Mr Boris Nilevi

IZ ZIVOTA POSLJEDNJIH PAVLOVIA

Historijsko-geografskim pitanjem loka'lizoV'anja opsega i gra-nice oblasti Pavlovia bavili su se Vladislav Skar1, oko Mazali i Hazim Sabanovi. 1) Mi emo ovdje uglavnom omeavati teritorij ove porodice u vremenu njene propasti, za vladavine vojvode Iva-nia i njegove brae knezova: Petra, docnijeg vojvode, i Nikole (1441-1463. g.).

Nji,hovi preci su potekli iz predjela gdje je danalnji rogatiki kraj, ili u irem smislu oblast od Sarajeva do brine i od Spree do rije!ke Prae, to e predstavljati njihovu, mogli bismo rei i geografski prirodnu zemlju, sve do perioda kada je Pavle Radenovi krajem XIV stoljela PQbijedio Sankovie i osvojio Trebinje, Bile'U, Klobuk sa upom Vrm i Konavle. Za Radoslava poinje osiJpanje ovog pros'transtva prodajom Konavala 1426. godine Republici sv. Vlaha i osvajanjima od strane Stefana Vuklia i Turaka. Stefan mu je na jugu, poevi od zauzimanja Trebinja sa okolnim upama 1438, prisvojio sve osim K1dbuka ~ katuna Vlaha Zurovia. Kosaa e dobiti K10buk po Radoslavljevoj smrti, a na osnovu ugovora u proljee 1442. sa Teodorom i Radoslavljevim sinovima, dok e jedino Vlasi Zurovii, ija su se sella nalazila izn8!d Dulbrovake rijeke, ostati do kraja u vlasti PavloviJa.2) Kao minimaini ostatak u Pri-morju mogla bi se uraunaJti zemlja koju su Pavlovii kao dulbro-vaka vlastela dobili u Konavlima pri podjeli ovih 1427, te njihovih planina 1442. godine.S )

') ISkalI'Jc v., Zupa i grad Bara u Bosni, PriJlaJZl za kn'ji:evnOl5t i jerZJiik, istoriju i folkllOIl', knj. rl, Beograd 11922, 184--H88; 'MaJzali ., Bara, bosarnski dvor srednjeg vieka, Glasniik Iluwatskih zema!j.skilh muzeja lt SaTa'jevu, God. LIN - 19401, S3Jr3Jjevo 1942, 31--94 '(Ma'z2Jli> ., BoraJ); lst~, Krai. lanci i raspmve (Kraj Jrz koga su Pav,lovili porijelkJ!om), Poselbaln otisa.k iz Glasn.iJka Zemalj.sko,g muzeja u Sara.je'VU 1'949--1950, 2J19~223; iSaoalnovic H., Bosansko kmjite, GodiL5njak 'istoriskog drUItva, Bi!H, Godina IX, Salraljevo 1958, 177-220 (aJbaJnovJ H., IBosansko krajiJte); r,sti, Bosa.nski 'Paaluk, 'Postw,ak i upravna ,podjela, Nauno drutvo NR HiH, Djela, knj. XlIV, Odjeljenje isto-rij!5ko-dillOilosJ

60

Teritorija Pavlovia u vrijeme njenih posljednjih predstavnika obuhvatala bi ove upe i gradove: Vi'egrad, Dobrun, Hrtar (trg i upu), Brodar, Bora s Rogaticom, Prau s Novim ili Pavlovcem, Studenu ili KamenSku, Volujak, Glasinac ili Mokro, Pale, cijelu Roma.niju i Olovo. Neke emo spomenuti.

Viegrad se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1407. godine.4 ) Turci su ga drali prije pada Bosne, jer poetkom 1462. postoji viegradski kadill:uk. 5) Kao sjedilte kadiluka, kome su pri-padali Rogatica i Glasinac, on e ostati do 1565. godine.O) Turci su u njemu dra'li svoju strau od zauzea pa sve do 1838.7 )

Dvadesetih godina XV stoljea spominje se lo{;us Dobrun, Sdtto Dobrun, to bi znailo da je tada postojao i istoimeni grad. 8) Nekada je pripadao srpskoj dravi. Knez Lazar ga je zauzeo u borbi protiv upana Nikole Altomanovica. 9) Nalazio se na Rzavu, istono od Viegrada. Preko njega su putovah trgovci idui iz Bosne u Srbiju ili obratno. U blizini mu je bila i varo Priboj.

Grad Brodar lei na brijegu iznad lijeve obale Drine, i to iznad ua Lima u Drinu. Spominje se 29. septembra 1442. godine kao grad Ivania Pavlovia, ka'da ovaj potvruje trgovake povlastice i upu Konavle Du1brovanima :o na planini Bujaku prema naem gradu Brodaru ... .10)

Bora je, uz Bobova{; i Jajce, najvei grad srednjovjekovne Bosne.ll) Nalazi se u blizini eljeznike stanice Mesii - Rogatica. Do velikog sjaja podigao ga je Radoslav. On je mjesto gdje se izdaju povelje, gdje dolaze trgovci kojima je on pogodnog polo.aja za dalja putovanja u sjeveroistonu Bosnu. To je i kulturni centar velikog, diJjela Bosne. Njegove ruevine vide se i danas.

