RIČ UREDNIKA

Razvoj kulturne strategijeBunjevačka matica je u proteklom periodu imala nikoliko veoma zna-

čajni manifestacija koje daju ogroman doprinos u razvoju kulturne strate-gije za budućnost bunjevačkog nacionalnog korpusa. Jedna od timanifestacija je i V smotra dičiji stvaralaca “Bunjevačka lipa rič” koja je i

ove godine pokazala da ima jako uporište u radu sa dicom kroz nigovanje bunjevačkog jezikau prozi i poeziji. Takođe triba istać i knjigu “Kompozicije i tekstove dr Josipa Stantića” u po-vodu 60 godina muzičkog stvaranja koja će sigurno dati doprinos za buduće generacije u mu-zičkom stavaranju. Manifestacija pod nazivom “Tragovi vrimena” je takođe dala velikdoprinos značaju bunjevačke narodne nošnje. Prvi dio je opisivo nošnju Bunjevaca u Herce-govini, Dalmaciji i Primorsko-velebitskom području od XIII do XVII vika, a drugi dio je opi-

sivo nošnju Bunjevaca u Bačkoj od XVII do XX vika. Bunjevci ko narod imaje čime dase diče, jel ovako bogastvo triba čuvat i ne triba se stidit svojega.

RIČ BUNJEVAČKE MATICEdvomisečnik za nauku, kulturu i stvaralaštvo

Godina: VIIBroj: 67-68Aprilr - Maj 2012.Tiraž: 600

Izdavač:Bunjevačka matica

Glavni i odgovorni urednik:Tamara Babić

Lektor:Ana Popov

Priprema za štampu:Grgo Križanović

Fotograf:Marija Horvat

Redakcija:Mijo MandićIvan SedlakAna PopovJoso PoljakovićRužica ParčetićKata KuntićStipan Šarčević

AdresaSubotica, Korzo 8Telefon: 024/557-213

E-mail: ric_matice@open.telekom.rsbunjevackamatica@open.telekom.rsweb: www.bunjevacka-matica.org

Štampa:“Čikoš štampa”, Subotica

IZBORI: OHRABRUJUĆI REZULTATIstr. 5

BUNJEVCI GLASAČI KROZ ISTORIJU str. 6

GLAGOLSKA VRIMENA U BUNJEVAČKOM JEZIKUstr. 10

ŠEZDESET GODINA SA TAMBUROMstr. 12

BUNJEVAČKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATAstr. 18

U OVOM BROJU:

2 April - Maj 2012.

Iz arhive Kate Kuntić

3April - Maj 2012.

Visti iz MaticeDana 02. 03. 2012. godine

U Novom Sadu je od 1-6. marta 2012. godine održantradicionalan Sajam knjiga. Na štandu za manjine pridsid-nik Ivan Sedlak je pridstavio izdavačku dilatnost Matice.Mr Suzana Kujundžić Ostojić je u svojstvu urednika naj-novijeg izdanja knjige Marka Peića “Oscilacije života“, za-jedno s Tamarom Babić, istu pridstavila publiki.

Dana 02. 04. i 05. 04.2012. godine

U okviru tradacionalne manifestacije „Nedelja pravo-slavlja“ koje organizuje SKC „Sveti Sava“ u zadužbiniDušana Radića u Subotici, sekretar Matice Zvonko Stantićje bio prisutan na otvaranju izložbe slika Nemanje Stojkovai na istorijskoj tribini „Optiranje Srba u Mađarskoj 1920-1931. godine“.

Dana 09. 05. 2012. godine

Na poziv Saveza udruženja boraca narodnooslobodila-čkog rata, na obilužavanju 67. godišnjice Dana pobede nadfašizmom i Dana Evrope, isprid Matice su bili prisutni pot-pridsidnik Marko Marjanušić i Geza Babijanović, koji je saprigodnom pismom bio i učesnik u programu.

Dana 17. 04. 2012. godine

U okviru tradicionalne manifestacije „Večeri utorkom“u prostorijama Bunjevačke matice održana je, uz bogat kul-turni program, promocija knjige dr Stantić Josipa „Kom-pozicije i tekstovi dr Josipa Stantića“ povodom 60 godinanjegovog muzičkog stvaralaštva. Knjigu je izdala Bunjeva-čka matica.

Dana 24. 04. 2012. godine

U prostorijama Bunjevačke matice, u okviru tradiciona-lne manifestacije „Večeri utorkom“, održano je multikultu-ralno veče „Marko i prijatelji“, di je potpridsidnikBunjevačke matice Marko Marjanušić pridstavio interesan-tne goste iz oblasti kulture s kojima je sarađivo u nikim pe-riodima svojeg dugogodišnjeg rada.

Dana 27. 04. 2012. godine

U okviru manifestacije „Večeri utorkom“ u prostorijamaBunjevačke matice priređena je izložba fotografija nošnjiod XVII do XX vika, nuz istorijsku tribinu pod nazivom„Tragovi vrimena“ , koju je održo Mijo Mandić. Izložbu jepriredila Kata Kuntić.

Dana 12. 05. 2012. godine

U Bunjevačkoj matici je održana priredba na kojoj suproglašeni najbolji prozni i poetski dičiji radovi sa V kon-kursa „Bunjevačka lipa rič“.

Svim učesnicima, ko i učiteljima u škulama di se fakul-tativno uči Bunjevački govor sa elementima nacionalnekulture, podiljene su zafalnice, a nagrađenoj dici diplome iprigodne nagrade.

Dana 22. 05. 2012. godine

U okviru manifestacije „Večeri utorkom“ u prostorijamaBunjevačke matice održana je promocija knjige JelisaveteBuljovčić Vučetić pod nazivom „Treći kod“ uz prigodankulturno-umetnički program.

Ivan SedlakDr Josip Stantić na pridstavljanju knjige

“Kompozicije i tekstovi dr Josipa Stantića”

Sa priredbe povodom proglašenja najbolji prozni ipoetski radova na V konkursu “Bunjevačka lipa rič”

4 April - Maj 2012.

ZNAMENITI BUNJEVCI

Josip Rudić (1732-1879)Rudić Josip od Aljmaša ( rođen je

22. februara 1792. godine u Subotici)završio je osnovnu škulu i gimnaziju.Godine 1809. diplomira na filozofiji,a 1816. godine postaje doktor prava.Potiče iz plemićke familije koja je izu-mrla, a koja je status plemstva dobilaod Marije Terezije 1755. godine, a po-sede je imala u Aljmašu, Kumbaji i Su-botici.

U službu bačko-bodroške županijestupio je 1825. godine, kopodbiližnik. Zbog svog ple-mićkog statusa, napridovaoje u lokalnoj upravi. Go-dine 1832. postaje podžu-pan, a 1836. godine uBačko-bodroškoj županijije još uvik podžupan, a1837. godine postaje na-džupan, odnosno admini-strator bačko-bodroškežupanije.

Dužnost velikog županaje vršio od 1841. godine do1848. godine 17. avgusta1854. godine, steko je au-strijski naslov baruna, po-stavši tako i prvim barunomu Subotici. Od 1861 – 62. i1867. godine je ponovovelik župan. U ono vrimeglavni grad bačko-bodro-ške županije je bio Sombor.

Mnogo je doprino ravi-tku svoje županije i svogrodnog grada Subotice i tonaročito u odnosnu na eko-nomski razvoj i kulturno-prosvitni život. Osnovo je1826. godine veliku nau-čnu biblioteku na svomimanju. Izdo je mnoga knji-ževna dila. On je nagovorioKarla Bitermana da napravi prvu štam-pariju u Subotici, a posli u Somboru.Utico je i na imenovanje bunjevačkižupnika, naime, imenovanjem župni-kom 1842. godine aljmaške župe, An-tunovića isposlovali su: Josip barunRudić župan bački, Josip pl. Gugan Ši-šković i rođak mu Albert pl. Antunovićpodžupan.

Značaj plemićkog statusa Rudićaistako je biskup Ivan Antunović usvom dilu di navodi: „ Dne 19. lipnja1790. godine, sakuplja se plemićkibanderuim i odpravlja u Budim na po-čašćenje krune sv. Stipana kralja ugar-skoga, koja se je za vladanja caraJosipa II u Beču pridržavalo. Slava dabude vođom toga banderiuma, dopalaje gosp. Matiši Rudiću, začetnika dikete slavenske obitelji, koja se je u Ba-

čkoj u unuku Josipu podigla na stolicuvelikoga župana i barunstva“.

Bio je protiv mađarske revolucije,ko što su to bili Ivan Antunović, VinkoSomborčević, Ambrozije Šarčević i dr.

Izdo je mnogo književni dila i naosnovu ti radova posto je član Univer-zitetskog društva pravnika i član Ma-đarske akademije u Budimpešti. Slide

njegovi radovi:1. Epicedium in rev. Drum:

Emericum Tucich, qui V. idus Decem-bris 1811. – Albae-Regiae – Budae,1811. godine

2. Carmen rev. ac. Clat. PauliNagy Abbatis de Behel dum III. Ca-lend juli 1812.diem nomini suo sa-crum recoleret – Budae, 1812. godine

3. Ode rev. dri Antonii Dretadum Abbas de Pilis et Pa šzto, et abba-

tice. Zirkzensis administratarenunciaretur, honoribus sa-travis – Budae, 1812. godine

4. Epicedium in exc. acill. Dnam comitissam Christi-nam Gyori de Radvanynotam Andrassy de Siklossque obiit III. calend. Junii1811. – Budae,

5. Hervatog fuzer (uvelabrojanica) – Pesten, 1857. go-dine (pesme)

6. Hervatog fuzer. Ma-sadik kotet – Pesten, 1870.godine

Rudić Josip ko pisac,velik župan i bibliofil, jedandio svog zemljoposida osta-vio je testamentom 8 stipen-dija, za učenike sridnje škule18, za učenike građanskiškula 16, a za učenike naro-dni osnovni škula 90 stipen-dija.

Rudićeva značajna biblio-teka, koju su sačinjavaleknjige od XVI do polovineXIX vika, posli smrti Rudića,prinelo je Ministarstvo pro-svete u Budimpeštu, di se idanas nalazi.

Rudićeva kurija ko barunabila je u Bačkom Aljmašu. U

toj kuriji je sa vrimena na vrime i jedi-nac mu sin Josip ml. veleposidnik ba-čkog Aljmaša.

A. Gerhard je Beču štampo Rudi-ćev portret, koji je izrađen u drvorezuu znak poštovanja i priznanja. Umro je21. avgusta 1879. godine.

priredio: Mijo Mandić, dipl. inž. arh.

April - Maj 2012. 5

IZBORI 2012. GODINE

Ohrabrujući rezultatiIzborni rezultati Lige i na nivou Pokrajine daju za pravo da će se sporazum u dilu nadležnostiorgana vlasti u Vojvodini i realizovati: a to su dobijanje Zavoda za kulturu, naša zastupljenostu organima vlasti, dvonediljno izlaženje Bunjevački novina, veća finansijska podrškaBunjevačkoj matici, koja trenutno vrši poslove iz nadležnosti Zavoda za kulturu i veća podrškastandardizaciji bunjevačkog jezika

U odnosu na prošle, na upravo zavr-šenim izborima ostvarili smo bolje rezul-tate. Podsitimo se 2008. godine kad jeBunjevačka stranka Vojvodine, putemprirodnog praga ostvarila jedan mandatu Skupštini grada Subotice, koji je donomisto pomoćnika pridsidnika Skupštineza mr Branka Franciškovića i nažalost,ništa drugo. Izbori ove 2012. godine do-neli su nam puno više. Na lokalnomnivou ostvarili smo četri odborničkamista od koji su dva osvojili Savez ba-čkih Bunjevaca, jedno Bunjevačkastranka i jedno koje smo ostvarili naosnovu podrške koju je Bunjevačka ma-tica dala listi Lige socijaldemokrata Voj-vodine na svim izbornim nivoima.Jedino Bunjevačka stranka Vojvodine,koja je na izbore išla na listi Ujedinjeniregiona Srbije nije ostvarila mandat uSubotici , jel nisu prišli census, al jesu uSomboru i na nivou Republike, što jeisto tako značajno, jel su postali parla-mentarna stranka.

