ANALIZA POLITIKA SEKUNDARNA ANALIZA Podaci su sirovina, glavni materijal policy-analitiara; Postoje dvije vrste podataka: a) postojei podaci i b) podaci dobijeni vlastitim istraivanjem (novoprikupljeni podaci); Vrednovanje podataka. Treba slijediti slijedea pitanja: 1. Kako su podaci prikupljeni? 2. S kakvim ciljem su podaci prikupljeni? 3. Kada su podaci prikupljeni? 4. Ko je podatke prikupio? 5. Jesu li podaci prikazani jasno i nedvosmisleno? Prednosti postojeih podataka: Vremenska efikasnost informacije za analizu se mnogo bre prikupljaju i sistematiziraju akos e koriste postojei podaci; prikupljanje izvornih podataka zahtjeva nekoliko puta vie vremena; Cijena postojei podaci esto besplatni ili se dolazi uz mnogo manje financijske trokove Velike koliine podataka esto ostaju neiskoritene; Neagresivnost nema intervencije u privatnu sferu graana, ne oduzima im se vrijeme i ne dovode se esto u neugodan poloaj ispitanika; Kredibilitet analize dokumentiranje analize postojeim istraivanjima, citiranje dokumenata, zakona i studija poveava legitimnost i uvjerljivost analize; smanjuje se opasnost od linog biasa i ograuje se od optubi za pogrenu interpretaciju, klevetu i sl. Postojei podaci (sekundarna analiza) e biti korisni tokom cijele policy-analize, od definiranja problema do oblikovanja i provoenja policy-rjeenja; Oni se klasificiraju na: 1) primarne podatke nastali tokom samog povijesnog dogaaja ili su s njime proizvedeni. Neoposredno vezani uz odluke i akcije; 2) sekundarne podatke dokumenti nastali nakon samog dogaaja, posredno, kao njegovo objanjenje, komentar ili analiza. Ovo je za policy-analitiara izvor informacija i znanja o istraivanom predmetu; 3) tercijarne podatke materijal nastao nakon dueg vremena s namjerom rekonstrukcije ili interpretacije dogaaja. Mjesta gdje se podaci nalaze: - biblioteke;arhivi;zavodi i instituti; univerzitetske institucije;dravni i upravni organi;redakcije asopisa i dnevnih novina;

Periodini struni i znanstveni asopisi donose: - informacije o aktuelnom stanju stvari (referati sa konferencija i simpozija); - biljeke i popis literature (to e nam otkriti nove dokumente i autore); - saetke/abstrakte korisne za brz pregled i izbor tekstova; - godinje objavljuju pregled sadraja i index; Izvori podataka: - autorske studije; statistiki izvjetaji;popisi stnovnitva;ekonomski i socijalni indikatori; Podaci se kriju na razliitim mjestima: - dravna tijela (ministarstva, upravna tijela...); - dravna javna preduzea (elektroprivreda, telekomunikacije, eljeznice, pota...); - univerzitetski fakulteti i druge znanstvene institucije; - velike novinske kue (baze podataka...); Otkrivanje i uenje o problemu najbolje zapoeti konsultiranjem razliitih opih i specijaliziranih enciklopedija, rjenika i leksikona; Prva pomo u potrazi za literaturom, knjigama, asopisima i ostalim publikacijama je bibliotekar. Kada istraujete u biblioteci imajte na umu: 1-da li ste sve varijante i odrednice kljunog pojma pregledane u predmetnom katalogu; 2-da li su provjereni sekundarni izvori (autori) koji se spominju upronaenim radocvima; 3-o kakvoj biblioteci je rije; opoj ili specijaliziranoj, postoje li druge biblioteke koje jo nisu ispitane; 4-koje vrijeme obuhvaa elektronski katalog? Da li su stariji naslovi uneseni u elektronsku bazu podataka. Drugu veliku grupu dokumenata i izvora podataka ine: - normativni akti; zakoni; rjeenja; pravilnici; uredbe;proglasi, itd. @ Internet velika koliina policy-relevantnih podataka. Ali podacima na internetu pristupiti s velikim oprezom. Njihov glavni problem je autentinost, te pouzdanost izvora informacije. Yahoo koristi hijerarhijski organizirane direktorije, od openitih do posevnih, organizirana u 25.000 podkategorija. Na vrhu je 14 glavnih kategorija koje se granaju prema specifinim podacima. Google pretrauje horizontalno i biljei svako pojavljivanje pojma na internetu. Podaci prikazani prema broju poveznica. Bolji za vrlo specifine pojmove, a loiji za openitije. Analiza pisane grae Sve podatke sistematizirati i pripremiti za kasniju klasifikaciju i analizu; Biljeke voditi na ujednaenom formatu papira i sa irokom marginom; Svaki komentirani izvor treba biti iscrpno zabiljeen citatom sa navoenjem mjesta gdje je izvor pronaen. Prilikom itanje zabiljeiti sve ideje i komentare, imena, institucije, datume i sl. podatke. Materijal rangirati prema vanosti. U metodama istraivanja drutvenih znanosti naglasak je na prikupljanju pozitivnih, postojeih, vidljivih podataka. George i Jonathan Lewis su nas upozorili kako su i nevidljivi podaci za istraivaa potencijalno vrlo vrijedni. Oni su razradili tipologiju negativnih dokaza: 1. Dogaaj se nije dogodio; 2. Populacija nije svjesna dogaaja; 3. Populacija eli prikriti dogaaj; 4. Uobiajeni i svakodnevni dogaaji lako se previaju; 5. Na registraciju dogaaja utjee istraivaev bias; 6. Dogaaj se nesvjesno ne registrira; 7. Dogaaj se svjesno ne registrira. Analiza sadraja Za kvantitativnu analizu sadraja se moe rei da je metoda prikupljanja primarnih podataka, premda se temelji na postojeoj grai. Kvalitet istraivanja i analize se temelji na paljivu itanju relevantnih izvora i dokumenata. Analiza sadraja je znanstvena metoda empirijske analize. To je sistemsko i kvantitativno analiziranje pisanih podataka. Pravila kodiranja sadraja osiguravaju ponovljivost (valjanost) studije tako da i drugi istraivai mogu doi do istih rezultata, primjenjujui isti postupak analize. Rezultati analize su u pravilu KVANTITATIVNI. Analiza se iskazuje u brojevima, frekvencijama pojedinih pojmova u jedinici promatranja (u novinskom tekstu, govoru i sl.) Uspjeh se temelji na kvalitetno odabranim kategorijama analize. Kategorije proizilaze iz ciljeva analize, ali one moraju imati jasno znaenje, moraju biti nedvosmislene i potpune, ne smiju se preklapati ili ponavljati. Ako se u sadraju ocjenjuju kvalitativni elementi, pozitivne ili negativne ocjene nekog politikog programa ili osobe kategorije moraju biti jasno definirane s razvijenim skalama vrednovanja. Najee se u kvalitativnoj analizi sadraja koriste TRI vrijednosne dimenzije s pripadajuim dihotomnim parovima: 1. kada ocjenjujemo vrijednosti: pozitivno negativno; 2. kada ocjenjujemo sposobnosti; jako slabo; 3. kada ocjenjujemo djelovanje: aktivno pasivno; Tri cilja: 1. Opseg sadraja KOLIKO se o istraivanom problemu pisalo; 2. KAKAV je sadraj napisa o istraivanom problemu; 3. Na kojoj stranici je tekst objavljen (naslovnica, na zadnjoj ili unutarnjoj, ima li fotos ili druga ilustracija uz tekst...); Svaka kategorija ima svoj KOD. Upotreba kompjutora korisna kada se radi o pojedinoj rijei ili simbolu. Ne moe se koristiti ako je potrebno izmjeriti vrijednosne sudove u tekstovima ili ako je potrebno izmjeriti povrinu teksta. Podaci o stanovnitvu Razvojem demokratskih prava popis postaje instrument demokracije. Specifina pitanja popisa stanovnitva u BiH: - posljednji popis 1991. - promjena demografske slike kao posljedica rata 1992-1995. Temeljno naelo prema DPA: popis 1991. osnova za uspostavu vlasti - politike igre u vezi sa zakonom o popisu stanovnitva u 2011. lan 48. predloenog Zakona o popisu stanovnitva na kojim naelima da se uspostavlja vlast u BiH nakon popisa stanovnitva 2011?! POLICY ANALIZA Policy analiza - Uvod Kada odluite da se ukljuite u javni policy proces vi u stvari ispunjavate temeljni zahtjev demokracije da graani kontroliraju vlast i participiraju u donoenju kljunih odluka koje se odnose na sve.Naa demokracija je predstavnika demokracija (representative democracy), to znai da graani biraju predstavnike koji e raditi u njihovo ime za ope dobro s obzirom da svi graani s birakim pravom ne mogu sami upravljati (jer je to u savremenim uvjetima nemogue). Moe se katkad initi da je teko utjecati na one koje smo izabrali da u nae ime donose odluke za ope dobro, jer su oni daleko od nas. Meutim, moete im se pribliiti i uticati na njihovo konano miljenje o nekom javnom problemu slijedei smjernice policy analize. Uobiajeno je da se na dravnom nivou vlast sastoji od tri odvojene vlasti: sudske, zakonodavne i izvrne Isto je i u BiH. Sudsku vlast ine redovni sudovi i Ustavni sud BiH, zakonodavnu vlast ini PSBiH (sastavljene od dva doma: Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine BiH i Doma naroda PSBiH) i izvrnu vlast ini VM BiH sa ministarstvima i drugim izvrnim agencijama. Zakonske nadlenosti su striktno podijeljene izmeu ove tri vlasti na takav nain da je svaka pojedina vlast u mogunosti da zaustavi pokuaj povrede svoje nadlenosti od druge vlasti. To se uobiajeno naziva sistemom kontrole i ravnotee.

