio: "Orao je sletio. Prekinite misiju! Prekid!"

Dok sam našim prijateljima prepričavala dogodovštinu, odmah im je sve postalo jasno. Gdje biste drugdje

na svijetu mogli čuti nekoga kako šapuće "Pojele smo meso" i odmah pretpostaviti da se radi o šifriranom

upozorenju da odete iz grada? Znači li to da smo svi mi ludi što ovdje ţivimo? Smijali smo se i smijali. Tada

je zazvonio Samov mobitel, a on nam je pokazao da se stišamo. Srce mi je potonulo kad se s darija prebacio

na uzbek, jer to je vjerojatno značilo da ga zove obitelj. Udaljio se od nas kako bi nastavio razgovor. Kad se

vratio, primijetila sam daje uznemiren.

"Je li sve u redu s tvojom obitelji?"

kika☺crostuff.net

"U redu." Podignuo je jabuku i počeo je rezati na komadiće. "Zašto su zvali?"

"Moj otac upravo je u saudijskoj zračnoj luci. Ujutro će biti ovdje."

"Hoće li mu smetati što ţiviš pokraj salona ljepote?" s nevjericom je upitao jedan od naših prijatelja.

Sam je uzdahnuo.

"Jesi li ga već upoznala?" upitao me drugi prijatelj.

"On ne znati za vjenčanje", rekao je Sam. "Samo majka znati."

"I nije mu rekla?" upitala sam. "Još ne zna za mene?"

Kad je Sam zatresao glavom, sva moja sreća netragom je nestala. Nikad mu nisam uspjela posve oprostiti

što sam nije rekao svojim roditeljima za mene. Sada sam saznala da me još skrivao nakon gotovo tri godine

braka.

No pokušala sam se prilagoditi situaciji. Salon je idućeg dana bio otvoren i nije bilo načina da ga Sam

izbjegne: do našeg privatnog kompleksa moţe se doći samo ako se proĎe kroz kompleks Škole ljepote. Kako

su frizerke i klijentice stizale, ispričala sam im što se dogaĎa. Kad me Sam nazvao da mi kaţe kako se on i

otac upravo voze niz našu ulicu, sve smo poţurile u sobu u kojoj sam pohranila boje za kosu. Zadrţale smo

dah i rukama prekrile usta. Čula sam kako Sam i nekolicina muškaraca prolaze kroz dvorište, nakon čega je

zalupio kapiju izmeĎu kompleksa u kojem je bio naš dom i onoga u kojem su bili Škola ljepote i salon.

"Sada je sigurno", rekla sam svima, ponašajući se kao da mi je sva ova drama bila vrlo zabavna. "Tata Sam

je sletio."

"I njegovo je ime Sam?" upitala je klijentica.

"Zapravo ne znam njegovo pravo ime."

"Ovo je tako uzbudljivo", rekla je druga klijentica. Pola joj je glave bilo prekriveno urednim paketićima

folije; na drugoj je polovici imala oko tri centimetra sijedog izrasta. "Morat ću se vratiti idućeg tjedna da

vidim kako je sve ispalo!"

kika☺crostuff.net

Odlučila sam Samu dopustiti mirna dvadeset i četiri sata s ocem. Planirala sam večerati s prijateljima, a on je

oca izveo u restoran. Poslije me nazvao i rekao mi da je Tatu Sama odveo nazad u našu kuću. Ţelio je doći

po mene kako bismo kući stigli zajedno. No kad smo se pribliţili kapiji, Ahmed Zija prišao je našem

automobilu. Nekolicina Samovih prijatelja mudţahedina svratili su u posjet i sjedili su s njegovim ocem u

dvorištu. "Ostani ovdje", rekao mi je Sam. "Pusti me da oca premjestim u kuću."

"Hoćeš li me tada upoznati s njime?"

"Da, ali u kući. Ne pred mnoštvom."