Praa se javlja u izvorima 1244. godine. U jednoj povelji ugarskog kralja Bele IV iz 1244. pominje se 'comitatus Berez' s Pra-om. Pripadala je Upi Bora:.l~ U dUlbrovakim izvorima se spo-minje 1336.13) Pavlovii su je dobili poslije Tvrtkove smrti. Od druge polovine XIV vijeka razvija se u znaajaJn trg na kome dubro-

vliki trgovci kupuju razli'itu robu, a najvie so i tkanine. Domai svijet trguie olovom iz oblilnjeg rudnika. Preko mjesta Prae vodio je trgovaki put iz Gorada u Mokro i Vrhbosnu.14) U blizini je

.) Eru:!ik!lOiPeldoija (frwgosla,vije 8, Za,greb 197,1 (KreeViljrukovi H., Vile-grad), 505.

"> Sa:baJllovic H., Bosa.n.ski paalak, '129-1130. ") En.ciJclopedija JUlg>OtSla;yjje 8, :105. ") Isto, 5OO. o) Sa:ba,rlQvil H., Isto, 131. .) Vego M., Naselja oosa.nske sred:n.jevjekovne drave, Sara,jevo 1957, 32

(Vego iM~ Na.selj,a). lO) Stojanovi Lj., StaTe srpske porveLje li pisma 1/2, BeograJC! - Sr. Kar-

lovci 1934, 103 '(SSPlP 1/2). 11) Anelii P., Izvjetaj o p1'olmom tskoplLvanju na srednjovjekovnom

gradu BOTU, Posebni! 'otisak iiZ Glasnika. Zem

61

podi.gnut grad Pavlevac, koji je imao i svoju vara (podgrae). Ne-kada se zove i Novigrad, a njegovo podgrae Podnovi.15)

Olovo se nalazi na lijevoj obali Krivaje. Etimollogija naziva je najbolji svjedok bogatstva njegovih rudokopa. Poinje da radi u drugoj polovini ~IV vijeka. DUibrovalki izvori ga pominju prvi put 1382.1

62

drma III iz 1448. godine vi\e reflektuje eIje hercega Stefana nego faktiIno stanje. Osim ovdje, nigdje vie nema pomena da je olovska carina bila u Stefanovim rukama. Nema pomena ni u vremenu her-cegovoga rata sa Dubrovnikom, kada su mu Petar i Nikola davali vojsku, a ni u godinama koje sHjede do pada pod tursku vlast. 23 )

Po turskom osvajanju, dlovski rudnici su postalli carski. Du-bmvani su ivjeli u Olovu kako za domae, tako i za: strane vla-davine i bili su esto zakupci carine.

Turci su prije pada Bosne osvojtli i Romaniju. To se viai iz jednog zemljinog spOTa 1525. godine, kada su seljaci sa ove planine na sudu izjavili da je taj kraj osvojio Isa-beg.24)

Poslije pada Bosne spomen na zemlju Pavlovia ostae jo dugo zahvaljujui tUI'Skom Clbilaju da novoosvojenim krajevima daju nazive po imenima tH zvanjima gospodara njihovih, te naroda koji su tu ivjeli. U godini osvojenja Bosne oni su zemlje kralja, oMasti Pavlovia i Kovaevia i okupirani d~o hercegove zemlje pretvori:li u vHajete, koje su spojili sa ranijim vilajetima u Rakoj i Bosni i od itave te ter:torije osnovaii bosanski sandak.25) Oblast Pavlovia, kojoj su vratili raniji vilajet Viegrad, predstavlja'la je zaselban vilajet koji su nazivali Vilayet-i Pavli, Vil:llyet-i Pavli-ili, Pavli-ili VHayeti, odnosno u svojim dokumentima na naem jeziku "zemlja Pavlovia.26) Ona je bila poidijeljena na nahije: Vielgrad, Dobrun, Hrtar, Brodar, Cart;alda (= Praa), Bora, Studena, Volu-jak, Glasittlac ili Mokro, Pale i Olovci. Vrhbosna je i dalje predstav-ljala zaselban vilajet - Vilajet Saray-ovasi. Teritorijom Pav10via upravljalO je Mehmed Ce'lebija, sin Isa-1bega Ishakoviia, koji se 7. oktoihra 1466. godine u dU!brovakim aktima sPQlIDinje kao go-spodar zemlje Pa:vlovia.27) Mehmed je 1459. god. vrio dunost

s3ind:ak~bega bosanskog, a gospodarenje zemljom Pavlovia prepu-stoo je mlaem bratu Ali..;begu.28) Oblast Pavlovia se spominje i u XVIII vijeku, kao nahija Pavle, priHkO'lll popisa bosanskih spahija iz 1711. godine, kada je Turska vodila mt sa Rusijom. U njoj su

:>:l) D> de Olovo pa:rti.um Bosne tel'ri,torii voyvo!de l'et.hari PautlO'Vieh et CQIlIlutis NicoLe eius fra-tris ... , H:'storijska' arhiv ti ubrovnilku, Dilversa

NQta,ri~e X!LVI, 78', 10. VlI 1462 (Dtv. Not.); Up. 'Dhni IM., n. d., 2:14; irkovnl S., Herceg Stefan, 139, nar,:>. 101.

