RATKO DOBRE

P O D U Z E T N I T V O

ZADAR,2006.

2

Prof. dr. sc. RATKO DOBRE

P O D U Z E T N I T V O

Recenzenti: Dr. sc. Antun Gavrani, red. prof. Dr. sc. Boris Juri, red. prof. Mr. sc. Petar ovo, v. pr. Mr. sc. Frane Zvonimir Negro, v. pr.

Lektura i korektura: Branka Belak, prof.

Grafiki urednik: Hana Dobre

3

Dr. sc. RATKO DOBRE

P O D U Z E T N I T V O

ZADAR, 2006.

4

PREDGOVOR

Ovaj je udbenik namijenjen studentima Odjela ekonomije, studija menadmenta, Sveuilita u Zadru iz kolegija Poduzetnitvo. Temeljni je cilj ovog udbenika da, najprije, omogui studentima ovladavanje teorijskim i aplikativnim modelima poduzetnikih inicijativa, a potom da se, kao budui menaderi i poduzetnici, lake odlue na osnivanje i uspjeno voenje vlastitih poduzetnikih poduhvata. Tako e, osim potrebnog znanja, stei i osobnu ekonomsku stabilnost kao preduvjeta za formiranje uspjenog i dinaminog poduzetnikog duha. Udbenik je namijenjen i onim poduzetnicima koji ve imaju odreeno poduzetniko iskustvo i to kao konzultantska literatura i kao pomo u mnogim situacijama koje zahtijevaju brzo reagiranje i donoenje odgovarajuih odluka. Udbenik ima pretenziju da poslui i onim itateljima koji samo ele da poduzetnitvo shvate kao dio ope suvremene kulture i da dobiju odgovore na pitanja koja ih interesiraju iz svijeta poslovanja: biznisa i menadmenta.

Kao to je poznato i naa se zemlja opredijelila za sustav trinog gospodarstva i otvorene ekonomije, a pod im se podrazumijeva djelovanje ekonomskih zakonitosti i usvajanje svjetskih gospodarskih i obrazovnih standarda. Poduzetnitvo je, pak, unutarnje svojstvo otvorene ekonomije, a poduzea, bez obzira na oblik vlasnitva, njegov su prirodni organizacijski model. Zato poduzetnitvo i poduzea ne mogu biti uspjeni bez menadmenta, bez obzira tko je nositelj poduzetnike funkcije : vlasnik, poduzetnik, menader ili (i) radnik u istoj ili razliitoj osobi. Suvremene pretpostavke za njihov uspjeh jesu poduzetnike inicijative u malim i srednjim poduzeima i u vremenu u kojem su ta poduzea temeljni nositelji gospodarskih aktivnosti pa je jedna od ideja, u ovom udbeniku, da prui pomo u rastu i razvoju malih poduzea jer je mali poduzetnik osoba u koju strategija gospodarskog razvoja nae zemlje polae najvie nade.

Ni jedan fenomen do danas nije tako jasno ukazao da se problem naeg

vremena sastoji u tome to budunost nije ono to je nekad bila, kao to je to uinio fenomen poduzetnitva. Poduzetnitvo neodgodivo zahtjeva, kao uvjet opstanka u svim sferama drutvenog i ekonomskog ivota, da se mora razmiljati kreativno, inovativno i ponuditi pravu alternativu. Danas je sve na tritu i ono odvaja "zrnje od pljeve" i srea je da trite vie ne djeluje samo u gospodarstvu nego, ak, i "u ribnjaku obrazovanja u koji je netko pustio tuku". Zato, ovaj udbenik ne pretendira na gotova rjeenja iz tematike koju obrauje jer takvih i nema ali postoje putokazi. Nastojali smo da, bar i najsiuniji, putokaz bude i ovaj rad.

S obzirom na navedeno elja je autora da se udbenik, dakle, shvati kao putokaz ka poduzetnikoj odisejadi i koji e pripomoi da se izbjegnu gospodarske Scile i Haribde, a za to je potrebno, ponajprije, mnogo znanja o poduzetnikoj "plovidbi", mudrosti, kreativnosti, uputanja u rizik i neprestanog traenja poduzetnika, u sebi. Taj, naporan, put najuspjenije e se savladati ako se temeljito ovlada znanjem o poduzetnitvu, a potom da se poduzetnik preda poduzetnikoj ideji i odabranom poduzetnikom poduhvatu.

5

U V O D Kako naprijed, u uvjetima globalne neizvjesnosti, relativnosti i kompromisa? Rizik, koji je uglavnom bio, sve donedavno, temeljna karakteristika uvjeta privreivanja, a to znai gospodarske sfere, danas obiljeava sve aspekte civilizacije. U takvom vremenu ozbiljnog preispitivanja o vlastitoj veliini ili ogranienim sposobnostima za takmienje u svijetu koji nas okruuje, prvenstveno je potreban odgovor na pitanje: kako naprijed? Oni koji nemaju odgovor na ovo pitanje skloni su bijegu u prolost, u gospodarski sigurniji i benigniji drutveni sustav, zanemarujui injenicu da su za propast sustava, drutvenog i gospodarskog, mogua samo dva objanjenja: slabo rukovoenje ili pogrean odabir sustava, a kad je rije o gospodarstvu: lo menadment i pogreno odabrana djelatnost. Jadikovati nad sudbinom gospodarske stvarnosti, dok kod drugih razvojni "vlak" tutnji, ostavljajui nas na zaputenoj periferijskoj stanici, moe biti dirljivo, ali ne daje odgovor na pitanje: kako emo mi dalje? Do velikih i pravih prekretnica, a potrebnih, stie se vrlo teko, a neki to nikad i ne uspiju. A zato ne uspiju? Zato jer ne shvaaju da je, danas, snaga u promjenama, a ne u posjedovanju samo materijalnog bogatstva i da globalnu igru dobivaju oni koji su bogati informacijama. Tako, suvremeni globalni odnosi postaju sve sloeniji i ukljuuju sve vei broj pitanja na koje se mora dati odgovore. to je i kakvo je poduzetnitvo, jedno je od znaajnijih gospodarskih pitanja o kojem ovisi razumna podudarnost izmeu gospodarskog poslovanja i drutva koje ga okruuje. Jer, poduzetnitvo ne funkcionira u zrakopraznom prostoru. Zato se svijet najbre okree u pravcu u kojem je, do juer, najupornije mirovao - poduzetnitvu - koje postaje arite, "eravica" i pokreta razvoja. Slobodno trite, za koje smo se opredijelili, kao temeljnog uvjeta za razvoj poduzetnitva, nije ni udotvoran lijek za nae probleme kako ga neki prikazuju, a niti katastrofa po miljenju drugih. Poduzetnitvo vie nije stvar rutine jer je razvoj tehnologije otvorio nove, ogromne, prostore u kojima se pojedinci, spremni na rizik, mogu oprobati i dokazati. Poduzetnik, kao stvaralaka osoba, vidi dalje od povrnog utiska prosjenosti. Domiljatost, prilagodljivost i ljubav prema poduzetnikim izazovima, predstavljaju prednost u gospodarstvu u kojem uspjeh ovisi o tehnologiji, meuzavisnosti i konkurentnosti. Poduzetnitvo kao specifina poslovna i razvojna filozofija dugo je bilo podcijenjeno i gotovo potpuno odbaeno. To znai da poduzetnitvo kao ideja i praksa nije novijeg datuma mada se u teoriji govori o afirmaciji ideje poduzetnitva tek pojavom kapitalizma.

Povijesno gledano poduzetnitvo se tijekom vremena razliito tretiralo i manifestiralo. Ako se kae da je poduzetnitvo staro koliko i ljudska civilizacija to ne znai da su njegove karakteristike iste u svim stadijima razvitka civilizacije. Ako zanemarimo pretpovijesno razdoblje, poduzetnitvo se u ostalim razdobljima razvoja ljudskog drutva razliito usmjeravalo. Tako, u feudalno doba najvee poduzetnike aktivnosti poduzima sveenstvo, to je i logino, jer je ono bilo najobrazovaniji dio drutva. U srednjem vijeku poduzetniki duh usmjeren je na gradnju impozantnih zdanja, posebno sakralnih objekata, a potkraj srednjeg

6

vijeka poduzetnitvo se afirmira kroz organizaciju dalekih putovanja, otkrivanja novih krajeva i novih ideja za proizvodnju novih dobara.

Ipak, suvremeno se poduzetnitvo javlja tek pojavom kapitalizma, a puni procvat ostvaruje u fazi liberalnog kapitalizma. Temeljna ideja poduzetnitva ponovo se zapostavlja pojavom monopolskog kapitalizma i stvaranja monih nacionalnih i internacionalnih korporacija. U svakom sluaju od poetaka pa do potpune afirmacije poduzetnike filozofije poprilino je dugo razdoblje u kojem su se javile, na teorijskom podruju, brojne kole u kojima se izuava ovaj fenomen. Tako danas imamo potpunu viziju nastanka poduzetnitva, njegovog razvoja i znaaja u suvremenim uvjetima razvoja gospodarstva.

Poduzetnitvo kao praksa pokriva skoro sve oblasti ljudske djelatnosti i aktivnosti ali se, najee, vee za podruje gospodarstva pa e se u tom elementu ovdje i razmatrati. Postoje brojne teorijske koncepcije prouavanja poduzetnitva. Od tih koncepcija poznatije su: personalno - psiholoka kola koja poduzetnitvo tretira kao djelatnost ljudi posebnih psiholokih svojstava kao to su kreativnost, sposobnost prilagoavanja i predvianja, izlaganja riziku i sl.; neoklasina ekonomska teorija koja polazi od toga da je ljudska djelatnost prvenstveno usmjerena na koritenje proizvodnih resursa uz maksimaliziranje profita, i; socio-kulturni pristup koji sklonost poduzetnitvu tretira kao ekonomsku djelatnost kojom se efektivno koriste svi drutveni i gospodarski potencijali.

Jo se i danas vode rasprave o mjestu i ulozi poduzetnitva u gospodarstvu i pri tom se esto sukobljuju stavovi o ulozi poduzetnika i menadera. Jedni ta dva pojma i funkcije smatraju sinonimima, a drugi prave vrlo znaajnu razliku meu njima. Nae je opredjeljenje da je menader pojedinac koji osigurava opu efikasnost tekueg procesa poslovanja, a poduzetnikova je funkcija da primjenjuje nove ideje. Poduzetnik mijenja sadanjost. On je i vie od toga. Poduzetnik je u procesima lider koji angaira i mobilizira kreativne snage. Menader je osoba koja organizira proizvodnju koja se brine da se inputi iskoriste tako da kroz outpute daju najvei profit. On upravlja organizacijom i koordinacijom. Poduzetnik "razara" postojeu organizaciju, postojei proizvodni program i u svemu tome vidi "radost stvaranja novog". On je vizionar i realizator poduzetnikih, odnosno gospodarskih poduhvata. Menader te poduhvate "dovodi u poslovni red" i osigurava efikasnost poslovnih funkcija. Ipak treba istaknuti kako se danas tako kruta podjela na poduzetnika i menadera sve manje pojavljuje. Oni izmjenjuju ili ak i sjedinjuju uloge i tako se jedna i druga funkcija mogu sjediniti u jednoj ulozi.

Samo ekonomistiko promatranje poduzetnitva pokazuje defektnost u sagledavanju kompleksnosti ovog fenomena. Logino je da je njegova primarna funkcija u gospodarstvu, ali suvremena kretanja ukazuju da mu se otvara put i u, do sada, nezamislivim relacijama i sferama aktivnosti. Poduzetnitvo je i intelektualna i moralna vrlina. Intelektualni initelj sastoji se u otkrivanju do tada zanemarenih i u izvjesnom smislu originalnih rjeenja koja se odnose na neku novu drutvenu ili gospodarsku potrebu ili nove metode kojima se to postie. Moralni initelj sastoji se u naporu, iskrenosti i upornosti potrebnim da

7

se to, novo, i ostvari. To, mogunost ostvarenja novoga, ne moe svatko zapaziti, a jo manje imati znanja i sposobnosti potrebnih da se novo sprovede i u djelo. To mogu oni koji imaju jo jednu sposobnost , a zove se kreativna vrlina. U poduzetnitvu kreativnost treba shvatiti kao sposobnost stvaranja, u ekonomskom smislu pretvaranja kreativnih sposobnosti u inovativne, a inovativne u komercijalno korisne. Brzina tehnolokih promjena poveala je konkurentsku prednost inovacija i fleksibilnosti i dramatino istakla prevagu malih i srednjih poduzea u odnosu na mega kompanije optereene ogromnom administracijom i problemima upravljanja poslovnim procesima. Tako, proces restrukturiranja organizacijskih oblika organizacije kompanija ima reverzibilan smjer ka srednjim i malim poduzeima i danas je, u stratekom smislu, veliina poduzea postala veoma vana. "Malo je lijepo" nije samo odraz slike malog i srednjeg poduzea ve izraz ekonomske vrijednosti, efikasnosti i poetak novog razvojnog puta gospodarstva u 21 stoljeu. Dosadanji uspjeh malih i srednjih poduzea, kao rezultata poduzetnikih poduhvata ili interne poduzetnike aktivnosti velikih kompanija, nije proizvod sluajnosti ni "teorije spontanosti" ve promiljeno tragalako usaglaavanje gospodarskih mogunosti i trine verifikacije poduzetnikih ideja kao nove filozofije gospodarskog razvoja u 21 stoljeu.

