bolesti respiratornih organa
DESCRIPTION
Bolesti respiratornih organaTRANSCRIPT
-
Gimnazija Rizah Odeki Zavidovii
Zeniko-dobojski kanton
kolska 2014/15. godina
MATURSKI RAD IZ BIOLOGIJE
Tema: Bolesti respiratornih organa
Mentor: Uenik:
Belma Poli, prof. Anel Mehanovi, IV2 (prirodno izborno podruje)
Zavidovii, maj, 2015.
-
2
SADRAJ
1.UVOD.............................................................................................................................5
2.BOLESTI GORNJIH DINIH PUTOVA......................................................................7
2.1.PREHLADA.....................................................................................................7
2.1.1.Znakovi i simptomi.....................................................................................7
2.1.2.Uzronici.....................................................................................................7
2.1.2.1.Virusi......................................................................................................7
2.1.2.2.Drugi uzroci............................................................................................8
2.1.3.Patofiziologija..............................................................................................8
2.1.4.Dijagnoza.....................................................................................................8
2.1.5.Lijeenje......................................................................................................9
2.1.6.Prevencija....................................................................................................9
2.2.FARINGITIS....................................................................................................10
2.2.1.Uzronici....................................................................................................10
2.2.2.Simptomi....................................................................................................10
2.2.3.Lijeenje.....................................................................................................11
2.3.LARINGITIS...................................................................................................12
2.3.1.Akutni laringitis.........................................................................................12
2.3.1.1.Uzronici...............................................................................................12
2.3.1.2.Akutni obini laringitis.........................................................................12
2.3.1.3.Akutni edematozni laringitis.................................................................13
2.3.1.4.Krup......................................................................................................13
2.3.2.Hronini laringitis......................................................................................15
2.3.2.1.Uzronici...............................................................................................15
2.3.2.2.Hronini kataralni laringitis..................................................................15
2.3.2.3.Hronini hiperplastini laringitis..........................................................15
2.3.2.4.Hronini hiperplastini i ulcerozni laringitis........................................16
2.3.2.5.Lijeenje................................................................................................16
3.BOLESTI DONJIH DINIH PUTOVA...............................................................17
3.1.HOPB...............................................................................................................17
3.1.1.Akutni bronhitis.........................................................................................18
3.1.1.1.Uzronici...............................................................................................19
3.1.1.2.Simptomi...............................................................................................19
3.1.1.3.Dijagnoza...............................................................................................19
3.1.1.4.Lijeenje.................................................................................................19
3.1.2.Hronini bronhitis.......................................................................................20
3.1.2.1.Simptomi................................................................................................20
3.1.2.2.Lijeenje.................................................................................................20
3.1.3.Emfizem......................................................................................................21
3.1.3.1.Simptomi................................................................................................21
3.1.3.2.Lijeenje.................................................................................................21
3.2.ASTMA.............................................................................................................22
-
3
3.2.1.Uzronici.....................................................................................................22
3.2.2.Patofiziologija.............................................................................................23
3.2.3.Simptomi.....................................................................................................23
3.2.4.Prevencija....................................................................................................24
3.2.5.Lijeenje......................................................................................................24
3.3.PNEUMONIJA.................................................................................................25
3.3.1.Uzronici.....................................................................................................25
3.3.2.Simptomi.....................................................................................................26
3.3.3.Lijeenje......................................................................................................26
3.3.4.Prevencija....................................................................................................27
3.4.TBC...................................................................................................................28
3.4.1.Uzronik......................................................................................................28
3.4.2.Simptomi.....................................................................................................28
3.4.3.Patofiziologija.............................................................................................29
3.4.4.Dijagnoza....................................................................................................30
3.4.5.Lijeenje......................................................................................................30
3.4.6.Prevencija....................................................................................................30
3.5.RAK PLUA....................................................................................................31
3.5.1.Uzronici.....................................................................................................31
3.5.2.Tipovi raka plua.........................................................................................31
3.5.3.Simptomi.....................................................................................................32
3.5.4.Dijagnoza....................................................................................................33
3.5.5.Lijeenje......................................................................................................33
4.ZAKLJUAK........................................................................................................35
LITERATURA.........................................................................................................36
-
4
Slika 1. Sistem respiratornih organa
-
5
1.UVOD
Respiratorni sistem organa sastoji se od gornjih dinih putova: nosa, drijela i grkljana
(zagrijavanje, vlaenje, ienje i dezinfekcija zraka), i donjih dinih putova:dunika, dunica
i dvaju plunih krila s plunom maramicom (pleurom). Plua (lat. Pulmo) imaju dva pluna
krila, lijevo se sastoji od dva renja, desno je neto vee i tee, lijevo dijeli prsni ko sa srcem,
tee zajedno 1,2 kg. Svako pluno krilo obavijeno je tankom dvolisnom opnom-pleurom.
Vanjski list pleure (porebrica) oblae rebra s unutarnje strane prsnoga koa. Unutarnji list
pleure oblae pluna krila te tako odvaja plua od ostalih organa u prsnoj upljini. Zavrne
dijelove dunica ine bronhioli koji zavravaju plunim mjehuriima(Slika 1.). Plua odrasle
osobe imaju vie od 300 miliona mjehuria. Zbog alveolarne grane, plua su mehka i
spuvasta. Pluni mjehurii obavijeni su kapilarnom mreom ogranaka plune arterije, koja je
krvlju dopremila iz tijela CO2 radi razmjene s kisikom. Strujanjem kroz nosne upljine, zrak se
u sluznici proiava od praine, te se vlai i zagrijava do uobiajene tjelesne temperature.
Proiavanje se vri u svim gornjim dijelovima respiratornog sistema sve do plua (Slika 2.).
Proieni zrak odlazi u drijelo prema grkljanu. Na poetku grkljana nalazi se grkljanski
poklopi (epiglotis). On kao poklopac na raskrsnici otvara put prema duniku dok diemo, a
zatvara ga kad prolazi zalogaj.
Respiratorni sistem je u neprekidnom kontaktu s okolinom. Kroz njega zrakom ulaze razne
estice, pa je kao takav jako osjetljiv na bolesti. Bolesti respiratornog sistema oragana dijele
se, vie zbog anatomskih odnosa, na infekcije gornjega i donjega respiratornog sistema.
Bolesti gornjih dinih putova o kojima u govoriti su: - prehlada
- faringitis
- laringitis
- krup
Bolesti donjih dinih putova o kojima u govoriti su : - HOPB
- astma
- pneumonija
- TBC
- rak plua
-
6
Slika 2. Disanje
-
7
2. BOLESTI GORNJIH DINIH PUTOVA
2.1. PREHLADA
Prehlada je poznata i kao nazofaringitis, rinofaringitis ili akutna viroza. Radi se o zaraznoj
bolesti gornjeg dinog sustava koja se lako iri i koja pogaa uglavnom nos. Simptomi
ukljuuju kaalj, grlobolju, iscjedak iz nosa (rinoreju) i groznicu. Simptomi obino nestaju u
roku od sedam do deset dana. Neki simptomi, meutim, mogu trajati i do tri tjedna. Rinovirusi
su najei uzronici prehlade, ali istu moe uzrokovati vie od dvije stotine razliitih
virusa.Infekcije gornjih dinih puteva kategorizirane su po dijelovima tijela koji su preteno
pogoeni. Prehlada prvenstveno napada nos, grlo (faringitis) i sinuse (sinusitis). Simptomi se
vie javljaju zbog odgovora imunolokog sustava na infekciju, nego zbog oteenja tkiva od
strane samih virusa. Pranje ruku primarna je metoda sprjeavanja infekcije, a moe biti od
pomoi i noenje zatitne maske za lice.Ne postoji lijek protiv prehlade, ali simptomi mogu
biti uspjeno tretirani. Prehlada je najea zarazna bolest kod ljudi. Prosjena odrasla osoba
preboli i do dvije ili tri prehlade godinje, a dijete u prosjeku oboli est do dvanaest puta
godinje.
2.1.1. Znakovi i simptomi
Najei su simptomi prehlade kaalj, iscjedak iz nosa, zaepljen nos i grlobolja. Dodatni simptomi
mogu ukljuivati bol u miiima (mialgiju), osjeaj umora, glavobolju i gubitak apetita. Grlobolja je
prisutna u oko 40% ljudi, dok su kaalj i bol u miiima prisutni u oko 50 % sluajeva. Groznica nije
uobiajena kod odraslih
osoba, ali je esta u dojenadi i male djece.Kaalj uzrokovan prehladom obino je blagu odnosu na
kaalj uzrokovan gripom. Istovremenost simptoma kalja i groznice kododraslih osoba ukazuje i na
veu vjerojatnost gripe, iako obje bolesti dijele neke slinosti. Neki virusi koji uzrokuju prehladu
takoer mogu proi i bez simptoma. Boja sluzi koja se iskalje iz donjih dinih puteva
(ispljuvak) ili sluz iz nosa mogu varirati od bistro ute do zelene. Boja sluzi ne ukazuje na to
je li infekcija uzrokovana bakterijama ili virusom.
Prehlada obino poinje osjeajem umora, osjeajem hladnoe, kihanjem i glavoboljom,
nakon ega slijede simptomi poput iscjetka iz nosa i kalja koji se pojavljuju u roku od dva ili
vie dana. Prvi simptomi poinju oko 16 sati nakon izlaganja uzroniku i najee dosegnu
svoj vrhunac dva do tri dana od poetka zaraze. Obino prestaju nakon sedam do deset dana,
ali u rijetkim sluajevima mogu trajati i do tri tjedna. Simptomi su neto tei kod djece.
Kaalj, naime, traje vie od deset dana u 35 do 40 % sluajeva koji ukljuuju djecu, a u 10%
sluajeva moe trajati i vie od 25 dana.
2.1.2. Uzronici
2.1.2.1. Virusi
Obina prehlada virusna je infekcija gornjih dinih puteva. Najei je uzronik
rinovirus(Slika 3.) koji spada u grupu picornavirusa, malih RNK virusa, a odgovoran je za 30
do 80 % sluajeva. Sljedea skupina estih uzronika prehlade su koronavirusi(Slika 4.) i
-
8
uzrokuju 10 do 15 % sluajeva prehlade, a isto toliko sluajeva uzrokuje i influenzavirus
(virus gripe). Ostali uzronici mogu biti humani parainfluenza virus, humani respiratorni
virus, adenovirusi, enterovirusi. Za vrijeme trajanja bolesti vrlo je esta prisutnost vie od
jednog virusa istovremeno u gornjim dinim putevima. Ukupno je vie od 200 razliitih virusa
povezano s prehladom.