Da podsitimo, Sporazum o dava-nju podrške koji je Bunjevačka maticapotpisala sa Ligom socijaldemokrataVojvodine, ima veliki značaj, jel ćeomogućiti da lakše ostvarimo naša na-cionalna prava na nivou Vojvodine,koja su nam samo u proteklom periodubila obećavana.

Izborni rezultati Lige i na nivou Po-krajine daju za pravo da će se spora-zum u delu nadležnosti organa vlasti uVojvodini i realizovati: a to su dobija-nje Zavoda za kulturu, naša zastuplje-nost u organima vlasti, dvonediljnoizlaženje Bunjevački novina, veća fi-nansijska podrška Bunjevačkoj matici,koja trenutno vrši poslove iz nadležno-sti Zavoda za kulturu i veća podrškastandardizaciji bunjevačkog jezika.

Sve to ne bi mogli ostvarit oslanja-njem isključivo na naše nacionalnestranke jel one nemaju kapacitet da bina izborima dobili poslanika odnosnoda budu u strukturama vlasti.

Iskustvo nas uči da sujedno zagarantovanaprava, a drugo njevo ostva-renje.

Ono kod nas nažalost za-visi od tog jesi l u vladaju-ćim strukturama il ne.Imajuć tu istinu u vidu Ma-tica se uključila u ove aktiv-nosti i pravilno procinila daLiga socijaldemokrata Voj-vodine ima taj izborni kapa-citet i da je njezina politikakoja se odnosi na prava na-cionalni manjina i na auto-nomiju Vojvodine namanajbliža i čerez tog njim jepružila podršku.

S ovom podrškom i re-zultatima postignutim naizborima ostvarene su pret-postavke za realizacijunaši prava na lokalnom ipokrajinskom nivou.

Ovom prilikom želio bise zafaliti svim Bunjevcima, koji su seodazvali pozivu Matice i glasali zaLigu, svatajuć da je to u našem nacio-nalnom interesu. Potribno je istać dasu rezultati podrške vidljivi kroz brojglasova koji je ostvarila Liga na lokal-nom i pokrajinskom nivou u odnosu naizborne rezultate iz 2008. godine. Na-ročito je primetan rast na lokalnomnivou u Subotici, di je dobijeno okohiljadu glasova više i tim je priđencenzus, ko i činjenica da je rast ostva-ren u pretežno bunjevačkim sridinama.

Sad nam priostaje da budemo je-dinstveni u realizaciji Platforme o na-cionalnim interesima, jel smo krozizbore dobili mogućnost da to sprove-demo na lokalnom i pokrajinskomnivou vlasti. Nakon završeni izbora i uSubotici, za lokalnu skupštinu počo jeproces privlačenja mali stranaka raz-noraznim obećanjima, od strane veliki,koje na taj način žele da imaju što više

mandata, kako bi bili u poziciji da for-miraju vlast.

Ovaj proces je zavatio i bunjevačkestranke koje imaje mandate u suboti-čkoj skupštini, pa imamo situaciju daje jedan odbornik sa liste Saveza bačkiBunjevaca u odborničkoj grupi Soci-jalističke partije, dok je odbornik saliste Bunjevačke stranke sa Demokrat-skom strankom Srbije. U ovoj narod-ski kazano “šahovskoj partiji” najgorebi bilo za nas da se priviše zasigramo ida opet svako krene svojim putom, pazbog svoji lični interesa zaboravi našekolektivne odnosno nacionalne inte-rese. To je bio još jedan od razlogazašto je Matica napravila pismeni Spo-razum o davanju podrške Ligi socijal-demokrata Vojvodine, koji je potpisani u cilini objavljen i bazira se našim na-cionalnim interesima, tako da je podlo-žan i kontroli.

Ivan Sedlak

6 April - Maj 2012.

KOLIKO JE BUNJEVACA BILO I KOLIKO IH SAD IMA U ODNOSU NA POTENCIJALNE GLASAČE

Bunjevci glasači Kada je srpska vojska 1918. godine ušla

u Suboticu, Bunjevaca je bilo oko 65.000,što je znatno uticalo na glasove Bunjeva-čko-šokačke stranke, pa je Hrvatsko pučkai Bunjevačko-šokačka stranka osvojila1920. godine 52.333 glasova, a na parla-mentarnim izborima u Kraljevini SHS1923. godine je Bunjevačko-šokačkastranka osvojila 12.793 glasova.

Da vidimo kakvo je stanje Bunjevaca uodnosu na izjašnjavanje i popis bilo 1991.godine u opštini Subotica.

Opština Subotica je 1991. godine imala150.266 stanovnika, što je u odnosu na pri-jašnji popis 1981. godine bilo manje za4.345 lica, ili za 2.8%. No i pored tog, Su-botica je zadržala drugo misto u AP Vojvo-dini ( iza opštine Novi Sad sa 264.534stanovnika).

Za protekle 43 godine, odnosno od 1948– 1991. godine ovo je po prvi put da se su-botičko stanovništvo smanjilo. Ko osnovni či-nilac u odnosu na ovako smanjenjestanovništva, bio je negativan prirodni prira-štaj, posebno u odnosu na etničke zajednice.

Sastav stanovništva prema nacionalno-sti u subotičkoj opštini je heterogen i posle-dica je istorijski zbivanja i u bližoj i daljojprošlosti. Najveći porast između dva po-pisa zabilužen je kod grupe Jugoslovena, dije ukupna populacija porasla priko 5.700 iliza 4.2% u odnosu na one koji su se prije iz-jašnjavali ko Jugosloveni.

Kakvo je stanje u odnosu na izjašnjava-nje Bunjevaca bilo u odnosu na potenci-jalne glasače prema novonastalojBunjevačkoj-šokačkoj stranci.

Prema popisu iz 1991. godine u odnosuna opštinu Subotica stanovništvo se premanacionalnoj pripadnosti izjasnilo na sledećinačin: Hrvata - 16.282, Bunjevaca – 17.527,Jugoslovena – 22.486. To znači da je strankamogla računati na samo 17.527 potencijalniglasača. Oni 65.000 Bunjevaca se svelo na ot-prilike 45.809, koji se broj dobio na sledećinačin. Ako saberemo katoličke Slovene do-bija se sledeći broj: Bunjevci koji su se izja-snili ko Hrvati - 16.282 + 17.527 - Bunjevcikoji su izjasnili ko Jugosloveni što čini:16.282 + 17.527 + 12.000 = 45.809. Od brojaJugoslovena je oko 50% Bunjevaca što semož utvrdit po imenima, prizimenima i pri-padnošću katoličkoj viri. Znači izvorni brojBunjevaca se smanjio, što se mož pripisatodlivu mlađi generacija iz poljoprivredni ivanprivredni delatnosti.

To se najviše odnosi na etničke zajed-nice koje karakteriše salašarski način živ-ljenja pa je u naseljenim mistima di živeBunjevci protekli 20 godina ( 1971 – 1991)

za više od 20% opo broj Stanovnika u na-seljima: Bikovo, Đurđin, Mala Bosna, StariŽednik, Tavankut i Šupljak.

A evo kako se to odražava na grad, od-nosno na mesnu zajednicu „Prozivka“, di jeprije popisa od 1971. godine živilo stano-vništvo koje je u većini sačinjavalo bunje-vački etnikum bez obzira kako su seBunjevci izjašnjavali. „ Prozivka“ je 1971.godine imala 3.476 stanovnika, 1981. go-dine 5.184 stanovnika, a 1991. godine10.485 stanovnika. Prema nacionalnoj pri-padnosti iz popisa 1991. godine Bunjevaca

u ovoj mesnoj zajednici ima 929, Hrvataima 980, a Jugoslovena 2.603. Tu se vidikolika je prisutnost straosedelačkog etni-kuma. Ako saberemo katoličke Slovene,onda bi to bilo: 929 + 980 +1.000 što čini2.909 u odnosu na 10.485 stanovnika.

Po popisu od 2002. godine se Bunjevcismanjuju, a i broj Jugoslovena se, sma-njuje, što se najvirovatnije odrazilo i u po-pisu od 2011. godine, što je bitno uticalo naglasanje politički razjedinjenog bunjeva-čkog korpusa.

obradio: Mijo Mandić , dipl. inž. arh.

April - Maj 2012. 7

ODBOR ZA MUZIČKU DELATNOST I FOLKLOR

Kraljičke pisme BunjevacaKraljičke pisme su svoj naziv do-

bile po kraljicama (grupa curica - naj-češće 8, obučene u svečanubunjevačku nošnju sa kraljičkim ka-pama - krunama od cvića na glavi) uophodu il klanjajući se pivaju kraljičkepisme po izvornom bunjevačkom na-rodnom običaju koji pada na Duhove- Dove, najviše pivaju o mladima, di-vojkama i momcima, vojniku, siroticii dr.

Kraljičke pisme su spivane u še-stercu s nestalnom cezurom i ponavljase pripiv „Ljeljo“ (slavenska Boginjaprolića) i potiču iz paganski vrimenaone su lirske, prave “starovinskepisme“ koje se pivaju a cappella (piva-nje brez instrumentalne pratnje ).

Možmo ih podiliti prema mistu dise pivaju i osobi kojoj se izriče željaili poruka i prema sadržaju.

Prema mistu di kraljice pivaju raz-likuju se:

pisme koje se pivaju sokakom uophodu kuća, između pojedini kuća,

pisme u dvorištu kuće u koju suušle,

u susritu dviju grupa kraljica,pisme kad se one razilaze.Prema sadržaju kraljičke pisme su

ljubavne, familijarne i prigodne unjima se pripliću radost, tuga, ljubav,šaljiva raspoloženja i dr.

Kraljičke pisme se rado slušaju jelu njima slušalac mož pronać dio sebei dio svog vlastitog života.

Ovaj prastari običaj se još izvodi uSubotici i Tavankutu.

Mi selu iđemo

Mi selu iđemoMi selu iđemo, ljeljoSelo od nas bižiSelo od nas biži, ljeljoMi mu ne iđemoMi mu ne iđemo, ljeljoDa ga porobimaDa ga porobimo, ljeljoVeć mu mi iđemoVeć mu mi iđemo, ljeljoDa ga veselimoDa ga veselimo, ljeljo.

Mi ode dođosmo Mi ode dođosmo, ljeljoVode zaiskamoVode zaiskamo, ljeljoVode nam ne daduVode nam ne dadu, ljeljoVeć nam vina dajuVeć nam vina daju, ljeljoVina ne pijemoVina ne pijemo, ljeljoDa ne ludujemoDa ne ludujemo, ljeljoVeć vode pijemo Već vode pijemo, ljeljoPa da mudrujemoPa da mudrujemo, ljeljo.

1894.

Od dvora do dvora

Od dvora do dvora, ljeljoDo careva stola, ljeljoDi car vino pije, ljeljoCar caricu budi, ljeljoU oke je ljubi, ljeljoUstaj car – carice, ljeljoČuju se kraljice, ljeljoOtvaraj sanduke, ljeljoPa vadi jabuke, ljeljoPa daruj kraljice, ljeljoKralja i kraljicu, ljeljoBana i banicu, ljeljoSva četri pivača, ljeljoi dva rastavljača, ljeljoI sve kolo redom, ljeljoKolo naokolo, ljeljo.

1920.

Mi ode dođosmo

Mi ode dođosmo, ljeljoU najlipče dvore, ljeljoU najbogatije, ljeljoPerom ometene, ljeljo

Vodom polivene, ljeljoVode zaiskasmo, ljeljoVode nam ne dadu, ljeljoVeć nam vina daju, ljeljoVina ne pijemo, ljeljo.

1911.

Procvatala zova

Procvatala zova, ljeljoNa prvi dan dova, ljeljoNakitili grane, ljeljoPrije zore rane,ljeljoLipim bilim cvitom,ljeljoI budi mirisom, ljeljoBunjevačku nanu, ljeljoUstaj ustaj nane, ljeljoLomi moje grane, ljeljoKiti svoje dvore, ljeljoStriju i prozore, ljeljoDa negine nane, ljeljoObičaj nam stari, ljeljoBudi momke nane, ljeljoMomke i divojke, ljeljoDa umiju lice, ljeljoDa vide kraljice, ljeljo.

Ive Prćić, Tavankut 1960.

Župniku

Gospodin plebanoš, ljeljoUsto pa se šeta, ljeljoIz bašče u bašču, ljeljoKud gospodin hodi, ljeljoZa njim cviće rodi, ljeljoSvako jake fele, ljeljoModre i zelene, ljeljoŽute i crvene, ljeljoRuža se razvila, ljeljoU kalež savila, ljeljoNa oltar nošena, ljeljoMisa govorena, ljeljo.