8

1.0. TEMELJNE PRETPOSTAVKE ZA RAZVOJ PODUZETNITVA

Temeljna pretpostavka za razvoj poduzetnitva jeste sloboda u apsolutnom smislu. U gospodarskog smislu to podrazumijeva slobodu u osnivanju poduzea, u odabiru predmeta poslovanja, u sklapanju poslova, i odabiru poslovnih partnera, u odabiru oblika organiziranja i ureivanja svojinskih odnosa, u slobodi raspolaganja vikom dobiti (profita) i njenog investiranja itd. Sloboda se iskazuje i u odnosu na gospodarsku i pravnu regulativu gdje je gospodarstvo zatieno od monopolskog organiziranja i pretjeranog angairanja dravnih organa u poslovanje, a u prvom redu od velikih nameta kroz poreznu i ostalu politiku optereenja poduzea.

Sloboda za gospodarske subjekte znai stimulirajuu i razvojnu politiku koju je drava duna dugorono provoditi i u uvjetima pravne sigurnosti. U svim vidovima osiguranja slobode za gospodarsku djelatnost vidljivo je, dakle, da najvei utjecaj imaju ekonomski, politiki i socioloki uvjeti, u kojima poduzee djeluje.

Ekonomski uvjeti su centralno pitanje za razvoj poduzetnitva. Poduzetnitvo znai kreiranje mnogih poslova koji potpomau gospodarski rast. Pri tom je poduzetnitvo, u trinim uvjetima poslovanja, povezano s brojnim imbenicima kako trinim tako i netrinim. Tu se misli na brojne trine, pravne i druge institucije, na oblike vlasnitva, konkurenciju i meusobni utjecaj samih poduzea, pa sve do takvih odnosa u kojem i samo poduzee postaje roba koja ima svoju trinu cijenu. A cijena poduzea je njegova trina pozicija, profitabilnost, menadment i budunost.

Politiki uvjeti imaju znaaj za razvoj poduzetnitva utoliko to svako poduzee egzistira u odreenim politikim uvjetima, odnosno u uvjetima politikog i drutvenog sustava. Zato je jedno od vanih pitanja poduzetnitva stanje demokratskih odnosa, liberalizma, pluralizma i politikih sloboda openito. to su ti uvjeti, kroz demokratske slobode povoljniji, povoljniji su i uvjeti za razvoj poduzetnitva. Politiki pluralizam temeljni je uvjet ekonomskog pluralizma. Dok politiki pluralizam razvija demokratske modele, dotle ekonomski pluralizam omoguuje razvitak razliitih poduzetnikih oblika.

Na primjeru zemalja razvijenog trinog gospodarstva najlake je uoiti koliki i kakav utjecaj na gospodarstvo i poduzetnitvo moe imati drava. Ta iskustva govore da je ponaanje dravnih organa, odnosno dravne regulative, presudno za taj razvoj. Pretjerano uplitanje drave u ekonomske odnose moe biti tetno pa i pogubno za gospodarstvo. Drava svojom regulativom moe sputavati gospodarske i poduzetnike procese, poveavati rizike poslovanja, onemoguavati inicijative i akcije itd. Ali, isto tako moe svojom ekonomsko - razvojnom i pravnom regulativom poticati i potpomagati poduzetnitvo. Zato, gospodarstvu treba drava i dravna regulativa ekonomskog i politikog okvira, u kojem poduzee moe efikasno djelovati. Samo, bitno je da drava svojim mjerama uvaava naela trinog gospodarstva, demokracije i pravne sigurnosti za sve ekonomske i drutvene subjekte.

9

Socioloki uvjeti iskazuju svoj znaaj kroz injenicu da razvojem poduzetnitva jaa ukupna snaga gospodarstva. To ini materijalnu neovisnost veeg broja graana jedne zemlje i tako se poduzetnitvo afirmira i kao sociokulturni fenomen. Razvoj poduzetnitva i gospodarstva ubrzava razvoj zapoljavanja stanovnitva, a poglavito ena, i tako sa sociolokog stajalita ima znaajan utjecaj na stabilnost drutva ali i na njegovu mobilnost, stupanj obrazovanja kao najevidentnijih pojavnosti visoke stabilnosti modernih drava.

Pored opih uvjeta iz okruenja koji opredjeljuju afirmaciju poduzetnikih aktivnosti vane su i osobne karakteristike poduzetnika. U istraivanjima potrebnih karakteristika pojedinaca podobnih za poduzetnike akcije razmatrale su se i posebne karakterne osobine poduzetnika. Tako su se poele istraivati i blie okolnosti ivotnog puta koje su mogle utjecati na njih da postanu poduzetnici. U naim uvjetima, osim navedenog, bilo bi interesantno istraiti i imbenike okruenja koji su mnoge pobudili na poduzetnitvo. Lako bi se moglo utvrditi da su u nas mnogi postali poduzetnici, a da ih okolnosti ivotnog puta, bez utjecaja iz okruenja, prvenstveno politikog, nikad ne bi naveli na poduzetniki put.

Meutim ako su osobne karakteristike, okolnosti ivotnog puta i nezloupotrebljeni imbenici okruenja objektivizirani za uspjenu poduzetniku inicijativu, onda je bez sumnje takav poduhvat zdrav i poeljan za svako gospodarstvo. 2.1. ZNAAJ I PREDNOSTI PODUZETNITVA

Znaaj poduzetnitva proizlazi iz specifinih funkcija poduzetnika koji je sposoban na drukiji nain iskoristiti raspoloive resurse kako bi stvorio novi proizvod ili uslugu. Poduzetnik sagledava mogunosti tamo gdje ih drugi poslovni ljudi ne vide ili ih te mogunosti ne interesiraju. Tako je poduzetnik osniva novog poslovnog poduhvata ali i nove organizacije (poduzea) za taj poduhvat. Poduzetnitvo tako moemo opisati kao promjenjiv fenomen koji se pojavljuje kad treba uvesti promjene i potom nestaje da bi se ponovo pojavio kad se zaponu nove promjene. Promjene su, dakle, u centru same strukture poduzetnike aktivnosti, iako sam poduzetnik ne mora biti ni pronalaza ni inovator. Ali su nove ideje njegova preokupacija, on je u stalnoj potrazi za promjenama, reagira na njih i razmilja kako ih eksploatirati kao mogunost.

I mada se poduzetnitvo ovako tretira poodavno, i uvia znaaj poduzetnitva za ekonomiju svake zemlje, znaajno je objasniti zato je poduzetnitvo postala ekonomska snaga tek krajem sedamdesetih godina prolog stoljea.

Sve do tog vremena u ekonomskoj teoriji i u gospodarskim strategijama razvoja najvea se panja, i u najrazvijenijim gospodarstvima svijeta, poklanjala velikim kompanijama. Istraivanja su bila usmjerena na problematiku potranje potroaa i razvijaju se brojne teorije upravljanja potranjom. U toj, ekonomskoj koli potranje, funkcija poduzetnika koji je insistirao na stvaranju novih proizvodnih resursa da bi se proirila ponuda, bila je zapostavljena. Meutim,

10

sedamdesetih godina prolog stoljea, kada teorija potranje nije uspjela dati odgovor na sve veu inflaciju i njen razoran utjecaj na globalna ekonomska kretanja i kada nije uspjela utvrditi precizne razloge pada proizvodnosti, ekonomska znanost preusmjerava svoj interes na problematiku ponude roba i usluga. A kako je to upravo podruje koje predstavlja temeljnu sferu poduzetnitva logino je da se tada taj fenomen poinje javljati kao "spasitelj" i promijenitelj poslovnog svijeta. To razdoblje neki teoretiari, u namjeri da istaknu njegovo povijesno znaenje, nazivaju "herojskim razdobljem kreativnosti poduzetnika".

Tako, od tada do danas, poduzetnitvo donosi poznate etiri prednosti za svako suvremeno drutvo. Poduzetnitvo potie ekonomski rast i proizvodnju, ono stvara nove tehnologije, nove proizvode i usluge i mijenja i pomlauje trinu konkurenciju.

Ekonomski rast uvijek je bio u centru interesa ekonomista. Posebne su se rasprave vodile meu teoretiarima o odnosu ekonomskog rasta i razvoja. Jo i danas su aktualne rasprave o njihovom meusobnom odnosu. Jedan od kljunih razloga zato je problematika ekonomskog rasta zauzela takvo mjesto u ekonomskoj misli jeste problem zaostajanja proizvodnosti i sve manjeg zapoljavanja. Istraivai su utvrdili da kompanije koje su opstale pet do deset godina zapoljavaju pedeset puta vie zaposlenih od onih koje su stare dvadeset i vie godina. Zatim da etiri petine novih radnih mjesta potjee iz sektora malog gospodarstva. Ta saznanja bila su dovoljna da usmjere aktivnost u ekonomskom rastu upravo u pravcu stimuliranja osnivanja malih i srednjih poduzea i na promjenu poslovne orijentacije. Naime, nove kompanije, a i nova zaposlenja, sve se vie nalaze na podruju usluga, a sve manje u sektoru proizvodnje. Tako se interes znanosti, ekonomske politike i investitora usmjerava u drugom pravcu, u pravcu gdje je mogue ostvariti veu proizvodnost i vee zaposlenje.

Proizvodnost rada i zaposlenost za suvremenu ekonomiju postaju centralno pitanje rasta i razvoja. Zato je sve vei interes za poduzetnitvo i nastao jer je znanost dokazala, a praksa potvrdila, da ono ima kljunu ulogu u poveanju proizvodnosti i zaposlenosti. Glavni pokreta fokusiranja na veu proizvodnost bila je meunarodna konkurencija. Visokorazvijene zemlje shvatile su, ukoliko ne poveaju proizvodnost i zaposlenost, da e zaostati u razvoju, da nee uspjeti zadrati, a kamoli poveati, ivotni standard i da se iz te pozicije mogu izroditi brojni socijalni, drutveni i politiki problemi. Izlaz je pronaen u zadacima poduzetnitva ija funkcija postaje "bez premca".

Jedna od najznaajnijih posljedica veze izmeu poduzetnitva i promjena nastala je na podruju nove tehnologije, proizvoda i usluga. Izumitelji novih tehnologija, proizvoda i usluga bili su ljudi zaposleni u velikim kompanijama. One su, meutim, uglavnom zbog tromosti, odbile primijeniti te pronalaske i tako te ljude natjerale da preu u poduzetnike. Tako su ti izumitelji, sada u funkciji poduzetnika, iz jedne poduzetnike inovacije pokretali niz drugih i otada se cjelokupni proces suvremenog gospodarstva usmjerava na inovacije i promjene.

Posve je logino da su inovacije, promjene, novi proizvodi i usluge, potakli i konkurenciju na tritu. Tako se smatra da je malo gospodarstvo kojeg su inicirali poduzetnici postalo "izazivaima promjena u trinoj ekonomiji".

11

2.2. POJAM PODUZETNITVA I PODUZETNIKA

to je poduzetnitvo, a tko je poduzetnik ? Najvjerojatnije e se, danas, mnogima initi suvinim postavljati takvo pitanje. Svakodnevni su to pojmovi pa se ine poznatim. Da, ali i da li i se moe odmah dati i precizan odgovor na to pitanje. Teko da moe jer postoji bezbroj znanstvenih i praktinih pristupa definiranju i razjanjavanju ovih pojmova. Gotovo da nije mogue doi do jedinstvenog stava, a jo tee do jedinstvene definicije o tome to je poduzetnitvo , a tko je poduzetnik. Rezultati anketa govore o tome da se, najee, izmeu ovih pojmova stavlja znak jednakosti, odnosno da se u objanjenju pojma poduzetnitva istiu karakteristike jednake onima kojima se objanjavaju i karakteristike poduzetnika. Zato nije udno da su i u najranijoj literaturi poistovjeivani ovi pojmovi i da su poduzetnitvo i poduzetnik bili sinonimi za tumaenje istog gospodarskog fenomena.