Čim je otišao, automobil se počeo magliti od mojeg bijesa. Ako je Tata Sam bio poput svih ostalih

Afganistanaca, znala sam da ću satima zaglaviti čekajući u automobilu. U Afganistanu se gostima ne moţe

jednostavno reći laku noć i otići u kuću. Tata Sam će im morati servirati čaj ili sok, pobrinuti se da se

počaste kolačima i voćem, pitati ih za obitelj i sela u kojima ţive njihovi djedovi i muška djeca i slično. Ako

Sam uopće izaĎe odande, mislila sam, to će biti kako bi me pokušao prokrijumčariti u kuću kroz ulaz iz

sporedne uličice u kojoj su svi drţali svoje generatore i smeće. Nakon desetak minuta premjestila sam se na

vozačevo sjedalo i odvezla se. Počeo mi je zvoniti mobitel, ali sam ga ignorirala. Dvadeset minuta sam jurila

gradom. Kad sam se vratila, Sam je šetkao gore-dolje ispred kompleksa. Sada je on bio bijesan.

"Nisi mogla čekati?" povikao je.

"Hoćeš li mu reći za mene? Odaberi: večeras ti ili jesam ili nisam ţena!" jednako sam mu glasno uzvratila.

Pokazao je na unutrašnjost automobila i moj šal za glavu, koji je skliznuo na pod. "Stavi šal i uĎi!"

Ušli smo u dvorište. Tata Sam sjedio je meĎu skupinom muškaraca, okrugao, krezubi čovječuljak s

turbanom koji je bio gotovo jednako velik kao i on sam. Nije ustao kako bi me pozdravio; muškarci u ovome

društvu obično ne ustaju kad ţene ulaze u prostoriju. No nekolicina ostalih muškaraca je ustala, toplo su me

pozdravili na engleskom jeziku i stisnuli mi ruku. Sve su to bili ljudi generala Dostuma, kojeg je Sam

poznavao iz svojih ratničkih dana. Često su nam dolazili u posjet. Kad me Sam prije godinu dana upoznao s

njima i onda pozvao da sjednem kako bismo zajedno popili čaj u dnevnom boravku, smatrala sam to

kika☺crostuff.net

velikom prekretnicom u našem braku. Kad Afganistanac zabavlja svoje prijatelje, njegova ţena obično

ostaje skrivena u drugoj sobi dok muškarci ne odu. Kad me Sam predstavio Dostumu i njegovim ljudima,

znala sam da je to prava čast, budući da je Dostum bio Samov heroj. Ti su mu muškarci bili poput obitelji.

Pretpostavljala sam daje to gotovo jednako vaţno kao i predstavljanje njegovoj pravoj obitelji, da je to

značilo deklaraciju njegove ljubavi za mene čitavom svijetu.

Kad su muškarci ponovno sjeli, a ja zauzela svoje mjesto na jastuku, ponovno su počeli pričati uzbek. Nisam

mogla slijediti razgovor, a budući da je s nama bio i Tata Sam, nisam mogla niti pušiti, pa sam bespomoćno

kopkala po kolačiću. Bilo mi je jasno da je Sam bijesan jer su njegovi prijatelji vjerojatno načuli našu svaĎu

i pretpostavili da ne moţe kontrolirati vlastitu ţenu. Pa dobro, pomislila sam: to su dosad već ionako mogli

znati. Vidjela sam kako Tata Sam povremeno pogledava prema meni, pa sam se upitala je li me prepoznao.

Jednom sam ga srela dok smo Sam i ja još ţivjeli u kući za goste u Paunovu zamku. I tada je došao u

neočekivan posjet. Ni Sam ni ja nismo bili spremni reći svojim obiteljima za brak, pa smo se nekoliko

tjedana, koliko je Tata Sam bio u posjetu, igrali iscrpljujuće igre skrivača. Neprestano smo se šuljali u sobe

kako nas njegov otac ne bi vidio zajedno. Rekli smo mu da sam učiteljica koja privremeno radi u školi, a on

je odmahnuo glavom zabrinut što ţivim sama. Gotovo sam upropastila svoj paravan pripremivši mu doručak

jednog jutra kad se kuhar nije pojavio na poslu. Ako me se sjećao, vjerojatno se pitao što još radim u blizini

njegova sina. Nadala sam se da ne misli kako sam prostitutka.