24) Saiba.novi~ H., Bosanski paiaLuk, 129, na.p. 45 . .... ) CIsU, Ls'to, 39. U) ,Isti', Isto, laB. 21) Hi&torilj:s.kr M'hiv ou Dubrovniku, Cons!,lrum RQgatorum X;IX, 12..1',

7. X 1466: P.IP. est de donando Zalapie filio voyvode EX/1beglhil domino terri-torii de Paulovich (Cons. Rog.); Up. Truhelka ., Tursko-slovjenski spome-nici dubrovake arh.itve, Glasnik Zemaljskog m\.IJZeja u ,Bili XXcI'II, Sarajevo ISta, 340 (Tru

63

upe: Bora, Brodar, Dobrun, ViegraJd, Hrtar, VrataT, Studena, Olovci i Osat.29)

Ekonomsku sferu ivota Pavloviia treba posmatrati na prvom mjestu u odnosima sa DUlbrovnikom, koji je svojom ulogom ispu-njavao gotovo cijeli privredni prostor tadanje Bosne. Pavlovii su, kao i druge krupne velikalke porodice, od svoje oblasti: stvori'li samostalnu politiko-ekonomsku domenu, te ako je Repu/b1itka e-ljela da ima stvarnu garanciju slobode trgov1ne na njihovoj teri-toriji, trebalo je da posjeduje vlasteosku povelju. Centralni alkt poslije Tvrtkove smrti nije najsigurniji.30) Uzajamna privredna nadopuna i Pavlovi~ma i Dubrovniku uinila je ivot bogatijim i sigurnijim.

Povelje koje Izmeu ostalog reguliu trgovinske odnose i trgo-vinsku slobodu jesu Ivanieva od 29. septembra 1442.31) i Petra i Nikole od 15. jula 1454. god1ne.32) Druga je interesantnija po tome to dotie pitanje stava prema trgovcima: i nj~hovoj robi u sluaju, "to bog ne da, even'tualnog ratnog sukoba izmeu Pavlovia i RepUIbUke, kada rat zaboravlja principe mira. Odredba im daje rok od 6 mjeseci da s robom napuste protivniku zemlju.33) Taikva su

obeanja u srpskoj dravi nekad daVaJU car Duan i car Uro,34) a u bosanskoj ban Stefan. aj) Ne prenosi li ova vlastela odredbe tih rani'jih povelja, ili su im prilike nametnule taj rok?

U neposrednoj trgovinskoj razmjeni sa DUlbrovnikom Pavlovi-ima je uvozna mo jaJa od izvozne. To pokazuje graa Dubrovakog arhiva. Uvoz, koji je kupovina razne vrste robe (tkanina, papira, srebrnine, soli), pojaavaju i pokloni, kao, na primjer, tkanine za koje su oni kao i ostali' bosanski feUldalci i vladari jako zaJintere-sovanL3G)

Tkanine, koje su skupocjene i koje ne moraju biti samo dUlbrovakog porijekla, Pavlovi:i naJbavljaju 1447, 11450. i 1451. go-

.. ) rS1mriI v., Popis bosam;s1oih spanija iz 1123 (1711) godine, Gla.snilk Ze-maJ!jslrog muzeja u Bosni i HercegoviInI, Godina, X1I..IEI - 1930, Sveska 2 (Za historiju v etnO(grad'iju), SaTajevo ,1930, 1-,1;0; Isti, SamjllVo. i njegova okolina od najsta,riJj'iih vremena do aU'Stro~uga

64

dine.37) Senat dozvoljava Ivaniu kupovinu papira 20. ok,tobra 1450,38) a vojvodi Petru sljedee godiJne.39) Srebrninu Ivani na-bavlja 1450. g,odi'ne!O) Pi'tanje soli se spominje u 1454, 1455. i 1459. godiniY)

Pavlovii u Dubrovnik izvoze rudarSke proizvode. Senat odo-brava Petru Pavloviu, njegovoj eni Mariji i bratu da mogu dovesti ,) ... plumibum, aJUt aliud videlicet aurum, argentum, aut zoyas ... .42)

Sa trgovinom se uporedo razvijaju i carine koje su postale veliki izvor prihoda, nekada iskljuivo vladara, a sada i krupnih feudalaca. Njihovo davanje pod zakup, to je unosan irentalbilan posao, postalo je obi'na pojava. To rade i Pavlovii, to vidimo na primjeru Olova, koje su prepuJstili Republici. Ugovor o zakupu regulie visinu njegove cijene43) i rok. H) Njegovim prestankom izdaje se potvrda - razrjeenica zakupcu da je sve svoje obaveze i dugove namiri'O.45)