Dakle, ne postoji opeprihvaena definicija pojma poduzetnitvo ni poduzetnik. Jo je tee nai jedinstvenu definiciju za pojam poduzetnik jer je, skoro, nemogue formirati model kojim bi se opisalo to je i tko je poduzetnik, to on radi, i po emu se on razlikuje od drugih koji sudjeluju u gospodarskim aktivnostima. Jo vei problem nastaje kad se sagleda, u svoj kompleksnosti, pristup ovim pitanjima, koji se susreu u literaturi. Literatura obiluje bezbrojnim kriterijima za definiciju pojma poduzetnitvo i poduzetnik. Ti kriteriji sadre ocjenu kreativnih i inovativnih sposobnosti pojedinaca koji se nazivaju poduzetnicima pa do njihovih karakternih osobina. Jedino to je opeprihvaeno jeste distinkcija izmeu individualnog i korporativnog poduzetnitva i poduzetnika i vlasnika maloga biznisa. Zato e se, posve sigurno, vlasnik male tvrtke iznenaditi ako ga se esto ne bude tretiralo kao poduzetnika ve samo kao vlasnika maloga posla. to se time eli kazati? To da se za poduzetnika rezervira pojam osnivaa novog gospodarskog poduhvata kojim se prije njega nitko drugi nije bavio. Onaj koji kupuje ili nasljeuje poduzee nije poduzetnik, nalazi se tvrdnja u mnogim teorijskim raspravama. Termin poduzetnik rezerviran je, u principu, za inovativne i kreativne aktivnosti pa po toj definiciji, i nekim teorijskim shvaanjima, najvei broj poslovnih aktivnosti nemaju poduzetniki karakter.

Meutim, dnevna pragma koja promatra poduzetnitvo i poduzetnika s razliitih aspekata nikako se ne smiju zanemariti. Ona ih promatra s razliitih perspektiva i analizira ih iz razliitih uglova i naina. Tako se termin poduzetnitvo koristi u svakoj prilici kad se definira irok spektar gospodarskih aktivnosti kao to su osnivanje poduzea, kreiranje poslovnog procesa, kreiranje i prilagoavanje promjenama u gospodarskom i drutvenom okruenju, upravljanje biznisom itd. Pa otuda i pitanje, ima li uope smisla traiti jedinstvenu definiciju ili, ak, konsenzus, u definiciji ovih pojmova. Smatramo znaajnijim prikazati teorijske i empirijske pristupe kojim e se pribliiti karakteristike poduzetnitva i poduzetnika i time ponuditi odgovore za svakog po slobodnom izboru i nahoenju.

Kao i obino, kad su dva pojma "pupkovinom" vezan uvijek se otpoinje rasprava o tome koji je izvorni. U ovom sluaju da li poduzetnitvo ili poduzetnik? Po logici stvari, najprije se javio poduzetnik. Dakle poduzetnik je rije nastala u

12

francuskom jeziku ( ENTREPRENEUR) i znai neto uraditi ili neto poduzeti. Ova se rije javlja, u navedenom smislu jo u 12 stoljeu ali se sve do 17 stoljea vezivala za djelatnost dravnoga vladara, napose na one koji su poduzimali znaajne i velike (infrastrukturne) projekte. U to vrijeme to se prvenstveno odnosilo na fortifikacijske radove kao to su bili vojni objekti ali i putovi, mostovi. luke i sl. Neto kasnije termin poduzetnik odnosio se na svaku osobu koja je imala zadatak nadgledanja izvoenja takvih projekata. S vremenom su to postali pojedinci koji su, ugovornim aranmanima za vladare, obavljali te poslove.

Tako se iz pojma poduzetnik nastojalo definirati i pojam poduzetnitva, i kao to je ve reeno, do danas pojam poduzetnitva ostaje kontraverzan. Sve do danas, od 18 stoljea, kad se prvi put upotrebljava i termin poduzetnitvo, teorija, odnosno znanstvenici, imaju razliite pristupe u pojanjenju temeljnoga znaenja toga pojma. A jo i vie razlikuju se u temeljnoj odrednici kojom bi se oslikala gospodarska djelatnost pod kojom se podrazumijeva poduzetnitvo. Moda se moe kazati da, tek odnedavno, veina znanstvenih pristupa poduzetnitvu pridodaju temeljnu zadau stvaranja organizacije kao osnove poduzetnitva. A najnoviji radovi poduzetnitvu, uz to, pridodaju sklonost riziku i inovativnu aktivnost.

Prvi koji je upotrijebio pojam poduzetnitvo je francuski ekonomist Richard Cantillon. On se smatra zaetnikom teorije poduzetnitva jer prvi puta spominje taj termin u svojem djelu "Rasprava o prirodi trgovine", objavljenom 1734 godine (Cantillon Richard, Essai sur la Nature du Commerce en General, Higgs, H, Macmillan, London, 1931.). Osnova njegovog pristupa je u riziku kojeg poduzetnik snosi kupujui odreenu robu po poznatoj cijeni i prodavajui je po cijeni koja je neizvjesna. U svojoj raspravi, mada se ponajprije osvre na proces trgovine, on je kao poduzetnike prikazao i graditelje, zakupce zemlje, lijenike, odvjetnike, pa ak i slikare, naglaavajui, prvenstveno, aspekt rizika u njihovom poslu. Krajem 19. stoljea pojam poduzetnika nestaje iz teorijske literature to se vezuje za nastanak neoklasine kole o organizaciji i upravljanju poduzeem. U neoklasinoj teoriji naglasak je na perfektnoj informaciji pa se manja vanost pridaje poduzetnikoj funkciji.

I danas veina teoretiara uz poduzetnitvo veu rizik kao temeljnu odrednicu koja prati poslovnu aktivnost. Tek je od suvremenih autora, J. Schumpeter, uz rizik uveo i sposobnost inoviranja svojstvenu poduzetniku i poduzetnitvu i to smatra centralnim pokretaem ekonomskih promjena. Zato se Schumpeter smatra ocem teorijskog i praktinog poduzetnitva. J. Schumpeter postavlja tezu da u kapitalizmu centralno mjesto pripada poduzetniku. Poduzetnik je, smatra Schumpeter, pokreta ekonomskih promjena i razvoja, on primjenjuje nove kombinacije proizvodnih imbenika, i time se stavljaju u centar dugoronih fluktuacija u poslovnim ciklusima. Naglasak u njegovim aktivnostima je na inovacijama pa je tako proces ekonomske evolucije, kao posljedica inovacija, zapravo rezultat poduzetnikih aktivnosti. Zato je poduzetnitvo naziv za aktivnosti koje se sastoje od izvoenja inovacija, a pojedinci koji izvode te inovacije nazivaju se poduzetnici. Meutim, poduzetnik i ne mora biti inovator, ali svakako mora biti onaj koji odluuje o alokaciji resursa da bi se iskoristile inovacije. Schumpeter naglaeno istie da je

13

potrebno praviti razliku izmeu poduzetnitva i menadmenta, a koje pojmove i funkcije mnogi teoretiari i danas izjednauju. 2.3. PRVE TEORIJE O PODUZETNITVU Znanstveno izuavanje poduzetnitva, ve smo istakli, zapoeo je francuski ekonomist i bankar Cantillon ( irskog porijekla) koji, osim to prvi uvodi termin poduzetnitvo, pokree i nekoliko znaajnih pitanja ije objanjenje predstavlja temelj za razumijevanje uloge poduzetnika. To je na prvom mjestu priroda rizika kojim se suoava poduzetnik u bilo kojoj ulozi da se nalazi. Cantillon, naime, razdvaja ulogu vlasnika od uloge poduzetnika. Po njemu poduzetnik mora biti svjestan imbenika potranje i ponude ali se od njega ne trai da ih kreira, a to znai da on nije inovator. Poduzetnik mora samo voditi rauna o tome da ne moe "ukalkulirati" neizvjesnost, odnosno rizik. Poduzetnik mora ostvariti cilj: kupiti jeftino, prodati skupo. Cantillon je uoio kljunu ulogu poduzetnika u ekonomskom razvoju pa ga je smatrao glavnim ekonomskim sudionikom. Kasnije je Schumpeter utvrdio da je ve Cantillon imao jasnu koncepciju funkcije poduzetnika i da je njegova zasluga to su francuski ekonomisti prvi shvatili kljuni znaaj poduzetnike funkcije u poslovnoj aktivnosti, a to su engleski ekonomisti to razabrali znano kasnije i nikad kompleksno kao francuski ekonomisti. Poslije Cantillona, znaajniji teoretiar je Abbe Nicolas Baudeau. On "nasljeuje" stav Cantillona da je rizik primarna karakteristika poduzetnika, ali istie da poduzetnik mora biti i inovator kako bi umanjio nivo rizika. To e poduzetnik uspjeti, smatra Baudeau, ako primjenom nove tehnologije smanji trokove i tako povea profit. Da bi to uspio poduzetnik mora jo raspolagati izuzetnim sposobnostima, pa naglaava Baudeau i inteligencijom, ime se postie efikasnost poslovanja i kontrola. Sve ukazuje da je ovim stavom otvorena "prva stranica" teorijskog pristupa i o fenomenu menadmenta. Naime, sljedbenik Baudeaua, Anne-Robert Turgot, nastavlja tezu Cantillona da je nuno odvojiti funkciju vlasnika od funkcije poduzetnika. Njegov je stav da vlasnik sam bira i odluuje o tome u to e uloiti kapital, a da je dunost poduzetnika da svojim znanjem osigura upravljaku i razvojnu funkciju. Neosporno je da e se, kasnije, iz ovih postavki razviti teorijski pristup da je ova funkcija poduzetnika, zapravo, temeljna funkcija menadmenta. Jedan od znaajnijih, a i interesantnijih, teoretiara poduzetnitva, neto mlae generacije, u 19 stoljeu, Jean-Baptist Say, koji je i sam bio poduzetnik, napravio je podjelu gospodarskih djelatnosti tako to ih je svrstao u tri kategorije. U prvu kategoriju spada znanost o gospodarstvu, u drugoj su kategoriji oni koji tu znanost pretau u praksu, a treu kategoriju ine neposredni proizvoai proizvoda ili usluga. Sasvim je logino da je u drugu kategoriju smjestio poduzetnike, jer po Sayu , poduzetnici povezuju i usklauju znanstvene spoznaje s proizvodnjom, odnosno s ljudskim potrebama i pri tom prvenstveno vode rauna o ekonominosti proizvodnje. Njegovo neslaganje s Cantillonom, oko znaaja rizika u poduzetnitvu, ukazuje da je za njega centralna kategorija u poduzetnitvu menaderska aktivnost i da je zadatak menadmenta da sa to je

14

mogue veim stupnjem sigurnosti ocjeni rizik neke poslovne aktivnosti, da pronae trite, zaposli optimalan broj radnika, da upravlja i kontrolira proizvodnju. Nema sumnje da se ovi pogledi sve vie usmjeravaju na funkcije u ekonomskim procesima i da se poduzetniku sve vie dodjeljuju zadaci kombiniranja imbenika proizvodnje u gospodarskom organizmu. Upravo e to biti razlog da se kasnije, posve precizno utvrdi funkcija menadmenta i upravo ona koju Say dodjeljuje poduzetniku pa e to biti razlog da se poduzetnika "vrati na poetnu poziciju", a da se funkcija upravljanja poslovnim procesima u potpunosti dodjeli menadmentu, odnosno menaderu. Uoavajui ove stavove Saya, kao proturjene funkciji poduzetnitva po uenju klasine kole, Schumpeter istie kako Say nije shvatio znaaj "kombinacije imbenika proizvodnje" kad se primjene na poduzee koje ve radi, jer to predstavlja, zapravo, rutinske poslove (menadmenta) , a da funkciji poduzetnitva pripada osnivanje i organizacija posve novoga poduzea. Ovakva reakcija Schumpetera na uenje Saya uslijedila je nakon to je zakljuio da Say poduzetnika shvaa kao realizatora komercijalne, a zapravo tree faze proizvodne aktivnosti, i da Say u tom smislu tretira poduzetnika na nain blizak konvencionalnoj ekonomskoj misli. Autori o kojima smo do sada govorili spadaju u "francusku kolu" o poduzetnitvu. Ova je kola bila u estokom sukobu s "engleskom kolom" koju su predvodili Adam Smith, David Ricardo i John Stuart Mill. Poznate su Smithove teze o temeljnom cilju kapitaliste, a taj je , ostvarenje profita i to to veeg profita, a to predstavlja identifikaciju motiva i uvjeta za kreiranje bogatstva odnosno podjednakih interesa u poduzetnikoj aktivnosti svakog pojedinca u funkciji vlasnika kapitala. Zato Smith govori o poduzimau, majstoru, trgovcu i sl. i sve to u funkciji njihove uloge nadgledanja posla samo s ciljem ostvarenja to veeg profita. Ricardo, koji je bio suvremenik Saya, (i umrli su iste 1832.godine) posve zanemaruje funkciju poduzetnika pa tako zanemaruje i doprinos Saya u teorijskim postavkama objanjenja fenomena poduzetnitva (i u znaajnoj mjeri menadmenta). Ricardo, iako estok kritiar Smitha, nastavlja, zapravo, istu teoriju o interesu kapitaliste samo to problem prenosi na podruje trita i kae da je interes kapitaliste da investira kapital tamo gdje postoji potranja za njegovim proizvodima, a ako potranja pada da je potrebno radnike otputati s posla i prestaje se investirati u oblast za ijim proizvodima opada potranja. I obratno. U tom smislu, Ricardo stavlja posve u prvi plan kapitalistu, kao vlasnika i sredstava i proizvodnje i smatra ga presudno znaajnim za funkcioniranje ekonomije, openito. Poduzetnika posve zanemaruje. John Stuart Mill ( 1806-1873), ponovo afirmira znaaj poduzetnika i u teoriji tog vremena, napose u engleskoj teorijskoj misli, uvodi poduzetnitvo "na velika vrata". On poduzetnikoj funkciji dodjeljuje, osim nadzora, kontrolu, pa ak i upravljanje. Mill je alio to se poduzetnitvo naziva francuskom rijei pa je ostvario ideju da se termin poduzetnika uvede i u englesku ekonomsku znanost ali je pri tom koristio pojam undertaker, umjesto engleske verzije francuskog termina entreprenuer. S druge strane posebno je isticao da je rije menader (manager) engleskog govornog porijekla. Zasluga je, dakle, Milla da se i u englesku ekonomsku misao uveo termin poduzetnik, a u svojem djelu "Principi

