bilju - hapih.hr

REGULIRANI NEKARANTENSKI

ŠTETNI ORGANIZMI NA UKRASNOM

BILJU

2

Sadržaj

Regulirani nekarantenski štetni organizmi na ukrasnom bilju ......................................... 4

1. Bakterije ........................................................................................................................ 9

1.1 Erwinia amylovora - bakterijska palež ......................................................................... 9

1.1.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam Erwinia amylovora .......................................10

1.2. Spiroplasma citri ........................................................................................................10

1.2.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam Spiroplazma citri ..........................................12

1.3. Xanthomonas arboricola pv. pruni ..............................................................................12

1.3.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam Xanthomonas arboricola pv.pruni ................14

1.4. Xanthomonas euvesicatoria (X. euvesicatoria, X. gardneri, X.perforans, X.

vesicatoria).. .....................................................................................................................14

1.4.1. Zahtjevi vezani uz štetne organizme X. euvesicatoria (X. gardneri, X. perforans,

X. vesicatoria) ...............................................................................................................17

2. Gljive ............................................................................................................................18

2.1. Cryphonectria parasitica ............................................................................................18

2.1.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam Cryphonectria parasitica ..............................22

2.2. Lecanosticta acicola - uzročnik smeđe pjegavosti borovih iglica, Dothistroma pini i

Dothistroma septosporum - uzročnici crvene pjegavosti borovih iglica ..............................22

2.2.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam L. acicola, D. pini i D. septosporum .............26

2.4. Plasmopara halstedii - peronospora suncokreta .........................................................26

2.4.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Plasmopara halstedi ....................................28

2.5. Plenodomus tracheiphilus ..........................................................................................29

2.5.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Plenodomus tracheiphilus ............................31

2.6. Puccinia horiana ........................................................................................................32

2.6.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Puccinia horiana .........................................34

3. Kukci i grinje ................................................................................................................34

3.1. Aculops fuchsiae ........................................................................................................34

3.1.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Aculops fuchsiae ........................................36

3.2. Opogona sacchari .....................................................................................................36

3.2.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Opogona sacchari .......................................39

3.3. Rhynchophorus ferrugineus - crvena palmina pipa ....................................................39

3.4.1. Zahtjevi koji se odnose na štetni organizam Rhynchophorus ferrugineus ...........42

4. Nematode .....................................................................................................................42

4.1. Ditylenchus dipsaci - stabljikina nematoda .................................................................42

4.1.1. Zahtjevi koji se odnose na štetni organizam Ditylenchus dipsaci .........................44

3

5. Fitoplazme i virusi .......................................................................................................44

5.1. Candidatus Phytoplasma solani - propadanje lavande ...............................................44

5.1.1. Zahtjevi koji se odnose na štetnika Candidatus Phytoplasma solani ....................45

6. Virusi i viroidi ..............................................................................................................46

6.1. Chrysanthemum stunt viroid (CSVd) - viroid kržljavosti krizanteme ............................46

6.1.1. Zahtjev koji se odnose na štetni organizam Chrysanthemum stunt viroid ............48

6.2. Citrus exocortis viroid (CEVd) ....................................................................................48

6.2.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Citrus exocortis viroid ..................................50

6.3. Citrus tristeza virus (CTV) ..........................................................................................51

6.3.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Citrus tristeza virus .....................................52

6.4. Impatiens necrotic spot tospovirus (INSV) - virus nekrotične pjegavosti vodenike ......53

6.4.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Impatiens necrotic spot tospovirus ...............55

6.5. Potato spindle tuber viroid (PSTVd) - Viroid vretenastog gomolja krumpira ............56

6.5.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Potato spindle tuber viroid ...........................58

6.6. Tomato spotted wilt tospovirus (TSWV) - Virus pjegavosti i venuća rajčice ................59

6.6.1. Zahtjevi vezani za štetni organizamTomato spotted wilt tospovirus .....................62

4

Regulirani nekarantenski štetni organizmi na ukrasnom bilju

Na ukrasnom bilju regulirano je dvadeset pet nekarantenskih štetnih organizama:

• bakterije (Ervinia amylovora, Pseudomonas syringae pv.persicae,)

• gljive (Cryphonectria parasitica, Dothistroma pini, Dothistroma septosporum,

Lecanosticta acicola, Plasmopara halstedii, Plenodomus tracheiphilus i Puccinia

horiana)

• kukci i grinje (Aculops fuchiae, Opogona sacchari, Rhynchophorus ferrugineus)

• nematoda (Ditylenchus dipsaci)

• fitoplazma (Candidatus Phytoplasma mali, Candidatus Phytoplasma prunorum,

Candidatus Phytoplasma pyri, Candidatus Phytoplasma solani).

• virusi i viroidi (viroid kržljavosti krizanteme, egzokortis-viroid agruma, virus Citrus

tristeza, virus nekrotične pjegavosti vodenike, viroid vretenastog gomolja krumpira,

virus boginja šljive, virus pjegavosti i venuća rajčice).

Pragovi prisutnosti navedenih reguliranih štetnih organizama prikazani su u tablici 1.

Kako je vidljivo iz tablice 1, prisutnost reguliranih nekarantenskih štetnih organizama na

ukrasnom bilju se ne tolerira, to jest prag štetnosti je 0 %, nulta stopa tolerancije.

5

Tablica 1. Pragovi prisutnosti (dozvoljena prisutnost) reguliranih nekarantenskih štetnih

organizama na ukrasnom bilju

Štetni organizam Bilje za sadnju sjemena (rod ili vrsta)

Prag za predmetni

sadni materijal

ukrasnog bilja i

drugog bilja za

sadnju za ukrasne

namjene

Erwinia amylovora

Bilje za sadnju osim sjemena

0%

Amelanchier Medik., Chaenomeles Lindl.,

Cotoneaster Medik., Crataegus Tourn. ex L.,

Cydonia Mill., Eriobtrya Lindl., Malus Mill.,

Mespilus Bosc ex Spach, Photinia davidiana

Decne., Pyracantha M. Roem., Pyrus L., Sorbus

L.

Pseudomonas

syringae pv. persicae


0%

Prunus persica (L.) Batsch, Prunus salicina

Lindl.

Spiroplasma citri


0%

Citrus L., Fortunella Swingle, Poncirus Raf. i

njihovih križanaca

Xanthomonas

arboricola pv. pruni


0% Prunus L.

Xanthomonas

euvesicatoria Capsicum annuum L. 0%

Xanthomonas gardneri Capsicum annuum L. 0%

Xanthomonas

perforans Capsicum annuum L. 0%

Xanthomonas

vesicatoria Capsicum annuum L. 0%

Cryphonectria

parasitica


0% Castanea L.

Dothistroma pini


0% Pinus L.

Dothistroma

septosporum


0% Pinus L.

6


Prag za predmetni

sadni materijal

ukrasnog bilja i

drugog bilja za

sadnju za ukrasne

namjene

Lecanosticta acicola


0% Pinus L.

Plasmopara halstedii

Sjeme

0% Helianthus annuus L.

Plenodomus

tracheiphilus


0%


njihovih križanaca

Puccinia horiana


0% Chrysanthemum L.

Aculops fuchsiae


0% Fuchsia L.

Opogona sacchari


0%

Beaucarnea Lem., Bougainvillea Comm. ex

Juss., Crassula L., Crinum L., Dracaena Vand.

ex L., Ficus L., Musa L., Pachira Aubl., Palmae,

Sansevieria Thunb., Yucca L.

Rhynchophorus

ferrugineus

Bilje za sadnju, osim sjemena

0%

Palmae, za sljedeće rodove i vrste: Areca

catechu L., Arenga pinnata (Wurmb) Merr.,

Bismarckia Hildebr. & H. Wendl., Borassus

flabellifer L., Brahea armata S. Watson, Brahea

edulis H.Wendl., Butia capitata (Mart.) Becc.,

Calamus merrillii Becc., Caryota maxima Blume,

Caryota cumingii Lodd. ex Mart., Chamaerops

humilis L., Cocos nucifera L., Corypha utan

Lam., Coper nicia Mart., Elaeis guineensis

Jacq., Howea forsteriana Becc., Jubaea

chilensis (Molina) Baill., Livistona australis C.

Martius, Livistona decora (W. Bull) Dowe,

Livistona rotundifolia (Lam.) Mart., Metroxylon

sagu Rottb., Phoenix canariensis Chabaud,

Phoenix dactylifera L., Phoenix reclinata Jacq.,

Phoenix roebelenii O'Brien, Phoenix sylvestris

(L.) Roxb., Phoenix theophrasti Greuter,

Pritchardia Seem. & H. Wendl., Ravenea

rivularis Jum. & H. Perrier, Roystonea regia

(Kunth) O.F. Cook, Sabal palmetto (Walter)

Lodd. ex Schult. & Schult.f., Syagrus

romanzoffiana (Cham.) Glassman,

7


Prag za predmetni

sadni materijal

ukrasnog bilja i

drugog bilja za

sadnju za ukrasne

namjene

Trachycarpus fortunei (Hook.) H. Wendl.,

Washingtonia H. Wendl.

Ditylenchus dipsaci Allium L. 0%

Ditylenchus dipsaci


0%

Camassia Lindl., Chionodoxa Boiss., Crocus

flavus Weston, Galanthus L., Hyacinthus Tourn.

ex L, Hymenocallis Salisb., Muscari Mill.,

Narcissus L., Ornithogalum L., Puschkinia

Adams, Scilla L., Sternbergia Waldst. & Kit.,

Tulipa L.

Candidatus

Phytoplasma mali


0% Malus Mill.

Candidatus

Phytoplasma

prunorum


0% Prunus L.

Candidatus

Phytoplasma puri


0% Pyrus L.

Candidatus

Phytoplasma solani


0% Lavandula L.

Viroid kržljavosti

krizanteme

Bilje za sadnju osim sjemena Argyranthemum

Webb ex Sch.Bip., Chrysant hemum L., 0%

Egzokortis-viroid

agruma


0% Citrus L.

Virus Citrus tristeza


0%


njihovi križanci

Bilje za sadnju osim sjemena 0%

8


Prag za predmetni

sadni materijal

ukrasnog bilja i

drugog bilja za

sadnju za ukrasne

namjene

Virus nekrotične

pjegavosti vodenike

Begonia x hiemalis

Fotsch, novogvinejski križanci roda Impa tiens L.

Viroid vretenastog

gomolja krumpira Capsicum annuum L., 0%

Virus boginja šljive

Bilje sljedećih vrsta roda Prunus L., namije njeno

za sadnju, osim sjemena:

0%

Prunus armeniaca L., Prunus blireiana Andre,

Prunus brigantina Vill., Prunus cerasifera Ehrh.,

Prunus cistena Hansen, Prunus curdica Fenzl i

Fritsch., Prunus domestica ssp. domestica L.,

Prunus domestica ssp. insititia (L.) C.K.

Schneid, Prunus domestica ssp. italica (Borkh.)

Hegi., Prunus dulcis (Mill.) D. A. Webb, Prunus

glandulosa Thunb., Prunus holosericea Batal.,

Prunus hortulana Bailey, Prunus japonica

Thunb., Prunus mandshurica (Maxim.) Koehne,

Prunus maritima Marsh., Prunus mume Sieb. i

Zucc., Prunus nigra Ait., Prunus persica (L.)

Batsch, Prunus salicina L., Prunus sibirica L.,

Prunus simonii Carr., Prunus spinosa L., Prunus

tomentosa Thunb., Prunus triloba Lindl., ostale

vrste roda Prunus L. prijemljive na virus boginja

šljive

Virus pjegavosti i

venuća rajčice

0%

Bilje :za sadnju osim sjemena:

Begonia x hiemalis Fotsch, Capsicum annuum

L., Chrysanthemum L., Gerbera L.,

novogvinejski križanci roda Impatiens L.,

Pelargonium L.

9

1. Bakterije

1.1 Erwinia amylovora - bakterijska palež

Erwinia amylovora je opasna bakterijska bolest , ne samo jabuke i kruške, već i brojnih drugih

vrsta. Bolest napada oko 160 biljnih vrsta iz 30 rodova. Osim jabuka i krušaka bolest napada

dunju, glog, oskorušu, mušmulu, te još neke koštičave i ukrasne vrste. Bolest je donesena iz

Amerike u Europu 1957. godine. Prvi je put ustanovljena u Engleskoj. Dalje se širila najprije

po zapadnoj Europi, a kasnije i po svim drugim područjima Europe. U Hrvatskoj je ustanovljena

1995. godine u Nuštru i okolici Osijeka, a zatim po čitavoj istočnoj Slavoniji. Štete koje čini ova

bakterija nisu samo u gubitku kvalitete i količine uroda već je na mjestima pojave potrebno

iskrčiti i zamijeniti zaražena stabla. Štete se odražavaju i u zabrani proizvodnje i prometa

sadnog materijala.

