Agronomski i prehrambeno-tehnoloki fakultet Sveuilita u Mostaru

Agronomski i prehrambeno-tehnoloki fakultet Sveuilita u MostaruBIOLOKI NAIN SUZBIJANJA BILJNIH UI

Seminarski rad

Kolegij: Entomologija

Mentor: Zovko Mladen dipl. ing. agr.Studentica: Davor Marjanovi

Broj indeksa: 1195/rMostar ,sijecanj 2014UVODLisne se ui ubrajaju u najvanije tetnike poljoprivrednih kultura. Poznato je vie od 3000 vrsta uiju i gotovo da ne postoji biljna vrsta koju one ne naseljavaju. Mali je broj biljnih vrsta koje naseljuje samo jedna ili dvije vrste uiju, veinu obino naseljava 5-6 pa i vie desetaka vrsta. Lisne su ui sitni kukci, veliki samo nekoliko milimetara. Imaju 2 para opnenastih krila, jednake strukture, od kojih su gornja krila znatno vea od donjih. Usni ustroj (rilo - rostrum) prilagoen je za bodenje i sisanje. U biljni organ uvlae usnu bodlju - stilet (koja se nalazi u sredini rila) te njome siu i unose biljne sokove u svoj organizam. Na glavi imaju ticala (antenae), koja se sastoje od 6 lanaka. Na kraju abdomena nalaze se dva nastavka - sifoni, a zadnji lanak abdomena zavrava kaudom. Podjela biljni ui. Problem identifikacije pojedine vrste lisnih ui vrlo je velik. Da bi se odredila vrsta potrebno je temeljito pregledati sve morfoloke detalje, a to su: oblik i veliina lanaka ticala, broj, oblik i veliina rinarija na ticalima, oblik fronta glave, duljina i oblik apikalnog lanka rostruma, broj i raspored ila na krilima, raspored, oblik i veliina ara, pruga i si. na abdomenu, oblik i raspored stigma na abdomenu, oblik i veliina kaude, oblik i veliina sifona, broj i duljina seta na nogama i na kaudi itd. Pojavljuju se u dvije forme: kao beskrilne (apterae) i krilate (alatae). Prema razvojnom ciklusu moemo ih podijeliti u dvije gaipe, one s potpunim razvojnim ciklusom ili holociklike vrste i one s nepotpunim razvojnim ciklusom ili anholociklike vrste. Holocikliki razvoj karakterizira gamogeneza i oviparitet (uz partenogenezu i viviparitet), dok u anholociklikom razvoju postoji samo partenogeneza i viviparitet.tete koje nanose lisne ui Izravne (uzrokovane ishranom ui na biljkama) i neizravne (medna rosa, prenoenje biljnih bolesti). Izravne se tete sastoje u sisanju biljnih sokova. Iako velika veina ui sie na liu, neke vrste siu i na drugim organima: stabljici, vlati, grani, klasu, metlici, plodu, pa i na korijenu. Neprekidna ishrana tisua uiju oduzima biljci hraniva, to se oituje razliitim simptomima. Dodatno, neke vrste izluuje u biljne sokove otrovne tvari, primjerice triptofan, to poveava njihovu tetnost. Posljedice napada lisnih ui jesu deformacije (kovranja) lia, vlati ili stabljika, suenje na mjestu sisanja zbog deklorofilacije, pa sve do nekrotiziranja tkiva uglavnom lia. Zbog sisanja na klasu nastaju prazna "lagana" zrna turih klasova. Takva ishrana na klasu moe dovesti do prijevremene zriobe zrna, to zajedno s ve navedenim oteenjima utjee na niu hektolitarsku teinu zrna i nie prirode. Sisanje na plodovima uzrokuje njihovo izoblienje. Pri jaem napadu na mladice voaka uvijaju se njihovi vrhovi. Sisanje na korijenu vrlo esto uzrokuje venue i propadanje cijelih biljaka, naroito za sue. Najee se to dogaa na eernoj repi, pa gubici mjestimice mogu biti i do 100%. No ui siu i na korijenju kukuruza salate, voaka itd. Neizravne tete nastaju kao posljedica luenja medne rose i prenoenja virusnih bolesti. Ve smo spomenuli da lisne ui lue mednu rosu. Ona se sastoji preteno od ugljikohidrata iz biljnog soka kojeg lisne ui siu u velikim koliinama. Svakog dana lisne ui posiu viestruko veu koliinu soka od vlastite teine kako bi dole do dovoljnih koliina odreenih amino kiselina potrebnih za razvoj. Kapljice medne rose pokrivaju biljne dijelove, naroito lie, te ih ine ljepljivima. Mednu rosu posjeuju mravi, skupljaju kapljice i odnose ih u mravinjake kao hranu liinkama. Stoga je prisutnost mrava na biljkama najoitiji i jedan od prvih znakova da su napadnute lisnim uima. tovie, mravi stimuliraju izluivanje medne rose "kuckanjem" ui po abdomenu.

