dalibor jovanovski - grČki pogledi na osmansku imperiju u 19. vijeku

Dalibor Jovanovski

81

Dalibor JOVANOVSKI*

GRČKI POGLEDI NA OSMANSKU IMPERIJU U 19. VIJEKU

Cilj mog Ηlanka je da pokažem, u kraΕim crtama, kako su Grci, tu

mislim na intelektualce koji su živjeli u okvirima Kraljevine GrΗke, gle-dali na Osmansko carstvo u 19. vijeku. U okviru ovog teksta neΕu anali-zirati poglede osmanskih Grka na njihovu državu – Osmansko carstvo. Njihovi stavovi i pogledi se razlikuju od onih takozvanih „slobodnih“ Grka. Cilj analize su knjige poznatijih grΗkih intelektualaca, udžbenici za istoriju i geografiju, memoari nekih uΗesnika grΗke borbe za nezavisnost, neke ideje za balkansku federaciju i, nešto što je bilo vrlo rijetko, ideje o saradnji sa Osmanlijama.

Proteklih nekoliko godina u GrΗkoj je izašlo nekoliko interesantnih knjiga o Balkanu. Neke od tih knjiga odnose se na grΗke poglede na bal-kanske narode. Osobito su interesantne knjige profesora Solunskog uni-verziteta Ioannisa Koliopoulosa i Vasilisa Gounarisa. Knjiga Koliopou-losa odnosi se na to kako su Grci gledali na stanovnike nekih otomanskih regiona, koje su oni smatrali Grcima, iako nisu govorili grΗki jezik.1 Ko-liopoulos samo na nekim mjestima spominje Osmansko carstvo i Osman-lije. Na pitanje ko su bili drugi u odnosu na Grke u okviru Osmanske imperije u njegovoj knjizi su spomenuti i Turci ili muslimani koji govore turski.2 Koliopoulos spominje Turke i Osmansku imperiju još na neko-liko mjesta. NajveΕi dio knjige odnosi se na hrišΕanske narode koji su živjeli u blizini granice grΗke kraljevine. Njegov mlađi kolega sa Solun-skog univerziteta Vasilis Gounaris je 2008. godine objavio jednu veΕu monografiju koja se odnosi na grΗke poglede na Balkan od vremena pro-svjetiteljstva do kraja Prvog svjetskog rata.3 Knjiga Gounarisa, isto tako,

* Institut za Istoriju, Filozofski fakultet Univezitet „Sv. Kiril i Metodij“, Sko-

plje, Republika Makedonija 1 Ιωαθθδμ Κκζδκπκυζκμ, Η «Π λαθ» Εζζαμ εαδ κδ «αζζκδ» Εζζβθ μ- κ υΰχλκθκ

ζζβθδεκ ζζβθδεκ γθκ εαδ κδ λκΰζω κδ υθκδεκδ χλδ δαθκδ (1800-1912),

αθδαμ, ΘłŃŃαζκθδεβ, 2003. 2 Ibid, s. 142. 3 αŃδζβμ Κ. Γκυθαλβμ, Σα αζεαθδα ω Εζζβθωθ, πδεłθńλκ, ΘłŃŃαζκθδεβ

2007.

Grčki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

82

daje neke podatke koji su interesantni za našu temu. Međutim, i ova knjiga, kao i ona Koliopoulosa, više se odnosi na ostale balkanske narode. To ipak ne znaΗi da Grci tokom 19. vijeka nisu imali stavove i poglede na Osmansku imperiju. Ipak dio osmanske teritorije, osobito evropska Turska, bio je cilj grΗkih teritorijalnih želja. Kada je u pitanjnu izuΗavanje osmanske istorije, kulture ili tradicije u GrΗkoj interesantno je mišlenje grΗke istoriΗarke Evangelije Balte, koja je jedna od onih koji se bave osmanskom istorijom. Prema njenom mišljenju osmanske studije su tek nedavno uklopljene u grΗki obrazovni sistem.4 Naravno, to ne znaΗi da se ranije osmanska istorija nije izuΗavala. GrΗki istoriΗari su je istraživali kao dio Istorije grΗkog naroda pod osmanskom vlašΕu.5 Ova primjedba Balte je znaΗajna za naš tekst.

Kada se govori o grΗkim pogledima na Osmansko carstvo u 19. vijeku uvijek treba imati u vidu neke faktore koji su uticali na te poglede. Tu moramo spomenuti grΗki ustanak i borbu za nezavisnost od 1821. do 1829. godine. Ova borba je ostavila veliki trag na razvitak nove grΗke države. Naravno i muslimani su imali svoje razloge da se sjeΕaju ovog rata. GrΗko društvo je bilo pod velikim uticajem borbe za nezavisnost. PolitiΗki odnosi između Kraljevine GrΗke i Osmanske države, isto tako, imali su veliki uticaj na poglede koje su Grci imali prema svom jedinom susjedu. Ovi odnosi, u najveΕem dijelu, bili su ili neprijateljski ili hladni. Nova grΗka država u granicama iz 1832. godine bila je teritorijalno ograniΗena na najjužniji dio Balkanskog poluostrva. U okvire Osmanskog carstva ostala je velika grΗka zajednica. To je bio razlog da mnogi grΗki politiΗari i intelektualci smatraju ovu granicu privremenom. Svoj uticaj na ovakva razmišlanja imali su i Grci koji su živjeli u Kraljevini, a bili su porijeklom sa teritorija koje su ostale u okviru Osmanske države.

Kada su u pitanju politiΗki odnosi između GrΗke i Osmanskog car-stva u 19. vijeku, kao što sam i ranije napomenuo, kriza u tim odnosima je bila skoro neizostavni dio. KriΕanski Grci su iskoristili IstoΗnu krizu od 1839. do 1841. godine da dignu ustanak Ηiji je jedini cilj bio prisaje-dinjenje ovog mediteranskog ostrva Kraljevini GrΗkoj. Koliko su bili jaki u GrΗkoj protivnici bilo kakve saradnje sa Osmanskom državom primjer je ministar inostranih poslova K. Zografos, koji je ujedno i prvi grΗki politiΗar koji je dobio osmansko odlikovanje.6 On se 1840. godine vratio u Atinu sa tekstom jednog trgovaΗkog ugovora između njegove zemlje i

4 Evangelia Balta, Ottoman studies in Greece, in: XIII Türk Tarih Kongresi,

Ankara, 1999, p. 243. 5 isto. 6 Eli Skopetea, „Uzor- Kraljevina“ i Velika Ideja, Filip VišnjiΕ, Službeni gla-

snik, Beograd, 2005, s. 207.

Dalibor Jovanovski

83

Osmanskog carstva. Kada se vratio u grΗku prestonicu, bio je proglašen izdajnikom od strane velikog dijela javnog mnjenja i politiΗara koji nisu bili naklonjeni dobrim odnosima sa jedinim susjedom. Prema Eli Skopeteji, problem nisu bile neugodne taΗke ugovora koliko Ηinjenice da je on pregovarao sa osmanskom vladom.7 Njegova politiΗka karijera je bila završena. To je bila lekcija i za politiΗare i za intelektualce kada su u pitanju odnosi sa osmanskom državom.