Simptomi su vidljivi na svim nadzemnim biljnim organima: cvijetu, listu, plodu, jednogodišnjim

izbojima, granama i deblu. Pojedini cvjetovi ili cijeli cvat u prvoj fazi izgledaju vodenasto i

vlažno, a zatim venu. Postaju smežurani, smeđe do crne boje. Bolest se širi na cvjetnu stapku

koja također postaje vodenasta i mijenja boju od tamno zelene do crne boje (slika 1).

Simptomi bakterijske paleži na ukrasnom bilju slični su simptomima na voćkama. Na glogu su

simptomi slični onima kod kruške. Zbog kasnije cvatnje gloga zaraze cvijeta su češće jer su u

to vrijeme povoljniji klimatski uvjeti. Na glogovici i dunjarici prvo su zaraženi cvatovi. Na

izbojima dolazi do pojave simptoma pastirskog štapa. Pri uvozu sadnica voćaka i ukrasnog

bilja treba obratiti pažnju na prisustvo ove bakterije. Biljke gloga treba ukloniti ako se nalaze u

blizini rasadnika.

Slika 1. Simptomi bakterijskog paleža na ukrasnom bilju; glog (A), mušmula (B), Pyracantha

sp. (C,D, izvor:https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/epp.12019)

https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/epp.12019

10

1.1.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam Erwinia amylovora

Bakterija Erwinia amylovora ne smije biti prisutna na ukrasnom bilju. Da bi se to osiguralo,

potrebno je ispuniti određene uvjete. Propisane su dvije mogućnosti kojima se osigurava da

E.amylovora ne bude prisutna na bilju:

1. Bilje je proizvedeno na područjima za koja je poznato da su slobodna od štetnog

organizma

2. Bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici koja je vizualno pregledana u vrijeme primjereno

za otkrivanje tog štetnog organizma tijekom posljednje sezone uzgoja, a biljke sa

simptomima zaraze tim štetnim organizmom i sve okolne biljke domaćini odmah su

izdvojene i uništene

1.2. Spiroplasma citri

Spiroplasma citri obligatna je fitopatogena bakterija provodnog sustava biljaka domaćina.

Primarni i ujedno ekonomski najznačajniji domaćini bakterije osjetljive su vrste agruma roda

Citrus spp. u koje pripadaju komercijalne vrste mediteranskog bazena: grejp (C. paradisi),

limun (C. limun), mandarina (C. reticulata), naranča (C. sinensis) i gorka naranča (C.

aruantium). Drugi domaćini su „Satsuma“ kultivari mandarine (C. unshiu) dok najpopularnija

podloga, „poncirus“, ne pokazuje simptome zaraze.

Bakterija se utvrdila u više zemalja europskog i mediteranskog bazena, od kojih su istaknutije

Italija, Španjolska, Turska, Grčka i dr. te se stoga smatra prisutnom na prostoru EU. U

Hrvatskoj nema podataka o pronalasku bakterije, te se smatra odsutnom.

Prenosi se pomoću nekoliko cikada – vektora od kojih su u Mediteranu dvije: Neoaliturus

haematoceps i Circulifer tenellus, kojima agrumi nisu primarni domaćini, te se smatraju

prisutnima u glavnini proizvodnih područja agruma Europe.

Simptomi: Bakterija S. citri najbolje se umnožava u vrućim klimatskim uvjetima (28-32°C), pa

su tada najuočljiviji i simptomi, a na hladnijim temperaturama zraka simptomi se rijetko

pokazuju. Simptomi S. citri također su češće vidljivi kod mladih stabala dok još nisu u punoj

rodnosti, ali se redovno pojavljuju i kod starijih stabala. Primarni simptom, a ujedno i

prepoznatljiv je pojava različitih (neregularnih) vegetativnih faza na istom stablu. Pritom se

misli na fazu cvatnje, te dozrijevanja plodova. Naime, na zaraženom stablu pojavljuju se u isto

vrijeme plodovi u dozrijevanju, zreli plodovi, te cvjetovi odnosno cvatnja (slika 2). Plodovi su

pritom različitih veličina, obično manji nego kod zdravog stabla, sa različitim oblicima i svjetlije

kore u punoj zrelosti. Dozreli plod simptomatičnog stabla zapravo nikad ne pokazuje „zrelu“,

narančastu boju određene sorte naranče već je ona uvijek bljedunjavo žute boje. Plodovi sa

zaraženog stabla ranije otpadaju i imaju oblik žira, zadebljalu koru i abortirane, zakržljale

sjemenke (slika 3). Plodovi su lošeg senzornog svojstva, obično s većim omjerom kiselina.

Osim karakterističnih simptoma na plodovima, cijelo zaraženo stablo zakržljalog je rasta.

Ponekad se mogu uočiti i „vještičje metle“, te nepravilno grananje s grmolikim rastom i

skraćenim internodijima. Listovi su smanjenje veličine, uži, klorotični, te rastu pod kosim kutom

formirajući karakteristične „rozete. U voćnjacima simptomi zaraze S. citri u fazama bez plodova

mogu se lako zamijeniti sa abiotskim čimbenicima poput nedostatka hranjiva ili smrzavanja i

niskih temperaturi.

11

Slika 2. „Kasna“ cvatnja i plodovi u dozrijevanju – simptom S. citri (izvor: https://gd.eppo.int)

Slika 3. Simptomatični plodovi zaraženi S. citri (izvor: https://gd.eppo.int)

12

1.2.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam Spiroplazma citri

Bilje potječe od matičnih biljaka za koje je vizualnim pregledom provedenim u najprimjerenije

vrijeme za otkrivanje štetnog organizma utvrđeno da su slobodne od štetnog organizma

Spiroplasma citri.


organizama Spiroplasma citri

2. Vizualnim pregledom bilja provedenim u najprimjerenije vrijeme tijekom posljednje sezone

uzgoja za otkrivanje štetnog organizma utvrđeno je da je proizvodna jedinica bila slobodna

od štetnog organizma Spiroplasma citri Saglio tijekom posljednje cijele sezone uzgoja;

3. U okviru vizualnog pregleda provedenog u vrijeme primjereno za otkrivanje štetnog

organizma tijekom posljednje sezone uzgoja najviše 2 % biljaka pokazivalo je simptome

zaraze i sve zaražene biljke odmah su izdvojene i uništene.

1.3. Xanthomonas arboricola pv. pruni

Bakterija Xanthomonas arboricola pv. pruni uzročnik je bakterijske pjegavosti koštičavog voća.

Za razliku od Pseudomonas vrsta koje na koštičavom voću uzrokuju bakterijski rak, X.

arboricola pv. pruni napada ponajprije listove i plodove. Bakterija je prisutna u Hrvatskoj, no u

nasadima je prisutna sporadično. Štete jako ovise o osjetljivosti kultivara. Među koštičavim

voćnim vrstama, bakterija je potencijalno najštetnija na breskvi, nektarini i bajamu.

Tipičan simptom kojeg uzrokuje X. arboricola pv. pruni je pjegavost na listovima. Pjege mogu

biti sitnije, promjera do 1 mm, ili veće, od 2-3 mm. Najčešće su okružene klorotičnim rubom.

Boja pjega varira od crne do crvenkasto-smeđe. Pjege često otpadaju i list ostaje šupljikav.

Ukoliko je zaraza jača, lišće žuti i otpada. Na plodovima breskve, nektarine i marelice također

se javljaju plutaste pjege. Može ih biti manji broj i neravnomjernog rasporeda po plodu, no

često se javljaju u nakupinama na jednom dijelu ploda. U slučajevima ranijih zaraza, na

plodovima se stvaraju plutaste ispucale kraste. Kraste su često prekrivene smolom (Slike 4.i

5.). Na bajamu se javljaju veće pjege na kojima se redovito javlja smolotok. Na plodovima

šljive, trešnje i višnje dolazi do pojave ulegnutih tamnih pjega većih dimenzija. Ukoliko je

zaraza rana, plodovi su deformirani. Bakterija može zaraziti i izboje, na kojima se stvaraju rak

rane. Rak rane su manje od onih koje na koštičavom voću uzrokuju Pseudomonas vrste, a

nekroza ispod kore je slabije izražena.

13

Slika 4. Plod zaražen bakterijom X. arboricola pv.pruni (snimio: D.Ivić)

Slika 5. Plod bajama zaražen bakterijom X. arboricola pv. pruni( snimio: D. Ivić)

14

1.3.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam Xanthomonas arboricola pv.pruni

1. Bilje je proizvedeno na području za koje je poznato da je slobodno od štetnog organizma

Xanthomonas arboricola pv. pruni Vauterin et al; ili

2. Bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici za koju je vizualnim pregledom utvrđeno da je bila

slobodna od štetnog organizma Xanthomonas arboricola pv. pruni Vauterin et al. tijekom

posljednje cijele sezone uzgoja, a sve biljke sa simptomima u neposrednoj okolici i susjedne

biljke odmah su izdvojene i uništene, osim ako je testiranjem reprezentativnog uzorka biljaka

sa simptomima utvrđeno da simptome ne uzrokuje štetni organizam Xanthomonas

arboricola pv. pruni Vauterin et al; ili

3. U okviru vizualnih pregleda provedenih u primjereno vrijeme tijekom posljednje sezone

uzgoja najviše 2 % biljaka u partiji pokazivalo je simptome zaraze, a te su biljke i sve druge

biljke sa simptomima u proizvodnoj jedinici i njezinoj neposrednoj okolici i susjedne biljke

odmah izdvojene i uništene, osim ako je testiranjem reprezentativnog uzorka biljaka sa

simptomima utvrđeno da simptome ne uzrokuje štetni organizam Xanthomonas arboricola

pv. pruni Vauterin et al; ili

4. U slučaju zimzelenih vrsta bilje je vizualno pregledano prije premještanja i utvrđeno je da

je slobodno od štetnog organizma Xanthomonas arboricola pv. pruni Vauterin et al.

1.4. Xanthomonas euvesicatoria (X. euvesicatoria, X. gardneri, X.perforans, X.

vesicatoria)

Fitopatogene bakterije Xanthomonas vesicatoria, X. euvesicatoria, X. gardneri i X. perforans

uzročnici su bakterijske pjegavosti rajčice i paprike. Prije se smatralo kako je uzročnik bolesti

jedna vrsta, Xanthomonas vesicatoria (stariji sinonim X. campestris pv. vesicatoria), no

relativno nedavno vrsta je na temelju analize genoma razdvojena na četiri vrste. Bez obzira o

kojoj se vrsti radi, simptomi koje četiri navedene Xanthomonas vrste uzrokuju na rajčici i paprici

su gotovo jednaki. Također, sve četiri vrste imaju vrlo sličnu biologiju.

Bakterijska pjegavost rajčice i paprike gospodarski je štetna bolest koja se vrlo teško izravno

suzbija sredstvima za zaštitu bilja. Upravo zbog toga, glavna mjera zaštite od njene pojave je

sprječavanje njenog ulaska u nasad korištenjem nezaraženog sjemena ili nezaraženih

prijesadnica.

Simptomi koje uzrokuju četiri navedene Xanthomonas vrste na rajčici i paprici javljaju se na

listovima i plodovima. Na listovima se javljaju sitne okruglaste pjege okružene klorotičnim

prstenom. Klorotični prsten oko pjege relativno je karakterističan znak koji upućuje na zarazu

fitopatogenom bakterijom. Središnji dio pjege može se osušiti i ispucati. U uvjetima visoke

vlažnosti i povoljnih temperatura za razvoj bakterije (između 22 i 26 °C), pjege na listu se

relativno brzo mogu spojiti u veće nekroze i list se može osušiti (slike 6 i 7).

15

Slika 6. Izgled lista zaraženog X. euvesicatoria (snimio: D. Ivić)

Slika 7. List zaražen X. euvesicatoria (snimio: D. Ivić)

16

Na plodovima rajčice i paprike također dolazi do pojave pjega. Pjege na zelenim plodovima

najčešće su okrugle, smeđe-crne, relativno sitne i okružene prstenom boje tamnije od ostatka

ploda (slika 8). Kasnije zaraze dovode do pojave većih ispupčenih plutastih pjega okruženih

jasno uočljivim svijetlim prstenom (slika 9). Takve pjege slične su onima koje na rajčici uzrokuje

bakterija Clavibacter michiganensis.