Činilo mi se da je jedan od Dostumovih ljudi pričao već cijeli sat. Stare ratne priče, tuţno sam pomislila.

Bilo je očito da Sam neće odjednom ustati i predstaviti me kao svoju suprugu, barem ne večeras. Jednako je

očito bilo i to da će me svi ti muškarci vjerojatno ignorirati i iduća tri sata. Sve što sam ţeljela bilo je

spuznuti u vlastiti krevet, ali nisam znala kakvu je priču Sam ovaj put smislio za mene; nisam čak znala ni

gdje bih trebala spavati. Uzdahnula sam, a Tata Sam me upitno pogledao. Nešto je rekao jednom od

muškaraca, a ton razgovora naglo se promijenio. Svi su muškarci pogled uperili u mene i počeli govoriti

kika☺crostuff.net

uglas. Jedan od njih pokazao je na Sama i onda na mene. Sam je spustio pogled na travu, no Tata Sam se

nasmiješio.

"I sada zna", rekao je jedan od Dostumovih ljudi s velikim osmijehom. "Poţelio ti je dobrodošlicu u obitelj.

Kaţe da je oduvijek znao, čak i prije dvije godine, ali je čekao da mu Sam kaţe."

Sam se zarumenio, a ja sam počela plakati. Zatim sam otišla do jastuka Tate Sama i pala mu pred noge.

Uzela sam njegovu ruku i poljubila je, a onda je poloţila na svoju glavu. Sam mi je jednom rekao da ga

njegova djeca pozdravljaju na taj način.

"Moj je otac preminuo prije četiri godine", rekla sam Tati Samu na lošem dariju. "Nadam se da ćete mi to

sada biti vi. To ţelim otkad sam se udala za vašeg sina."

On je stavio ruku na moju kosu i pogladio je. Nastavila sam plakati, a kad sam podignula pogled, vidjela

sam da su i niz njegove obraze tekle suze. Primijetila sam i da Sam, pa čak i nekolicina iskusnih starih

mudţahedina brišu suze. Napokon sam bila Samova ţena. Napokon se više nisam morala skrivati.

Idućeg me jutra Tata Sam čekao u dnevnom boravku. Sa zidova je skinuo sve slike kako bi se mogao moliti

a da ne mora gledati haraam slike ţivih bića. Vjerojatno se stresao skidajući moju sliku golih anĎela. Sada je

bio spreman za to da mu sinova supruga skuha jutarnji čaj. Rekao mi je da u Saudijskoj Arabiji ima zlatni

nakit za mene. Nadao se da ću uskoro doći upoznati čitavu obitelj, pa i prvu suprugu i njezino osmero djece.

Ili bi ih moţda sve mogao dovesti u Kabul da me upoznaju i vide kompleks! Rekao je da misli kako je dobra

stvar što je Sam uzeo drugu ţenu i nadao se da ću mu roditi mnoštvo sinova.

Odvezla sam Tatu Sama u lokalnu kavanu. Sjeli smo za stol i pili kavu s okusom karamele. Sa zanimanjem

je odmjerio ljude oko nas, no ja ih nisam zamjećivala. S priličnom dozom straha sam razmišljala o svim

radostima i zahtjevima koje mi nosi uloga prave afganistanske snahe.

Kraj je gotovo stigao samo nekoliko tjedana poslije. Ne kraj mojeg braka; ta se drama nastavlja. Govorim o

kraju Kabulske škole ljepote.

kika☺crostuff.net

Toga smo dana u salonu imali priličnu guţvu. Sve su djevojke imale klijentice. Robina je fenirala

Amerikanku s oko četrdeset kilograma dugačke plave kose. Mina je radila pedikuru francuskoj pekarici koja

se upravo doselila u Kabul, a Bahair manikuru Amerikanki afganistanskog podrijetla koja je radila za

Ujedinjene narode. Topekai je šišala odvjetnicu kojoj su plaćali pravo malo bogatstvo kako bi pretrpjela još

jedno ljeto u Kabulu. Basira je bila na katu, obavljajući masaţu, a ja sam jednu misionarku pokušavala

nagovoriti da stavi pramenove.

