Anita ShreveTeina vode

U No15. oujka 1873. dvije ene, useljenice iz Norveke, ubijene su na Otoju pliina, arhipelagu deset miljaod obale New Hampshirea. Trea je ena preivjela, skrivajui se u morskoj pilji do zore.Izvaci iz iskaza svjedoka na sudu, ukljueni u ovaj roman doslovce su preuzeti iz zapisnika Drava Maineprotiv Louisa H. E. Wagnera. Osim zabiljeenih povijesnih injenica, imena, likovi, mjesta idogadaji prikazani u ovom djelu su ili proizvod autoriine mate ili su, ako su zbiljski, prikazani kao fikcija.Pitanje tko je ubio Anethe i Karen Christensen razrijeeno je na sudu, ali o njemu se i dalje raspravlja ve vieod stoljea.MoRAM sE rijeiti ove prie. Neprestano je uza me uasna teina. Sjedim u luci i gledam preko naSmuttynose. Ruiasto svjetlo, mrlja, polako se pomie preko otoka. Gasim motor malog amca koji samunajmila i stavljam prste u vodu, tako da mi ledeni ok studeni guta ruku. Pokreem ruku kroz morsku vodu imislim kako je ovaj ocean, ova luka, riznica tajni, svoja vlastita elegija.Ve sam bila ovdje. Prije godinu dana. Fotografirala sam otok, raslinje koje se ukopalo odolijevajui vremenu:crni a i ovju kiselicu i pavenku i juricu. Otok nije neplodan, ali je uveo i sumoran. Granitan je i posvuda sunazubljene krevite litice. ivjeti na Smuttynoseu zacijelo je zahtijevalo posebnu upornost, i zamiljam ljudetada kao da su ukopani odolijevajui nepogodama, putajui korijenje u pukotine stijena poput biljaka koje jopreivljavaju.Kua u kojoj su one dvije ene umorene izgorjela je 1885., ali kad sam bila ovdje prije godinu dana,fotografirala sam otisak kue, oznaeni perimetar. Ula sam u amac i snimila izbijeljene stjenovite izboineSmuttynosea i galebove crnih lea koji uzlijeu i lebde nad otokom u potrazi za ribom koju samo oni moguvidjeti. Kad sam proli put bila ovdje, bilo je utih rua i kupina.Kad sam proli put bila ovdje, neto se uasno sklapalo, ali ja to tada nisam znala.Izvlaim ruku iz vode i putam da mi kapljice padaju na papire u kutiji, ve vlanoj na rubovima od vode tome zapljuskuje. Ruiasto sv~etlo pretvara se u ljubiasto.Kad bi bilo mogue ispriati neku priu dovoljno esto da se time olaka bol, natjerati rijei da mi skliznu nizruku i odu od mene kao voda, ini mi se ponekad kako bih ow priu mogla ispriati itisuu puta.MOJ JE POSAO da viknem ako primijetim neki obris, stjenoviti greben, otok. Stojim na pramcu i zurim umaglu. Uporno zagledana poinjem primjeivati stvari kojih zapravo nema. Najprije siuna pokretna svjetla,zatim jedva zamjetne stupnjeve sivila. Je li to bila sjena? Je li to bio neki obris? A tada, tako naglo da nekolikovanih sekundi ne mogu ak ni progovoriti, pojavljuju se svi: Appledore i Londoners i Star i Smuttynose -hridine to izranjaju iz magle. Smuttynose, sav u jednome komadu, plosnat i izbijeljenih grebena, odbojan,nijem.Viem. Kopno, vjerojatno kaem.Ponekad na brodu imam osjeaj klaustrofobije ak i kad sam sama na pramcu. Nisam to oekivala. Ima nasetvero odraslih i je dllo dijete, prisiljenih sloino iivjeti na prostoru ne veem od ~ale spavae sobe, a pritom jetaj prostor gotovo uvijek vlaan, Plahte Su Vlane, rublje mi je vlano. Rich, koji ve godinama ima taj brod,I{ae kako je na jedrenju uvijek tako. Kao da hoe rei da prihvatiti vlagu, ak u njoj na stanovit nain iuivati, pokazuje snagu karaktera.Rich je sa sobom doveo novu ensku koja se zove Adaline.Rich daje upute. Jedrilica je stara, Morgan 41, ali dobro odravana, i tikovina je svjee lakirana. Rich zove damu dodam kuku, vie Thomasu neka zakvai bovu. Rich usporava mOtOr, ubaCUj~ gau rikverc, polako daje gas i vjeto privodi dugaak vitak brod - taj prostor to se kree kroz Yodu - ~z sidrite.Thomas se naginje preko broda, hvata bovu. Adaline podie pogled sa svoje knjige. Tonam je trei dan na alupi; Hull, Marblehead, Anisquam, a sada Otoie pliina.Otoje pliina, arhipelag, nalazi se u Atlantskom oceanu, deset milja jugoistono od obale New Hampshireakod Portsmoutha. Otoci se proteu tri i pol milje od sjevera prema jugu i milju i pol s istoka na zapad. Kad jeplima, otoka ima devet, kad je oseka, osam; White i Seavey su povezani. Najvei otok prvim je naseljenicimaizgledao poput debele svinje koja se valjuka u moru i odatle mu ime Hog. Smuttynose, nae odredite, dobio jeime po grmiu morske trave na nosu neke stijene to se prua u ocean. Uvijek je to bilo odbojno ime, premdasva druga zvue kao poezija u brodskom dnevniku: "Danas smo proli otoke Star i Malagu i Seavey iLondoners i uspjeno oplovili podmuklu stijenu Shaga i Eastern i Babb's i Mingo".Godine 1635, Otoje pliina formalno je podijeljeno izmeu Massachusetts Bay Colony, koja je ukljuivalaMaine, i teritorija koji e kasnije biti poznat kao New Hampshire. Duck, Hog, Malaga, Smuttynose i Cedarpripali su Maineu. Star, Londoners, White i Seavey pripali su New Hampshireu. Podjela je oduvijek funkcioni-

rala. Godine 1635., kad je uredba prvi put objavljena, gotovo su svi stanovnici Stara prebjegli na Smuttynose,zato to u Maineu pie jo nije bilo zakonom zabranjeno.U raznim vodiima proitala sam nevjerojatne injenice: Na otoku Star se godine 1724. ena po imenu BettyMoody sakrila sa svoje troje djece pred Indijancima u nekoj pilji. Zgurila se sasvim uz tlo i drala jedno oddjece, malu djevojicu, vrsto uz grudi. Gospoa Moody je htjela uutkati dijete da ne bi odalo njihovo skrovi-te, ali kad su Indijanci otili, otkrila je da je curicu uguila.Rich izgleda kao hrva: skladno je miiav i vrst. Glava mu je obrijana i ima savrene zube. ini mi se dauope nije nalik na Thomasa - neki udni genetski hir; dijeli ih deset godina. Rich nemilosrdno kaklja Billieak i kad su na Zodiacu. Ona vriti kao da je mue, a onda prigovara kad on prestane. Rich hoda po Morganuatletski sigurno i elegantno i ostavlja dojam ovjeka kojem nikad u ivotu nita nije komplicirano.Kienllh SI1101Z AllnlSqUama i Stlgll ovamo u rano jutro. GledamThomasa kako se saginje nad krmom da zakvai ve~` Noge su mu blijede s kovrama smee dlake iznadstranje strane kolje~la. PrekO kupaih gaica ima ruiastu sveanu koulju, maneta zavrnutih do lakata.udno je vidjeti Thomasa, ve petnaest godina moga mua, zaokupljenog raznim dunostima na ovom brodu,pomonog mornara svom mladem bratu. Bez svoga pera ili svojih knjiga, Thomas izgleda razoruan, zbunjen fizikim radom.Dok ga promatram mislim, to mi se esto dogada, kako je moj mu naprosto previsok za svoju okolinu. inise da se mora pognuti ak i kad sjedi. Prilino duga kosa, sad gotovo bezbojna, pada mu na elo i on je odmiekretnjom koja mi je draga, koju sam vidjela tisuu puta. Unato tome to je stariji, ili moda upravo zato,ponekad primjeujem kako je Thomas uznemiren nazonou Richa i Adaline, kao to bi otac mogao biti udrutvu odraslog sina i neke ene.to Adaline misli kad promatra Thomasa? Moj mu je vrlo ugledan pjesnik, ve neka vrsta emeritusa nafakultetu, premda mu je tek etrdeset sedam godina. Adaline nije pjesnikinja, ali ini se da se veoma diviThomasovu djelu. Zanima me je li i prije poznavala Thomasove stihove ili ih je nauila za ovu plovidbu.Kad naem vremena, itam o otocima. Nosim kilograme papira u svojoj torbi za kameru - vodie, izvjetaje oumorstvima, zapis sa sudenja-materijale iz Slube za istraivanja, u kojoj su oito uvjereni kako u ja napisatilanak. Kad su se ta umorstva dogodila, godine 1873., novine su pisale o zloinu, a kasnije je u istim timnovinama na~an "pro~esor~ stoljea". To je fraza koja nam je vrlo poznataovoga ljeta, dok promatramo sudski spektakl koji je otupio ak i naj~ strastvenije promatrae. Moj urednikmisli kako iZme~u ta dva sluuaja postoji neka veza: dvostruko umorstvo otricom, slavni proces, dokazi na temelju indicija koji ovise ositnim stvarnim pojedinostima, Sto se mene tie, mislim da su slinosti zanema~rive, ali asopis e od toga napraviti to moe, Ja satnplaena da ~riskrbim snimke,Odobren mi je vrlo pristojan iznos za putne trokove, ali Rich, koji objavljuje tehnike asopise, ne eli ni utiza novac. Drago mi je to se Thomas sjetio svog mladeg brata i njegova broda: ne bih eljela biti u tako uskomprostoru s nepoznatim kapetanom ili posadom.Kako se dugo, zanima me, Rich sastaje s Adalinom?ltala sam m~oga iwjea o tim umorstvima. Vie od svega za~ panjila me relativnost injenica.Kad razmiljam o tim umorstvima, pokuavam sebi doarati to .. . . ...r.. .~,. , , .., ,., , . .ak uti taj vjetar i vidjeti drvenu kuu pod visokim cirusom punog mjeseca. Maren i Anethe zacijelo su lealena leima svaka sa svoje strane brane postelje - ili su se moda dodirivale? - a u susjednoj je sobi Karenzacijelo iznenada zazvala, preplaena.Ili je najprije zalajao pas?Ponekad zamiljam kako su ta umorstva bila dogadaj profinjene gracioznosti i ljepote, s vitkim rukamaizdignutima u bijelim spavaicama na pozadini straha, bijelim spavaicama na pozadini snijega, uz otrestijene i snaan vjetar koji nadimlje tanku lanenu tkaninu kao plahte na konopcu. Vidim jednu ruku podignutuuz prozor, mjesec kako urezuje mrlje na oknima, i jednu enu kako doziva drugu i jo jednu, dok ispod njih, narubu vode, valovi uurbano i snano zapljuskuju bokove amca.Silno volim promatrati svoju ker kako se kree po brodu u kupaem kostimu, koji joj se, razvuen i mlitavatkanja, malo penje nad riticom, tjeleca poneto punakog i slatkog, esto slanog ako joj poliem ruku. U svojojpetoj godini, Billie je oarana alupom, prostorom s mnotvom pregradaka i lukavih mjestanaca kamo moespremiti onih nekoliko igraaka koje joj je bilo doputeno ponijeti. Spava na malom leaju uz stube koje vodena palubu. Adaline i Rich su u prednjoj kabini, to je pravo vlasnika. Thomas i ja imamo manje privatnosti,ovako utovareni nasred broda, na otvorenom, na krevetu koji se slae svakog jutra da bi postao stol za doruak.Od vremena do vremena nalazim dolje pjeskovite otiske Billienih stopala. Pijesak u hladnjaku. Smeta li toRichu? Mislim da ne. BilIiena kosa posvijetlila je na suncu i neprestano se kovra od vlage. Sve ee