Pojava grΗke Velike ideje imala je veliki uticaj na percepciju koju su Grci imali prema osmanskoj državi. Ona je prvi put upotrijebljena u govoru jednog uticajnog politiΗara Joanisa Koletisa (Ioannis Kolletis) u grΗkom parlamentu 13. januara 1844. godine. Govor Koletisa je bio poΗe-tak organizovanijeg djelovanja grΗke države za teritorijalno proširenje na raΗun Osmankog carstva. Govor Koletisa je bio prouzrokovan diskusi-jama koje su se vodile u grΗkom parlamentu oko pitanja ko ima pravo na grΗko državljanstvo - dali samo oni građani GrΗke koji su rođeni na teri-toriji Kraljevine ili i oni koji su uzeli uΗešΕe u ustanku iz 1821. godine, a imaju porijeklo sa teritorija Osmanske imperije. Ovo je bila prva parla-mentarna skupština u grΗkoj modernoj istoriji uopšte. Formiranje ove skupštine bio je rezultat državnog udara od 3. septembra 1843. godine. Tada je mladi grΗki kralj Oton bio primoran da donese rješenje za održa-vanje prvih parlamentarnhi izbora u novoj grΗkoj državi. Ovi su izbori na neki naΗin bili povezani i sa osmanskom državom. Tada su u grΗkom parlamentu bili izabrani poslanici koji su bili rođeni na teritoriji Osman-skog carstva. Tada je nastao jedan problem. Oni su u parlamentu bili predstavljeni kao poslanici iz Makedonije, Epira, Tesalije itd. Svi ovi geografski regioni su bili dio Osmanskog carstva. Osmanski ambasador u Atini je protestovao zbog ovog postupka. Na kraju je dobio objašnenje da to nisu pretstavnici tih osmanskih regija, veΕ da su samo porijeklom otuda.

Velika ideja (Megali ideja) je uticala na dalji odnos Grka i grΗke države prema svom jedinom susjedu. Krize i tenzije koje nekoliko puta umalo nisu dovele do rata, bile su uobiΗajene. Takve krize su se pojavile 1848. godine, za vrijeme Krimskog rata 1853.-1856. godine, zatim u vrijeme KriΕanskog ustanka 1866.-1869. godine. Velika IstoΗna kriza (1875.-1881. godine) je takođe uticala na grΗke percepcije, ali i na daljnje teritorijalne ambicije na raΗun osmanske države. Krajem ove krize 1881. godine GrΗka je dobila, bez rata, Tesaliju i grad Artu u Epiru. Kraj ove velike krize nije znaΗio i kraj problema u odnosima između GrΗke i Turske. Nova kriza se pojavila u vrijeme bugarskog ujedinjenja i Isto-Ηnorumelijske krize (1885.-1886. godine), a kulminacija je bio tzv. Tride-

7 Ibid.


84

setdnevni rat 1897. godine kada je osmanska armija brilijantno pobijedila grΗku vojsku. Sve ove krize su uticale na grΗke poglede na osmansku državu i percepciju koju su Grci imali za svoje susjede. Tu bih želio da dam nekoliko primjera kako su Grci gledali na svoje osmanske susjede u vrijeme nekih od spomenutih kriza. Revolucionarni talas iz Evrope iz 1848. godine stigao je i u GrΗku. Kleomenis Ikonomos je u grΗkom parla-mentu održao jedan duži govor u kojem je pozvao na rat sa osmanskom imperijom.8 Ovaj njegov govor je ubrzo bio otštampan i potom dostupan javnom mnjenju. Ikonomos je napao svoje sjeverne susjede da provo-ciraju GrΗku i da turkoalbanske Ηete ulaze na grΗku teritoriju. Zato GrΗka treba da objavi rat osmanskoj državi.9 ZnaΗi, osmanske vlasti imaju krivicu za loše međudržavne odnose. U vrijeme Krimskog rata u GrΗkoj je poΗela velika aktivnost za ostvarivanje Velike ideje koja je polako postala glavni cilj veΕine grΗkih politiΗara i intelektualaca. Pogrešna pro-cjena snage grΗke države i geopolitike dovela je do franusko-britanske okupacije luke Pirej i promjene vlade u Kraljevini. Dok je trajala ova avantura Grka, u zemlji je objavljeno nekoliko knjiga i pamfleta napisa-nih od strane poznatih intelektualaca, koji su se odnosili i na osmansku državu. Aleksandros Soutsos je 1853. godine objavio malu knjigu koja se odnosila na rješenje IstoΗnog pitanja.10 Soutsos je Grke podijelio na one koji žive u slobodnoj i porobljenoj GrΗkoj.11 ZnaΗi, oni Grci koji su živjeli u okviru osmanske države, bili su porobljeni i logiΗno ih je trebalo osloboditi. Naravno, za to je postojao jedan uslov. Zbog toga je Soutsos pozvao Grke na oružje, da iskoriste rat između Rusije i Turske.12 Mo-žemo slobodno zakljuΗiti, da su osmanska država i Osmanlije negativno percepirani i opisani od strane grΗkih intelektualaca u vrijeme kada su odnosi između dviju zemalja bili napeti.

Poglede Grka na osmansku državu, isto tako, možemo odrediti i prema onom što su napisali uΗesnici GrΗkog ustanka iz 1821. godine. Na-kon stvaranja nezavisne grΗke države, u Atini i u drugim grΗkim grado-vima, objavljeno je na desetine knjiga koje su se odnosile na grΗki usta-nak. Tu neΕu da razmatram šta je i koliko pisano na tu temu. Ono što možemo primjetiti u djelima Lambrosa Kuconikosa, Spiridona Trikupisa,

8 Нϴϸя Дϴ ϶ϴ, ϡϴ ϼ ϴϿ ϼя ϶ъ ϶ Ϸ ъ Ͼϼ Ϲ Ͽϼ ϼ Ϲ Ͼϼ Ϸ ϴ ϼ

Ϲϻ XIX ϶ϹϾ, Нϴ Ͼϴ ϼ ϼϻϾ ϶ , ϥ ϼя, 1980 s. 105-106; Κζłωηłθκυμ Οδεκθκηκυ, Π λδ δεαθκπκδβ ωμ β πκζ ηκυ εα α Σκυλεδαμ, γβθαδμ, 1848.

9 Κ. Οδεκθκηκυ, Π λδ δεαθκπκδβ ωμ β πκζ ηκυ εα α Σκυλεδαμ,Ń. 16. 10 ζłιαθŁλκμ κυńŃκμ, ζβγβμ φα δμ κυ θα κζδεκυ αβ βηα κμ,łθ γβθαδμ,

1853. 11 Ibid., s. 4. 12 Ibid., s. 10.

Dalibor Jovanovski

85

Joanisa Filimona, Stefanosa Ksenosa, Periveosa Hristoforosa i ostalih koji su pisali o ustanku je faktografija i negativan opis osmanske države.