15

politike ekonomije" poduzetnika definira kao "pasivnog kapitalistu". Zapravo, ovim je Mill pokazao, slino kao i Marks , kasnije, da ne razlikuje dovoljno funkciju kapitaliste od funkcije poduzetnika, smatrajui da se poslovni proces odvija sam po sebi , automatski, a ne pod "upravom" poduzetnika, odnosno vlasnika kapitala. Kao to se da uoiti "francuska" i "engleska" kola o poduzetnitvu znatno su se razilazile, a moglo bi se kazati kako "engleska kola" i nije dala vaniji doprinos teoriji poduzetnitva. Zato nije udno da se, kao reakcija na razilaenja ovih dviju kola javila trea, "njemaka kola", po obiaju racionalnija i ona koja je uvijek "korak ispred". Dva najznaajnija predstavnika te kole su J.H. von Thunen i H.K. von Mangoldt. Ova dva teoretiara razrauju tezu o prihvaanju rizika i inovativnoj aktivnosti kao temeljnoj znaajki poduzetnitva. ak se vie stavlja naglasak na inovaciji kao preduvjetu poslovanja "bez greke i promaaja". Tako Mangoldt, u svojem djelu "Uenje o poduzetnikoj dobiti" poduzetniku dobit prikazuje kao rentu na sposobnost poduzetnika. Njegov je koncept da je uspjeh poduzetnika zasnovan na "rijetkom daru i rijetkom resursu" i pri tom misli na poduzetniki talent, a profit je, po njemu, nagrada za poduzetniki talent. Taj pristup je u osnovi pristupa "njemake kole" o poduzetnitvu. Manju zbrku u ovu kolu unosi Thunen koji pravi razliku izmeu nagrade za poduzetnika i nagrade za kapitalistu. Vrijednost je njegovog uenja to pravi znaajniju razliku izmeu poduzetnika i menadera istiui kako poduzetnik "ivi s odreenim problemom" i kojeg "stalno nosi sa sobom". Kasnije emo vidjeti da je to, zapravo jedna od temeljnih karakteristika i menadera. Tako, s ova dva njemaka teoretiara, zavrava era (Mangoldt, +1868. god.) klasine teorije o poduzetnitvu. 2.3.1. NEOKLASINA TEORIJA O PODUZETNITVU U neoklasine teoretiare poduzetnitva ubrojit emo Marie Esprit Leon Walaras-a (1834-1910) samo zato to je uputio otru kritiku engleskim ekonomistima smatrajui da su oni pobrkali poduzetniku funkciju s funkcijom kapitaliste, a francuskim ekonomistima da su pobrkali poduzetniku funkciju sa funkcijom rada jer su poduzetnitvo smatrali jednom vrstom rada. Za razliku od Walaras-a , Alfred Marshall (1842-1924) zasluuje posebnu panju, mada se ni Marshall ni njegovi suvremenici u Engleskoj, ni kao neoklasiari, ne mogu isticati posebnim doprinosom razvoju teorije o poduzetnitvu. Marshal, razmatrajui teorijski aspekt poduzetnitva, ponajprije, utvruje da postoje dva tipa poduzetnika. Prvi i, vaniji, po njemu, je onaj koji otvara novi i suvremeni posao, a tek potom, dolazi tip poduzetnika koji slijedi ve uhodani posao. Prvi slijedi sudbinu poslovnoga rizika, a drugi samo oekuje " nagradu za kontrolnu funkciju i upravljanje". Prednost daje prvom tipu poduzetnika i tretira ga kao "pravog" predstavnika filozofije poduzetnitva jer je odgovoran za vie nego samo za puku funkciju kontrole i upravljanja i nagrade za to. Marshal poduzetniku dodjeljuje ulogu lidera u poslovnim procesima i odnosima. Zato kae da poduzetnik mora biti osoba sa sposobnou planiranja i predvianja poslovnih dogaaja, mora prepoznavati anse koje proizlaze iz rizika i sve

16

to u odnosu na spoznaju trinih odnosa spram trinih konkurenata. Logino je zakljuiti da i Marshall smatra poduzetnika inovativnom osobom. Jedna od kljunih teza Marshalla jeste da kapitalist i poduzetnik ne moraju biti i da , najee, nisu ista osoba. Nije tono tvrdi Marshall da " "ovjek postaje poslodavac zato to je kapitalista". Zato on razvija teoriju poduzetnika-biznismena-koji upravlja profitabilnim firmama i ekonomino zapoljava radnu snagu i naglaava da poduzetnik pri tom mora upotrebljavati mentalne sposobnosti i posebna naprezanja u procesu upravljanja i organizacije, pri emu potencira primjenu novih metoda rada i uvaava poslovne rizike. I Marsall govori o profitu kao nagradi poduzetniku ali kao nagradi i za opisana naprezanja, a ne samo za upravljanje poslovnim procesima. To znai da je to renta za znanje, a ne za posjedovanje kapitala. Time je , nedvosmisleno, napravio najveu distinkciju izmeu funkcije poduzetnika i kapitaliste kao vlasnika kapitala. U obranu ove teze Marshal istie fenomen "preivljavanja" poduzetnika kao prilagodljivog pojedinca koji opstaje zahvaljujui, prvenstveno svojim mentalnim sposobnostima. Teorijske postavke Marshalla uspjeno slijede otac i sin A. Walker i F. Walker. Otac, A Walker , takoer, razdvaja funkciju poduzetnika od funkcije kapitaliste i istie da je poduzetnik, prvenstveno kreator bogatstva , a da je kapitalist onaj koji zapoinje biznis svojim poetnim kapitalom. Sin, F. F. Walker posebno istie potrebu da poduzetnik raspolae izuzetnim sposobnostima akcentirajui mo predvianja poslovnih dogaaja, sposobnost organiziranja poslovanja, a da je nagrada poduzetniku samo nagrada za njegove liderske sposobnosti. U svojim ocjenama potrebnih sposobnosti i vjetina, F. Walker je pomalo pretjerao u njihovom naglaavanju, ali je njegova zasluga u tome to je sve vrline potrebne poduzetniku kasnija teorija vjeto ugradila u potrebne sposobnosti menadera. Onaj koji je striktno odvojio preuzimanje rizika izmeu kapitaliste i poduzetnika jeste engleski teoretiar J. B. Clark. On decidirano tvrdi da preuzimanje rizika nije poduzetnika aktivnost ve aktivnost vlasnika kapitala, a da je poduzetnik samo koordinator i donositelj znaajnih odluka, ime se ne predstavlja kao puki izvritelj rukovodne funkcije po nalogu vlasnika- kapitaliste. On ide i dalje i tvrdi da je upravo poduzetnik osoba koja svojim sposobnostima jedina moe neravnoteu u gospodarskim odnosima ponovo dovesti u stanje ravnotee. Kasnije e se mnogi znanstvenici pozabaviti upravo ovom njegovom milju o gospodarskoj ravnotei i neravnotei. Sve ukazuje da je centralno pitanje u teoriji poduzetnitva veza izmeu profita i rizika, mada taj odnos mnogi teoretiari razliito tumae ili im daju razliito znaenje. Osim to se razliito tumai kod pojedinih teoretiara, ije su se misli do sada obraivale, nagnale su mnoge teoretiare da postave pitanje to su i tko su sa stanovita profita kapitalisti, a tko su i to su poduzetnici. Moe li pripadati profit poduzetniku samo sa stajalita uspjenog voenja poslovnih aktivnosti i biti nagrada za poslovne uspjehe. to onda pripada kapitalisti koji ulae kapital i jedini mu je cilj ulaganja ostvarenje profita. iji je profit, bez obzira za zasluge u njegovom ostvarenju? Odgovorima na ovo pitanje, definitivno su se pribliili austrijski ekonomisti, ponajprije Carl Menger, kao tvorac "austrijske kole", a potom ameriki ekonomisti, A. Walker i F. Walker ije smo

17

poglede ve izloili, a napose i najuveniji predstavnik neoklasine teorije o poduzetnitvu Joseph Schumpeter (1883-1950). 2.3.2. AUSTRIJSKA I AMERIKA KOLA O PODUZETNITVU Carl Menger, tvorac "austrijske kole" poduzetnitva uopava ulogu poduzetnika tvrdnjom da u imaginarnoj konstrukciji gospodarske ravnotee nitko, zapravo, nije poduzetnik, a da u realnoj stvarnosti, kojoj je svojstveno dinamiko kretanje iz poremeaja u ravnoteu, svi gospodarski sudionici predstavljaju poduzetnika. Iz toga proizlazi zakljuak da Menger smatra da je temeljna funkcija poduzetnika osiguranje transformacije nekog gospodarskog dobra u drugi oblik pri emu poduzetnik mora raspolagati odreenim informacijama da bi mogao konstruirati kalkulaciju kojom e osigurati efikasnost procesa poslovanja. Moglo bi se kazati kako , ovakvim postavkama, Menger, zapravo svodi poduzetniku funkciju na inovniki (knjigovodstveno-kalkulativnu) posao i degradira njegov znaaj. To ujedno govori u prilog tvrdnji kako se kod Mengera ne moe pronai osnova za pojam rizika kao "pratitelja" funkcije poduzetnika, ve kad i govori o riziku, njega smatra posve sluajnom kategorijom i to samo kao pojavu u uvjetima sluaja, a da je poslovna ansa gubitka uravnoteena sa ansom dobitka. Prema tome, zakljuak bi se mogao izvesti kako Menger zaista promatra poduzetnika kao realizatora uravnoteenja poslovnih ansi kao moguih nositelja i gubitaka i dobitaka. Joseph Alois Schumpeter (1883-1950), nije nasljednik i privrenik "austrijske kole" samo zato to je porijeklom Austrijanac (ali se smatra amerikim teoretiarom), ve zato to njegovo izuavanje ima uporite u toj koli ekonomske misli, openito. Schumpetera mnogi smatraju najuvenijim teoretiarom misli o poduzetnitvu u 20 stoljeu. Imao je ogromno vanekonomsko obrazovanje to je vjeto koristio i u ekonomskim analizama. Tako je posebno cijenio ekonomsku sociologiju pa je s ekonomskom povijeu, statistikom i opom ekonomskom teorijom, stvorio izuzetne temelje ekonomske znanosti. Zato su njegove ekonomske analize primjer kako znanstvenici ne smiju biti ogranieni u svojim znanstvenim horizontima, a ponajmanje zasljepljeni iskljuivou svojih stavova. Njegove su ekonomske i socioloke analize remekdjela. Schumpeter je autor iji se radovi esto koriste u izvornom ili modificiranom obliku kod autora koji u pristupu poduzetnitvu, tehnolokom razvoju i inovacijama preferiraju koncept i revolucionarnog i evolutivnog napretka. On je i sam proces ekonomske (re)evolucije tretirao kao posljedicu inovacije iako mnogi ovakav njegov stav prevode kao pokuaj "revolucionarnog" unitavanja ili znaajnog modificiranja prethodno dominantnih vrijednosti u gospodarskom sustavu. Istina, Schumpeter je zastupao tezu i bio skloniji pripisati poduzetniku zadatke razaranja starih i stvaranja novih ekonomskih vrijednosti i to putem otpoinjanja i razvoja nove poslovne aktivnosti i sve to prije nego preoblikovanjem ili transformacijom postojeeg sustava gospodarstva. Schumpeterova je osnovna teza da je poduzetnik dinamika snaga ija je temeljna zadaa da rui ekonomski "status quo" i to, prvenstveno, svojim inovativnim aktivnostima. I dok teoretiari prije njega, a napose Clark , smatraju temeljnim zadatkom poduzetnika da uravnoteuje gospodarske odnose,