primjeujem njezine poveane zjenice i kako su joj zbog toga oi gotovo crne. Ima neopisivo duge trepavicekoje podvlae svaki treptaj. Gubitak dvaju prvih prednjih zuba proirio joj je smijeak i proizvodi draesno peskanje.Ujutro jasno ujem Adalinu i Richa u prednjoj kabini: utanjetkanine, mrmljanje, ritmine pokrete. Adahlllnl ZV11C1 1Z11enaduJu grleni su i katkad neobuzdani.Poinjem predvidati te zvukove i udaljavati se od njih. Odlazim gore u kokpit u jutarnjem ogrtau. Pitam sehoe li se Billie preplaiti kad se probudi - preplaiti da Adalini netko ini neto naao.Mislim da je Evan, koji je bio Anethin mu, vjerojatno urno krenuo prema vratima onog jutra poslijeumorstava, da su ga izvjea o neem nezamislivom upravo bjesomuno tjerala naprijed. Onaj visoki cirusonda je vjerojatno ve bio otpuhan i sunce je vjerojatno bilo na stijenama i poelo otapati snijeg. Evan jezacijelo bio prvi ovjek koji je uao kroz ta vrata. On je to zacijelo uporno zahtijevao.Godine 1852. Nancy Underhill, uiteljica, sjedila je na grebenu na Staru kad ju je jedan val odnio u more.Tijelo je nadeno nakon tjedan dana kod rta Neddick u pokrajini Maine.Ovoga jutra, nakon to smo se privezali, Adaline je stajala u kokpitu s rukama na bokovima, pretraujuipogledom obalu Smuttynosea kao da bi mogla otkriti neto neobino vano. Dok govori, u njezinom se glasuosjea trag irskog naglaska, a glas joj odaje neki autoritet koji ja u sebi nuno ne osjeam. Rijei joj se podiu isputaju i tonu jo dublje, a onda se vraaju onamo gdje ih moe uti poput tihe crkvene glazbe, recimo, ilimelodioznog udaranja vode o trup broda.Adaline se kree poput plesaice, njiui se da odri ravnoteu. Ujutro, kad se penje ljestvama i izlazi izkabine, ini se kao da je dolebdjela u kokpit. Nosi duge suknje od tanke pamune tkanine, s kouljama koje jojslobodno padaju oko bokova. Oko vrata nosi zlatan kri, nakit pomalo neoekivan u ene njezine dobi istatusa. Kri privlai pogled na udubinu iznad kljune kosti, udubinu koja je glatka i potamnjela od sunca.Ostavlja dojam kao da je jednom nosila kri kao djevojica i da ga je naprosto zaboravila skinuti,Adaline, kako mi kae Rich, radi za Bank of Boston, u medunarodnom odjelu. Nikad ne govori o svom poslu.Zamiljam je u kostimima, kako stoji kod ulaza na aerodromima. Ima oiljke na zapeima, pomalo iskrivljenevertikalne niti u glatkoj puti, kao da je neko iletom ili noem pokuala slijediti trag svojih ila. Ima silnoprivlana usta, punih, zaobljenih usana pravilnih razmjera, gotovo bez ikakva luka.Ponekad zamiljam kako vidim Maren Hontvedt na kraju nje~ina ivotnog puta. U sobi u kojoj sjedi, zidne su tapete potamnjele, ali neoteene. Nosi kakanu kapicu kojompokriva kosu. Zamjeujem nehajan pad ala koji je sloila u krilu, miran poloaj tijela. Pode nezastrt, dl~en, a na komodi je lavor s vodom. Svjetl~o s prozorapada joj na lice i oi. Oi su sive, jo nisu izblijedjele i zzdrale su neki izraz koji bi oni koji su je poznavalimogli prepoznati.Mislim da umire i da je uskoro nee biti. Postoje mnoge misli i uspomene koje ona gomila i uiva u njima,drei ih pred sobom kao to bi ovjek drao poutjelu fotografiju djeteta. Koa joj visi s lica u naborima, koakoja je zgnjeeni barun boje sasuenih hortenzija. Nije bila Iijepa kao mlada ena, ali imala je pravilne crtelica i bila je snana. Struktura lica ista je kao to je bila nekad, vide se kosti kao to ovjek razabire oblik stolcaprekrivenog labavom tkaninom.Pitam se: Uzme li enu i gurne je na sam rub, kako e se ona ponaati?Nakon to smo usidrili brod, Rich se nudi da e me prevesti na Smuttynose u Zodiacu. Billie moli da jepovedemo. Fotografiram s malog gumenog amca uei, oslonjena o ogradu da odrim ravnoteu. Sluim seHasselbladom i teleobjektivom s polarizacijskim filtrom. Od vremena do vremena dovikujem Richu nekazaustavi motor tako da se smanji vibracija ili mu pak pokazujem rukom tako da mu je jasno da mora dati gas.Na otoku su dvije kue. Jedna je mala, drvene je konstrukcije i zovu je kua Haley. Nije prikladna zastanovanje, ali ima povijesno znaenje i posebnu estetsku istou. Druga je koliba s osnovnim zalihama zamornare u sluaju brodoloma.Rich vjeto uplovljava Zodiacom iza uruenog lukobrana Smuttynosea. al je siuan, uzan, crn od tamnogkamenja i nagorjelih komadia dmeta. Zrak je otar, i sad razumijem zato su neko davno propisivali morskizrak kao tonik za organizam. Billie skida svoj kaputi za spaavanje i sjeda prekrienih nogu na pijesak, usvijetloljubiastoj majici koja joj ne pokriva trbuh do kraja. Rich je ve pocrnio, jednolikim crvenkastim zlatomna nogama, rukama i licu. Oko grla je vidljiva crta. Ostavili smo Thomasa i Adaline na Morganu.U zimskim se mjesecirna prozori na Otoju pliina nikad nisu otvarali, niti su djecu putali iz kue, tako da jeu oujku zrak unutarkua bio ustajao i smradan i istroen od dima, i djeca su jedva mogla disati.RiGh uzima Billie za ruku i vodi je iza lukobrana da joj pomognetlaltl kOljke medu stijenama i spremiti ih u kanticu. .la sam uprtila torbu s kamerom na rame i kreemprema drugom kraju Smuttyno

sea. Zamislila sam da se okrenem i da dobijem u kadru itav otok. Na mom odreditu, na najistonijem vrhuotoka, nalazi se stijena u obliku konjskog putila. Unutar etvrtasto istesanih kamenova nalazi se zatienomjesto, morska pilja koju preplavljuje voda kad naide plima. Na stijenama je sklisko, ali poto sam ostavilatorbu s kamerom na suhom obronku i privrstila je u procjepu tako da je vjetar ne odnese, puzim kao rak umorsku pilju i uim u njoj. Na tri strane su otoci i uzburkana voda, a tono preda mnom nita osim Atlant-skog oceana. Za razliku od luke i mjesta gdje smo pristali, ova je strana otoka nezatiena. Na stijenama rasteliaj, i muice se podiu kao mahnite svaki put kad se val razbije i raspri se oblak kapljica.Na stijeni koja je poznata pod imenom Marenina stijena zatvaram oi i pokuavam zamisliti kakav bi osjeajbio skrivati se u toj pilji cijelu no, u zimi, u tami, u snijegu i temperaturi ispod nitice, samo u spavaici i uzmalog crnog psia da me grije.Puem niz stijenu, usput ogrebavi bedro. Podiem torbu s kamerom, koja se nije ni pomakla s mjesta.Uzimam rolu filma u boji, trideset est snimaka Marenine stijene. Hodam cijelom duinom otoka, prilinousporena gustim trnovitim grmljem.14. sijenja 1813. etrnaest panjolskih mornara, koje je zimskaoluja poslije brodoloma natjerala na Smuttynose, pokualo je stii dosvjetla svijee na gornjem prozoru kuice kapetana Haleyja. Poginuli su u snjenoj meavi, ni deset metara odsvog odredita, i pokopani su pod stijenama na otoku. Jedan je ovjek uspio doi do kamenog zi~a, ali nijemogao d~lje. I~apetan Haley naao ga je sl~edee~ jutra. Jo je -est leeva pronadeno 17. sijenja, jo petdvadeset prvog, a posljednji je otkriven "zakvaen u prolazu otoka Hog" dvadeset sedmoga. Prema vijesti uBoston Gazette od osamnaestoga sijenja, brod nazvan Conception teio je izmedu tri i etiri stotine tona i bioje natovaren solju. Nitko u Americi nikad nije doznao imena mrtvih mornara.Kad stiem do Richa i Billie, oni sjede na alu, prstiju ukopanih u pijesak. Sjedam kraj njih, podignutihkoljena, ruku ovijenih oko nogu. Billie ustaje i zuri u svoju kanticu i onda poinje poskakivati kao balerina,izvodei jetee ukoenih nogu oko nas."Prsti mi krvare'; objavljuje ponosno. "Otkinuli smo ih milijun. Bar milijun. Je 11 da jesmo, strie Rich?""Svakako. Bar milijun.""Kad se vratimo na brod, skuhat emo ih za veeru." Ona se opet naginje nad kanticu i ozbiljno je promatra.Zatim poinje vui kanticu do ruba vode."to to radi?" pita Rich."Mislim da napaja koljke vodom."On se smijei. "Jednom sam itao izvjetaj nekog pilota koji je rekao kako je najljepi prizor koji je u ivotuvidio iz zraka ba Otoje pliina." Prelazi rukom preko obrijane glave. Lubanja mu je savreno oblikovana, bezizboina ili uleknua. Zanima me brine li se hoe li izgorjeti od sunca."Adaline izgleda vrlo simpatino", kaem. "Da, i jest.""Divi se Thomasovoj poeziji."Rich odvraa pogled i baca kameni. Lice mu nije njeno, onako kao Thomasovo. Rich ima tamne, gusteobrve koje se gotovo sastaju u sredini. Ponekad mi se ini kako ima Thomasova usta, ali nema. Rich je vri,istaknutijeg profila. "Childe Hassam je ovdje slikao", kae on. "Jesi li to znala?""Nikad ne bih pomislila da e netko tko radi za Citibank znati toliko o poeziji", kaem ja."Zapravo, radi za Bank of Boston." Zabacuje glavu i gleda u mene. "ini mi se da je poezija neto prilinouniverzalno, je li? Mislim, uivanje u njoj.""Pa, valjda.""A kako je Thomas?""Ne znam. Mislim da je sam sebe uvjerio kako je svakom pjesniku dodijeljen odreden broj rijei i kako je onsvoj dio iskoristio.""Primjeujem da vie plj~"~ kae Rich. Richove su noge smee i prekrivene tamnom ~lakom, Gledajui munoge, razmiljam o tom hiru prirode zbog kojega su Thomas i Rich dobili naiZgled posve razliit niz gena. Gledam prema alupi koja stoji stotinjak metara od nas u luci. Jarbol se njie na valovima."Adaline je jednom bila udana", kae Rich. "Za lijenika. Imali su dijete."Okreem se prema njemu. Sigurno vidi iznenadenje na mom licu. "Mislim da su djevojici sada tri ili etirigodine. Kod oca je. ive u Kaliforniji.""Nisam znala.""Adaline ne via djevojicu. Tako je odluila."utim. Pokuavam usvojiti tu informaciju, povezati je s onim zlatnim kriem i lelujavim glasom."Adaline je doputovala ovamo iz Irske zbog njega", kae on. "Zbog tog doktora."On se naginje i brie mi sasuenu mrlju blata s lista. Gladi mi nogu vrcima prstiju. Razmiljam o tome kakolist nije mjesto koje bilo tko esto dodiruje. Pitam se brije li glavu svakoga dana. Kakav bi osjeaj bio proi murukom po tjemenu.

"Ona je nekako suzdrana", kae on, povlaei prste. "Ne ostaje dugo ni s kim.""Koliko ste dugo vas dvoje zajedno?""Oko pet mjeseci, Zapravo, mislim da mi je mandat zamalv istekao."Pomiljam na to da mu kaem kako se, sudei po zvukovima kojidopiru iz njihove kabine, ne mogu s tim sloiti.Pred nama Billie lijee uz rub vode. Ponajvie, ini mi se, zato dabi joj pijesak uao u kosu. Odmah sam napeta i poinjem ustajati.Rlch me zadrava rukom na zapcu. "Blt e sve u redu. Pazim ja na nju," Malo se oputam i opet sjedam.dl ~ ~ ~ ~ ~ ~~ !! ~ dl ~ ~ i !!Jesl 11 zello nesto vlse? pltam. Mlshm, od Adalne.On slijee ramenima. "Vrlo je lijepa", kaem.Rich kima glavom. "Uvijek sam vam zavidio", kae on. "Tebi i Thorna~u."Padie ruku k licu da zatiti oi od sunca i mirka u smjeruhr~rlatamni se krugovi ocrtavaju unutar irokog otvora na kaki hlaicama. Ti tamni krugovi privlae pogled. Ruke sumu raskriljene na obje strane, u poloaju pokornosti. Glava mu je upala u udubinu u pijesku tako da se inikako tijelo zavrava kod vrata. Billie stoji nad njim, savreno savijena u struku, ruku ispruenih iza sebe zbogravnotee poput dvaju siunih krilaca. Neto govori Richu ili mu postavlja pitanje. Rich izgleda ranjiv podnjezinim ispitivakim pogledom. Pokraj Billie je njezina zelena, plastina kantica sa koljkama, modadovoljno za predjelo za dvoje. Gore iznad njih oboje je kua Haley, mala i stara, s ornamentima urednoobojenim mutnom bojom cigle.Kad gledam te fotografije, teko je ne pomisliti: imali smo tada sedamnaest sati, ili dvanaest, ili tri.Neposredno nakon to je fotografija snimljena, Rich sjeda. Sjetio se, kae on Billie, kako je neki gusar poimenu Crnobradi neko zakopao svoje blago na ovom otoku. Ustaje i traga po ipraju, ogledavajui ovu granui onu, sve dok nije napravio dva raljasta tapa. Odlazi s Billie dok ja ekam na alu. Poslije nekog vremena -petnaest minuta, dvadeset? - ujem kako je Billie viknula. Doziva me. Ustajem da pogledam i onda hodam domjesta na kojem stoje ona i Rich, otprilike sedamdeset metara od ala. Billie i Rich sagnuti su nad rupom kojusu iskopali u pijesku. U rupi je blago: pet novia od dvadeset pet centi, dvije dolarske novanice, zlatnoobojena akalica, lanac s jednim kljuem, narukvica od bakrene ice i prsten srebrne boje. Rich se pretvara da ita natpis na poiedini prstena. "za Eod E s besmrtnom Ijubavlju.""to znai E od E?" pita Billie."Pravo ime Crnobradoga bilo je Edward, to poinje s E. A ime njegove ene bilo je Esmerelda, to takoerpoinje s E."Billie razmilja o tome. Rich joj govori kako je srebrni prsten pri~a~a0 petnaeStoj en1 Gr~obradoga, ~ni koau ~e Crnobradi sam ubio, Billie samo to ne lebdi od ~zbudenjai jeze.Granice kue Hontvedtovih - poznate takoer, pri je umorstava, tek kao "crvena kua" - oznaene su kolcima.Granice omeuju podruje otprilike est sa jedanaest metara. U tom malom prostoru bila su dva stana,odijeljena zidom bez vrata. Sjeverozapadna strana~ue imala ie dvoja ulazna vrataPoslije kratke vonje natrag, iskoraila sam na Morgan sa Zodiaca prihvativi Richovu ruku. Thomas i Adalinesjede jedno nasuprot drugome na platnenim jastucima u kokpitu, dok im se morska voda cijedi s tijela i stvaralokvice na podu. Plivali su, kae Adaline, i ini se da je Thomas pomalo zadihan.Adaline je podigla ruke iza glave cijedei kosu. Kupai joj je kostim crven, dva sjajna pramena, crvena poputvatrogasnih kola, na blistavoj koi. Trbuh, ljupka plosnata povrina boje prepeenca, kao da pripada mladojdjevojci. Bedra su joj dugaka i mokra i kapljice morske vode zadrale su se meu svijetlim smedimdlaicama.Ona uvija kosu i smijei mi se. Lice joj je bezazleno kad se smijei. Pokuavam pomiriti sliku tog smijeka sneobuzdanim, grlenim zvukovima koji se ujutro razlijeu iz prednje kabine.Sjeam se tih trenutaka, ne iskljuivo zbog njih samih ve zbog svijesti kako se iza tih sjeanja krije jedanasak u vremenu koji se ne moe izbrisati. Svaka je slika jedan kamen preko potoka na koji stupamo uneznanju ili, ako ne u neznanju, onda s nekim nepromiljenim nehajem.Rich smjesta ide k Adalini i polae posjedniku ruku na ravninu njezina trbuha. Ljubi je u obraz. I Billieprilazi korak blie, privuena Ijepotom, kao svatko od nas. llidim kako e Billie t~ai razloga Cla se objesi nate duge noge. S najveim naporom, Thomas zadrava