Sredinom 19. vijeka u GrΗkoj je zapoΗeo jedan proces koji Εe imati uticaj na percepciju Grka o Osmanskom carstvu. Tada je zapoΗeo proces rehabilitacije Vizantije koja je prije toga, uglavnom, smatrana kao nešto što je zaostalo i nije dio grΗkog identiteta i tradicije. Razvoj Velike ideje uticao je i na ovo pitanje. Istorija je postala nezaobilazni dio Velike ideje. Na taj naΗin, a i kao dio kontinuiteta grΗke nacije, Vizantija je morala da doživi renesansu u grΗkoj nauci, a onda i u društvu. Teritorija Vizantije je postala i teritorija GrΗke. Ova rehabilitacija je znaΗajna za našu temu jer je pad Konstantinopolisa u oΗima i mislima Grka, na neki naΗin, postao simbol propasti srednjevekovne GrΗke. Želja da se obnovi vizantijska država postala je želja za osvjetom i uništenjem Osmanskog carstva. Inte-lektualci su bili nosioci rehabilitacije Vizantije, isto kao što su prije toga bili i njeni najveΕi kritiΗari. Konstantinos Paparigopoulos je bio jedan od najveΕih i najuticajnijih grΗkih intelektualaca u 19. vijeku. Rođen u Istanbulu, doseljen u GrΗku nakon dobijanja nezavisnosti, Paparigo-poulos je postao alfa i omega grΗke istoriografije. On je, s pravom, sma-tran za osnivaΗa moderne grΗke istoriografije. NajveΕi dio svog stvara-laštva Paparigopoulos je posvetio dokazivanju kontinuiteta grΗke istorije i nacije od antiΗkih vremena do savremenog doba. LogiΗno, on je interesantan za naš prilog. Ipak, bilo koji istraživaΗ bi zakljuΗio da, kada su u pitanju Paparrigopoulos i Osmansko carstvo, postoji jedno veliko iznenađenje. Teodor Zervas je primjetio da Paparrigopoulos posvjeΕuje malu pažnju osmanskoj vladavini u GrΗkoj.13 Prema Zervasu, on opisuje osmansku vladavinu kao „mraΗan period“ grΗke istorije.14 Zervasova pri-mjedba je djelimiΗno taΗna. Ona se odnosi na raniji rad Paparrigopoulosa. On je, prije svoje smrti, u svom konaΗnom izdanju Istorije grΗkog naroda iz 1887. godine, posvetio jedan tom temi GrΗke pod osmanskim rop-stvom. Paparigopulos je u uvodu svoje zadnje Istorije grΗkog naroda naglasio da je helenizam uspio da preživi period od 1204. do 1821. godine kada je bio u velikoj opasnosti zbog Franaka i Osmanlija.15 Popularni istoriΗar i profesor je detaljno razradio temu Osmanska vlast u GrΗkoj, što je bilo i oΗekivano. Trenutak kada je u GrΗkoj zapoΗela os-manska uprava je dan kada je pao Carigrad. Ono što je uΗinio Papa-

13 Zervas, Theodore G., „Ressurecting the Past, Constructing the Future: A

Historical Investigation on the Formation of a Greek National Identity in Schools,

1834-1913“(2010) Dissertations Paper 156, Loyola University Chicago, p. 109. 14 Ibid. 15 ΚωθŃńαθńδθκμ Παπαλλδΰκπκυζκμ, Ι κλδα κυ ζζβθδεκυ γθκυμ, . Π ηπ κμ,

θ γβθαδμ, 1887, . α


86

rrigopoulos na polju istorije, jedan drugi intelektualac je uΗinio na planu literature i kulture. To je bio Spiridon Zambelios. Porijeklom Grk sa Jonskih ostrva, Zambelios je 1852. godine objavio knjigu koja se odnosila na grΗke narodne pjesme.16 Ova knjiga je bila posveΕena posljednjem vizantijskom caru Konstantinu XI Paleologu koji je poginuo prilikom osmanskog osvajanja Konstantinopolisa, i bila je podijeljena na dva dijela. Prvi, i po broju strana veΕi dio, posveΕen je srednjevjekovnom periodu kao vrlo znaΗajnom za grΗki kontinuitet. Ono što je interesantno za nas je drugi dio ovog djela u kome su narodne pjesme koje je sakupio Zambelios. Ovaj dio poΗinje pjesmom koja je posveΕena padu Carigrada.17 NajveΕi dio ostalih pjesama za osnovni motiv ima borbu protiv Turaka.

Kada razmatramo temu pada Konstantinopolisa i želju za uništenjem osmanske države, ne možemo preskoΗititi Konstantinosa Satasa. On je bio jedan od onih grΗkih intelektualaca koji su u svojim radovima razma-tarali i osmansku državu, naravno kroz prizmu grΗkih aspiracija. Naslov jedne od njegovih knjiga „GrΗka pod osmanskom vlašΕu“ dobar je pri-mjer kako su Grci gledali na prošlost.18 Ova knjiga daje prikaz grΗke pro-šlosti od pada Konstantinopolisa 1453. godine pa do poΗetka grΗkog ustanka. Satas, kao i drugi grΗki intelektualci, smatra da je padom Konstantinopolisa poΗelo doba osmanske vladavine GrΗkom. On je želio uništenje osmanske vladavine, a i države. Tako je on u svojoj knjizi po-sveΕenoj nekim istorijskim pitanjima objavio i plan kardinala Alberonija o podjeli osmanske države.19 Satasu je, najvjerovatnije, ovaj plan katoli-Ηkog sveštenika bio interesnatan zbog predviđene obnove Vizantije sa Konstantinopolisom kao glavnim gradom.

Želju za uništenjem osmanske vladavine u zemljama koje su bile smatrane grΗkim i osvetu za 1453. godinu možemo primjetiti i u memoa-rima uΗesnika grΗkog ustanka. Tako Aristidis Hrisovergis, u svojoj knijzi o grΗkom ustanku, navodi da je ustanak iz 1821. godine iscrtan „od strane herojski poginulog posljednjeg imperatora Grka, Konstantina Paleo-loga“.20 Naravno da cilj ustanka nije iscrtan smrΕu Konstantina Paleo-loga, veΕ akcijama organizacije koja je podigla ustanak - Filiki eterije.

16 πυλδŁωθ αηπłζδκμ, ηα α βηκ δεα βμ Εζζα κμ, Κłλευλα, 1852. 17 Ibid., s. 600. 18 ΚωθαŃńαθńδθκμ αγαμ, Σκυλεκελα κυη θβ Εζζαμ. Ι κλδεκθ κεδηδκθ π λδ

ωθ πλκμ απκ δθαιδθ κυ κγωηαθδεκυ παθα α ωθ κυ ζζβθδεκυ γθκυμ (1453-

1821), γβθβŃδ, 1869. 19 ΚωηŃńαθńδθκμ αγαμ, Ι κλδεαδ δα λαδ, łθ γβθαδμ, 1870. 20 Нϴϸя Дϴ ϶ϴ, ϡϴ ϼ ϴϿ ϼя ϶ъ ϶ Ϸ ъ Ͼϼ Ϲ Ͽϼ ϼ Ϲ Ͼϼ Ϸ ϴ ϼ

Ϲϻ XIX ϶ϹϾ, s. 170.