Slika 3. Prikaz povrine rinovirusa. Slika 4. Koronavirusi
2.1.2.2. Drugi uzroci
Imunitet steen na razini populacije igra veliku ulogu u ograniavanju irenja zaraze, kao to
je primijeeno kod mlaih populacija (djece) koje se zaraze u veem broju od odraslih
populacija. Oslabljeni imunitet takoer igra veliku ulogu kao faktor rizika. Nedovoljna
ispavanost ili pothranjenost tijesno su povezane s poveanim rizikom prehlade to je
vjerojatno povezano s oslabljenim imunitetom tijekom ovih stanja.
2.1.3. Patofiziologija
Pretpostavlja se da su simptomi prehlade uglavnom imunoloki odgovor na virus. Mehanizam
imunolokog odgovora specifian je za svaki virus. Na primjer, rinovirus se obino stjee u
izravnom kontaktu; on se vee se na ljudske ICAM-1 receptore na nepoznat nain i aktivira
oslobaanje faktora upale. Osloboeni upalni faktori uzrokuju simptome prehlade.
Mehanizam lokalizirane upale koji se razvije kod zaraze rinovirusom u pravilu ne uzrokuje
oteenje nosnog epitela.
Respiratorni sincicijski virus (RSV) prenosi se, kako izravnim dodirom sa sekretima, tako i
putem lebdeih kapljica. Ubrzo se razmnoi u epitelu nosa i grla potom kolonizira donje dine
puteve. RSV oteuje epitel koji kolonizira. Virus parainfluenze obino uzrokuje upalu nosa,
grla i dinih puteva. U sluaju zaraze djece esto kolonizira dunik te moe uzrokovati
simptome promuklog kalja i oteanog disanja i stridora. Takav skup simptoma nazivamo
krup. Ovi se simptomi prvenstveno javljaju kod djece budui da su djeji dini putevi ueg
promjera.
2.1.4. Dijagnoza
Razlike meu infekcijama gornjeg dinog sustava uglavnom se temelje na anatomskoj lokaciji
simptoma. Prehlada prvenstveno pogaa nos, faringitis grlo, a bronhitis plua, meutim mogu
-
9
se javiti i bitna preklapanja kod simptoma. Prehlada se esto definira kao akutna upala nosa, a
moe ukljuivati i razliit stupanj upale grla. Samo-dijagnosticiranje je uobiajeno. Izolacija
virusa uzronika prehlade rijetko se provodi. U veini sluajeva nije mogue identificirati
vrstu virusa iskljuivo putem simptoma.
2.1.5. Lijeenje
Ne postoji lijek ili biljni pripravak koji bi dokazano mogao skratiti trajanje prehlade, ali
postoje lijekovi koji mogu znatno ublaiti simptome. Neke su se vrste narodnog lijeenja
pokazale blagotvornim, kao npr. mirovanje, unoenje obilja tekuina i grgljanje toplom
slanom vodom, ali blagotvornost ovih metoda uglavnom se pripisuje placebo uinku.
Terapijski postupci koji se koriste za ublaavanje simptoma ukljuuju klasine lijekove za
ublaavanje boli (analgetike) i sniavanje temperature (antipiretike), kao to su ibuprofen i
acetaminofen/paracetamol. Ne postoje dokazi da su lijekovi protiv kalja djelotvorniji od
uobiajenog koritenja analgetika, stoga se ne preporuuju kod djece upravo zbog nedostatka
dokaza koji bi potvrdili njihovu uinkovitost te zbog potencijalno tetnih uinaka. Zbog
moguih rizika po zdravlje i nedokazane uinkovitosti Kanada je 2009. ograniila upotrebu
bezreceptnih lijekova protiv kalja i prehlade za djecu do est godina. Zloupotreba
dekstrometorfana (bezreceptnog lijeka protiv kalja) dovela je do zabrane njegova koritenja u
mnogim zemljama.
Kod odraslih se simptomi curenja iz nosa mogu smanjiti upotrebom antihistaminika prve
generacije. Oni se meutim povezuju s neeljenim nuspojavama poput pospanosti. Ostali
dekongestivi poput pseudoefedrina takoer su se pokazali djelotvornima kod odraslih.
Aerosolni pripravci za nos na bazi ipratropija mogu ublaiti curenje iz nosa, ali nemaju veih
uinaka na zaepljenost, dok se antihistaminici druge generacije nisu pokazali djelotvornima
u sluaju prehlade.
2.1.6. Prevencija
Jedini uinkovit nain sprjeavanja prehlade je fiziko sprjeavanje irenja virusa. To
prvenstveno ukljuuje pranje ruku i noenje maske za lice, dok se u zdravstvenim ustanovama
koriste i platevi i rukavice za jednokratnu upotrebu. Izoliranje zaraene osobe nije mogue
jer je bolest veoma rairena, a simptomi nisu specifini. Cijepljenje se nije pokazalo
uspjenim zbog velikog broja moguih virusa uzronika bolesti i nijhove sposobnosti brze
mutacije. Proizvodnja cjepiva irokog spektra djelovanja stoga je malo vjerojatna. Redovito
pranje ruku pokazalo se uinkovitim u smanjenju prenoenja virusa prehlade, pogotovo kod
djece. Nije dokazano poveava li upotreba dezinfekcijskih sredstava tijekom normalnog
pranja ruku uinkovitost sprijeavanja zaraze prilikom pranja ruku. Integracija cinkom
pokazala se uinkovitom u smanjenju broja godinjih epizoda prehlade, dok rutinsko
dodavanje vitamina C ne smanjuje rizik ni ozbiljnost simptoma prehlade. Vitamin C moe
skratiti trajanje prehlade.
-
10
2.2. FARINGITIS
Faringitis je zapaljenje sluznice drela i krajnika, izazvano razliitim mikrobnim uzronicima.
Ovo oboljenje je meu najeim infektivnim oboljenjima, u emu je i njegov epidemioloki
znaaj.
2.2.1. Uzronici
Najei uzronici faringitisa su virusi, ali najvei znaaj ima bakterijski faringitis izazvan
Streptococcus pyogenesom, zbog potrebe za antibiotskom terapijom i komplikacijama koje
mogu nastati ukoliko se ne lijei (reumatska groznica, akutni glomerulonefritis bubrega).Od
virusnih uzronika najznaajniji su rinovirusi i korona virusi, zatim adenovirusi, herpes
simpleks virusi, parainfluenca, influenca virusi, dok ostali virusni uzronici, kao to su
koksaki A virusi, Eptajn Bar, citomegalovirus i HIV-1 spadaju u rijetke uzronike
faringitisa.Meu bakterijama najvei znaaj ima Streptococcus pyogenes (grupa A beta
hemolitikog sterptokoka). Faringitis izazivaju i grupa C aerobne bakterije (kod Vinsentove
angine to su Fusobakterium fusiforme i spiroheta Borrelia vincenti), Neisseria gonorrheae,
Corynebacterium diphteriae, Arcanobacterium haemoliticum, Yersinia enterocolitica,
Treponema pallidum, hlamidije i mikoplazme.
Najee oboljevanje od faringitisa je u toku hladnijih mjeseci, ali ima i izuzetaka, kao to su
adenovirusne i koksaki virusne infekcije koje se javljaju ljeti. Put prenoenja je najee
kapljini (npr. Streptococcus pyogenes), ali i kontaktni (rinovirusi), kao i preko kontaminirane
hrane (streptokok grupe C i G, jersinija). Infekcija patogenim bakterijama, kao to je
Streptococcus pyogenes, dovodi do oteenja epitela izazvanog razliitim produktima
(eritrogeni toksin, streptolizin, hemolizin i dr). Nastaje inflamacija iji su znaci crvenilo, otok
i eksudacija.Virusi vre invaziju faringealne sluzokoe, dovodei do citopatogenog efekta na
elijama epitela. Bolest se javlja u svim uzrastima, ali neto ee kod djece.
2.2.2. Simptomi
Klinika slika faringitisa u velikoj mjeri zavisi od uzronika bolesti.Kod virusnih infekcija
bolest najee protie kao prehlada: javljaju se osjeaj grebanja, laki bolovi u vratu, kijavica,
kaalj, a obino nema poviene temperature, kao ni drugih znakova sistemske infekcije. Teu
kliniku sliku, praenu povienom temperaturom i drugim klinikim manifestacijama,
sreemo kod nekih virusnih uzronika faringitisa, kao to su adenovirusna ili EBV infekcija.
Lokalni nalaz u vratu je najee nekarakteristian: postoje hiperemija i edem sluzokoe. Kod
adenovirusne i EBV infekcije mogu postojati eksudativne promjene na tonzilama. Kod
herpetinog faringitisa (HSV) postoje vezikule i plitke ulceracije na labijalnoj (usne) i
bukalnoj mukozi (obraz), dok kod tzv. herpangine (koksaki virusi) postoje male vezikule na
mekom nepcu, uvuli i tonzilama. Obino postoje i uveani limfni vorovi na vratu.
Kod faringitisa izazvanog Streptokokus pyogenesom klinika slika moe biti sasvim laka, ili
pak veoma teka, uz visoku temperaturu, vratobolju, glavobolju, jezu, bol u trbuhu. Vrat je
plamenocrven, ponekad sa petehijalnim enantemom na nepcu, uz eksudat na tonzilama.
Postoje uveani i bolno osetljivi podvilini limfni vorovi, a mogu postojati i drugi znaci
-
11
streptokokne infekcije (Slika 6.). Faringitis izazvan strpetokokom gr, C i G ima slinu, ali
blau kliniku sliku.
Faringitis izazvan anaerobnim bakterijama (Vinsentovu anginu) karakterie prisustvo gnojnog
eksudata na tonzilama (obino samo na jednoj), uz karakteristian zadah iz usta. Subjektivne
tegobe bolesnika nisu jako izraene.
Slika 6. Streptokokni faringitis s tipinim gnojnim naslagama na krajnicima
2.2.3. Lijeenje
Upala krajnika koja je uzrokovana streptokoknom infekcijom obino se lijei antibioticima
kao to je penicilin. Ponekad, posebno kod male djece koja imaju potekoe kod gutanja,
penicilin se daje injekcijom. Antibiotike obino treba uzimati barem 10 dana. Iako e se dijete
vjerojatno osjeati bolje nakon jednog ili dva dana, vano je dovriti u cijelosti lijeenje
antibioticima. Prekidanje lijeenja potpomae stvaranje sojeva bakterija koje su otporne na
antibiotike. Pored toga, infekcija se moe vratiti, uzrokujui potencijalno ozbiljne
komplikacije. Naalost, za sada ne postoji nikakvo lijeenje virusa koji uzrokuju upalu
krajnika. Moe proi od 7 do 14 dana dok se dijete u potpunosti ne oporavi. Ponekad, lijenik
moe preporuiti da se djetetovi krajnici, a moda i adenoidne vegetacije ("trei krajnik")
uklone. Ovo rjeenje se obino koristi samo kad upale krajnika utjeu na djetetovo ope
zdravlje ili ometaju disanje ili sluh. Tonzilektomija se obino provodi kao kratkotrajna
operacija. To znai da e dijete moi ii kui drugi dan nakon to je izvrena operacija.