U pojedinim usjevima (poglavito sjemenskim) lisne ui ine najvanije tete prenoenjem virusnih bolesti. Naime, virusne bolesti, kada su u biljci, vie ne moemo nikako sprijeiti pa biljke nerijetko propadaju. Jedini je nain borbe protiv njih unitavanje njihova prenositelja (vektora). Lisne su ui najvaniji prenositelji virusa i esto su tete od virusa ovisne gotovo iskljuivo o prisutnosti lisnih ui.SADRAJUVOD .............................................................................................................................. 21. GRABELJIVE (PREDATORSKE) STJENICE ........................................................... 52. GRABELJIVA MUICA ............................................................................................ 53. PARAZITSKA OSICA ALHIDIUS MATRICARIAE ....................................................... 64. BUBAMARE COCCINELLIDAE .................................................................................. 65. AZIJSKA BOJA OVICA ........................................................................................... 8ZAKLJUAK .................................................................................................................... 9LITERATURA ................................................................................................................ 101. GRABELJIVE (PREDATORSKE) STJENICEUbrajaju se u najvanije prirodne neprijatelje brojnih tetnika. U naim je vonjacima utvrena prisutnost dvadesetak vrsta grabeljivih stjenica, a dominantne su Znaajnije su ove vrste: Orius minutus L, O. insidiosus L. i druge vrste ovog roda hrane se biljni uima i drugim tetnicima. Utvreno je da jedna stjenica za vrijeme razvoja liinki isie 100-200 liinki biljniui. Vie vrsta roda Orius mogu se nabaviti za bioloko suzbijanje nekih tetnika (npr. kalifornijskog tripsa) u zapadnoj Europi. Primjerice vrsta O. insidiosus nabavlja se pod nazivom Thripor. Anthocoris nemorum L. i druge vrste ovog roda siu na crvenom pauku, resiarima, lisnim uima I drugim tetnicima. Nabis vrste vrlo su brojne, a napadaju jaja i liinke razliitih tetnika. Jedna stjenica moe dnevno isisati i unititi 10-30 lisnih ui ili do pedesetak jaja insekata.vrste Orius minutusL., Deraecoris lutescens Schl. i Malacocoris chlorizans Pz. Te su vrste posebice vani neprijatelji biljni usi i crvenog vonog pauka, ali i brojnih drugih tetnika. Grabeijive vrste stjenica ubrajaju se u porodice Nabidae, Anthocoridae i neke druge. 2. GRABELJIVE MUICAje 2 mm dugi dvokrilac koji se ubraja u porodicu muica ikarica (Cecidomyidae). Odlae naranastocrvena jaja u blizini kolonija lisnih ui. Jedna enka odloi 100-150 jaja. Nakon inkubacije od oko 7 dana izlaze liinke koje se hrane uima. Jedna liinka tijekom jednog tjedna ubije i dijelom isie 20-50 lisnih ui. Liinke narastu do 3 mm. One se kukulje u tlu. Muica ima vie generacija godinje. U prodaji se nalaze pripravci s kukuljicama muice.

3. PARAZITSKA OSICA APHIDIUS MATRICARIAEPorodica Aphidiidae odlae pojedinano jaja u lisne ui. Liinka se razvija u domainu, koji isprva ostaje iv i aktivan. Razvoj traje 8-10 dana. Tada ugiba domain i pretvara se u mumiju. U njoj se liinka kukulji, a osica izlazi iz mumije kroz dobro uoljiv okrugli otvor koji ukazuje na prisutnost parazitskih osica. S obzirom na objekt koji parazitiraju mogu biti jajni paraziti (kojih je najvie), paraziti liinke, paraziti kukuljice ili paraziti imaga (paraziti imaga rijetki su, poznati su na lisnim uima). Bez obzira na oblik kojeg parazitiraju, osice odlau svoja jaja u domaina ili na domaina, ili pak jaja odlau na hranu koju domain ishranom unosi u svoj organizam. S obzirom na poloaj gdje parazitiraju podijeljeni su na endoparazite, koji parazitiraju unutar domaina, i ektoparazite, koji parazitiraju na domainu.