Dalibor Jovanovski

87

Ranije sam napomenuo da su krize u odnosima između ove dvije zemlje bile Ηeste. Ponekad, neke krize koje su pogađale osmansku dr-žavu, nisu bile razlog za zaoštravanje grΗko-osmanskih odnosa. Bar na poΗetku takvih kriza. Velika istoΗna kriza koja je poΗela 1875. godine nije mogla ostati bez reakcije u GrΗkoj. Interesantno je da se reakcije koje su se pojavile tokom prvog dijela ove krize – do Berlinskog kongresa, uglavnom, nisu odnosile na ponašanje osmanske države. U toku krize pojavile su se razne karte o etnološkom stanju u osmanskoj državi. Grci su bili jako uznemireni zbog ovih karata, koje, prema njihovom mišlenju, nisu pokazivale taΗno etnološko stanje u Turskoj. Veliko razoΗarenje Grka predstavljala je karta njemaΗkog geografa Hajnriha Kiperta iz 1876. godine. Paparigopoulos ja zapoΗeo dugu prepisku sa poznatim njema-Ηkim geografom, pokušavajuΕi da ubijedi Kiperta da njegova karta ne daje taΗnu etnografsku sliku evropske Turske. GrΗki istoriΗar je na kraju ubijedio Njemca i 1878. godine je izašla nova brošura u kojoj je bila i korigovana karta Kiperta.21 Turska istoriΗarka Ipek Yosmaoglu smatra da je brošura napisana od Paparigopoulosa sa dozvolom Kiperta.22 Ova nova karta evropske Turske pokazivala je da je dobar dio stanovništva grΗki. Jedna druga karta koja se pojavila tokom IstoΗne krize, privukla je veliku pažnju evropske javnosti. To je karta koja je bila objavljena od strane londonske izdavaΗke kuΕe Stenford 1877. godine.23 Karta je bila u potpu-nosti saglasna sa grΗkim pogledom na etnološko stanje u evropskom di-jelu osmanske države. U stvari, karta je bila dodatni dio male publikacije. Zato je, pored karte, u ovoj publikaciji interesantan i tekst koji nam na neki naΗin daje jedan grΗki prikaz o etnološkom stanju na Balkanu. Tako, autor ove publikacije, daje razliΗite statistiΗke tabele o broju stanovika evropskog dijela Turske, koji nisu bili zvaniΗni podaci osmanske države veΕ procjena raznih evropskih posjetilaca sultanove države.24 Naravno, autor je dao i svoj statistiΗki pregled broja stanovnika evropskog dijela Turske u tom periodu. Prema ovom autoru broj stanovnika evropske Turske iznosio je 9,350.000. Najbrojnija etniΗka zajednica je, naravno, bila grΗka, koja je brojala 2,940.000 stanovnika.25 Broj Turaka je iznosio

21 Henri Kiepert, Notice explicative sur la Carte Ethnocratique des pazs

helleniques, slaves, albanais et roumains, Kerskes & Hohman, Berlin 1878. 22 Ipek Yosmaoğlu-Turner, The priest’s robe and the rebel’s rifle. Communal

conflict and construction of national identity in Ottoman Macedonia 1878-1908,

PhD dissertation, Princeton University, November, 2005, p. 94. 23 Ethnological Map of the European Turkey and Greece, Stanford, London

1877. 24 Ibid., s. 26. 25 Ibid., s. 27.


88

750.000, a Tatara i Ζerkeza 220.000.26 Cilj ove publikacije i ove stati-stike je bio jasan. Najbrojnija etniΗka zajednica u evropskom dijelu osmanske države je bila grΗka, a s tim bi i pravo na osmansko naslijeđe u moguΕoj diobi osmanske teritorije bilo grΗko. Interesnanto pitanje je dali je ova karta bila samo karta londonske kartografske kuΕe Stenford? Spomenuta turska istoriΗarka Yosmaoglu i za ovu publikaciju smatra da iza nje stoji grΗki autor. Prema njenim rijeΗima, autor je grΗki otpravnik poslova u Londonu Ioannis Gennadios.27 Smatram da je Yosmaoglu u pravu. Iste, 1877. godine, ova publikacija je bila objavljena u grΗkom glavnom gradu Atini. Isto tako, Gennadios je krajem 1876. godine predao jedan memorandum britanskoj vladi u kome je iznio stavove koji su bili isti kao i oni u Stenfordovoj karti.28

Karta Stenforda i neki statistiΗki podaci koji su bili dio te publikacije bili su poΗetak objavljivanja statistike o Osmanskom carstvu u GrΗkoj. Uglavnom, te su se statistike odnosile na neke regione osmanske države prema kojima je GrΗka imala teritorijalne apiracije. To su bili Epir, Makedonija, Trakija i do 1881. godine Tesalija. Naravno, te statistike su bile proizvod mašte i želje da se pokaže da u ovim regionima dominira grΗko stanovništvo. U ovom Ηlanku pokazaΕu jednu takvu statistiku koja je objavljena poΗetkom 1878. godine. To je bio period kada je potpisano primirje između Rusije i Osmanske carevine, Ηime je prekinut jednogo-dišnji rat. U popularnom Ηasopisu Parnassos pojavila se jedna detaljna statistika koja se odnosila na regione Epira, Tesalije i Makedonije. Prema sastavljaΗima ove statistike, broj stanovnika ovih regiona iznosio je 3,358.500. NajveΕi dio stanovništva su bili Grci – 1,941.000, dok su 1,020.500 stanovnika ovih regiona bili muslimani.29

Vrijeme velike IstoΗne krize i period koji je uslijedio bili su prekret-nica kada je rijeΗ o grΗkom interesovanju za osmansku državu, a time i za grΗke poglede o ovoj državi. Ipak, moram primjetiti da je taj interes skon-centrisan na one osmanske oblasti koje su bile dio grΗkih teritorijalnih aspiracija. To se odnosi na Epir, Makedoniju, Trakiju, Istanbul i neke dijelove Male Azije. Tokom osamdestih godina 19. stoljeΕa, u GrΗkoj su izašle razne knjige, studije i statistike Ηiji je glavni cilj bio da pokažu grΗko interesovanje za neke osmanske teritorije, kao i da utiΗu na one grΗke građane koji nisu uvijek puno marili za nacionalno pitanje.