Meutim, do potpunog oporavka moe proi i do 2 tjedna. Nakon operacije, dijete moe imati
prilinu grlobolju. Takoer moe imati i bolove u uima. Tijekom prvog tjedna nakon
operacije, nastojite drati dijete podalje od veih skupina ljudi i osoba koje bi mogle biti
bolesne. Dijete je u to vrijeme osjetljivije na infekcije. Takoer, imajte na umu da uklanjanje
krajnika i adenoidnih vegetacija moe smanjiti infekcije grla, ali ih ne mora u potpunosti
sprjeavati.
-
12
2.3. LARINGITIS
Zapaljenje sluznice grkljana. Postoje akutni i hronini laringitisi.
2.3.1. Akutni laringitisi
2.3.1.1. Uzronici
Uzroci su razliiti i mogu biti kombinovani: respiratorni (praina, dim, duhan, hladan zrak,
itd.); infektivni (rinitis, sinusitis- zapaljenje okolonosnih upljina, adenoiditis-zapaljenje
treeg krajnika itd.); govorni(prekomjerno ili glasno govorenje); opti(infekcija, intoksikacija
itd.).
2.3.1.2. Akutni obini laringitis
Najei je i ispoljava se disfonijom (izmjenom boje glasa) do afonije (potpunog gubitka
glasa) i suhim i promuklim kaljem. Pri laringoskopiji vidi se crveni larinks, hiperemian u
cjelini sa oteenim i crvenim glasnim icama.(Slika 7.)
Slika 7. Laringitis
Lijeenje je razliito, zavisno od stepena oboljenja. Potrebno je: vokalno mirovanje, zabrana
puenja, odmor u vlanoj i toploj sredini.
Primjenjuju se inhalacije blagih ljekovitih para (lipa, mak), balzamovih para (izmirna,
eukaliptus, borov ekstrakt), aerosol sa antibioticima, vazokonstriktorima, lokalnim
anesteticima.
Lijeenje opteg stanja ograniava se na borbu protiv kalja. Katkad intenzitet oboljenja
zahtijeva primjenu antibiotika i protivzapaljenskih sredstava.
-
13
2.3.1.3. Akutni edematozni laringitis
Dramatino oboljenje, ee u zimskom periodu. Ovaj laringitis dovodi do vrlo oteanog
disanja i zahtijeva hitne terapijske mjere. Otok larinksa se lokalizuje na tano odreenim
mjestima: jezina strana epiglotisa, epiglotisni nabori, vrh legenaste hrskavice i subglotini
prostor.(Slika 8.) Ovaj otok u pogledu porijekla moe biti: infektivni, traumtaski, tumorski,
postradijacioni, toksini, renalni, itd. Odlikuje se laringealnom dispnejom koja varira prema
sjeditu i volumenu otoka. Glas je priguen, promukao. Kaalj je razliit, kao i opti znaci koji
zavise od etiologije otoka. Indirektna ili direktna laringoskopija kod djeteta, dovodi do
postavljanja dijagnoze, prikazujui sjedite edema i njegov izgled, kao i stepen suenja
prostora za disanje.
Slika 8. Edematozni laringitis. Vidi se gotovo potpuno zaepljenje grkljana
Lijeenje. Sastoji se od odmora, primanja antibiotika, kortikoida, antihistaminika,
antispazmodika. Pogoranje simptoma zahtijeva traheotomiju, prema sjeditu edema.
2.3.1.4. Krup
Krup je akutna upala gornjeg i donjeg dinog sustava koju najee uzrokuje virus
parainfluence tipa 1.( oblik akutnog laringitisa kod novoroenadi i djece do tri godine)
Manifestira se kaljem poput lavea i inspiratornim stridorom. Dijagnoza je obino kliniki
oita ali se moe postaviti anteroposteriornom RTG slikom vrata. Lijei se antipireticima,
hidracijom, raceminim adrenalinom primijenjenim pomou rasprivaa i kortikosteroidima.
Prognoza je izvrsna.
Simptomi. Krupu obino prethode simptomi infekcije gornjeg dinog sustava. Potom se,
obino nou, pojave napadi kalja nalik na lave, i promuklost; isto tako, moe postojati i
inspiratorni stridor. Dijete se nou moe probuditi s respiratornim distresom, tahipnejom i
uvlaenjem nosnica i dinih miia. U tekim sluajevima se, kad se dijete zamori, moe
pojaviti cijanoza praena sve pliim disanjem.Oiti respiratorni distres i grubi inspiratorni
stridor su najdramatiniji fizikalni nalazi.
-
14
Krup moe biti primaran (rjei) ako se odmah pojave difterine skrame u grlu, ili sekundaran,
kad nastaje irenjem difterinih skrama iz drijela ili nosa nelijeenog ili kasno lijeenog
bolesnika. Stvaranjem difterinih skrama na sluznici larinksa nastaje mehaniko suavanje
otvora izmeu glasnih ica u inae uzanom grkljanu male djece. Posljedice ovakvih promjena
su: oteano, hrapavo i ujno disanje, promuklost, kaalj, a kasnije i slaba oksigenacija krvi.
(Slika 9.)
Slika 9. Suenje larinksa kod krupa
Auskultacijom se uje produljeni inspirij i stridor, esto uz neto ekspiratornih hropaca i
zviduka. Vruica se nalazi u oko 1/2 sluajeva. Ujutro se stanje djeteta moe initi boljim, no
ponovno se pogorava nou.
Ponavljani napadi se esto nazivaju spastinim krupom. U razvoju spastinog krupa ulogu
mogu imati alergija ili reaktivnost dinih putova, no klinike se manifestacije ne mogu
razlikovati od virusnog krupa a spastini krup je najee potaknut virusnom infekcijom.
Krup poinje postepeno i ima tri stadijuma:
Disfonini stadijum: postepeno nastajanje promuklosti koja ide do afonije (gubitka
glasa) i grub kaalj koji podsjea na lave, neobian kod male djece. Daljnim
suavanjem otvora izmeu glasnih ica nastaje
Dispnoini stadijum:inspiratorna dispneja stridor (hrapavo, strugavo ujno disanje),
naprezanje pomone dine muskulature sa uvlaenjem meurebarnih prostora.
Bolesnik sve tee die, blijed je i uznemiren. Ako se intubacijom ili traheotomijom ne
otklone smetnje u disanju, nastaje
Asfiksini stadijum:disanje je toliko oteano da se, usljed loe oksigenacije krvi,
javlja cijanoza (modrilo koe i sluznice). Ako nema hitne intervencije koja jo moe
da spasi bolesnika, nastaje smrt usljed mehanikog uguenja.
Dijagnoza je obino jasna po kalju nalik na lave. Slian inspiratorni stridor moe nastati
uslijed epiglotitisa, bakterijskog traheitisa, stranog tijela, difterije i retrofaringealnog apscesa.
Strano tijelo moe uzrokovati respiratorni distres i tipian kaalj nalik na krup, no nema
vruice niti prethodne infekcije gornjeg dinog sustava. Difterija se iskljuuje redovitim
cijepljenjem u anamnezi a potvruje nalazom uzronika u kulturi virusa iz ostruaka tipine
sivkaste difterine membrane.
-
15
Ako dijagnoza nije jasna, bolesnicima treba uiniti posteroanteriorni i postranini RTG
snimak vrata i prsita; subepiglotino suenje (znak zvonika) koje se vidi na
posteroanteriornom RTG snimku vrata potvruje dijagnozu. Teko bolesne, kod kojih postoji
zabrinutost zbog zahvaenosti epiglotisa, bi trebao pregledati u operacijskoj sali specijalist
odgovarajue grane koji je u stanju uspostaviti dini put. Bolesnicima treba uiniti pulsnu
oksimetriju a onima s respiratornim distresom treba izmjeriti plinove u arterijskoj krvi (ABS).
Prognoza i lijeenje. Bolest obino traje 3 do 4 dana i spontano se povlai. Blae bolesno
dijete se moe njegovati kod kue hidracijom i antipireticima. Vano je da je djetetu udobno
jer zamor i pla mogu pogorati stanje. Ovlaivai (npr. isparivai hladnog zraka) mogu
sprijeiti isuivanje gornjih dinih putova.
Pogoravajui ili trajni respiratorni distres, tahikardija, zamor, cijanoza ili hipoksemija ili
dehidracija su indikacije za hospitalizaciju. Pulsna oksimetrija je od pomoi pri otkrivanju i
nadzoru tekih sluajeva. Racemini adrenalin primijenjen pomou rasprivaa u dozi od 5
10 mg u 3 ml fizioloke otopine svaka 2 h prua simptomatsko poboljanje i ublaava zamor.
Meutim, uinci su prolazni; nema utjecaja na tijek bolesti, osnovnu virusnu infekciju; moe
izazvati tahikardiju i druge neeljne nuspojave.Visoka doza deksametazona (0,6 mg/kg IM ili
PO jednokratno) moe koristiti bolesnicima hospitaliziranima zbog umjerenog do tekog
krupa. Takoer su primjenjivane i visoke doze kortikosteroida (budenozid 2 mg) pomou
rasprivaa, no ne ini se kako je uinak bolji. Virusi koji najee uzrokuju krup obino ne
stvaraju sklonost ka sekundarnim bakterijskim infekcijama pa su antibiotici rijetko indicirani.
2.3.2. Hronini laringitisi
Hronina nespecifina zapaljenja grkljana, hronini laringitisi, imaju kao glavni simptom
disfoniju, razliitu po intenzitetu i osobinama. Dijagnoza se moe postaviti samo
laringoskopijom. Jedino ona moe da iskljui prisustvo nekog drugog oboljenja (naroito
karcinoma) i da pokae koji je tip zapaljenja u pitanju.
2.3.2.1. Uzronici
Uzroci ovih laringitisa su mnogobrojni i esto isprepleteni: infekcija gornjih dinih puteva,
iritacija nastala usljed dejstva para, gasova, zloupotrebe duhana, alkohola, poremeaja opteg
stanja, dijabetesa, vokalnog premaranja itd.
2.3.2.2. Hronini kataralni laringitis
U ovom laringitisu glasne ice su infiltrovane, oteene, zamuenog izgleda, bez sjaja.
