bioloska psihologija-predavanje 8

Neuropsihologija i neuropsihološko

testiranje

Biološka psihologija

Neuropsihologija Neuropsihologija kao naučna disciplina je jedna od najmlađih

grana primjenjene psihologije.

Termin neuropsihologija prvi puta se koristi još davne 1913. g. od strane Wiliama Oslera, ali ga tridesetak godina kasnije preko svojih stručnih radova u terminologiju uvodi Karl S. Lashley.

Definicija neuropsihologije se pojavljuje 1963.g. u prvom broju internacionalnog časopisa «Neuropsihologija» (Turdiu, 1990.) : «Neuropsihologija je posebno područje neurologije i od općeg je interesa za neurologe, psihijatre, psihologe i neurofiziologe. Taj interes je uglavnom usmjeren na cerebralni korteks. Među temama su posebno značajni poremećaji govora, percepcije i akcije. Iako se neki poremećaji mogu proučiti samo na čovjeku, od značaja su i informacije dobivene putem eksperimenta na životinjama.»

Neuropsihologija

U novije vrijeme neuropsihologija se definiše i kao «nauka koja se bavi proučavanjem cerebralnih lezija, njihovim nastankom, obimom i lokalizacijom te posljedicama koje one imaju na doživljavanje ponašanja živih bića» (Hauptfeld)

Za razvoj neuropsihologije kao nauke od značaja su bili radovi Franza J. Galla s kraja 18 vijeka, potom radovi Broce i Wernickea iz druge polovine 19 vijeka, gdje Broca dokazuje povezanost lezije stražnjeg dijela lijevog frontalnog lobusa s poremećajem govornog izražavanja, dok Wernicke objavljuje da lezija stražnjeg dijela gornje temporalne regije lijeve hemisfere uzrokuje poremećaj razumijevanja govora.

Prvi neuropsihološki laboratorij je osnovao Halstead u Chicagu 1935. godine.

Neuropsihologija

Značajna imena vezana uz razvoj neuropsihologije jesu Goldstein, Vygotski i Luria.

Goldstein uveo metodu psihološke analize neuroloških podataka

Leo Vygotski se bavio istraživanjem razvoja viših psihičkih funkcija i njihovom dezintegracijom zbog lezija mozga

Lurija se smatra utemeljiteljem moderne neuropsihologije, gdje je njegov rad na području topičke dijagnostike i na funkcionalnim sistemima mozga, postao polazna tačka za mnoga dalja istraživanja i praksu

Moderna neuropsihologija podrazumijeva podjelu na eksperimentalnu, kognitivnu i kliničku neuropsihologiju, a najplauzibilnija je upravo klinička neuropsihologija koja se koristi rezultatima istraživanja i eksperimentalne i kognitivne neuropsihologije u cilju interpretacije mehanizama nastanka psiholoških disfunkcija vezanih za povrede i oboljenja mozga, tj. centralnog nervnog sistema.

Neuropsihologija

Posao neuropsihologa podrazumijeva sintezu rezultata testova, opažanja ponašanja, intervjua, anamneze, heteroanamneze, emocionalnog statusa, a u svrhu donošenja što tačnijeg zaključka o ispadu ili poremećaju pojedinih funkcija, kao i o mogućem uzroku tog ispada.

Najčešća svrha neuropsihološke dijagnostike je diferencijalna dijagnostika i selekcija (Hauptfeld). Pod diferencijalnom dijagnostikom podrazumijeva se razlikovanje psihijatrijskih od neuroloških poremećaja, razlikovanje neuroloških simptoma kod psihijatrijskih pacijenata, razlikovanje različitih neuroloških stanja te lokalizacija lezija.

Selekcija ili screening je odvajanje bolesnika koji imaju znakove organske cerebralne lezije, od onih koji to nemaju.