18

Schumpeter poruuje suprotno: zadatak je poduzetnika da remeti ravnoteu., a ne da je uspostavlja i to naziva "pozitivnom destrukcijom". Koji je smisao ovakvog stava? Ako Schumpeter smatra da je rizik u rukama vlasnika, a ne poduzetnika te da je poduzetnik zaduen za inovacije kao centralnog imbenika gospodarskih promjena, tada je logian zakljuak da promjene, kao rezultat inovativne aktivnosti, remete danu i uspostavljanu gospodarsku ravnoteu. Za Schumpetera su zato temeljni zadaci poduzetnitva poslovne inovacije i to u najirem smislu: uvoenje novih proizvoda i usluga, za to su potrebne i nove sirovine, a za sve to potrebne su nove metode organizacije i rada, osvajanje novih trita itd. I to je u tom procesu poduzetnik? Moglo bi se zakljuiti: glavni organizator poslovnih procesa. Ali, Schumpeter odvaja i funkciju poduzetnika od funkcije rukovoditelja pa kae da e odluku o nabavci nove sirovine donijeti rukovoditelj ali da e o uvoenju novog poslovnog procesa odluku donijeti poduzetnik. Zar to nisu prve naznake distinkcije u poimanju pojmova ali i poslova i zadataka izmeu poduzetnika i rukovoditelja kao menadera? Za Schumpetera postoje tri temeljne pokretake poduzetnike aktivnosti:

- san o ostvarenju privatnog kraljevstva, - biti pobjednik, i - radost stvaranja. Iznad svih izuzetnih misli Schumpetera izdvaja se ona o profitu. I Schumpeter smatra da je profit temeljni pokretaki imbenik kapitalistikog naina proizvodnje. Ali odmah problematiku ostvarenja profita povezuje sa svojom tezom o potrebi naruavanja gospodarske ravnotee. On, naime, smatra da se u uvjetima ravnotee ne ostvaruje profit ve samo u uvjetima nastupa inovacija (novih proizvoda i svega ve navedenoga) i da je novom pozicijom na tritu, samo temeljem inovativnih rezultata, mogue ostvariti profit, kojim e se dalje moi unapreivati gospodarska aktivnost i to, nanovo i samo inovativnim procesima. Schumpeter je odmakao dalje od svih teoretiar prije njega u razlikovanju poduzetnika i onog koji rukovodi poslovnim procesima u poduzeu, a kojeg on naziva rukovoditeljem poduzea. Poduzetnik , po Schumpeteru moe biti i sam kapitalista ako se odlui na upravljanje poduzeem. On, zapravo pod pojmom poduzetnik, podrazumijeva svaku osobu koja se odlui na organizaciju i primjenu novih metoda, odnosno kombinacijom poslovnih imbenika i kad se one njegovom zaslugom sprovode u ivot. Iz toga je proiziao i logian stav Schumpetera, i kao sociologa, da oslika karakterne osobine poduzetnika pa ukazuje na potrebu da poduzetnik moe biti samo osoba slobodnoga duha, smion, prvenstveno inovator, bez ikakvih predrasuda, pun intuicije, sebian (?), prodoran, spreman na nametanje svoje volje i da ima savren smisao i elju za stvaralatvom. Teko dostine osobine u jednoj osobi. Ali, vratimo se za trenutak Schumpeterovoj tvrdnji da je temeljni zadatak poduzetnika da svojim inovativnim aktivnostima i dinamikom snagom remeti gospodarsku ravnoteu. Schumpeter je prvi znanstvenik koji je povezao utjecaj inovacija na ciklina kretanja gospodarskih aktivnost i to tako to je ustvrdio da se

19

inovacijama pokretano gospodarstvo razvija ciklino, odnosno da prolazi kroz faze prosperiteta i visoko ostvarenog profita te kroz faze depresije. Uspjeh prve inovacije, tvrdi Schumpeter, mora donijeti visok profit, a to pak sili ostale poduzetnike da i oni poduzimaju svoje inovativne aktivnosti i, upravo taj proces, osnova je za remeenje gospodarske ravnotee, ali i osnova za ostvarenje sve veeg profita. I ne samo to, nego je to i osnova za afirmaciju poduzetnika koji uspije u inovativnom poduzetnitvu. Taj proces angaira nova ulaganja, nova zapoljavanja, omoguava i novu kupovnu mo, jednostavno reeno to Schumpeter smatra prosperitetom, a za to je zasluno inovativno poduzetnitvo. Meutim, Schumpeter, koji govori o ciklikim kretanjima i remeenju ravnotee morao je objasniti i "drugu stranu medalje". U tako poremeenoj ravnotei mnogi, koji ne mogu izdrati konkurenciju, postaju gubitai, smanjuju se investicije itd. Tada zapoinje faza depresije i traje sve dotle dok ponovo ne zapone nova serija inovativnih procesa. Zato Schumpeter uporno tvrdi: poduzetnitvo se sastoji od aktivnosti uvoenja inovacija, a nositelji tih aktivnosti nazivaju se poduzetnicima, a poduzetnik moe biti samo onaj koji je sposoban izvriti kombinaciju imbenika proizvodnje iz ega proizlaze, ne male, nego nagle i skokovite promjene koje rue postojeu gospodarsku ravnoteu. Schumpeterovi koncepti poduzetnitva, inovacija i dugoronih ciklusa i njihovih meusobnih veza nailazili su i na odobravanje i osporavanje, na otre kritike u ekonomskoj teoriji i praksi, ali je njegova izuzetna zasluga to je naglasio znaaj inovativne i poduzetnike aktivnosti kao kljune poslovne aktivnosti.

Tako Schumpeterom zavrava era neoklasine kole i kao predstavnika amerike kole o poduzetnitvu ali i zapoinje dominacija amerikih teoretiara i kao suvremenih predstavnika koji e obiljeiti, svojim teorijskim pristupima, definitivnu poziciju dananjeg poduzetnitva i poduzetnika. 2.3.3 SUVREMENE TEORIJE O PODUZETNITVU Ameriki teoretiari, kao sljedbenici Clarka, i napose Schumpetera dali su najznaajniji peat suvremenim pogledima na znaaj i funkciju poduzetnitva. Uglavnom su to bili sveuilini profesori i s uglednih sveuilita. Jedan od njih, profesor s Harvard sveuilita, G.L.C. Shackle, jedini je od suvremenih teoretiara koji je slijedio Cantillona u ocjeni znaaja preuzimanja rizika od strane poduzetnika. Istina on koristi termin "ogranienog rizika", tretira poduzetnika kao vanog imbenikom u donoenju odluka i smatra ga kreativnim stvaraocem u kreaciji poslovne politike poduzea. Za razliku od Cantillona, on ipak odbacuje teoriju potrebne gospodarske ravnotee. I. Kirzner, najvie se pribliio teorijskim postavkama Schumpetera tvrdnjom da poduzetnitvo predstavlja poslovnu filozofiju brzog prilagoavanja i reagiranja profitnim ansama to ih prua trite. On smatra da svaki poduzetnik nije sposoban jednako brzo i kvalitetno uoiti ove anse i te sposobnosti pripisuje individualnim razlikama u sposobnostima ocjenjivanja tih ansi koje imaju samo najsposobniji poduzetnici. Po Kirzneru te e anse, ponajprije, iskoristiti oni poduzetnici koji pravovremeno uoe neiskoritene profitne mogunosti, a koje su

20

posljedica loe rasporeenih resursa ili predstavljaju njihovo rasipanje sa stajalita ekonomije u cjelini. Tako Kirzner upuuje poduzetnike da e iskoristiti profitne anse samo ako uoe ono to su propustili nesposobni. Iako i Kirzner, kao i Schumpeter vjeruje da ekonomija mora proi faze "ispadanja" iz ravnotee i ponovnog uspostavljanja ravnotenog stanja ipak se razlikuju u tome to Kirzner stavlja akcent na zadatke poduzetnika u fazi povrata u stanje ravnotee dok Schumpeter to podruje zanemaruje i daje akcent na poduzetniku inicijativu kao "kreativnu destrukciju", odnosno na elemente koji naruavaju ravnoteu ekonomije. Kirzner shvaa poduzetnitvo kao aktivnost kojom se odrava ili obnavlja gospodarska ravnotea, dakle, posve suprotno od stavova Schumpetera. Da li je to razliito shvaanje uloge poduzetnika i suprotno naoj ranijoj tvrdnji da su suvremeni teoretiari poduzetnitva dosljedni sljedbenici, neoklasine teorije, a napose Schumpetera? Nije, jer obojica priznaju da postoji utjecaj poduzetnika na pomicanje trine ravnotee ka neravnotei i ponovnoj ravnotei, samo razliito ocjenjuju ulogu i utjecaj poduzetnika s tim da jedan (Schumpeter) preuuje utjecaj poduzetnika na povratak u ravnoteno stanje, a Kirzner preuuje utjecaj poduzetnika na izazivanje neravnotee. Zato je to tako, moda bi se mogao nai odgovor, usudili bi se kazati, i u znanstvenoj sujeti, da se ne misli ba u svemu isto kao onaj drugi. Ameriki ekonomist i Nobelovac T. W. Schultz slijedi razmiljanja i Kirznera i Schumpetera s tim to naglasak stavlja na sposobnosti poduzetnika da alokacijom resursa osigura profitnu ansu kao temeljni zadatak. Pri tom, a to je novost, za razliku od dosadanjih teorija, on tvrdi da sve sposobnosti potrebne poduzetniku on moe nauiti i da ne postoje "roeni" poduzetnici. Uenje i praksa, po njemu, daju mogunost za afirmaciju kvalitete poduzetnika. Danas je ta teorija potvrena i zato se poduzetnitvo izuava na visokim kolama i fakultetima, a s tim u vezi Schultza se proglaava ocem teorije "ljudskog kapitala". Jo se jedna zasluga, i novi pristup ocjeni poduzetnika, pripisuje s pravom, Schultzu. On, naime, tvrdi da je poduzetnitvo potrebno svim aktivnostima, a ne samo gospodarstvu, to je, takoer, potvrdila suvremena praksa kao ispravan stav. Isto tako Schultz tvrdi da se tijekom karijere poduzetnici mogu, a i trebaju, orijentirati na poduzetnike aktivnosti u razliitim podrujima gospodarskog , drutvenog pa i politikog ivota i aktivnosti. I ovaj stav je praksa potvrdila, kao mogu i, esto, vrlo koristan i koriten. S ovim stavovima Schultz je, zapravo, htio dokazati da obrazovanjem i praksom, ljudi mogu postati poduzetnici u svako vrijeme svoje ivotne dobi i u brojnim djelatnostima. Moda i iz ovih razloga Schultz riziku ne pridaje toliki znaaj kao njegovi prethodnici, napose oni iz klasine teorije o poduzetnitvu. Nakon Shacklea, Kirznera i Schultza, ostali se teoretiari poduzetnitva vie bave specifinim osobnim karakteristikama poduzetnika. Tako M. Casson smatra da je poduzetnik osoba koja se osposobila i specijalizirala za donoenje najkvalitetnijih odluka, a koje se , prvenstveno, odnose na upotrebu ogranienih resursa u ekonomiji. Da bi mogao donositi takve odluke, Casson ocjenjuje da poduzetnik moe biti samo osoba koja se po mnogoemu razlikuje od ostalih "prosjenih" ljudi. Ali ne ocjenjuje Casson samo po tom osnovu poduzetnike ve i meu njima pravi razliku tvrdei da su svaki od njih individue za sebe, razliiti po mnogim osnovama pa je za oekivati da e za isti problem razliiti poduzetnici donijeti i razliite odluke. udno je da ovu tezu

21

Casson detaljnije ne razrauje jer, poznato je, za odreeni problem moe postojati, svakako, vie odluka, ali se postavlja pitanje da li je svaka od njih ispravna ili postoji samo jedna za koju bi se moglo kazati da je samo ona ispravna, odnosno optimalna. Danas znamo da je najvei problem poduzetnika i menadera upravo ovaj problem kod donoenja odluka. Donijeti, uvijek i samo pravu, odluku vrhunsko je umijee izuzetnih poduzetnika i menadera, kakve ih je, upravo , elio i prikazati Casson. Casson, naime, ima eklektiki pogled na poduzetnitvo i definira poduzetnika kao pojedinca koji se specijalizirao da donosi odluke o tome kako koordinirati aktivnosti u uvjetima oskudnosti resursa. Otuda i njegova "intelektualizacija" poduzetnikovih karakteristika. Interesantni su Cassonovi pogledi na profitne mogunosti pojedinanog poduzetnika i kae da e se te mogunosti ostvarivati sve dok veina poslovnih aktera (a zapravo konkurenata) ne pone svoju poslovnu aktivnost usmjeravati u istom pravcu kao i aktualni poduzetnik. Tako, u kratkom roku poduzetnik moe, na temelju svoje poduzetnike procjene i predvianja, ostvariti specifinu monopolsku rentu. Dugorono anse za takvu rentu su sve manje. Zato Casson naglaava znaaj brzine promjena, koje su neophodan pratitelj poduzetnitva. Po njemu brzina promjena u ekonomiji nudi mogunosti i povoljne prilike pa temeljem toga poduzetnik vri izbor pravaca svoje poslovne aktivnosti od prisutnih mogunosti. Taj izbor, tvrdi Casson, moe vriti samo poduzetnik dorastao takmiarskim sposobnostima u ravnotenoj poziciji s ostalim sudionicima u poslovnim aktivnostima. Zato se, po Cassonu, uspjean poduzetnik, od drugih sudionika u poslovnim aktivnostima, razlikuje po tome to, kad uoi povoljne prilike, pronalazi najpovoljnija rjeenja za njihovo iskoritavanje.