ta je to javna politika (public policy)?-Javna politika je zbroj, tj. suma odluka doneenih od izabranih ili imenovanih lidera (zvaninika) o pojedinim specifinim pitanjima koja se tiu zajednikih tj. javnih poslova, poslova od opeg interesa. Ili, kao to neki autori naglaavaju: Javne politike predstavljaju "proces odluivanja ko dobiva ta, kada, gdje i kako (public policy is the process of deciding who gets what, when, where and how)." Postoje dvije vrste utvrivanja politike (policymaking), i to: (1) Zakonodavna politika, koja se stvara, tj. proizvodi od strane izabranih lidera, te (2) Politika tijela izvrne vlasti, koja se stvara od strane imenovanih ili izabranih tijela uprave (ministarstava i drugih agencija izvrne vlasti). Zakonodavna politika. Da bi ste mogli utjecati na zakonske odluke o javnim politikama neophodno je razumjeti proces stvaranja javne politike. Pri tome postoje dvije temeljne ideje: A) Nadlenosti su podijeljene.Svaka grana vlasti ima preciziran skup odgovornosti definiran ustavom i zakonom temeljni posao zakonodavne vlasti je da donosi zakone koji se odnose na sve aspekte funkcioniranja drutva i drave, kao npr. donoenje zakona o ubiranju poreza, usvajanje budeta, potvrivanje izbora vlade i nadzor nad radom izvrne vlasti i agencija, imenovanje nosilaca javnih funkcija, itd. B) Pisanim propisima (zakonima, podzakonskim propisima) i budetom se jasno izraavaju javne politike odluke o javnim politikama se donose kroz proces donoenja zakona i drugih propisa od strane zakonodavnog tijela. Ali, uspjena javna politika i njena provedba esto je vezana uz iznos novca koji je utvren ubudetu za odreenu javnu politiku. Proces poinje sa uvoenjem predloenog zakona, s nazivom zakona, u zakonodavnu proceduru. Prednacrt zakona moe izraditi bilo ko, npr., vlada, komisija parlamenta, parlamentarna stranakagrupa, nevladina organizacija ili graanin, ali mora biti sponzoriran od strane jednog ili vie lanovaparlamenta kako bi se mogao razmatrati u parlamentu. Ako se zadobije povjerenje predsjednika parlamenta ili predsjednika stranakog parlamenatarnog odbora, posebno vladajue strukture u parlamentu ili nekog starijeg i uglednog parlamentarca, postoje vee anse za prolaz tog akta u parlamentu. Predsjedavajui oba doma moraju odobriti raspravu o predloenim zakonima u nadlenim komisijama parlamenta. Postoje dva osnovna tipa komisija: specifine za odreene oblasti (ustavno-pravna, komisija za sigurnost, komisija za promet i komunikacije, za zdravstvo, itd.) koje razmatraju policy opcije i utvruju pravce javne politike u konkretnoj oblasti, te Komisije za financije i budet, koje se bave propisima u oblasti prikupljanja poreza, punjenja i troenja budeta (prihodi i rashodi). Komisije specifine za odreene oblasti (obrazovanje, zdravstvo, saobraaj, itd.) e organizirati javnu debatu i sasluati eksperte i predstavnike predlagaa o razlozima za donoenje zakona i o posljedicama donoenja takvog zakona. Komisije mogu popravljati prijedloge zakona u dijelovima za koje smatraju neophodnim i o tome e glasati. Komisija moe oboriti" zakon, odnosno glasati za ili protiv tog prijedloga ili ga proslijediti na glasanje cijelom parlamentu. Ako komisija odobri zakon, rukvodstvo parlamenta e u pravilu zakon staviti na dnevni red za raspravu u punom sastavu parlamenta u prvom i drugom itanju gdje se ponovo moe desiti da zakon bude oboren ili odobren (sa ili bez izmjena i dopunama). Odobreni zakoni u jednom domu, a to je obino donji dom parlamenta (Lower house) bie proslijeeni na razmatranje u dugi dom (Upper house). esto e prijedlog zakona biti uveden u parlamentarnu proceduru oba doma istovremeno i bie nastavljena paralelna rasprava o istom. Ako se zakon usvoji u oba doma, ali u razliitom tekstu tada se kroz razraenu poslovniku proceduru te razlike usaglaavaju izmeu predstavnika oba doma. Ako se zakon usvoji shodno poslovnikoj proceduri isti se objavljuje u slubenim glasnicima i tek nakon utvrenog datuma stupa na snagu (osam ili petnaest dana nakon objavljivanja u slubenim glasnicima). Poznavanje zakonske ovlasti i procedure u zakonodavnoj vlasti za utvrivanje javne politike je samo poetak analize javnih politika. Veina usvojenih zakona zahtijeva djelovanje nekog od postojeih oblika izvrne vlasti. Prije svega, potrebna su sredstva za implementiranje zakona: novac za osoblje, za uredsku opremu, za programske trokove, trokovi putovanja, itd. Uvijek je vano ispitati nivo odobrenih financijskih sredstava potrebnih za provedbu zakona.U nekim sluajevima, prijedlog zakona postaje zakon bez ikakvih dodatnih sredstava. Ovu pojavu poznajemo kao nebudetirani mandat. Javne politike tijela izvrne vlasti. U okviru zakonskih ovlatenja i ogranienja ministarstva i druge agencije izvrne vlasti esto e kreirati vlastite javne politike. To, na primjer, posebno vrijedi u sistemu obrazovanja. Na dravnom nivou se, na primjer, moe usvojiti strategija visokog obrazovanja, na niim nivoima to se moe razraditi kroz zakone i druge propise, a fakulteti i univerziteti mogu odobriti novi nivo dodiplomskih i poslijediplomskih programa. Ponekada izvrna vlast se opredjeli za neku javnu politiku koja izazove posebnu panju, odnosno zabrinutost izabranih politikih predstavnika u zakonodavna tijela. Tada se moe desiti donoenje nekih novih, hitnih zakona koji e ii ka tome da eliminiraju dotadanju javnu politiku izvrne vlasti. Provedba zakona i politika tijela izvrne vlastiKljuna nadlenost izvrne vlasti i njenog osoblja je provedba zakona ili usvojene javne politike. Implementacija veih, sloenijih programa obino zahtijeva donoenje niza podzakonskih propisa kako bi se dale smjernice za operativno postupanje dravnih i lokalnih zaposlenika kao to su obavljanje novih funkcija po zahtjevima iz novousvojenog zakona ili javne politike. Razvoj propisa slijedi uobiajeni obrazac koji obino ukljuuje javno predstavljanje nacrta propisa, period za javnu raspravu, period revizije i donoenje konanih propisa. Sudsko osporavanje zakona i politika tijela izvrne vlasti Pojedinac ili grupa graana (kako je to definirano Ustavom zemlje) koja smatra da neko rjeenje odreeno zakonom kri dravni Ustav ili je u suprotnosti s drugim zakonom ili viim propisom, moe zatraiti od suda da utvrdi ustavnost zakona ili izdvoji percipirane evidentne sukobe izmeu javnih politika. Efektno sudjelovanje u procesu javne politike Svako moe sudjelovati u policy procesu, jer je on otvoren i dostupan svima. Efektivno sudjelovanje, meutim, zahtijeva fokusiranje na javni problem, znanje, organizaciju, upornost i strpljenje. Naredni ciklus predavanja navodi nas na to kako biti efikasan u izradi javnih politika ili utjecati na javne politike, ako niste niti izabrani niti imenovani policymaker. Drugim rijeima, ako nastojite da oblikujete javne politike utjecajem na one na kojima je javni teret za donoenje odluka o politici (policy decisions makers). ANALIZA POLITIKA-POLICY ANALIZA