Zaraza na prijesadnicama je teže uočljiva, naročito ako je zahvaćen manji broj biljaka. Veći

broj pjega na listovima prijesadnica ili mladih biljaka rajčice i paprike može dovesti do žućenja

i otpadanja listova.

Slika 8. Plod zaražen X. euvesicatoria (snimio: D. Ivić)

17

Slika 9. Simptomi X. euvesicatoria na plodu rajčice (snimio: D. Ivić)

1.4.1. Zahtjevi vezani uz štetne organizme X. euvesicatoria (X. gardneri, X. perforans,

X. vesicatoria)

1. U slučaju sjemena:

(a) sjeme potječe s područja za koja je poznato da su slobodna od štetnog organizma

Xanthomonas euvesicatoria Jones et al

(b) u okviru vizualnih pregleda bilja u proizvodnoj jedinici provedenih u vrijeme primjereno

za otkrivanje štetnog organizma tijekom cijelog vegetacijskog ciklusa nisu uočeni simptomi

bolesti uzrokovane štetnim organizmom Xanthomonas euvesicatoria Jones et al

(c) primjenom primjerenih metoda reprezentativni uzorak sjemena podvrgnut je službenom

testiranju na štetni organizam Xanthomonas euvesicatoria Jones et al., bez obzira na to je

li to učinjeno nakon primjerenog postupka tretiranja, i tim je testovima utvrđeno da je sjeme

slobodno od štetnog organizma Xanthomonas euvesicatoria Jones et al.

2. U slučaju bilja osim sjemena:

(a) sadnice su uzgojene iz sjemena koje ispunjava zahtjeve iz točke 1. ovog unosa; i

(b) mlado bilje držano je u primjerenim higijenskim uvjetima da bi se spriječila zaraza.

18

1. Gljive

2.1. Cryphonectria parasitica

Gljiva Cryphonectria parasitica uzročnik je raka kestenove kore, najštetnije i gospodarski

najvažnije bolesti pitomog kestena. Gljiva je istočnoazijskog porijekla, a u Europu je ušla 1930-

ih. Šireći se po Europi, rak kore doveo je do masovnog odumiranja i propadanja europskog,

pitomog kestena (Castanea sativa) po šumama, parkovima i plantažama. U Hrvatskoj je rak

kore utvrđen u drugoj polovici 1950-ih kod Lovrana, nakon čega se proširio po cijelom arealu

pitomog kestena u zemlji. Slično kao i u ostatku Europe, bolest je uzrokovala drastične štete i

masovno odumiranje kestena u prirodnim sastojinama.

Osim prirodnim putem, C. parasitica lako se širi i zaraženim sadnim materijalom kestena. Zbog

njene štetnosti, gljiva je regulirana kao nekarantenski štetni organizam ne samo na voćnom

sadnom materijalu, nego i na šumskom reprodukcijskom materijalu pitomog kestena, te na

ukrasnom drvenastom bilju koje pripada rodu Castanea. Jedan od razloga tome je

sprječavanje ulaska bolesti u područja gdje još eventualno nije prisutna ili šire proširena.

Međutim, važniji je razlog činjenica da bolest može dovesti do propadanja zaraženih stabala,

te se relativno brzo proširiti na ona nezaražena.

Rak kore gotovo je onemogućio uspješan plantažni uzgoj pitomog kestena u Europi. Upravo

zbog raka kore razvijene su suvremene sorte pitomog kestena koje su križanci japanskog

kestena (Castanea crenata) i europskog pitomog kestena (C. sativa). Katkad poznate kao

„euro-japanski križanci“, takve sorte danas se smatraju najprikladnijima za intenzivan uzgoj

pitomog kestena u plantažama. Japanski kesten potječe iz područja otkuda je i uzročnik raka

kore, evolucijski je prilagođen na tog parazita i smatra se visoko otpornim na bolest. Križanjem

europskog pitomog kestena i japanskog kestena dobivene su robusne sorte, visokorodne,

krupnih ploda i relativno otpornije na rak. Međutim, bolest može zahvatiti i te sorte te na njima

uzrokovati štetu.

Rak kore se od kasnog ljeta do jeseni može relativno lako uočiti na stablima pitomog kestena

u šumama širom Hrvatske. Dijelovi krošnje na zahvaćenim stablima se suše, lišće poprima

smeđu boju i ostaje visjeti na osušenim granama. Na mlađim i nižim stablima može se uočiti

karakteristična promjena boje kore u crvenkastu. Svako zaraženo stablo se „bori“ s parazitom

stvarajući novo tkivo (kalus) na mjestu gdje se razvija rak i puštajući nove grane ispod i iznad

zaraženog tkiva na deblu.

Sušenje grana i lišća na granama posljedica je uznapredovale zaraze. Zaraza se može uočiti

prije, za što je potrebno pažljivo pregledati koru na deblu i granama (slika 10). Prvi znakovi

zaraze su pojava vidljive lokalne promjene boje kore u crvenkastu ili crveno-smeđu. Takve

lezije mogu se javiti na bilo kojem mjestu na stablu. Kod „euro-japanskih križanaca“, lezija se

najčešće javlja na mjestu cijepa. Lezije su uglavnom donekle udubljene, a naročito dobro se

uočavaju kada je kora vlažna. Lezije se šire, nakon čega kora počinje raspucavati (slike 11,12

i 13). Ukoliko se kora zareže, oko rak-rane vidljiva je smeđa nekroza kambija. Na raspucalim

starijim rak-ranama relativno brzo počinju se stvarati plodišta gljive, sitne crveno-naranačaste

peritecije ili tamni piknidi iz kojih izlaze žućkaste vitice spora gljive (slika 5). Peritecije ili piknidi

izbijaju kroz koru. Spore iz plodišta se šire kišom i zračnim strujanjima, uzrokujući nove zaraze.

U trenutku kada rak-rana okruži granu, grana se suši. Ukoliko se proširi na deblu ili podnožje

debla do te mjere da transport vode i hranjiva bude blokiran, suši se čitavo stablo.

19

Slika 10. Izgled debla zaraženog rakom kestenove kore (snimio: D.Ivić)

20

Slike 11. i 12. Simptomi raka kestenove kore (snimio: D.Ivić)

Slika 13. Pucanje kore uslijed zaraze rakom kestenove kore (snimio: D. Ivić)

21

Slika 14. Stvaranje plodišta gljiva na raspucalim rak korama (snimio: D. Ivić)

22

2.1.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam Cryphonectria parasitica


organizma Cryphonectria parasitica (Murrill) Barr; ili

2. Od početka posljednjeg cijelog vegetacijskog ciklusa u proizvodnoj jedinici nisu uočeni

simptomi zaraze štetnim organizmom Cryphonectria parasitica (Murrill) Barr; ili

3. Biljke sa simptomima zaraze štetnim organizmom Cryphonectria parasitica (Murrill) Barr

izdvojene su, a preostalo bilje pregledavano je svakih tjedan dana i u proizvodnoj jedinici

nisu uočeni simptomi zaraze najmanje tri tjedna prije

2.2. Lecanosticta acicola - uzročnik smeđe pjegavosti borovih iglica, Dothistroma pini i

Dothistroma septosporum - uzročnici crvene pjegavosti borovih iglica

Lecanosticta acicola - uzročnik smeđe pjegavosti iglica bora

L. acicola (Thümen) sinonim Scirrhia acicola (Dearness) prije poznata po nazivu

Mycosphaerella dearnessii (Barr) uglavnom je rasprostranjena na području EPPO regije i to:

Austrije, Francuske, Njemačke, Švicarske, Hrvatske, Italije, Gruzije i Srbije; u Aziji i Americi

Gljiva je uzročnik bolesti iglica mnogo vrsta borova gdje uz povoljne klimatske uvijete iskazuje

izrazitu prilagodljivost. Zbog šteta koje uzrokuje može ugroziti opstanak vrste Pinus palustris

u njenom prirodnom arealu u jugoistočnim dijelovima SAD.

Primarni domaćini: Pinus palustris, P. sylvestris, P. contorta, P. halepensis, P. muricata, P.

pinaster, P. pinea, P. radiata, P. strobus, P. taeda, P. canariensis, P. maximinoi, P. oocarpa i

P. patula.

Način prenošenja i širenja. Gljiva L. acicola se prenosi konidijama koje se formiraju u

stomama na iglicama u razdoblju lipanj-rujan i glavni su izvor zaraze. One se za vrijeme

vlažnog vremena oslobađaju iz acervula, te raznose vjetrom, kišom i kukcima. Periteciji gljive

formiraju se u stomama na uginulim iglicama i na otpalim iglicama ispod zaraženih stabala.

Askospore nemaju veću važnost za nastanak infekcija. Patogen prezimljava u zaraženim

iglicama koje još nisu otpale sa stabla ili na već otpalim iglicama u podnožju stabla. Na veće

udaljenosti patogen se prenosi trgovinom i transportom zaraženog sadnog materijala. Gljiva

predstavlja veliki rizik za autohtone i strane vrste borova u Europi jer ima naglašenu

prilagodljivost. Pronađena je u Hrvatskoj na alepskom boru, te u Srbiji na crnom boru.

Simptomi. Prvi simptomi zaraze s L. acicola, uzročnikom smeđe pjegavosti borovih iglica, se

pojavljuju kao klorotične (narančasto-žute) pjege s kapima smole na starijim iglicama u kasno

ljeto i jesen (kolovoz-rujan). Zatim pjege posmeđe i razvojem bolesti se spajaju s jasno vidljivim

žutim rubom (slika 14). Mjesta se potom spajaju u trake i uzrokuju sušenje gornjih dijelova

iglice. Infekcije nastaju ulaskom gljivice kroz stomine otvore, a razvojem bolesti iglice odumiru

i osipaju se tijekom jeseni i početkom zime. Pri slabijem intenzitetu bolesti obolijevaju samo

iglice iz prethodnih vegetacija - starije iglice (slika 15), a višegodišnjim uzastopnim infekcijama

dolazi do sušenja grana, smanjenja prirasta, te sušenja biljaka u cjelini. Treba napomenuti da

23

rani simptomi nisu karakteristični za vrstu, te je potrebno obaviti laboratorijsku analizu

prikupljenih uzoraka.

Dothistroma pini i Dothistroma septosporum - uzročnici crvene pjegavosti iglica bora

D. pini i D. septosporum rasprostranjene su na području EPPO regije u: Austriji, Bugarskoj,

Hrvatskoj, Češkoj, Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj,

Portugalu, Rumunjskoj, Španjolskoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini; u

Aziji, Africi, Americi, te u Oceaniji.

Primarni domaćini su borovi (više od 80 vrsta) među kojima su: Pinus nigra, P. radiata, P.

caribaea, P. contorta, P. halepensis, P. muricata, P. pinea, P. ponderosa, P. sylvestris, P.

thunbergii, zatim smreka Picea abies, duglazija Pseudotsuga menziesii i ariš Larix decidua.

U posljednjih nekoliko godina puno je taksonomske zbrke oko uzročnika crvene pjegavosti

borovih iglica. U 2004. godini molekularnim analizama razdvojene su kao dvije različite vrste

D. septosporum telemorf Mycosphaerell pini i D. pini telemorf nepoznat.

S obzirom na veliko područje rasprostranjenosti D. septosporum i D. pini vidljiva je prilagodba

na različite vrste borova gdje uzrokuju defolijaciju zbog čega dolazi do smanjenja prirasta drvne

mase. Kod intenziteta defolijacije od 50% prirast u debljinu je prepolovljen. Višegodišnje

infekcije rezultiraju odumiranjem zaraženih stabala, a kod hortikulturnih stabala smanjuju

njihovu estetsku vrijednost. Naročite štete nastaju u vlažnijim mediteranskim područjima.

D. pini i D. septosporum su već dulje razdoblje nazočne u Europi. Najosjetljiviji je crni bor P.

nigra kod kojeg uzrokuje prijevremeno opadanje iglica i zastoj u razvoju biljaka.