Ponekad su jako crvene, kao u sluajevima pogoranja oboljenja. Ivice glasnih ica su
neravne.
2.3.2.3. Hronini hiperplastini laringitis
Moe biti:
difuzan sa zadebljanjem sluznice koja moe biti crvena (crvena pahidermija) ili bijela
(bijela pahidermija), prava keratoza koja moe maligno da degenerie;
lokalizovan sa hiperplazijom (izuzetno bujanje) sluznice, odnosno zadebljanje sluznice
na razliitim mjestima u grkljanu.
-
16
2.3.2.4. Hronini hiperplastini i ulcerozni laringitis
Ovdje iskljuivo spadaju kontaktne ulceracije (zagnojene takice) koje zahvataju zadnje
dijelove glasnih ica, gdje se simetrine lezije pri fonaciji uklapaju jedna u drugu. Granulomi
poslije anestezije stvaraju se na istom nivou.
2.3.2.5. Lijeenje
Lijeenje hroninih laringitisa je teko. tavie, sve hiperplastine lezije larinksa moraju biti
budno praene jer ovi laringitisi predstavljaju esto pretkancerozna stanja. Lijeenje e
obuhvatati:
vokalnu rehabilitaciju, lijeenje fokalnih rino-sinusnih zapaljenja, zabranu alkohola i
duhana;
lokalnu njegu: inhalacija aerosola na bazi ekstrakata eterinih ulja, sumpora,
kauterizacije, insuflacije raznih prakova.
-
17
3. BOLESTI DONJIH DINIH PUTOVA
3.1. HOPB (HRONINA OPSTRUKTIVNA PLUNA BOLEST)
Hronina opstruktivna pluna bolest (HOPB) jedna je od najeih hroninih bolesti koja
objedinjuje bronhitis i emfizem plua (Slika 11.). Bolest poinje u pluima, meutim, u
kasnijim stadijima bolesti, mogu biti zahvaeni brojni drugi organi. Hronina bolest znai da
je bolest trajna i da se ne moe izlijeiti. Opstruktivna znai da dolazi do smanjenja protoka
zraka kroz dine putove. (Slika 12.)
Slika 11.HOPB
HOPB je esta bolest. Smatra se da 10% svjetske populacije starije od 40 godina boluje od te
bolesti. HOPB je trei vodei uzrok smrti u svijetu, odmah iza sranog i modanog udara. Za
razliku od sranog i modanog udara, broj smrti od HOPB-a u stalnom je porastu unazad
etrdeset godina. Tri najea uzroka smrti u bolesnika s HOPB-om su zatajenje disanja,
zatajanje srca i karcinom plua.
HOPB je bolest koja dovodi do oteanog protoka zraka kroz plua. Do smanjenja protoka
zraka dolazi zbog suenja dinih putova. Suenje dinih putova nastaje kao posljedica upalnog
odgovora na cigaretni dim.
-
18
Slika 12. Opstrukcija bronha
3.1.1. Akutni bronhitis
Akutni bronhitis je kratkotrajna upala sluznice traheobronhalnog stabla, odnosno dunika i
bronha, koja je obino povezana s virusnim infekcijama gornjeg dijela dinog sustava. Bolest,
dakle, uzrokuju poglavito respiratorni virusi, pa je upala kataralne, a ne gnojne (bakterijske)
prirode. Obino, dini putovi proizvode oko 30 grama sekreta dnevno. Sekret se ne skuplja jer
ga tijelo neprekidno isti trepetljikama koje se nalaze na povrini sluznice dinog sustava i
potom iskalje. Sluznica (mukoza) unutar velikih dinih putova je oteena i crvena (Slika 13.).
Poremeena je zatita trepetljika. Kada su bronhi upaljeni, mogu stvoriti velike koliine sluzi
koja ide prema gore kada kaljete. Bakterije mogu nastaniti ovako promijenjene bronhe i
uzrokovati sekundarnu bakterijsku infekciju. Unutar bronha se nakuplja sluzavo-gnojni
sadraj. Kaalj je osnovni mehanizam izbacivanja bronhalnog sekreta. ee se pojavljuje u
zimskim mjesecima, a najvie obolijevaju mala djeca.
Slika 13. Bronhitis
-
19
3.1.1.1. Uzronici
Respiratorni su virusi uzronici akutnog bronhitisa, a podjednako ga esto uzrokuju virusi
obine prehlade, kao to su rinovirusi i koronavirusi, i oni invazivniji, kao to su virusi
influence i adenovirusi, a u djece i respiratorni sincicijski virus i virusi parainfluence. Akutni
je bronhitis posebno est za vrijeme epidemije influence. Adenovirusi su najvaniji uzronici
u vojnim kolektivima. Iako rinovirusi nisu toliko patogeni, oni su zbog svoje brojnosti i
uestalosti vrlo vani uzronici akutnog bronhitisa i u djece i u odraslih. Samo je mali
postotak akutnih bronhitisa uzrokovan nevirusnim uzronicima. Mycoplasma pneumoniae je
najzastupljenija u male i u starije djece. Bakterije uglavnom samo sekundarno inficiraju
sluznicu bronha oteenu virusima ili uzrokuju akutnu egzacerbaciju (pogoranje stanja) u
bolesnika s hroninim bronhitisom.
3.1.1.2. Simptomi
Akutnom bronhitisu esto prethodi hunjavica, zimica, slabost, malo poviena tjelesna
temperatura, bol u leima, miiima i grlobolja. Kaalj je u poetku suh, ali se ve nakon
nekoliko sati ili dana mogu pojaviti male koliine gustoga, ilavog, ukasto-sivog iskaljaja
(sputuma). Poslije iskaljaj moe postati obilniji, sluzav i gnojan. Jako gnojni iskaljaj
upuuje na bakterijsku infekciju. Neki virusi, kao to je adenovirus, mogu oponaati
bakterijsku infekciju (iskaljaj je gust i ut, a kaalj moe trajati nekoliko tjedana). Mala djeca
esto gutaju iskaljanu sluz tako da roditelji ne mogu znati boju iskaljaja. Neki bolesnici
imaju areu bol iza prsne kosti. Bol se tijekom kaljanja pojaava. Simptomi obino nestaju
nakon 3 do 5 dana. Bolesnik moe i dalje kaljati, ak i nekoliko tjedana. Bolesnici katkad
mogu ostati bez zraka ako se zaepe dini putovi. Katkada, kronini sinusitis moe oponaati
simptome bronhitisa, tzv. sinobronhalni sindrom.
3.1.1.3. Dijagnoza
U svakodnevnoj se praksi dijagnoza akutnog bronhitisa zasniva na temeljitoj anamnezi i
kompletnome pregledu. Lijenik auskultacijom plua otkriva posvuda pojaan um disanja s
razliitim hropcima. Rendgenska je slika plua uredna i najvaniji je razlikovni znak prema
upali plua. Laboratorijski nalazi nemaju veu vrijednost u dijagnostici. Sedimentacija moe
biti ubrzana, no najee je normalna. To manje ovisi o vrsti uzronika, a vie o akutnosti
procesa, prethodnim hroninim bolestima i eventualnim komplikacijama. I broj je leukocita
uglavnom normalan. Laboratorijski (mikrobioloki) pregled iskaljaja i bris nosa od male su
pomoi.
3.1.1.4. Lijeenje
Lijeenje je akutnog bronhitisa, u pravilu, samo simptomatsko, usmjereno na ublaavanje
kalja. Ozdravljenje pospjeuje optimalna mikroklima s vlanim zrakom u sobi, zabrana
puenja, tednja glasa, uzimanje vee koliine napitaka te konano lijekovi za smirivanje
kalja (antitusici). Osobito je vano naglasiti da je hidracija (uzimanje vee koliine tekuine)
najvanija mjera za ublaavanje kalja. Ovlaivanjem respiratornih sluznica, to se moe
postii i uestalom inhalacijom vodene pare, sprjeava se isuivanje i skruivanje
respiratornog sekreta u bronhima, odnosno suprimira se suhi nadraajni kaalj i potie
iskaljavanje. Antibiotici se ne preporuuju u lijeenju prethodno zdravih osoba. Oni se
primjenjuju samo izuzetno, u osoba s teim hroninim bolestima plua i srca i pri pojavi
-
20
gnojnog iskaljaja. No, u svakodnevnom radu mnogi lijenici ne razlikuju akutni bronhitis od
obine prehlade i gripe, pa se dijagnoza akutnog bronhitisa ishitreno i neopravdano pojavljuje
vrlo esto. Lijenici, takoer vrlo esto, ne razlikuju akutni bronhitis od egzacerbacije
hroninog bronhitisa i pneumonije, to je osnovni razlog za nekritino propisivanje
antibiotika. Istraivanja u razvijenim zemljama pokazala su da se antibiotik propisuje za
najmanje dvije treine bolesnika s klinikom dijagnozom akutnog bronhitisa. Ovo je osnovni
razlog nekritine primjene i zlouporabe antibiotika uope.
3.1.2. Hronini bronhitis
Hronini bronhitis razlikuje se od akutnog bronhitisa po tome to bronhalna upala traje i
pogorava se. Ova opasna bolest nastupa tako podmuklo da mnogi u poetnim stadijima te
bolesti i ne znaju da je imaju. Zbog uestalih infekcija bronha i bronhiola dolazi do odebljanja
i iskrivljenja sluznice tih cijevi koje su suene i zaepljene od prekomjernog izluivanja sluzi
i pretjeranog stezanja miia u stijenkama (Slika 11). U Velikoj Britaniji od hroninog
bronhitisa umire godinje 30 000 ljudi (tj. jedna osoba na 2000). Jo oko milion osoba boluje
od te bolesti, iako to mnogi i ne znaju. Glavni uzrok je puenje. Od te bolesti mogu se
razboljeti i djeca jakih puaa. Bolest je mnogo ea kod mukaraca nego kod ena; smrtnost
mukaraca je tri puta vea. Vaan faktor je zagaenost zraka, pa je ta bolest ea u
industrijskim zemljama i gradskim sredinama. Velika Britanija ima najvii postotak te bolesti
na svijetu - stoga se hronini bronhitis naziva i "engleskom" boleu.
3.1.2.1. Simptomi
Prvi simptom je jutarnji kaalj s ispljuvkom (sluzi). Puai esto smatraju taj kaalj
"normalnim" puakim kaljem. S godinama se koliina ispljuvka postepeno poveava, i
kaalj se poinje javljati i danju. Kratak dah i hripanje postaju postepeno sve muniji. U
poetnim stadijima samo jake prehlade ili napadaji gripe uzrokuju naglo izbijanje bolesti.