4. BUBAMARE COCCINELLIDABrojne su korisne vrste bubamara, nazvane i bojim ovicama. One se hrane tetnim kukcima i grinjama, napadajui njihova jaja i liinke, katkad i kukuljice i odrasle oblike. Prema vrsti domaina koje preferiraju pojedine vrste bubamara moemo ih podijeliti na afidifagne, kokcidifagne i akarifagne. Najpoznatiji su neprijatelji lisnih ui pa esto zarazu uima nalazimo uoavajui brojne bubamare na biljkama. Treba istai da su pri tome vrlo aktivne liinke bubamara, koje nimalo ne slie na odrasle oblike. One su vrlo neugledna izgleda, neke sivkasto-plavkaste boje, neke okruene svijetlim izratajima. Liinke nekih vrsta imaju na tijelu crne bradavice. Najpoznatija buba mara je sedamtokasta bubamara (Coccinella septem-punctata L.) crvene boje sa 7 crnih tokica, duga oko 9 mm. Lisnim se uima hrani i dvotokasta bubamara (Adalia bipunctata L.) crvene boje s 2 crne tokice, duga oko 6 mm. Ova se vrsta katkada moe javiti i u crnom obliku s crvenim tokicama. I bubamare roda Scymnus duge samo 3 mm napadaju lisne ui. Liinke ovih vrsta razlikuju se od ostalih po bijelim izratajima kojima su pokrivene. Poznati neprijatelji titastih ui su crna bubamara Liinka sedamtokaste bubamare prodire lisnu u Liinke bubamare roda Scymnus hrane se lisnim uima. Jedan od najpoznatijih primjera biolokog suzbijanja vezan je za bubamaru Rodolia cardinalis Muls. koja je iz Australije uvezena u Kaliforniju (1888. g.) da bi unitila biljne Ui.

Vrsta Hippodamia convergens G.-M. u velikom se broju uvozila i jo uvijek uvozi iz SAD u Njemaku i neke druge drave za suzbijanje duhanova resiara, ali i lisnih ui. Utvreno je da ova vrsta preferira lisne ui, no vrlo je uinkovita i na resiara. U Rusiji je u 1990. godini introducirana bubamara Leis dimidiata F. i isputena u staklenike radi suzbijanja lisnih ui. Zabiljeen je visok uinak. Jedan imago ili odrasla liinka bubamare dnevno moe pojesti 20-30 lisnih ui, a jedna liinka za vrijeme svog razvoja pojede oko 500 lisnih ui. Razvoj liinke traje 3-5 tjedana. Prisutnost bubamara indikator je prisutnosti lisnih ui, a omjer njihove brojnosti i broja tetnika utjee na odluku o potrebi suzbijanja. Ako na jednu bubamaru otpada manje od 40 lisnih ui, one same mogu sprijeiti tete, a do 100 ui na jednu bubamaru ukazuje da ne treba oekivati masovniju pojavu ui. Neki podaci ukazuju da e 30-50 bubamara po voki sprijeiti masovno razmnaanje lisnih ui, a stotinjak tih grabeljivaca na jednoj voki smanjiti e zaraenost.Znanstvenici nastoje selekcionirati sojeve bubamara sa smanjenom sposobnosti migracije kako bi se zadrale u objektu u koji su isputene.

5. AZIJSKA BOJA OVICA

Harmonia axyridis za svoje stanite preferira vonjake i umsko drvee gdje se uglavnom hrani lisnim i titastim uima, lisnim buhama. Odrasli mogu pojesti od 90 do 270 lisnih ui dnevno, a svaka liinka moe pojesti od 600 do 1200 lisnih ui tijekom svojega razvoja. Zbog velikog kapaciteta ishrane, poglavito lisnih ui, vrsta H. axyridis uzrokuje velike probleme autohtonim bojim ovicama koje zbog pomanjkanja hrane ugibaju od gladi. Problemi se javljaju kada poraste populacija ove boje ovice. Naime, vrlo brzo se smanji broj lisnih ui, te u tom sluaju H. axyridis moe napasti idruge vrste bojih ovica, jaja leptira, razne gusjenice.

ZAKLJUAKJedan od najpoznatijih primjera biolokog suzbijanja vezan je za bubamare. Zabiljeen je visok uinak unitavanja biljnih ui Prisutnost bubamara indikator je prisutnosti lisnih ui, a omjer njihove brojnosti i broja tetnika utjee na odluku o potrebi suzbijanja. Ako na jednu bubamaru otpada manje od 40 lisnih ui, one same mogu sprijeiti tete, a do 100 ui na jednu bubamaru ukazuje da ne treba oekivati masovniju pojavu ui. Neki podaci ukazuju da e 30-50 bubamara po voki sprijeiti masovno razmnaanje lisnih ui, a stotinjak tih grabeljivaca na jednoj voki smanjiti e zaraenost. Bitno je spomeniti i ostale prirodne neprijatelje biljnih ui :predatorske stjenice ,grabezljive musice te parazitske osice koje mogu uveliko smanjiti populaciju biljnih ui.Danas se sve vie koriste prirodne metode suzbijanja biljnih ui tako da se u laboratoriju uzgajaju njhovi prirodni neprijatelji te se pustaju na podrucja zarazena biljnim usima. Ova metode su dosta skupe pa se primjenjuju u zatvorenim prostorima.LITERATURAMaceljski M., Poljoprivredna entomologija. Zrinski, akovec, 2002.MACALJSKI, M., Poljoprivredna Entomologija, Zrinski , 1999.IVEZI, M., Entomologija kukci i ostali tetnici u Ratarstvu, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2008.

KOVAEVI, ., Primijenjena entomologija, II. sv. Poljoprivredni tetnici, Poljoprivredni nakladni zavod, kolska knjiga, Zagreb, 1995.

http://gpp.kakonapisatiseminarskirad.agro.hr PAGE 13