Simptomi. Prvi simptomi D. septosporum se pojavljuju na starijim iglicama kao klorotične žute

pjege u jesen, a na proljeće i tijekom ljeta na zaraženim iglicama vidljiva je jasna prstenasta

pjegavost crvene boje (Slika 16.). Slično kao i kod smeđe pjegavosti crvene pjege se spajaju

i okružuju iglicu, te u konačnici oboljele iglice imaju posušene vrhove, središnji dio s lezijama i

nekrozama jasno je uočljiv, a bazalni dio iglice ostaje zelen. Karakteristične su crvenkaste

trake boje cigle okružene zonom oko osi iglice (slika 17) na crnom boru, a nakon toga nastupa

odumiranje i osipanje iglica.

Simptomi za D. pini i D. septosporum ne mogu se vizualno razlikovati, budući da je D. pini tek

molekularnim analizama razdvojena kao različita vrsta. te se razumijevaju kao identični za obje

vrste. Samo se na osnovi laboratorijske analize može odrediti koja od ove dvije vrste štetnih

organizama je uzrokovala štetu.

24

Slika 14. Simptomi nazočnosti L. acicola uzročnika smeđe pjegavosti iglicama na planinskog

bora P. mugo (izvor: https://doi.org/10.1111/epp.12217)

Slika 15. Simptomi nazočnosti L. acicola uzročnika smeđe pjegavosti na iglicama planinskog

bora P. mugo (izvor: https://doi.org/10.1111/epp.12217)

https://doi.org/10.1111/epp.12217

https://doi.org/10.1111/epp.12217

25

Slika 16. Simptomi nazočnosti D. septosporum uzročnika crvene pjegavosti na iglicama P.

cembra (izvor: https://doi.org/10.1111/epp.12217)

Slika 17. Simptomi nazočnosti D. septosporum uzročnika crvene

pjegavosti na iglicama (izvor: https://doi.org/10.1111/epp.1221

26

2.2.1. Zahtjevi vezani uz štetni organizam L. acicola, D. pini i D. septosporum

1. Bilje potječe s područja za koja je poznato da su slobodna od štetnih organizama

Dothistroma pini Hulbary, Dothistroma septosporum (Dorogin) Morelet i Lecanosticta acicola

2. U proizvodnoj jedinici ili njezinoj neposrednoj okolici od početka posljednjeg cijelog

vegetacijskog ciklusa nisu uočeni simptomi crvene pjegavosti borovih iglica, koju uzrokuju

štetni organizmi Dothistroma pini Hulbary, Dothistroma septosporum (Dorogin) Morelet ili

Lecanosticta acicola

3. Protiv crvene pjegavosti borovih iglica, koju uzrokuju štetni organizmi Dothistroma pini

Hulbary, Dothistroma septosporum (Dorogin) Morelet ili Lecanosticta acicola (von Thümen)

Sydow, provedeni su primjereni postupci tretiranja te je bilje prije premještanja pregledano i

utvrđeno je da je slobodno od simptoma crvene pjegavosti borovih iglica.

1.4. Plasmopara halstedii - peronospora suncokreta

Peronospora suncokreta (Plasmopara halstedii) vrlo je opasna bolest, a štete u usjevu mogu

doseći i 100%. Raširena je u gotovo svim područjima na kojima se uzgaja suncokret, stanovnik

je tla i glavni izvor zaraze predstavljaju trajne spore (oospore) koje preživljavaju na biljnim

ostacima u tlu. Prenosi se i sjemenom suncokreta, što je posebno važno zbog mogućnosti da

se na taj način P. halstedii prenese u područja na kojima još nije raširena. U Hrvatskoj je

prisutna u svim područjima gdje postoji značajnija proizvodnja suncokreta. I kod nas su

zabilježene ekstremne štete od ovog štetnog organizma. Kada jednom zarazi suncokret,

oospore P. halstedii ostaju vijabilne u tlu i do 10 godina, tako da je jednom zaražena parcela

stalni izvor infekcije za buduće usjeve suncokreta. Osim što napada suncokret koji se koristi

za proizvodnju ulja P. halstedii može zaraziti i ukrasni suncokret, te više od 100 drugih

kultiviranih i korovskih vrsta iz porodice Asteraceae.

Simptomi: Tri su osnovna tipa simptoma bolesti suncokreta koje uzrokuje P. halstedii, prvi i

najvažniji je patuljasti i deformirani rast stabljike i glave suncokreta s obilnom fruktifikacijom

patogena na naličju listova i klorotično-zelenom promjenom boje na gornjoj strani zaraženih

listova, koja se širi od glavne žile (slika 18). Drugi tip simptoma, puno slabije zamjetljiv, vidi se

na kotiledonima tek izniklog suncokreta (slika 19) kao bijela „prašina“ koja se sastoji od obilne

sporulacije P. halstedii (sporangiofori i sporangiji). Prva dva tipa simptoma posljedica su

napada P. halstedii iz tla, gdje oospore kliju u micelij koji napada biljku i sistemično je proraste.

Treći tip simptoma predstavlja sekundarnu infekciju koja se događa kada, pri povoljnim

vremenskim prilikama, zaraza prelazi sa sistemično zaraženih biljaka na druge, normalno

razvijene, biljke u usjevu. Tada se mogu vidjeti obično sitne, uglate, klorotično zelene pjege na

licu lista, ograničene žilama (slika 20). S donje strane lista te su pjege bijele boje zbog micelija

koji izbija i obilja spoangija koje P. halstedii stvara.

27

Slika 18. Sistemično zaražena, patuljasta, deformirana biljka suncokreta - P. halstedii

(izvor: https://gd.eppo.int)

Slika 19. Obilna sporulacija na kotiledonima i prvim listovima suncokreta - P. halstedii

(izvor: https://gd.eppo.int)

28

Slika 20. Sekundarna zaraza na listu suncokreta - P. halstedii

(izvor: Sam Markell; North Dakota State University)

1.4.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Plasmopara halstedi

1. Sjeme potječe s područja za koja je poznato da su slobodna od štetnog organizma.

2. U okviru najmanje dvaju inspekcijskih pregleda provedenih u vrijeme primjereno za

otkrivanje štetnog organizma tijekom sezone uzgoja u proizvodnoj jedinici sjemena nisu

uočeni simptomi zaraze štetnim organizmom.

3. U proizvodnoj jedinici sjemena tijekom sezone uzgoja provedena su najmanje dva

inspekcijska pregleda u vrijeme primjereno za otkrivanje štetnog organizma te je:

- tijekom tih inspekcijskih pregleda najviše 5 % biljaka pokazivalo je simptome zaraze

štetnim organizmom i sve su biljke sa simptomima zaraze štetnim organizmom uklonjene

i uništene odmah nakon inspekcijskog pregleda

- tijekom završnog inspekcijskog pregleda nisu pronađene biljke sa simptomima zaraze

štetnim organizmom.

4. U proizvodnoj jedinici sjemena tijekom sezone uzgoja provedena su najmanje dva

inspekcijska pregleda u vrijeme primjereno za otkrivanje štetnog organizma su:

- sve biljke sa simptomima zaraze štetnim organizmom P. halstedii uklonjene su i

uništene odmah nakon inspekcijskog pregleda

- tijekom završnog inspekcijskog pregleda nisu pronađene biljke sa simptomima zaraze

štetnim organizmom Plasmopara halstedii, a reprezentativni uzorak iz svake partije

testiran je i utvrđeno je da je slobodan od štetnog organizma.

29

5. Sjeme je podvrgnuto primjerenom postupku tretiranja koji je dokazano učinkovit protiv

svih poznatih sojeva štetnog organizma.

1.5. Plenodomus tracheiphilus

Plenodomus tracheiphilus je gljiva koja uzrokuje propadanje provodnog tkiva agruma zvanog

„mal secco“ što u slobodnom prijevodu predstavlja bolest sušenja. Primarni domaćin je limun

(C. limon) a osjetljive su i brojne druge važne vrste citrusa iz rodova Citrus, Fortunella,

Poncirus i Severina. Komercijalna podloga „poncirus“ (Poncirus trifoliata) smatra se otpornom.

P. tracheiphilus je prisutna u mediteranskim zemljama s proizvodnjom agruma osim

Španjolske, Portugala i Maroka. U Hrvatskoj se ne smatra prisutnom, a službenih podataka

nema.

Simptomi. Prvi simptomi pokazuju se u proljeće kao međužilna kloroza lišća (slika 21) i

sušenje grana i grančica. Na simptomatičnim granama koje su crne ili sive i suhe moguće je

vidjeti sitne crne tvorevine koje su uložene ispod kore zvane piknidi. Pri guljenju kore

zaraženog stabla vidljiva su karakteristična roza ili narančasta obojenja duž debla koja nastaju

zbog proizvodnje gumenastog tkiva unutar ksilema (slika 22). Vrlo česta reakcija zaraženog

stabla je izbijanje mladica iz baze zaraženih grana i rast vodopija iz podloga. P. tracheiphilus

se može u polju zamijeniti sa antraknozom (C. gloeosporioides) koja također uzrokuje sušenje

grana i grančica a glavna razlika je razmještaj piknida i acervula na zaraženom granju (slika

23).

Kasniji simptomi, osim „mal secco“ simptoma ili sušenja grana, su „mal fulminante“ (iznenadna

smrt) i „mal nero“ (crna bolest). „Mal fulminante“ je brži oblik propadanja stabla nakon zaraze

korijena dok je „mal nero“ kronični stadij zaraze kada se „srčika“; srž i središnji dio debla suše

i postaju crni. Postupno patogen zahvaća cijelo stablo te nepovratno dolazi do propadanja

cijele voćke (slika 24).

30

Slika 21. Simptomi P. tracheiphila na lišću (izvor: https://doi.org/10.1111/epp.12218)

Slika 22. Rozo-narančasto obojenje debla (lijevo), razlika između acervula C.

gloeosporioides (gore desno) i piknida P. traceiphila (dolje desno)

(izvor: https://doi.org/10.1111/epp.12218)

31

1.5.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Plenodomus tracheiphilus


organizma.

2. Bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici za koju je u okviru najmanje dvaju vizualnih

pregleda provedenih u primjereno vrijeme tijekom posljednje cijele sezone uzgoja utvrđeno

da je bila slobodna od štetnog organizma Plenodomus tracheiphilus tijekom te sezone

uzgoja, a sve biljke sa simptomima u neposrednoj okolici odmah su izdvojene i uništene.

3. U okviru najmanje dvaju vizualnih pregleda provedenih u vrijeme primjereno za otkrivanje

štetnog organizma tijekom posljednje sezone uzgoja najviše 2 % biljaka u partiji pokazivalo

je simptome zaraze i te su biljke sa simptomima i sve druge biljke sa simptomima u

neposrednoj okolici odmah izdvojene i uništene.

Slika 23. Izgled zaraženog stabla vrstom P. tracheiphilus (snimio: G. Perrotta, Università

di Calabria)

32

1.6. Puccinia horiana

Puccinia horiana je gljiva, uzročnik bijele hrđe krizantema. Štete od te bolesti, koje mogu biti

drastične, nastaju primarno na krizantemama koje se uzgajaju u zaštićenom prostoru (slika

24). Za krizanteme na otvorenom P. horiana ne predstavlja veći problem. Taj je patogeni

organizam raširen u gotovo svim područjima gdje se krizantema uzgaja, a u Hrvatskoj je

također sveprisutan i često radi velike štete u proizvodnji (slika 25). Prenosi se reznicama i

presadnicama, te rezanim krizantemama. Širenje na veće udaljenosti sporama hrđe

(bazdiospore) nije vjerojatno jer su vrlo osjetljive na isušivanje. Matične biljke za proizvodnju

reznica krizantema vrlo su čest izvor zaraze bijelom hrđom u Hrvatskoj. Osim raznih vrsta

krizantema P. horiana može zaraziti i ivančicu (Leucanthemum vulgare).

Simptomi: Na gornjoj strani lista razvijaju se blijedozelene do žute pjege, promjera do 5 mm.

Središta tih pjega starenjem postaju smeđa i nekrotična. Na tim pjegama s donje strane lista

stvaraju se izbočene, bijelo-ružičaste, voštane pustule, u kojima se formiraju teliospore hrđe

(slika 26). Kako pjege na gornjoj strani lista postaju utonule, tako te pustule s donje strane lista

postaju prilično istaknute, a nakon što se u njima počnu stvarati bazdiospore hrđe poprime

gotovo bijelu boju, po čemu je i bolest dobila ime. Jako napadnuti listovi uvenu, objese se o

stabljiku i postupno se potpuno osuše.