1911.Pripravila:dipl.oec Tamara Babić

8 April - Maj 2012.

SOMBORSKI PLEMIĆI

Markovići - KapetaniPlemićka i graničarska oficirska bu-

njevačka somborska porodica Markovićporeklom je iz Like, u koju su se prese-lili iz Bosne još polovinom XVII sto-leća, kada su preveli sa sobom naaustrijsku teritoriju i brojni narod i kadasu preci Markovića, kako je u pismu ca-rici Mariji Tereziji pisao svojevremenosomborski graničarski major MarkoMarković, prigrlili i carsku veru, odno-sno rimokatoličku crkvu.

Rodonačelnik ove somborske porodicebio je Dominik-Dujo Marković, prvi som-borski graničarski kapetan i jedan od dvo-jice predvodnika Bunjevaca u seobi 1687.godine. Аustrijski car Leopold I dodelio jeplemstvo porodici somborskog kapetanaDuja Markovića 1690. g., а sem Duja, uplemićkoj diplomi bili su zapisani i nje-govi sinovi Đuro, Matija i Kuzma, njegovabraća Bariša, Franjo i Grgur, te Grgurovisinovi Stipan, Franjo i Nikola. Već narednegodine Dujo Marković je, hrabro se boreći,poginuo u bitki sa Turcima kod Slanka-mena, a na mestu somborskog graničar-skog kapetana nasledio ga je sin ĐuroMarković, koji je ovu dužnost obavljao do1716. godine.

Drugi njegov sin Matija bio je od 1691.g. poručnik, a kasnije i potkapetan som-borskih graničara. Marko, sin Matije Mar-kovića i unuk Duja Markovića, postao jesomborski kapetan 1735. godine i predvo-dio je Somborce u bitkama sa Turcima iz-

među 1737. i1739. g. i uratovima zaaustrijsko na-sleđe, u ko-jima je,posebno zbogdobrog drža-nja njegovihvojnika u Ba-v a r s k o j ,dobio 1745.g. i čin ma-jora.

Pravo naposede, kojesu imali napustari Gra-dina, sombor-ski Markovićidobili su jošp o č e t k o m

XVIII veka i to pravo im je ponovljeno ipotvrđeno 1721. godine, ali su kasnije nji-hovi posedi pripali Kraljevskoj komori, azatim i teritoriji slobodnog i kraljevskoggrada Sombora.

Jedna grana ove somborske plemićkeporodice preselila se tokom prve polovineXVIII veka u Slavoniju, na vlastelinstvoCernik, odakle se u Sombor kasnije vratioJosip Marković, dugogodišnji senator igradonačelnik slobodnog i kraljevskoggrada Sombora (inače rođeni Somborac),sem ostalog, zaslužan i za sadnju Bukova-čke šume i Šikare, koje su se prostirale napreko 1.200 hektara, i ktitor kapelice Sne-žne Gospe na Čičovima.

Potomci ove ugledne oficirske i ple-mićke somborske porodice relativno subrzo osiromašili, ali se loza nije ugasila,pa i danas žive u salaškom naselju Gra-dini i nose nadimak Kapetani ili Kape-tanovi. Milan Stepanović

Plemićki grb somborski Markovića

Pečat majora Marka Markovića iz 1746. godine

9April - Maj 2012.

ODBOR ZA NAUKU

Uzdržavanje od nacionalnog izjašnjavanja: Bunjevci i Hrvati - I

Zašto se, u popisu stanovništva u mi-stima sa bunjevačkim i hrvatskim stano-vništvom, nađe čeljadi koja se neizjašnjava kojoj nacionalnosti pripada? Štana tako odbijanje izjašnjavanja utiče? Imal to nike veze sa nacionalno izmišanim sta-novništvom? Na ovi nikolko pitanja u ovojstudiji tražimo odgovore.

Prija neg šta se udubimo u podatke oBunjevcima, a to nas prija sveg zanima,važno je da se obavistimo o pojavi nacio-nalnog neizjašnjavanja u širem okruženju,u ciloj Srbiji i Vojvodini. Imamo pritom uvidu, četri načina na koje se ljudi u popi-sima nacionalno ne izjašnjavaje. Najčešćese dobivaje odgovori "ne mogu da se izja-snim, nisam ciguran kojoj nacionalnostipripadam", onda slidi odgovor "ne želimda se izjasnim", na koji građani imajepravo pozivajuć se na Ustav Republike Sr-bije. Druga vrsta odgovora je kad se, umi-sto pridviđeni nacionalnosti (i etničkigrupa)1, čeljad izjasni birajuć regionalniidentitet (“Vojvođan”, “Bačvan”, “Subati-čan”, i sl.). Naposlidak, ima dosta primerakad ukućani, prilikom popisa stanovništva,ne znaje kako se opridiliva odsutna čeljad,pa njeva nacionalnost ostaje nepoznata.

U svima ovim slučajovima, nacionalnezajednice, kojima bi mogli da pripadajeniki od navedeni kategorija neizjašnjenistanovnika, ostaje brez jednog dila svojipripadnika. To uzdržavanje, apstinencijaod nacionalnog samoodređivanja, glavnije razlog zanimanja javnosti za ovu po-javu. O njoj se malo zna. Pretežno se prit-postavlja kako su ljudi siti nacionalizma,dosta nji se uljuljkalo u uvirenje kako "miznamo šta smo" a drugima do tog i nijestalo (jel smo mala etnička grupa), kako jelipče kad i ne znamo ko je šta i kako sebrez ti razlika mož složno živit (kako jebilo za vrime Jugoslavije). Ova i sličnauvirenja o gubljenju značaja nacionalnogsamoodređivanja (otkrivanja i nigovanjaetničkog i nacionalnog identiteta) znak suuznapridovale asimilacije, utapanja u kul-turno okruženje većinskog naroda.

Drugi razlog uzdržavanja od naciona-lnog izjašnjavanja izvire iz osićanja stra ilnelagode od mogući neprijatnosti od bli-ske čeljadi koja na niki način na naciona-lno izjašnjavanje gledi "popriko" aponikad zanovita neprijatnim ričima. Iđeto "zalađenje" odnosa ponikad i do izop-

štavanja iz druženjai uskraćivanjaprava, šta već spadau diskriminaciju inarušavanje ravno-pravnosti.

Ma kolko po-java nacionalnogneizjašnjavanja gra-đana prilikom po-pisa stanovništvaizgledala neznatna(u Srbiji je u popisu2002. godine utvr-dito postojanje2,6% taki građana),podaci o toj pojavisu važan pokazateljdublji odnosa u dru-štvu, koji zasluži-vaje najozbiljnijupažnju istraživača.Iz rezultata slidećeanalize raspoloživi podataka, vidićemo daje zaista tako.

U Srbiji se 2002. godine, po svimosnovama, nacionalno nije izjasniloukupno 194.700 građana: 107.732 neizja-šnjeni i neopridiljeni, 11.485 regionalnapripadnost, 75.483 nepoznato. U Vojvo-dini je, u isto vrime, ukupno neizjašnjenigrađana bilo 88.944 (u tom 55.016 neizja-šnjeni i neopridiljeni, 10.154 regionalnapripadnost, 23.774 nepoznato), šta je obu-vaćalo 4,38% stanovništva ove Pokrajine.Kad se upoređiva Vojvodina sa Central-nom Srbijom, zapaža se da se zastuplje-nost neizjašnjeni i neopridiljeni uukupnom stanovništvu ova dva dila Srbije,u većoj miri razlikuje (2,71% odnosno0,96%) ko i u zastupljenosti izjašnjeni re-gionalno (0,5% Vojvodina, 0,02% Cen-tralna Srbija) al samo u maloj miri kad jerič o zastupljenosti građana nepoznate na-cionalnosti (1,17% Vojvodina, 0,95% Cen-tralna Srbija). Vojvodina u ovdipromatranom pogledu, slična je GraduBeogradu, pogotovo njegovim gradskimnaseljima.

Zapažaju se, također, razlike izmeđVojvodine i Centralne Srbije kad je rič ozastupljenosti pomeniti načina neizjašnja-vanja građana u gradovima i ostalim (pre-težno selskim) naseljima. Kod svi dilovaRepublike Srbije, pojava apstinencije od

nacionalnog izjašnjavanja je naglasitija ugradskim naseljima neg u ostalim (uglav-nom selskim) naseljima. Pri tome ova po-java je u gradskim naseljima Vojvodine za65,35% zastupljenija neg u Republiki u ci-lini (slideći je Beograd-naselje sa 16,41%iznad republičkog prosika). Iz ovi zapaža-nja možmo zaključit da je urbanizacija,život sve većeg stanovništva u gradovima,iseljenje iz manji, seoski naselja, okolnostkoja doprinosi apstinenciji stanovništva odnacionalnog izjašnjavanja. S čim tu pojavumožmo objasnit? Posebno kad je rič o Bu-njevcima2 .

1 Određivanjem „dozvoljeni“ nacionalnosti, na-cionalnih manjina i etničkih grupa, ili tzv. kategori-zacija, način je na koji nacionalne države utiču nanacionalno oblikovanje stanovništva. Tako se upo-stavlja odnos većine i manjine, al to pokazuje admi-nistrativno svrstavanje koje ne mora da se slaže sasamoodređivanjem građana koje je jedno od ljudskiprava utvrđeni u Povelji Ujedinjenih Nacija.

2 Iz istraživanja Bunjevaca ne možmo izostavitHrvate koji žive u istim naseljima severne Bačke, jerje najveći njev dio bunjevačkog porikla. Iz redovaBunjevaca hrvatska nacionalna inicijativa, od drugepolovice 19 vika do danas, pridobiva Bunjevce i na-stoji i integrisat u hrvatsku naciju. Ovi bunjevačkiHrvati se po malo čemu razlikuju od ostali Bunje-vaca: nacionalno se izjašnjavaje ko Hrvati, ponikidivani hrvatskim jezikom, koristi beneficije hrvatskii rimokatolički institucija i osića se pripadnikom kul-turno i politički priznate i državno zaštićene nacio-nalne manjine. (nastaviće se)

Aleksandar Raič

Tabela 1 – Oblici apstinencije od nacionalnog izjašnjavanja, Srbija, 2002. godine

April - Maj 2012.10

OSNOVNI POSTULATI BUNJEVAČKOG JEZIČKOG STANDARDA (III)

Upotriba glagolski vrimena u bunjevačkom jezikuO standardizaciji bunjevačkog jezika divani se u našoj zajednici, a i šire, u poslidnje vrime tušta. Što u većinislučajova ne znači da se zna o čem se divani. Standardizacija je štogod maglovito, nejasno, što se trevljadigod daleko, mimo nas, a kad se ona jednog dana i trevi ona neće u jezičkom smislu kod Bunjevaca prominitništa. Istina je da je standardizacija u suštini jednostavan proces ujednačavanja sadašnjeg jezičkog fonda. Ataj jezički proces moramo izvršit sami, jel znamo svoj jezik i jel nama i triba da nam je do njeg stalo najviše

Za standardizaciju bunjevačke ikavice vrlo jevažno uočit koji se glagolski oblici u njoj upotrib-ljavaje. Poćemo prvo od glagolski vrimena, kojapripadaje ličnim glagolskim oblicima, a mogu bitprosta i složena. U srpskom jeziku postoji sedamglagolski vrimena, a kaka je situacija u bunjeva-čkom, uočićemo stalno upoređujuć ova dva jezika.Prvo moramo započet s infinitivom, koji je bezličanglagolski oblik, al je veoma važan za pravilnu upo-tribu glagolski vrimena u bunjevačkoj ikavici.

SRPSKI JEZIK BUNJEVAČKI GOVORINFINITIV - NEODREĐENI GLAGOLSKI OBLIK

je bezličan, služi za imenovanje glagolske radnje, ko i zagrađenje složeni glagolski oblika

PEVATIMESTIIĆIinfinitivni nastavci su - TI, ĆI

PIVAT (volim pivat)MEST (tribam mest)IĆ (moram ić)infinitiv je okrnjen, brez vokala - IS nepotpunim glagolima nikad

ne triba koristit veznik DA!