Neuropsihologija

Uloga neuropsihologa nije samo dijagnostička, nego je tu uključena i briga za pacijenta: praćenje toka bolesti i oporavka, savjetovanje pacijenta i porodice;

na osnovu neuropsihološke dijagnostike planiraju se i provode rehabilitacijski postupci (rehabilitacija kognitivnih funkcija, prilagođavanje ponašanja, supstitucijske vještine).

Značaj neuropsihološkog testiranja

Finije promjene u perceptivnim, emocionalnim, motivacijskim i kognitivnim funkcijama su domeni rada neuropsihologa (Pinel, 2001.). Prema mišljenju Pinela (2001.) neuropsihološko testiranje može pomoći pacijentu sa moždanim oštećenjem na tri važna načina:

pružajući pomoć u dijagnozi poremećaja, posebno u situacijama gdje su metode slikovnog prikaza mozga, EEG i neurološko ispitivanje dali nejednoznačne rezultate

služeći kao osnova za savjetovanje i brigu o pacijentu pružajući osnovu za objektivnu procjenu uspješnosti tretmana

i ozbiljnosti popratnih pojava Svrha savremenog neuropsihološkog testiranja nije samo

identifikacija pacijenata sa moždanim oštećenjem, već je glavni cilj opisati prirodu deficita svakog pacijenta sa moždanim oštećenjem.

Psihološka sredstva i instrumenti u savremenoj neuropsihologiji

Berger (2004.) navodi da se psihološka sredstva i instrumenti neuropsihološkog pritupa mogu podijeliti na četiri kategorije:

opšte eksplorativne tehnike individualni testovi inteligencije testovi «organiciteta» neuropsihološke baterije

Od opštih eksplorativnih tehnika u pogledu «traženja» moždanih disfunkcija mogu se izdvojiti: anamnestički intervju, opservacioni intervju, Rorschachova tehnika i MMPI (Minesota Multifazni Personalni Inventar).

Anamnestički intervju ima veliku važnost u otkrivanju poremećaja, trauma glave i oboljenja. Informacija o povredi glave koja je bila praćena gubitkom svijesti, može biti ozbiljno upozorenje.


Opservacioni intervju je od velike važnosti u eksploraciji kliničkih slučajeva. On pruža mogućnost da se kroz interakciju, razgovor i opservaciju stekne utisak o slučaju, da se uoče upadljive karakteristike o ponašanju, mišljenju, stavovima i doživljajnim kvalitetima.

Rorschachova tehnika je od samog početka njene primjene prikazivana kao potencijalno valjan instrument u kategorizaciji epileptičara.

MMPI može da bude samo dopunski trijažni instrument koji upozorava na prisustvo korelata određene kategorije. Indirektno MMPI može da pripomogne karakterizaciji ličnosti

sa moždanim oštećenjima, što opet nije zanemariv podatak.


Individualni testovi inteligencije Wechslerova skala inteligencije (WAIS) je možda najviše

upotrebljavan test za psihometrijsku procjenu neuroloških i neuropsihijatrijskih bolesnika.

Njegovih 11 subtestova (šest verbalnih i pet neverbalnih) bili su izabrani da ujedine sve glavne faktore kognitivnih sposobnosti i odnos tih faktora prema neurološkim sindromima, a što je ujedno bila pretpostavka da se upotrebljavaju za procjenu organskih deficita (Turdiu, 1990.).

Postoji veliki broj istraživačkih dokaza da Wechslerova skala može da diferencira moždano oštećenje od neoštećenih, oštećenja različite težine kao i lateralizaciju traume

Ravenove progresivne matrice, a naročito forma Ravenovih obojenih matrica su se nametnuli kao pouzdan test u dijagnosticiranju intelektualnih poremećaja kod bolesnika s oštećenjem mozga.


Testovi otkrivanja «organiciteta»

Praktična iskustva su stvaljala naglasak na tvrdnju da psihodijagnostički klinički metod može da doprinese otkrivanju organske komponente u kliničkom sindromu. U upotrebi se nalazi nekoliko testova čija je uloga da odgovore upravo na pitanje da je organicitet prisutan ili ne.