Slika 24. Žuto zelene pjege na gornjoj strani lista krizanteme

- P.horiana (izvor: http//gd.eppo.int)

33

Slika 25. Jak napad bijele hrđe na krizantemi - P. horiana (snimio: Ž. Tomić)

Slika 26. Napad bijele hrđe na krizantemi (snimio: Ž. Tomić)

34

1.6.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Puccinia horiana

1. Bilje potječe od matičnih biljaka koje su tijekom prethodna tri mjeseca pregledavane

najmanje jednom mjesečno i u proizvodnoj jedinici nisu uočeni simptomi zaraze.

2. Matične biljke sa simptomima zaraze uklonjene su i uništene, zajedno s biljkama koje su

od njih bile udaljene najviše 1 m, a bilje koje je pregledano prije premještanja i za koje je

utvrđeno da ne pokazuje simptome zaraze podvrgnuto je primjerenom fizičkom ili

kemijskom postupku tretira.

2. Kukci i grinje

3.1. Aculops fuchsiae

Fitosanitarni status. Grinja Aculops fuchsiae podrijetlom je iz Južne Amerike. Izvan svoje

postojbine prvi je put nađena u SAD-u (Kalifornija) 1981. U Europu je unesena 2003. te ima

status reguliranog nekarantenskog štetnog organizma. U Francuskoj i Ujedinjenom kraljevstvu

udomaćila se u područjima s oceanskom klimom. U Njemačkoj i Nizozemskoj ovaj je štetnik u

režimu eradikacije. U Hrvatskoj, vrsta A. fuchsiae do sada nije zabilježena, a predstavlja

fitosanitarni rizik za uzgoj različitih vrsta i kultivara fuksije (Fuchsia spp.) u zaštićenom prostoru

tijekom hladnijih mjeseci u godini. Štetnik se prenosi na veće udaljenosti trgovinom zaraženih

biljaka fuksije ili reznicama za vegetativno razmnožavanje.

Izgled. Vrsta A. fuchsiae je tipični predstavnik fitofagnih eriofidnih grinja (grinje šiškarice), koje

karakterizira crvolik ili srpast oblik tijela mikroskopski sitnih dimenzija (slika 27). Odrasla grinja

ima tijelo dugo 0,2-0,25 mm i široko 0,055-0,06 mm te ima dva para prednjih nogu. Mužjaci su

nešto manji od ženki. Boja tijela je svijetlo žućkastobijela. Grinje žive i razmnožavaju se unutar

uvijenog lisnog tkiva i između lisnih dlačica. Kako biljka raste, grinje koloniziraju mlade,

novorazvijene vršne dijelove.

Biljke domaćini. Grinja A. fuchsiae napada samo biljke iz roda Fuchsia, unutar kojeg je više

od 100 vrsta u svijetu i više tisuća različitih kultivara. Međutim, samo su neke od njih osjetljive

na napad ovog štetnika.

Simptomi napada i štete. Napad grinje A. fuchsiae uzrokuje na biljkama fuksije hrđavost i

deformaciju listova. Listovi nabubre i poprimaju crvenkastu boju (slike 28 i 29) slično kao kod

zaraze patogenom gljivicom Tafrina deformans, koja je uzročnik kovrčavosti lista breskve.

Simptomi su najjače izraženi na vršnim izbojima fuksija. Cvjetovi uslijed jakog napada također

mogu biti deformirani, a na kraju dolazi i do potpunog stopiranja rasta biljke.

35

Slika 27. Grinja A. fuchsiae

(izvor: https://www.paedia.com/Images/Aculops_fuchsiae_1000.jpg)

Slike 28. i 29. Simptomi napada grinje A. fuchsiae na fuksiji (snimili: Camille Picard, EPPO i

Carlos Coutinho, izvor: https://gd.eppo.int/taxon/ACUPFU/photos)

https://www.paedia.com/Images/Aculops_fuchsiae_1000.jpg

https://gd.eppo.int/taxon/ACUPFU/photos

36

3.1.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Aculops fuchsiae


organizama

2. Na bilju ili matičnim biljkama od kojih bilje potječe tijekom vizualnih pregleda provedenih

u proizvodnoj jedinici u najprimjerenije vrijeme za otkrivanje štetnog organizma tijekom

prethodne sezone uzgoja nisu uočeni simptomi zaraze

3. Prije premještanja proveden je primjeren kemijski ili fizički postupak tretiranja, nakon čega

je bilje pregledano i nisu otkriveni simptomi zaraze štetnim organizmom.

3.2. Opogona sacchari

Fitosanitarni status. Leptir Opogona sacchari potječe iz vlažnih tropskih i suptropskih

područja Afrike, gdje nema status značajnog štetnika poljoprivrednih kultura. Vrsta je postala

aktualna dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada su zabilježene velike štete na plantažama

banana na Kanarskom otočju. Sedamdesetih godina 20. stoljeća, štetnik je introduciran u

Brazil i centralnu Ameriku, a također se proširio i u EPPO regiji. Za sada je značajnije proširen

u zaštićenim prostorima na jugu Italije, a lokalno i u staklenicima u Nizozemskoj, Danskoj i

Poljskoj. Zabilježene su česte intercepcije vrste u Europi, uglavnom u uvoznim pošiljkama

banana. U Hrvatskoj vrsta do sada nije nađena. Međunarodna trgovina biljnim materijalom

različitih vrsta ukrasnih biljaka, posebice sadnim materijalom predstavlja najvažniji način unosa

vrste u nova područja (npr. reznice vrste Dracena). U državama EPPO regije, uključivo i

Hrvatsku, ovaj štetnik ne može preživjeti u prirodi pa predstavlja fitosanitarni rizik za drvenaste

ili višegodišnje vrste ukrasnog bilja uzgajane u zaštićenim prostorima.

Izgled. Vrsta O. sacchari je noćni leptir, dug 11 mm s rasponom krila od 18 do 25 mm, svijetlo

žućkastosmeđe boje (slika 30). Na prednjim krilima leptir ima uzdužne tamno smeđe pruge, a

mužjak i tamno smeđu pjegu pri vrhu. Stražnja krila su svjetlija. Ticala su duga i usmjerena

prema naprijed. Gusjenica je prljavo bijele boje, poluprozirna sa svjetlo crvenkastosmeđom

glavom, duljine tijela 21-26 mm i promjera 3 mm (slika 31). Kukuljica je smeđe boje, zaštićena

je kokonom i duga do 10 mm (slika 32).

Biljke domaćini. Vrsta O. sacchari ima vrlo širok krug biljaka domaćina. Štete uglavnom čini

u tropima na bananama, ananasu, bambusu, kukuruzu i šećernoj trsci te na uskladištenim

podzemnim biljnim organima različitih biljnih vrsta. U Europi je zabilježena na različitim

tropskim i suptropskim ukrasnim biljnim vrstama u zaštićenim prostorima, uključujući uglavnom

kaktuse, Dracaena, Strelitzia i Yucca, ali također i vrste Alpinia, Begonia, Bougainvillea,

porodicu Bromeliaceae, palmu Chamaedorea i ostale palme, Cordyline, Dieffenbachia,

Euphorbia pulcherrima, Ficus, Gloxinia, Heliconia, Hippeastrum, Maranta, Philodendron,

Sansevieria i Saintpaulia te papriku i patlidžan. Intercepcija ove vrste je najčešće zabilježena

na vrstama Yucca i Dracena.

Simptomi napada i štete. Početni simptomi ubušivanja prvih razvojnih stadija gusjenica u

drvenastim ili zeljastim stabljikama biljaka su vrlo teško uočljivi. Kasnije, zeljasti biljni dijelovi

kao npr. kod kaktusa bivaju potpuno izbušeni (slika 33). Na drvenastim biljkama, kao što su

37

Dracena i Yucca gusjenice žive i hrane se u mrtvim i živim dijelovima korteksa i srčike, uslijed

čega napadnuto tkivo omekša. Prisutnost gusjenica kasnijih razvojnih stadija na biljci moguće

je detektirati po karakterističnoj „piljevini“ koja se pojavljuje na mjestima ubušivanja, a sastoji

od ostataka ishrane i izmeta (slika 34). Budući da gusjenice unište ksilem, lišće vene, otpada

i cijela biljka propada. Ovakvi se simptomi mogu zamijeniti s fiziološkim poremećajima ili sa

zarazom patogenim gljivicama. Kod palme Chamaedorea gusjenice se hrane na bazi biljke,

na mjestu gdje zračno korijenje dotiče supstrat.

Slika 30. Leptir O. sacchari (izvor:https://alchetron.com/Opogona-sacchari#opogona-

sacchari-8ed059c0-d5bd-4731-8a9a-6a4be69d6d7-resize-750.gif)

Slika 31. Gusjenica posljednjeg razvojnog stadija vrste O. sacchari (snimio Jean-François

Germain, Plant Health Laboratory, Montpellier, FR

izvor:https://gd.eppo.int/taxon/OPOGSC/photos)

https://alchetron.com/Opogona-sacchari#opogona-sacchari-8ed059c0-d5bd-4731-8a9a-6a4be69d6d7-resize-750.gif

https://alchetron.com/Opogona-sacchari#opogona-sacchari-8ed059c0-d5bd-4731-8a9a-6a4be69d6d7-resize-750.gif

https://gd.eppo.int/taxon/OPOGSC/photos

38

Slika 32. Kukuljica vrste O. sacchari (snimio Pflanzenschutzamt, Weil-am-Rhein, DE izvor:https://gd.eppo.int/taxon/OPOGSC/photos)

Slike 33. i 34. Simptomi napada O. sacchari na kaktusu Astrophytum spp. (lijevo) i Ficus

microcarpa (desno) (snimili Plant Protection Service, Wageningen, NL i Znamirowska Agata

izvor: https://gd.eppo.int/taxon/OPOGSC/photos)



39

3.2.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Opogona sacchari


organizama

2. Bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici u kojoj tijekom vizualnih pregleda provedenih

najmanje svaka tri mjeseca tijekom šest mjeseci prije premještanja nisu uočeni simptomi ili

znakovi zaraze štetnim organizmom

3. U proizvodnoj jedinici primjenjuje se sustav čiji je cilj praćenje i suzbijanje populacije

štetnog organizma Opogona sacchari Bojer te uklanjanje zaraženog bilja, a vizualnim

pregledom svake partije provedenim prije premještanja bilja u najprimjerenije vrijeme za

otkrivanje štetnog organizma utvrđeno je da je ona slobodna od simptoma zaraze štetnim

organizmom

3.3. Rhynchophorus ferrugineus - crvena palmina pipa

Fitosanitarni status. Crvena palmina pipa (Rhynchophorus ferrugineus) je štetnik palmi koji

potječe iz južne i jugoistočne Azije. Osamdesetih godina prošlog stoljeća vrsta se zaraženim

sadnim materijalom proširila u ostale dijelove svijeta, uključujući Mediteran, „Bliski istok“ i

područje sjeverne Afrike, te Kariba. U Hrvatskoj je prvi put nađena 2011. Od tada se crvena

palmina pipa proširila u svim obalnim županijama, uzrokujući katastrofalne štete na palmama

u parkovima, na javnim površinama i okućnicama.

Izgled. Duljina tijela odraslog mužjaka crvene palmine pipe iznosi 19–42 mm, a širina 8–16

mm. Tijelo je izduženo ovalno, crvenkastosmeđe do crne boje. Pokrilja su tamnocrvena do

crna. Mogu biti sjajna ili bez sjaja. Pokrivena su rijetkim dlačicama. Oblik i veličina crnih pjega

na prvom članku prsišta često variraju. Duljina tijela odrasle ženke iznosi 26–40 mm, a širina

10–16 mm. Veličina, boja tijela i pjege na prvom članku prsišta vrlo su slični kao kod odraslog

mužjaka. Za razliku od mužjaka, ženka na rilu nema dlake. Osim toga, rilo je u ženke dulje i

tanje nego u mužjaka (slika 35). Ličinka je kruškolike forme, bez nogu, blijedo žućkaste boje

(slika 36). Glava je crvenkastosmeđe do sjajno smeđo - crne boje. Tijelo je blago zakrivljeno.

Posljednji razvojni stadij ličinke dug je 36–47 mm i širok 15–19 mm. Kukuljica je duga 4 cm i

široka 1,6 cm (slika 37). U početku je blijedo žućkaste, a kasnije smeđe boje. Sjajna je i jako

izbrazdana. Kukuljica je zaštićena kokonom koji se sastoji od biljnih vlakana (slika 38). Veličina

kokona je 5,0–9,5 cm x 2,5–4,0 cm.