Pojam politike Policy analitiar mora vladati policy kategorijalnim aparatom. Kako shvaamo pojam politike? U politologiji ne postoji jedinstven pojam politike. To nije loe. U biti drutvenih znanosti je da nikada ne postoji jedno pravo rjeenje. Da li jezgru politike ini mo, konflikt, vladavina, mir ili neto drugo puno zavisi o pitanjima postavljenim u kontekstu i o mnogo drugih inilaca. U temelju naega rada nalazi se sistemska teorija koja viedimenzionalno definira pojam politike. Ova teorija ima prednost da integrira i doputa pluralizam aspekata i elemenata politikog te je tako mogue struktuirati i sistematizirati kompleksnu politiku stvarnost, mislei o politici viedimenzionalno. Razlikujemo slijedee tri dimenzije politike: polity, politics i policy. 1. Polity oznaava institucionalnu, formalnu dimenziju politike, tj. normativnu strukturu, regulaciju postupaka i institucija u kojima se politika odvija (dravno ureenje, oblik vladavine). Ona je ustanovljena putem ustava, pravnog poretka i tradicije. Kroz institucije sistema se kanaliziraju ak i principi obrazovanja politike volje: izbori, osnovna prava i sloboda miljenja, politike stranke , savezi. Polje djelovanja se pokriva postojeim institucijama. 2.Politics oznaava procesualnu dimenziju politike, proces odluivanja, rjeenja konflikata, provedbu politikih ciljeva i interesa. Zasniva se na posredovanju izmeu interesa putem konflikata i konsenzusa. Ovoj dimenziji politike svojstvena su neka od klasinih pitanja politologije: ko i kako moe realizirati svoje interese; koji mehanizmi postoje za reguliranje konflikata, itd? Ovaj stalni proces obrazovanja politike volje i posredovanja interesa ne moe se shvatiti studiranjem institucija ili sadraja. 3.Policy oznaava normativnu, sadrajnu dimenziju politike, obradu problema putem politiko-administrativnog sistema, a prema obvezujuim odlukama, koja ukazuje na ciljeve, zadatke i predmet politike. Obrazovanje politike i ispunjavanje zadataka ovise o interesima. Zbog toga je ova dimenzija politike puna konfliktnih sadraja. Policy ciklus Kod procesa odluivanja (Policy Making) i sprovoenju autoritativnih vrijednosti, razlikujemo nekoliko faza, i to: Definiranje problema: javno mnijenje postaje svjesno problema kao takvog, te na osnovu zahtjeva odreene grupe (politike stranke, NGO, loby...) i dominantnih drutvenih vrijednosti definira problem kao relevantno djelotvoran. Obrazovanje agende: Problem dospijeva na politiku agendu odluivanja, gdje se raspravlja i odluuje o tome ko e se, kada i u kojoj formi baviti ovim problemom. Formuliranje politike: Problem se obrauje praen pokuajima utjecaja, a diskusija se odvija u okviru pravila igre koja su propisana u konkretnom politikom sistemu, nakon ega se od strane odreenih aktera dolazi do formulacije politike, na ijem kraju se pojavljuje autoritativna provedba u formi zakona, drugih propisa ili programa. Implementacija: U procesu implementacije odluka formulacija politike putem odreenih konkretnih politikih i administartivnih mjera dobiva konkretnu dimenziju. Novo formuliranje politike, politiko terminiranje: Rezultati koje dobijamo nakon implementacije usvojene politike, tzv. Policy rezultati, izazivaju politike reakcije odobravanja (podrke) ili negodovanja (protivljenja) postignutim, to nanovo pokree cijeli krug kauzalnih (uzrono-posljedinih) veza, koje vode do produbljivanja, promjene ili prekida (kraja) te politike. Ovo je idealan koncept. On nam pomae u struktuiranju empirijske analize. Na ovaj nain se najbolje poznaju posebnosti i tokovi i procesi odluivanja u politici. Policy analiza Policy-analiza predstavlja znaajan i priznat dio politologije, iji je interes, prije svega, sadrajno vezan za sadrajnu dimenziju politike (policy) u svim njenim formama odluivanja, kao to su: nacrti, zakoni ili drugi propisi ili programi. Prvi bitan cilj bavljenja politikom: prepoznati vieslojne oblike pojavljivanja politike, sistemski ih posmatrati, kako bi se na taj nain stvorila pretpostavka za sveopenitost. Pokuaji klasificiranja, pri tome, se orijentiraju prije svega na tri dimenzije: djelovanje; princip upravljanja i kompoziciju politika. Smisao i svrha politike analize nije samo bavljenje politikim sadrajima, nego se u najuem povezuje sa pokuajima identificiranja faktora centralnog uticaja koji odreuju forme politike. Politika je u smislu rjeenja problema putem dravnih-javnih politika odreena okvirnim uvjetima u odreenim oblastima stoga policy-analiza sasvim svjesno bira neke politike oblasti kao polaznu taku za odreenje utjecaja na politike. Ona, pri tome, obuhvata sve razliitosti determinanti, kao to su strukturne pojedinosti, specifinosti toka procesa, elementi politike kulture, interesi i stanovita aktera, ekonomski faktori itd. S ciljem procjene njene teine i odreenja ona e se posluiti cijelim nizom razliitih teorijskih koncepata. Drugi bitan element policy-analize, predstavlja injenica da se politike analiziraju u dinaminoj perspektivi, koja ne obraa panju samo na nastanak, ve i na provoenje dotine nove formulacije dravne politike. Radi se, dakle, o cikliko organiziranom nainu posmatranja, pri emu faze koje u praksi protiu paralelno jedna s drugom ili prikriveno popstaju vidljive (policy-ciklus). Cikliki orijentrana perspektiva povezuje se najue sa drugim imenovanim elementima policy-analize, kada se unutar njenog okvira istrauje da li se i - ako da - koliko se promijenila politika i koji su faktori odgovorni za to.