26 Ibid. 27 Ipek Yosmaoğlu-Turner, The priest’s robe and the rebel’s rifle, p. 83-84 28 ДϴϿϼϵ Ј ϶ϴ ϶ Ͼϼ, Г Ͼϴ ϴ БϴϿϾϴ Ͼϴ Ͽϼ ϼϾϴ ϼ ϠϴϾϹϸ ϼјϴ 1830-

1881 Ϸ ϸϼ ϴ, Bato &Divajn, ϥϾ јϹ, 2005, . 148 29 Παλθα κμ, ń. , łθ γβθαδμ, 1878, Ń. 229

Dalibor Jovanovski

89

Grci su bili zainteresovani za sudbinu osmanske države zbog svojih teritorijalnih aspiracija. O pitanju opstanka ili diobe osmanske države, u GrΗkoj se puno govorilo i pisalo. Ipak, nešto je nedostajalo. To je bila studija o osmanskoj istoriji napisana od nekog Grka u Kraljevini. GrΗkim intelektualcima je trebalo više od 60 godina nakon dobijanja nezavisnosti da objave jednu studiju koja se odnosi iskljuΗivo na osmansku državu. Takva istorija je bila objavljena Ηak 1894. godine. Autor te knjige je bio poznati intelektualac Trifona Evangelidos. Uvodne rijeΗi za ovu knjigu nisu bile autorove veΕ izdavaΗa Anastasiosa Feksisa. On je napisao to što je neko drugi trebalo da napiše. Prema njegovim rijeΗima, nedostatak jedne Istorije osmanske države na grΗkom jeziku, napisane od domaΕeg autora, bio je glavni razlog za pojavu tog izdanja.30 Feksis logiΗno zakljuΗuje da je takva istorija više nego potrebna, jer je helenizam bio pod silnim pritiskom Turaka više stotina godina. Sama knjiga sadrži puno informacija o osmanskoj istoriji. Naravno, najdetaljnije je prikazan pad Konstantinopolisa. Osmanska imperija je prikazana kroz grΗku prizmu. Tako su, krajem 19. vijeka, Grci prvi put dobili jednu istoriju osmanskog carstava koja je napisana od domaΕeg autora. Naravno, bilo je još neko-liko knjiga koje su se odnosile na osmansku državu, ali su one obrađivale samo određene teme. Takva je bila knjiga Skalijerisa koja se odnosila na vrijeme sultana Murata V i poΗetak vladavine Abdul Hamida II.31

Jedina kriza u međusobnim odnosima koja je dovela do rata, bila je KriΕanska kriza 1896.-1897. godine. Krit je bio otok sa dominantnim pravoslavnim stanovništvom. Tokom 19. stoljeΕa, na otoku su nekoliko puta izbijale pobune pravoslavnog stanovništva protiv osmanske vlasti. Istanbul je bio primoran da ovom otoku 1868. godine dozvoli veliki ste-pen lokalne autonomije. Ova autonomija ja dodatno uΗvršΕena 1878. go-dine Halepskim paktom. Ipak, to nije zadovoljilo Grke, ali ni osmansku vladu. Kriza oko Krita 1889. godine i ukidanje nekih dijelova Halepskog pakta, bili su uvertira daljeg pogoršanja međusobnih odnosa Istanbula i Atine. Nova kriza koja je poΗela 1896. godine nije mogla biti kontroli-sana kao ranije krize. Rat je postao neizbježan. PoΗetkom aprila 1897. godine poΗeo je prvi rat između osmanske države i GrΗke u 19. vijeku. Za jedan mjesec sultanova vojska je pregazila Grke. GrΗki poraz u ratu pro-tiv Osmanske države 1897. godine nije uticao na naΗin na koji Grci do-življavaju svog susjeda i nije smanjio njihov apetit za osmanskom terito-

30 Σλ. . υαθΰΰłζδŁκυ, Ι κλδα βμ Ογωηαθδεβμ αυ κελα κλδαμ-απκ βμ

δ λυ ωμ αυ βμ η χλδ βμ βη λκθ (1281-1894), . . Φłιβμ, łθ γβθαδμ, 1894, α 31 Κζłαθγβμ εαζδłλβμ, Εεεζβ δμ πλκμ βω δ γθβ δεαδκ υθβθ ωθ Μ ΰαζωθ

υθαη ωθ θ κθκηα δ κυ κυζ αθκυ Μκυλα Ε εαδ υπ λ κυ Μδ χα Πα α εαδ ωθ υθ αυ ω αγωωθ πδ ω γαθα ω κυ κυζ αθκυ αδα, łω γβθαδμ, 1882.


90

rijom. To se najbolje vidi u knjigama poznatog profesora Pravnog fa-kulteta u Atini, Neoklisa Kazazisa. Kazazis je bio predsjednik naciona-listiΗkog udruženja Elinismos. Cilj ovog udruženja je bio da promoviše i podržava grΗke interese na osmanskoj teritoriji. Kazazis je bio jedan od najaktivnijih i najistaknutijih Ηlanova ove asocijacije. Na neki naΗin, on je bio alfa i omega udruženja Elinismos. Njegovi Ηlanci u Ηasopisu ovog društva koji je nosio isto ime Elinismos, bili su vrlo popularni. Iako je Kazazis bio vrlo dobar profesor Pravnog fakulteta, on je pisao i knjige koje nisu imale veze sa pravom. Jedna od tih kniga je i Nacionalni kati-hisis namijenjen mlađoj populaciji. Šta je u ovoj knjizi poznatog i popu-larnog profesora interesnatno za našu temu? Kazazis u knjizi postavlja pitanja i daje odgovore. Pa tako, na pitanje - koje provincije Ηine teri-toriju GrΗke, on odgovara: Pelopones, Srednja GrΗka, Tesalija, Epir, Makedonija, Trakija, Egejska ostrva, Jonska ostrva, Kipar itd.32 RijeΗ je opet o osmanskim teritorijama kao što su Makedonija, Trakija ili Epir, koji su prikazani kako dio GrΗke. Profesor je dalje postavio pitanje - da li Grci imaju neprijatelje i ko su oni? Naravno da su postojali nepijatelji, a prvi među njima su bili Turci koji su, prema Kazazisu, držali grΗke zemlje u Evropi i Maloj Aziji.33 RijeΗi Kazazisa nisu se razlikovale od veΕine grΗkih intelektualaca. Ovaj grΗki intelktualac je sljedeΕe, 1899. godine, objavio još jednu knjigu u kojoj je iznio utiske sa njegovog putovanja po Balkanskom poluostrvu. Svaki Ηitatalac bi oΗekivao da je dobar dio knjige posveΕen Osmanskoj državi. Na prvi pogled tako iz-gleda. Uvodni dio ove velike knjige profesora Kazazisa odnosi se na osmanski glavni grad Istanbul koji on naziva, kao i svi Grci, Konstanti-nopolis. On ne može da vidi buduΕnost helenizma bez Konstantino-polisa.34 Na isti naΗin kao i u knjizi iz 1898. godine, Kazazis opisuje Turke u jednom negativnom kontekstu. Ovo se osobito odnosi na os-manske vlasti i sultana prije svega. Prema njegovim rijeΗima, u cijeloj Carevini je vladao teror.35 RijeΗi ovog grΗkog intelektualca nisu predstav-ljale nikakvo iznenađenje ukoliko analiziramo politiΗke odnose između ove dvije zemlje i grΗke želje za teritorijalno proširenje na raΗun svog susjeda. Kazazis je ove dvije knjige objavio, kao što sam i prije napo-menuo, nakon katastrofalnog poraza GrΗke u ratu sa Osmanskom drža-vom 1897. godine. Emocije nisu mogle biti brzo izbrisane, a i grΗki ire-dentizam nije uopšte izgubio svoju snagu.