Biljke domaćini. Crvena palmina pipa je štetnik preko 40 vrsta palmi, pri čemu preferira vrste

Cocos nucifera (kokos palma), Phoenix dactylifera (datulja) i Phoenix canariensis (Kanarska

palma).

Simptomi napada i štete. Prvi znaci napada crvene palmine pipe na palmi su karakteristični,

ali ih je teško uočiti. Pojavljuju se deformirani listovi, uslijed ishrane ličinki na još nerazvijenim

listovima. Listovi izgledaju kao da ih je netko na pojedinim dijelovima zarezao škarama (slika

39). Zatim je moguće uočiti suhe listove na potpuno zelenoj krošnji, koji odumiru zbog ishrane

ličinki u njihovoj bazi (slika 40). Nadalje, štete se pojavljuju u vidu rupa pri bazi palminih listova,

uz pojavu „piljevine” (slika 41). Na tom dijelu biljke moguće je osim ličinki naći i kukuljice, te

40

kokone pipe. Rast rozete palme nepravilan je, stariji se listovi objese (simptom „kišobrana”),

dolazi do venuća i žućenja, a sve to nalikuje na stresno stanje biljke uzrokovano sušom (slika

42). U bazi srušenog stabla palme, u unutrašnjosti se mogu vidjeti hodnici koje rade ličinke,

uglavnom u gornjem dijelu, a mogu biti dugi i do 1 m. Ličinke i odrasle pipe mogu uništiti

unutrašnjost stabla palme, bez vidljivih vanjskih znakova uginuća biljke. Glavne štete na

palmama uglavnom čine ličinke bušeći hodnike, dok se odrasli hrane ubadajući rilom. Odrasli

svojom ishranom pričinjavaju sekundarne štete, jer se na mjesta uboda naseljavaju različite

patogene gljivice. Uslijed napada stablo palme fiziološki slabi i postaje podložnije propadanju

i urušavanju, što predstavlja potencijalnu opasnost za okolinu. Napad pipe na palmama iz roda

Phoenix u većini slučajeva uzrokuje ugibanje biljke, bez obzira na njezinu visinu ili starost.

Jedan od znakova napada crvene palmine pipe može biti i nakošeno palmino deblo (Slika 43.).

Slike 35. i 36. Odrasle (lijevo) i ličinka (desno) crvene palmine pipe (snimila: T. M. Milek)

Slike 37. i 38. Kukuljica (lijevo) i kokoni (desno) crvene palmine pipe (snimila: T.M. Milek)

41

Slike 39. i 40. Simptomi napada crvene palmine pipe – „rez škarama“ (lijevo) i „suhi list“

(desno) (snimila: T. M. Milek)

Slika 41. Simptomi napada u vidu rupa pri bazi listova (snimila: T. M. Milek)

42

Slike 42. i 43. Simptom „kišobran“ (lijevo) i nakošeno deblo palme (desno) (snimila: T. M.

Milek)

2.4.1. Zahtjevi koji se odnose na štetni organizam Rhynchophorus ferrugineus

1. Bilje je tijekom cijelog životnog vijeka uzgajano na području za koje je nadležno

službeno tijelo u skladu s relevantnim Međunarodnim normama za fitosanitarne mjere

utvrdilo da je slobodno od štetnog organizma.

2. Tijekom dvije godine prije premještanja bilje je uzgajano u jedinici u Uniji s potpunom

fizičkom zaštitom od unosa štetnog organizma Rhynchophorus ferrugineus (Olivier) ili u

jedinici u Uniji na kojoj su provedeni primjereni preventivni postupci tretiranja protiv tog

štetnog organizma.

3. Bilje je vizualnog pregledavano najmanje jednom svaka četiri mjeseca kako bi se

potvrdilo da je materijal slobodan od štetnog organizma Rhynchophorus ferrugineus.

3. Nematode

4.1. Ditylenchus dipsaci - stabljikina nematoda

Ditylenchus dipsaci ili stabljikina nematoda napada više od 1200 poznatih vrsta samoniklog i

kultiviranog bilja dok je Ditylenchus dipsaci sensu lato kompleks najmanje 30 sojeva

nematoda. Od svih sojeva ekonomski najznačajnijom smatra se D. dipsaci sensu stricto te

morfološki veća varijanta D. gigas.

D. dipsaci svoj životni ciklus vrši kao endoparazit nadzemnih dijelova biljaka (stabljika, listovi i

cvijet) ali također napada lukovice, gomolje i rizome. Širi se sjemenom kod određenih grahorica

i lukovica. Ima mogućnost preživjeti vrlo duge periode bez vlage i hrane u zaraženom tlu i

biljnim ostacima što je otežavajući faktor u njenom suzbijanju i integriranoj poljoprivredi.

Spomenuta sposobnost joj omogućava i širenje sjemenom i suhim biljnim materijalom na veće

udaljenosti. Osim direktne štetnosti sekundarno mogu prenositi i fitopatogene bakterije. Prema

službenim podacima raširena je gotovo kozmopolitski u Europi, Aziji, Africi, Sjevernoj,

Središnjoj i Južnoj Americi i Oceaniji. U Europi je također široko raširena te prisutan u gotovo

43

svim zemljama EU pa tako i u Hrvatskoj gdje se mjestimice javlja kao gospodarski štetnik u

uzgoju luka i češnjaka.

Simptomi. Obzirom na vrlo širok i opsežan krug biljaka domaćina koje D. dipsaci parazitira

simptomi mogu uvelike varirati i ovisiti o porodici biljke domaćina. Kod lukovica (Alium cepa,

A. sativum var. agregatum) karakterističan znak napada D. dipsaci je deformacija lišća i

lukovica popraćena nekrozama. Stabljika lukovica i sama lukovica nabubre dok se lišće uvija

i vene. Zaražene lukovice često trunu u skladištu, unutarnje tkivo lukovice često je intenzivnije

zaraženo nego vanjsko. U završnim fenofazama zaražene lukovice postaju mekane i trunu, a

unutrašnjost im je smeđe boje (slike 44 i 45).

Slika 44. Simptomi i štete lisne nematode Ditylenchus dipsaci na češnjaku (snimio: I. Poje)

44

Slika 45. Trulež baze korijena češnjaka uzrokovana parazitacijom D. dipsaci (snimio: I. Poje)

4.1.1. Zahtjevi koji se odnose na štetni organizam Ditylenchus dipsaci

1. Bilje ili bilje koje donosi sjeme pregledano je i od početka posljednjeg cijelog vegetacijskog

ciklusa u partiji nisu uočeni simptomi zaraze štetnim organizmom.

2. Vizualnim pregledima provedenima u najprimjerenije vrijeme za otkrivanje štetnog

organizma utvrđeno je da su lukovice slobodne od simptoma zaraze štetnim organizmom

Ditylenchus dipsaci i da su pakirane za prodaju krajnjem potrošaču.

4. Fitoplazme i virusi

5.1. Candidatus Phytoplasma solani - propadanje lavande

Fitosanitarni status: „Candidatus Phytoplasma solani“ poznatija kao stolbur fitoplazma,

uzročnik je propadanja lavande (eng. Lavander decline). Bolest do sada nije zabilježena u

Hrvatskoj, no uzevši u obzir značajnu proizvodnju lavande ne samo u mediteranskom području

već i u kontinentalnim krajevima, treba obratiti pažnju na izglednu pojavu ovog štetnog

organizma.

Biljke domaćini: Korovne vrste poput slaka, koprive ili divlje mrkve mogu biti domaćini štetnog

organizma i samim time izvori zaraze, međutim lavanda je glavni domaćin i rezervoar za širenje

bolesti u nasadu.

45

Simptomi napada i štete: Propadanje lavande uzrokovano fitoplazmom „Candidatus

Phytoplasma solani“ značajno je ugrozilo proizvodnju lavande u jugoistočnoj Francuskoj gdje

je u pojedinim nasadima zabilježeno do 56 % zaraženih biljaka. Učestalost zaraze je veća kod

Lavandula angustifolia nego L. intermedia što upućuje na različitu osjetljivost kultivara.

Simptome bolesti je lako zamijeniti simptomima izazvanim sušom ili jakim mrazom. Presudnu

ulogu u širenju bolesti ima cikada Hyalesthes obsoletus (slika 46).

Slika 46. Simptomi propadanja lavande (izvor: https://www6.bordeaux-

aquitaine.inrae.fr/sante-agroecologie-vignoble/Toutes-les-actualites/Actualites-2018/Article-

paru-en-decembre-2018-dans-Applied-and-Environmental-Microbiology)

5.1.1. Zahtjevi koji se odnose na štetnika Candidatus Phytoplasma solani

1. Bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici za koju je poznato da je slobodna od štetnog

organizma.

2. U okviru vizualnih pregleda partija provedenih tijekom posljednjeg cijelog vegetacijskog

ciklusa nisu uočeni simptomi zaraze štetnim organizmom.

3. Biljke sa simptomima zaraze štetnim organizmom Candidatus Phytoplasma solani

Quaglino et al. izdvojene su i uništene, a reprezentativni uzorak preostalog bilja iz partije

testiran je i utvrđeno je da je partija slobodna od štetnog organizma.

https://www6.bordeaux-aquitaine.inrae.fr/sante-agroecologie-vignoble/Toutes-les-actualites/Actualites-2018/Article-paru-en-decembre-2018-dans-Applied-and-Environmental-Microbiology



46

5. Virusi i viroidi

6.1. Chrysanthemum stunt viroid (CSVd) - viroid kržljavosti krizanteme

Chrysanthemum stunt viroid je prvi put pronađen u SAD-u 1945., a uzročnik je potom

identificiran kao viroid 1973. Široko je distribuiran, sa zapisima iz Europe (Austrija, Belgija,

Češka, Danska, Francuska, Nizozemska, Njemačka, Španjolska, Italija, Velika Britanija,

Norveška, Švedska, Poljska), Sjeverne Amerike (SAD, Kanada), Južne Amerike (Brazil), Afrika

(Južna Afrika), Azija (Japan, Indija, Kina) i Oceanija (Australija, Novi Zeland). Vjerojatno se

nalazi u svim zemljama u kojima se uzgajaju krizanteme.

CSVd može eksperimentalno zaraziti određene vrste i sorte porodica Compositae,

Cucurbitaceae i Solanaceae. Prirodne infekcije zabilježene su za Ageratum sp., Dahlia spp.,

Petunia hybrida, margarite (Argyranthemum frutescens), Solanum jasminoides, Vinca sp. i

osam divljih vrsta krizantema: C. crassum, C. indicum var. indicum, C. japonense var.

japonense, C. makinoi, C. wakasaense, C. weyrichii, C. yoshinaganthum i C. zawadskii.

Simptomi mogu biti promjenjivi i uvelike ovise i o sorti i uvjetima okoliša, posebno temperaturi

i svijetlosti.

Glavni simptom je zaostajanje u rastu, s smanjenjem ukupne visine zrelih biljaka između 30 i

50% (slika 47) i lošim razvojem korijena. Ostali česti simptomi se manifestiraju na cvijetu, jer

zaražene biljke imaju smanjenu veličinu cvijeta i pokazuju prerano cvjetanje, što može biti i do

deset dana ranije. Kod određenih sorti, posebno crvenih, ružičastih ili brončano pigmentiranih,

simptomi također mogu uključivati 'izbjeljivanje' (smanjenje intenziteta boje) (slika 48) što na

kraju rezultira padom kvalitete i prinosa rezanog cvijeća. Folijarni simptomi rjeđi su i često se

vide samo kao manji, blijedi listovi a ponekad se uočavaju i mrlje na lišću ili fleke.

Najekstremniji primjer toga je simptom opisan kao "ospice", koji se pojavljuje kao velike, žute

mrlje lišća (slika 49), međutim ovaj simptom je ograničen na određene stare sorte i rijetko se

viđa kod prirodno zaraženih suvremenih sorti.