Definiranje policy problema

Policy-analitiar e rijetko sam odabirati problem analize. Najee e mu on biti zadan. Naruitelj ne mora imati jasno osvjeen problem Fazu incijative obiljeava izbor i definiranje problema o kojemu e se odluivati. Definicija realiteta, odnosno definiranje i formuliranje problemske situacije poetni je i odluni trenutak u policy-analizi. Drutveni problem je konstrukcija, mentalna, socijalna, ekonomska ili politika. Pogrena definicija problemskog realiteta. Pogreka tree vrste metoda se pravilno koristi, ali se rjeava problem koji je definiran na pogrean nain. Policy-analitiari e rijetko pogrijeiti u izboru i primjeni policy-metode, ali je nejasno i nepotpuno definirani problem est sluaj. Kao i u medicini: ispravna dijagnoza bolesti prvi je uvjet uspjenog izlijeenja. Potrebno pokazati:opseg problema (koliko ljudi je zahvaeno, koliki su trokovi...); proirenost i raspored u zajednici (nacionalni ili lokalni problem, gdje je njegov intenziet najvei...); vremenske pokazatelje (koliko, dugo traje, ciklian ili ne, koliko bi mogao jo trajati ako se nita ne poduzme...); Efikasnost je relativno jednostavan pristup u kojemu se u omjer stavljaju uloena sredstva i dobiveni rezultati, potrebno je postii to vei output uz to manji input. Pravednost je vrijednost koju je tee iskazati trinim mehanizmima cijene ili ponude i potranje. Struktuiranje problema - POLICY MODELI Najvanija korist u tome to nam pomae da jasno i precizno razmiljamo o naem problemu Model je pojednostavljen prikaz odnosa izmeu elemenata danoga referentnog sistema. Oni su proizvod sinteze. Dakle, modeli su misaone rekonstrukcije stvarnosti. Modeli mogu biti : Fiziki: globus,maketa Grafiki:dijagrami, grafikoni, karte Matematiki izrazi itd. Za policy analitiara najzanimljiviji su dijagrami toka (flow-chart) kojima se pokazuje kretanje ili promjene stanja, ljudi ili sredstava kroz zadano vrijeme. OPIS SLOENOSTI Strukturiranje problema je postupak kojim se opisuju dimenzije problemske situacije. William Dunn navodi 3 vrste struktura problema: visoko struktuirani problemi-mala sloenost srednje struktuirani problemi-srednja sloenost nisko struktuirani problemi-velika sloenost Osnovni zadatak policy-analitiara u ovoj fazi nije izbor i preporuka rjeenja ili evaluacija posljedica, nego to jasnije i jednoznanije definiranje problemske situacije. Analitiar e problem nastojati opisati kroz kategorije gornje tablice kako bi bolje razumio stepen njegove sloenosti. ZATVORENIKA DILEMA Primjer modeliranja problemske situacije je poznata zatvorenika dilema. Centralno pitanje zatvorenike dileme : je li mogua saradnja u svijetu egoista, a bez konanog vrhunskog vanjskog autoriteta? Ona je apstraktni izraz situacije u kojoj postoji poticaj da se nesaradnjom ostvari maksimalna kratkorona dobit, premda bi u zajednikoj aktivnosti dugorono svi proli bolje Ona je dobar primjer odluivanja u situaciji slabo struktuiranih problema gdje su rezultati odluke neizvjesni. KLASIFIKACIJSKA ANALIZA to je tehnika kojom nastojimo to jasnije razumijeti i definirati problemsku situaciju. Za klasifikacije vrijede standardna pravila: realnost (grupe i podgrupe postoje-nisu izmiljene) jednoznanost (sve grupe izvedene prema jedinstvenom kriteriju) potpunost (svi elementi pojave klasificirani, a grupa ostalo svedena na minimum ili je uope nema) diskriminacijska otrina (klase se meusobno razlikuju, izbjegnuto dvostruko brojanje) hijerarhijska odvojost (klasa i potklasa jasno odreena i uvaavana tokom cijele klasifikacije). ANALOGIJE etiri vrste analogija: osobna analogija (analitiar se nastoji uivjeti u problemsku situaciju. Uspjeno se postie sudjelujuim posmatranjem. Npr. analitiar kao pacijent u bolnici, svoja iskustva prenosi u postupak definicije problema u zdravstvu) neposredna analogija (jednostavna potraga za slinostima dviju pojava ili situacija. Npr. znaajke borbe protiv alkoholizma prenose se na prevenciju zloupotrebe psihotropnih supstanci-droge) simbolika analogija (mehaniki sistemi se esto uporeuju sa drutvenim: termostat na parnom kotlu s ispitivanjem javnog mnijenja; trini mehanizmi ponude i potranje sa stranakom izbornom borbom za glasove biraa...) konstruirana analogija (analitiar nastoji konstruirati vrijednosni sistem s kojim usporeuje svoj problem: hipotetske usporedbe tipa razlika izmeu teorije i prakse, norme i stvanosti, modelski oekivanog i stvarnog, itd. ANALIZA POLITIKIH USMJERENJA Metoda se koristi za nisko struktuirane probleme koji u sebi nose suprotstavljene, uglavnom politike pretpostavke o rjeenjima. Politiki sukob najee nije izazavan samom problemskom situacijom, indikatorima stanja (podacima), nego njihovom politikom (ideolokom) interpretacijom. Na ovom mjestu politiki djelovati znai osigurati dovoljan utjecaj da pojedinci ili grupe djeluju u skladu s naim preporukama i ciljevima. POSTUPCI DEFINIRANJA PROBLEMA Postupci definiranja problema usmjereni su na prevladavanje tipinih zabluda i ogranienja u policy-analizi, a to su: uvjerenja da jedinstveni odluitelj (U OBLIKU JEDNE OSOBE ILI KOMPAKTNE GRUPE) ima jasno rangirane vrijednosne prioritete KOJI SE MOGU POTPUNO REALIZIRATI zanemarivanje sistemskog otkrivanja suprotnih i drugaijih definicija problemske stvarnosti aktivnosti rjeenja problema odvijaju se najee u nadlenim institucijama ija zatvorenost prema drugim idejama i metodama onemoguuje alternativne pristupe njihovu rjeavanju definiranje problemske situacije esto je uvjetovano RASPOLOIVIM SREDSTVIMA, FORMALNIM, POVRNIM I SIMBOLIKIM RAZLOZIMA, dok se temeljne znaajke ne prepoznaju ili se namjerno zanemaruju. Nakon definiranja problema i njegova opisa policy-analitiar pristupa otkrivanju i analizi policy-rjeenja. Jedan model kreiranja politike:Eastonov model inputa i outputa Pionirski rad Davida Eastona o policy procesu - D. Easton (1953) The Political System, New York: Knopf; (1965) A Systems Analysis of Political Life - vaan je zato jer on smatra da je to proces koji ukljuuje interakciju kreatora politike s njihovom politikom okolinom. Eastonov je model prilino jednostavan, no trebalo bi ga shvatiti kao idealtipski model koji pokuava objasniti konceptualno sloene odnose. Eastonov se model oduvijek smatralo vanim i inovativnim po tome to naglaava da je policy interaktivan proces. On takoer pokuava izdvojiti policy proces i razdijeliti ga na kljune faze ili sastavnice koje imaju razliit utjecaj na proces kao cjelinu. Takoer, obrauje se odnos izmeu politikog sistema i drugih sistema. Ishodi javne politike utjeu na iru okolinu, koja ukljuuje drutvenu, ekonomsku i kulturnu. Kritike primjedbe upuene Eastonovu input-output modelu istaknule su njegovu jednostavnost i njegovo zagovaranje racionalnosti u policy procesu. Sam je model posuen iz prirodnih znanosti, a politika i politiki proces analiziraju se kao tehniki sistem. Naprimjer, mnoge se Eastonove kategorije preklapaju. Politiki zahtjevi ne nastaju samo izvan crne kutije ili procesa konverzije donoenja odluka. Politiari i kljuni donositelji odluka takoer imaju zahtjeve i putem ideologija i izbornih strategija esto pokuavaju proizvoditi zahtjeve putem emotivnih poziva te politiki dnevni red sastavljaju u skladu s tim i prema vlastitim uvjetima. Drugi su kritiari istaknuli Eastonovo prilino neodreeno shvaanje toga procesa konverzije. I ponovo, tu je pretpostavka da politiki akteri djeluju na racionalne naine pri pretvaraju zahtjeva u outpute i odluke. Gledanje u unutranjost crne kutije donoenja odluka ukljuuje promatranje naina na koji dravni slubenici, elitni politiari i druge insajderske grupe utjeu na ishode. Njihov je utjecaj esto skriven od javnog ispitivanja i ukljuuje proturjena stajalita. Eastonov model u stanovitu smislu takoer pretpostavlja da postoje jasno definirane svrhe i ciljevi. To je rijetko sluaj. Ministri u vladi mogu imati niz proturjenih ciljeva, ukljuujui ispunjavanje zahtjeva svoje stranke, njihovu percepciju potreba javnoga miljenja, poglede njihovih slubenika i pomirenje zahtjeva interesnih grupa i drugih institucija vlasti. Eastonov je model, dakle, prilino