PREZENT - SADAŠNJE VRIMEje prosto glagolsko vrime koje pokaziva radnju koja se

dešava u trenutku govora

3. l.mn. - ČITAJU- PIŠU- NOSE

- ČITAJE- PIŠU, PIŠEDU- NOSE, NOSIDUnastavak JE je tipičan za

bunjevačku ikavicu, dok jenastavak DU lokalizam prisu-tan na ciloj teritoriji Vojvo-dine, Bunjevci ga čestokoriste, al i ne moraje.

AORIST - PRIĐAŠNJE SVRŠENO VRIMEko što vidimo iz naslova, aorist označava radnju koja se desila uneposridnoj prošlosti, gradi se samo od svršeni glagola i prost je

glagolski oblik. Aorist doprinosi dinamičnosti u kazivanju

1. ugledah 1. ugledasmo2. ugleda 2. ugledaste3. ugleda 3. ugledaše

Ko što se vidi, ovo prošlovrime uopšte nije zastupljeno ubunjevačkom govoru, a ako gakogod koristi, to znači da nepozna dobro svoj maternji jezik.

PERFEKAT – PROŠLO VRIMEpokaziva radnju koja se vršila il izvršila u prošlosti.To je složen

glagolski oblik jel se sastoji od enklitičkog oblika pomoćnogglagola JESAM i RADNOG GLAGOLSKOG PRIDEVA.

1.l. j.- ušao sam- mislio sam- želeo sam- obuo sam

- UŠO SAM (vrši se asimi-lacija samoglasnika)

- MISLIO SAM (naspramusvojenog srpskog pravopisa, niu bunjevačkom govoru se izmedI i O ne piše suglasnik J)

- ŽELIO SAM- OBUO SAM, OBUVO

SAM (slovo V se kadgod čestoupotrebljavalo, dok je danas toznatno riđe)

IMPERFEKAT – PRIĐAŠNJE NESVRŠENO VRIMEje i u srpskom jeziku zastarilo, arhaično vrime, upotreblja-

vano je u narodnoj književnosti, a danas je prisutno u dilmas istorijskom tematikom. Ovo glagolsko vrime je prosto, a

gradi se samo od nesvršeni glagola, u njem su često prisutnemnoge glasovne promine.

1. čitah 1. čitasmo2. čitaše 2. čitaste3. čitaše 3. čitahu

I u bunjevačkoj ikavici ovoglagolsko vrime se skoro sasvimizgubilo, pokatkad ga možemosrist u dilima stariji autora, kojisu ga, verovatno, upotrebljavalipod uticajom susedni govora.

PLUSKVAMPERFEKAT – DAVNO PROŠLO VRIMEje složeno vrime katkad od tri, a katkad od dva glagola.

Njime se izražava duboka prošlost, vrime prija nike drugeprošle radnje.

1. sam bio pisao, bejah pisao2. si bio pisao, bejaše pisao3. je bio pisao, bejaše pisao

U bunjevačkoj ikavici ovovrime uvik se zamenjuje perfek-tom, ritko se mož čut da ćekogod kast

- Prija dvi godine bio je piso materi. VEĆ - Prija dvi godine piso je materi.

FUTUR I – BUDUĆE VRIMEmož bit i prost i složen glagolski oblik, označava radnju koja

će se desit u budućnosti.

ću pisati, pisaćuću ići, ići ćuću da pišem

pisaćuićuTreća konstrukcija s

veznikom DA tipična je za srpskijezik, i Bunjevac je nikad nećeupotrebit jel ne odgovara duhubunjevačkog govora. Futur 1 je unašem jeziku uvik prost.

Pripravila:prof. književnosti i srpskog jezika ANA POPOV

April - Maj 2012. 11

ODRŽANO MULTIKULTURALNO VEČE U BUNJEVAČKOJ MATICI

Lipota različitostiJoš jedno multikulturalno veče pod

nazivom „Marko i prijatelji “ održanoje 24. aprila 2012. godine u okviru tra-dicionalni „Večeri utorkom“ u pripu-noj prostoriji Bunjevačke matice. Biloje ovo jedno zanimljivo veče di su namse pridstavile istaknute ličnosti gradaSubotice iz oblasti kulturnog životakroz poeziju i muziku, ko što su: Mi-

hajlo Jančikin - Mika , Marta Aroksa-laši, Gabor Lenđel, Svetislav Rajšić,Boško Krstić, Vladan Stefanović, Kse-nija Palatinus, Sandra Ždrnja, BorivojPlatiša, Gordan Papić, Šime VujkovićLamić i tamburaški ansambl „Sledbe-nici Tumbas Pere - Haje“.

Svako od nji se pridstavio na sebisvojstven način i time doprino da ovoveče bude još jedan značajna događaj

kako za Bunjevačku maticu tako i zasam grad Suboticu. Domaćin i voditeljvečeri bio je podpridsidnik Bunjeva-čke matice Marko Marjanušić.

Multikulturalnost ko značajnaodlika ovog podneblja, ko i ovo veče,još je jednom pokazala da je to vrid-nost koja će još dugo istrajavati, činećitaj mozaik različitosti posebnim.

R.B.M.

Snimak za uspominu: Svi učesnici multikulturalne večeri sadomaćinom Markom Marjanušićem

Svečana sala Bunjevačke matice je bila mala da primi svezanteresovane gledaoce

Domaćin Marko Marjanušićpozdravlja goste

Gabor Lenđel: Roker uMatici

12 April - Maj 2012.

PRIDSTAVLJENA KNJIGA „KOMPOZICIJE I TEKSTOVI DR JOSIPA STANTIĆA“

Život između tamburice i naukeU sklopu tradicionalne priredbe „Večeri utorkom“, u Bunjevačkoj matici, pridstavljena knjigakoja svidoči o muzičkom radu dr Josipa Stantića. „Tamburicu sam prvi put čuo u jednim sva-tovima, a posli sam je zavolio i posvitio joj dio života“, kaže dr Stantić. Prve pofale Pere Tum-bas Haje, čuvenog „Meštera“, dale snagu da još više uči

Kad novinar dobije zadaću da šezdesetgodina života i rada pritoči u dvi stranicenovina, svati svu težinu ovog posla. Obu-vatit sve što je jedan čovik uradio za tolikogodina nije lako, pogotovo kad se radi očoviku koji je bio i osto jedan od najboljitamburaša Subotice, piso i komponovopisme, al posto i doktor ekonomski nauka.Možda baš tako bogat život, ko što ga imadr Josip Stantić, pokaziva da se sve možako čovik to voli i ne mrzi ga radit.

Ko što sam naslov knjige kaže - drJosip Stantić je svoje prve note napisoprija 60 godina - 1952. godine, a za tam-buru se zainteresovo sasvim slučajno.

- Ko dite sam sa mamom bio unikim svatovima i tamo prvi put čuotamburice - prisića se dr Stantić. -Ubrzo posli tog se u subotičkoj Muzi-čkoj škuli otvorio odsek za tamburicui ja sam počo učit da sviram na ovominstrumentu. Moja srića je da mi jeučitelj bio Pere Tumbas Hajo, čuveni„Mešter“. Za njega me vežu samo lipasićanja. Veliki majstor tambure je svirobrerz greške, nikad nisam čuo da je po-grišio, sve bilo savršeno. Bio je zdravoozbiljan, al nikad nije povisio glas,viko, ružio nas, samo je tražio da punovežbamo i da ispravljamo greške.Možda je malo neskromno, al meniništa nije bilo teško i bio sam njegovnajbolji đak pa me je sa 16 godina,posli samo tri godine učenja tambure,pozvo u svoj orkestar za koji svi kažuda je bio najbolji u njegovom životu.

Druženje i učenje od najboljeg maj-stora tamburice, i njegove ritke pofaleučvrstile su želju mladog Josipa Stantićada se oproba i u komponovanju.

- U drugom razredu sridnje škulesam bio ozbiljno bolesan i malo samišo u škulu - pripovida dr Stantić. -Imo sam slobodnog vrimena i stalnovežbo. Jedared mi je palo napamet danapišem svoju kompoziciju. Bio je tokratak marš i kad sam ga odsviro Hajion je samo kratko kazo „ovo mož pridkuma“. Ova pofala mi je dala snagu da

nastavim i s Grgom Kovačevićom samuvižbo dvoglasno sviranje „Divoja-čkog kola“. Ništa nismo kazli „Me-šteru“, neg smo čekali da zasviramoovo kolo. Kad je došla na red dionicaza nas dvojcu mi smo zasvirali onakokako smo uvižbali. Majstor je slušo iklimo glavom, a kad smo završilisamo je kazo „ove dvi tamburicezvuče ko klavir”.

Posli ovg se dr Stantić slobodnijeupušto u komponovanje i obradu na-rodni pisama i kola pa je tako nastal injeva zajednička knjiga pisama iobrada „Noć na Paliću“ koja je štam-pana 1958. godine. U to vrime dr Stan-tić je sviro i gitaru, komponovo, pivo,učestovo na festivalu „Omladina“ ikad su svi mislili da će ostat u muziki,on je sa svim tim pristo. Kako se čestodogodi - život ga je odvuko na drugustranu. Pored muzike, Josip Stantić jeredovno išo u škulu i tu bio isti takodobar. Završio je sridju, pa višu, fakul-tet i na kraju doktoriro na Ekonom-skom fakultetu. Kako je napridovo usvom obrazovanju, tako je dobijo i od-govornija radna mista i nije mogo bit

dobar na dvi strane. Opridilio se zastruku.

Tamburi i muziki se vratio 1995.godine posli odlaska u penziju.

- Grupa moji prijatelja me je počelanagovarat da se vratim tamburici jel sete godine navršavalo 115. godina odrođenja Pere Tumbas Haje i tili su dase tagodišnjica obiluži - sića se drStantić. - Skupio sam nikoliko tambu-raša i osnovali smo Tamburaški an-sambl „Sledbenici Pere Tumbas Haje“.Sve su to bili iskusni tamburaši, al jasam ji učio da sviraje onako kako je toradio i veliki majstor Hajo. Jednovrime smo svirali, a posli sam se latiokomponovanja i krenio od pisnika kojisu pisali na bunjevačkom, al i na sr-pskom jeziku. Tako je nastalo oko 20novi kompozicija.

Porid dr. Stantića koji je puno po-stigo i ko tamburaš i kompozitor, istotako i ko ekonomista, velike zasluge zaovu knjigu pripadaje i Tamari Babić,njezinom uredniku koja je sabrala svaova dila, lipo ji rasporedila i tako iz-nela prid oči široke javnosti.

J. Poljaković

Sa pridstavljanja knjige “Kompozicije i tekstovi” dr JosipaStantića u Bunjevačkoj matici

13April - Maj 2012.

Veoma svečano i lipo bilo je u Bunje-vačkoj matici 12. 05. 2012. godine kad jeodržana, tako kast, jubilarna, V smotra,,BUNJEVAČKA LIPA RIČ” koja je nami-njena đacima osnovni i sridnji škula s pro-stora Subotice i Sombora s okolinom.Naovaj V konkurs do sad je stigo najveći brojprozni i poetski radova - 102 rada, a učešćena njem je uzelo 73 učenika iz 13 osnovnii dvi sridnje škule. Žiri koji je radio u sa-stavu mr Suzana Kujundžić Ostojić, Ta-mara Babić i Ana Popov nije imo ni malolak poso izabrat od toliko lipi radova onenajlipše i najoriginalnije, pa je zato i brojnagrada bio veći.

Pridsidnik Bunjevačke matice Ivan Se-dlak, ukazo je na velik značaj nigovanjabunjevačkog, maternjeg jezika u okvirupredmeta Bunjevački govor sa elementimanacionalne kulture, dok je autor projektaprof. Ana Popov iskazala veliku zafalnostsvim učesnicima konkursa, ko i njevimučiteljima i nastavnicima.

Pored nagrađeni radova, od koji smonike imali priliku čut, u programu suuzeli učešće i naši gosti iz Subotice iSombora - Ivana Vojnić, Danijela Vagići Igor Stupin. Oni su nas zabavili lipompismom, kompozicijama na flauti i im-provizacijama na gitari. Program su vo-dili mladi članovi Matice SnežanaPopov i Stevo Proročić.

Svim učesnicima, ko i njevim nasta-vnicima, dodiljene su zafalnice, dok sunagrađeni učenici dobili diplome i pri-godne nagrade. Posli uručenja nagrada,uslidila je slatka zakuska, druženje inada da će sledeći, VI konkurs bit jošmasovniji.