Odjednom sam začula topot nogu po kolnom prilazu, pogledala van te vidjela kako Sam promiče pokraj

prozora. Zatim je uletio u zgradu salona i otvorio vrata. "Bacit će nas u zatvor!" zadihano je izjavio.

Sve moje frizerke i klijentice zastale su i okrenule se prema nama. Sam se naslonio na dovratak, mobitela

prislonjena na srce. Raskopčana košulja visjela je na njemu, a čak su mu i naočale bile nakrivljene. Ja sam

bila usred skraćivanja kose na vratu misionarke. Lagano se odmaknula od mene, kao da mi ne vjeruje dok

imam oštar predmet u ruci.

"O čemu to govoriš?" Mislim da nikad prije nisam vidjela Sama tako potresena.

"Ţele da platiš dvadeset tisuća dolara zaostalog poreza."

"Nisam duţna plaćati porez", rekla sam mu. "Ja sam nevladina organizacija."

"Ne porez na Školu ljepote." Rukom je pokazao na prostoriju oko sebe. "Porez na salon!"

"Sve je to ista stvar", objasnila sam. "Financiram Školu novcem iz salona, koji je ionako školski salon.

Nema profita." "Kaţu da si tvrtka."

"Ja sam društvena tvrtka. Tako stoji u mojem ugovoru o nevladinoj organizaciji."

Topekaina odvjetnica ubacila se u razgovor. "Elektroničkom poštom ću vam poslati dokument o poreznom

zakonu na društvene tvrtke. No zvuči mi kao da djelujete u skladu s njime."

Sam ju je ignorirao. "Debbie, kaţu da stoje vani i nadziru svakoga tko ulazi i izlazi. Ovo nije igra."

Trebalo nam je nekoliko dana da shvatimo što se dogaĎa. Još mi sve nije posve jasno. Čini se daje neko

vladino tijelo odlučilo da spadam u kategoriju tvrtki koje zaraĎuju tisuće dolara na godinu. Ta se vrsta

kika☺crostuff.net

ucjene u Afganistanu dogaĎa svako malo jer su zakoni i porezi i sve ostale odluke vlade relativno nove.

Osim toga, nepovjerenje prema stranim nevladinim organizacijama sve je raširenije i veće jer Afganistanci

ne razumiju zbog čega je sve i dalje razrušeno kad se toliko novca za obnovu navodno slijeva u zemlju.

Novac se nije slijevao u Školu ljepote i svima koji su bili zainteresirani mogla sam pokazati izvještaj koji

pokazuje da se prihod obitelji naših učenica nakon diplome povećao za 400 posto. No iako je tuţba protiv

nas bila smiješna, svejedno će nam naštetiti. Sam i ja ćemo se morati pojaviti na istome sudu na kojem se

sudilo ljudima koji su izraĎivali laţne putovnice i krivotvorili novac. Škola ljepote odjednom će postati

glavnom temom razgovora u gradu, ali u negativnom smislu. Šteta nanesena našem ugledu bit će znatna čak

i ako pobijedimo u parnici. Očevi i muţevi više neće dopustiti svojim kćerima i suprugama da pohaĎaju

Školu. A ako izgubimo parnicu - jer i to je bilo moguće, iako smo radili posve u skladu s poreznim zakonom

- morat ću u zatvor na dvije, a Sam na pet godina.

Posavjetovala sam se s prijateljima koji su bili odvjetnici u Kabulu. Zaključak je bio da ćemo sve izgubiti

ako budemo čekali da tuţba i sluţbeno bude podnesena. Stoga smo poduzeli iskušan pravni lijek u vidu

skromne isplate nekome tko je obećao da će tuţba protiv nas završiti u spalionici.

Ponovno sam mogla disati, iako samo na trenutak.