jednostavan, premda je teko zamisliti sloenije modele koji nisu zamreniji i tee razumljivi. Eastonov input-output model stvara krug putem povratne sprege, pri emu ishodi politike utjeu na budue zahtjeve. Politika se moe shvatiti kao krug ili proces koji se sastoji od vie faza koje su rijetko odijeljene. To su: (1) Odluivanje da se odlui priznati neki problem. (2) Formuliranje alternativnih opcija. (3) Donoenje odluka. (4) Provedba. (5) Ispravci i nadopune. Taj krug naglaava dinamiku narav politikoga procesa i istie nain na koji se politika moe razumjeti kao proces uenja. Hogwood i Gunn - B. W. Hogwood i L.A. Gunn (1984), Policy Analysis for the Real World, Oxford: Oxford University Press. - razvili su taj model kao okvir za donoenje odluka. Njihov politiki niz je slijedei: (1) Odluivanje kako odluiti (2) Definicija problema (3) Predvianje (4) Postavljanje ciljeva (5) Odluivanje da se odluuje (prepoznavanje problema i postavljanje dnevnoga reda) (6) Formuliranje alternativa (7) Donoenje odluka (8) Formulacija politike (9) Ispravci i dopuneISTRAIVANJEM DO NOVIH PODATAKA JAVNA POLITIKAPrilozi za definiranje javne politike Javna politika je: autoritativno upravljako djelovanje. Javna politika je djelovanje koje implementira upravljako tijelo koje ima legislativnu, politiku i financijsku vlast. Javna politika je: reakcija na probleme ili potrebe stvarnog svijeta.Javna politika tei da reagira na konkretne potrebe ili probleme zajednice ili grupa u zajednici, npr. graani, nevladine organizacije ili vladina tijela. Javna politika je: orijentirana je ka cilju. Javna politika tei ostvariti odreeni niz ciljeva koji predstavljaju pokuaj da se rijei ili dotakne odreena potreba ciljane zajednice. Javna politika je: je niz akcija. Javna politika obino nije samo jedna odluka, akcija ili reakcija nego razvijen pristup ili strategija. Javna politika je: odluka de se uradi neto ili odluka da se ne uradi nita. Nacrt politike moe biti pokuaj da se rijei problem ili se moe zasnivati na vjerovanju da da e problem biti rijeen u okviru tekue politike i ne poduzimati nikakve akcije Javna politika je: sprovoenje od strane jedne ili vie osoba. Politiku moe implementirati predstavnik jedne vlade ili tijelo od vie osoba. Javna politika je: opravdanje za djelovanje. Nacrt politike obino ukljuuje izjavu o razlozima za odreenu politiku. Javna politika je: donesena odluka.Javna politika je ve donesena odluka a ne tenja ili obeanje. Proces razvoja politika Razvoj politika je: (1) politiki proces: donoenje odluka i alokacija resursa podrazumijevaju izbore u prilog odreene grupe i prioriteta; (2) dinamiki proces: rijetko se ponavljaju potpuno iste situacije/ne moe se jasno odrediti kako e se proces odvijati; dvosmjerni proces: protok resursa ne samo od strane interesnih grupa, ukljuujui civilno drutvo, pa do onih koji kreiraju javne politike; vlasti takoe trebaju podrku odreenih grupa kao bi izradili, ozakonili i konano implementirali politike; Kljuni preduvjeti za dobar razvoj politika (1) efektivne institucije (2) efikasni ljudi (3) vizija i upravljanje (4) politika kao mala komponenta cjelokupne slike. Posao policy-analitiara GOVORITI ISTINU MONICIMADo istine dolazimo znanstvenim istraivanjima ANKETNO ISTRAIVANJE Anketa i izbori Svoju slavu zasluuju zbog predizbornih istraivanja . - Chicago Daily Tribune veliki skandal: objavili da je pobjedio Thomas Dewey republikanski protukandidat predsjedniku Harryju Trumanu, koji je u anketama vodio. Temeljno pravilo: anketa je samo slika trenutka, a ne izborna prognoza. Truman na platformi voza drao govore i proputovao zemlju neposredno pred izbore i promjenio raspoloenje biraa koje je iskazivano u predizbornim anketama, te pobjedio.Harry S. Truman (Lamar, Missouri, 8. maja 1884. Kansas City, Missouri, 26. decembra 1972.) je bio ameriki politiar i 33. predsjednik SAD-a (1945. 1953.) i 34. potpredsjednik SAD-a, nasljednik Franklina Delana Roosevelta.Najvee iznenaenje u amerikoj politikoj povijesti: Harry Truman i izbori iz 1948., Ken Hechler, George M. Elsey: Studije iz Bijele kue, zima 2006. Industrija anketnog istraivanja stavova javnosti i potrebe masovnih medija proiruje upotrebu ankete i na period izmeu izbornih ciklusa (neizborne godine);-Da su danas izbori,za koga biste glasali;Simulacija izborne odluke pitanjem: Za koju biste politiku stranku glasali da su danas izbori?Ispitivanje popularnosti moguih kandidata. Ispitivanje stepena identifikacije graana s politikim strankama. Ispitivanje popularnosti politikih aktera. Ocjena podrke ili uspjenosti stranke na vlasti. Procjena najvanijih problema u dravi, itsl.Anketa i oblikovanje javnih politika Podaci o raspoloenju javnosti i upotreba ankete su postali kljunim initeljem politikog uspjeha izabranim politikim akterima; neposredno biranim politikim liderima (predjednik drave, gradonaelnik...); zastupnicima u zakonodavnim tijelima, itd.; Ankete su korisne za pronalaenje novih informacija i oblika ponaanja korisnika usluga. Slue vie za opravdanje policyja nego za njeno prvobitno oblikovanje;Ankete u policy-odluivakom okruenju mogu biti korisne za promociju politike, mjerenje njene uspjenosti, ali su od male koristi kad je potrebno specijalistiko znanje o teko dostupnim i kompleksnim policy-podacima. Policy se mora temeljiti na konkretnim podacima o trokovima, moguim rjeenjima koja su na raspolaganju , nivoima rizika, moguim negativnim posljedicama, itd.Anketa: pitanja i postupak- Kljuna funkcija anketnog upitnika i anketiranja je da istraivake hipoteze pretvori u pitanja kojima treba doi do informacija za potvrivanje ili odbacivanje, testiranje postavljenih hipoteza.Standardna pravila i upute za upitnik:1. Pitanja moraju biti razumljiva.2. U istom pitanju ne smiju biti postavljena dva pitanja, a omoguen samo jedan odgovor (ili): Podravate li smanjenje stope PDV-a sa 17% na 11% ili uvoenje novih vrsta poreza?3. Pitanja moraju biti relativno kratka i jasna. Primjer nejasnog pitanja: Jeste li glasali na izborima?4. Nejasni vremenski okvir u pitanju moe dovesti do openitih i neodreenih odgovora. Pitanja o budunosti se moraju odnositi na odreeno vrijeme: sljedea godina, sljedeih pet godina...5.Vrijednosno optereena i sugestivna pitanja mogu snano iskriviti rezultate u eljenom smjeru. Pitanja na koje se eka odgovor DA ili NE nose u sebi potencijalni bias. Podravate li demokratske prijedloge Predsjednitva BiH?.6. U policy-korisnim anketama pitanja su esto previe struna ili se oekuje veliko znanje ispitanika.7. Izbjegavati pitanja koja nude nejasni par za komparaciju. Smatrate li da se u BiH ivi bolje nego u drugim dravama?

PITANJA JAVNE POLITIKE:ANKETAFUNKCIJA ANKETNOG UPITNIKAPRAVILA I UPUTE PRILIKOM SASTAVLJANJA QUESTIONARARESPODENTUZORAK Sluajni ili reprezentativni uzorakGeorge Gallup: Kuhar ne mora pojesti pun lonac juhe da bi utvrdio njen okus. Dovoljno je da nakon malo mijeanja proba jednu kaiku te da ocjeni treba li jo zaina. Svaki lan populacije koju istraujemo ima jednaku mogunost , isti nivo sluajnosti, da bude odabran za uzorak.