Dubrovani 'Su mogli slobodno da obavljaju trgovinu po v:J.a-steoskoj zemlji, ali pod uslovom da plaaju prave carine. Tako je bilo od vremena kneza Pavla pa do unuka mu, vojvode Petra i kneza Nikole, kako vidimo iz povelje od 15. jula 1454. godine. 4G)

>1) iNatbavlja.iu iIh !braJa 'IvatIlis i !Petar !Pa,v,lovil . .fliiL';tori,jski

65

Ovo naglaavanje pravih carina vjerovClltno je dolazilo i od molbi Republike da se sprijei samovoljno poveanje carinske stope i uspostavljanje novih carina .na mjestima gdje ih ranije nije bilo. Ta zloupotreba, da se na lak nailll doe do novih prihoda, uzela je takvog maha u Booni da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-evi u povelji od 25. novembra 1461. izdao nareenje kojim je zabranio svako bezakonje i novinu, osim uzilIll!mja carine zasnovane na zakonu.H )

Na osnovu sporazuma izmeu Radoslava i Dulbrovnika krajem 1426. godine, Pavloviima je za njihov prodati dio Konavala obez-bijeen tribu t svake godine u iiZnosu od 600 perpera, osim za vri-jeme rata. Dubrovniik ga je davao, pa je prestao pred Radoslavljevu smrt i na poetku Ivanieve vladavine, sve do 1445. godine, kada su se prilike u naim zemljama poslije Segedinskog mira i utvr-

ivanja Stefana Tomaa na prijestolju smirile.fB ) Onda slijedi pauza od tri ogodine,49) il za njom od dvije. 110)

Poslije smrti Ivanieve u novembru 1450, konavoski tr1but primala su njegova braa vojvoda Petar i 'knez Nikola. U poetku je dobro i'lo, jler je Repuhlika zbog sukoba sa Kosaom htjela da ih privue na svoju stranu, te Senat nareuje iisplatu dvogodinjeg dohotka za prolu godinu i za buduu koja je zapoela,1I1) i Vuldl

Muri, poklisar brae Pavlovila, naplauje 2. a!prila 1.200 perpera.1I2) Na tako ve\likoj popustljivosti Repulblike Petar i Nikola se nee zadralti, i ve 6. aprila njihov poslanik trai zajam i novi tribui.

Meutim, u Vijeu umoljenih se to jednoglasno odbacuje.M ) U godi-nama koje slijede za Pavlovie su primili dohodak: Radoe Ozrisa-lji za 1455, 1457, 1458, 1459. i 1460;54) Radoe Ozrisaljii: i Mioto diak za 1456.55)

47) iSSPIP II2, 166; Up. KovaieviJ D., isto, 243; Ista, Trgovina tl sre.d-njovjelwvnoj Bo:mi, 50.

'8) Div, Not. XXIX, lila, 1.2. V[1 1445: Rad

66

Pavlovii su ulagali u Dubrovniku novce na dobit i na osnovu toga izvlaili u vidu kamata odreeni profit.s6) Novce su, bilo sve bilo njihov dio, po svojoj volji mogli uzeti u svako doba natrag, kako oni, tako i njihovi nasljednici, poslavi trojicu svojih dobrih ljudi .. a s listom verovanim i s peatom njihova zaUmna ... .~7)

Bili su zai:nteresovani za izradu vatrenog oruja u svojoj oIbla-sti. Tako je Petar traio od Republik.e bombardiere, i Senat je 28. februara 1444. odlui..o da mu izie u susret slanjem jednog od sinova Matije Lila, poznatog dUlbrovakog bombardiera, ako bude htio ii. 5S) Proizvodili su i barut. Poklisar vojvode Petra i kneza Nikole je jula 1458. izmeu ostalog izveo i salmam unam sulfuris. 59) Godinu dana prije propasti Bosne Petar Pavlovi je opet traio od Republike jednog majstora za bombarde i balistre, ali mu ova ne izlazi u su-sret.60)

Pavlovi:i su po svoJoJ moi pripadali samom vrhu bosanskog drutva. Samosvijest o svome znaaju osjea se kako u aktu Ivanisa iz 1442: ... primivi drlavu i rusag u ruke gospoctva mi ... uzi-mam i dijelim i dajem i zapisujem vlasteli i slugama nairrn kako gospodin rusaki i voevoda rusagu st8nik ... ,61) taJko i brae mu Petra i NikO'le 1454: ... primivi dravu i rusag u ruke gospoctva mi ... uzi:majuti i dijelei i dajui i zapisujui vl8JStelem i slugam naim :kako gospoda rusa:ka i gospodari rusagu, stenici ... .62)