Kasnije, meutim, svaka manja hunjavica dovodi do jakog napadaja. Mnogi imaju po
nekoliko takvih bronhitisa svake zime. Stoga i prihvaena medicinska definicija hroninog
bronhitisa glasi: uestali kaalj s ispljuvkom to se javlja gotovo svaki dan u razdoblju od
najmanje tri mjeseca godinje (obino zimi) najmanje dvije godine za redom. U kasnim
stadijima su kaalj, kratak dah i hripanje teki i gotovo neprekidni.
3.1.2.2. Lijeenje
Lijeenje uglavnom ovisi o tome koliko je bolest uznapredovala prije no to ste se obratili
lijeniku. Ako vas ve mui kratak dah, lijenik e vam vjerojatno preporuiti aerosol za
inhalaciju koji e vam pomoi, ako ga koristite tri-etiri puta na dan, jer e opustiti miie
stijenki bronha i tako proiriti dine putove. Ako imate jak napadaj infekcije te iskaljavate
sluz, lijenik e vam vjerojatno propisati antibiotik, obino u obliku tableta ili kapsula koje
ete uzimati tri-etiri puta na dan. Kod tekih oblika te bolesti injekcije antibiotika e biti
najbri nain rjeavanja izvora infekcije. Neki lijenici obiavaju kao zatitnu mjeru propisati
male doze antibiotika koje ete uzimati kroz nekoliko tjedana ili mjeseci. Mogu vam
preporuiti i da uzimate punu dozu ve prilikom pojave prvog znaka naglog izbijanja bolesti.
Lijenici nemaju jedinstven stav u vezi s najboljim nainom lijeenja hroninog bronhitisa.
Premda antibiotici ne djeluju na virusnu infekciju, oni se esto daju i kada je virus, a ne
-
21
bakterija, uzronik te bolesti, zato to virusne infekcije poveavaju osjetljivost plua na
prodor bakterija.
3.1.3. Emfizem
Emfizem plua je pluno oboljenje kod koga dolazi do pretjeranog poveanja plunih alveola
i smanjivanja plunog tkiva, koje se nalazi izmeu njih (Slika 11). Na taj nain plua se
uvijek nalaze u proirenom stanju. Vazduha u njima ima i vie nego to treba, ali se on ne
obnavlja, jer se plua ne mogu stegnuti, tj. smanjiti i istjerati istroen vazduh. Pluno tkivo
postaje vremenom sve manje elastino, sve tvre.
Procjenjuje se da u Americi 1,65 miliona ljudi boluje od emfizema plua. Broj oboljelih raste
iz godine u godinu: s porastom puenja u periodu od 1982. do 1995. godine poveao se za
41,5%. Znatno se poveala prevalenca u populaciji osoba enskog pola.
3.1.3.1. Simptomi
Dominantan kliniki simptom u emfizemu plua jeste dispneja (zadihanost) koja se javlja pri
naporu. Obino je prati vrlo malo kalja i oskudno iskaljavanje sluzavog ispljuvka.
Mukopurelentna pogoranja usljed infekcije nisu esta. Osjeaj nedostatka vazduha, dispneja,
nastaje postepeno, esto neprimjetno, i pogorava se pri teem fizikom naprezanju, za vreme
infekcija, udisanja hladnog vazduha, iritantnih gasova i para. Tokom godina dispneja postaje
sve tea, javlja se pri sve manjem fizikom naporu, a zatim i u mirovanju ili najmanjem
pokretu. U odmakloj fazi bolesti dispneja dovodi do invalidnosti i netolerancije i najlakih
radnji, kao to su umivanje, oblaenje, uzimanje hrane, govor. Bolesnik s emfizemom esto je
mrav, slab,umoran. Najee sjedi povijen unaprijed, ispruenih ruku, oslanja se na dlanove
da bi fiksirao rameni pojas i omoguio da se leni miii koriste za efikasniji ekspirijum. Oni
obino diu kroz stisnute usne (,,puenje usana").
3.1.3.2. Lijeenje
Izlijeenje emfizema nije mogue. Meutim, kod prepoznatog emfizema mogue je usporiti i
zaustaviti napredovanje bolesti ispravnim mjerama i mijenjanjem ivotnih navika. Tu se prije
svega misli na prestanak puenja. Znaajan vid terapije emfizema je respiratorna
kineziterapija. Ona se temelji na uenju relaksiranja miia, postavljanja u drenani poloaj,
pravilne upotrebe dijafragme u disanju, ali i vrlo vanim tehnikama izdisaja koje ne doputaju
kolabiranje malih dinih puteva i posljedinu opstrukciju prolasku vazduha (stisnute usne).
-
22
3.2. ASTMA
Astma (od grkog sthma, "zaduha") je uestala hronina upalna bolest dinih puteva
obiljeena raznolikim i recidivirajuim simptomima, reverzibilnom opstrukcijom dinih
putova i bronhospazmom (Slika 14.). Najei simptomi su zvidanje, kaljanje, osjeaj
pritiska u prsima i kratkoa daha.
Premda je astma hronina opstruktivna bolest, ona se ne ubraja u hronine opstruktivne
plune bolesti jer se ovaj pojam specifino odnosi na ireverzibilne bolesti plua kao to su
bronhiektazije,kronini bronhitis i emfizem. Za razliku od ovih bolesti, suenje dinih putova
je kod astme obino reverzibilno; meutim, bez lijeenja hronine upalne promjene u astmi
mogu dovesti i do hronine opstrukcije zbog promjena u grai dinih putova. Za razliku od
emfizema, astma zahvaa bronhe, a ne alveole.
Slika 14. Astma
3.2.1. Uzronici
Iako je utvren snaan utjecaj genetskih imbenika, nagli porast broja astmatiara i alergiara
u zadnjih 30 godina ukazuje na pojaan utjecaj okoline i naina ivota na razvoj astme. Uvjeti
iz vanjskog okolia vjerojatno nisu glavni uzronici koji dovode do porasta broja oboljelih od
astme. Nain ivota i bliska okolina imaju takoer znaajnu ulogu u razvoju bolesti. Smatra se
da su tri najvanija alergena iz neposrednog okruenja: grinje, maje dlake i ohari. Poznato
je da astmu mogu izazvati i vlaga i plijesni u stambenom prostoru.
Osim toga, postoji teorija koja navodi da bi uzrok poveanog broja alergija i oboljelih od
astme moglo biti i sve ee cijepljenje protiv razliitih bolesti. Zbog smanjene uestalosti
infekcija imunoloki sustav je pronaao nove "neprijatelje" protiv kojih e se boriti. Naalost,
to su postale tvari koje nas oduvijek okruuju i na koje postajemo osjetljivi i alergini (pelud,
kuna praina i sl.). Sve navedeno poveava rizik od razvoja astme.
-
23
Uobiajeni pokretai simptoma astme su:
alergeni, kao to se pelud, dlake ivotinja ili plijesan
grinje i ohari
zagaivai zraka
dim (dim od cigarete, industrijski dim...)
jaki mirisi, mirisni proizvodi ili hemikalije
respiratorne infekcije ukljuujui obinu prehladu
fiziki napor, vjebanje
jake emocije i stres
hladan zrak
odreeni lijekovi ukljuujui beta blokatore, acetilsalicilnu kiselinu i ostale
nesteroidne protuupalne lijekove
gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), GERB moe pokrenuti napad astme ili ju
pogorati
sinusitis
3.2.2. Patofiziologija
Astma nastaje uslijed hronine upale dinih putova koja u konanici dovodi do pojaanog
stezanja glatkog miija u njihovoj stijenci. Ova je promjena jedan od imbenika koji dovode
do napada suenja dunih putova i klasinog simptoma zvidanja. Suenje je u tipinim
sluajevima reverziblino, uz lijeenje i bez njega.U teim i hroninim sluajevima dolazi do
promjena u grai dinih putova. Tipine promjene su poveanje broja eozinofila i zadebljanje
lamine reticularis u bazalnoj membrani epitela, a kasnije moe doi do zadebljanja miinog
sloja u stijenci uz poveanje broja lijezda koje izluuju sluz (Slika 14.). Druge upalne stanice
koje se takoer nalaze su: limfociti, makrofazi i neutrofili.
3.2.3. Simptomi
Astma je obiljeena recidivirajuim napadima zvidanja, kratkoe daha, pritiska u prsima i
kalja. Moe doi do stvaranja iskaljaja, no najee iskaljavanjem ne dolazi do izbacivanja
nikakvog sadraja. Iskaljaj se moe pojaviti tijekom razdoblja oporavka od napada, i tada je
slian gnoju jer sadri mnotvo leukocita eozinofila. Simptomi se obino pogoravaju po noi
i u ranim jutarnjim satima, ili nakon tjelovjebe ili izlaganja hladnom zraku. U nekih
bolesnika s astmom simptomi su rijetkost i obino se javljaju nakon izlaganja okidaima, dok
drugi bolesnici mogu imati izraene i trajne simptome.
U bolesnika s astmom se, u usporedbi s ljudima koji od nje ne boluju, ee pojavljuje niz
drugih poremeaja kao to je: gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), rinosinusitis i
opstruktivna apnea u snu. Takoer su u njih uestaliji i psiholoki poremeaji, primjerice
anksiozni poremeaji koji se pojavljuju u 1652% i poremeaji raspoloenja koji se pojavljuju
u 1441% bolesnika s astmom. Meutim nije poznato da li je astma ta koja uzrokuje
psiholoke tegobe ili oni pak dovode do astme.
-
24
3.2.4. Prevencija
Dokazi o uinkovitosti postupaka za prevenciju razvoja astme su slabi. Obeavajui postupci
su: ogranienje izlaganja dimu cigareta, kako in utero, tako i nakon poroaja, dojenje te
boravak u jaslicama ili u veim obiteljima, ali niti jedan od njih nije dovoljno dobro
potkrijepljen da bi ga se moglo preporuiti. Koristan moe biti i rani kontakt s kunim
ljubimcima. Rezultati o povoljnom uinku izlaganja kunim ljubimcima, meutim, nisu vrsti
te se preporuuje da osoba sa simptomima alergije odstrani kunog ljubimca (ako ga ima) iz
svog kuanstva. Prehrambena ogranienja tijekom trudnoe ili dojenja nisu se pokazala
uinkovitima te se stoga ne preporuuju. Smanjenje ili odstranjenje podraavajuih spojeva iz
radnog okolia moe imati pozitivan uinak.
3.2.5. Lijeenje
Premda se astma ne moe izlijeiti, simptomi se u tipinim sluajevima mogu ublaiti.