REZULTATI V NAGRADNOGKONKURSA

I - MLAĐI UZRAST – POEZIJA

1. misto – Moj zavit, DENIS VUKMA-NOV ŠIMOKOV 3. r. OŠ ,,BOSA MILIĆE-VIĆ“ NOVI ŽEDNIK

1. misto - Moja želja, IVONA IVKOVIĆ, 4.r. OŠ ,,SONJA MARINKOVIĆ“

2. misto – Plava pisma, BOJAN RU-KAVINA 4. r. OŠ ,,ĐURO SALAJ“ SU-BOTICA

3. misto – Uskrs, VIKTORIJA TU-ZLAK 4.r. OŠ ,,21. OKTOBAR“ SOM-

BOR3. misto – Uskrs, JOVANA FRAN-

CIŠKOVIĆ 1. r. OŠ ,,J. J. ZMAJ“ SU-BOTICA

3. misto – Zima, STAŠA TUMBAS4.r. OŠ ,,SONJA MARINKOVIĆ“

II - MLAĐI UZRAST – PROZA

1. misto – Kad sam bio mali mornar,JOSIP MARTINOVIĆ 3. r. OŠ,,BOSA MILIĆEVIĆ“ NOVI ŽEDNIK

2. misto – Moja sigračka, EMINAMIHALJEVIĆ 3. r. OŠ ,,VUK KARA-DŽIĆ“ BAJMOK

3. misto – Jesen je zakoračila u mojemisto, MLADEN MOLNAR 4. r. OŠ,,SVETI SAVA“SUBOTICA

III - STARIJI UZRAST – POEZIJA

1. misto – Jedan moj san, JELENAMALINOVIĆ 5. r. OŠ ,,SONJA MA-RINKOVIĆ“ SUBOTICA

2. misto – Divan san, DRAGANAŽABALJAC 7. r. OŠ ,,IVAN MILUTI-NOVIĆ“ SUBOTICA

3. misto – Proliće, SANJA VARI 6.r.OŠ ,,VUK KARADŽIĆ“ BAJMOK

IV - STARIJI UZRAST – PROZA

1. misto – Ej, salaši, MILICA TUM-BAS 7. r. OŠ ,,MATIJA GUBEC“ TA-

VANKUT1. misto – Kadgod je tako bilo, IVAN

TUMBAS 5. r. OŠ,,MATIJA GUBEC“TAVANKUT

2. misto – Došlo vrime da se opro-stimo, MILJANA IVIĆ 8.r. OŠ,,BOSAMILIĆEVIĆ“ N. ŽEDNIK

3. misto – Dičija nedilja u Bunjeva-čkoj matici, ZVONIMIR RUDINSKI 5.r. OŠ ,,SONJA MARINKOVIĆ“

V - SRIDNJOŠKULARCI – POEZIJA

1. misto - Ljubav, STEVO PRORO-ČIĆ, 3. r. HEMIJSKO-TEHNOLOŠKAŠKOLA, SUBOTICA

1. misto – Moja tambura,ALE-KSANDAR JONJIĆ 1.r. GIMNA-ZIJA ,,VELJKO PETROVIĆ“SOMBOR

SPECIJALNE NAGRADE

NEVENA BRDARIĆ, 8. r. – ĆIRI-BU, ĆIRI-BA, OŠ ,,NIKOLA VUKIĆE-VIĆ“ SOMBOR

VLADIMIR BRDARIĆ 7. r. MOJAPISMA, OŠ ,,NIKOLA VUKIĆEVIĆ“SOMBOR

NATAŠA PARČETIĆ 5. r. BAJKAU STIHU, OŠ ,,AVRAM MRAZO-VIĆ“ SOMBOR

Ana Popov, prof. književnosti

ODRŽANA V SMOTRA ,,BUNJEVAČKA LIPA RIČ”

Stvaraoci za budućnost

14 April - Maj 2012.

ETNO IZLOŽBA I ISTORIJSKA TRIBINA

Tragovi vrimenaU Bunjevačkoj matici 27. aprila

2012. godine u okviru tradicionalne ma-nifestacije „Večeri utorkom“ upriličenaje manifestacija sa bogatim programom.Pored svečanog otvaranja etno izložbastari fotografija pod nazivom „Tragovivrimena“ autora Kate Kuntić, održala sei značajna istorijska tribina pod istimimenom na temu bunjevačke narodnenošnje od XVII do XX vika.

Etno zložba „Tragovi vrimena“održana je 2007. godine u foajeu Va-roške kuće u Subotici u okviru pro-grama „IX festivala Bunjevačkognarodnog stvaralaštva“ u organizacijiKUD „Bunjevka“.

Svaka ovaka izložba ima istorijsku,etnološku i kulturnu vridnost, zauzimaznačajno misto kod stvaranja nacio-nalnog identiteta Bunjevaca, otvaraposebne teme o kojima se moglo čutina tribini u referatima: Mije Mandića,mr Suzane K. Ostojić i Kate Kuntić.

Temacka izložba je postavljena je udva različita vrimenska perioda. Prvi dio„Tragovi vrimena“ Bunjevci u Herce-govini, Dalmaciji i Primorsko velebit-skom području od XIII do XVIIvika“, izloženo je 16 fotografija, slikacrtani u grafitu i ilustracije od poznatiautora („L.S.Von.habsburg, Jahtom duž

hrvatske obale (1870-1910), Hanover-akovec,1998.“, „Vladimir Kirin, Naro-dne nošnje i plesovi Jugoslavije,Zagreb,1965“), i iz knjiga („Rikard Pa-velić, Stope pridaka – Bunjevci u Hrvat-skom primorju, Gorskom kotaru i Lici,Rijeka,1991.“, „Bunjo dida moga, Mi-lana Krmpotića, Senj, 1993.). Na svakojsliki uverljivo je prikazan izgled, oblik ikarakteristike narodne nošnje onog vri-mena, ko i vrimensko razdoblje, klima-cko, geografsko područje i načinživljenja Bunjevca s oni prostora.

Drugi dio „Tragovi vrimena“ u Ba-čkoj od XVII do XX vika, nažalostzbog skučenog prostora prikazano jesamo dvadesetdevet fotografija, od togdvi značajne slike u akvarelu, iz kolek-cije „Bunjevačka narodna nošnja 1808-1809“ Jovan Pačić, Nošnje iz Bačke spočetka XIX vika, Forum, Novi Sad,1990. (Jovan Pačić (Baja 1771-1849Budim), austrugarski vojnik, pisnik i sli-kar ostavio je značajne slike, akvarele onarodnim nošnjama stanovnika Bačkeonog vrimena, ovi jedinstveni primerci obunjevačkoj narodnoj nošnji čuvaju seu Sečenjskoj biblioteki u Budimpešti),jedna jedinstvena fotografija s krajaXIX vika, iz knjige – „Koreni“, Istorijskiarhiv, Subotica, 1991. Sve druge fotogra-

fije s' krajaXVIII i XIXvika su iz priva-tne kolekcije au-tora izložbe,koje pridstav-ljaju jedin-stvene primerkestari bunjevačkifamilija na ko-jima se virodo-stojno vidiizgled, bogat-stvo, raskoš na-rodne nošnjebački Bunje-vaca.

Mijo Man-dić, veliki poz-n a v a l a cb u n j e v a č k eistorije u svomreferatu „ Pose-

bna obiležjabunjevačkenarodne no-šnje“ izmeđuostalog pose-bno je istakojedinstvenedilove i spe-cifičnosti nabunjevačkojnarodnoj no-šnji sačuvanekroz vikove.

Mr Suzana Kujundžić Ostojić usvom izlaganju istakla je posebno,kako Nacionalni savit bunjevačke na-cionalne manjine, radi na tom da prikoNacionalne komisije Srbije za sara-dnju sa UNESKO-om, koji se bavi za-štitom nematerijalnog kulturnognasliđa. Bunjevci imaju svoje jedin-stvene specifičnosti; bunjevački jezik,epske pisme - goktalice, bećarce, no-šnja, običaje ko što su kraljice, poli-vači, dužijanca i postoji velika potribaza žaštitom kulturnog nasliđa.

U referatu Kate Kuntić, kojeg su či-tali Tamara Babić i Dušan Ivić, sliko-

vito je opisana ženska i muška narodnanošnja bački Bunjevaca. Program ma-nifestacije posebno je ulipšan nastu-pom tamburaškog orkestra“Sledbenika Tumbas Pere Haje” i so-liste Tamare Babić.

Kata KuntićBunjevačka narodna nošnja - L. S. Von. Habsburg,

“Jahtom duž hrvatske obale 1870-1910”

15April - Maj 2012.

PRIDSTAVLJANJE KNJIGE „TREĆI KOD“ JELISAVETE BULJOVČIĆ VUČETIĆ

Bikovo je moje rodno mistoU okviru tradicionalni manifestacija

„Večeri utorkom“, 22. maja o.g. je u pro-storijama Bunjevačke matice održana pro-mocija knjige pod nazivom „Treći kod“,zbirke poezije autorke Jelisavete BuljovčićVučetić, zvane „Liza Bikovačka“.

Jelisaveta Buljovčić Vučetić rođena je1940 g. u Gabrić kraju kraj Bikova u komeje provela svoje ditinjstvo do osme. godineživota kada se njezina porodica priselila uvaroš Suboticu.

U tim posliratnim godinama kad je bilaneimaština, skoro, u svakom domaćinstvu,Liza je možda i gladna, i bosonoga trčkaralapo šorovima, bikovačkim njivama, provodiladosta vrimena na dida Entinom salašu i svadešavanja tog vrimena doživljavala na njojposeban, senzibilan način ko što je:

- zvonjava bikovačke crkve - ko zovna moltivu i odlazak na misu, el večernje;

- bikovačke rodne njive na kojima setalasalo žito, el nasmijani suncokreti oke-nuti ka Suncu.

Autorka se nostalgično sića takog živ-ljenja baš tamo di joj je ditinjstvo ostalo:

„Fala ti Bože za ovaj životšto sam mogla na Bikovu stat, to je najlipči zemaljski krajza mene pradidovski raj.

Tu su moja sićanja davnaožiljci ditinjstva bolna.Nema noći da salaš ne sanjamsvakog dana ustajem s tugom.

Bikovačke njive ravneu mom srcu će biti uvik slavnena Bikovo želim da odemzauvik tamo da ostanem.“

Ko divojčica kada je počela spoznavationo što je okružuje i što se dešava u tom okru-ženju, spoznaje lipotu salašarsko-šorskog na-čina življenja. Uočava kako je sloboda kretanjaograničena odriđenim marginjima, a kad ježivot ugrožen, marginji se lome. Ona ova de-šavanja percipira i pohranjuje u svoju memo-riju da bi posli dugog niza godina iskazala vrlojednostavnim ričima bunjevačkog jezika, ko štoje to napisalašu svojim pismama ko na primeru pismi: „Bikovačka tuga“, di kaže u prvoj ki-tici:

„Klapila sam noćasbikovački salašdida Ento kako popravlja korlatkoji je marva polomilabraneći se od obada“.

Sića se autorka i didi-nog salaša u kojem lam-paš gori i osvitljava čeljadkad se mole „da se životu zdravlju voli“.

Posebno se sića nani-nog svitovanja kako tribapravedan bit, poštivat sta-rije, volit svoj bunjevačkirod i svoj jezik:

„ Bunjevački milirode

ne napuštaj višezgode.

svoju rič tribaš pazit,čuvat

na svom putu sitraja-vat.

Bunjevci su mali narodradan, di je svako savkom rod,sve voli, tuđe poštujeodržava običaje svoje.

Divanidu uvik lipo,kad se s drugim razgovarada se tuđa rič razumikad se svoja izgovara.

Prikupit snagu svijuzadnja kaplja tople krvi,neka za nas srce kucada se znade ime Bunjevaca.“

Priseljavanjem u Suboticu ona je do-življava ko

- „grad iz mašte“, varošku kuću, „konajlipču sliku“, a posebno KORZO kad ne-diljom posle Velike mise divojke i momcidođu da se, prije užne, prošetaju. Cure u na-rodnoj nošnji sridinom korze, a momci stojesa strane i samo odmiravaju divojke.