Termini kao gospoda rusaka i gospoda rusagu ukazuju kako na veliki stepen moi meu uom grupom vlastele u kraljevini tako i na samostalnost u njrhovu gospodstvu. Mada su se distamcirali od centralne vlasti i preuzeli joj prerogative na svojoj teritoriji, Pavlovii su kao i druga vlastela osta'li dosljedni u ideji o jedin-stvenoj bosanskoj dravi, to dokazuje i njihovo sudjelovanje na nekoliko zborova bosanskih velikaa.63)

U svojoj oblasti oni su neprikosnoveni. Praktino se to ogleda u ubiranju nameta od stanovnitva, naplaivanju tzv. regalnih prava u trgovima i rudnicima, carina na putevima, u vrenju najvie sud-ske vlasti, tj. rjeavanju sporova svojih podanika sa strancima i u samostalnim vezama sa vanjskim vijetom.64) Ipa:k, koliko god pred-

U) SSIPIP IJ2, 1Q9~110, 24. juni 1445; Isto, ll, 14~14Q, 26. juni 1454; Deb. not. pro com. I, 35, 5. X 1457; ISto, 43', 26. V 1459; Isto, 49', 2. XII 1460.

57) SSIAP I12, 109: Isto, m, 146. "") Dini M., P11iJwzi za istoriju vatrenog oruja u Dubrovniku i sused-

nim zemljama, Glas SKA 161, Beograd 1934, 81, na;p. 1119. II) Di.nil M., n. dj. 81, naJPo 120 . .. ) Cons. IWg. XVII, 97, 4. VI 14Q2: > litteri>s haJbiltis '" voyvoda Pethar

PauJlovioh, pro req.uisiiione, quam fecit de UiI10 magistro IboanJbardacr-um et ba.Ji;staruan, se excu:saindo; Up. Dini M~ n. dj.. 81, narp. 121; Corov,il V., Historija Bosne, 574.

O') S'SPIP Ii2, 100. o") SS'PIP 112, 148-149. 13) IrvaJlliL 'Pa'Vlovi, svjedok 1444 {SSffi> I12, n& .... .:lJl7) i 1446 (tMiklo-i F., Monumenta Serbi~

67

stavnik velmokog roda u stvarnoj politici po punoi svoje vlasti i samostalnosti lii na vladaoca, u njegovoj domeni ima izvjesne rodovske tradicije. To se da vidjeti i'z gla'Vnih akata ove familije, kao pri potvrdi upe Konav1i Dubrovanima 1442. t 1454. godine, gdje se kae da je poveilja iiZdana po naredbi vie njih.65) Zemlja im se nasljeivala po nOl1ffiama privatnog prava i prelazila po ste-penu srodstva sa Radoslava na Ivania i na kraju Petra.

Institucija slina saiboru kraljevine na putu je da se formira i u njihovoj oIblasti. U poveljama se pri donoenju vanih odluka oni savjetuju i zaklinju sa izabranom vlastelom gospoctva mi i bractva na:ega i slugu ... ,66) a broj rotnika je iznosio 12. Oni su u sluaju odsutnosti pri zakletvi mogli biti zamijenjeni drugim ple-miima.67) Meu poznattjfu:n plemiima, vlastelinima Pavlovia, bili su knezovi Paokun i Miljen Zemlji,68) te Borovinii, VukomiriIi, Di:niJii, VladimiriJi, ZJbisalti, Gaoili, Lati-ii, Divii, Cipii,

Obradovii, Radosalii, Priibini:i, Dragievii i Brankovii. 69) Kne-zove Miotoa Curia i Radia KopijeviJa-Ozrisaljica kao diplomate u slubi ove porodice, te Miotoa kao pisara, pominjat emo ee prema irilskim i latinSkim izvorima. DUibroVlani neke manje zna-

ajne ljude Ivania Pavlovia, kao bmu Banovie u zaleu Re-publ1ke, nazivaju vlastelom.70)

Vjerovatno su i Pavlovii kao r Kosae i HrvatiniCi pri stva-ranju i odravanju samostalnih feU!dailnih oblasti uloili dosta truda da bi potinili i u potinjenosti odrali malu vlastelu ranije pod-lonu kralju. Stvarni sadraj toga vaza1iteta IlJe moemo saznati. Moda je stanak u oblasti, kao i sabor u kraljevini; imao ulogu odr-avanja ravnotele.

I pored trgovake prevlasti i monopolistikog poloaja Dubrov-ana u bosanskoj privredi, naao se i prostor na kome se izrazitije fo!'mirao domai trgovac. To su uglavnom bili: tI1govci istone Bosne: Praa, Foa i Gorade, a donekle i Viegrad, Bora, te rudnik Olovo. Tabelarno emo prikazati odnos visine zaduenja mjesta koja su se na:la'Zi1a na teritoriji Pavlovia prema ukupnom iznosu zaduenja

65) SS!P\P lif2, 103, 151; Up. 'StalIlojeVliJ S., St1JJd;ije o s-rpskoj ~Uci, XIX 'Narediba rm [pisanje pove1j,a, GLas SKlA, OLVJ:, drUlgi TaJZTed 79, Beograd H133, 67.

eft) SiSPiP '[/2, 101

68

cijele Bosne tokom prve polovine X:V viljeka - 21.640 dUlkata 5.638 perpera.:71)

Mjesto DuJkata Perpera Praa 42,70/0 {},2% ViJegrad 3,60/0 2,40/0 Bora 3,40/0 5,40/0 Olovo 1,20/0

Po upadno velikim sUJmama zaduenja vidimo da prednjai Praa, ije je staJIlovrutvo trgovalo olovom .. na

69

VIca, a 1449. Ivania.7S) Podlonr Paviloviima, rekli smo, oni e biti do njihove propasti.