Dok ovo pišem, u svibnju 2006. godine, i Kabulska škola ljepote i salon Oaza su čvrsto zatvoreni. Grad su

preplavile pobune, paleţ i pljačke nakon tragične nesreće u kojoj je poginulo nekoliko ljudi kad su američka

vojna vozila naletjela na civilne automobile. Kad se okupila bijesna gomila, pripadnici američke vojske i

afganistanske policije ispalili su nekoliko hitaca - iznad glava okupljenih, kazali su - no nekolicina civila je

ubijena, a deseci su ranjeni. Nekoliko stranih nevladinih organizacija spaljeno je. Karzaijeva vlada

nametnula je večernji policijski sat poput onog koji je bio na snazi neposredno nakon što su iz zemlje

istjerani talibani. Tijekom svih svojih godina ovdje, nikad prije nisam vidjela grad tako napet - ni njegove

stanovnike tako bijesne i preplašene. Naš je kompleks siguran, jer su netom nakon što su pobune počele

kika☺crostuff.net

stigli ljudi generala Dostuma. Njihova je prisutnost značila da nas nitko neće spaliti ili napasti, no bilo se

teško naviknuti na to da bradati muškarci i strojnice zauzimaju prostor u kojem su obično bile moje učenice.

Mogu se samo nadati da će se mir vratiti te da će svi ljudi koji ţele pomoći ponovno izgraditi ovu zemlju

moći nastaviti činiti upravo to. Uloga Kabulske škole ljepote u svemu tome čini se malenom u usporedbi s

mnogim drugim nastojanjima, no ipak je golema. Znam koliko su se promijenili ţivoti ţena koje su pohaĎale

Školu. Dok su nekad financijski ovisile o muškarcima, sada same zaraĎuju i dijele svoju zaradu. Bile su

kućni robovi, a sada same odlučuju o svojoj sudbini. Naravno, ne sve one i ne uvijek. No dovoljno je da im

to - kao i mnogim drugim ţenama - pruţi nadu.

Evo jedne smiješne priče. Ljudi Kabulskoj školi ljepote često šalju donacije u robi, a ja uredno otvaram

svaku kutiju i distribuiram njezin sadrţaj. Ponekad se donacija sastoji od kozmetičkih proizvoda. Oni su

uvijek dobrodošli, jer ih trošimo jako brzo -ovdje nije jednostavno čak niti obnoviti naše zalihe kvalitetnog

šampona. Ponekad su donacije namijenjene samim djevojkama. Dobivali smo torbice, bale tkanine i pletene

šalove, i djevojke su cijenile sve te darove. No jednog sam dana pustila Lajlu da otvori jednu od kutija, a ona

mi ju je donijela sa začuĎenim pogledom.

"Što je ovo?" upitala je dok su se ostale djevojke okupile oko nas.

Pogledala sam u kutiju i vidjela - tange! Čipkaste tange, koţnate tange, satenske tange, tange s izvezenim

cvjetićima. Nagnula sam se nad kutiju i nekoliko se minuta smijala prije nego što sam joj pokušala

odgovoriti. "Gaćice", napokon sam rekla. "Ono što dame nose ispod svoje odjeće."

Lajla je to prevela ostalima, na što su se sve namrštile. "Ne, Debbie", rekla je Basira. "To ne mogu biti

gaćice."

"Da, neke ih ţene vole nositi. Misle da izgledaju seksi."

Topekai je podignula jedne tange i zanjihala ih na podignutom prstu. "Ništa ne pokrivaju."

"To i jest poanta. Prednja je strana pokrivena, no straţnja je strana ovako uska kako vam se ispod odjeće ne

bi vidjeli rubovi gaćica."

kika☺crostuff.net

"Ovaj dio ide izmeĎu...?" Mina se potapšala po straţnjici, a ja sam kimnula glavom.

Tjednima su se smijale tome. Bacale su tange jedna na drugu i povremeno ih navlačile preko glave kad su se

zbilja ţeljele glupirati. Mislim da ih je kućepaziteljica na kraju bacila u peć. To je primjer promašenog

pokušaja da se pomogne afganistanskim ţenama.