Potrebno je uiniti specifini, individualno prilgoeni plan za proaktivno praenje i lijeenje
simptoma. On treba obuhvaati smanjeno izlaganje alergenima, pretrage za odreivanje
izraenosti simptoma i primjenu lijekova. Plan treba zabiljeiti, te savjetovati prilagoavanje
lijeenja, ovisno o promjenama izraenosti simptoma.
Najuinkovitije pri lijenju astme je pronalaenje okidaa, kao to su dim cigareta, kuni
ljubimci ili aspirin, te ih izbjegavati. Ukoliko je izbjegavanje okidaa nedovoljno, preporuuje
se primjena lijekova. Odabir lijeka se, izmeu ostaloga, zasniva na izraenosti bolesti i
uestalosti simptoma. Specifini lijekovi za astmu se iroko dijele u skupinu lijekova brzog
djelovanja i skupinu lijekova sporog djelovanja.
U bolesnika sa svakodnevnim napadima, primjenjuje se vea doza inhalacijskih
kortikosteroida. Pri umjerenoj ili jakoj egzacerbaciji, ovim se lijekovima dodaje i oralna
primjena kortikosteroida. Lijekovi se tipino proizvode u obliku inhalatora u kombinaciji s
dodatnim spremnikom, ili kao inhalatori praka. Spremnik je plastini cilindar u kojem se
lijek mijea sa zrakom, omoguujui uspjeniju primjenu cjelokupne doze lijeka (Slika 15.).
Moe se koristiti i nebulizator. U bolesnika s blagim do umjerenim simptomima primjena
putem nebulizatora i spremnika jednako je uinkovita, meutim ne postoji dovoljno dokaza o
tome da li se njihova uinkovitost razlikuje u bolesnika s jako izraenim simptomima.
Slika 15. Salbutamol inhalator koji se rabi pri napadima astme
-
25
3.3. PNEUMONIJA (UPALA PLUA)
Upala plua ili pneumonija je akutna infekcija plunog tkiva ukljuujui alveolarne prostore i
prostor izmeu alveola, tzv. intersticij. Uzrokovana je jednim od brojnih moguih uzronika:
bakterijama, virusima, gljivicama, a moe nastati i udisanjem (aspiracijom) praine, hemijskih
iritansa, hrane ili povraenog sadraja.
Slika 16. Pneumonija
Izraz pneumonija se ponekada koristi za ire oznaavanje bilo kojeg stanja koje uzrokuje
upalu plua (uzrokovanu, na primjer, autoimunom boleu, hemijskim opeklinama ili
reakcijama na lijekove); meutim, ova upala se tonije naziva pneumonitis.
Pneumonija godinje pogaa oko 450 mililjuna ljudi, sedam posto svjetskog stanovnitva, i
uzrokuje 4 milijuna smrti. Iako je William Osler u 19. stoljeu nazivao pneumoniju
"kapetanom ubojicom", otkrie terapije antibioticima i cjepiva u 20. stoljeu je poboljala
izglede za preivljavanje. Meutim, u zemljama u razvoju te meu vrlo starim, vrlo mladim i
hronino oboljelim osobama, pneumonija je i dalje glavni uzronik smrti.
3.3.1. Uzronici
Pneumoniju prvenstveno izazivaju infekcije uzrokovane bakterijama ili virusima te rjee
uzrokovane gljivicama i praivotinjama. Iako je identificirano preko 100 vrsta infektivnih
uzronika, samo nekoliko je odgovorno za veinu sluajeva. Mijeane infekcije virusima i
bakterijama mogu se javiti u do 45% infekcija kod djece i 15% infekcija kod odraslih.
Uzronik moe promai izolaciji u priblino pola sluajeva unato paljivom testiranju.
Lijenici danas dijele pneumonije na tzv. tipine-bakterijske i atipine jer zahtijevaju razliito
lijeenje. Bakterijske pneumonije najee uzrokuju sljedee bakterije: Streptococcus
pneumoniae (50 % sluajeva, slika 17.), Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis.
Atipine pneumonije uzrokuju bakterije kao Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia
pneumoniae, Legionella ali i respiratorni virusi. Mycoplasma pneumoniae je karakteristian
-
26
uzronik manjih (obiteljskih), srednjih (u djejim kolektivima i u kolama) i vrlo velikih
(gradskih i regionalnih) epidemija atipinih pneumonija. Velike se epidemije pojavljuju u
dosta pravilnim vremenskim razmacima, svakih 4 do 6 godina. Epidemija obino poinje u
jesen, razvija se postupno i traje vie mjeseci, sve do proljea. Tada obino obolijevaju
kolska djeca i mlae odrasle osobe. Pneumonija je obino uestalija, a katkad i tea u
djeaka nego u djevojica. Respiratorni su virusi vrlo esti uzronici pneumonija u djece
(osobito djece mlae od pet godina).
Slika 17. Bakterija Streptococcus pneumoniae, uobiajeni uzronik pneumonije
3.3.2. Simptomi
Tipini simptomi su kaalj, obino s iskaljajem (sputum), poviena temperatura i ponekad
bol u prsima. Obino se simptomi razvijaju tijekom nekoliko dana i ponekad su udrueni s
upalom pleure (pleuritis).
Bakterijska pneumonija vrlo se esto razvija nakon infekcije gornjeg dinog sustava. Poetak
je obino nagao, s jednokratnom zimicom i tresavicom. Karakteristini su sljedei znakovi:
tresavica koju prati vruica, bolovi pri disanju na zahvaenoj strani, kaalj sa stvaranjem
iskaljaja (gnojni ili ravi) i oteano disanje. Mnogi bolesnici, osobito oni visoke ivotne
dobi, mogu imati podmuklije simptome. Stariji bolesnici mogu imati samo jedan od sljedeih
simptoma: povienu temperaturu, kaalj, slabost ili, to je osobito esto, konfuziju (delirij).
Atipine pneumonije, u pravilu, imaju polagan, manje buran nastup od bakterijskih, jer se
kliniki simptomi razvijaju postupno. Temperatura raste postupno, a naraste i do visoke
vrijednosti, ali je izuzetno rijetko praena tresavicom. esti su i drugi, tzv. opi simptomi -
glavobolja, bol u miiima i zglobovima, opa slabost i umor, a katkad munina, povraanje i
proljev. Kaalj se obino zapaa nakon 3 do 4 dana, a redovito je suh i nadraajan, bez
mogunosti iskaljavanja. Zbog nekarakteristinih simptoma dijagnoza se postavlja kasnije
nego u bakterijskim pneumonijama, esto tek nakon rendgenskog snimanja plua. Virusne
pneumonije se obino ne mogu i razlikovati od ostalih, ali su po simptomima i znakovima
bolesti te po ostalim nalazima slinije atipinim pneumonijama.
3.3.3. Lijeenje
U ljudi s visokim rizikom, kao to su oni s kirurkim zahvatom na prsnom kou ili oslabljene
osobe, u sprjeavanju pneumonije pomau vjebe dubokog disanja i lijeenje s ciljem da se
uklone luevine. I osobama s pneumonijom potrebno je ukloniti luevine.
-
27
Sve vei broj bakterija koje uzrokuju upalu plua (pneumoniju) razvile su rezistenciju
(otpornost) na antibiotike. Na primjer, mnogi stafilokoki stvaraju enzime (penicilinaze) koji
sprjeavaju da ih penicilin ubije. Pneumokoki su takoer postali rezistentniji na penicilin
zahvaljujui razliitim mehanizmima. Otpornost na antibiotike predstavlja ozbiljan problem,
osobito u sluaju infekcija steenih u bolnici. Infekcije rezistentnim stafilokokima mogu se
lijeiti antibioticima koji su uinkoviti i u prisustvu penicilinaze, ali neki su stafilokoki postali
otporni i na te lijekove. Za te stafilokoke, esto se daje lijek vankomicin. Stafilokokna
pneumonija sporo reagira na antibiotike, pa je bolesniku potreban dugotrajan oporavak. esto
osobe koje nisu jako bolesne mogu uzimati antibiotike na usta i ostati kod kue. Starije i one
sa zaduhom ili one koji imaju od prije bolest srca ili plua smjeta se u bolnicu i daje
antibiotike intravenskim putom. Mogu im biti potrebiti i dodatni kisik, infuzije i mehanika
potpora disanju.
3.3.4. Prevencija
Prevencija obuhvaa cijepljenje, javnozdravstvene mjere i odgovarajue lijeenje drugih
postojeih bolesti. Kad bi se odgovarajue preventivne mjere provele na globalnoj razini,
smatra se da bi se smrtnost u djece smanjila za 400 000 sluajeva, a kad bi odgovarajue
lijeenje bilo svuda dostupno taj broj bi se smanjio za 600 000 sluajeva.
Preporuuje se prestanak puenja i smanjenje unutarnjeg zagaenja zraka. Uinkoviti
preventivni postupci su i pranje ruku i kaljanje u rukav (ne zaklanjenje usta rukom). Zaraza
se moe sprijeiti i na nain da bolesnici nose zatitnu hirurku masku.
-
28
3.4. TBC (TUBERKULOZA)
Tuberkuloza (TBC) je od davnina znana bolest koja je i danas jedna od najozbiljnijih i
najrairenijih zaraznih bolesti. Godine 1990. Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je
kako je 1,7 milijardi ljudi prokueno bakterijom Mycobacterium tuberculosis (tuberkulin-
pozitivni, slika 18.), od ega je kod 8 milijuna ljudi bolest aktivna. Ukoliko se infekcija
tuberkulozom aktivira, u oko 90% bolesnika zahvaa plua. Velika veina sluajeva aktivne
bolesti se nalazi u zemljama u razvoju, a 2,9 milijuna ljudi godinje umire od ove bolesti.
Slika 18. Mycobacterium tuberculosis pod mikroskopom
3.4.1. Uzronik
Bacil tuberkuloze naziva se jo i Kochov bacil prema znanstveniku koji je prvi otkrio i
izolirao ovu bakteriju 1882. godine. U zemljama u razvoju predstavlja najei uzrok smrti.
Danas je etiopatogeneza (uzrok i razvoj) bolesti dobro razjanjena, iako su promjene u
prevalenciji i osjetljivosti populacije u velikoj mjeri promijenile klasine oblike pojavnosti
ove bolesti. Tuberkuloza se obino razvija nakon udisanja sitnih kapljica, koje u zrak
dospijevaju kaljanjem ili kihanjem osobe zaraene Mycobacterium tuberculosis. Udahnuti
bacili tuberkuloze najee se smjetaju u donjim dijelovima plua, te je to uobiajeno mjesto
primarne infekcije. Tamo bacili bivaju "progutani" od strane alveolarnih makrofaga, posebne
vrste stanica imunolokog sustava zaduenih za "ienje" plua od svih stranih estica (ivih
i neivih). Meutim, makrofagi nisu u stanju kontrolirati infekciju, koja napreduje tijekom tri
do etiri tjedna, dok konano aktivirani makrofagi i limfociti ne ogranie bacile unutar tzv.
granuloma. Primarna infekcija je obino bez simptoma (asimptomatska). Tijekom poetnih
nekoliko tjedana, bacili tuberkuloze mogu putem krvi i limfe biti preneseni, doslovce u bilo
koji organ tijela.