Liza Bikovačka sva doživljavanja, kakou Gabrić kraju, na dida Entinom salašu, takoi u samoj varoši što je dotaklo njezinu sen-zualnost na samo njoj svojstven način, sabiraposle niza godina na vrlo jednostavan način,moglo bi se kasti, ŠTUROM LERKSI-KOM,međutim, priporučio bi da čitalac triuđe u „cipelice“ tog vrimena kad je autorkata dešavanja percipirala i da privati godineu kojima je ona u svoju memoriju sve to po-hranjivala, da bi, ko zlatar što svojim umet-ničkim darom kiti ogrlicu od dragocenogmetala vešto izabranim draguljima, nizala ričpo rič u kiticu, pa u pismu i skupila ji uzbirku, ko kalperac za divojačku ruku.

U svojoj pismi“ Subotička uspomina, kaže:

„ Mećem u škatulju starulistove starom spomenaru.Požutilo pismo iz dalekapisano prošlog vika.

Mećem u škatulju staruna proštenju kupljenu anforukoja sića na prošle danena njoj su slike nacrtane.

Mećem u škatulju sićanjedno boce za peglanjekad smo skakali po crti,a suknja se oko nas vrti.

Mećem u škatulju uspominumaramu malu crvenukoju sam prid crkvom kupilada bi se tvoji očiju sitila.“

Iz svega do sad kazanog autorka uo-čava detalje dešavanja koje mož samo pro-duhovljena duša uočiti i zabilužiti u svojesićanje ne potamnjujući ga već na kristalannačin dočarati čitaocu dok čita, ko da je isam učesnik tih trenutaka.

Veče je proteklo uz pisme autorke kojesu čitali gosti :Pokornić Iva, NevenkaInđić, Ivana Milanković, Lana Beganović,Jelena Vuković, učenice Osnosne škule„Matko Vuković“, zatim Marija Horvat,pisnikinja članica Odbora za književnostBunjevačke matice, Stipan Šarčević, ured-nik ove zbirke bisera, a cio program supropratili članovi Tamburaškog ansambla„Sledbenici Pere Tumbas -Hajo“ sa solist-kinjom Tamarom Babić.

STIPAN ŠARČEVIĆ

Jelisaveta Buljovčić Vučetić sa učesnicima pridstavljanja njezine knjige “Treći kod”

16 April - Maj 2012.

ODBOR ZA ISTORIJU

Bunjevačka bila Subotica - IINovi vlasnik placa Alojzije Polja-

ković (oko 1827 – 1903) još je 1861.godine prido prve molbe za izgradnjupalate. Gradnja je započela 1878. go-dine po projektima arhitekte MihajlaTota. Poljaković je bio profesor crta-nja u subotičkoj gimnaziji. On se bavioi voćarstvom, a na Paliću je izgradiovilu, u kojoj je izdavo šest dvosobni idva jednosobna apartmana.

Izgled Poljakovićeve palate, jedneod najstariji neorenesansni građevinau Subotici, sačuvan je samo na starimrazglednicama. Prvi stanari u Poljako-vićevoj palati bile su Subotička trgo-vačka i obrtna banka, jedna trgovina iNacionalna kasina.

Poljakovićeva palata je za 91.000forinti 1894. godine kupio Vojnić Šan-dor mlađi (1865 – posli 1941), diplo-mirani agronom, poslanik Ugarskogsabora i jedan od malobrojni Suboti-čana sa titulom barona (od 1911. go-dine). Novi vlasnik je 1895. godinetemeljno renoviro. Izvođenje umetni-čki molerski radova je bilo dato Bla-škoviću – Mihalju – Batoriju.

Privredna banka Južni krajeva je1911. godine kupila palatu ŠandoraVojnića mlađeg. Vlasnici banke su an-gažovali graditelje Komora i Jakabaza adaptaciju zgrade i za dogradnju jošjednog sprata.

Ova zgrada je subotičkoj sredinidonela značajnu novinu staklenuosmougaonu kupolu, koja se izdizalanas središnjim dilom.

Ova palata di je sada Služba dru-

štvenog knjigovodstvo, odnosno Slu-žba za platni promet ona je proglašenaza nepokretno kulturno dobro.

Mamužićeva najamna palata

Vlasnik ugaonog placa prema Ka-laijevoj ulici (sada ulica Đure Đako-vića) posto jetadašnji gradona-čelnik SuboticeMamuzić Lazo(1847– 1916). Onje prva osoba kojaje javno u suboti-čkoj supštini po-stavila pitanješkulovanja bunje-vačke dice na ma-ternjem jeziku. Natom talasu bio jeizabran za posla-nika Ugarskog sa-

b o r a(1881–1884), azatim i gradona-čelnika Subotice(1884–1902 ).

Projekat Ma-mužićeve palateizgradio je 1891.godine Titus Ma-čković, glavni in-žinjer u periodu(1884–1890).

Na spratu senalazio samo po-

rodični stan Mamužića. Mamužićevanajamna palata, kulturno dobro, zadr-žala je izvorni oblik, enterijer je većimdilom restauriran, a fasadno platno jedelimično obnovljeno.

Najamna kućadr Josipa

Antunovića

Po projektu Ti-tusa Mačkovićapodignuta je1898. godinespratna kuća Jo-sipa Antunovića.To je prvi objekatizgrađen na placukoji je prije pokri-vala vodena povr-šina Rogine bare.

Josip Antunović, plemeniti od Alj-maša (1852–1942) bio je ličnik, poli-

tičar i poslanik Ugarskog sabora.Jedan je od najpoznatiji ličnosti subo-tičkog, političkog i društvenog životau poslidnje dvi decenije XIX vika.

Direktor Pučke gazdačke banke uSubotici bio je od osnovanja 1891. go-dine, pa sve do 1917. godine. Sve doodlaska u penziju 1912. godine bio jevirilni član subotičkog pridstavničkogtila.

Kuća ima spolja eklektički, prete-žno neorenesansni izgled. Ona je ne-porektno kulturno dobro pod zaštitom.

obradio: Mijo Mandić, dipl. inž. arh Poljaković palata

Mamužićeva najamna palata

Najamna kuća dr Josipa Antunovića

17April - Maj 2012.

EKOLOŠKI SAVETI

Posipanje putova i trotoara sa soljuŠumska vegatacija ima značajnu ulogu

u biosferi jel priko fotosinteze oslobađaznačajne količine kiseonika, a vezujeugljendioksid. Zbog tog se tribaju koristitobnovljivi izvori energije – sporedniproizvodi biljaka, slama, kukuruzovina idrugi jel oni pri sagorivanju oslobađajuugljendioksid al priko fotosinteze istukoličinu ugljendioksida koriste za opti-malan rast i razvoj biljaka.

Šume obezbeđuju oko polovinekiseonika na planeti. Pored navedenogpostoje i druge značajne funkcije drva iukrasnog šiblja koje se nalaze poredputova i trotoara. Spričavaju intenzivan ičesto štetan uticaj vitra, obezbeđuju inten-zivno oslobađanje vode isparavanjem,jedan ha šume u toku jedne godine ispuštau atmosferu 3,5x10

6kg vode.

Tokom zime pogotovo kad dođe doznačajni padavina sniga koriste se velikekoličine soli kako bi se očistili putovi i tro-toari, pored mehaničkog odstranjivanjasniga.

Primećeno je da kod osetljivi drvoredadolazi do ranijeg opadanja lišća pa čak ido sušenja drveta posli korišćenja velikikoličina soli. Naime, nakon topljenjasniga, voda obogaćena natrijumhloridomodlazi u kanalizaciju, al jedan velik dioulazi u zemljište natapajuć drvored poredtrotoara. Rezultat tog je sporiji razvojdrveća a često dolazi i do njegovogpropadanja.

Drveće vrlo intenzivno usvaja hlor itransponuje ga u nadzemne organe,

posebno u listove, dok je usvajanje i trans-port natrijuma daleko sporiji te se značajandio zadržava u korenu i stablu drveta iukrasnog šiblja pa je njegovo štetno de-jstvo na razvoj drvoreda sporije i slabije.

Hlor koji se brzo usvaja diluje toksičnoukoliko se njegova koncentracija u suvojmateriji nađe na nivou od 0.5 do 1.5 %.

Na drvoredima lipe koja se često nalaziu drvoredima pored trotoara i putovamogu se uočiti oštećenja od hlora već ujulu i avgustu misecu. Pogotovo ako nje-gova koncentracija u listu iznosi 1.5% akod divljeg kestena na 1% u suvoj mater-iji.

Negativan uticaj hlora ogleda se utome što on smanjuje usvajanje fosfora,kalijuma, sumpora i drugi hranljivi eleme-nata zanačajni za optimalan razvoj drveća.Ko poslidica suviška hlora vrh korenovidlačica kod drveća je mrk, smanjuje seusisna moć, pa i ishrana drveta,vegetacijakreće prije vrimena a listovi su često de-formisani. Suvišak hlora manifestuje se narubovima listova di se pojavljujunekrotične pege a mož da dođe i doopadanja lisne mase.

Biljke koje se nalaze pored putovaposebno su osetljive na suvišak hlora jelsu izložene dejstvu izduvni gasova iz autaprije svega olovo je štetno za optimalanrazvoj drveta.

Da bi se vegatacija pored trotoara iputova očuvala i razvijala u mnogimgradovima zabranjeno je posipanje soljutokom zime u cilju opadanja sniga, nigdise koriste sitan šljunak i drugi materijali.

Ukoliko se primeti da je došlo dooštećenja drvoreda sa hlorom triba izvršitintenzivno zalivanje, đubrenje i obraduzemljišta oko drveća. Dobro je koristit istajnjak jel on pomaže u očuvanjukvalitetnog vodno-vazdušnog režima istrukture zemljišta.

Ko primer negativnog dejstva hlora nadrvored lipe podignuti pored trotoara možse uočiti na palićkom putu di već u julu iavgustu dolazi do delimičnog sušenja lisnemase.

Da bi se sprečio negativan uticaj hlorana drvorede u urbanim sredinama tribasadit drveće otporno na hlor na primergelegunju a izbegavat lipu i kesten.

Smatra se da količina soli koja u tokujedne godine mož da se koristi za posi-panje putova i trotoara ne smi da prođe 10gr po m2. Međutim, u nekontrolisanimuslovima rasturanja ko što je bilo i ove go-dine količina rasturene soli na trotoarimaprilazila je i deset puta veću količinu te jecigurno da će se posledice već u julu i av-gustu vidit na drvoredu.

dr Andrija Peić Tukuljac

Dinamika sadržaja hlora u suvoj materiji liske (L) i peteljke(P) kod neoštećenog (A) i oštećenog divljeg kestena

18 April - Maj 2012.

ODBOR ZA KNJIŽEVNOST

Bunjevačka književnost između dva rata

Dešavanja u Prvom i Drugom svit-skom ratu odrazila su se i na bunjeva-čki narod, posebno na njev i kulturniživot. Pored svakodnevni poteškoća,posliratne prilike donele su noveaspekte nacionalnog gušenja. Po na-redbi svi su se morali izjašnjavat koHrvati. Bunjevci ko narod više ne po-stoje. Ovi istorijski događaji direktnosu se odrazili i na bunjevačku književ-nost. Mnogi autori s vrimenom, višepišu na ijekavici, neg na ikavici. Bu-njevački jezik bio je proganjan i ismi-javan. Jezik ostaje nestandardizovan ine uči se u škulama. Bunjevačka knji-ževnost između dva svitska rata bila jevrlo specifična u odnosu na ostale unjenom okruženju. Ta osobenost ogle-dala se u nezaiteresovanosti za savri-mene književne tokove. Bunjevci idalje biraju za teme svoji dila svakod-nevni život svog naroda u njevoj borbiza nacionalni opstanak, prikazujuć sveto kroz realističku prozu. Poezija je upočetku bila romantičarska, međutim,vrimenom prirasta u socijalnu liriku.Najlipše se i dalje pivalo o nekada-šnjim danima. Književnost sa takvomtematikom bila je usmerena ka uskomkrugu čitalaca.

Književnici koji su svojim dilimabogatili ondašnji kulturni život, prije

svega, Subotičana bili su: Lazar Stipić,Mara Đorđević Malagurski, MatijaPoljaković, Balint Vujkov, Marko Peići drugi. Subotičanin Lazar Stipić pisoje pisme, pripovesti, drame i eseje.Najuspišniji je bio u pisanju pisama. Usvom spevu "Večna vatra", u rodolju-bivom zanosu, opisuje svoje sunarod-nike i njevu sudbinu. Stipić je biopokretač više subotički listova i časo-

pisa "Neven", "Naše slovo", "Glas""Istina i “Sloga”.