32 Νłκεζłκυμ Κααααβ, Εγθδεβ εα βχβ δμ,łθ γβθαδμ, 1898, Ń. 15. 33 Ibid., s. 19. 34 Νłκεζłκυμ Κααααβ, Ο Εζζβθδ ηκμ θ β Χ λ κθβ ω κυ δηκυ,,łθ γβθαδμ,

1899, Ń. 1. 35 Ibid., s. 4.

Dalibor Jovanovski

91

Ideja o balkanskoj saradnji nije bila odsutna u nekim dijelovima grΗkog intelektualnog života i javnosti.36 Neki uticajni grΗki intelektualci otvoreno su govorili o ideji o balkanskoj saradnji i osnivanju balkanske federacije. Naravno, uloga GrΗke u tim projektima bila bi primarna. Ono što je za nas interesantno je pitanje gdje je Osmanska imperija u tim projektima i idejama. Na ovo pitanje odgovor je vrlo jednostavan. GrΗki intelektualci su osmansku državu smatrali objektom aspiracija i zato ona nija bila dio buduΕe Balkanske federacije. Tu bih naveo nekoliko pri-mjera u kojima se spominje osmanska država kao dio neke veΕe zajed-nice, ali u sasvim drugim granicama. Jedan je projekat Manosa, prema kojem bi Osmanska imperija bila transformisana u tri konfederacije - Dunavsku, Helensku i IstoΗnu. Dunavska konfederacija bi obuhvatala Sr-biju, Hrvatsku, Bugarsku, Bosnu, Crnu Goru, Albaniju i Dunavske kne-ževine.37 Helenska konfederacija bi obuhvatala GrΗku, Tesaliju, Trakiju, Makedoniju, Egejske otoke, Samos, Krit i Kipar.38 IstoΗna konfederacija bi obuhvatala Istanbul i osmanske posjede u Aziji i Africi.39 Tokom krize oko Krita u 1868. godini pojavila se jedna anonimna brošura u kojoj je predložena dioba Osmanske imperije na dvije države. Prva država bi bila hrisΕanska federacija sastavljena od tri jedinice – grΗke, rumunske i slo-venske.40 Ova država bi obuhvatila balkanske posjede osmanske imperije i zapadni dio Male Azije. Druga država bi bila muslimanska i ona bi obuhvatila istoΗni dio Male Azije.41 Jedan istaknuti grΗki intelektualac Filaretos je 1878. godine objavio jedan projekat o Balkanskoj federaciji. Prema Filaretosu, na Balkanu bi bila formirana federacija, pod uslovom da Turska bude ograniΗena na Trakiju, Bugarska bi bila do planine Balkan, Rumunija, Crna Gora i Srbija bi bile nezavisne države, a GrΗka bi dobila Epir, Tesaliju, Makedoniju, Egejske otoke i Albaniju.42 U Atini je 1882. godine bilo osnovano udruženje „Confederation Orientale“ Ηiji

36 O grΗkim idejama za balkansku suradnju i federaciju vidi: Varban Todorov,

Greek federalism during the nineteenth century (ideas and projects), East European Quarterly, Boulder, 1995; Λκυεδαθκμ ΧαŃδωńβμ, Η θα κζδεβ Οηκ πκθ δα- υκ ζζβθδε μ φ θ λαζδ δε μ εδθβ δμ κυ 19κυ, αθδαμ, 2001; Нϴϸя Дϴ ϶ϴ, ϡϴ ϼ ϴϿ ϼя ϶ъ ϶ Ϸ ъ Ͼϼ Ϲ Ͽϼ ϼ Ϲ Ͼϼ Ϸ ϴ ϼ Ϲϻ XIX ϶ϹϾ, Нϴ Ͼϴ ϼ ϼϻϾ ϶ , ϥ ϼя, 1980.

37 Varban Todorov, Greek federalism during the nineteenth century,p. 57. 38 ibid. 39 ibid. 40 ibid, s. 74. 41 ibid. 42 λβ ńαυλκπκυζκυ, ζζαŁα εαδ β « θαńκζδεβ κηκŃπκθŁδα». Οδ

πłλδπłńłδłμ łθκμ κλαηαńκμ ńκυ 19κ αδωθα, Ου κπδα, .3 ( π .-κε 1992)Ń. 46.


92

je glavni cilj bio osnivanje Balkanske federacije. Za Tursku je bila pred-viđena moguΕnost da bude dio federacije sa znatno smanjenom terito-rijom, koja bi obuhvatala Istanbul i okolinu.43 ZnaΗi i u onim programima i idejama o Balkanskoj federaciji u kojim bi mogla da uđe i Osmanska imperija, njena teritorija ja znatno smanjena. To pokazuje da i liberalniji grΗki intelektualci nisu imali neke veΕe simpatije za svoje osmanske susjede.

Percepcije i stavovi koje su grΗki intelektualci imali o Osmanskom carstvu nisu ostale samo u njihovim knjigama ili Ηlancima. GrΗki obra-zovni sistem je bio pod snažnim uticajem njihovog shvatanja o Osman-skom carstvu, prije svega oko teritorije i istorije. Geografija i istorija, kao obrazovni predmeti, reflektovali su stavove vodeΕih grΗkih intelektua-laca. GrΗka omladina je dobijala obrazovanje u kojem je osmanska dr-žava bila sve samo ne i prijatelj. Zbog toga uopšte i nije bilo Ηudno zašto se grΗka omladina Ηesto pridruživala raznim nacionalistiΗkim komitetima i udruženjima. U sljedeΕem dijelu ovog teksta izložiΕu nekoliko primjera iz udžbenika za istoriju i geografiju koji su se koristili u Kraljevini GrΗkoj u razliΗitim periodima 19. vijeka.44 Robert Shannon Peckham, u svojoj knjizi koja se odnosi na razvitak grΗkog nacionalizma, tvrdi da je nakon dobijanja nezavisnosti nova grΗka država tražila da u njen sastav uđu zemlje koje su nekad bile naseljene antiΗkim Grcima, jer su, prema tadašnjem shvatanju, moderni Grci bili direktni potomci starih Grka.45 Theodore Zervas je, u svom doktoratu posveΕenom izgradnji grΗkog nacionalnog identiteta u školama, zakljuΗio da je veΕi dio tih zemalja bio u sastavu Osmanske imperije.46 Lako je zakljuΗiti da su Grci gledali na teritorije Osmanske imperije kao na zemlje koje bi trebalo da budu dio

43 Ibid, s. 50. 44 Dobra analiza o uticaju nacionalizma u grΗkom obrazovnom sistemu može

se naΕi u: ΧλδŃńβθα Κκυζκυλβ, Ι κλδα εαδ ΰ ωΰλαφδα α ζζβθδεα χκζδα (1834-

1914),Ι Ν, γβθα, 1988; Lydia Papadakis, Teaching the nations. Greek natio-

nalism and education in Nineteenth century Macedonia, IMXA, Thessaloniki, 2006; Zervas, Theodore G., „Ressurecting the Past, Constructing the Future: A Historical

Investigation on the Formation of a Greek National Identity in Schools, 1834-1913“

(2010) Dissertations Paper 156, Loyola University Chicago, Robert Shannan Peckham, National histories, natural states. Nationailsm and politics of place in

Greece, I.B. Taurus Publishers, London, New York, 2001, kako i u spomenutoj knjizi Vasilisa Gounarisa- αŃβζłδκμ Γκυθαλβμ, Σα αζεαθδα ωθ Εζβθωθ, πδεłθńλκ, ΘłŃŃαζκθδεβ, 2008.