pogled na meni i raspituje se o naem malom izletu. Neugodno mije Zbog Thomasa, zbog neobine bjelinenjegov~ ko~~, njEgovih p~s~ koja izgledaju meka~o. elim ga pokrltl njegovom plavom kouljom koja lei ulokvici.Petog oujka 1873. otprilike ezdeset ljudi ivjelo je na otocima koji obuhvaaju Pliine: obitelji svjetioniarana otoku White; radnici koji su gradili hotel na otoku Star; dvije obitelji - Laightonovi i Ingerbretsonovi - naAppledoreu (poznatom prije toga pod imenom Hog) i jedna obitelj, Hontvedtovi, na Smuttynoseu.Idemo Zodiacom u Portsmouth. Gladni smo i elimo ruati, a nismo se posebno opskrbili hranom. Sjedimo urestoranu koji ima verandu i tendu. ini se da smo blizu vode koliko god je to u Portsmou.thu mogue, premdamislim da pogled i ne nudi neto osobito,osim remorkera i ribariea, Snaan nalet vjetra zahvaa tendu i podie ie na trenutak tako da se i kolci koji je~ridravaju podiu s tla.Tenda se oslobada u jednom uglu i istresa zapuh iz sebe. Platno klepee na vjetru."Nebesa su se razdrla'; kae Thomas.Adaline podie pogled prema njemu i smijei se. "Otkrivajui oi i due. "ini se da je Thomas iznenaen. "Tomjii vode'; kae on. "Odsjeeni apat. ""Zastrta ljupkost." "Okovano sunce. "Mislim na loptice za ping-pong koje se snano alju preko stola. Adaline zastaje. "Propinjue more'; kae ona."Da", odgovara Thomas mirno.U restoranu Billie jede topli sendvi od sira, svoj uobiajeni izbor. Teko ju je zadrati u restoranu, tu prtavostkoja eli prokuljati i izletjeti kroz grli boce. Pijem pivo koje se zove Smuttynose, oito marka koja nastojiizvui korist iz onih umorstava. Napokon, zato ne nazvati pivo Appledore ili Londoner? Pie je bojehrastovine i tee je nego ono na koje sam navikla, i mislim da sam pomalo pijana. Nisam u to sigurna. Sambrod stvara neku vrstu opijenosti koja se u ovjeku zadrava satima. ak i kad zakorai na kopno, i dalje tetu-ra, i dalje osjea muklo udaranje vode o korito.itala sam u vodiima da su Ameriku otkrili Vikinzi na Otoju pliina, na Smuttynoseu.Na otoku Star postoji groblje koje zovu Beebe. Na njemu su pokopane tri kerkice Georgea Beebea koje suumrle od difterije 1863., jedna za drugom, u razmaku od nekoliko dana.U restoranu naruujem pecivo s jastogom. Thomas e jesti prene kunjke. Nastaje zastoj u razgovoru, kao da je napor plovidbe do luke u Zodiacu iscijedio rijei iz svakoga odnas. Adaline jede salatu i ispija vodu, Primjeujem kako su joj leda ravna dok jede. Rich je,naprotiv, ugodno naslorlje~, nogu ispruenih pred sobom, On primie stolac malo blie Adalinir~om i po~i~j~j~ dokono gla~iti po nadlaktici.Kapetan Samuel Haley nastanio se na Smuttynoseu nekoliko godina ~?rlje al~erike revolucije. Dok ~e gradiolukobran da spojiMala~u i Smuttynose, prevrnuo je jedan hamen i otkrio etiri s~ebrne poluge. Tim je novcem zavrio lukobran i izgradio mol. Lukobran je razoren u veljai 1978.Edward Teach, poznat i kao gusar Crnobradi, proveo je medeni mjesec sa svojom petnaestom i posljednjomenom na Otoju pliina 1720. Navodno je zakopao svoje blago na Smuttynoseu."Nemoj trgati salvetu."Thomasov je glas hrapav kao komadii papira na stolu.Adaline njeno uklanja guvicu iz Billiene ake i skuplja otpatke oko njezina tanjura."Kako si dobila ime Billie?" pita ona."To je od Willemina", odgovara Billie, zadovoljno i uvjebano odmatajui ime s usana."Nazvala sam je po svojoj majci", kaem, iskosa pogledavi Thomasa. On je iskapio svoju au vina i odlae jena stol."Moja mama me zove Billie jer je Willemina prestaro", kae ona."Modno", kaem ja."Mislim da je Willemina zgodno ime", kae Adaline. Kosa joj je smotana s obje strane i skupljena na zatiljkukopom. Billie stoji na stolcu i zakrivljene glave prouava te role i nain na koji se bez ava slau u Adalininzatiljak .Smuttynose ima osamsto pedeset etiri metra s istoka na Zapad, i tristo pet sa sjevera na jug. Povrina rllu j211,3 hel{tara, gOtOVa same stijene. Nadmorska je visina 9,40 metara.Thomas je tanak i protegnut i ini se da fiziki nema dovoljno oslonca u ivotu. Mislim kako e Thomasvjerojatno biti mrav do smrti, pogrbljen moda, kao to neki visoki mukarci bivaju kad ostare. Znam kako eto biti elegantna pogrbljenost. U to sam uvjerena.Zanima me je li i Thomas alostan kao ja kad se probudi ujutro i uje Adaline u prednjoj kabini.Gekamo da stigne raun. Billie stoji kraj mene i boji podmeta na stolu. "Ti si rodena u rrskoj?" pitamAdaline.

"Na jugu Irske,"Konobarica donosl raun. Thomas i Rich poseu za ~ji~, ali Thomas rastreseno doputa Richu da ga u~me."Sigurno ti je muan ovaj tvoj zadatak", kae Adaline. Polako poinje masirati Billien zatiljak."Ne znam", kaem ja. "To kao da je bilo tako davno. Zapravo, voljela bih da se mogu dokopati kakvih starihfotografija.""Reklo bi se da ima puno materijala", kae Thomas."Nametnuli su mi ga", kaem ja, i pitam se zato mi se u glasu osjea obrambeni ton. "Premda moram priznatida su mi izvjetaji o umorstvima zanimljivi."Adaline podie ruku i skida zlatnu kopu za kosu sa zatiljka. Kosa joj je viebojna, kao prstenovi u drvu, imalo se kovra na vlazi, poput Billiene. Na brodu, Adaline najee nosi kosu smotanu iza glave ili na zatiljkuu zamrenim zavojima i punama koje se mogu osloboditi jednom jedinom ukosnicom. Danas, kad skidakopu, kosa joj pada cijelom duljinom lea, zaljuljana od pada. Smirivanje itave te kose, to nevjerojatno obiljekose to izbija iz punde ne vee od breskve, ini se u tom trenutku kao neki trik, kao opsjenarska toka namaza ljubav.Gledam u Thomasa. On sporo die. Lice koje je obino rumeno, problijedjelo je. Kao da je zapanjen timjednostavnim padom kose iz punde - kao da je sama slika, ili uspomene koje izaziva, neka neeljena novost.Nemam mnogo privatnih Thomasovih fotografija. Postoje deseci drugih njegovih slika, fotografija javnenaravi: portreti na korica~a knjiga, naprimjer, i slubene snimke u asopisima i novinama, Ali u mojoj zbirciThomas gotovo uvijek uspije odvratiti pogled ili sasvim okrenuti glavu, kao da ne eli biti uhvaen ni jednogadana nina jednom mjestll l~ vremenu. Imam, naprimje~, r~jegovu sliku na Z~bavi u naem stanu, kad se Billie rodila;Thomas je malo pognut i raZgoyara s nekom enom, takoer pjesnikinjom, i uz to prijatelji~ com. Vidio m~kako nailazim s kamerom, spustio je glavu i podlgaoau do obraza, gotovo posve zakrivajui profil. Na drugoj fotografiji, Thomas dri Billie na klupi u parku.Billie, posaena na Thomasovu koljenu, kao da je ve svjesna kamere i iroko se smjeka i stee siune aiceod oduevljenja tom novom aktivnou, tim neobinim licem koje je njezina majka navukla - Iicem spokretnim i. . ~ , . , r", . .. _ ~..~:.r _,..._.Billien zatiljak. Samo njegovo dranje govori promatrau kako je on otac tom djetetu.Godinama sam mislila kako Thomas izbjegava kameru zato to ima oiljak koji se protee od ugla lijevog okado brade - posljedica automobilske nesree kad mu je bilo sedamnaest godina. Nije nakazan, kao to oiljciponekad jesu, razarajui lice tako da ga vie ne eli ni gledati; naprotiv, Thomasov oiljak kao da slijedi plohenjegova lica - kao da je kist napravio hitri potez, savrenu krivulju. Gotovo je nemogue ne poeljeti dodirnutitaj oiljak, proi vrkom prsta po njegovu neravnom rubu. Ali ne tjera oiljak Thomasa da otkrene lice odkamere; mislim da on jednostavno ne moe podnijeti da ga objektiv analizira izbliza. Ba kao to nije kadarzadrati pogled na svojim oima u zrcalu.Imam jednu fotografiju na kojoj Thomas nije okrenuo lice. Snimila sam je jutro nakon to smo se upoznali.Stoji pred zgradom u kojoj stanuje u Cambridgeu i dri ruke u depovima hlaa. Na sebi ima zguvanu bijelukoulju s ovratnikom na kopanje. ak i na toj slici promatra moe odmah vidjeti kako Thomas eli ustuknutii kako je samo s najveim naporom zadrao pogled usmjeren u kameru. Na toj fotografiji izgleda bezvremeno,i samo zato to sluajno znam da su mu trideset i dvije godine ne bih pomislila kako ima etrdeset sedam ilidvadeset pet. Na toj slici jasno se vidi kako je Thomasova kosa, koja je prirodno tanka i priIino neodreeneboje, nedamo kratko oiana. Snimila sam tu sliku oko devet sati ujutro.Toga jutra izgl~da kaq n~tko kog~ ve dugo poznajem - vjerojatno od djetinjstva.Vidjeli smo se prvi put, kako se i prilii, u nekom lokalu u Cambridgeu. Imala sam dvadeset etiri godine iradila sam za jedan bostonski list, netom dodijeljena lokalnim portskim stranicama. Bila sam na putu kui sasnimanja gimnazijske djevojake koarkake ekipe u Sommervilleu, ali hitno mi je trebao zahod i javnagovornica.ula sam mu glas prije nego to sam mu vidjela lice. Bio je dubok i odmjeren, autoritativan i bez zamjetljivanaglaska.Kad je zavrio itanje, malo se okrenuo da zahvali na pozornosti, i tada sam vidjela Thomasovo lice na svjetlu.Upala su mi u oi njegova usta - bila su oputena i iroka, jedina neumjerenost na tom krtom licu. Kasnije,dok sam sjedila s njim, primijetila sam kako su mu oi postavljene blizu, tako da mi se nije uinio klasinonaoitim.arenice su mu, medutim, bile tamnomodre i istokane zlatom, i imao je velike zjenice, tamne krunice kojekao da nisu raspolagale nikakvom zatitom.