Slika 47. Biljke krizanteme zaražene CSVd, pokazuju teške (lijevo) i blage (središnje)

simptome zaostajanja u razvoju, nezaražene biljke ( desno) (izvor:

http://www.veksthusinfo.no/dokument/1361966013.pdf)

http://www.veksthusinfo.no/dokument/1361966013.pdf

47

Slika 48. Biljka krizanteme zaražena CSVd (desno) i kontrola (lijevo) (snimio: Yosuke

Matsushita; izvor: https://www.jircas.go.jp/sites/default/files/publication/jarq/47-03-02_0.pdf)

Slika 49. Simptomi mrlja na listu krizanteme; lijevo (slika: Department of Plant Pathology,

Cornell University,Ithaca,NY,USA

izvor.http://www.veksthusinfo.no/dokument/1361966013.pdf)),Desno slika kloroze (snimio:

YosukeMatsushita; izvor; https://www.jircas.go.jp/sites/default/files/publication/jarq/47-03-

02_0.pdf)

https://www.jircas.go.jp/sites/default/files/publication/jarq/47-03-02_0.pdf

http://www.veksthusinfo.no/dokument/1361966013.pdf)),Desno%20slika%20kloroze%20(snimio:%20YosukeMatsushita

http://www.veksthusinfo.no/dokument/1361966013.pdf)),Desno%20slika%20kloroze%20(snimio:%20YosukeMatsushita



48

Slika 50. Simptom izbjeljivanja na cvijetu krizanteme (slika; Central Science Laboratory, UK;

izvor; http://www.veksthusinfo.no/dokument/1361966013.pdf)

6.1.1. Zahtjev koji se odnose na štetni organizam Chrysanthemum stunt viroid

Tri generacije bilja dobivene su umnažanjem iz matičnjaka za koji je testiranjem utvrđeno

da je slobodan od viroida kržljavosti krizanteme.

6.2. Citrus exocortis viroid (CEVd)

Citrus exocortis viroid (CEVd) dobro je poznat patogen agruma obzirom da je prvi viroid

utvrđen na tim kulturama. Viroid se smatra globalno raširen i prisutan u gotovo svim područjima

uzgoja citrusa. Utvrđen je i u Hrvatskoj no ne smatra se široko rasprostranjenim viroidom kod

nas.

Uzrokuje „exocortis“, bolest guljenja i pucanja kore koja uzrokuje kržljanje i propadanje agruma

cijepljenih na podlogu „Poncirus“ i neke njene manje popularne hibride. „Exocortis“ je rijetko

letalan za stablo te ne utječe na kvalitetu ploda agruma. Veći gubici u proizvodnji mogu nastati

cijepljenjem zaraženih plemki na osjetljive podloge. Osjetljive podloge su Poncirus trifoliata,

citrange hibridi (Poncirus trifoliata x Citrus sinensis) i „rangpur“ limeta (Citrus x limonia) koje

http://www.veksthusinfo.no/dokument/1361966013.pdf

49

su ujedno komercijalno zastupljene podloge u većini voćnjaka agruma što ga čini značajnim u

proizvodnji i rasadničarstvu. Prenosi se mehanički i cijepljenjem.

Simptomi. CEVd može inficirati većinu komercijalnih vrsta agruma kao i neke druge skupine

bilja u kojima ne pokazuje simptome. Osjetljive vrste na „exocortis“ uključuju „poncirus“,

„rangpur“ (Citrus x limonia), i limuni. Navedene vrste biljke domaćini viroida pokazuju tamne

mrlje na deblu i pucanje kore. Neke vrste citrona zarazom pokazuju uvijanje i nekrozu žila

lišća. Slatke naranče, grejp i mandarine ne pokazuju simptome zaraze no ako su nacijepljene

na osjetljivu podlogu nastaje pucanje kore do spojke podloge i plemke, te cijelo stablo zakržlja

(Slika 51.). Kora isprva puca uzduž debla, a u kasnijim fazama zaraze otpadaju veći pravokutni

dijelovi osušene kore. Simptomi pucanja kore počinju pri razini tla ili čak ispod tla i razvijaju se

4-5 godina nakon zaraze. Unutrašnjost debla ostaje zdrava, te se može stvoriti novi sloj kore

koji će zaštiti deblo. Tolerantne plemke nacijepljene na osjetljivu podlogu mogu zarazom razviti

klorozu lišća i općenito žućenje vegetacije stabla čak i ako izostane pucanje kore. Intenzitet,

vrijeme i mjesto pojave simptoma zaraze ovisi o soju viroida, starosti zaraženog stabla,

vremenu zaraze i okolišnim čimbenicima. Tipični simptomi najčešće se u praksi pokazuju na

podlozi „poncirusa“ na koju je nacijepljena klementina (slika 52).

Slika 51. Simptomi zaraze Citrus exocortis viroidom na podlozi "poncirus" (snimila: N.D.Villa)

50

6.2.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Citrus exocortis viroid

1.bilje potječe od matičnih biljaka za koje je vizualnim pregledom utvrđeno da su slobodne

od egzokortis-viroida agruma

2. bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici za koju je vizualnim pregledom bilja provedenim

tijekom posljednje cijele sezone uzgoja u vrijeme primjereno za otkrivanje štetnog organizma

utvrđeno da je slobodna od štetnog organizma.

Slika 52. Pucanje kore na podlozi "Poncirus" na otoku Braču ( snimio: D.Ivić)

51

6.3. Citrus tristeza virus (CTV)

Citrus tristeza virus (CTV) je virus iz roda Closterovirus koji se javlja na velikom broju domaćina

iz roda Citrus. „Tristeza“ uzrokovana CTV-om smatra se najznačajnijom i potencijalno

najštetnijom virusnom bolesti agruma u svijetu. Na agrumima CTV uzrokuje bolesti različitih

naziva, od kojih je najpoznatiji naziv „tristeza“, što na španjolskom znači „tuga“. Ostali nazivi

bolesti uzrokovane CTV-om nazivale su se sukladno tipičnim simptomima: „brzo propadanje

agruma“, „jamičavost debla grejpa“, „jamičavost debla slatke naranče“, „bolest odumiranja

limete“ i drugi. Virus CTV poznat je kao prisutan u Hrvatskoj dulje vrijeme, te se u najvećem

dijelu prenosi cijepljenjem zaraženih plemki i/ili podloga. Novija saznanja ukazuju da gotovo

polovica sadnog materijala u rasadnicima agruma sadrži CTV no obzirom da se u praksi koristi

isključivo trolisna naranča ili Poncirus kao podloga, te mandarina kao najzastupljenija plemka

virus je ostajao u svojoj latentnoj fazi odnosno nije iskazivao simptome. Agresivniji

(izvaneuropski izolati) virusa, koji bi potencijalno nadišli otpornost podloge Poncirus zasad se

ne smatraju prisutnima u Hrvatskoj.

Unatoč tome, mogućnost „mutiranja“ virusa odnosno njegove rekombinacije te zbog

agresivnijih „izvaneuropskih izolata“ potreban je detaljan nadzor ove bolesti, te bezvirusni

sadni materijal. Iskustva proizvođača agruma opravdavaju prethodnu tezu, a govore o

masovnom propadanju mladih stabala limuna i slatke naranče u dolini Neretve. Osim toga,

karantenski status CTV-a u Europskoj uniji i drugim europskim zemljama kontinuirano uzrokuje

poteškoće u izvozu sadnog materijala agruma proizvedenog u Hrvatskoj.

Simptomi koje CTV uzrokuje na agrumima ovise o soju virusa, vrsti, sorti i kombinaciji

podloge i plemke. Zaraza blagim sojevima CTV-a ne mora dovesti do pojave simptoma na

domaćinima, dok zaraza agresivnim sojevima obično dovodi do brzog potpunog propadanja

biljaka. Zaraza grejpa ili limuna može dovesti do kržljavosti stabla i jake kloroze lišća, uz

osjetno smanjenje produktivnosti biljke što je nerijetko praćeno sušenjem stabla. Na ovim i

drugim osjetljivim domaćinima često se javlja pojava „jamičavosti“, udubljenja koja se javljaju

ispod kore na deblu ili izbojima (slika 53). Zaraza slatke naranče, mandarina ili grejpa

cijepljenih na gorku naranču može dovesti do potpunog sušenja stabla. Do sušenja stabla

dolazi zbog propadanja provodnog sistema biljke ispod spojnog mjesta plemke i podloge, što

onemogućava transport hranjiva iz listova u korijen. Propadanje stabla može biti postupno i

trajati nekoliko godina ili se može javiti naglo, obično u najsušim, ljetnim mjesecima. U ovakvim

slučajevima, na spojnom mjestu podloge i plemke ispod kore moguće je uočiti žuto-smeđu

nekrozu (slika 54). U slučajevima sporijeg propadanja, na unutarnjoj strani kore podloge

javljaju se karakteristična sitna udubljenja a na vanjskoj strani moguće je pucanje kore. Na

nekim domaćinima CTV uzrokuje mrljavost, uvijanje i klorotične točke na lišću. Na tolerantnim

vrstama agruma cijepljenima na tolerantne podloge, zaraza CTV-om ne mora dovesti do

nikakvih vidljivih simptoma. Trolisna naranča (P. tifoliata), „grubi limun“ (Citrus jambhiri Lush.),

Rangpur limeta (Citrus limonia Osbeck) i Volkamer limun (Citrus volkameriana Tan & Pasq.)

smatraju se tolerantnim podlogama, na kojima CTV ne uzrokuje promjene. Među plemkama

voćnih vrsta agruma, mandarina i Satsuma mandarina se smatraju tolerantnima. Nadzor i

preglede treba stoga koncentrirati na slatkoj naranči (Washington navel) i limunu (Lisbon), te

na tim stablima treba očekivati eventualne simptome zaraze CTV-om.

CTV se u prirodi prenosi lisnim ušima, od kojih je najučinkovitija vrsta T. citricida koja nije

prisutna u RH, no kod nas virus prenose „domaće“ i široko zastupljene vrste: Aphis gossypii,

A. spiraecola i Toxoptera aurantii, kolokvijalno u narodu poznate kao „mušice“. Stoga se osim

52

pregleda na simptome CTV-a preporuča i vizualni pregled na lisne uši – vektore te njihovo

suzbijanje.

Slika 53. i 54. Simptom „jamičavosti debla“ (gornja slika), simptom odumiranja spojnog

mjesta plemke i podloge (donja slika) ( izvor: https://gd.eppo.int)

6.3.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Citrus tristeza virus

1. Bilje potječe od matičnih biljaka za koje je testiranjem provedenim u prethodne tri godine

utvrđeno da su slobodne od virusa.

2. Bilje je proizvedeno na područjima za koja je poznato da su slobodna od virusa

53

-bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici za koju je testiranjem reprezentativnog uzorka bilja

provedenim tijekom posljednje cijele sezone uzgoja u vrijeme primjereno za otkrivanje

štetnog organizma utvrđeno da je slobodna od virusa

-bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici koja je fizički zaštićena od vektora i za koju je

nasumičnim testiranjem bilja provedenim tijekom posljednje cijele sezone uzgoja u

najprimjerenije vrijeme za otkrivanje štetnog organizma utvrđeno da je slobodna od virusa

-ako je rezultat testa na prisutnost virusa Citrus tristeza u partiji bio pozitivan, sve su biljke

testirane pojedinačno i najviše 2 % biljaka bilo je pozitivno, a biljke za koje je testiranjem

utvrđeno da su zaražene štetnim organizmom odmah su izdvojene i uništene.

6.4. Impatiens necrotic spot tospovirus (INSV) - virus nekrotične pjegavosti vodenike

Virus nekrotične pjegavosti vodenike (Impatiens necrotic spot tospovirus, INSV) pripada

skupini „tospovirusa“ kao i virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV). Široko je rasprostranjen

u svijetu iako u nešto manjoj mjeri od TSWV-a. Kao i TSWV i INSV ima široki krug domaćina

ali najveće štete uzrokuje na ukrasnom bilju u zaštićenom prostoru iako može zaraziti i povrće.

Zbog svoje štetnosti, virus je uvršten na listu reguliranih nekarantenskih štetnih organizama

koji ne smije biti prisutan u proizvodnim nasadima ukrasnog bilja iz rodova Begonia i Impatiens.

INSV se prenosi vegetativnim razmnožavanjem biljaka i kukcima vektorima iz reda

Thysanoptera – resičari (tripsi). Od vektora je najznačajniji kalifornijski trips (Frankliniella

occidentalis) u proizvodnji u zaštićenom prostoru. Kalifornijski trips je široko rasprostranjen u

Hrvatskoj i prenosi oba virusa na perzistentan način. Ukoliko prezimi na polju može prenijeti

virus na kultiviranu biljku na samom početku proizvodnje. Također, zaražene biljke domaćini u

proizvodnom nasadu ili oko njega predstavljaju inokulum za daljnje širenje ovog virusa. INSV

se ne prenosi sjemenom.