Med njegovom proznom stvarala-štvom ističe se njegova knjiga "Bu-njevci" štampana 1941. godine. MaraĐorđević Malagurski je prva bunjeva-čka književnica. Njene pripovitke ot-krivaju ondašnji bunjevački svit, aposebno u njima dolazi do izražaja sti-lizacija narodnog govora. Najuspišnijanjena knjiga "Vita Đanina” i druge pri-povitke iz bunjevačkog života štam-pana je 1933. godine. Tematika koju jeobrađivala smištena je u seoski ambi-jent u kome je poetizovan jednostavanživot.

Matija Poljaković je plodni dram-ski pisac. Njegova dramska dila izvo-đena su na sceni subotičkog pozorišta.U njima je Poljaković okrenut svompodnevlju i njegovoj okolini. Med

dramskim dilima posebno se ističu ko-medije "Niko i ništa", "Ča Bonina raz-gala" i "Dokoni ljudi". Balint Vujkovje priko pedeset godina sakupljo naro-dne pripovetke. Pored sakupljačkograda Vujkov je bio i pripovidač i roma-nopisac. Ko pisac najprije je pošo tra-gom socijalne literature, a zatim seopridilio za ratne i posliratne teme.Često je u svojim dilima interpretiroratne i posliratne dogodoštine. MarkoPeić je u mnogome doprino razvoju iočuvanju bunjevačkog kulturnog stva-ralaštva. Prvu svoju pripovetku "Bole-sna nana" objavio je u "Bunjevačkomkolu", omladinskom časopisu za knji-ževnost i kulturu, 1933. godine. Drugesvoje pripovetke Peić je objavljivo u"Bunjevačkom kalendaru".

Pored svi napora da budu aktuelnii rado čitani, bunjevački književnici,međuratnog perioda, u svojim dilimaističu, prije svega, nacionalni identitet.Svesni činjenice da je to jedan od na-čina očuvanja nacionalne svisti, oni ćezdušno prikazivati način života, težnjei ideale svog naroda. Bili oni u toko-vima savrimeni literature ili ne, oni susvoju misiju ispunili, jel se bunjevačkijezik očuvo do današnji dana, a da imauporište i u pisanoj riči dokazuju namdila gore navedeni stvaraoca.

Jadranka Tikvicki, prof. književnosti

Mara Malagurski Đorđević

Marko Peić

Lazar Stipić

19April - Maj 2012.

Pisnici Bunjevačke maticeBUNJEVAČKOM RODU

Bunjevački rode, šta se s tobom zbi,šta si tako tužan i sumoran ti?Zašto mrštiš čelo i plačeš sad,Reci meni, kaki tebe mori jad.

Podigni glavu i slobodno izreci, Kaki melem, rode, tvoje srce liči?Tražiš li ljubav i bratsku slogu,Zar Bunjevci sebi pomoći ne mogu?

Znadem zašto ćutiš, dragi rode, moj,Znadem šta je uzrok i zloj sudbi toj:Gaziš, rode, staze pradidova tvoji, Misliš, srića novim putom sjaji.

Odričeš se sebe i imena svoga,Odričeš se nane, krila toploga. Ne poštuješ ni baću, oca tvoga.Pokopo si selu, te nemaš nikoga!

Imal većeg jada, gori muka,Nek kad s tobom vlada tuđa ruka?Prospel oko ikad suza više,Nek kad bratac brata iz srca briše?

Poslušaj, rode, šta mi je sad želja:Čuvaj i slavi običaje, prela;Odbaci tuđe i mrske ti dari, ta razmotri riči otaca stari.

Ne uzimaj tuđe, niti svoje daj,Bunjevačko ime, nikad ne izdaj!Od rođenja pa do groba tvoga,Ne odreci imena se svoga.

TOMO KOPUNOVIĆ

STARA KAPIJA

Nedaleko od moje kuće živila jesnaš Đula. Snižno sida kosa uvik joj jebila uredno smotana u malu konđu, ana očima su joj bile nataknute kocka-ste očale. Bila je pomalo pogurena, paje čerez tog nosila stari drveni štap. Odtog štapa se, valjdar, nikad nije niodvajala.

Zdravo me je podsićala na mali tro-šni kućerak u kom je živila. Bila farbase već oljuštrila sa zidova i s dva malapendžera ispod visoki kestenova.Stara kolska kapija ostala mi je i dan-danas u sićanju. Bila je napravljena oddračovog drveta, divanila je snaš Đulaponosito. Ta ko da se falila. Velike

gvozdene šarke, već zarđale od vri-mena, škripile su posli toliko vrimenanoseć tu tešku debelu kapiju godi-nama. Klinovi su bili zakovani polu-kružno i na drvetu su pravili lipu šaru.Kvaka je , isto tako, bila gvozdena, ve-lika i teška, s interesantnim lukovima.Oma ispod nje bila je ključaonica,povr koje se izdizala glava lava držeću čeljustima kajlu. Verovatno je cilakapija izgledala vrlo otmeno i zanosnokad je bila postavljena na ovo misto.Vrimenom se zelena buđ raširila dra-čovim drvetom.

Starica je umrla i ko da je s njomnestalo nestalo čarolije davni vrimena.Kuća se naherila, a kadgodašnja lipotastare drvene kapije, jedinog svidokaživota ovdašnji Bunjevaca, sasvim jenestala. S njezinom lipotom nestale su

i sve uspomine ukućana, pa i cilog so-kaka. Nestala su i moja dičija mašta-nja, al slike nisu izblidile.

STEVO PROROČIĆ

ZABORAVI

Ako se kadgod susretnemo u ulici uspomenati iđi s jedne, a ja sa druge stranei ne gledaj priko, samo napriedko da druga strana ne postoji

i uspomine iz davne prošlosti.Zaboravi vitrove i lelujanje lišćadok si mi govorila da me voliš,a ja topio emocije u tioj noćii nado se da taj trenutak neće proći.

Zaboravi.

Samo naprid, ne gledaj priko,zaboravi da poznaješ prolaznika na drugoj stranis kojim si se smijala i radovalaprvim pahuljama i kišnim kapima, litnjoj noći, ne čekajući da će proći.

Molim te, zaboravi.

Zaboravi zbog tebe i svega što jesijer kasno je za povrataksazrili smo i ostavili tragove u vrimenu.Možda boli, ali zaboravi,radi svega što je u ulici budućnostii svi oni koji te čekaju da ćeš doći.

Znam, nije lako ni jednoj ni drugoj strani,kažem ti zato, jer još srce boli,a možda i voli,al poslušaj zaboravi.

STIPAN ŠARČEVIĆ

April - Maj 2012.20

„Krajem četrdeseti još praznicima i nedeljom pre podne, subotički korzoje svaki put bio nova neponovljiva izložba prefinjenog ukusa, znalaštva idostojanstva. Narodne nošnje delovale su gospodstveno, uprkos dirigo-vanoj mržnji prema gospodi ali i prema 'kulacima' čije su ćeri isticale os-obenost u zajedništvu veličanstvenim prizorom koji se nikada nećeponoviti na subotičkom korzou.“

Bela Duranci o bunjevačkoj nošnji – Subotičke novine - 7. 8. 1998. godine (III dio)

Litnja svečana narodna nošnjabački Bunjevaca

Dolaskom u Bačku bunjevačke ženenošnju su izrađivale same. Na imanjimauzgajala se kudelja, lan, konoplja, ovce(za vunu) i druge životinje (za kožu). Uzavisnosti od spretnosti, svaka žena mo-rala je učit poslove oko predenja, tkanja,vezenja i šivenja, od mali nogu dok je bilajoš curica, da bi zadovoljila posebno obi-čaj tradicije i potribe svoje velike familije.Vikovima je ovo bio najznačajniji ženskizanat, po kome su ponike po lipoti, ma-štovitosti i kvalitetu, nadaleko postajalepripoznate. Dodavajući svoje novine iumiće u poslu kojeg su radile, menjajle sustečene starinske navike i ujedno stvaralenove odnose nadmetanja u kvalitetu i li-poti rada. Mašta je u ono vrime bila jedinial neprisušni izvor i pokretač stvaralačkiporiva, naše priproste žene, koja je uglav-nom još bila nepismena, al se vrlo rado ba-vila se ovim poslom zbog svoje unutrašnjenesavladive potribe. Svojim upornimradom žene su dostigle vrhunsku preciz-nost i finoću, kod složeni tehnika prede-nja, tkanja a naročito šivenja i vezenja.

Ženska narodna nošnja

Ženska svečana litnja ruva s početka suizrađivana od domaćeg tkanog materijala,koji je bio poprilično težak i krut. Veštinau ovim poslovima je imala vrlo značajnuulogu. Razlika između svečane i poslen-danske narodne nošnje je u tom, što je sve-čana nošnja rađena od kvalitetnijegmaterijala i ukrašavala se sa bogatijimukrasima tipa srebrni puca, zlatnim poro-tom i bogatim šlingom.

Moda s kraja XVIII vika pridonela jevelike novine u stilu oblačenja, vrsti odi-vni predmeta i ukrasa, primenu novi svit-liji boja. Na bunjevačkim ruvima posebnose iskazalo kod novi ženski krojni stilovai oblika. Narodno odivanje zahtivalo jetkanje novi finiji vuneni, pamučni i svilenimaterijala.

Cila litnja ruva šila su se od atlaske,marcelinske svile, brokata, velura, žoržeta,kašmira. Ovaka cila ruva od svile, bila su

skupocena, čuvana i oblačenasamo u posebnim prilikama,trajala su i po sto godina, čak suostavljana u naslidstvo.

Cila ruva često su ukraša-vana su šlingom (cvitnim – ve-getabilnim motivima sa bilim,šarenim, svilenim i zlatnimkoncom), šujtašom, zlatnomčipkom, srebrnim pucadima.

U trećoj deceniji 20. vika,tradicionalan način odivanjanaglo pridaje misto gradskom,evropskom ruvu, narodna no-šnja bački Bunjevaca postalaje kulturno istorijska baštinjenavridnost, s tim što se u stalnojupotribi zadržala u ponekimprigradskim naseljima, selima isalašima il odriđenim svečanimprilikama sve do 70 godina XXvika. Danas u bunjevačkomruvu samo se možedu viditžene u najstarijem dobu, ucrkvi il na kakim svečanim pri-likama. Izvornu originalnu na-rodnu nošnju bački Bunjevaca,većinom staru priko 100 go-dina, čuva par privatni kolekcionara u Su-botici.

Kad je rič o litnjoj svečanoj ženskojbunjevačkoj narodnoj nošnji, na prvommistu je bilo rađeno – šlingovano bunje-vačko ruvo. Ovo ruvo jedinstveno usvitu, posebno po kvalitetu, kroju i izgledudrugačije je u odnosu na sve tradicionalnenarodne nošnje drugi naroda. Karakteristi-čno je i po tom da ga oblače samo cure –divojke od 15-16 godine pa sve do svojeudaje.

Bilo šlingovano ruvo šilo se: „ruvo ucilo“ (opisano u prošlom broju), il „ ruvos košuljom i pruslukom“, a koje se sastojiod: bile košulje, prusluka, keceljca, pod-sukanja, gornje suknje i bilog igrača. Bilašlingovana košulja šivene od najfinijegpamučnog postava „tanki“ po nitima zva-nim tančica i začunčanica. Šlingovala sena oplećcima i rukavima sa bogatim bilim

šlingom il rađeno sa zlatom. Rukavi suušivani u orukavlje sa nabranim taclijama.Bogatim šlingovanim zarukavljem, iglomobrubljenim il našivenim čipkama - tzv.kericama. Bili šlingovan prusluk je bio ufunkciji ukrasa, obično se šlingovo cio –po cilim pridnjicama, leđima i svim ivi-cama. Bile skute su prva dolnja suknja, ši-vena od čvršćeg lanenog platna u tri poleobično se na porubu opšivala tanjim šlin-gom il opšivom. Na skute se oblačilo i dodevet donji podsukanja, šiveni od biloglanenog platna, kasnije pamučnog. Kro-jene su u četri - pet pola. Šivene od finogpostava začunčanica, obično su šlingovanepo porubu tako da svaka gornja podsuknjabude rađena sve bogatije. Gornja bila šlin-govana suknja šivena u šest pola, šlingo-vana sa posebno izabranom bogatommustrom koja se pružala od kraja porubapa do po suknje. Šlingovan bili keceljac

Iz privatne kolekcije Alojzija Stantića

21April - Maj 2012.

je najlipši dio bilog šlingovanog ruva, obi-čno je po porubu široko rađen sa sve tristrane okolo, najčešće i sredinom keceljca.Bili šlingovan igrač, traka širine 20 cm,dugačak i po tri metra, od istig postava koi cilo ruvo posebno se ukrašavo po dužinii bio poseban ukras na ruvetu.