Pola sam k anku i naruila jedan rolling rock. Osjeala sam prazninu u glavi i elucu zato to nita nisamjela. inilo se da su me svaki put kad sam pomislila na jelo toga dana otpremali na jo jedan zadatak.Naslonila sam se na ank i prouavala jelovnik. Bila sam svjesna kako Thomas stoji kraj mene."Svialo mi se vae itanje", rekla sam.Iskosa me pogledao. "Hvala", rekao je brzo, kao ovjek koji nema nikakva iskustva s komplimentima."Ona pjesma koju ste itali. Vrlo je snana."Preletio mi je lice pogledom. "To je neto staro", rekao je. anker je donio moj rolling rock i ja sam platilapivo. Thomas jeuzeo svoju au, ostavljajui mokri krug na sjajno ispoliranoj povrini anka. Povukao je dug gutljaj i opetodloio au."Ovo je veer poezije?" upitala sam. "Utorak naveer. Pjesnikova veer." "Nisam znala.""Niste jedini."Pokuala sam dati znak ankeru da naruim neto za jelo. "Thomas Janes", rekao je, ispruivi ruku. Uoilasam prste, duge i snane i blijede.Morao je vidjeti zbunjenost na mom licu.Nasmijeio se. "Ne, nikad niste za mene uli", rekao je. "Ne znam ba mnogo o poeziji", rekla sam pokorno."Bez ispriavanja."Imao je na sebi bijelu koulju i vrlo kompliciran demper pleten u ribarskom uzorku. Hlae od odijela. Sive.Par visokih cipela. Rekla sam mu kako se zovem i da fotografiram za Globe."Kako ste postali fotograf?""Vidjela sam jednom izlobu fotografija Associated Pressa. Otila sam s izlobe i odmah otila kupiti kameru.""Dijete koje pada s prozora na treem katu.""Tako neto.""I odonda neprestano snimate." "To mi je pomoglo da se kolujem." "Vidjeli ste mnogo strahota.""Ponekad. Ali vidjela sam i krasnih stvari. Jednom sam uhvatila trenutak kad je otac legao na led i izvukaosina iz rupe za ribolov. Jasno se vide stegnute ruke djeaka i mukarca i ta dva lica, pogleda prikovanih jedno odrugo.""Gdje je to bilo?" "U Woburnu.""Zvui mi poznato. Jesam li mogao vidjeti tu sliku?" "Mogue je. Globe ju je kupio."Polako je kimnuo glavom i potegao dug gutljaj iz ae. "Zapravo, to je otprilike jedno te isto, ovo to vi i jaradimo", rekao je."A to bi to bilo?""Pokuavamo zaustaviti vrijeme."anker je dao Thomasu znak i on je otiao na mali podij na kraju sobe. Naslonio se na stol. Publika je, na mojeiznenadenje, utihnula.Nije se uo ak ni zveket aa.Thomas je izvukao komad papira iz depa na hlaama i rekao da eh proitati neto to je ba toga dananapisao, Bilo je tu rijei to su mi se zadrale u sjeanju: Oplata i m~omirisan i pogo~en do sri.Poslije se na stolu nalo veliko mnotvo aa, kristalnih aa kojesu odraavale talog. Cinilo se da se u beskraj niu krugovi tekue hrastovine. Imala sam dojam kako je barpolovica ljudi u lokalu prila stolu da asti Thomasa piem. Thomas je previe pio. Uoila sam to ve tada.Stajao je i malo se ljuljao i pridravao se za stol. Dotaknula sam mu lakat. Nije bilo nimalo stida u njegovupijanstvu. Upitao me bih li mu pomogla da dode do svojih kola. Ve sam znala da u ga morati voziti kui.Sudoper sa zahralom mrljom oslanjao se o jedan zid. Mali krevet, uleknut, bio je prekriven svijetlom dekom istajao je na sredini. Thomas je legao na krevet, koji mu je bio prekratak. Skinula sam mu cipele i sjela nastolac kraj pisaeg stola. Thomasova su stopala bilabijela i glatka. Trbuh mu je bio ulubljen i tvorio je malu upljinu pod remenom, Jedna se nogavica hlaapodigla otkrivajui dva prstakoe iznad arape. Mislila sam kako je najljepi mukarac kojega sam u ivotu vidjela.Kad sam bila sigurna da spava, zavukla sam mu ruku u dep hlaa i izvukla sloeni komad papira. Odnijelasam ga do prozora gdje je zastor bio malo odmaknut. itala sam pjesmu pri ulinom svjetlu.Poslije nekog vremena, stavila sam prst na kou njegova lista. Prola sam mu prstom po oiljku na licu i on setrgnuo u snu. Poloila sam dlan na mjesto gdje je trbuh bio uvuen. Vruina me koe kroz koulju iznenadila,kao da ima vruicu, kao da unutarnji mehanizam njegova tijela ne funkcionira tedljivo.Uvukla sam se u krevet i legla kraj njega. Okrenuo se na bok, licem prema meni. Bilo je mrano u sobi, alimogla sam mu razaznati lice. Osjeala sam njegov dah na koi."Dovela si me kui", rekao je. "Jesam.""Ne sjeam se."

"Ne, znam da se ne sjea." "Previe pijem.""Znam." Podigla sam ruku kao da u ga dodirnuti, ali nisam. Poloila sam ruku izmeu naih lica."Odakle si?" upitao me. "Iz Indiane.""Cura sa sela." " Da. "Zbilj a?""ivim u Bostonu od sedamnaeste godine." "U koli.""I poslije.""Ono poslije zvui zanimljivo.""Ba i ne.""Ne ali za Indianom?""Pomalo. Roditelji su mi umrli. Vie alim za njima." "Kako su umrli?""Rak. Bili su stariji. Majka mi je imala etrdeset osam godina kad me je rodila. Zato me sve to ispituje?""ena si u mom krevetu. Privlana ena u mom krevetu. Zato si noas ostala ovdje?""Bila sam zabrinuta za tebe", rekla sam. "A tvoji roditelji?" "Oni ive u Hullu. Odrastao sam u Hullu. Imamjednog brata." "Kako si ovo dobio?" podigla sam ruku i dodirnula oiljak na licu.Trgnuo se i okrenuo na leda, odvojivi se od mene. "Oprosti", rekla sam."Ne, sve je u redu. Samo...""Ne mora mi rei. Mene se to ne tie.""Ne." Podigao je ruku i pokrio oi. Leao je nepomian tako dugo da sam pomislila da je zaspao.Sasvim sam se malo pomaknula u krevetu u namjeri da ustanem i odem. Thomas je, osjetivi pomak, hitropodigao ruku s oiju i pogledao me. Zgrabio me za ruku. "Nemoj ii", rekao je.Kad se okrenuo prema meni, otkopao mi je jedno puce na koulji, kao da e tom kretnjom sprijeiti mojodlazak. Poljubio je goli prostor koji je napravio. "Ima li koga?"`~Ne", rekla sam. Poloila sam mu prste na liCe, ali pa2~la sam da r~e dodirnem oiljak.Otkopao je sva puceta. Otvorio mi je koulju i prekrio mi ruke bijelom tkaninom. Ljubio me od vrata dotrbuha. Suhe usne. Lagani poljupci. Okrenuo me od sebe povukavi mi koulju do ispod ramena. Leao je izamene obujmivi me, pritiui mi dlanovima trbuh. Ruke su mi bile sputane pod njegovima i osjeala samnjegov dah na zatiljku. Snano mi se utiskivao u bedro. Malo sam nagnula glavu naprijed, preputajui se,preputajui da se to dogodi meni, nama, i osjetila sam kako mu se tijelo protee s mojim. Osjeala sam njegovjezik na vrhu kraljenice.U neko doba noi probudilo me isprekidano stenjanje. Thomas, gol, sjedio je na rubu kreveta i gnjevno trljaoone upljine rubovima dlanova. Pokuala sam mu odmaknuti ruke prije nego se ozlijedi.Svalio se natrag na krevet. Upalila sam svjetlo."to je?" pitala sam. "to se dogodllo?""Ma nita", proaptao je. "Proi e."Vilica mu je bila stegnuta, a lice poprimilo bolesno blijedu boju. To ne moe biti obian mamurluk, pomislilasam. Sigurno je bolestan.Podigao je glavu s jastuka i pogledao me. inilo se kao da me nije kadar vidjeti. Neto mu nije bilo u redu sdesnim okom. "Proi e", rekao je. "Samo glavobolja.""Mogu li ti kako pomoi?" upitala sam."Nemoj otii", proaptao je. "Obeaj mi da nee otii." Posegao je za mojom rukom i uhvatio me za zapee.Stegnuo me tako vrsto da su na koi ostali tragovi.Pripremila sam mu oblog od leda u siunoj kuhinjici njegova stana i legla pokraj njega. I ja sam bila gola.Mogue je da sam spavala dok je on ekao da mu bol prode. Nekoliko sati poslije okrenuo se licem prema menii uhvatio me za ruku. Poloio je moje prste na oiljak. Boja mu se vratila i bilo je oito da je glavobolja prola.Prelazila sam prstom po dugoj neravnoj krivulji na njegovu licu, kao to je od mene i oekivao."Neto bih ti htio rei", rekao je.Ujutro, poslije nae duge zajednike noi, poslije migrene, prve od desetaka kojima u s vremenom bitisvjedokom, nagovorila sam ga da ustane i da me odvede na doruak. Natjerala sam ga da pozira za fotografijupred ulazom u stambenu zgradu. U lokalu mi je ispriao jo neto 0 onom oiljku, ali jezik se, jasno sam ula,ve promijenio, samo je pripovijedanje bilo drugaije. Jasno sam vidjela kako sastavlja slike, trai rijei.Ostavila sam ga s obeanjem da u se vratiti kasno popodne. Kad sam se vratila, Thomas se jo nije bio otui-rao niti presvukao i oito je bio ispunjen nekim ushienjem, zaarena lica."Volim te", rekao je, usta~ui od stola."To ~ije lnogu~e", rekla s~ln, preplaena. Pogledala sam na stol. yidjela sam bijele iscrtane paplre prekrlvenecrnom tintom, Tho~nasovi su prsti bili umrljani i bilo je tinte na koulji,"Ali zbilja, volim te", rekao je.

"Radio si", rekla sam, prilazei mu. Zagrlio me i udahnula sam u njegovoj koulji ono to je u dvadeset etirisata postalo poznati miris."Ovo je poetak neega", rekao je u moju kosu.U restoranu u Portsmouthu, Thomas se malo okree i vidi da ga promatram.Prua ruku preko stola. "Jean, hoe li proetati?" pita. "Otii emo do knjiare. Moda emo nai kakve starefotografije Smuttynosea.""Da, tono", kae Adaline. "Ti i Thomas otiite malo sami. Rich i ja emo se brinuti za Billie."Rich ustaje. Lice moje keri je ozbiljno, kao da pokuava izgledati starija nego to jest - moda osam ili devetgodina. Promatram je kako zatee majicu preko hlaica."Plodan poinak'; kae Thomas. On govori razgovjetno, ali u njegovu glasu, koji je neto jai nego prije, osjease jedva zamjetan nagovjetaj uzbudenja.Za susjednim stolom, jedan se par okree i gleda nas.Adaline posee za demperom koji je ostavila na naslonu stolca. "Spljotena prsa'; kae ona.Ona ustaje, ali Thomas ne eli odustati.`~D>raput nabrekle kletve u dahu ljubavnika.''Adaline gleda Thomasa, zatim mene. "Sat se ispovijeda'; kae ona tiho. `A njemu se vrti u glavi. "Thomas i ja idemo ulicom Ceres u sredite grada. Thomas izgleda tjeskobno i rastreseno. Prolazimo pokrajbutika, mini pivovare, trgovine posobljem. U velikom izlogu vidim svoj odraz i postajem svjesna kako nabrodu nema zrcala. Iznenadena sam ugledavi enu koja izgleda starija nego to bi, po mome, trebala izgledati.Usta su joj stisnuta u usku crtu kao da se nastoji sjetiti neeg vanog. Ramena su joj pogrbljena, ili modanaprosto tako stoji, s rukama u depovima traperica. Ima na sebi izblijedjelu tamnomodru majicu i torbu skamerom preko ruke. Mogla bi biti turist. Ima kratku kosu, nemarno zaturenu iza uiju. Iznad kose, koja jeneodreene i izblijedjele kestenjaste boje, lebdi tanko tkanje rose. Nosi tamne naoale i ne mogu joj vidjeti oi,Ja nisam, toga poslijepodneva dok hodamo ulicom Ceres, pa ak ni one veeri kad sam upoznala Thomasa,lijepa ena. Nisam nikad bila zgodna cura. Kao to je moja majka jednom rekla u trenutku iskrenosti, protivkoje sam se nekad bunila ali je sad cijenim, moje su pojedinane crte lica svaka za sebe draesne iliprihvatljive, ali na neki nain, ti se dijelovi nikad nisu povezali u potpuno koherentnu cjelinu. Znam, u duinimoga lica, u irini ela, ima neega to uznemiruje. Nije to neugodno lice, ali nije lice prema kome e se ne-znanci okretati, koje moraju vidjeti. Kao to je Thomasovo, na primjer. Ili Adalinino.Thomas i ja ne dodirujemo se dok hodamo ulicom Ceres. "ini se simpatina osoba", kaem."Da, tono." "Billie je voli." "I Rich.""On zna s djecom." "Savreno." "Ona ima divan glas. Zanimljivo je da nosi kri." "Dala joj ga je ki."Na kraju ulice, Thomas na trenutak zastaje i kae: "Mogli bismo se vratiti." Ja ga pogreno razumijem ikaem, gledajui na sat: "Pa otili smo tek prije deset minuta."Ali on misli, Mogli bismo ii kui.Po ulici hodaju turisti, ljudi koji zaviruju u izloge. Dolazimo do sredita grada, glavnog trga, crkve, siunogtrgovakog centra s klupama. Skreemo za ugao i stiemo do proelja visoke zgrade od cigle. Prozori su visoki,na vrhu u luk, s mnogo okana. U prozoru je vrlo diskretan natpis."Zanimljiva je ona igra to si je igrao s Adalinom", kaem ja, prouavajui na trenutak natpis."Zapravo, nije", kae Thomas. Naginje se prema prozoru i kilji prema slovima."THE PORTSMOUTH ATHENAEUM" ita, "ITAONICA OTVORENA ZA JAVNOST." Prouavauredovne sate. Cini se da dugo prouava taj natpis, kao da ga ne moe razumjeti bez potekoa."Tko je bio onaj pjesnik?" pitam."Fallon Pearse."Sputam pogled na svoje sandale koje su istokane kapljicama ulja, od prenja u kuhinji kod kue. Traperice sumi razvuene i naborane iznad bedara."Ako bilo gdje postoje kakve arhivske fotografije, onda je to ovdje", kae on."A kamo s Billie?" pitam. Nas dvoje znamo, kao to Rich i Adaline ne znaju, da ak i pola sata s Billie moebiti vrlo naporno. Sva ona pitanja, sva ona znatielja.Thomas se malo odmie i promatra visinu zgrade. "Ja u se vratiti i potraiti Adaline", kae on. "Pomoi u jojs Billie. Ti vidi imaju li tu ono to ti treba i nai emo se opet ovdje za, recimo, jedan sat?"ini mi se da se pod mojim nogama zemlja polako podie i kotrlja u stranu, kao ponekad u crtiima."Kako god ti hoe", kaem ja.Thomas zaviruje u prozor na proelju kao da bi mogao prepoznati neto iza zastora. Usputno i s njenouprema kojoj sam iznenada nepovjerljiva, on se saginje i ljubi me u obraz.Nekoliko tjedana nakon to smo se Thomas i ja upoznali u onom