No, nije prošlo mnogo otkad sam sa skupinom prijatelja posjetila Istalif, selo u planinama u kojem

proizvode prekrasan tirkizni porculan. Lutali smo naokolo gledajući šalice, pladnjeve i vrčeve, a svatko od

nas kupio je nekoliko komada od prodavača koji sjede na suncu i čekaju posjetitelje. Zaustavili smo se u

obliţnjoj palači jednog od starih ratnih voĎa i posjetili staklenik pun geranija, u kojem je vrtlar pozirao za

fotografiju izmeĎu golema postera Ahmeda šaha Masuda i crvena srca naslikana na zidu. Odšetali smo do

jezera za koje je Sam tvrdio da ima ljekovite moći, a on je iz njega zagrabio vrč vode da ponese kući.

Dok smo se vozili natrag niz planinu, prošli smo pokraj dugačkog reda djece koja su marširala niz blatnjavi

put prema nogometnoj utakmici koja se trebala odigrati na jednom od raščišćenih polja. Sva su djeca nosila

nove novcate gumene čizme različitih ţivih boja. Jedno je dijete imalo ljubičaste čizme, drugo crvene, treće

zelene, pa ţute, narančaste i tako dalje, te su pretvorili planinski put u dugu sačinjenu od dječjih nogu. Znala

sam da su negdje na svijetu ljudi dobrih namjera skupili te čizme i poslali ih u Afganistan. Ti su ljudi znali

da ovdje mora biti djece koja će znati iskoristiti te čizme. Moţda su čak znali i to da će djeca marširati s

veseljem zahvaljujući tom mnoštvu boja na nogama.

Kad sam bila dobro raspoloţena, znala sam da će Kabulska škola ljepote moje djevojke odvesti mnogo dalje

od gumenih čizama.

Da mi je netko prije samo nekoliko godina rekao da ću ţivjeti u Afganistanu i voditi Školu ljepote, samo bih

se nasmijala. No čim sam stupila na ovo tlo, znala sam da sam nekako uspjela stići kući. Nadahnuo me duh

ove zemlje i svi izazovi koje je postavila preda me. Stekla sam novu obitelj i postala sam bogata - vrlo

bogata - sestrama. Ponekad se pitam jesam li za njih učinila onoliko koliko su one učinile za mene. Pomogle

su mi da izliječim slomljeno srce i ponovno počnem vjerovati u sebe, a ja im pokušavam nadoknaditi ljubav

kika☺crostuff.net

koju su tako spremno podijelile. Afganistanske ţene i same moraju zacijeliti mnoge rane. Toliko su ih dugo

drţali u mraku, a tijekom najmračnijih godina su pretrpjele mnogo više nego što ja mogu i zamisliti. No

tama je malo uzmaknula. Sada je do njih počelo dopirati svjetlo. Sada bi ostatak svijeta trebao obratiti

pozornost na njih i pobrinuti se da to svjetlo više ništa ne ugasi.

Zahvale

Osjećam se kao da sam na dodjeli Oscara, s dugačkim popisom ljudi kojima moram zahvaliti i nedovoljno

vremena da to učinim. Toliko je mnogo ljudi ušlo u moj ţivot i podrţalo me tijekom ovog projekta. Ova

knjiga ne bi mogla biti napisana bez pomoći moje dobre prijateljice Kristin Ohlson, sjajne i velikodušne

spisateljice koja je stigla u Kabul i sama iskusila svakodnevne izazove Škole ljepote, i koja je čitavo vrijeme

bila uz mene dok sam pokušavala sastaviti ovu priču usred svojeg kaotičnog ţivota. Hvala ti na silnom trudu

i predanosti pisanju ove knjige te za duge sate provedene pomaţući mi da organiziram svoje dnevnike, misli

i iskustva. Zajedno smo prošle kroz zabavna i teška vremena, a tijekom tog procesa postala si mi draga

prijateljica. Ti si pre-divna i nadarena ţena.