Cassonov stav je razlogom zato emo se na trenutak otkloniti od prikaza suvremenih teoretiara poduzetnitva i osvrnuti se na problematiku poduzetnitva openito, kao predmeta brojnih istraivanja i istaknuti kako i danas, na tom podruju, imamo brojna i kontraverzna stajalita. ak se H. De Jordy istaknuo tvrdnjom da na tom podruju, odnosno u objanjenju pojma poduzetnitva vlada "pravi kaos". Jordy tvrdi da je i danas teko definirati pojam poduzetnitva i poduzetnika, a da skoro nikako nije mogue dati univerzalnu definiciju jednog i drugog pojma. Razloge nalazi u brojnoj segmentiranosti pojedinih imbenika poduzetnitva, to po njegovom miljenju jo unosi i zabunu u razrjeavanju tih pojmova i njihovih bitnih odrednica pa i razlikovanju poduzetnitva od samog poduzetnika. Ostavimo, sad, po strani i Cassona i Jordya i posvetimo se slijedeem znamenitom i suvremenom teoretiaru poduzetnitva, takoer profesora s Harvard sveuilita, J.A. Timmonsu. On je otiao malo dalje od svih do sada ustvrdivi, ak, da se poduzetnitvo moe definirati kao sposobnost da se uradi neto novo i skoro napravi "iz niega". Po tom se stavu odmakao od Kirznera i od Schultza i znatno ih nadmaio u velianju sposobnosti poduzetnika. On, dodue, dodaje uenju svojih prethodnika jo i potrebu da uspjean poduzetnik mora formirati i tim i koristiti se njegovim uslugama i da e tako biti sposoban da strategijske i operativne probleme rjeava na nain kako nitko drugi to ne moe. Za potkrjepu ove tvrdnje Timmons istie specifine karakterne osobine poduzetnika prikazujui ga kao posve posveenog biznisu, kako u ideji,

22

tako i u praksi i predanog realizatora zamiljene poduzetnike ideje. ak se i naalio ustvrdivi da kreiranje poduzetnikih ideja nije " promatraki sport" ve zahtijeva intenzivno, aktivno i kreativno djelovanje. Pa kae i ovo: "poduzetnitvo je sport izazova pun neizvjesnosti, pri emu poduzetnik mudro taktizira rizikom uoavajui to on nudi, a to oduzima". Ovim i Timmons potvruje da je pristalica teze da je poduzetnik osoba koja ima osjeaj za ansu i ne proputa priliku da je iskoristi. Jedan od rijetkih teoretiara koji je definiciji poduzetnitva i poduzetnika priao uzevi u obzir potrebu pojednostavljena problema je W.D. Bygrave. On dosljedno kritiki prati Schumpeterovu tezu i ustrajava na tvrdnji da je malo revolucionarnih poduzetnikih ideja koje bi zasluivale epitet novih bilo s kojeg stajalita. Bygrave tvrdi da u vrlo malom broju sluajeva novi poduzetniki biznis ima radikalni ili revolucionarni karakter kojim se naruava postojei globalni ekonomski poredak i da u najveem broju sluajeva promjene imaju evolutivni, inkrementalni, karakter i, najee, kao takve omoguavaju ulaz na postojea trita. Revolucionarni ili radikalni karakter imaju samo one promjene u poslovanju koje stvaraju nova trita. Zato on tvrdi da je poduzetnik svatko tko zapoinje bilo koji novi posao, a uspjet e ako spozna ansu i kreira takvu organizaciju koja e takvu ansu, u praksi, i iskoristiti. Za poduzetniki proces tvrdi da se odnosi na svaku aktivnost koja je vezana za prepoznavanje anse i njeno praktino kreiranje i ostvarenje. Bygrave smatra da bi praksa bila osiromaena kad bi se prihvatili strogi kriteriji, napose oni koji govore o revolucionarnim pomacima, koji bi bili osnova za ocjenu neije poduzetnike aktivnosti i ocjene o tome tko je ili moe biti poduzetnik. Njegovo je miljenje, osvrui se na teze Schumpetera, kako nema tako esto, a ni mnogo inkrementalnih inovacija, pa da to ni ne moe biti uvjet za ocjenu poduzetnike vrijednosti u poduzetnitvu kad su uvjet za to inovacije. I B. Meredith se zadovoljava samo tvrdnjom da je poduzetnik osoba koja uoava poslovnu ansu i uspjeno je realizira. Ipak, Meredith upozorava da je i neuspjeh mogu i da moe biti korisno i "uenje na pogrekama" i da mnogi uspjeni poduzetnici upravo grekama iz prolosti mogu zahvaliti za uspjeh u sadanjosti. Iz svih do sada opisanih pristupa teoriji poduzetnitva jasno se razabire kako se, od svakog autora poneto pridodaje u teorijskom konceptu kojim se zaokruuje i slae vrijedan mozaik definitivne spoznaje to je i to bi mogao, ili trebao, biti poduzetnik i poduzetnitvo. Jedinstvo u razliitosti pristupa omoguava oslikavanje problematike skoro sa svih aspekata. U najnovijim pristupima jo se istie jedan vrijedan i neminovan s obzirom na aktualna gospodarska kretanja i nove trendove, a to je odnos poduzetnitva prema malom biznisu, malom poduzeu, a to znai i poduzetnitva openito prema "malom" poduzetnitvu. Predstavnik teorijskog pravca koji razmatra ovu problematiku je E. Carland. On je decidiran u stavu da treba praviti razliku izmeu poduzetnika, kako smo ga do sada opisivali iz vizura nabrojanih teoretiara i vlasnika maloga biznisa. Carland tvrdi da je poduzetnik osoba koja osniva i upravlja biznisom, rukovodi se ciljevima profita i rasta poslovanja. Poduzetnik se , kae on, bavi inovacijama i koristi se strategijskim menadmentom, a za razliku od njega vlasnik maloga biznisa , takoer osniva i upravlja biznisom ali se rukovodi

23

iskljuivo s ciljevima osobne prirode. Vlasnik malog biznisa usmjerava svoje aktivnosti samo do osobnog i porodinog interesa. Znai, tvrdi, Carland, poduzetnika karakterizira inovativno ponaanje, strategijsko razmiljanje i ponaanje, usmjerenost ka profitu i stalnom rastu i razvoju poduzea. "Mali" poduzetnik, kao vlasnik maloga biznisa, nije inovator, ako se i samo zapoinjanje maloga biznisa za takvu osobu ne tretira kao osobna inovacija. Bilo bi vrijedno ui u polemiku s Carlandom oko ovih stavova i priupitati po emu se moe kategoriki tvrditi da vlasnik malog biznisa nije zainteresiran za rast i razvoj svoga biznisa, zato nije zainteresiran za profit kao i "veliki" poduzetnik, zato se ne ponaa kao menader itd. Dakle, vrlo su upitne teze Carlanda, napose stoga to i velike korporacije, u suvremenim, globalizacijskim procesima, tee k internom poduzetnitvu kao nainu izlaska iz krize upravljanja velikim sustavima. 2.4. KONCEPT PODUZETNIKA I PODUZETNITVA U dosadanjim smo izlaganjima prikazali osnove teorijskih pristupa pojmovima poduzetnitva i poduzetnika. U prikazu teorijskih razmiljanja o poduzetnitvu i poduzetniku, polazei od prikazanih arolikih stavova, objektivno se postavlja pitanje sistematizacije, tako razliitih, pristupa. Objektivnost sistematizacije prikazanih pristupa ograniena je prostorom i vremenom u kojem su ti pristupi iskazani i to je objektivna prepreka lakoj i moguoj sistematizaciji. Prostorni pristup omoguio nam je da se lako uoi razliitost kola i distinkcije meu njima, a napose izmeu francuske i engleske kole o poduzetnitvu. Vremenski kriteriji vodili su nas u rane europske teorije, klasine teorije, neoklasine i suvremene teorije o poduzetnitvu. No, bitna sistematizacija trebala bi se odnositi na specifine odrednice poduzetnitva. I u tom pravcu postoje razliita razmiljanja o poduzetnitvu i svaki pokuaj integralnog razmatranja i definicije poduzetnikog procesa ovisni su od imbenika koji ih potenciraju. S tim u vezi mogue je te imbenike razvrstati u slijedee etiri temeljne grupe:

- ocjena osobnih karakteristika poduzetnika, izuavanje karakternih osobina poduzetnika i kola psiholokih karakteristika poduzetnika; - poduzetnitvo- uoavanje i iskoritavanje ansi u uvjetima suvremenog poduzetnitva;

- upravljanje poduzetnikim poslovanjem kroz menadersku i lidersku kolu;

- novi uvjeti okruenja poduzetnikog poslovanja i praksa unutarnjeg poduzetnitva. 2.4.1. OCJENA OSOBNIH KARAKTERISTIKA I KVALITETA PODUZETNIKA-OPENITO Logino je da je, najprije, potrebno odrediti skup karakteristika koje pojedinac mora imati da bi mogao biti poduzetnik ili onih koji se kod njega tijekom vremena razvijaju, pod utjecajem okruenja, gospodarskog, drutvenog i

24

ostalog. Mogunost izbora poduzetnika ograniena je jer postoji i ogranien broj pojedinaca koji imaju zahtjevne karakteristike, a koje ostali ljudi, nezainteresirani za poduzetnitvo, nemaju. Ovo je vana implikacija u politici razvoja poduzetnitva i poticanja novih poduzetnikih poduhvata. Brojna literatura govori o potrebnim karakteristikama osobe koja se uputa u poduzetnitvo polazei od toga da poduzetnik ima odreene, uroene ili steene, osobne karakteristike pa se temeljem toga istiu one koje su potrebne da bi se neki pojedinac mogao baviti poduzetnitvom. Polazite za ove ocjene jeste utvrivanje razlike izmeu poduzetnika i nepoduzetnika. Uvijek se na prvo mjesto stavlja temeljna karakteristika poduzetnika, elja za postignuima, odnosno poduzetnikim uspjehom, u odnosu na one koji to nisu, i sposobnost da se "uhvate u kotac" s rizikom. Kad se zapoinje ova tema uvijek se polazi od pitanja: da li se poduzetnik raa ili se koluje? Zatim: da li se moe nauiti i time postati voa, lider, poduzetnik, ili se roenjem donosi prirodne sklonosti i sposobnosti za poduzetnitvo. Teorija se poodavno bavi ovim pitanjima i to ne samo kad su u pitanju ocjene osobe koja ulazi u svijet poduzetnitva. Brojni su se autori bavili ovim pitanjima, a napose i jo znaajnijim, kao to je pitanje uloge osobe u povijesnim zbivanjima i implikacijama koja su na ta zbivanja imala karakterne osobine "velikih ljudi", politikih voa, vojskovoa, znanstvenika i sl. A tko su, zapravo ti "veliki ljudi"? Da li su oni, zaista imali nadnaravne sposobnosti toliko daleke i strane "obinim ljudima"? I koliko su neke, a napose povijesne okolnosti, same po sebi, utjecale na to da ak i "obini ljudi", po objektivnim sposobnostima, stjecajem takvih okolnosti, postanu "veliki ljudi". A i pitanje da li su "veliki ljudi" zaista to i bili ili su od njih to uinile samo dane, sretne okolnosti? Otuda i ona sintagma da se netko rodio "pod sretnom zvijezdom" , a da je zapravo, samo "obian ovjek". Biografije velikih osoba govore, ponajprije, da su oni bili sposobni predstaviti odreenu ideju ili koncept na nain kako to drugi nisu znali ili nisu imali priliku, a potom da su te ideje ili koncepti za druge bili interesantni, stimulativni ili provokativni. To su osobine koje takve osobe distanciraju od ostalih "prosjenih" i time ih ine , ako ne velikim, a ono zasigurno iznimnim. Dakle mora se kazati da postoje ljudi koji su obdareni odreenim posebnim karakteristikama ili kvalitetama koje ih distanciraju od ostalih ljudi. A koje su to karakteristike ili kvalitete? Svakako, na prvom mjestu i najvanija jeste intuitivna sposobnost jer bez uroene intuicije ti bi ljudi bili kao i veina ostalih ljudi, dakle ni po emu se ne bi izdvajali. Intuicija je temeljna pretpostavka da se, u odreenom vremenu, drutvenom prostoru i drutvenom odnosu, donese odgovarajua odluka po nekom od pitanja ili problema za koji su zainteresirane takve osobe. Te osobe reagiraju instinktivno, svojim osjeajem za pravi trenutak i problem. Za obinog ovjeka trebalo bi mnogo argumenata, dokaza i injenica za validnost ideja ili rjeenja da bi donio odluku. Obdareni intuicijom reagiraju promptno i na ispravan ( i za njih koristan ) nain. I kad je u pitanju osoba, kao poduzetnik, u tom se kontekstu obino opisuje kao osoba koja ima izuzetnu intuiciju, samostalnost u radu, samouvjerenost u uspjeh, visok stupanj upornosti, snage i samopouzdanja i apsolutne vjere u svoje sposobnosti.