3.4.2. Simptomi
Simptomi mogu biti bol u prsitu i dugotrajni kaalj praen iskaljajem. Oko 25% bolesnika
nema nikakve simptome (odnosno, bolest je asimptomatska). Ponekad se u iskaljaju nalazi
mala koliina krvi. U rijetkim sluajevima, bolest moe otetiti stijenku plune arterije,
izazivajui obilno krvarenje koje se naziva Rasmussenova aneurizma. Tuberkuloza moe
prijei u kroninu bolest i izazvati opseno oiljkavanje u gornjim renjevima plua. Gornji
renjevi su ujedno i najee zahvaeni boleu. Razlog tome je nepoznat, ali se smatra da se
-
29
moda radi o tome da je strujanje zraka u gornjim renjevima plua izrazitije nego u donjima,
ili je uzrok slabiji protok limfe.
Dodatni simptomi:
umor
gubitak teine nono znojenje prilikom sluanja stetoskopom uje se promijenjeni um disanja prekomjerno znojenje
oteene limfne lijezde bol u zglobovima
gubitak sluha
proljev
Kod djece dodatni simptomi ukljuuju:
temperaturu 38-39 C ubrzano disanje
nedostatak daha
kaalj
3.4.3. Patofiziologija
Infekcija s TBC zapoinje kad mikobakterije dospiju do plunih alveola, gdje ulaze u alveolarne makrofage i dijele se u njihovim endosomima. Primarno mjesto infekcije u
pluima naziva se " Ghonovo arite" i smjeteno je u gornjem dijelu donjeg renja, ili u donjem dijelu gornjeg renja. Do tuberkuloze plua moe doi i zarazom putem krvi, to se naziva Simonovo arite. Simonovo se arite tipino nalazi u vrku plua.
Slika 19. Rendgenski snimak tuberkuloze
Tuberkuloza je granulomatozna upala. Granulomi su nakupine upalnih stanica: makrofaga, T
limfocita i B limfocita, gdje limfociti okruuju zaraene makrofage. Stvaranjem granuloma tijelo nastoji sprijeiti irenje mikobakterija i stvara lokalno okruenje za lake meudjelovanje stanica imunosnog sustava (Slika 19.).
-
30
3.4.4. Dijagnoza
Dijagnozu aktivne tuberkuloze je samo na osnovi znakova i simptoma teko postaviti. Dijagnozu je teko postaviti i u osoba s imunosupresijom. Meutim, osobe sa znakovima bolesti plua ili s opim simptomima trajanja duljeg od dva tjedna mogle bi bolovati od TBC-a. Tipine poetne pretrage su rendgen prsita i viestruko nasaivanje sputuma na mikrobioloke hranjive podloge za uzgoj acidorezistentnih bacila. Konana dijagnoza TBC se postavlja kad se dokae prisutnost M. tuberculosis u kliniki uzetom uzorku (kao to je primjerice sputum, gnoj ili tkivo uzeto biopsijom). Kako bi u nasaenom uzorku krvi ili sputuma narastao ovaj uzronik koji se sporo umnoava, moe biti potrebno i dva do est tjedana. Zbog toga se s lijeenjem esto zapoinje prije nego to se uzgojem u kulturi dokae postojanje uzronika.
3.4.5. Lijeenje
Bolest se moe razviti unutar nekoliko tjedana od primarne infekcije, a mogu proi i godine prije nego li se razvije. Djeca, starije i imunokompromitirane osobe (primjerice, osobe s
AIDS-om, bolesnici na kemoterapiji ili bolesnici nakon transplantacije koji uzimaju
imunosupresivne lijekove) imaju vei rizik od brzog razvoja bolesti. Kod plunog TBC-a, proirenost bolesti moe varirati, no bez uinkovite terapije bolest vrlo brzo napreduje. Reaktivacija tuberkuloze posljedica je aktivacije mirujuih bacila u udaljenim mjestima. Ovakav tijek bolesti via se u 90% odraslih. Kada se reaktivacija odigrava u pluima, najee zahvaa vrne i stranje dijelove gornjih renjeva. Tipini rendgenski nalazi se jo uvijek esto viaju.
Lijeenje tuberkuloze provodi se lijekovima koje nazivamo antituberkulotici, a cilj je suzbijanje i izljeenje infekcije (iskorjenjivanje ivih mikobakterija). U lijeenju tuberkuloze obino se koristi nekoliko lijekova istovremeno primjerice, rifampicin, izonijazid i pirazinamid. Standardna antituberkulotska terapija za pluni oblik bolesti traje 6 mjeseci, no koristi se i u najveem broju sluajeva kada bolest zahvaa i druge organe. Lijeenje se nastavlja i 3 mjeseca nakon to su kulture iskaljaja postale negativne. Bolniko lijeenje je potrebno kako bi se sprijeilo irenje bolesti u opoj populaciji, i to sve do trenutka kada bolesnik vie nije zarazan za okolinu, obino 2 do 4 tjedna nakon poetka terapije. Nakon tog perioda bolesnik moe nastaviti s uobiajenim ivotnim aktivnostima. Odmor, zdrav okoli (ist, suh zrak), smanjenje stresa i kvalitetna prehrana bogata vitaminom C, sve su to faktori koji mogu ubrzati i pospjeiti lijeenje i oporavak.
3.4.6. Prevencija
Napori za prevenciju i nadzor nad tuberkulozom se oslanjaju na cijepljenje djece i otkrivanje
te odgovarajue lijeenje aktivnih sluajeva bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je posigla odreeni uspjeh primjenom poboljanih naina lijeenja, tako da je uoen mali pad broja sluajeva bolesti.
-
31
3.5. RAK PLUA
Postoje dvije vrste raka plua koje se zasnivaju na tome kako stanice izgledaju pod
mikroskopom: rak malih stanica i rak velikih stanica. Stanice raka svakog tipa rastu i ire se
na razliite naine, te se stoga i razliito lijee. Rak velikih stanica plua obino je povezan s
prethodnim puenjem, pasivnim puenjem ili nenamjernim izlaganjem. Openito, rak malih
stanica obino se ve proirio do postavljanja dijagnoze i lijei se hemoterapijom i/ili
radioterapijom. Rak velikih stanica plua se ne mora proiriti do postavljanja dijagnoze, te je
mogua kirurka resekcija ovog tipa. Metastazirani rak plua (proireni rak plua) moe se
razviti u skoro svakom dijelu tijela, a uobiajeni organi su mozak, kosti, kraljenika modina
i jetra. Lijeenje se zasniva na odreivanju vrste stanica raka, te veliini primarnog tumora i
opsegu u kojem se proirio na limfne vorove ili mjesta metastaziranja. Prognoza (mogunost
izljeenja) i izbor terapije ovisi o stadiju raka (je li zahvatio samo plua ili se i proirio),
veliini tumora, vrsti raka, postoje li simptomi, te o opem zdravstvenom stanju bolesnika.
3.5.1. Uzronici
Puenje cigareta je glavni uzrok oko 90% sluajeva raka plua u mukaraca i oko 70% u ena.
Rak plua postao je ei u ena, jer vie ena pui cigarete. to vie cigareta osoba popui, to
je vei rizik od raka plua.
Mali dio raka plua (oko 10-15% u mukaraca i 5% u ena) uzrokuju tvari na koje se nailazi
ili udie pri radu. Rad s azbestom, zraenjem, arsenom, kromatima, niklom, klorometil
eterima, fozgenom i emisijama iz visokih pei povezuje se s rakom plua, premda obino
samo u ljudi koji takoer pue cigarete. Uloga oneienja zraka kao uzroka raka plua je jo
uvijek nesigurna. Izloenost plinu radonu u kuama moe biti vana u malom broju sluajeva.
Ponekad rak plua, posebno adenokarcinom i karcinom alveolarnih stanica, nastaje u ljudi ija
su plua oiljkasto promijenjena zbog drugih bolesti kao to su tuberkuloza i fibroza.
3.5.2. Tipovi raka plua
Vie od 90% raka plua poinje u bronhima (veliki dini putovi koji plua opskrbljuju
zrakom). Takav se rak zove bronhogeni karcinom (karcinom bronha). Tipovi karcinoma su:
karcinom ploastih stanica (planocelularni karcinom), karcinom malih stanica (stanica poput
zobi ili tzv. mikrocelularni karcinom), karcinom velikih stanica i adenokarcinom. Karcinom
alveolarnih stanica nastaje iz zranih mjehuria (alveole) plua. Premda se taj rak moe
pojaviti samo na jednom mjestu (pojedinani izrataj), esto se odmah razvija na vie mjesta u
pluima.
Rjei tumori plua su adenom bronha (koji moe biti kancerozan ili nekancerozan),
hrskavini hamartom (nekancerozan) i sarkom (kancerozan). Limfom je rak limfnog sustava.
Moe poeti u pluima ili se u njih proiriti.
Mnogi se rakovi, koji poinju drugdje u tijelu, ire u plua. Rak se u plua najee iri iz
dojke, debelog crijeva, prostate, bubrega, titnjae, eluca, vrata maternice, rektuma, testisa,
kostiju i koe.
-
32
3.5.3. Simptomi
Simptomi raka plua ovise o tipu, smjetaju i nainu na koji se iri. Obino je glavni simptom
neprestani kaalj. Ljudi s hroninim bronhitisom koji obole od raka plua esto primjeuju da
njihov kaalj postaje jai. Ako se moe iskaljati, iskaljaj je proet krvlju. Ako rak raste u
nie smjetene krvne ile, moe uzrokovati teko krvarenje. Rak moe izazvati hripanje
suavanjem dinih putova u kojima ili oko kojih raste. Suenje bronha moe dovesti do
splasnua dijela plua koji bronh opskrbljuje, stanje koje se naziva atalektaza. Druga
posljedica moe biti upala plua s kaljanjem, povienom temperaturom, bolovima u prsnom
kou i zaduhom. Ako tumor raste u stijenku prsnog koa, moe uzrokovati stalnu bol u
prsima.
Simptomi koji nastaju kasnije ukljuuju gubitak apetita, gubitak teine i slabost. Rak plua
esto uzrokuje nakupljanje tekuine oko plua (pleuralni izljevi) , to dovodi do zaduhe. Ako
se rak iri unutar plua moe doi do teke zaduhe, niske razine kisika u krvi i zatajenja srca.