Posebna posveta mojem dragom suprugu; da nije bio pokraj mene na svakom koraku sigurna sam da bih

pokleknula mnogo više puta nego što jesam. Uvijek me uspijevaš nasmijati kad sam u depresiji. Jednako si

snaţan, oštar i pun ljubavi kao i ova zemlja. Utjelovljuješ Afganistan, a ja sam kroz tebe ponovno naučila

voljeti.

Htjela bih zahvaliti svojoj majci, Loie Turner, i svojoj dvojici sinova, Noahu Lentzu i Zacharyju Lentzu, što

su mi dopustiti da doĎem u Afganistan i ispunim svoj ţivotni san. Podrţavali ste me u svemu kroz što sam

prošla. Mama, uvijek si bila moja stijena i temelj svega. Naučila si me da mogu učiniti sve što poţelim i

kika☺crostuff.net

ohrabrivala me čak i kad se nisi slagala s mojim odlukama. Čak i kad sam plakala pola svijeta udaljena od

tebe, uvijek sam se osjećala kao da si blizu i da me podrţavaš.

Zach, jednako si lud kao i tvoja majka. Skočio si na priliku da doĎeš u Afganistan iako su ti svi govorili da

je to luda ideja. Nadam se i molim da si, ţiveći ovdje, naučio jednako mnogo kao i ja. Znam da ti je boravak

u Afganistanu na trenutke bio teţak te daje bilo mnogo situacija u kojima te Kabul frustrirao, no hvala ti što

si ih podijelio sa mnom.

Noah, jako mi nedostaješ. Znam da je bilo teško što nisam bila kod kuće. Bilo je trenutaka u kojima sam

osjećala da previše vremena provodim bez tebe radi zemlje koja čak nije niti moja. Znam koliko mrziš

prašinu i da bi te ovo mjesto dovelo do ludila. No e-mailovi koje si mi pisao i svaki put kad si me nazvao

samo da mi kaţeš da me voliš pomogli su mi da preţivim dan.

Velika hvala mojoj prekrasnoj najboljoj prijateljici Karen Kinne i njezinoj djeci, Joshu, Gabeu i Claire.

Karen, ostala si povezana sa mnom dok su bombe padale poput muha; nasmijavala si me i nisi me napustila

kad sam bila nasmrt preplašena. Hvala ti što se brineš za moj ţivot u Sjedinjenim Drţavama dok sam ja u

Afganistanu. To što znam da si ti ondje olakšalo mi je obavljanje mojeg posla ovdje. Hvala ti, Karen, na

tome što si najbolja prijateljica koju sam ikad imala.

Christini Gara, svojoj odvjetnici i dekoraterki, zahvaljujem na tome što je doputovala u Kabul kako bi mi

pomogla oslikati školu pomoću mrtvih pilića. Hvala ti što si mi oprostila nedostatak tople vode i činjenicu

da se tjedan dana nisi mogla otuširati. Ne samo da si promijenila moj ţivot, nego si i ţenama u Kabulskoj

školi ljepote pokazala što znači biti snaţna, neovisna ţena. Promijenila si mnogo ţivota.

Hvala Gay-LeClerc Qaderi, koja me naučila kako da budem supruga Afganistancu a da ne izgubim samu

sebe. I dalje me učiš i postala si nezamjenjiva u mojem ţivotu.

Što mogu reći Betsy Beamon? Luda si kao i ja. Zajedno smo prošle svašta, a spoznaja da si u Kabulu pruţila

mi je sigurnost jer sam znala da uvijek imam nekoga kome mogu vjerovati i tko me razumije. Hvala što bi

me zvala samo da pitaš: "Deb, jesi li dobro?" Ponekad je odgovor bio da, a katkad ne. No zbog činjenice da

kika☺crostuff.net

si bila udaljena samo jedan telefonski poziv ili kratku voţnju taksijem, uvijek sam se osjećala manje

usamljenom.