Do najnie kategorije stanovnitva, seljatva, teko je doi s obzirom na karakter i saIuvanost grae. To je osobenost srednjo-vjekov;ne Bosne. Dokumenti Dubrovnika koji se odnose na Bosnu, kao i povelje kraljeva i feudalaca, uopte ih se ne dotiu. BogumiJ-ska bosanska crkva nije to i pravoslarvna u SI1biji sa svojim po-drobnim manastirskim poveljama dobivenim od vladara. Konavli, koji su potpaIi pod Dubrovn1k 1419. i 1426. godine, ne IIl'OgU nam posluiti za r,ekonstrukciju sHke ivota Bosne. RepubHka je zateeno stanovniStvo, odmah po dOIbitku, po svojim dbiajima, podijelila

meu dubrovaku V1lastelu i graane, pretvarajuti ga, bez obzira na to da li je ovo do tada brlo u kategorijama vlastelil:ia, slobodnih ili zavisnih pO'danika, u pohl5ldbodne kmetove.79) Ni turski popis bosanskog krajiMa iz 1455. godine nam ne pomae mnogo u osvjet-ljavanju ovog pitanja. Saznajemo da domai feudalizam u ovom vilajetu, konkretno u nahiji Tilavi, 'koju su drali Pavlovii, jo nije ibio likvidiram; daju ISe samo imena pojedinih sela i :broj kua, odnosno porodica u tim selima. Kue su pod~jeljene u dvije vrste: rajinske i vojnike, i u veini sala bile su obje kategorije stalnovni-tva. I onda je sve uokvireno godinjim tributom od 300 dUlkata, koji su Pavlovii plaa1i Turcima za tu nahiju. Dilemu ostavlja podjela stanovnitva na raju i vojnike, koja je mogla biti kako osta-tak domaeg feudalizma tako i turska koncepcija drave i ivota. Dr Sabanovil je miljenja da su orn voj nk i predstavljaH sitnu vlastelu i batinike.80)

. .

Sredita kulture u srednjovjekovnoj Bosni bili su dvorovi vladara i nekih krupnih feudalaca, slJIIlOstami franjevaca i pravo-slavni mana'stiri, kue krstjana bosanskoe crkve i kasnije varoi i gradovi. U oblasti Pavlovia kulturni ivot je zraio u njihovoj prijestonici u Boru. Tu postoji njrihova pisarska kola, ije je pismo, diplomska minusku'la, prema analizama pa1eografa Gregora Cremonilka, pisano lijepo i vrlo bri'ljivo,81) istina slahije II 'po-sljednjoj ouvanoj povelji ove porodke iz 1454. godine.82) Pisari povelja su dijak Ivan,83) koji poslije smrti Radoslavljeve ostaje u

"') iKwarevic D., Srerlm.jovjekxmnli k

70

sluifui IvaniSevoj, te knez Mioto Curi,84) koji e na Boru vjero-vatno ostati do njegova pada pod tursku vlast.85 )

Pavlovii su imali i svoje artiste (svirate i onglere) koji su ih uveseljavaU, a za njih znamo na osnovu odluJka vijea Repub%ke koja su ih nagraivala, prilikom gostovanja u DuJbrovniku u ast sv. Vlaha, nagradama u novcu, tk3ll1inama ili drugim poklonima. Navode se frulai, trulbaIi, lautari, ddboari i lakrdijai u godinama: 1445, 1449, 1450, 1451, 1454, 1455, 1456, 1457, 14'59,.1460. i 1463.86) Dubrovaikiartisti gostuju povremeno i na dvoru Pavlovia uBoru, kao, na primjer, meu uzvanicama i gostima na svadlbama vojvode Ivania g. 1449.87) i vojvode Petra 1455. godine.88)

Peat triju generacija porodice Pavlovia, koji je ujedno i g.rb, jeste slika grada Bora prezentirana sa tri kule i di:jelom gradslciJh bedema.89) Taj motiv nije nov jer se esto susree na peatima gradskih optina, ali detalji, te poznata graditeIjska djelatnost Pa-

vlovi!a za Pavla i Radoslava, pretpostavljaju vjerodostojnost pe-atne slike, stvaran izgled grada i dvorca na Boru.90)

U kontaktu sa DuJbrovnikom, kojoi je bio otvoren svim ono-vremenim uticajima, mogla su bosanska vlaMa.LI.lIS X, 190, 3. WI '1455: 'lP. p. st de donando ;pi.faris et gnac!h.a.ririi'S lVowode iPethari 'Pa,wovich .. '.