lokalu u Cambridgeu, parkirali smo moj auto uz obalu u Bostonu i popeli se uzbrdo prema~ednom skupomrestoranu. Moda smo slavili neku obljetnicu - mjesec dana zajedno. Iz luke, magla se prelijevala na ulicu i nama ol~o nogu. Imala sam visoke pete, talijanske cipele, tako da sam bila gotovo jednakovisoka kao Thomas. Iza sebe ula sam rog za maglu, umirujue itanje guma na mokrim ulicama. Lagano jekiilo i inilo se da se nikad neemo uspeti uzbrdo do tog restorana, da hodamo jednako sporo kao to se kreemagla.Thomas me privukao k sebi. Bili smo ve u dva lokala i njegova mi je ruka bila prebaena oko ramena, s viestrasti nego elegancije. "Ima made na dnu leda, sasvim malo udesno od sredita", rekao je.Moje su pete ugodno lupkale po ploniku. "Ako imam made," rekla sam, "onda je to neto to nikad nisamvidjela.""Ima oblik New Jerseyja", rekao je.Pogledala sam ga i nasmijala se,"Udaj se za mene", rekao je.Odgurnula sam ga kao to bi ovjek odgurnuo pijanca. "Ti si lud", rekla sam."Volim te", rekao je. "Volim te od one noi kad sam te naao u svom krevetu.""Kako se moe oeniti enom koja te podsjea na New Jersey?""Zna da nikad nisam bolje radio."Pomislila sam na njegov rad - na desetke stranica, na neprestano umrljane prste."To je sve tvoja zasluga", rekao je."Vara se", rekla sam. "Bio si spreman napisati te pjesme." "Dopustila si mi da oprostim sam sebi. To si midala.""Ne, nisam."Thomas je imao na sebi blejzer, svoj jedini sako, mornarskoplave boje, tako tamne da je bila gotovo crna.Bijela koulja kao da je svijetlila vlastitom svjetlou pod ulinom svjetiljkom i pogled mi je privlailo mjestogdje mu se koulja sastajala s kopom na remenu. Znala sam da bi, ako tamo poloim dlan, tkanina kouljebila topla pod rukom."Poznajem te samo mjesec dana", rekla sam."Zajedno smo svakoga dana. Spavamo zajedno svake noi." "Je li to dovoljno?""Jest." Znala sam da ima pravo. Poloila sam dlan na njegovu bijelu koulju kod kope na remenu. Koulja jebila topla."Pijan si", rekla sam. "Ozbiljan sam", rekao je.Stegnuo me i natrake ugurao u pokrajnju uliicu. Moda sam sasvim tiho i neuspjeno prosvjedovala. Uuliici je asfalt svjetlucao od vla~e. Bila sam sv~esnaaednoga para, ne tako nenalik meni i Thomasu, koji je hodao rukom pod ruku, upravo kod usko~ ulaza u uliicu. U ~rolaztt su nas llitro i preplaenopog~e~a~i. ~'~lomas se oslonio svom teinom na mene i ugurao mi jezik u uho. Od te sam kretnje uzdrhtala iokrenula glavu. Tada je spustio usne na moj vrat, liui mi kou dugim, sporim potezima i odjednom sampostalasvjesna kako e u tom poloaju svriti - namjerno - da mi dokae kako je postao bespomoan preda mnom,kako sam ja alkemiar. Ponudit e to kao dokaz neobuzdanosti svoje ljubavi. Ili je samo, morala sam se upitati,tako iskazivao svoju neizmjernu zahvalnost?Pokuavam se sjetiti. Silno se trudim sjetiti se kakav je osjeaj bio osjeati ljubav.Ulazim u zgradu s visokim zaobljenim prozorima i zatvaram za sobom vrata. Slijedim putokaze gore doknjinice. Kucam na neka nesimpatina metalna vrata i onda ih otvaram. Prostorija preda mnom je mirna. Imadebeo namaz boje bjelokosti na zidovima i teke drvene police za knjige. Osjeaj spokoja zrai od prozora.Tu su dva knjinika stola i radni stol za kojim sjedi knjiniar. Kima mi glavom dok hodam prema njemu.Nisam sigurna to da kaem."Mogu li vam kako pomoi?" pita. On je omalen mukarac, prorijeene smee kose i s naoalama sa ianimokvirom. Na sebi ima kariranu sportsku koulju s kratkim, nakrobljenim rukavima koji mu stre iz ramenakao krila nonog leptira."Vidjela sam natpis vani. Traim materijal o umorstvima koja su se dogodila preko, na Otoju pliina, 1873.""Smuttynose." " Da."Pa", kod nas su arhivi,""Arhivi?""Arhivi Otoja pliina", objanjava on. "Poslani su ovamo iz knjinice u Portsmouthu, pa, ve prije nekogvremena. Samo, sve je u neredu. Ima mnogo materijala, a vrlo je malo toga katalogizirano, naalost. Mogaobih vam dati da neto od toga pogledate, ako elite. Mi ovdje ne posuujemo materijal van."

"To bi bilo...""Morate odabrati tleko podruje. Pred~net.''"Stare fotograflje", kaem. "Ako Ih uope Ima. Ljudi, otoka, I osobne zapise iz toga doba.""To e biti uglavnom u dnevnicima i pismima", kae on. "Onima koji su nam se vratili."pi~m~ ri~lrl~ 1 fntnar~fii~ ""Sjednite tamo za stol, a ja u vidjeti to mogu. Vrlo smo uzbudeni to smo dobili te arhive ali, kao to vidite,pomalo nam nedostaje osoblja."Tada mi se pred oima pojavljuje slika Thomasa s Adalinom i Billie. Svatko od njih dri u ruci sladoled odvanilije. Sve troje oblizuju tuljce nastojei da im sladoled ne kaplje.Thomas je rekao: "Potrait u Adalinu." Nije rekao: "Potrait u Adalinu i Billie" ili "Adalinu i Richa".Knjiniar se vraa s nekoliko knjiga i fascikala. Zahvaljujem mu i uzimam jednu knjigu. To je stari ipohabani svezak, iji je smei svileni uvez posve ispucan. Stranice su poutjele na rubovima, a nekoliko ih jeodvojeno od hrpta. Slike mi titraju pred oima, slaui se u niz novih korica na knjizi. Zatvaram oi i prinosimknjigu elu.Gledam stari zemljovid Otoja pliina. itam dva vodia tiskana u prvoj polovici stoljea. Vadim biljeke.Otvaram drugu knjigu i poinjem listati stranice. To je kuharica, TheAppledore Cookbook, objavljena 1873.Recepti pobuduju moju znatielju: Drhtavi povarak, Tenfani telei gubac s opornjakom, Primorski povarak,Hrneljni kvas. to je oporrtjak? pitam se.Iz fascikala koje mi je dao knjiniar, papiri klize na stol i jasno mi je kako uope nisu sloeni po redu. Nekisu papiri slubene isprave iz opine, dozvole i tome slino, dok su drugi oito kupoprodajni ugovori. Neki suopet, ini se, pisma napisana na listovnom papiru tako krhkom da ih se upravo bojim dodirnuti. Gledam tapisma nastojei deifrirati taj staromodni krasopis i na svoje razoaranje uvidam kako su rijei strane. Vidimdatume: 17. travnja 1873.; 4. studenoga 1868.; 24. prosinca 1856.; 5. sijenja 1867.U fasciklima je i nekoliko fotografija. Jedna je portret sedmerolane obitelji. Na fotografiji otac, koji ima bradui gustu, bujnukosu, nosi prsluk i debelo odijelo kakvo bi moda nosio kapetan broda. Njegova ena, koja na sebi ima crnuhaljinu s bijelim ipkastim ovratnikom i gomilom siunih bijelih puceta, prilino je punaka, a kosa joj je strogo zategnuta od lica. Svi na toj fotografljl, uklju~ujui petero djece, gledaju mrko i raskolaenih oiju. To je zato to je fotograf morao drati blendu otvorenubarem minutu i za to vrijeme nikomu nije bilo doputeno da trepne. Lake je ezdeset sekundi zadrati ozbiljanizraz lica nego smijeak.U jednom od fascikala, razliite isprave kao da su pomijeane s nekim kolskim zadaama i neim to su,sudei po naslovima, vjerojatno propovijedi. Tu je i jedna izblijedjela kutija boje mesa, kutija u koju je modaneko bio zapakiran skupocjeni listovni papir. U kutiji su stranice i stranice rukopisa - tanko ispisane smeomtintom. Rukopis je kien, gotovo ga je nemogue odgonetnuti ak i da su rijei na engleskom, to nisu. Papir jeruiast na rubovima i sasvim malo zamrljan u jednom uglu. Mrlja od vode, ini mi se. Ili moda ak odpaljevine. Zaudara na plijesan. Zurim u taj krasopis koji, kad se gleda kao cjelina, tvori Ijupki, kaligrafskiuzorak i dok podiem te stranice iz kutije otkrivam na dnu, drugi sveanj papira, privren spajalicom. Te sustranice ispisane olovkom na iscrtanom papiru, s mnogim tragovima brisanja preko kojih se opet pisalo. Nanjima je takoer ljubiasti peat s datumom i nekoliko biljeki: Zapisano 4. rujna 1939., Knjinica koleda Sv.Olafa. Zapisano 14. 2. 1940. Oslo, polala Marit Gullestad. Zapisano 7. travnja 1942., Gradska knjinica,Portsmouth, New Hampshire.Gledam prvi komplet papira i drugi. Primjeujem datum na poetku svakog dokumenta. Prouavam potpis nakraju stranih papira i usporeujem ga s imenom otisnutim na kraju onih napisanih naengleskom,Maren Christensen I~ontvedt.itam dvije stranice olovkom napisanog prijevoda i stavljam ga na krilo. Gledam peat s datumom i biljekekoje kao da priaju svoju vlastitu priu: otkrie spisa napisanog na norvekom; pokuaj da ga netko u koleduSv. Olafa prevede; slanje spisa prevodiocu u Oslo; umijeao se rat; spis i odgovarajui prijevod sazakanjenjem poslani ll f~ill~I'~ku i Onda otpremljeni u davno zanemareni fascikl u Gradskoj knjinici uPortsmouthu. Duboko udiem i zatvaram oi.Maren Hontvedt. ena koja je preivjela umorstva.~ap~s ~Jl~lar~en ~oht~edtS NORVEKOGA PREVELA MARIT GULLESTAD19. rujna 1899., Laurvigc~ko JCospodiu dopustt ja u, duom i srcem i zdrave pameti napisati istinitu i pravu priu o onom dogadajuto ne prestaje progoniti moje ponizne stope ak i u ovoj zemlji moga roenja, daleko od onih mranih,granitnih otoka na kojima je neoprostivi zloin poinjen protiv osoba to sam ih ljubila vie od svega na ovome