25

Autor koji se posebno bavio ovih pitanjima, primijenjenim na poduzetnika, bio je D.C. McClelland. On istie da uspjean poduzetnik mora imati slijedee kljune sposobnosti: - proaktivnost: inicijativu i samopouzdanje, - orijentaciju ka uspjehu: sposobnost da se uoe anse i djeluje u skladu s njima, i - privrenost (ideji, misiji). D. Deakins smatra da se, ove osobine mogu smatrati kao obiljeja od presudnog znaaja za poduzetnika: - potreba za uspjehom i postignuima, - unutarnji skup kontrole, - visoka spremnost za preuzimanje rizika, - potreba za nezavisnou, - odstupanje od normi i uobiajenog ponaanja, i - inovativno ponaanje. Kao to se da uoiti, a to istiu i drugi teoretiari, orijentacija ka uspjehu i elja da se iskae u svojim sposobnostima, kljuna je karakteristika poduzetnika. Motivacija za postignuima karakteristina je i za druge profesije ali je ona kod poduzetnika naroito izraena. Ta motivacija najsnanije utjee na odluke da se krene u poduzetnitvo, za stvaranje i razvoj poduzetnikih poduhvata. S takvim motivom poduzetnik odvano preuzima odgovornost za svoje odluke, utvruje i ostvaruje svoje ciljeve i snano djeluje na svoje okruenje u nastojanju da ga to okruenje slijedi u njegovim vizijama. Snana elja da se postigne uspjeh i njegovo ostvarenje za poduzetnika predstavlja najznaajniju satisfakciju za tu aktivnost, ak znaajniju od novane zarade. Zapravo u nastojanjima da se postigne uspjeh, poduzetnik tei ka izvrsnou kojom se dokazuje, pred konkurencijom, kao uspjean poduzetnik. Sve to postie znaajnim skupom vlastite unutarnje kontrole ali i kontrole svoga okruenja pa i vlastite poslovne sudbine. U praksi i ivotu ovaj interes poduzetnika da ima apsolutnu kontrolu svoga okruenja, esto ga dovodi i u konfliktnu situaciju s okruenjem, no njega, najee, ni to ne smeta jer nema skrupula i ostvarenju svoje poduzetnike vizije i misije. I dok "obini" ljudi u okolnostima neizvjesnosti, neodreenosti pa i najmanjeg sukoba s okruenjem doivljavaju snaan stres, te su okolnosti za poduzetnika izazovi i s posebnim se oduevljenjem hvataju u kotac s nejasnim i neizvjesnim situacijama. To je posve logino jer se novi poduzetniki poduhvati poduzimaju uvijek u uvjetima neizvjesnosti i rizika. Zato i isticanje karakteristika poduzetnika, a koje Deakins posebno naglaava kao odstupanje od normi i uobiajenog ponaanja, svojstvena je poduzetniku jer se bez njih ne bi nikad ni uputao u tako rizine i izazovne poslove. Korisno je spomenuti miljenje W.B. Gartnera, koji kae da je poduzetnik ono to radi , a ne ono to jest po svojim obiljejima. U ovom stavu, svakako, ima neloginosti jer poduzetnik radi to to radi upravo zbog toga to je takav po svojim obiljejima i, kao to je to ve istaknuto, upravo se po tim obiljejima i

26

razlikuje od ostalih. Zbog toga na ovom mjestu treba istaknuti kako je rasprostranjeno miljenje da su potrebe, stavovi , vjerovanja i sustav vrijednosti primarne determinante ponaanja i naina djelovanja pojedinaca. Ljudi se ponaaju u skladu s vlastitim sustavom vrijednosti usprkos nekim odstupanjima u nekim konkretnim situacijama. Kao na primjer, kad je u pitanju odnos poduzetnika prema okruenju. Ovaj pravac razmiljanja potencira psiholoke karakteristike pojedinca, pa se naglaava da poduzetnici imaju jedinstven sustav vrijednosti pogleda i stavova, napose u odnosu na rad, odgovornost, pogleda na ivot i na biznis kao temeljnu preokupaciju. Zbog toga se poduzetnici i razlikuju od nepoduzetnika upravo po svojim karakternim osobinama. Osobe koje imaju odreene karakteristike svojstvene poduzetniku imaju izraenu tendenciju, odnosno mogunost, da iskau odreene poduzetnike aktivnosti vie nego ljudi koji ne posjeduju takve karakteristike. Od tih karakteristika tri su posebno znaajne:

- sustav vrijednosti ( u to bi trebali spadati elementi potenja, potovanja, odgovornost, moralno ponaanje openito itd.), - spremnost preuzimanja rizika, i - potreba i elja za velikim postignuima i velikim ostvarenjima. Poeljno bi bilo da navedeni sustav vrijednosti ima poduzetnik ali se, odmah, postavlja pitanje da li su te vrijednosti neophodne za uspjeh u biznisu. ivot, naalost, demantira stav da su ti sustavi vrijednosti i prisutni u poduzetnitvu onoliko koliko bi oni sami po sebi to zahtijevali. Zato jedna od teorija o karakternim osobinama poduzetnika apriori odbacuje mogunost "treniranja" poduzetnika na moralne vrijednosti i istie da se najvei broj kvaliteta profila uspjenog poduzetnika odnosi na samu osobu i stil ponaanja koji se stjee i razvija, prvenstveno kroz odnose u obitelji, koli, crkvi i sl. i tako ostaju u osobi kroz cijeli ivot. U ranijim prikazima pristupa razliitih autora pojmu poduzetnika i poduzetnitva posebno se isticalo kako je za poduzetnitvo , a to znai i za poduzetnika karakteristino preuzimanje rizika kao kljunog imbenika za identifikaciju poduzetnika i njegovo razlikovanje od ostalih sudionika poslovnih procesa, ili ljudi openito. Prisjetimo se J. S. Mill, naroito istie tu karakteristiku poduzetnika i naglaava da je ona svojstvena samo poduzetnicima. S druge strane Schumpeter je rizik vezao za vlasnitvo i naglaavao kako poduzetnik ne mora biti vlasnikom posla. A kad se spremnost na rizik pripisuje kao karakternoj osobini poduzetnika valja istaknuti kako poduzetnik rizik ne shvaa kao "kockaroku" vjetinu ili zanat. Poduzetnik preferira kontrolirani rizik, a u svemu je presudna njegova sposobnost da upravlja rizikom. Poduzetnik, takvim stavom ne prihvaa ekstremne situacije na skali rizika. On ih izbjegava upravo zato to je sposoban upravljati rizikom. Potreba poduzetnika za stalnim i veim postignuima, za ostvarenjima koja obinog ovjeka "ostavljaju bez daha" prirodna je karakteristika onoga koji ima izraenu elju i poriv za ostvarenjem takvih postignua. Poduzetnik je ushien izazovima i iskazuje pasioniranu borbu za to boljom pozicijom u trinoj konkurenciji jer u toj borbi vidi poticaj za nove uspjehe i kreativni stvaralaki

27

napor. Teko je razumljiva , ta specifina, psiholoka karakteristika poduzetnika. Zato i jesu rijetki, naroito ako su i uspjeni. 2.4.2. PODUZETNIK STVARA I ISKORITAVA POVOLJNU PRILIKU U sreditu poduzetnikog interesa nalaze se povoljne prilike-anse. Zato se esto i misli kako su, upravo, anse temelj suvremene poslovne eksplozije, i napose, poduzetnikog interesa. Sve suvremene teorije u oblasti poduzetnitva istiu kao primarnu sposobnost poduzetnika da uoi potencijalne anse, i jo vie, i da ih je sposoban iskoristiti. Schumpeter, koji poduzetniku dodjeljuje ulogu "kreativne destrukcije", posebno istie da se potencijalna ansa izvodi iz problema. Zato on smatra da je temeljni zadatak poduzetnika da remeti postojeu gospodarsku ravnoteu i tako na tritu stvara problem iz kojeg , putem inovacija, stvara ansu za vee uee na tritu, a ovisno o revolucionarnosti inovacije i da formira novo trite koristei ansu to mu je pruila takva inovacija. Meutim, uspjeni poduzetnici znaju da dobra ideja, pa makar i kao inovacija, ne mora nuno znaiti i dobru poslovnu mogunost. Pronalaenje dobre ideje samo je prvi korak koji se uz pomo poduzetnike kreativnosti moe pretvoriti u povoljnu priliku-ansu. Zato kad smo , tvrdnjom prenerazili malog poduzetnika, da otpoinjui posao nije samim tim i poduzetnik, nismo pogrijeili jer problematika povoljnih prilika-ansi to najbolje potvruje. Naime, u prolosti su poduzetnici samo otpoinjali biznis, danas poduzetnici kreiraju nove poslovne modele. Ta, bitna razlika, stvara u suvremenom poduzetnitvu ogromne anse. Zato, razumijevanje ove distinkcije treba stalno imati na umu i shvaati poduzetnika i poduzetnitvo kao proces koji je, iskljuivo trino orijentiran. Trite je poligon na kojem se verificira vrijednost anse, jer se anse i stvaraju zbog promijenjenih okolnosti koje su imanentne tritu, zbog nekonzistentnosti globalnog ekonomskog instrumentarija, zbog trinog kaosa, zbog napredovanja ili zaostajanja, zbog informacijskog jaza meu pojedinim drutvima, i brojnih drugih trinih nedostataka, a kojih je svakim danom sve vie (primjer naftne krize). Samo poduzetnici mogu prepoznati ove imperfektnosti i pretvoriti ih u ansu. Izazov za prepoznavanje ansi, dakle, nalazi se i u kontradiktornim podacima, signalima i trinoj buci i kaosu pa to je vie imperfektno trite to je vei trini jaz, vea asimetrinost trinih odnosa i nekonzistentnost znanja i informacija, a sve to, zapravo, obiluje ansama. To e iskoristiti iskusan i vjet poduzetnik, koji u tom kaosu vidi ansu jer on vidi vie i dalje, jer drugi vide malo ili nita ili vide prerano ili prekasno. Nekima ovo zvui nelogino, ali to je trite vie imperfektno to su za poduzetnika vee anse. to je vei kaos, vea uestalost promjena i diskontinuitet u poslovnim odnosima, za poduzetnika su povoljnije poslovne prilike. 2.4.3. MENADMENT KOLA - IZRASLA IZ PODUZETNITVA Teorijski pristup problematici poduzetnitva i menadmenta obiluje tolikim kontradiktornostima, napose po pitanju koja je kola prethodila , dali poduzetnika