Uzorak Sluajni, reprezentativni uzorak se dobije odabirom relativno malog broja jedinica iz vee populacije tako da sve jedinice u velikoj populaciji imaju jednaku (poznatu) vjerojatnost da mogu biti odabrane u uzorak. Takvim postupkom moemo utvrditi nivo vjerojatnosti kojom uzorak predstavlja cjelinu iz koje je izveden.Npr. za veliinu uzorka od 300 ispitanika iz ope populacije od 30.000 biramo svako 100-to prezime.Uzorak ne moe govoriti o onim dijelovima populacije iz kojih nije izveden. Unaprijed mora biti jasno: KO su lanovi populacije; KAKO ih identificiramo; GDJE ih nalazimo.Npr. ako se anketa provodi telefonski tada je populacija stanovnitvo koje ima telefon, a ne cijelo stanovnitvo. Ili ako je rije o biraima tada je populacija biraki spisak. Taj popis ini fiziki okvir uzorka. Sluajni uzorak moe biti jednostavan kada iz neke vee populacije, kao to je popis biraa ili popis vlasnika telefonskog prikljuka, sluajnim odabirom izdvojimo uzorak. Stratificirani sluajni uzorak ima istu logiku izbora, ali je populacija jasnije omeena i opisana. To moe biti DIO ukupne populacije izdvojen prema kriteriju SPOLA, DOBI ili nekom drugom obiljeju.Tako dobivamo nekoliko sluajnih uzoraka zajednikih znaajki unutar jedne velike populacije. Stratificirani sluajni uzorak omoguuje tanije rezulate istraivanja s kvalitetnijim usporedbama izmeu odabranih strata (elemenata, sub-grupa) uzorka. Trea mogunost sluajnog uzorkovanja je kada neki dio ope populacije PRENAGLASIMO u uzorku. Npr. poreenje stavova etnike manjine u populaciji s veinskim stanovnitvom bit e statistiki tanija ako je uzorak anketirane manjine neto vei. Ako se metodom jednostavnog sluajnog uzorka ne uspije dobiti zadovoljavajua zastupljenost neke manjine, usporeene s njenom zastupljenou u opoj populaciji, tada je mogue taj dio uzorka PONDERIRATI tj. dati mu posebnu teinu kako bi se postigla potrebna proporcija ukljuenosti u populaciju. Ponderiranje je postupak dodjeljivanja odgovarajue vanosti pojedinim veliinama prilikom izraunavanja srednjih vrijednosti. Faktori vanosti ili ponderi mogu se izraziti apsolutno ili relativno. Ponder izraen apsolutno je broj koji pokazuje koliko se puta pojavljuje odreena veliina (vrijednost) koja sudjeluje u izraunavanju srednje vrijednosti, a relativni ponder pokazuje udio pojedine vrijednosti u strukturi cjeline. Npr. ako je odabrano 5 proizvoda s prosjenom teinom 2 grama i 10 proizvoda s prosjenom teinom 5 grama, tada je prosjena teina svih 15 proizvoda (5*2 + 10*5)/15 = 4 grama. Kod grupnih indeksa cijena (koliina) npr. ponderi su vrijednosti ili pokazatelji strukture vrijednosti.Tolerancija Statistika greka uzorkaSvaki izbor koji se temelji na sluajnosti ima ugraenu i oekivanu greku. Greka nije povezana s veliinom populacije iz koje se izvodi uzorak ve ve je greka ovisna o:- veliini uzorka;- nivou pouzdanosti koju u istraivanju zahtjevamo;- heterogenosti istraivanog prostora i pojave.Statistika greka smanjuje se s poveanjem uzorka. Uzorak izmeu 800 i 1000 ispitanika uobiajen je iprihvatljiv u najveem broju istraivanja. INTERVJU- ZNANJE O POLICY AKTERIMA Kad se primjenjuje intervju?Koje vrste informacija elimo dobiti intervjuom?Koje ispitanike intervjuirati?Pripreme i razgovorTok i analiza intervjuaIntervju je kvalitativna metoda FORMULIRANJE JAVNIH POLITIKA Policy-ciklus: 1. Definiranje problema-Prioriteta/ Inicijativa 2. Agenda proces - Formulacija javne politike 3. Izbor rjeenja - najpogodnije opcije javne politike 4. Implementacija javne politike 5. Evaluacija javne politike Formuliranje javnih politika Potrebno je razluiti dva odvojena procesa: (1) izmeu odluivanja ta uiniti (odreivanje dnevnog reda); i (2) razraivanje naina na koji to postii (formuliranje, odnosno programiranje javnih politika). Detaljno formuliranje javnih politika od najvee je vanostiza stvaranje onoga to bi se moda moglo zvati stvarnim politikama, za razliku od onih simbolinih. Vano je uoiti ovaj proces kako bi se izbjeglo upaanje u dihotomnu koncepciju procesa stvaranja politika u kojoj su naglaene samo dvije faze: (1) jedna u kojoj politiari donose politike; i (2) druga u kojoj dravni slubenici samo implementiraju usvojene javne politike. Time se na drugi nain izraava tradicionalna razlika izmeu politike i uprave, preispitana u razmatranju faznog modela. Neki autori fazni model prikazuju kroz nagomilavanje vie aktivnosti oko odreivanja dnevnog reda, ali pri tome ga ne razlikuju od formuliranja javnih politika. Glavni aspekti formuliranja javnih politika ta e formuliranje javnih politika vjerojatno ukljuivati? Razlike izmeu razliitih formalnih aktivnosti vezanih za formuliranje javnih politika variraju od zemlje do zemlje. Knoepfel i Weidner radije upotrebljavaju izraz programiranje javnih politika i koriste se modelom koji ukljuuje niz slojeva oko sri politika. Ti slojevi obuhvaaju: (1) preciznije definicije ciljeva javne politike (npr. u vezi s politikom borbe protiv siromatva nuno implicira stav o definiciji pojma siromatva); (2) operativne elemente, tj. instrumente koji se trebaju upotrebljavati da bi javna politika bila djelotvorna; (3) politiko-administrativne aranmane to podrazumjeva specifikaciju tijela ija e dunost biti implmentiranje javnih politika (to znai da ta tijela trebaju budet i druga sredstva); (4) proceduralne elemente, odnosno pravila koja se trebaju slijediti pri implementaciji javne politike. Odabir instrumenata Model procesa formuliranja javnih politika Knoepfela i Weidnera spominje se kao model koji obuhvaa instrumente s popisa operativnih elemenata. Pitanje odabira instrumenata moe biti vrlo vano. Howlett ak navodi da je odabir instrumenata...stvaranje javnih politika. Howlett navodi popis 63 elementa, ali prihvata Hoodov popis alata vlasti. Hood te alate klasificira s obzirom na: - nodalnost, to znai koritenje informacijama; - ovlatenja, to znai upotrebu pravnih ovlasti; - bogatstvo, tj. koritenje novca; - organizaciju, odnosno primjenu formalnih organizacijskih aranmana. Transfer javnih politika Neki znanstvenici smatraju da se teorija transfera javnih politika doda kao razliit i odvojen prilog istraivanju procesa stvaranja javnih politika. Globalizacija nam dokazuje da se u savremenom svijetu mnogo ulae u transfer javnih politika. Ne samo da nacionalni kreatori politika gledaju ta se dogaa drugdje, nego se i meunarodne organizacije direktno bave nuenjem recepata za javne politike. To su, uglavnom razliite agencije pod ambrelom UN-a, Svjetske banke i OECD-a. Teorija transfera javnih politika smatra se novim pristupom analizi javnih politika ili njenim okvirom. Meutim, ona ne odgovara na pitanja kako se donose odluke o prihvaanju ili odbacivanju ideja to dolaze iz drugih sredina. Odreena panja usmjerena je na ulogu meunarodnih organizacija koje ine transfer poluobaveznim , jer nastavak njihove potpore ovisi o prihvaanju javnih politika. Teorija transfera javnih politika moe se posmatrati i kao odraz openitog poimanja da se nove ideje i novi diskursi razvijaju i ire u cijelom svijetu, i s obzirom na njeno bavljenje okolnostima u kojima transfer javnih politika jest ili nije omoguen postojeim institucionalnim aranmanima, kao jo jedan doprinos institucionalnoj teoriji u njezinim irim oblicima. Dravni slubenici i formuliranje javnih politika Teorije mrea i zajednica javnih politika podrazumjevaju kombinaciju politiara, dravnih slubenika i predstavnika interesnih grupa. U mnogim raspravama na dravne slubenike se obino gleda kao na donositelje odluka koji nude alternativu politiarima i koji su ak subverzivni, ane kao na partnere u zajednikom sistemu. Takvo stanovite je pod snanim uticajem tradicionalne zaokupljenosti odnosima politike i uprave. Ako stalni dravni slubenici imaju kljunu ulogu u procesu stvaranja politika, oni mogu nastojati dati kontinuitet dnevnom redu kreiranja politika, provodei liniju svoga ministarstva bez obzira na politiko vodstvo. Whitehallski model (Whitehall je ulica u Westminsteru, centralnom dijelu Londona, gdje su smjetene brojne institucije dravne vlasti. To je politiki metonim za britansku vladu, dravni aparat, odnosno za dravnu vlast UK uope, slino logici izraza kao to su Bijela kua, Kremlj...) smatran je vrsto ukorijenjenim u Velikoj Britaniji. Drutva se razlikuju po nainu na koji su uloge dravnih slubenika raspodjeljene. U Holandiji npr. dravni slubenici su kljuni savjetnici svojih ministara. Dysonova analiza jakih i slabih drava navodi na zakljuak da su u jakim dravama dravni slubenici nositeljitradicije sluenja dravi; smatzra se da to stvara kontekst za savremenija pitanja kojima se bave politiari. Huber i Shipanov u svom radu Deliberate Discretion istrauju zato politiari ponekad doputaju znatnu slobodu odluivanja, a u drugim prilikama govore birokratama ta tano trebaju raditi. Pageova i Jenkinsova studija rada dravnih slubenika pokazuje da dravni slubenici, esto ispod najviih nivoa britanske dravne slube, imaju presudnu ulogu u formuliranju javnih politika. TIPOVI JAVNIH POLITIKA I FAZE U PROCESU Prouavanje procesa stvaranja politika podrazumjeva prouavanje naina na koje