Rak moe rasti u neke ivce vrata uzrokujui sputene vjee, malu zjenicu, udubljeno oko i
smanjeno znojenje na jednoj strani lica. Skup tih simptoma poznat je kao Hornerov sindrom.
Rak na plunom vrku moe rasti u ivce koji opskrbljuju ruku i initi je bolnom, obamrlom i
slabom. Oteeni mogu biti i ivci glasnica to dovodi do promuklosti.
Rak moe rasti neposredno u jednjak ili moe rasti blizu njega i pritiskati ga dovodei do
potekoa pri gutanju. Ponekad se stvara nenormalan prolaz (fistula) izmeu jednjaka i bronha
to uzrokuje jaki kaalj tijekom gutanja, jer hrana i tekuina ulaze u plua.
Rak plua moe rasti u srce te prouzroiti nepravilni srani ritam, poveanje srca ili pojavu
tekuine u perikardnoj vrei koja obavija srce. Rak moe rasti u ili oko gornje uplje vene
(jedna od velikih vena u prsnom kou). Zaepljenje te vene uzrokuje da se krv vraa natrag u
druge vene gornjeg dijela tijela. Vene na stijenci prsnog koa se zato proiruju. Lice, vrat i
prednji dio prsnog koa ukljuujui prsa, nateku i postanu grimizno obojeni. To stanje dovodi
i do zaduhe, glavobolje, poremeaja vida, vrtoglavice i pospanosti. Obino se ti simptomi
pogoravaju kad se osoba nagne prema naprijed ili legne.
Rak plua moe se iriti i putem krvotoka u jetru, mozak, nadbubrene lijezde i kosti. To se
moe dogoditi u ranom stadiju bolesti, naroito u sluaju karcinoma malih stanica. Simptomi
kao to su zatajenje srca, smetenost, grevi i bol u kostima mogu se
razviti i prije nego su postali oiti pluni problemi, to oteava rano postavljanje dijagnoze.
Neki oblici raka plua lue hormone ili tvari nalik hormonima to ima za posljedicu
nenormalno visoke razine hormona. Na primjer, karcinomi malih stanica mogu luiti
kortikotropin, te uzrokovati Cushingov sindrom, ili antidiuretski hormon koji dovodi do
zadravanja vode i niske razine natrija u krvi. Izvanredno veliko stvaranje hormona moe
prouzroiti karcinoidni sindromcrvenilo lica, hripanje, proljev i problemi sa sranim
zaliscima. Karcinom ploastih stanica moe luiti tvar slinu hormonu koja dovodi do vrlo
visokih razina kalcija u krvi. Drugi hormonski sindromi vezani uz rak plua ukljuuju
poveanje grudi u mukaraca (ginekomastija) i porast hormona titnjae (hipertireoza). Mogu
se pojaviti i promjene na koi ukljuujui tamnjenje koe u pazuhu. Rak plua ak moe
-
33
promijeniti veliinu prstiju na rukama i nogama i uzrokovati promjene na zavrecima dugih
kostiju, to se moe vidjeti na rendgenogramu.
3.5.4. Dijagnoza
Lijenik istrauje mogunost raka plua kad bolesnik, posebno pua, ima stalan ili sve jai
kaalj ili druge plune simptome (Slika 20.). Ponekad zasjenjenje otkriveno na
rendgenogramu prsnog koa predstavlja prvi nalaz u pacijenata bez simptoma koji upuuje na
dijagnozu i zahtijeva daljnju obradu.
Slika 20. Rendgenski snimak karcinoma plua
Rendgenogram prsnog koa moe otkriti veinu plunih tumora, premda mu mogu
promaknuti mali tumori. Meutim, rendgenogram pokazuje samo zasjenjenje na pluima to
nije dokaz raka. Obino je potrebna mikroskopska pretraga uzorka tkiva. Ponekad uzorak
iskaljaja moe osigurati dovoljno materijala za takvu pretragu (zove se citologija iskaljaja).
Da bi se dolo do tkiva moe se napraviti i bronhoskopija. Ako je rak preduboko u pluima,
da bi se mogao dosei bronhoskopom, lijenik moe doi do uzorka ubadanjem igle kroz kou
pod kontrolom kompjutorizirane tomografije (CT). Taj se postupak zove iglena biopsija.
Nekada se do uzorka moe doi samo kirurkim zahvatom koji se naziva torakotomija.
Lijenici razvrstavaju rak na temelju veliine tumora, proirenja u oblinje limfne vorove i
na temelju proirenosti u udaljene organe. Razliite kategorije se nazivaju stadijima. Stadij
raka upuuje na najprikladnije lijeenje i omoguuje lijeniku da procijeni bolesnikovu
prognozu.
3.5.5. Lijeenje
Nekancerozni tumori bronha obino se uklanjanju kirurki jer mogu zaepiti bronhe i
vremenom prijei u karcinom. esto lijenik ne moe biti siguran je li tumor smjeten na rubu
plua sve dok ga se ne ukloni i ispita mikroskopski.
Kirurki zahvat je nekad mogu kod raka koji nije rak malih stanica i koji se nije proirio
izvan plua. Premda se kirurki moe ukloniti 10-35% tumora, uklanjanje nije uvijek i
izljeenje. Od ljudi koji imaju tumor koji raste polagano 25-40% preivi barem 5 godina
nakon postavljanja dijagnoze. Takvi ljudi se moraju redovito podvrgavati kontrolnim
-
34
pregledima, jer se rak plua vraa u 6-12% ljudi kojima je uinjen kirurki zahvat. Postotak je
mnogo vii u onih koji nakon zahvata nastavljaju puiti.
Prije kirurkog zahvata lijenik obavi testove plune funkcije kako bi odredio je li preostalo
pluno krilo u dovoljnoj mjeri funkcionalno sposobno. Ako su rezultati testova loi, kirurki
zahvat ne dolazi u obzir. O koliini plua koju treba ukloniti odluuje se tijekom zahvata, a to
se moe kretati od malog dijela plunog segmenta do itavog plunog krila.
Ponekad se rak koji je nastao negdje izvan plua pa se zatim proirio u plua, iz plua uklanja
nakon to je odstranjen na mjestu nastanka. Taj se postupak rijetko preporuuje jer samo 10%
ljudi koji su mu bili podvrgnuti preivi 5 i vie godina.
Zbog toga to se karcinom plua malih stanica (mikrocelularni karcinom) gotovo uvijek ve
proirio u udaljene dijelove tijela u vrijeme postavljanja dijagnoze kirurki zahvat ne dolazi u
obzir. Umjesto toga taj se rak lijei kemoterapijom, ponekad u kombinaciji sa zraenjem. U
oko 25% bolesnika kemoterapija bitno produljuje preivljenje. Ljudi s karcinomom plua
malih stanica koji su dobro reagirali na kemoterapiju mogu imati koristi od zraenja glave u
sluajevima kad se rak proirio na mozak.
Mnogi ljudi s rakom plua pokazuju bitno snienje plune funkcije bili lijeeni ili ne. Terapija
kisikom i lijekovima koji proiruju dine putove moe olakati potekoe pri disanju. Mnogi
ljudi s uznapredovalim rakom plua imaju takve bolove i potekoe disanja da im se tjednima
i mjesecima prije smrti moraju davati velike doze narkotika. Sreom, narkotici mogu bitno
pomoi ako se daju u primjerenim dozama.
-
35
4. ZAKLJUAK
Nakon svega navedenog mogao bih zakljuiti da se 90% ovih bolesti javlja usljed nedovoljnje
panje o vlastitom ivotu i mislim da je glavni zakljuak ovog rada taj da moramo preuzeti
preventivne mjere kako bismo zatitli svoje tijelo od raznih vanjskih uticaja koji mogu
uzrokovati lake ali i tee bolesti respiratornog sistema organa.
Meu najvanije spadaju puenje, sve vea izloenost stanovnitva raznim fizikalnim i
hemijskim utjecajima povezanim s razvojem industrije i tehnologije, psihiki stresovi,
pomanjkanje tjelesne aktivnosti. Plune bolesti ireverzibilno (nepovratno) oteuju plua te
nastaje teka funkcijska nesposobnost i pogorava se kvaliteta ivota. Posljednjih godina
smanjuje se raznovrsnost pristupa u lijeenju tih bolesti te se objavljuje sve vie
meunarodnih smjernica i prijedloga radi prevencije, ranog otkrivanja i lijeenja hroninih
plunih bolesti.
Bolesti dinoga sustava ve su dugo vremena meu vodeim bolestima u strukturi
obolijevanja stanovnika. Zajednike su im znaajke: mnogostruki uzroci, neprimjetan
poetak, hronian tijek, kao i za sada jo skromne mogunosti sprjeavanja te nemogunost
potpunog izljeenja.
Najee vrijeme kada se infekcije javljaju su jesen i zima. Vrlo su este i ine 2/3 svih
infekcija. Prema epidemiolokim statistikama, odrasli ovjek godinje oboli 2-4 puta, a djeca
od 6-8 puta.
Vanost primarno preventivnog programa je osvijestiti i utjecati na promjenu stila i naina
modernog ivota, koji naalost dovodi do sve veeg porasta broja oboljelih od alergija, astme,
HOPB, , TBC-a, karcinoma plua itd.
-
36
LITERATURA
Knjige:
Filipovi M. (urednik) (1989.) Abecedna medicinska enciklopedija. Sarajevo: Svjetlost,
Larousse
Internet:
http://hr.wikipedia.org/
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-pluca-i-disnih-putova
http://www.plivazdravlje.hr/
http://www.simptomi.rs/index.php/bolesti/15-otorinolaringologija-bolesti-uha-grla-i-nosa/
http://abeceda-zdravlja.com
http://astma.rs/alergija
http://www.cybermed.hr/centri_a_z/astma
http://narodnilek.com
https://www.astrazeneca.hr
http://www.zdravstveni.com
http://www.bronhitis.rs
http://www.adiva.hr/
-
37
Datum predaje pismenog maturskog rada:________________________________M.P.
Miljenje profesora mentora o radu:
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
_____________________________________________
Ocjena pismenog maturskog rada: ___________________________________
Datum odbrane pismenog maturskog rada: ____________________________
Komisija u sastavu: Potpis lanova komisije:
1 .Predsjednik___________________ _____________________
2. Ispitiva _____________________ _____________________
3. Stalni lan ____________________ _____________________
Napomena: Na osnovu Pravilnika o sadraju, nainu i postupku polaganja mature u gimnaziji
(lan 8.stav 2), uenik se oslobaa odbrane pismenog maturskog rada.
DA NE