45 Robert Shannan Peckham, National histories, natural states. Nationailsm

and politics of place in Greece, p. ; Zervas, Theodore G., „Ressurecting the Past,

Constructing the Future, p. 133. 46 Zervas, Theodore G., „Ressurecting the Past, Constructing the Future, p. 133.

Dalibor Jovanovski

93

njihove države. To se reflektovalo i u udžbenicima geografije koji su bili korišΕeni u grΗkim školama. U udžbeniku geografije iz 1839. godine autora Kokonisa47, grΗki uΗenici su mogli nauΗiti da je teritorija njihove zemlje znatno veΕa od one Kraljevine GrΗke. U grΗke zemlje, prema ovom udžbeniku, spadale su Teslija, Epir, Makedonija, Egejski otoci, Krit, Trakija itd.48 Spomenute zemlje se nalaze u sastavu Turske i odvojene su od Kraljevine GrΗke, ali su bile sastavni dio stare GrΗke.49 Drugim rijeΗima, ove osmanske teritorije moraju uΕi u sastav grΗke kra-ljevine. Udžbenici geografije koji su korišΕeni u grΗkom obrazovnom sistemu i u sljedeΕem periodu, imali su iste sadržaje kada je u pitanju osmanska teritorija. Georgios Kremos je 1878. godine objavio jednu Isto-rijsku geografiju koja se koristila u gimnazijama u Kraljevini. Kremos nije ništa bio razliΗitiji od Kokonisa Ηetrdeset godina prije. GrΗki gimna-zijalci su mogli da nauΗe da su stare grΗke zemlje, kao što su Trakija, Makedonija, Epir, Tesalija, Egejski otoci itd. dio GrΗke.50 Drugi je pri-mjer poznati i uticajni profesor geografije Margarit Dimica, porijeklom Vlah iz Ohrida, koji je bio vjeran grΗkoj Velikoj ideji. On je autor neko-liko knjiga i udžbenika geografije. Njegovi su radovi bili vrlo interesantni za analizu. Jedan njegov udžbenik geografije za gimnazije, objavljen je 1885. godine. Dimica daje korektne podatke o osmanskoj državi, ali kada su u pitanju Trakija, Makedonija i Epir, njegove rijeΗi nisu razliΗite od onih Kokonisa ili Kremosa. Ove su osmanske zemlje, prema istoriji, grΗke.51 Kraj 19. stoljeΕa nije donio nikakvu promjenu u odnosu na os-mansku državu. Asimakopulos je u svojoj Geografiji za osnovne škole napisao da se osmanska država polako raspada i da GrΗkoj treba da pri-padne najveΕi dio evropske Turske.52 Udžbenici istorije nisu bili razliΗi-tiji. Osmanska vladavina je prikazana kao vrijeme ropstva. GrΗki udžbe-nici za istoriju opisivali su osmansku vlast kao represivnu, a to je dovelo

47 Ovaj udžbenik, kao i veΕina udžbenika koji su bili upotrebljavani na poΗetku

grΗke nezavisnosti, je bio prevod jednog udžbenika koji se koristio na francuskim vojnim školama. Kokonis je nadopunio ovaj udžbenik za potrebe grΗkog obrazovnog sistema.

48 Ι.Π.Κκεεωθβ, Γ κΰλαφδα. κδχ δω βμ παζαδα εαδ θ ω λα,łθ γβθαδμ, 1839, Ń. 111-148.

49 Ibid. S. 148. 50 Γłωλΰδκυ Π. Κλłηκυ, Ι κλδεβ ΰ ωΰλαφδα βμ αλχαδαμ, η δωθδεβμ εαδ θ αμ

Εζζα κμ,łθ γβθβŃδ, 1878, Ń. 13. 51 Μαλΰαλβńκυ δηδńŃα, Γ ωΰλαφδα. Φυ δεβ εαδ πκζδ δεβ. θ γβθαδμ, 1885,

Ń. 101-102. 52 Ιωαθ. . Ńβηαεκπκυζκυ, Γ ωΰλαφδα κυ ζζβθδεκυ ελα κυμ γβθαδμ,

1889, Ń. 13.


94

do ustanka 1821. godine.53 GrΗki đaci su uΗili da njihov narod nije mogao da izdrži osmansku vlast ili ropstvo, kako su pisali Politis i Skoufos 1879. godine u knjizi koja je sadržala štiva za istoriju grΗkog ustanka.54 U udžbeniku Teodorosa Apostolidisa namijenjenom osnovnim školama možemo sresti da su Turci varvari i da su nanijeli veliku štetu hrišΕanskoj umjetnosti.55 Možemo slobodno zakljuΗiti da su grΗki udžbenici istorije bili puni negativnih ocjena za Turke i osmansku državu uopšte. Ako uopšte može biti utjeha, ni Bugari nakon velike IstoΗne krize nisu bili bolje opisani.

Kada govorimo o grΗkim intelektualcima i njihovoj percepciji Os-manskog carstva, treba napomenuti, što je i nauΗno korektno, da su postojali i pojedinci koji su bili naklonjeni saradnji i bližim odnosima sa sjevernim susjedom. Isto tako je korektno napomenuti da su oni bili malobrojni i bez veΕeg uticaja u društvu. U trenucima kada se u GrΗkoj birao novi kralj, Ikesios Latris je napisao jedno pismo upravniku Izmir-skog okruga. Latris se u svom pismu, koje je bilo javno objavljeno, založio za bližu saradnju između GrΗke i Osmanske imperije.56 Postupak Latrisa i neke sliΗne ideje o saradnji sa Osmanlijama, grΗka istoriΗarka Eli Skopetea je tumaΗila kao posljedicu grΗkog neuspjeha da iskorisi Krimski rat za realizovanje Velike ideje.57 Ipak, snage u okviru Kralje-vine, koje su bile protiv bilo kakve saradnje sa Osmanlijama, bile su i dalje uticajnije i jaΗe u odnosu na one koje su bile za saradnju. Ustanak kriΕanskih Grka u 1866. godini dao je novu snagu pristalicama Velike ideje u GrΗkoj. Bilo kakva ideja o saradnju ili pomirenju sa Osmanlijama bila je osuđena na neuspjeh. To se ipak vrlo brzo promijenilo. Interven-cija Velikih evropskih sila sprijeΗila je moguΕi vojni konflikt između GrΗke i Osmanske imperije. GrΗka je bila prinuđena da prihvati da Krit ostaje dio sultanove države. Jedan vrlo uticajni grΗki intelektualac V. Gavrilidis je u svojoj knjizi posveΕenoj Panslavizmu kao prijetnji za GrΗku i Grke uopšte, napisao da je cjelovitost Turske postala dogma, a za Istok i zvijezda koju treba poštovati i obožavati.58 Misao Gavrilidisa na neki naΗin pokazuje da sporo okretanje ka osmanskoj državi za Grke iz Kraljevine nije bila samo posljedica neuspjeha na Kritu, veΕ i rezultat

53 Zervas, Theodore G., „Ressurecting the Past, Constructing the Future, p. 158. 54 Χ. Κκυζκυλβ, Ι κλδα εαδ ΰ ωΰλαφδα α ζζβθδεα χκζδα (1834-1914), Ń.