neka politika nastaje. Dosadanja literatura nudi dva pristupa rjeavanju tog prblema: (1) koritenje tipologija javnih politika; i (2) podjela na faze. Podruja javnih politika: Voenje rata Pokuaji kontroliranja ekonomije Osiguravanje odravanja dohotka Osiguravanje obrazovanja Pokuaji sprijeavanja oneiavanja Reorganiziranje lokalne vlasti Razliite vrste javnih politika -vanjska politika -ekonomska politika -socijalna politika, itd. Ova se podruja esto dijele na jo manje dijelove. Npr. socijalna politika na: zdravstvenu politiku, obrazovnu politiku, stambenu politiku, politiku odravanja dohodka, itd. Podruja javnih politika Drugi pristup je da proces stvaranja politika obuhvaa odvojene faze ili cikluse. Razliita podruja javnih politika Visoka politika: upravljanje vanjskim odnosima i ekonomijom; Niska politika: isporuke usluga i reguliranje svakodnevnog ivota; etiri vrste javnih politika Lowi je razvio tipologiju javnih politika. On tvrdi da javne politike mogu odrediti politiku On je specificirao etiri vrste javnih politika: 1). Distributivne javne politike: raspodjela novih resursa, 2). Redistributibutivne javne politike: promjena raspodjele postojeih resursa, 3). Regulatorne javne politike: regulatorne aktivnosti, 4). Konstitutivne javne politike: uspostavljanje ili reorganiziranje institucija. EASTONOV MODEL INPUTA I OUTPUTA Pionirski rad Davida Eastona o policy procesu - D. Easton (1953) The Political System, New York: Knopf; (1965) A Systems Analysis of Political Life - vaan je zato jer on smatra da je to proces koji ukljuuje interakciju kreatora politike s njihovom politikom okolinom. Faze javnih politika David Easton smatra se kljunim izvorom faznog modela. Easton tvrdi da se politika aktivnost moe analizirati kao sistem od veeg broja procesa koji moraju biti u ravnotei da bi aktivnost preivjela. Paradigma kojom se on koristi jest bioloki sistem, iji su ivotni procesi u meusobnoj interakciji i u interakciji s okoliem te tako stvaraju promjenjivo, ali zato ne manje stabilno stanje tijela. Politiki su sistemi, poput biolokih sistema, tvrdi Easton, i postoje u okruju u kojemu se nalaze i razni drugi sistemi, ukljuujui drutvene sisteme i ekoloke sisteme. Jedan od kljunih procesa politikih sistema, prema Eastonu, su ulazni faktori, koji poprimaju oblike ZAHTJEVA I POTPORA. Zahtjevi (INPUTI) podrazumjevaju djelovanje pojedinaca i grupa, koje od vlasti trae autoritativne alokacije vrijednosti. Potpore obuhvaaju djelovanja kao to su glasanje, potovanje zakona i plaanje poreza. Zahtjevi se unose u crnu kutiju odluivanja, poznatu kao proces konverzije, kako bi proizveli ishode, odluke i politike vlasti. Ishode (OUTPUTI) je mogue razlikovati od posljedica, koje se mogu opisati kao stvarni uinak javnih politika na graane. Eastonova analiza tu ne zavrava jer sistemski okvir doputa reakciju putem koje ishodi politikog sistema utiu na budue faktore koji ulaze u sistem. Jedan model kreiranja politike:Eastonov model inputa i outputa Postavljanje problema na dnevni red odluivanja Agenda Pitanja koja emo danas obraditi su: Teorijski pristupi. Modeli dnevnog reda. Vrste sadraja. Postavljanje problema na dnevni red odluivanja Agenda - Teorijski pristupi Pojmovi: sadraj rada; dnevni red; odluivake teme; predmet; agenda koristimo kao sinonime. Proces stvaranja SADRAJA RADA politikih tijela ustvari je izbor i uvrtavanje PROBLEMA na DNEVNI RED odluivakih tijela vlade, politikih organizacija i slinih nadlenih mjesta. Sadraj politikog odluivanja je POLITIKI PROCES PRVOGA REDA, kroz koji se oblikuje interesna konfiguracija drutva i oslikava DISTRIBUCIJA MOI U DRUTVU. To je sve ono to su nadlene institucije izabrale za svoj rad, ono na ta e se u daljem vremenskom toku utroiti sredstva i politika energija brojnih subjekata. Odgovoriti na pitanje ta je legitiman, javni, politiki problem poetno je i zakljuno pitanje rasprave o agenda-procesu. Na interes je metodologijske naravi: pokazati koji socijalni, ekonomski, kulturni, a prije svega politiki faktori potiu ili oteavaju proces kojim odluitelji donosioci odluka (decision-makersi) saznaju o problemima, izabiru ih iz mnotva konkurentnih tema i mobiliziraju svoje institucije i organizacije za njihovo rjeenje. U politikoj znanosti taj interes nije star, on postoji posljednjih 30-tak godina, ali se njegovi teorijski i metodologijski korijeni nalaze u velikoj raspravi u amerikoj politikoj znanosti izmeu elitista i pluralista, te brojnih deriviranih pristupa o distribuciji i strukturi moi u zajednici. Ukazaemo na tri opa teorijska pristupa agenda procesu, i to: A) Organizacijski pristup naglaava aktivnost FORMALNIH odluitelja. Koritena su istraivanja i modeli ciklusa djelovanja politiara i razvoj upravljakih uloga u organizaciji, uticaj tipova organizacija, inovacija i difuzija inovacija u organizacijama, uticaj financijskih izvora na ponaanja organizacija. B) Interesni pristup proistie iz literature o interesnim grupama i organizacijama i fokusira se na pitanja definicije problema, a manje na nain njihovog rjeavanja. Nekoliko aspekata: 1) ciklusi oivljavanja i nestajanja pojedinih tema i sadraja te utjecaji masovnih medija u tom procesu; 2) mobilizacija aktera i publike u vezi s pojedinim sadrajem; 3) pored pitanja ko sudjeluje u izboru i definiranju problema, poseban uticaj ima i sam sadraj , odnosno svojstva problema. Kroz sadraj i nain njegove strukturalizacije i prezentacije odreuje se i njegova legitimacijska vrijednost. Ovdje je rije o stepenu konfliktnosti koje pojedina tema nosi u sebi. Tako se problemi, generalno gledano, mogu podijeliti na KONFLIKTNE one koji predstavljaju suprotstavljene pozicije i mogu se razrijeiti samo s manjom ili veom koliinom (legislativne) prisile i NEKONFLIKTNE oko kojih postoji velika saglasnost u zajednici. To su problemi ope saglasnosti o potrebi njihova rjeavanja i esto ih moemo prepoznati u izbornim kampanjama kao one teme o kojima stranke imaju iste ili sline stavove (ljudska prava, demokracija, trite, itd.) C) Ekonomski pristup temelji se na literaturi javnog izbora. Za tu svrhu se koriste nalazi autora o odnosima ekonomskog rasta i aktivnosti drave, politikom interpretacijom rasta vladinih institucija. Vlade koje donose budete glsanjem, neuvaavajui trinu korist svojih odluka, proizvode ekonomski neracionalnu vlast i nedjelotvornu ekonomiju. Postavljanje problema na na dnevni red odluivanja Agenda Modeli dnevnog reda Interpretacijske konstrukcije agenda-procesa, za koje se moe rei da imaju svojstva modela, povezane sa teorijskim i empirijskim istraivanjem nekolicine politologa koji su i stvarni utemeljitelji te poddiscipline. Zbog njihovog nezaobilaznog doprinosa za agenda-modele ukratko emo prikazati rezultate njihova istraivanja. Procesualni modeli Cobba i Rossa Ovi autori identificiraju tri podmodela koji su odreeni varijacijama u smjeru agenda-procesa. Sam proces odreuju fazama: pokretanje, specifikacija, irenje i ulazak. Prvi podmodel je onaj u kojemu inicijativa dolazi izvan vladinih institucija nastojei osvojiti panju relevantne javnosti. Nezadovoljstvo se u poetku artikulira openito i od strane grupa izvan vlade. Takva openitija nezadovoljstva pretvaraju se u odreenije zahtjeve. irenjem problema na druge interesne strukture u drutvu, poveava se pritisak na odluivake institucije. Preuzimanjem problema od strane drugih grupa, razliitog stepena zainteresiranosti, postoji opasnost da snanije meu njimapreuzmu problem i redefiniraju ga onako kako izvornim akterima ne odgovara. Cobb i Ross upozoravaju da je za ovaj model od posebne vanosti: vrsta problema (stepen njegove opasnosti za vladu), snaga i povezanost interesnih grupa, vrijeme koje je proteklo od pojavljivanja problema do njegova dolaska na formalni dnevni red vlade. Naini djelovanja koji stoje na raspolaganju su razliiti: nasilje i protesne demonstracije, trajk, bojkot, unutarinstitucijska aktivnost, preko posrednika (interesne organizacije i politike stranke) i sl. Taj podmodel svakako je proireniji i tipian je za demokratske poretke. Drugi je mobilizacijski model