Cons. Mail.llS X, 233, 4.ffiD ,1455: dJofboIa'rv L ,frulaJi. Saibi. A., n. dj., 33Q, n.a.p. 53: qua-ttuJOr !pitfari et @I1ach3

71

signalne trube koje su se upotrebljavale na' dvorslcilm sveanostima. Na zastavicama ukrruienim zlatnim vezom trebalo je da bude izra-ena slika sv. Vlaha, ali da svetitelj dri u ruci izvezeni model grada Borea,.91) Kako se priJb1iavala Ivanieva svadba, moda je ta na-

rud~ba bila za nju.

Posljednji Pavlovii primaju u nasljedstvo i odravaju do svoje propasti aktivne veze s bosanskom crkvom. Isttna, postoji jedan predah u njihovom bogumilstvu. U Bosni se dolo do saznanja da se kraljevina u borbi protiv Turaka moe spasti jedino pomou Zapada, koji je pokazivao interes za Istok ra.c:unajui na hriS'ansku koaliciju koju bi predvodilo dbnovljeno papstvo.92) Kralj Toma postaje kato:lik i franjevcima, kao isturenom misionarskom redu u misiji preobr3.ianja nekatolikih zona, daje slobodne ruke u njiho-vom za:datku. Za njim se u novoj religijslmj orijentaciji povodi uz Petra Vojsa;liia, najuglednijeg od Hrvatinia, uz vojvodu Sladoja

Semkov,ila sa bratom, vojvodu Petra Kleia sa sinom, i vojvoda Ivani Pavlovi.93)

Samo e Ivani brzo otpa!sti 'Od nove vjere. U pismu od 1. fe-bruara 1448. godine papa Nikola V nalae hvarskom biskupu Tomi, glavnom povjereniku kralja TomaSa, da jo j.ednom pok~a kod vojvode Stefana, vojvode Ivania Pavlovia i pa:tarenskih starjeina, pa ako u tome ne U'sp~je, dai:h anatemie li njihove zemlje i gradove ustupi pravovjernim i obustavi svaki trgova{:ki promet s nji.ma.94)

U Bosni e politika u priJlinoj mjeri odreivati relig.iju. Ivani je priao katolikoj vjeri u jeku njene ofanzive, moda iz straha, ili radi bolje poEtike perspektive, a mogao je .i Toma uticati na svog prvog vlastelina. Vratio se bogumHstvu ili ~bog. jenjavanja prttiska kurije, ili zbogbogumilskog nasljea i vralanja tradicija, ili zbog line religioznosti i privrenosti toj varijantii hrianstva? Osim Pavlovia, koji su u nekoliko svojiJh generacija bogumili, po-menut emo i vjeroiSpovijesti stanovnitva toga kraja.

" ... U toj oblasti (izmeu gornjhl1 i srednj

72

Freske na (Zidovima narteksa iz 1383. godine, sa dobrim crteom i 'ivim koloritom najljepie su slilkarsko djelo srednjeg vdjeka u Bosni i Hercegovini.97) Naalost, jednim dijelom su ih otetili Ni-jemci u prolom ratu.

U Olovu je sagraen franjevaki samostan u drugoj polovini XIV \'Iijeka.9B) Bio je posveen sv. Gospi (Mariji). Mogao je nasta,ti i na poticaj stTanoga svijeta koj-i je tu bio (Dubrovana), i koji je, kao i na ostaUm nailim trgovima i rudnicima gdje je borav!io, na-stojao da se ponaa po Obiajima svoje zemlje, te tako i vjeru ispo-v;ijeda i vrSi vjerske obrede. Spominje se i 1514. godine u popisu samostana bosanske vikaruje.99) Razoren je 1687. godine. lOO)

Boguml:li su svojim osobenim naukom i:mneu ostalog lii:li srednjovjekovnu Bosnu i cI1kvene arhitekture. Ono to su gradili, to su bile lOkapele po grobljima. O jednoj veoj takvoj crkvi imamo u p.'tanimspomenJicima DUlbrovakog arhiva ee spomena, ali se to ne odnosi na crkvu kao veliku i lijepu graevinu, nego na njezin poloaj koji je tTgovcima ikaravanima .slUlio kao neki putokaz ili odmoriSte. To je nekadanja glasovIta crkva na Glasincu, od koje su nam do danas preostalIi samo temelji lj u njenoj neposrednoj bli-zini mnotvo steaka. Ta crkva leala je u dIlavini Pavlovica ... 101) lOU zapisnicima forma imena je Glas1nac (masc. sing.). Glavno mje-sto u njemu je bila 'cl'kva u Gla!sincu', 'mjesto reeno crkva Gla-

sinalka' ili prosto 'crkva reena Gla'sinac'.102) Kolliiki je u1ficaj patarena na dvoru Pavlovita vidimo najboJje

prilikom sklapanja ugovora (1454) izmeu Petra i Nikole i Dubrov-nika, gdje se oni pojavljuju u ulozi .posTednilka i jamaca.lOS) I Du-brovaka RepulbHka je, iako i sama katolika, [ uz tada pojaan

katolildi uplivu Bosni, shvatala njistorija Bili): Do-bnmska CI1kva spada u red tn.aaraofmi otisaik ill Glasnika

Zean. murze,jla mj. n, Sarajevo 1002, '1-2. 108) SSiPJ? 1/2, 1.48---

.