svijetu. Piem ovaj spis ne u svoju obranu, jer kakvu obranu imaju oni koji jo ive i mogu disati i jesti iprimati Gospodinov blagoslov, naprama onima to su toli okrutno uniteni i to na takav nain te mi ga jemuno prizvati u sjeanje? Obrane nema, niti mi je elja takvo to iznijeti. Premda moram ovdje dodati kakomi je svih ovih dvadeset est godina bivalo trajnom i neprestanom kunjom to sam, ak i od strane potpunobezobzirnih osoba, bila i na najmanji nain upletena u grozote od 5. oujka 1873. Te su me grozote slijedilepreko oceana u moj ljubljeni Laurvig koji je, prije nego li u se vratiti kao slomljena i jalova ena, ivioneokaljan bilo kakvim sablanjivim dogaajem te za me bio istim i udesnim krajolikom mojihnajdragocjenijih djetinjskih uspomena s mojom milom obitelji, te mjesto u kojem u uskoro umrijeti. I takosam naumila ovim stranicama, ispisanimvlastitom rukom dok mi je ostalo jo malo pameti u ovom oronulomi oslabjelom tijelu, uznastojati da istina izi~e na vidjelo, Ostavlla sam upute da ovaj spis bude odaslan poslijemoje smrti brizi ~ohna Hontvedta koji mi neko bijae muem, to je i dalje u oima Gospodina, a koji prebivau ulici Sagamore u gradu Portsmouthu u dravi New Hampshire u Americi.itatelj e mi katkad morati progledati kroz prste u ovom samonametnutom procesu, jer otkrivam kakomislim, od vremena do vremena, o udnovatim i dalekim zbivanjima, a pritom ne vladam posve svojimsposobnostima i jezikom, ovo prvo zbog injenice to imam pedeset dvije godine ivota i to nisam zdrava, adrugo zbog toga to su mi posljednje godine kolovanja bile isprekidane.Nestrpljiva sam da zabiljeim dogadaje od 5. oujka 1873. (premda tu no ne bih ponovno proivjela ni za tona svijetu, osim na zapovijed Gospodinovu), nu strahujem kako e zbivanja o kojima mi je govoriti bitinepojmljiva svakomu tko nije razumio to se dogadalo prije. Time ne mislim samo na moje djevojatvo ienstvo, ve takoder i na ivot iseljenika u zemlji Americi, posebno norvekog iseljenika, a posebno jo onognorvekog iseljenika koji se prehranjuje na taj nain da baca mree u more. Vie se znade o onim osobama kojesu napustile Norveku sredinom ovoga stoljea, zato to je norveko tlo, uza sve svoje bogate fjordove i udesneume bilo, u mnogim negostoljubivim dijelovima zemlje, odve krto za sve brojnije stanovnitvo. Takva jeoskudica zemlje u to doba odbijala omoguiti mnogim kuanstvima ak i najskromniji ivot od uzgoja zobi,jema, stone hrane i krumpira. To su bili ljudi koji su ostavili sve to su posjedovali i koji su smiono krenulina more i nisu se zaustavili na obalama Atlantika, ve su umjesto toga Za$li 1'~viib u utlutr~njOSt, u dravuNew York, a zatim odande u prerijsko srce Sjedinjenih Amerikih Drava. To su iseljenici iz nae Norvekekoji su bili odgojeni kao zemljoradnici u pokrajinama Stavanger i Bergen i Nedenes, a onda ostavili sve onoto im je bilo srcu priraslo da bi zapoeli ivot iznova blizu jezera Michigan, ili u dravama Minnesoti iWisconsinu i drugim dravama. Vjerujem, i ao mi je to to moram napisati, kako ivot tih iseljenika nije biovazda onakav kakav su zamiljali da e biti, i proitala sam neka pisma tih nesretnih osoba i sluala ostrahovitim tegobama koje su morali podnositi, ukljuivi, u nekim sluajevima, najgoru muku od svih, smrtonih koje su najvie voljeli, ukljuivi djecu.~,~ko ja nikad nisam imala djece, pote~ena sam tog najneshvatIJIYIJ~g 0~ SYIh gll~~f~k~.U naem selu, koje se zvalo Laurvig i koje je imalo dobru obalu i lijep pogled na Laurvigsfjord i na Skaggeraks brojnih vidikovaca, neke obitelji koje su ivjele od mora otile su u Ameriku prije nas.Tu su eljad zvali "alupari", zato to su plovili na alupama preko mora od jedan do tri mjeseca, za koje suvrijeme neki nesretnici preminuli a negdje je bio roden novi ivot. John i ja, koji smo bili u braku tek godinudana, uli smo za te ljude, premda nismo poznavali ni jednu od tih osoba poblie, sve do onog dana u sedmommjesecu 1867. kad je Johnov rodak koji se zvao Torwad Holde, a koji je u meuvremenu preminuo, krenuobrodom prema novim mjestima za ribolov blizu grada Gloucestera, nedaleko od obale drave Massachusetts uAmerici, mjestima za ribolov koja su, kako se prialo, obeavala silno bogatstvo svima i svakomu tko bi ondjebacio mree. Moram na ovom mjestu dodati kako ja nisam vjerovala tim kienim i upljim obeanjima i nikadne bih napustila Laurvig da John nije bio, to ba moram izrei, zaveden pismima svoga rodaka, Torwada,posebno jednim pismom koje vie nije u mome posjedu, ali ga pamtim u srcu, jer sam to pismo moralaproitati vie puta zaredom mome muu koji nije imao nikakve kole budui da je bio prisiljen odlaziti na moreve od osme godine ivota. Ponovit u ovdje to pismo to vjernije mogu.20. rujna 1867, Otoje pliinaDragi moj roc~ae,Iznenadit e se to ti se javljam s mjesta drugaijeg odonog odakle sam ti posljednji put pisao. Preselto sam se na s~ever od grada Gloucestera. Axel Nordah~ kojinas je, kakose moda sjea, posjetio prolegodine, doao je o Gloucester da ispripovjedi meni i Erlingu Hansenu oribarskoj naseobini koje je on dio na mjestu to ga zovu Otoje pliina. To je mala skupina otoka, devet miljaistono od Portsmoutha u New Hampshireu, to nije daleko na sjever od Gloucestera. Sada boravim kodNordahla i njegove dobre obitelji na otoku Appledore i mogu vas izvijestiti da on ovdje ima koariccc i da jenaao obilje ribe, kakvo nikad prije nisam vidio ni u kakvim vodama. Zaista, ne vjerujem da ima jo voda na

zemlji koje su tako obilne kao ove u koje je on bacio mree. ovjek rnoe spustiti ruku u more i uhvatiti, samorukoni, vie ribe nego to mu amac moe ponijeti. vrsto sam naumio ostati ovdje cijelu zimu s Nordahlom atada ne optereivati vie r~jegovu obitelj~ ~erbo u sagraditi vlastitu kuicu na otokuSmutty-Nose, koji ima udnovato ime i koji je takocier ponekad poznat kao Haleyjev otok. Kad doc~e proljee,imat u utec~eno dovoljno dolara od svoga rada s Nordahlom da otponem takav plan. Ovo je bolji ivot,Hontvedte, nego onaj to se ivi u Laurvigu, ili u Gloucesteru, gdje sam ja bio nastanjen s jo pedeset ribara izfZote i gdje mi plaa nije prelazila jedan dolar na dan.Usrdno te molim, Johne, da podijeli to bogatstvo sa mnom. Usrdno te molim da povede svog brata Matthewakoji bi mogao s jednakim zadovoljstvom kao ja ribariti u ovim plodnim vodama. Odabrao sam na ovome otokukoji nazivaju Smutty-Nose kuu koju moe unajmiti. To je dobra kua, vrsto graclena da odoli atlantskimolujama, i ja bih se moda i sam ondje naselio da ve imam obitelj. Uproljee, ako mi Gospodin dopusti danadem suprugu, preselit u se s Appledorea tako da svi moemo biti jedna obitelj u oima Gospodnjim.Ako doc~e, kao to se nadam, poi ti je obalnim brodom do Stavangera, a odande u Shields, u Engleskoj.Ondje e sjesti na vlak za Liverpool gdje e se pridruiti velikoj rijeciiseljenika koji e se s tobom ukrcati na 6rod za Que6ec, gdjebrodovi sada pristaju cia d i iz6jegii vie pristojbe %oje im naplauju u Bostonu i New Yorku. Za putovanje bite ti potrebno vono vino da popravi okus loe vode, te suena riba. Samelji neto kave i stavi je u kutcju. Tako~er bivaljalo speeiflatbr0d i spremiti ga u okrugle bave kakve si vidio na dokovima, a takocier osuiti i neto sira. Ako imaenu i ona oekuje dijete, onda dodi prije nego joj bude vrijeme, jer dojenad teko preivljava putovanje.Sedmero ih je preminulo na mom putu, zbog difterijske guobolje koja je bila zaraza na brodu. Rei u ti poistini, Hontvedte, da su zdravstveni uvjeti na tim brodovima vrlo loi, i to je zlo, ali na svom pLCtu bio samsklon moliti i razmiljati o toj plovidbi kao o spasenju. Patio sam od morske bolesti cijelo vrijeme, osim zadnjadva dana, premda sam stigao u Amerku vrlo upao i mrav,te takav ostao i u Gloucesteru, sad sam opet debeo, zahvaljujui kuhanju Nordahlove supruge Adde, koja mehrani dobrom zobenom kaom i pogaicama od krumpira, uza svu svjeu ribu koju moe zamisliti.Kad bude ovdje, moemo zajedno kupiti koaricu u gradu Portsmouthu. Poalji mi novosti i pozdravi sve mojetamonje prijatelje, moju majku i sve soskend.Tvoj roc~ak i sluga do smrti, Torwad HoldeNeka mi Bog oprosti, ali priznajem kako su mi uistinu bile mrske rijei pisma Torwada Holdea, pa ak i samtaj ovjek, i od srca alim to je to prokleto pismo ikad stiglo u nau kuu. Bila je to zaista opaka poslanicakoja je otela zdrav razum mome muu, koja nas je odvela iz nae domovine i koja je konano zavrila onomgroznom noi 5. oujka. Da je barem to pismo, s onim priama kojima ne mogu vjerovati, to pismo koje je naomotnici nosilo neobine i zastraujue marke, to pismo s priama tako arobnim da sam znala da su sigurnolai, baeno u Atlantski ocean tijekom plovidbe iz Amerike u Norveku.Ali, tu sam skrenula. ak i nakon tako dugog vremena, trideset i jedne godine, to me moe silno uzrujati,budui da znam sve to je dolo poslije toga, to je uslijedilo i kako nas je to pismo dovelo do nae propasti. Aliipak, ak i tako uznemirena, moram priznati kako shvaam da puki komad papira ne moe biti orudem neijegunitenja. U Johnu, mome muu, vazda se krila neka tenja za pustolovinom, za neim veim nego to mu jebilo sueno u Laurvigu, elja koju nisam s njim dijelila, sretna to i dalje mogu boraviti nadomak svoje obitelji.Takoder, moram priznati, pojavila se toga ljeta, u Skaggeraku pa ak i u Kristijanijafjordu, riblja kuga koja jeznatno smanjila broj skua pristupanih ribarima, i premda ne kao posljedica toga, ve prije kao rezultat uvozaribe iz Danske, istodobno je pala cijena slea u Kristijaniji, to je navelo moga mua, sasvim praktino, da seogleda za novim mjestima za ribolov.Ali izvlaiti ivu ribu golim rukama? Tko moe biti takav svetogrdnik te iznositi takve lai protiv zakonaprirode?"Ja ne idem u Ameriku", rekla sam Evanu na obali u Laurvigu 10. oujka 1868.Vjerujem da sam govorila drhtavim glasom, jer zamalo me svladala oluja osjeaja od kojih je glavni bilaneizmjerna bol to moram ostaviti svoga brata, Evana Christensena, a da ne znam hou li ikad vie vidjeti ninjega ni moju ljubljenu Norveku. Vonj ribe iz baavana pristanitu bio je posvuda oko nas, a uz to smo mogli jasno namirisati i usoljenu svinjetinu u drvenimsanducima. Morali smo oprezno prii pristanitu jer su na sve strane leale eljezne ipke za utovar na brod imome oku taj se nered inio kao napravljen nekom velikom rukom, to e rei rukom Bojom, koja je tedugake i zahrdale iljke razbacala po molu. Vjerujem da sam tako dobro upamtila prizor toga tereta zato totoga dana nisam htjela podii pogled prema plovilu koje e me odnijeti daleko od mog doma.

Moram rei da ak i danas ostajem posve sigurna u uvjerenju kako due koje su se ukorijenile u nekomodredenom dijelu svijeta nije mogue uspjeno presaditi. Vjerujem kako e se ti korijeni, te siune pauinasteniti, gotovo neizbjeno sasuiti i uvenuti u novome tlu, ili e u biljci izazvati iznenadan i nepopravljiv slom.Evan i ja pronali smo neko mirnije mjesto posred grozne buke i zbrke. Posvuda oko nas bili su sinovi koji suse opratali od majki, sestre koje su se rastajale od sestara, muevi od mladih ena. Ima li jo gdje na zemljimjesta tako ispunjena slatkim bolom kao to je brodsko pristanite? Neko vrijeme, Evan i ja stajali smo zajednobez rijei. Od vode iz zaljeva boljele su me oi, a tada nas je zahvatio nalet vjetra i podigao mi suknju koja sezablatila na rubu pri dolasku na pristanite. akama sam udarala po svili, to bijae boje oraha idraesno nabrana u struku, sve dok Evan, koji je bio znatno vii od mene, nije svojim rukama zadrao moje."Tiho, Maren, smiri se", rekao mi je,Duboko sam udahnula i zamalo zaplakala, i bila bih da nije bilo p~imj~ra mo~ brata koji je bio vrst i snaankarakter i koji ni za to na svijetu ne bi pokazao snane osjeaje to su mu se uzvitlali u gru~ima. Moja oprava,to sam propustila rei, bila je moja vjenanica i imala je draestan ovratnik od klepkane ipke to ga je za meizradila moja sestra Karen. A moram spomenuti takoder kako Karen nije dola na pristaz~ite da se oprosti, jerse toga jutra nije dobro osjeala.l~~~e~i ~jetra, poput onoga to mi je podigao suknju, dobili su na ~stinl, odnose~ kape 1 zabacujui irakeobode na enskim eirima. ula sam podigae na alupama kako snano udaraju o jarbole _ ___~a.. _.. a.._ ~.:~ ~::.... 4.. :~,......~..,a" :o ..ot,~ t~;~,. f".,,.,o . ."..o,~dana, budui da kapetan, u to sam bila sigurna, nee podii jedro po takvom vjetru. U tome sam, medutim,imala krivo jer je John, moj mu, koji me je traio, podigao glavu i dao mi znak da pridem brodu. Vidjela samak izdaleka kako mu je olakanje ublailo mrgodan izraz lica, i znam da se bojao kako moda uope neudoi u luku. Nae je putovanje ve bilo plaeno - ezdeset dolara - ali meni se, samo na trenutak, pojavila predoima ljupka i umirujua slika dvaju leaja, dvaju ravnih leaja na kat, kako plove prazni bez nas.Evan mi je stojei uza me i osjetivi kako mi je gnjev nestao iz ruku, oslobodio prste. Ali premda me jadtrenutno napustio, tuga nije."Mora otii s Johnom", rekao je. "On ti je mu."Ovdje zastajem kao da hvatam dah. Vrlo mi je teko, ak i tri desetljea poslije, pisati o mojoj obitelji, s kojomse sudbina tako okrutno poigrala.U naoj obitelji, Karen je rodena prva i bila je oko dvanaest godina starija od mene. Bila je, to valja rei,neugledna ena, turobna lika, to je koliko sam shvatila ponekad privlano mukarcima, jer oni ne ele enukoja je toliko lijepa ili ivahna da izaziva neprestanu zabrinutost u svoga mua, a naa je Karen bila snana,posluna ki, a pritom i vjeta velja.Vidim nas sada kako sjedimo za stolom moga oca u jednostavnoj ali istoj sobi to nam je bila i dnevna soba iblagovaonica i kuhinja, i u kojoj smo takoder Karen i ja spavale iza zastora, te gdje smo imali tednjak koji jeirio toplinu, tako da nam je uvijek bilo ugodno (premda se katkad, zimi, mlijeko smrzavalo u ormaru), i opetmi dolazi do svijesti kako sam se silno razlikovala od svoje sestre s kojom su me vezivali njeni, premda,moram priznati, ne i strastveni osjeaji. Karen je imala sivkaste oi koje kao da su rijetko mijenjale boju. Nanjezinu nesreu, kosa joj je jo od mladih dana bila smedaste boje, mutno smede, i nikad proarana zlaanimpramenovima niti ogrijana suncem, i sjeam se kako ju je svakoga dana eljalatono na isti nain, to e rei st~'ogo zategl~utu iza uha, sa ikam~na elu i savijenu i uvrenu na zatiljku~ Nisam sigurna jesam li ikad vidjela I~aren rasputene i slobodnekose, osim U onlm prl~odamakad sam je sluajno promatrala kako se sprema na spavanje. U pravilu je Karen, koja je imala velikihpotekoa sa spavanjem, lijegala kasno i rano ustajala, i ja sam to poela shvaati kao da na neki nainstraari nad naim kuanstvom. Karen je, medutim, imala izvanredan stas, bila je irokih ramena i uspravnadranja. Bila je visoka ena, oko dvanaest centimetara via od mene. Ja sam bila, ako ne sitna, ipak razmjernomalena. Poput Karen, i ja sam imala iroka ramena, ali moda manje runo lice od njezina kad mi je bilodvadeset godina. Nisam, meutim, posjedovala njezinu poslunost ni njezinu vjetinu u velu. Premda u onovrijeme to ne bih rekla, ja sam se time budalasto ponosila dok sam bila djevojka, budui da sam vie voljelasvijet prirode i mate nego onaj tkanine i igle, i znam da sam u svome srcu sebe vidjela kao sretniju od nasdvije i vjerovala u to doba da e, budem li ikad imala mua, on biti ovjek kojega e ena privui ne samosvojim kuanskim vjetinama, koje kao da su vazda neko mjerilo za enu, ve i svojim razgovorom.U naoj obitelji bilo je samo jo jedno dijete osim Karen i mene, Evan, rnoj brat, koji je bio dvije godine starijiod mene, i tako se dogodilo da smo bili odgajani kao jedno, tako smo bili bliski po dobi i tako daleko od Karen.U to doba ribari su bili izloeni mnogim oskudicama. Zbog kratkoe ribolovne sezone u blizini naega doma,na nas je otac, da bi prehranio obitelj, morao katkad naputati na nekoliko mjeseci tijekom zime da ribari, nesam u svom kajiu, to je vie volio i to je bolje odgovaralo njegovoj nezavisnoj naravi, ve da se prikljui