Nick i Halima su razlog što sam sretno udana za svojeg prekrasnog afganistanskog supruga. Ima dana kad

vam ţelim zahvaliti zbog toga te - pošteno priznajem - dana kada mi to ne pada na pamet. Bili ste ključne

osobe za naš brak i pomogli ste nam preţivjeti neka prilično teška vremena. Pokazali ste nam kako se mogu

prijeći ti kulturološki putevi a da se ne nagazi previše mina. Uvijek ćete nam biti majka i otac.

Ţeljela bih zahvaliti Mary MacMakin na njezinoj viziji i predanosti stanovnicima Afganistana.

Ţeljela bih zahvaliti Simi Calkin i Lindy Walser, dvjema sjajnim frizerkama koje su vlastitim novcem platile

da doĎu predavati i podrţati Školu. Pruţile ste mi mogućnost da uzmem toliko potreban odmor. Ne mogu

vam niti ispričati što mi je značilo to što ste napustile svoje ţivote u Sjedinjenim Drţavama i došle ovamo

pomoći.

Neprestana nazočnost Johna Paula DeJorie i Lukea Jacobelli-sa iz tvrtke John Paul Mitchell System dala

mije samopouzdanje da mogu preskočiti svaku zapreku. J.P. i Luke, ne moţete znati koliko ste vaţni postali

u mojemu ţivotu i koliko sam se zbog vas osjećala sigurnom.

Vogue i Clairol nikad me nisu napustili. Te su tvrke uvijek bile uz mene poput Gibraltara. Bez njihovih

velikodušnih donacija, Škola bi bila izgubljena. TakoĎer bih ţeljela zahvaliti svim tvrtkama i ljudima koji su

pridonijeli Školi donacijom proizvoda ili novca.

Svim mojim klijenticama u Hollandu, u Michiganu, čija je kosa previše narasla i čiji su korijeni posijedili jer

me nikad nije bilo: hvala vam na odanosti koju ste mi pokazali kad sam se vratila i hvala na vašoj stalnoj

podršci i molitvama.

Mojoj agentici Marly Rusoff. vjerovala si u mene i kad nitko drugi nije. Ne znam kako bih ti uopće počela

zahvaljivati. Bez tvojeg vodstva i potpore, nikad ovo ne bih uspjela učiniti.

kika☺crostuff.net

Jane von Mehren, mojoj urednici u izdavačkoj kući Random House: nekako si znala da moju priču vrijedi

ispričati i dala mi priliku da to i učinim. Riskirala si sa mnom, pa ne postoje dovoljno snaţne riječi kojima

bih mogla izraziti svoju zahvalnost.

Koji je to tim u Random Houseu! Mislim da nikad prije nisam niti znala što je to tim dok nisam upoznala

sve vas. Iznimno ste srdačni i puni podrške i zbog vas sam se osjećala kao kraljica. Osjećam se kao jedna od

najsretnijih osoba na svijetu jer radim s izdavačkom kućom i timom poput vas.

Na kraju bih ţeljela zahvaliti svim strancima i Afganistancima koji su došli u naš salon kad nismo imali

tople vode za pranje kose ni struje da je isfeniramo i koji se nikad nisu ţalili.

No, najviše od svega ţelim zahvaliti svim ţenama koje su prošle kroz Kabulsku školu ljepote. Da smo imali

deset centi za svaku suzu prolivenu u Školi, bile bismo milijunašice. Jedna od prekrasnih osobina

afganistanskih ţena jest to da nikad nikoga ne ostavljaju da plače sam. Bez vaše iskrenosti, prijateljstva,

ljubavi i spremnosti da podijelite svoje priče ne bi bilo ove knjige. Hvala vam što ste me primile u svoje

ţivote i dopustile mi da ih podijelim s ostatkom svijeta, kako bi mogli čuti prave priče o afganistanskim

ţenama. Oduvijek ste se prema meni ponašale više kao prema sestri nego prema šefici ili učiteljici. Znajte da

vas sve ubrajam u svoju obitelj te da ste me zauvijek promijenile.

KRAJ

25.05.2010.