Simptomi su vrlo slični simptomima koje uzrokuje TSWV. Jačina zaraze, domaćin, kultivar,

starost biljke, te uvjeti temperature i intenziteta svjetlosti utječu na izgled simptoma. Ponekada

se simptomi mogu zamijeniti sa simptomima nedostatka ili viška hranjiva ili kao fitotoksična

reakcija biljke uslijed upotrebe zaštitnih sredstava. Simptomi se najčešće uočavaju na

listovima u obliku deformacije, žućenja, pojave smeđe-ljubičastih pjega ili koncentričnih i

nekrotičnih prstenova (slike 55, 56, 57 i 58). Lisne žile mogu izgubiti boju ili nabubriti, a moguća

je i pojava lisnog mozaika. Simptomi se mogu pojaviti na stabljici i cvjetovima.

Ukoliko se virus pojavi u proizvodnom nasadu, šteta koju uzrokuje je potpuna obzirom da

zaražene biljke nisu tržišno prihvatljive i ne mogu se koristit za daljnju vlastitu reprodukciju

sjemena ili sadnog materijala.

54

Slika 55. Pojava smeđe-ljubičastih koncentričnih pjega na listu vodenike (izvor:

https://gd.eppo.int/taxon/INSV00/photos)

Slika 56. Deformacija listova i pojava nekrotičnih pjega na vodenici (snimio: Joachim

Hamacher, izvor: https://www.sciencedirect.com/topics/agricultural-and-biological-

sciences/impatiens-necrotic-spot-virus)

Slika 57. Deformacije listova i pojava koncentričnih krugova na begoniji (slika lijevo: Melodie

Putnam; slika desno: Stacey Fischer, izvor: https://pnwhandbooks.org/node/2275)

https://gd.eppo.int/taxon/INSV00/photos

https://www.sciencedirect.com/topics/agricultural-and-biological-sciences/impatiens-necrotic-spot-virus

https://www.sciencedirect.com/topics/agricultural-and-biological-sciences/impatiens-necrotic-spot-virus

https://pnwhandbooks.org/node/2275

55

Slika 58. Deformacija listova i pojava klorotičnih pjega na begoniji (snimio: R.Wick,izvor:

https://ag.umass.edu/greenhouse-floriculture/photos/begonia-impatiens-necrotic-spot-virus-

insv-0)

6.4.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Impatiens necrotic spot tospovirus

1. Bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici u kojoj su praćeni relevantni vektori tripsa

(Frankliniella occidentalis Pergande) i u kojoj su nakon njihova otkrivanja provedeni

primjereni postupci tretiranja za učinkovito suzbijanje njihove populacije.

2. Na bilju u proizvodnoj jedinici tijekom aktualnog razdoblja rasta nisu uočeni simptomi

zaraze virusom nekrotične pjegavosti vodenike;

3. Sve biljke u proizvodnoj jedinici na kojima su tijekom aktualnog razdoblja rasta uočeni

simptomi zaraze virusom nekrotične pjegavosti vodenike izdvojene su, a reprezentativni

uzorak bilja koje se premješta testiran je i utvrđeno je da je slobodan od virusa nekrotične

pjegavosti vodenike.

https://ag.umass.edu/greenhouse-floriculture/photos/begonia-impatiens-necrotic-spot-virus-insv-0

https://ag.umass.edu/greenhouse-floriculture/photos/begonia-impatiens-necrotic-spot-virus-insv-0

56

6.5. Potato spindle tuber viroid (PSTVd) - Viroid vretenastog gomolja krumpira

Capsicum annuum, Solanum lycopersicum

Viroid vretenastog gomolja krumpira prvi je put opisana 1922. godine, a njezina zarazna

priroda pokazana je ubrzo nakon toga. PSTVd je prvi put prijavljen kao bolest kod krumpira u

Sjevernoj Americi, a prvi put otkriven na rajčicama u Južnoj Africi. Bolest se javila i u Aziji,

Africi, Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Europi i Novom Zelandu. Prethodno su otkrivena i

iskorijenjena PSTVd-a u rajčicama i krumpiru u Australiji, uključujući zapadnu Australiju.

U Republici Hrvatskoj je 2009. godine PSTVd otkriven na Solanum jasminoides Paxton i

Solanum rantonnetii Carr. ex Lesc. u pet uzoraka koji su uzeti na četiri lokaliteta ( Varaždin,

Kutina, Ribnik i Umag), a zaraženo bilje je uništeno. Štetni organizam je provođenjem

programa posebnog nadzora u 2013. godini ponovo potvrđen na vrsti Solanum jasminoides u

Zadru, Koprivničkom Ivanecu i Lazini Čićkoj.

Najčešći način unošenja ovog štetnog organizma u Republiku Hrvatsku i njegovog prenošenja

na rajčicu i krumpir je uvozom ukrasnog bilja Solanum jasminoides Paxton, Solanum

rantonnetii Carr. ex Lesc., Brugmansia Pers spp., petunija i surfinija iz EU i trećih zemalja.

PSTVd je teško dijagnosticirati samo promatranjem jer simptomi nalikuju onima uzrokovanim

simptomima neravnoteže hranjivih sastojaka, oštećenja raspršivanjem, oštećenja insekata ili

drugih biljnih bolesti kao što su istinski virusi. Simptomi postaju izraženiji u toplim uvjetima i

pod velikim intenzitetom svjetlosti.

Raspon prirodnih domaćina PSTVd-a uključuje mnoge vrste iz porodice Solanaceae, a i nekih

ukrasnih biljaka (poput dalija, krizantema i petunija). Viroid može uzrokovati bolest

kod Solanum tuberosum (krumpir), S. lycopersicum (sin. Lycopersicon esculentum, rajčica)

i Capsicum annuum (paprika), gdje se simptomi mogu znatno razlikovati ovisno o biljnim

vrstama, sorti, soju viroida i uvjetima okoliša. Infekcije kod drugih domaćina su bez simptoma;

npr. Brugmansia spp., Datura sp., Lycianthes rantonneti (sin. S. rantonneti ), Persea

americana (avokado), Physalis peruviana (rt ogrozda), S.jasminoides , S. muricatum (pepino)

i Streptosolen jamesonii .

Prvi simptomi infekcije PSTVd u rajčici su smanjenje rasta i kloroza u vrhu biljke. Nakon toga,

ovo smanjenje rasta može se razviti u zaostajanje u razvoju, i promjenu bolju lišća koje u

početku postaje žuto, a zatim postaje crveno ili ljubičasto (slika 59). U ovoj fazi lišće može

postati lomljivo. Općenito je ovo zaostajanje u razvoju trajno, međutim, povremeno biljke mogu

ili uginuti ili se djelomično oporaviti (slika 60). Kako zaostajanje u razvoju započinje, inicijacija

cvijeta i voća prestaje.

Paprika pokazuje samo vrlo blage simptome kao odgovor na infekciju PSTVd-a. Jedini vidljivi

simptom je određena "valovitost" ili iskrivljenje rubova lišća pri vrhu zaraženih biljaka. Infekcija

mnogih Solanaceae ukrasnih biljaka često je bez simptoma.

57

Slika 59. Biljka rajčice zaražena PSTVd ( izvor: Department of Agriculture and Food,

Western Australia; https://agriculture.vic.gov.au/biosecurity/plant-diseases/vegetable-

diseases/potato-spindle-tuber-viroid)

https://agriculture.vic.gov.au/biosecurity/plant-diseases/vegetable-diseases/potato-spindle-tuber-viroid

https://agriculture.vic.gov.au/biosecurity/plant-diseases/vegetable-diseases/potato-spindle-tuber-viroid

58

Slika 60. Solanum tuberosum L. sa znakovima sustavne zaraze; deformacija i naboranost

lisne plojke mlađih listova,zastoj u rastu i propadanje. Biljka inficirana PSTVd-om (desno) u

usporedbi s zdravom biljkom (lijevo)

(izvor; http://www.forestryimages.org/browse/detail.cfm?imgnum=0454067).

6.5.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Potato spindle tuber viroid

1. Na bilju na mjestu proizvodnje tijekom cijelog vegetacijskog ciklusa nisu uočeni simptomi

bolesti uzrokovanih viroidom vretenastog gomolja krumpira.

2. Bilje je podvrgnuto službenom testiranju na viroid vretenastog gomolja krumpira na

reprezentativnom uzorku te je primjenom primjerenih metoda tim testovima utvrđeno da je

bilje slobodno od tog štetnog organizma.

http://www.forestryimages.org/browse/subimages.cfm?sub=11305

http://www.forestryimages.org/browse/detail.cfm?imgnum=0454067

59

6.6. Tomato spotted wilt tospovirus (TSWV) - Virus pjegavosti i venuća rajčice

Virus pjegavosti i venuća rajčice (Tomato spotted wilt virus, TSWV) ubraja se među 10

ekonomski najznačajnijih virusa u poljoprivrednoj proizvodnji. Široko je rasprostranjen u

svijetu. U Hrvatskoj je po prvi puta zabilježen 1978. na duhanu. Virus ima široki krug domaćina

i dolazi na različitom povrću, ukrasnom bilju i korovima. Zbog svoje štetnosti, virus je uvršten

na listu reguliranih nekarantenskih štetnih organizama koji ne smije biti prisutan u proizvodnim

nasadima ukrasnog bilja iz rodova Begonia, Capsicum, Chrysanthemum, Impatiens i

Pelargonium.

TSWV se prenosi vegetativnim razmnožavanjem biljaka i kukcima vektorima iz reda

Thysanoptera – resičari (tripsi). Od vektora je u Hrvatskoj najznačajniji kalifornijski trips

(Frankliniella occidentalis) u proizvodnji u zaštićenom prostoru. Vektor prenose virus na

perzistentan način i može prezimiti u polju, te na taj način prenijeti virus na kultiviranu biljku na

samom početku proizvodnje. Također, zaražene biljke domaćini u proizvodnom nasadu ili oko

njega predstavljaju inokulum za daljnje širenje ovog virusa. Virus se ne prenosi sjemenom.

Simptomi se uočavaju na listovima, peteljkama, stabljici i cvjetovima. Mogu varirati ovisno o

jačini zaraze, domaćinu, kultivaru i starosti biljke, te vanjskim uvjetima – temperaturi i

intenzitetu svjetlosti. Obično se simptomi razvijaju 3-14 dana nakon zaraze, premda ponekad

inkubacija može trajati i puno duže. Karakteristični simptom na svim domaćinima je pojava

koncentričnih prstenova, išaranost listova, mozaik i mjehuravost na listovima (slika 61, 62, 63,

64 i 65). Osim toga, na listovima može doći do posvijetljenja tkiva. Kod jake zaraze tkivo

odumire i biljka propada. Na stabljici se mogu pojavljuju kloroze i nekroze. Čitava biljka se

uvija, vene i suši.

Slika 61. Simptomi TSWV na krizantemi (snimila : A. Novak)

60

Slika 62. Simptomi TSWV na krizantemi (snimila: A.Novak)

Slika 63. Simptomi virusa TSWV na pelargoniji (snimila: A.Novak)

61

Slika 64. Simptomi TSWV na lišću vodenike (Impatiens spp.) (snimio : R.Wick, izvor:http://negreenhouseupdate.info/photos/new-guinea-impatiens-

%E2%80%93-tomato-spotted-wilt-virus-tswv)

Slika 65. Simptomi TSWV na begoniji (Begonia elatior) (izvor: https:// gd.eppo.int)

http://negreenhouseupdate.info/photos/new-guinea-impatiens-%E2%80%93-tomato-spotted-wilt-virus-tswv

http://negreenhouseupdate.info/photos/new-guinea-impatiens-%E2%80%93-tomato-spotted-wilt-virus-tswv

62

6.6.1. Zahtjevi vezani za štetni organizam Tomato spotted wilt tospovirus

1. Bilje je uzgojeno u proizvodnoj jedinici u kojoj su praćeni relevantni vektori tripsa

(Frankliniella occidentalis i Thrips tabaci) i u kojoj su nakon njihova otkrivanja provedeni

primjereni postupci tretiranja za učinkovito suzbijanje njihove populacije.

2. Na bilju u proizvodnoj jedinici tijekom aktualnog razdoblja rasta nisu uočeni simptomi

zaraze virusom pjegavosti i venuća rajčice.

3. Sve biljke u proizvodnoj jedinici na kojima su tijekom aktualnog razdoblja rasta uočeni

simptomi zaraze virusom pjegavosti i venuća rajčice izdvojeno je, a reprezentativni uzorak

bilja koje se premješta testiran je i utvrđeno je da je slobodan od virusa pjegavosti i venuća

rajčice.

bilju - hapih.hr

Documents