73

Kada su Pavlovii nestali, Dubrovani su smatrali da su se ugasile injli!hove dba~eze u davanju konavosJoog dQhotka. Meutim, ve je u julu 1464. Isa .... beg lshakovi preko svoga poslanika traio od dubrovake vlade da se taj trjJbut njemu daje, to ova od!bija. I06) RepUib]ika je poslije ovog zahtjeva ostala na miru do septembra 1474. godine, kada je u Dubrovnik stigao sultanov sklav ;Ibrahim sa fermanom Mehmeda II od 8. jula te godine, gdje se turski suve-ren pojaVljuje kao nasljednik prava Pavlovia.I07)

Mehmed II je traio lisplatu svega to su dugovaJli Pavloviima od 1463. godine: poklad od 9.000 perpera sa po 450 perpera godi-nje kamate, po 100 dukata ,godinjeg najma za njiliovu kuu u Dubrovniku i po 700 perpera dohotka sto su davalIi. Pavloviima za Konavle. IOB) Republika se .jz ovog izV'ukla vie velikim poklonima nego argumentima, da hi nekadanja dbaveza prema Pavloviima u odnosu na novog gospodara Bosne otila u Q;aiborav.I09)

Cjelokupan 'ivot posljednjih Pavlovia (Ivania, Petra i Ni-kole) pokazuje. njihovu pripadnost vrhu bosanskog druStva. Njihovi akti, kao i predaka im, odiu iJSto tako punom samosvijeu, mada su, rekosmo, u odnosu na nji\h inferiornija. Oni su gospoda rusaka i gospoda rusagu, imaju: .podlono pLemstvo sa saborom u zametku,

graanski stale u procesu formiranja, V~ahe-stoaTe, seljake, na-plauju izv. regaina prava u trgovima i 'rudnicima, carine na pute-vima, imaju samostalne komunikacije s vanjskim svijetom, na prvom mjestu s Dubrovnlikom, s kojim se proimaju u privredti i iji su i plemii; imaju i razvijenu kulturu.

Zivot dbla;snih gospodara je bio manje-vie slian u epohi skore turske dominacije.

'.0) >Dini(: M., Du.broooJai tributi, 250, nau:>. ,Nl; TlruheLka, Tunko-slo-vjen.sk.i spoomenici, 337.

'.7) TruheJika C., n. dj., 337; Dini., n. dj. 250; iBoi(: I., Dubrotmik i Turska u XIV i XV veku, BeQgrad 1952, .199.

'08) SSiAP U2, 25i1~252; Trulhe1ka C., n. dj. 38, 338; Dini M., n. dd. 250; Ba-i L, n. dj. '199.

'OO) DiJnit M., n. dj. 250; Boi J., n. dj. 200.

74

RsUM:E:: DE 'LA VIE DES DERIN1lJERS !FIAVllJOV'IOr - BOSNIIE VRS

LE MlIJlEU DU XVe SI:E::OLE

rroute Ja vie des derniers PavJovi.i iflvaniL, Petar ~ Nikola) temaigne c:w aeur a.wa.rtenamce il la gt"aIlde ndblesse de la sociJete ibosnJ.aque. LeUT/) cOl're!ij)Ond8!llCe et dOlC1.lmeIlts aiIDsL que ceux de ~eurs a.rwce.tres l1"efletent UIIle pleine a.ssurance bien qu'hls flllSsmlt tn!ferieuTs il ces dierniers. 'lis SOII:t sei,gnewrs du royaUlIlle rosniaque et ma.itres de leuTS ~ns. 'lIS ~t il ewe .une ,peti~ noblesse, qurl: en depend, avec un .palIilement rudrlmenta.ire; Ullle bou.r-geo1sie en cours de forma,tion, des Jool1gers d~ts VI3JSic elf; des paysa.ns. Ils se font :payer des ta.xes de mardhe et de mi'!les, calles die dOUJaJlle sur ~es rootes; entretiennent des relatibns et contaclts a,vec l'etranger, pa.rtiouil.it~rement avec la viJLle de lRagu.se dont ils portent des tirtres sei.gneuriawc et a.vec laquelle ris .pcesentent une economie complementa,ire. Tout en ~a.nt UJ!le culture bien devel~, hls se OOOIllportenlt soiJt -bien ooi1 ma.!, con1'ormement alU cornportement de [eIUTS a.!lies d'aormes. Les formes et maJlli!festations des acti-vites des maitres rt?gionaux presentent ulll caractere plus ou moiln.s identique il l'epoque de la proohe arrivee des '1\lII'cs dans ces regions.