Kad je rič o svečanom bilom šlingova-nom ruvu ne mož a da se ne spominu i di-čija ruva, posebno za novorođenčad.Bunjevačke žene sa posebnom pažnjomšlingovale su za svoju željno čekanu no-vorođenčad. Pored navlaka za uzgljančice,dunjice i prikrivače spremale su šlingo-vana odilca: košuljice, kapice, bekešiće ikaputiće, sve dok ne krene nogom, pose-bno za curice. Ovaka bila šlingovana ruva,zbog velike vridnosti ritko su oblačena,posebno su čuvana i obično su nasliđivana.

Da bi zatvorili pripovitku o bilom ra-đenom – šlingovanom bunjevačkomruvu, važno je zabilužit i način održava-nja. Da bi se sačuvala njegova blistava bi-lina, neprikosnovena čistina, urednost ilipota šlinga, moramo se vratit par vikovaunatrag u najoriginalnije vrime kad se jošživilo u velikim salašarski zajednica. Po-četkom nedilje obično bi se 2-3 žene spre-mile da “peru košulje”. U velikim kortima(1-2) na koraću dan ranije potapala se bi-lina, natopljena bilim domaćim kuvanimsapunom. Isprana, iskuvavala u velikim(60-70 l) kotlu, pod koji se ložilo (2-3sata), privrćalo velikom varnjačom zaiskuvavanje košulja. Iskuvane košulje vra-ćane su u korto, da bi se prale - dobro žu-ljale na pralji, dok se ne postigne željena

čistoća i bilina.Ispiralo se obi-čno iz tri vode.U zadnju vodumećalo se mo-drilo. Zadnje jebilo štirkanje.Steralo se poštrangi na jakosunce. Posebnofleke najlakše suizbiljivane nasuncu i smrzava-njem. Liti steralose po travi, flekase onoliko putakvasila dokskroz ne ne-

stane, a zimi smrzavala dok ne pobili.Osušene košulje skupljane su u košar, omase vlažile (vodom i metlicom poštrapa se).Odstojale su niko vrime pa se smotavaleza “roljanje”. Roljano je tako što se veš na-motavo na oklagliju. Ručnim pritiskanjemna prakljaču roljo se dok se ne izravna. Ve-likom roljkom koja ima dvi oklagije, biloje lakše i mogle su radit dvi žene uporedo.Roljanje je za pojedine dilove odiće bilopraktično (gaće, skute, peškire, krevetskenavlake i dr.) i bilo je dosta izroljat. Me-đutim bilina - dilovi svečanog ruva odfinog postava dopeglavani su. Prvobitnepegle na žerovu zadavale su dosta muke,da se ne uprlja bilo svečano ruvo od gariiz pegle, što je bilo veliko umiće. I poredvisoke tehnologije XXI vika ritko kojažena zna ispeglat bilo šlingovano ruvo.Uz bilo šlingovano ruvo uz posebno sve-čane prilike ( Kraljice na Dove, Duži-jancu…) cure su oblačile prusluke od svileil kumaše, ukrašene zlatnim portom il čip-kom, zakoščavo se kopčama.

Uz bilo šlingovano ruvo nosile su serađene papuče.

Cure i divojke nosile su svečana ruvakoje se sastoji od bile rađene košulje sasvilenim il kakim drugim materijala šive-nim pruslukom, suknjom, keceljcom iigračom.

Uz cila ruva obuvale su sandale i ci-pele, koje su pravljene od kože, di se gor-nji dio izrađivo od pliša, sukna, svile …

Liti cure su bile gologlave dok su ženepovezivale svečane svilene marame obi-čno dobro usklađene sa ruvetom.

Muška narodna nošnja

I muška ko i ženska narodna nošnjabački Bunjevaca vrimenom se izminila uodnosu na izvorni dinarsko karpatski ka-rakter. Razlika između svečane i poslen-danske bila je u tom što je svečana nošnjarađena od kvalitetnijeg materijala i ukra-šana sa bogatijim pucadima.

Osnovni dilovi muške narodne nošnjesu ostali isti košulja, gaće, prusluk i pa-puče. Svečana košulja izrađivana je s po-četka od domaćeg lana i konoplje, sve dos kraja XIX vika kad se šila od kvalitetnogkupovnog bilog postava. Šivena je od dvipole, širina leđa umrskana su na sredinileđa ispod obašve – galira ( kragne), dokje pridnjica sužena u dupla njidra, koja sezakopčavala sprva uzicama a posli konča-nim pucadima. Široki rukavi od jednepole, namrskavani su u orukavlju ispod na-šivenog umetka priko ramena – tipa“ fran-cije”, ispod pazuva umećala se “latica”, nakrajovima rukavi su nabrani u manžetnu,koja se zakopčala pucadima.

Svečana muška košulja posebno zamomke šlingovala se po obašvi i njidrima,obično bilim iz zlatnim koncom – nikad uboji. Svečane bile gaće šivene su ko i ko-šulja od domaćeg il kupovnog postava potri pole u svaku nogavicu. Ravan kroj zah-tivo je umetak med nogavicama – “tur”.Gaće u struku, bogato su nabirane i vezanesu “ugaćnjakom” koji se provlačio krozporub. Dužina gaća je bila do članjaka, po-rubljena na običan porub. Bunjevci gaćenisu ukrašavali niščim. Dobro su štirkanei uroljane. Svečani prsluk bio je od po-sebnog kvaliteta i lipote. Stariji su običnoimali crne i tamnije boje od sukna i čoje,dok su mlađi nosili od kumaše, svile il ra-đeni sa zlatom. Obično su se svečani pru-sluci zakopčavali sa srebrnim pucadima.

Uz bile gaće obuvale su obično crnepapuče.

Početkom XIX vika elementi gradskemode, prihvaćeni su od strane širi narodnislojeva. U litnju mušku narodnu nošnjuulazi u upotribu šešir, uske pantalona, pri-ljubljene uz noge tzv.”čakšire”, prusluk, ikaput. Uz ovu nošnju nosile su se čizme.

nastavlja seKata Kuntić

MISLI IVANA ANTUNOVIĆAOdabro: Ivan Sedlak

SVETA MAJKA CRKVA

- Crkvu nije čoviek izmudrovao već je Bog u ljudstvo osnovao. – (“ Vila”, god. 1873, str. 85)- Nikada ne bijaše slobodne države, gdje je bila crkva okovana, niti je država ikada

tugovala, ako joj je crkva slobodnom bila. – (Ib. str. 532)- Neima druge istine na svitu no ona: što ju je Isus na svit donio. Ako pak neima

druge božanstvene istine, onda neima drugog načina spasenja, no što je onaj, koga je Isus nastavio, i u rukeapostola položio; da ga slide do konca svita: ovo činite na moju uspomenu. - (“Naputak”, str. 5)

- Jedan je Isus, mora dakle da bude i jedna Crkva po njemu i u njemu osnovana i utemeljena. Tko ovu ra-skida, razdeljuje, taj razdvaja Isusa. A buduć da je on uvik jedini te isti, to je naravno, da svaki koji njegadili, ukida snagu i moć njegovu dilovanju. – (Ib. str. 174-175)

- Ono obećanje Isusovo: “S vami ću biti do skončanja svita“, može i mora se samo na jednom mistu, i ujednom ognjištu kršćanskog jedinstva izpunjavati.“ – (Ib. str. 178-179)

22 April - Maj 2012.

Riči iz Rečnika bačkih BunjevacaAutori: Marko Peić i Grgo Bačlija

pača ž pl. t. „pihtije“. – Jedva čekam da Božić dođe,pa da se naidem pača i kolača.

paja ž „ štofani materijal ( za ženske suklnje i haljine)“.– Sašili smo Luci jednu suknju od paje.

pak „ pa neka , pa“. – Sutra će svi ić na vašar u varoš,a ti ćeš, Ivane, ostat na salašu. – Pak, meni se baš ni ne iđe.

palačinta ž „vrsta kolača od brašna, jaja i mleka, pe-čena na vreloj masti u tavi ( u tankim listovima i punjenadžemom, sirom ili orasima), palačinka“.

palanta ž „ rasad ( cveća, povrća i sl.). – Danas ćemorasadit palantu paprike.

paljužanje s gl. im. od paljužat. – Čim bidne gotovo pa-ljužanje, ja ću raspravljat svinče

paljužat – am nesvr. 1. „ sušiti, skidati čekinje sa za-klane svinje“. 2. „ opelješiti (v.). – Joso je danas prido svi-nje i sio da se karta sa one dvi bitange, sad ga oni paljužajedok mu sve ne odnesu.

pamtivik m samo u izrazu: od pamtivika. „odvajkada, oduvek“.

pandrknit – em svr. „odapeti (podr.). – nadigo se ko pućak,ko da neće i on jednog dana pandrknit i, bio pa ga nema.

paprenjača ž „posudica (okrugla, od drveta) u kojoj sedrži sitna mlevena paprika“. – Dodaj mi paprenjaču, znašda ja solim i parim slaninu.

parača ž „poljprivredno oruđe (prvobitno, gvozdeni kli-novi u drvenom okviru, a zatim sve od gvožđa, služi za pa-ranje zakržljalog travnjaka i grudvaste njive), drljača“.

parasnički – a, -o „seljački“: - kola, - soba, - peć napravljenau dvorištu, poljska peć, isključivo služi za pečenje hleba, pogačei dr. dok traje toplo vreme ( da se ne bi grejale peći u stanu)

parat param nesvr. „ razdvajati po šavu ono što je uši-veno“ . – Volim šit, al ne volim kad triba parat. 2. „rezatitelo mrtvaca, vršiti obdukciju“. – Danas je umro naš dida,al nisu ga dali iznet iz špitalja, paraće ga da vide od čega jeumro. 3. „ obično s dopunom: grudi, srce, dušu) pričinjavatioštar bol“. – Još i sad mi srce para kad se sitim kako mi jedite na rukama izdanilo. 4. „vukući paraču ravnati pooranuzemlju“. – Stipan neka ore, a ti, Vranje, upregni konje u pa-raču, pa oma za njim paraj. 5. „ drvenim šiljkom skidati redkukuruza ( pripremiti za ručno krunjenje-mrvljenje)“. – ku-ruze. Izr. Para mi uši! „ zvuči oštro, neugodno za uho“.

perlica ž 1. „cvet od veštačkog materijala ili živogcveća ( kite se svati njima)“. – Spremili smo perlice za đu-vegiju i snašu i za sve goste u svatovima. 2. „grdnja, pre-kor“. – Dobit – „biti grđen“.

posvetilište s „jelo ( koje se pred Uskrs posvećuje ucrkvi ili ispred crkve: kuvana kobasica, šunka, jaja, uskršnjipleteni kolač, što će se jesti na praznik)“. – Jedva čekamuskršnje jutro, pa da se naidem posvetilišta, dosta mi je biloove posti do Uskrsa.

priredio: dipl. inž. arh Mijo Mandić

23April - Maj 2012.

NAJNOVIJA IZDANJABUNJEVAČKE MATICE

1.000 dinara

200 dinara

OSTALA IZDANJA

“Put nade” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara“Istinu tražim” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara

“Dida pripovidaj mi” - Ivan Bašić Palković Didan - 300 dinara“Ispod starog bagremara” - Geza Babijanović - 250 dinara

“Horske kompozicije” - Bela Tikvicki - 150 dinara

500 dinara 500 dinara 400 dinara

200 dinara 250 dinara 200 dinara

200 dinara 350 dinara 400 dinara 400 dinara

POPUST: Za sve knjige 30% popusta, a za knjige iz prvog reda 50 %

Ovako ne triba Ovako triba