Bender vizuomotorni geštalt-test je jedna prvih modernih tehnika koja je osjetljiva na disfunkcije oštećenog korteksa. Bender test je zasnovan na principima geštalt psihologije o primarnosti cjelovitog opažaja, na postavkama senzomotornog razvoja i formulaciji odnosa između normalnog razvoja percepcije i vizuomotorne koordinacije, što podrazumijeva i involuciju, prema patološkoj regresiji.

. Bentonov vizuoretencioni test je jedan od najviše

primjenjivanih tehnika za ispitivanje moždane povrede. Sa njim se neposredno ispituje figuralni opažaj i pamćenje, kao i grafomotorna reprodukcija. Greške u ovim operacijama, zavisno od frekvencije, vrste i rasporeda, povezuju se sa kortikalnim disfunkcijama


Neuropsihološke baterije

Prikazane individualne tehnike su pojedinačno preuske u mogućnostima zahvata onih informacija koje kortikalna disfunkcija odaje u procesu ponašanja.

Goldsteinova baterija apstraktnog i konkretnog stava se sastoji od pet različitih testova: testa štapića, sortiranja obojene vunice, modifikovanih Kohsovih kocki, testa poslovica i sortiranja predmeta. Baterija je sastavljena na temelju Goldsteinove organizmičke teorije u psihologiji, gdje je vidna srodnost ove baterije i Benderove geštalt tehnike.


Halsteadova neuropsihološka baterija (HNB) se sastoji iz 7 do 27 različitih testova. Mini HNB se sastoji sljedećih 7 testova:

Test kategorija

Test postignuća dodirom

Saeshore-test ritma

Test opažanja govornih zvukova

Test oscilacija prstiju

Test smisla za vrijeme

Frekvencija kritičkih treptaja

Neuropsihološka baterija Lurija-Nebraska.

Baterija Lurija-Nebraska se sastoji iz 11 kategorija sa ukupno 269 zadataka, a testiranje traje dva do tri sata.


Zadaci su svrstani u sljedeće kategorije: motorne funkcije; ispituju se složeni pokreti ruke, prstiju i usta ritmičke funkcije; ispituje se sposobnost diskriminacije tonova,

pamćenje sekvenci ritma melodije taktilne funkcije; procjenjuje se sposobnost prepoznavanja i

razlikovanja taktilnih draži, lokalizacija, diskriminacija dvije tačke stimulisanja i određivanje predmeta putem dodira

vizuelne funkcije; ispituje se sposobnost prepoznavanja jednostavnih predmeta na crtežima, izdvajanje dijelova iz cjeline, prostorne transformacije

receptivni govor; ispituje se sposobnost razumijevanja prostih isloženih glasova, kombinovanih glasova i jednostavnih rečenica, složenih rečenica, gramatčkih inverzija kao i razumijevanje kompleksnih verbalnih poruka


ekspresivni govor; ispituje se očuvanost govora od jednostavnih do složenih formi

funkcije pisanja; ispituje se sposobnost i vještina pisanja, od pisanja slova do pisanja rečenica

funkcije čitanja; ispituje se sposobnost čitanja od jednostavnih do složenih tekstova

funkcije računanja; ispituje se sposobnost prepoznavanja rimskih i arapskih brojeva, sabiranje i oduzimanje, upoređivanje brojeva različite veličine, izvođenje algebarskih radnji

funkcije pamćenja; ispituje se sposobnost pamćenja riječi i neverbalnih znakova. Ispituje se zapamćivanje riječi sa i bez ometanja, poslije kraćih i dužih ponavljanja i pauza

intelektualni procesi; ispituju se intelektualni procesi pomoću subtestova WAIS-a: rječnika, aritmetičkog rezonovanja, sličnosti, stripa i shvatanja

bioloska psihologija-predavanje 8

Documents