250-251. 55 Θ. πκŃńκζδŁκυ, Η παζζδΰΰ θ δα βμ Εζζα κμ, łθ γβθαδμ, 1883, Ń. 4. 56 E. Skopetea, „Uzor- Kraljevina“ i Velika Ideja, s. 237-238. 57 Ibid. 58 Ibid, s. 236; ζαŃδκυ ΓαίλδζδŁκυ, Η Εζζαμ εαδ κ Παθ ζαίδ ηκμ, łθ γβθαδμ,

1869, Ń. 70.

Dalibor Jovanovski

95

jednog straha koji je prouzrokovan aktivnostima Slovena u osmanskoj državi. Neuspjeh na Kritu dao je moguΕnost onim krugovima u GrΗkoj koji su bili za saradnju sa susjednom zemljom da imaju više prostora za promociju svojih ideja. Megali ideja je polako nadopunjena jednom no-vom dogmom – helenootomanizmom.59 Cilj ove ideje je bio da Osman-ska imperija polako postane zajedniΗka grΗko-turska država. Bugarski istoriΗar Vrban Todorov smatra da je cilj ove politike bio postupno uveΕanje uticaja grΗkog elementa u osmanskoj državi.60 Jedan od bogatijih i uticajnih Grka iz Carigrada, Gerogios Zarifis, smatrao je da bi Osmanska imperija i GrΗka mogli da formiraju dvojnu monarhiju prema austro-ugarskom primjeru iz 1867. godine.61 Ideja helenootomanizma je imala jaΗe korijene među osmanskim Grcima. Moram napomenuti da su u ovom periodu neki uticajni Grci bili osmanski diplomati, a drugi imali uticaj na samom sultanovom dvoru i da su dali veliki doprinos razvoju osmanske države. To je, najvjerovatnije, i bio razlog što sama ideja hele-nootomanizma nije uhvatila dublje korijene u grΗkom društvu. Taj period je u trajao do pred poΗetak Velike istoΗne krize. Nakon te krize, do kraja 19. stoljeΕa, ogromna veΕina grΗkih intelektualaca nije bila naklonjena saradnji sa osmanskom državom. Velika ideja ponovo je bila glavna ideo-logija grΗkog društva do kraja stoljeΕa. Ipak, nije bilo sve tako crno. Jedan od rijetkih primjera na koji sam naišao je bila jedna mala knjiga Konstantinosa Bombasa.62 U ovoj knjizi Bombas je objavio dvije svoje pjesme posveΕene narodima istoka. Autor je prvu pjesmu posvetio grΗkom kralju i osmanskom sultanu sa željom za saradnjom dviju država. Druga i duža pjesma odnosi se na njegovu želju da vidi susjedne narode kako sarađuju. Ova mala knjiga je bila samo vapaj jedne osobe koja je željela nešto što nije bilo moguΕe u tadašnjoj GrΗkoj. U ovom pravcu bi mogli spomenuti i jednu manje poznatu knjigu Arhelaosa Sarantidisa o kapadokijskim Grcima. Ona je posveΕena jeziku kojim je govorilo pravoslavno stanovništvo u Sinasosu (današnji Mustafa paša). Sarantidis, opisujuΕi život tamošnjeg pravoslavnog i muslimanskog stanovništva, primjetio je da su ove dvije vjerske zajednice međusobno dobro sara-đivale.63 Kapadokijsko pravoslavno stanovništvo je postalo vrlo zanim-

59 E. Skopetea, „Uzor- Kraljevina“ i Velika Ideja, s. 236. 60 Varban Todorov, Greek federalism during the nineteenth century (ideas and

projects), East European Quarterly, Boulder, 1995, p. 83. 61 ϥϿϴ϶Ϲ Ͼ ϦϹ ϻϼћ, С ϵϼјϴ ϼ Г Ͼϴ, БϹ Ϸ ϴϸ 1992, . 153-154; Д. Ј ϶ϴ ϶-

Ͼϼ, Г Ͼϴ ϴ БϴϿϾϴ Ͼϴ Ͽϼ ϼϾϴ ϼ ϠϴϾϹϸ ϼјϴ . 131. 62 ΚωθαńŃθńδθκμ Μπκηπαμ, Παλα βηα κυ υθ ηκυ ωθ Ογωηαθωθ εαδ

χλδ δαθωθ,łθ γβθαδμ, 1889. 63 λχłζακμ αλαθńδŁβμ, Η δθα κμ, łθ γβθαδμ, 1899, Ń. 29.


96

ljivo za grΗke istraživaΗe tokom zadnje dvije decenije 19. vijeka. Jedan kapadokijski Grk, Pavlos Karolidis je naslijedio Konstantinosa Papa-rrigopoulosa na Atinskom univerzitetu. Ipak, i on nije odstupao od sta-vova koje je ranije iznio Paparrigopoulos u odnosu na grΗku prošlost, a time i Osmansku imperiju.64

Lako je zakljuΗiti da su tokom 19. vijeka grΗki pogledi na osmansku državu bili negativni. Spomenuta grΗka istoriΗarka Evangelija Balta sma-tra da Osmanske studije ili Turkologija nisu bili interesantni u GrΗkoj zbog nedostatka politiΗkog cilja.65 Nedostatak politiΗkog cilja je jedno-stavno objasniti. Grci u 19. vijeku nisu bili zainteresovani za izuΗavanje osmanske istorije, kulture, ekonomije, tradicije itd. GrΗki interes je bio pozicija Grka i onih pravoslavnih stanovnika osmanske države koji su bili pripadnici Patrijaršije u Istanbulu ili Konstantinopolisu. GrΗka je imala neskrivene teritorijalne ambicije na raΗun svog susjeda. Sve je to uticalo na razvoj jednog stereotipa u GrΗkoj kada je u pitanju osmanska država. Prvi i jedini susjed je bio i glavni neprijatelj u 19. vijeku.

64 E. Balta, Ottoman studies in Greece, p. 244. 65 Ibid., s. 245.

dalibor jovanovski - grČki pogledi na osmansku imperiju u 19. vijeku

Documents