ribarskim flotama koje su slijedile bakalar i sle uz zapadnu obalu i dalje na sjever. Kad nam je stanje bilo vrloIoe iliZlma posebno surova, moja majka a katka~ i moja sestra, morale su se zaposhti kao pralje i kuharice upanslonu z~ mornar~ na SCorgati u Laurvigu,Ali ovdje moram razbiti tu sliku obitelji Christensen u tekim prilikama, gladnu i sirotinjsku, jer uistinu,premda nismo imali mnogo u smislu materijalnih dobara u godinama moga ranog djetinjstva, imali smo nauvjeru, koja nam je bila utjehom, i kolovanje kad smo se uspjeli probiti obalnim putem u Laurvig, i obiteljskespone kojima svih mojih godina na ovoj zemlji nisam nala zamjene.Kuica u kojoj smo ivjeli bila je skromna, ali vrlo ugodna izgleda. Bila je drvena, bijelo obojena, i s krovomod crvenih crepova, kao to je bilo uobiajeno. Sprijeda je bio mali trijem s ogradom, a jedan prozor, na jug,bio je nainjen od obojenog stakla. Iza naeg~oma stajala je mala upa za spremanje mrea i baava, a ispred uski al gdje je n~ otac, kad smo bili ml~~l,drao amce,Koliko sam puta prela u mislima onu sliku kad naputam Laurvig i gledam iz luke, du obalnog puta, naukuicu i druge poput nje, na kat i pol, s onim obiljem cvijea u vrtovima oko njih. To podruje Norveke, kojese nalazi u jugoistonom dijelu zemlje, okrenuto prema vedskoj i Danskoj, ima blago podneblje i tlo pogodnoza voke i druge biljke kao to su mirta i fuksija, kojih je i onda kao i sada bilo u izobilju. Dobivali smobreskve sa stabla u naem vrtu, i premda je ponekad bilo mjeseci kad sam imala samo jednu vunenu haljinu isamo par vunenih arapa, imali smo voa za jelo i svjee ili suene ribe i hrane koja se pravi od brana i vode,kao to je kaa i palainke i lefse.uvam tako mnogo prekrasnih uspomena na te dane moje prve mladosti, da su mi katkad vie zbiljske odzbivanja iz prole godine, pa ak i od juer. Dijete koje moe odrasti do zrelih godina uz more i umu ivonjake, moe se smatrati zaista vrlo sretnim djetetom.Prije nego to smo stasali do dobi kad nam je bilo doputeno ii u kolu, Evan i ja imali smo prilike provoditivrlo mnogo vremena zajedno i vjerujem da smo zbog toga oboje razumjeli kako e na neki neodredivi nainnae due, pa odatle i nai putevi, biti neraskidivo povezani, te sam moda ve tada znala kako e, ma kakvasudbina zadesila jedno, zacijelo zadesiti i drugo. A to se tie vanjskog svijeta, to e rei svijeta prirode (i ljudii duhova i ivotinja koji naseljavaju taj opipljivi svijet), svatko je od nas sluio kao povealo onome drugome.Sjeam se s jasnoom koja se ini neobinom nakon tolikih godina ~budui da su se ti do~ada~i zbili u zaistarano~ mladosti? kako raz~ovaram s Evanom po itave bogovetne dane i kasno u no (jer nije li dan uistinudulji kad je ovjek dijete, budui da je vrijeme ionako tek prividne i varljive naravi?) kao da smo zaista jedno drugome i samima sebi tumaili zagonetnetajne i istine o ivotu samome.Kupali su nas zajedno u bakrenom koritu koje se iznosilo jedanput na tjedan i postavljalo na stalak u kuhinji ublizini tednjaka. Moj se otac kupao prvi, zatim moja majka, zatim Karen i napokon Evan i ja zajedno. Evan ija straili smo se golotinje naega oca i potovali ednost nae majke, pa bismo se zaposlili u drugoj sobi doksu nai roditelji koristili bakreno korito. Ali takvoga ustezanja jo nismo osjeali glede nae sestre Karen, kojojje, kad je meni bilo pet godina, moralo biti sedamnaest, i koja je posjedovala veinu znaajki odrasle ene, znaajki to su me istodobno i plaile i udile, i moram rei kako nis o iskazivali nikakvopotovanje prema njezinoj osobi kad smo virnli iza zastora, Evan i ja, i proizvodili nepristojne zvukove i na tajnain muili nau sestru koja bi na nas vritala iz korita i ponajee zavravala veer u suzama. I tako drimda u ovdje morati priznati kako smo Evan i ja, premda nimalo okrutni ili nestani po prirodi ili nuno premabilo komu drugome u naemu drutvu, katkad bili potaknuti da muimo i zadirkujemo nau sestru zato to je tobilo, ini mi se, tako lako, a istodobno nas ispunjavalo tako silnim, premda neoprostivim, zadovoljstvom.Kad bi doao na red za kupanje, mi bismo dobili istu vodu, koju je naa majka zagrijala u velikim loncima ionda izlila u bakreno korito, i moj brat i ja, koji do kasne dobi nismo osjeali stida meu sobom, skinuli bismoodjeu i igrali se u vruoj sapunastoj vodi kao u jezercu u umi, i pamtim onu svjetlost svijea i toplinu togobreda s njenou koja mi se do danas zadrala u srcu.Svakoga jutra kolske godine, kad smo bili mlai i kad se jonlsmo morali Zaposliti, Evan i ja vozili smo se zajedno u kolima naeg najbli~eg susjeda, Torjena Helgessena,koji je svakog dana odla zio u Laurvig vozei svoje mlijeko i raznu hranu na trnicu, i opet kui svakogposlijepodneva poslije veere. kolski je dan trajao pet sati i imali smo uobiajene predmete, nauk vjere,biblijsku povijest, katekizam, itanje, pisanje, raunanje i pjevanje. Udbenici su nambili Pontoppidanovo Tumaenje, ~ogtova B~b~ljska povcjest i Jense~ nova itanka, kola je blla moderna pomnogo emu. Imala je ~vijevelike prostorije, jednu iznad druge, i obje su bile ispunjene drvenim klupama i ploom koja se protezalacijelom duinom jednog zida. Djevojice su bile u donjoj sobi, a djeaci u gornjoj. Nemirno ponaanje nije bilodoputeno i uenici kole u Laurvigu dobivali su batine kad je bilo potrebno. Moj ih je brat dobio dvaput.

Jednom kad je bacio spuvu na drugoga uenika, a jednom zato to je bio nepristojan prema gospodinuHjorthu, pijetistu, i stoga neobino strogom i katkad iritantnom ovjeku, koji je kasnije umro na putu preko At-lantika od posljedica grie na brodu.U proljee kad je bilo svijetlo rano ujutro, a to je bilo biserno~~yQ ~~ I~~ . oznato u Ameriei, sivkasto srebrnasto svjetlo ".. , _, , ,y :,s00~D~~~/~kuje nekom rasprenom i arobnom kakvoom, Evan i ja budili smo se u zoru i ili p~eice sve do Laurviga ukolu.Teko vam mogu opisati radost tih zajednikih ranojutarnjih etnji, i nije li tono kako u naoj najranijojmladosti posjedujemo sposobnost da jasnije vidimo i snanije upijemo ljepotu koja lei posvuda oko nas, i totoliko vie nego u kasnijoj mladosti ili u zrelosti, kad smo ve saznali za grijeh i njegovu ljagu, i kad su namoi zamagljene te ne moemo vie vidjeti s istom istoom, ni ljubiti tako duboko?Obalni se put na mjestima primicao samom rubu klisura i gledao preko cijelog zaljeva, tako da se za lijepadana nama na istok vidjela luka u koju su ponekad uplovljavale kune i obalni brodovi, a dalje iza toga more,to je bljeskalo tako zasljepljujue te smo bili gotovo prisiljeni odvraati pogled.Dok smo hodali, Evan je na sebi obino imao hlae i koulju bez ovratnika te haljetak i kapu. Na nogama jeimao arape koje su isplele Karen ili moja majka, prekrasne arape pletene u zamrenim uzorcima, a knjige ivreicu s uinom, ponekad i moju, nosio je na konom remenu izraenom od konjske uzde. Ja sam, premda tekdjevojica, bila odjevena u teke oprave toga doba, to e rei oprave tkane i saivene u kunoj radinosti, iuvijek sam uivala u kasno proljee kad bi mi majka dopustila da zamijenim vunenu opravu pamunom, kojaje bila laganija i po teini i po boji, i u kojoj sam se osjeala kao da sam se netom okupala poslije dugog imunog zatoenitva, U to doba nosila sam kosu rasputenu po leima, sa strane podignutu i skupljenu na tjemenu. Moguovdje rei kako mi je kosa u mladosti bila draesne boje, svijetle i njenosmee to je Ijeti upijala sunce ikadto u kolovozu prela u zlaanu oko ela, i imala sam lijepe bistre oi svijetlosive boje. Kao to samspomenula, nisam bila visoka djevojka, ali imala sam dobro dranje i stas, pa premda nikad nisam bila pravaljepotica, ne kao Anethe, vjerujem da sam bila oku ugodna, moda ak i ljupka nekoliko godina u svojoj kasnojmladosti, prije nego to e zapoeti prave odgovornosti moga putovanja po zemlji i izmijeniti, kao to je tosluaj u mnogih ena, znaaj moga lica.Sjeam se jednog jutra kad je Evanu i meni moralo biti osam, odnosno est godina. Preli smo moda trietvrtine puta do grada, kadje moj brat iznenada odloio svoje knjige i vreicu s uinom i odbacio haljetak i kapu, te u koulji i kratkim hlaama podigao ruke i skoio uvis da uhvati granu neke jabuke kojaje netom procvjetala, i slutim kako je pomisao da e se izgubiti u svoj toj bijeloj pjeni pupoljaka tjerala Evanasve vie i vie, tako da me za nekoliko sekundi ve zazivao sa samog vrha stabla. Hej, Maren, vidi li me? Izrazloga koje ne mogu tono opisati, nisam mogla podnijeti da budem ostavljena na zemlji, te sam pokualaoponaati Evanov vratolomni pothvat s nekim ludilom odlunosti i na slian se nain popeti na vrh voke.Otkrila sam, medutim, kako me ometaju skuti moje haljine koji su me vukli prema dolje i nisu doputali danogama obuhvatim grane stabla, onako kako sam netom vidjela da ini Evan. I tada sam dakle kretnjomrazdraenosti, pa moda i gnjeva prema svom spolu, svukla sa sebe opravu, uz onaj najprometniji od javnihputova u Laurvig, svukla se sve do rublja koje se sastojalo od vunene potkoulje bez rukava i gaa od grubogdomaeg tkanja, te tako bila kadra za pukih nekoliko minuta pridruiti se bratu na vrhu kronje, s koje sepruao pogled daleko na obalu i koji me kad sam dola do Evana ispunio osjeajem slobode i ostvarenog cilja,to nee biti esto u mom djevojatvu. Sjeam se kako mi se nasmijeio i rekao: "Vrlo dobro" i kako sam se,ubrzo nakon to sam dosegla Evanovu granu, nagnula naprije~ u svvm neoprezno~ ushienau da po~ledam nasjever du Laurvigsfjorda i kako sam pritom izgubila ravnoteu i zamalo palasa stabla, a zacijelo i bih da me Evan nije zgrabio za zapee i zadr~ao me, I sjeam s~ kako nij~ uklonio ruku,ve je ostao sa mnom u tom poloaju, ruke ~oloene na moje zapee, jo nekaliko minuta,budui da nismo mogli podnijeti remeenje onog osjeaja smirenosti i potpunosti koji nas je obuzeo, te se takodogodilo da smo toga dana oboje zakasnili u kolu i za kaznu morali ostajati u uionici poslije nastave pet danazaredom, zatvor koji ni jednomu od nas nije smetao niti se na nj alio jer drim da smo oboje osjeali kako jeta kaznena mjera tek slabaan ukor za onu uzbudljivu Ijupkost zloina. Naravno, imali smo sreu da cijelovrijeme dok smo bili na stablu ni jedan seljak nije proao tim putem i vidio moju opravu na zemlji, sablanjivprizor sam po sebi, a koji bi zacijelo doveo do toga da budemo uhvaeni i vrlo vjerojatno dobijemo mnogostrou kaznu drugaije naravi.U koli su Evana voljeli, ali premda je sudjelovao u sportskim11 1 1 1 ~1~ . 1 '1 1' Y 1