28

menaderskoj ili obratno. Ako se moramo postaviti izmeu, nema sumnje da menadmentu prethodi poduzetnitvo, a poduzetnik menaderu. Ako je to tako, povijesnim slijedom, tada stoji tvrdnja da je kola menadmenta proizila iz poduzetnitva pa najvei broj definicija iz oblasti menadmenta imaju svoju validnost i u poduzetnitvu. Meutim, smatramo znaajnijim utvrditi kako je veza poduzetnitva i menadmenta viestruka i interaktivna i da njihov povijesni slijed ima tek formalno znaenje kao teorijska tema. Najvei broj autora smatra da poduzetnik i menader nisu iste osobe. U najveem broju sluajeva to je tono. Najea je definicija poduzetnika da je on osoba koja upravlja odreenim poslovima ali i da preuzima rizik u cilju ostvarenja profita. Uobiajeno je stajalite da su male firme poduzetnike jer u njima vlasnik upravlja poslovnom aktivnou, a da su velike firme menaderske jer su vlasnitvo kapitala i upravljaka aktivnost funkcionalno i personalno razdvojene. Ipak, i u teoriji i u praksi, vlasnici su najee i poduzetnici. No, i vlasnici i menaderi mogu biti i poduzetnici. Tako, vlasnici kapitala mogu inicijativu za poslovno aktiviranje sredstava kojima raspolau prepustiti poduzetniku, a poduzetnici, u fazi zrelosti razvoja svoga poduzetnikog poduhvata, mogu posao rutinskog i nerizinog upravljanja poslovnom aktivnou prepustiti menaderu. To ujedno ukazuje da je temeljna razlika izmeu poduzetnika i menadera u odnosu prema poslovnom riziku. Poduzetnik, a koji je u pravilu i vlasnik poduzea, spreman je u potpunosti, temeljem poduzetnike procjene, prihvatiti rizik poslovanja, dok menader, koji nije vlasnik kapitala kojim upravlja, mora uvaavati ogranienja koja mu poduzetnik , kao vlasnik kapitala , namee u pogledu prihvaanja poslovnoga rizika. Ako , dakle vlasnik kapitala, i kao poduzetnik, povjerava poslove planiranja, organiziranja, voenja i kontrole poslovnih procesa menaderu, logian je zakljuak da se mora najprije javiti poduzetnik u funkciji aktiviranja poduzetnikog poduhvata i osnivanja firme, a tek potom menader koji preuzima poslovne funkcije. Tako se menaderska djelatnost svodi na rutinske poslove kojim se dobra iskustvena praksa iz prolosti eksploatira to due u budunosti u funkciji menadera. Ova tvrdnja vrijedi samo za dobro organizirane i ve uspjene firme. Znaaj menadmenta poprima globalne dimenzije jer je sve prisutnija tranzicija poduzetnikih u menaderske firme. Malim i srednjim poduzeima menadment je neophodan pa makar dio menaderskih funkcija obavlja i poduzetnik, ali je zato korporacijama menadment od ivotne vanosti jer veliina firmi postaje ograniavajui imbenik ne samo razvoja ve i opstanka, upravo zbog neefikasnosti poduzetnikih funkcija. Aktualno je pitanje multinacionalnih kompanija kako izvriti preciznu i potpunu tranziciju iz poduzetnike u profesionalno menadersku firmu i to prvenstveno zbog traenja naina efikasne kontrole i formiranja kljunih menaderskih timova. Sretna je okolnost za menadment, za razliku od poduzetnitva, to se u najveem dijelu menadment moe nauiti u kolama i fakultetima i tako dobiti odgovarajui broj vrsnih menadera. Upravo e u narednom poglavlju biti vie rijei o potrebi preustroja unutarnje organizacije velikih poduzea baziranog na ideji poduzetnitva bez vlasnike funkcije i stvaranja novog modela firme koji e ovisiti od sposobnosti i kreativnosti sudionika u operativnim poslovima i od sposobnosti menadera na svim nivoima menaderske strukture.

29

2.4.4. NOVI KONCEPT PODUZETNITVA - UNUTARNJE PODUZETNITVO

Ovaj pravac poduzetnitva nastao je kao odgovor na nedovoljnu inovativnost, a time i konkurentnost velikih poslovnih sustava u razvijenim gospodarstvima otvorene ekonomije, a u nas je trebao biti proces pretvorbe drutvenoga vlasnitva u privatno putem unutarnjeg poduzetnitva. Openito, unutarnje poduzetnitvo podrazumijeva razvoj samostalnih poslovnih jedinica u kojima se lake kreiraju ideje, formira trina pozicija, ostvaruje odgovarajua trina ekspanzija, razvija nova tehnologija i, dakako, nova organizacija. kola unutarnjeg poduzetnitva pretpostavlja da se poduzetniki stil rada moe ostvariti prije svega poticanjem poduzetnikog i kreativnog ponaanja ljudi koji rade u to manjim poslovnim jedinicama, odnosno u pojedinim profitnim centrima firme. U osnovi ovaj model osigurava, preko modela pojedinanog poduzetnikog ponaanja, model korporativnog poduzetnitva. To je, u sutini , timski model koji uvaava znaaj potaknute ideje kao inovacije i naina njene realizacije do komercijalizacije. Takav model podrazumijeva preusmjeravanje i restrukturiranje poslovanja, poveanje operativne efikasnosti, rjeavanje moguih uskih grla u poslovnom procesu i eliminacija neracionalnosti u poslovanju. U novijim teorijskim pristupima poduzetnitvu ovaj proces nije mogao proi bez konfrontacije izmeu teoretiara i praktiara. Aktualizirano je staro pitanje moe li se proces unutarnjeg poduzetnitva tretirati kao poduzetnika aktivnost ako se poduzetnitvo odnosi samo na nove, a ne na ve postojee organizacije, odnosno postavlja se pitanje moe li poduzetnika aktivnost biti razvijena ili se razvijati u ve postojeoj organizaciji s obzirom da se , po nekim teoretiarima, pojam poduzetnik i poduzetnitvo uobiajeno upotrebljava za pojedinca koji otpoinje novi poslovni poduhvat. Rjeenje je naeno u kompromisu, barem to se pojmova tie. Tako se poduzetnitvo tretira kao aktivnost koja se odnosi na poduzetnike napore pojedinca koji poinje s novim poslovnim poduhvatom i izvan postojeih organizacija (poduzea). Za poduzetnike aktivnosti unutar postojeih organizacija koriste se nazivi kao: korporativno poduzetnitvo, intrapoduzetnitvo, intrakorporativno poduzetnitvo, interno poduzetnitvo itd. Osim razliitih pojmova, razliiti autori, pridaju poduzetnitvu, unutar organizacija, i razliita obiljeja. Zastupamo tezu da je i unutarnje poduzetnitvo oblik poduzetnike aktivnosti jer predstavlja:

- raanje i razvoj novog biznisa unutar postojee organizacije, odnosno predstavlja internu inovaciju ili poduzetnitvo, i - transformaciju ili preporod organizacije putem preureenja i revitalizacije ideja na kojima je stara organizacija izgraena, odnosno predstavlja strategijsku transformaciju, preporod i obnovu.

Polazei od prednjega u ovom se kontekstu poduzetnitvo moe tretirati kao iterativan proces u ijoj se osnovi nalazi:

30

- kreiranje i definiranje nove biznis ideje temeljeno na analizi mogunosti spoznaje novih ansi na tritu,

- ocjenu opravdanosti takve biznis ideje u novoj poduzetnikoj organizaciji, - realizacija nove biznis ideje i upravljanje takvim biznisom, i - permanentna procjena potencijalno novih ansi i potrebe za stalnim i

novim promjenama.

Ovim se pojam poduzetnitva proiruje, na to pristajemo, jer predstavlja novi biznis unutar nove organizacijske strukture poduzea i aktivnost nove organizacijske kreacije, revitalizacije i inovacije koje se odvijaju unutar, a potencijalno i, izvan postojee organizacije.

U tranzicijskim gospodarstvima, pa tako i naem, prije privatizacije, trebalo je obaviti proces restrukturiranja gospodarstva, kao uvjeta njegovog postavljanja na poduzetnike osnove. Restrukturiranju je morala prethoditi analiza s ciljem preispitivanja vizije, misije i poslovne politike, definiranje opsega trita, analiza mogunosti prodaje, razvoja i proizvodnje. Naredni korak trebala je biti studija izvodljivosti koja se, u osnovi, sastoji od dva dijela: tehniko-tehnoloke analize ideja i ekonomske analize ideja. U treem je koraku trebalo ii na osvajanje (ili zadravanje) proizvodnje i usluga temeljem prethodnih analiza, a etvrti, i najvaniji korak, morao je biti analiza ljudskog imbenika kao kljunog u procesima unutarnjeg poduzetnitva i to s aspekta podizanja njegovog potencijala putem raznih vidova edukacije, a napose putem poduzetnikog osposobljavanja. Nema sumnje da su, naroito zaposleni u naem gospodarstvu, bili spremni na proces unutarnjeg poduzetnitva, jer su dobrim dijelom to ve i bili, ali je proces nacionalizacije drutvenog vlasnitva i nakaradni sustav privatizacije, bez tranzicijskog procesa, potpuno onemoguio proces unutarnjeg poduzetnitva kao najracionalnijeg modela za nae gospodarstvo u vrijeme preustroja drutvenog i gospodarskog sustava.

Zaposlenici u drutvenom sektoru, u vrijeme samoupravnog socijalizma, voljom ili ne, ali participirali su, znaajnim dijelom u unutarnjem poduzetnitvu ve samom injenicom da su kroz razliite forme, vie ili manje , ipak, upravljali poduzeima. Problem se svodio na neracionalne postupke jer su radniki savjeti preuzimali ulogu menadmenta, a teorija i praksa dokazali su da nije mogue ostvarenje grupnog poduzetnitva, u obliku kakav je predstavljao samoupravni sustav u naim poduzeima. Ovim ne negiramo vrijednost samoupravnog sustava, openito, ve dokazujemo da se u praktinim uvjetima samoupravljanja u udruenom radu nije mogao ostvariti koncept grupnog poduzetnitva. S najveom odgovornou tvrdimo da su zaposlenici u poduzeima drutvenog sektora bili spremni, procesima unutarnjeg poduzetnitva kakav danas egzistira u razvijenim gospodarstvima, preuzeti rizike poslovanja, i da su bili spremni dobrovoljno se odricati, u procesu restrukturiranja i dijela plaa, u zamjenu za dobivanje odreenog vremena i logistike podrke za procese restrukturiranja iz drutvenog sustava u privatni putem unutarnjeg poduzetnitva. Naime, polazna pretpostavka za implementaciju unutarnjeg poduzetnitva je sposobnost zaposlenih da u konkretnom problemu, u odreenom vremenu i prostoru vide u tom problemu ansu za opstanak poduzea i za ostvarenje

31

profita. Kad se stvori (a za nae prilike da se stvorio, a mogao je) takav ambijent u poduzeu da stimulira kreativne i inovativne procese i kad su zaposleni osobno motivirani, tad su ispunjene sve bitne pretpostavke za realizaciju unutarnjeg poduzetnitva jer se tada poduzee promatra kao strateki partner u realizaciji interesa zaposlenika. Meutim, naim je poduzeima nedostajala logistika podrka (pod im podrazumijevamo gospodarski i zakonski okvir) kojom je trebalo uspostaviti novi tip odnosa izmeu zaposlenih i poduzea. To je bilo mogue, za nae uvjete i najbezbolnije, promjenom organizacijske strukture poduzea s ciljem valorizacije unutarnjih poduzetnikih potencijala u kombinaciji s ostalim unutarnjim resursima ve spremnim za proces unutarnjeg poduzetnitva. Nije, za nae uvjete, trebao poseban napor da se iz drutvenog vlasnitva omogui zaposlenicima vlasnitvo nad sredstvima jer se, objektivno osjeao interes i zahtjev za tim procesom i jer je u tom momentu, unutarnji poduzetnik ( a bivi samoupravlja), trebao biti neka vrsta revolucionara u specifinoj varijanti poduzetnitva. Taj je proces, naalost , izgubljen zauvijek. A to je s poduzetnicima u ovim, novim, organizacijskim oblicima poduzetnitva koji zapljuskuje velike korporacije? Poduzetnici su pojedinci ili grupe pojedinaca, ili jo preciznije timovi, koji djelujui pojedinano ili u timu, odnosno kao dio korporativnog sustava, stvaraju nove organizacije, potiu transformaciju ili inovaciju unutar ve postojee organizacije (poduzea). Zato se mora posebno naglasiti, radi vjerodostojnosti ovih stavova, da pod organizacijskom kreacijom podrazumijevamo donoenje fundamentalnih strategijskih i strukturnih odluka, da je revitalizacija, transformacija i preporod, zapravo, temeljni poduzetniki poduhvat i ima izvorni poduzetniki karakter, naroito kad predstavlja radikalno odstupanje od predominantnih i povijesnih strukturnih obrazaca. To samo dokazuje da je i poduzetnitvo dinamika kategorija. Pristajui na uvaavanje razliitih teorijskih i praktinih pristupa konceptu poduzetnitva predstavili smo i izuzetan znaaj potrebe definiranja integralnog pristupa u izuavanju poduzetnitva, poduzetnikog procesa i funkcije poduzetnika i tako, nadamo se, osigurali cjelovito sagledavanje i uvaavanje svih relevantnih aspekata opisanih i objanjenih procesa pa smo tako izbjegli parcijalna i jednostrana razmatranja i zakljuivanja. 2.5. IMBENICI KOJI UTJEU NA PODUZETNITVO Neovisno o razliitim pristupima u definiranju poduzetnitva, njegova je, ipak, temeljna znaajka da ono predstavlja stvaranje novih poduzetnikih poduhvata. Uvjet za nove poduzetnike poduhvate ipak je saznanje o tome postoje li uvjeti u okruenju za takve poduhvate i saznanje o poeljnosti i njihovoj izvodljivosti. Temeljni imbenici koji utjeu na poduzetnitvo, odnosno na saznanje o poeljnosti i izvodljivosti mogu se svrstati u tri temeljne kategorije i to: - osobne karakteristike poduzetnika, - okolnosti ivotnoga puta, i - imbenici okruenja.

32

O osobnim karakteristikama poduzetnika ve je bilo govora. U ovom poglavlju bit e govora o osobnim karakteristikama poduzetnika u smislu prik