iz grada. Nije bio djeak, pa ni mukarac, ispunjen, poput nekih, gnjevom ili nezadovoljstvom, i ako mu je tkonanio neku nepravdu, bilo mu je stalo samo da je ispravi, a ne da istjeruje kaznu za zloin. (Premda saaljenjem moram rei kako je Evan s vremenom nauio, kao i svi mi, da nije mogue ispraviti konano zlokoje mu je bilo naneseno.) U tom smislu, ne bih rekla da sam se s njime mogla mjeriti po znaaju, jer ja samesto osjeala kako me razdiru intenzivna uvstva grjena ve po svom izvoru, ukljuivi uvstva gnjeva imrnje.Evan je uvijek bio znatno vii od mene i neko je vrijeme bio najvii djeak u koli u Laurvigu. Premda je imaomalo neravne prednje zube, lice mu je sazrelo u lijepo, nalik na lice naeg oca, premda ja dakako nikad nisamvidjela svoga oca kao mlaeg ovjeka, a u doba kad sam bila dovoljno stara da zabiljeim takve dojmove,obrazi su moga oca bili upali i na njegovu je licu bilo mnogo bora, sve kao posljedica izlaganja svakojakuvremenu na moru, to je bilo karakteristino za veinu ribara toga doba.Kad bi nam kolska godina zavrila, esto smo provodili duge dane zajedno i to nam je bila najvea radost, jersvjetlo se usred ljeta zadravalo uz nas gotovo do ponoi.Vidim nas sada kao da gledam samu sebe. U umama zapadno od mjesta gdje je stajala naa kua nalazi serijetko posjeen i neobian zemljopisni fenomen poznat kao Hakonov zaljev, jezerce morske vode koja je gotovo crna kao posljedica njezine iwanredne dubine i strmih crnih stijena koje tvore ruboveuvale i uzdiiu se sa svih strana ravr~o do visiae od deset metara, tako da taj zaljev tvori, s i2nimkom uskogprocjepa kroz koji ulazi morska voda, visok mrani valjak. Govozi~o se kako je ~bok vadeset hvati, a uznjegove su stranice strali uski, kameni izbojci kojima se, uz neto vjebe, moglo sii do vode i onda plivati, ililoviti ribu, ili ak spustiti amac i vesla. uti liajevi rasli su u procjepima, i to je uope bilo nevjerojatno zanosno m~esto.Vidim uz to jezerce jednog lipanjskog jutra djevojicu od osam godina kako stoji na rubu litice drei haljinuiznad vode, otkrivajui koljena a da za to uope ne mari, budui da tada izmedu nje i njezina brata jo nije bilo nikakva gubitka nevinosti, te ni kod jednog ni kod drugog bilo kakve ~otrebe za lanomednout a iznad njetosovljena na oblinjem i~boj~u u stijeni, s vrlo primltivnim ribikim tanom it ruci. niezina brata Evana, Onioi se smiiei zato to ~a ieona ljupko zadirkivala zbog injenice to je toliko narastao da su mu se hlae podigle dobra tri centimetraiznad gleanja. On je, na toj stijeni, utjelovljenje svega to bi norveki roditelji mogli poeljeti za svoje djeake,visok i snaan mladac, tanke blijede kose koja je toliko na cijeni u ovoj zemlji i oiju boje mora. Nakon nekogvremena djeak odlae ribiki tap i vadi iz vreice mali tamni predmet koji hitro baca daleko u vodu i koji seotkriva kao mrea najfinijih niti, zamreno istkana, tanki veo, vie kao tkanje od pauine, koje hvata svjetlosunevih zraka to lebde i kao da se zaustavljaju tik iznad povrine vode. Djevojica, znatieljna, pribliava seonom izbojku na kojem djeak stoji i vidi da je mrea velika i primjeuje neto u vezi s tim, na to joj djeakkae kako ju je napravio prostranom tako da duboko potone u more i izvue iz njegovih dubina sva moguamorska stvorenja. Djevojica promatra kao zaarana dok djeak, koji za sobom ima ve prilino iskustva sribarskim mreama i koji je ovu sastavio od konaca iz majina ormaria za ivanje, vrlo vjeto iri mreu popovrini crne vode i doputa joj da sa svojim utezima potone sve dok ne ostanu vidljiva samo pluta na etiriugla. Tada, vjetim pokretom tijela i dajui znak da ga djevojica slijedi, skae s litice na liticu povlaei zasobom mreu koja se skuplja. Nakonnekog v~en~erta doputa da epovi doplutaju blie stranicama zaljeva, gdje ih orida hvata i polako podiemreu. Izvlai svoju lovinu na liticu na kojoj njih dvoje stoje 1 iri je da bi je razgledali, U mrei se migoljemrvice i vreice boje kakve djevojica nikad prije nije vidjela. Mnoga od tih morskih stvorenja prekrasno suprozrano obojena, ali neka joj se ine grotesknima, poput koljki bez oklopa.Neka su od njih prozirna, otkrivajui aktivnu utrobu; druga su tek krge to se otvaraju istokane zlatom, iliokrugla debela riba izbuljenih oiju, ili obini tamni odresci boje olova. Neke ribe djevojica prepoznaje:plosnatica, bakalar, nekoliko skua.Ali djevojica je preplaena tom grotesknom izlobom i strahuje da je djeak moda nedoputeno zakoraio unenaravan svijet i izvukao iz tog crnog jezera iva stvorenja koja ne bi smjela biti ni viena ni vidjeti svjetlodana~ i zaista, neki mali elatinozni kru~ovi zelenkastomodre boje poinju praskati i ugibaju ondje na kamenu,"Maren, Yidi$ li?" pita djeak uzbueno~ pokazujui prstom sad na avu sad na onu ribu, ali djevojicu taj ulovistodobno i privlai i gadi joj se, i eli okrenuti glavu a ipak nije kadra, kad djeak iznenada podie etiri ugla mree i izvre svu lovinu u vodu, ne primijetivi kako noga jevojice stoji na jednomdijelu mree, pri emu se pauinasto tkanje dere i zahvaa njezin goli gleanj i s jednim jedinim pokretom onauranja u vodu, uvjerena kako bi mogla nogom odbaciti mreu kad god poeli, a tada otkriva, sva u panici (ijiokus ak i sada osjeam u dubini grla), kako su joj se obje noge zaplele u niti i kako su skuti njezine haljineoteali od vode. Uz to, u svojoj stravi, ona je okruena onim podvodnim ivotom koji je bio u mrei, od ega

neto pliva dalje, a neto joj pluta tik uz lice. Ona mae rukama i pokuava plivati, ali ne moe nai prikladangreben da se za njega uhvati. A Evan, koji vidi kako mu je sestra u velikoj nevolji, skae u vodu za njom, nehajui za vlastitu sigurnost, ali silno zabrinut za njezinu. Jasno ujem svoj glas, ispunjen najveim uasom,kako zaziva Upomo! a onda opet Upomo! i Evanov glas, koji jo nije mutirao i sazrio, melodiozan glas kojije bio tako dobrodoao svake godine pri pjevanju boinih pjesama, kako izvikuje Izvui u te, Maren. Jopamtim snagu njegove ruke pod mojom bradom kojom mi dri usta nad vodom da bih mogla disati, dok onjezivo mlatara rukama oko sebe i sam guta velike koliine vode i jednako je prestravljen kao ja, premda tonikad poslije nije htio priznati. I samo smo zahvaljujui najveoj srei uspjeli, u tom uzbudenom stanju,doplutatipreko zaljeva do litice metar iznad vode te je Evan, mil4u B9jom i snagom koja nije uobiajena za djecu tedobi, zgrabio liticu slobodnom rukom i tako nas oboje spasio.Sjeam se kako smo leiali na toj kamenoj izboini, ste~ui jodugo vremena jedno drugo u naruju, i tek sam poslije mnogih minuta u tom poloaju napokon prestaladrhtati.Razmiljam sada o tom danu i zamiljam drugaiji rasplet. Neki ribar dolazi do zaljeva i vidi dvoje djece,stegnuto u zagrljaju, kako pluta tik ispod povrine crne vode, zauvijek slobodno, zauvijek smireno, i pitam sesada ne bi li to moda bio poeljniji kraj za nas oboje.U naoj kuici kraj mora naa je majka stavila na prozore vesele zastore od crveno karirane tkanine, a nanaem stolu uvijek je, prema godinjem dobu, stajao stakleni vri za mlijeko s evijeem ubranim u vrtu to jeokruivao kuicu, i jo mnogo godina poto jenaa majka umrla, nisam mogla pogledati posudu sa cvijeem nastolu a da ne pomislim na nju. Sa~a me mui to su moja sjeanja llamajku najvema nejasna, na tu majku koju sam ljubila, ali koja je bila povuena dranja i esto tako umorna dajoj je to potkopalo zdravlje. Bila je, kao i ja, malena ena optereena brojnim fizikim poslovima, a pritorn,vjerujem, bez dovoljno snage da izdri sve te napore. Vjerujem takoer kako je svu ljubav koju nije namijenilasvome muu osjeala za svog sina, te kako je u tome bila naprosto nemona.Naveer bi me esto otpremali u postelju, dok je moja majka ispod glasa razgovarala s Evanom. O tim jerazgovorima Evan znao rei samo kako su to esto bile prie ili homilije o vrlinama znaaja i o nedostacimaistoga, te kako se pokazalo da naa majka nije vjernica po svom uvjerenju, to me je tada iznenadilo, budui dase od Evana i mene te od Karen zahtijevalo da provodimo gotovo cijelu nedjelju u naoj crkvi.to se tie toga zato sam ja bila iskljuena iz tih razgovora, zacijelo je moja majka drala ili da je moj znaajve oblikovan te su stoga takve poune priice nepotrebne, ili da bi ti noni razgovori bili uzaludni s djevojkomkoja e se, po naravi i po obiajima, prikloniti uvjerenjima i znaaju svoga mua kad se uda. Moram sa zado-voljstvom rei kako su, premda je brak esto sputavao moje postupke, moj znaaj i moja uvjerenja, oblikovanautjecajima mnogo jaim od ribara koji mi je postao muem, ostali netaknuti i neupitni tijekom svih mojihgodina s Johnom Hontvedtom. Moram dodati, meutim, kako je nesretna posljedica tih prisnih ra2govora izme~umoje majke i moga brata bila injenica da mi je bilo vrlo teko iskreno ne vjerovati kako je od nas dvoje Evanonaj koji je vie ljubljen i, na neki nain koji nisam mogla izraziti ili protumaiti, vredniji te ljubavi, te stogamoja sklonost prema bratu nije bila ugroena, ve prije pojaana onom iskljuivom ljubavlju koje sam takooajniki eljela biti dijelom.Moja je majka sjedila za stolom naveer kad njezina nazonost nije bila potrebna u gradu, te ila ili mijesilakruh za sljedei dan. Kad se je tako prisjeam, vidim je obuzetu nekom tihom tugom, ne onom sumornom, akone i krajnje mrzovoljastom sjetom koja je ponekad obuzimala Karen, ve prije nekom teinom na dui koju jeona podnosila bez roptanja i posve nenametljivo. Moda ona nikadnij~ bila uistit~u zdrava i to nam jednostavno nikad nije rekla, Kad je na otae bio kod kue, sj~~ib j~ kraj ~j~,k~pajui mre~ 111 s~trlo ~tke puei lulu, i premda su rijetko razgovarali, katkad bih ga uhvatila kako je promatra s divljenjem, iakovjerujem kako mi mogunost romantine ljubavi izmedu nae majke i naeg oca nikad nije pala na um doknisam dola u priliku promatrati ponaanje naeg oca nakon to je majka umrla.Kad mi je bilo trinaest godina, a Evanu upravo petnaest, naa je majka umrla, raajui mrtvoroene koje jepokopano s njom. Bilo je to u najgorem zimskom mjesecu 1860. i okolica Laurviga, zapravo itavo obalnopodruje, bilo je te godine zameteno snijegom. Onoga dana kad je moja majka umrla, u rane jutarnje sate, kadsu joj netom poeli trudovi, podigl