u kojem odluitelji nastoje program ili policy prenijeti s formalne agende na javnu. To je najee potrebno kako bi postigli pretpostavke za provoenje tih odluka. Odluitelji nastoje zadobiti iru podrku za svoje projekte, posebno za one za koje im je potrebna ira, dobrovoljna saglasnost. Taj se model koristi ee u visoko hijerarhijskim drutvima ili drutvima u razvoju u kojima inicijativa drutvene promjene u rukama politike i upravljake elite. Trei model Cobb i Ross nazivaju modelom unutarnjeg pristupa. U njemu se najlake ostvaruje pristup na formalni dnevni red i sama implementacija, jer su akteri isti odluivaka tijela. Oni su nositelji inicijative i odluivanja, a njihov je osnovni cilj sprijeiti irenje teme u javnost, kako se ne bi produilo odluivanje, poveali trokovi ili izazvao otpor kojim bi cijela inicijativa bila onemoguena. Zbog toga oni nastoje ograniiti broj aktera ubrazati agenda-proces stvaranjem privida hitnosti. U tom podmodelu brojni od aktera suprotni su ranije opisani. Problem nije u postizanju nego u opasnosti skidanja s formalnog odluivakog reda i kasnije implementacije. On se najee pojavljuje u situacijama visoke koncetracije, moi i uticaja, nedemokratskog politikog sistema. J. Kingdon : tri toka agenda - proces Objanjavajui dinamiku agenda-procesa u amerikom politikom sistemu, posebno u predstavnikom domu, Kingdonovo teorijsko ishodite se zasniva na teoriji organizirane anarhije Cohena, Marcha i Olsena, kao i na metafori i analogiji sa biologijskim znanostima (evolucija, promjene i sl.). Kingdon smatra da analitiari predodluivakog procesa moraju poeti razlikovanjem izmeu stvaranja dnevnog reda i specificiranjem mogunosti za rjeavanje problema. Kingdon navodi tri odvojene i relativno neovisne aktivnosti, koje naziva strujama, tokovima: tok problema, policy-tok i politiki tok. Tako je stvoren ambijent organizirane anarhije u kojem policy, koje su ustvari rijeenja problema, u potrazi za njima, odgovarajuim problemima, a sve zajedno oekuje povoljan politiki trenutak. ee se agenda uspostavlja zahvaljujui postojeem i popularnom rijeenju negoli zbog vanosti samog problema. Kada se steknu uvijeti i doe do podudarnosti sva tri toka nastupa aktivnost vlade, relaizira se policy. Tako po Kingdonovom modelu istodobno djeluju tri sile koje moraju doi do podudarnosti, prozori moraju biti istodobno otvoreni, pa je takav proces u isto vrijeme postupan i neinkrementalan. U policy-toku, izboru moguih rijeenja, najvei uticaj imaju strunjaci. Neka su rijeenja uvijek prisutna u nekim interesnim zajednicama. Ona se prilagoavaju novim uvijetima, novoj zakonskoj regulativi ili financijskom stanju, ali uglavnom ostaju prepoznatljivi. Takva se rijeenja nastoje povezati s problemom koji izbija u javnost. U povoljnom politikom stanju aktivni e politiki poduzetnici osvojiti odluivaki dnevni red. Kingdon metaforiki pojanjava: kada su sva tri prozora otvorena i ako se nalaze jedan iza drugog, tada se kroz njih moe vidjeti, a to je trenutak osvajanja odluivake pozicije. Takva podudarnost i otvorenost prozora ne traje dugo i to vrijeme politiari nastoje to uspjenije iskoristiti. U svakom politikom sistemu postoje razliiti dnevni redovi: u odnosu na nivo u politikom sistemu (lokalna ili nacionalna), u odnosu na podruje djelatnosti (ekonomska, vanjskopolitika, odbrambena i sl.), u odnosu na vrijeme (dugorona ili kratkorona), u odnosu na vrste institucija (zakonodavne, izvrne, sudske). SUBJEKTI AGENDA PROCESA I DINAMIKA AGENDA-PROCESA Dravni akteri Politiko vrhovnitvo Nositelji izvrne vlasti: Predsjednici drava ili vlada svoj uticaj u politikom procesu ostvaruju zahvaljujui raspolaganju razliitim i snanim sredstvima. Institucionalni izvori njihove moi ovise o ustavnom rjeenju njihove pozicije u politikom sistemu i ureenju odnosa sa drugim dravnim organima. Vanjski i unutarnji resursi politikog voe: A) vanjski resursi: organizacijski ustroj, lanstvo i parlamentarni zastupnici soje politike stranke, kako bi nametnuli svoj dnevni red. Ovi resursi pretstavljaju osnovicu politikog kapitala i snage efa drave ili vlade. B) Unutarnji resursi: (1) vrijeme koje mu je na raspolaganju (duina izbornog mandata ili vremena za neku specifinu odluku); (2) informacije (raspoloivi podaci i analize o konkretnom problemu); (3) znanje i strunost (sposobnost razumjevanja problema i njegovih aspekata kao i uspjenost voenja politikog odluivanja); (4) osobna tjelesna i duevna energija (njegova razina motivacije i posveenja zadacima, radna energija, sposobnost podnoenja stresnih situacija, itd.). Politiki predstavnici, delegati Parlamentarni predstavnici mogu donositi zakone i druge obvezujue odluke. Nalaze se esto u centru medijskog interesa i panje javnosti. Raspolau mandatom izbornog tijela i legitimni su predstavnici razliitih interesnih sfera, to im sve daje potencijalno veliki uticaj na kreiranje politikoga dnevnog reda. Pod stalnim su pritiskom razliitih interesnih grupa, svoga izbornog tijela i javnosti. Motivacija politikih predstavnika za sudjelovanjem u agenda-procesu i njegovom preoblikovanju moe biti razliita. Oni mogu nastojati realizirati interese svoga izbornog podruja i/ili realizirati ciljeve stranke kojoj pripadaju ili ideoloka uvjerenja. Naravno, aktivnost izabranih predstavnika za sudjelovanjem u agenda-procesu i njegovom preoblikovanju moe biti razliita. Uprava i administracija Izvori uticaja upravnih slubi, dravne birokracije, na agenda proces esto se smatraju brojnima i vanima. Uticajniji su na stvaranje moguih rjeenja i njihovu primjenu negoli na kreiranje samoga dnevnog reda koji je u velikoj mjeri odreen hijerarhijski, top-down modelom. Policy-poduzetnici Raspravi o policy-poduzetnicima treba prethoditi nekoliko napomena o politikom vodstvu, o politiaru-voi. Najee se u literaturi o politikom vodstvu opisuju potrebne osobine i funkcija vodstva. Vodstvo zahtjeva: (1) vjetu upotrebu formalnih i neformalnih izvora moi (treba razlikovati formalno vodstvo kao politiki poloaj od stvarnog vodstva); (2) posjedovanje ideje ili vizije, povezano sa (3) sposobnou artikulacije vlastite poruke, pridobijanja podrke i ostvarenje cilja. Vodstvo mobilizira grupu na rad i predanost ostvarenju cilja. Vodstvo se opisuje samo u sferi djelovanja. Vana konotacija uz vodstvo i vou jeste inovativna djelatnost. Voa upuuje na novi put, uzima novi smjer i po tome se on razlikuje od mase koja ga slijedi i od prijanjih voa. Inovativnost ne mora, a esto i nije, stvarna, nego simbolika. Klasini naini konstrukcije fenomena inovativnog voe su stilistike jezike igre i geste te irenje takvih inovativnih tehnika. U politikoj inovaciji potreban je poduzetnik, osoba koja e uspjeno povezati potrebne elemente za promociju nove ideje. Poduzetnici se mogu nalaziti na bilo kojem mjestu policy-arene. Po svojstvima nalikuju ekonomskim poduzetnicima. Moraju raspolagati vremenom, energijom, reputacijom, ponekad i financijskim sredstvima. Njihova je dobit: ostvarenje politike koju podravaju, napredovanje u karijeri, zadovoljstvo u sudjelovanju, irenje i jaanje njihove organizacije ili institucije, irenje glasake podrke, ostvarenje moralnih ciljeva i sl. Koje kvalitete mora posjedovati policy-poduzetnik? Raspolaganje pravom ili moi da bude sluan i prisutan u javnosti. Ta kvaliteta ima tri mogua izvora: (1) strunost (legitimna interpretacija strunih dimenzija problema; (2) pravo i sposobnost da se govori u ime i za druge (voe interesnih grupa i politikih stranaka); (3) nositelji vanijih formalnih poloaja u politikom sistemu (predsjednici, ministri, istaknuti parlamentarni predstavnici). Poduzetnici koji raspolau kombinacijom politikih vjetina (pregovarakim kvalitetama i irokim krugom veza) i strunog znanja, mnogo su uspjeniji od oni koji raspolau samo s jednim od tog dvoje. Kao u svakom poslu, tako i u ovome, treba biti uporan. Uporni politiari su uspjeni politiari. Poduzetnici su uvijek prisutni i uvijek spremni na prodaju svoje ideje. Spremnost da se investira na nekom politikom podruju i da se to ostvari temeljito, u kombinaciji sa drugim kvalitetama i resursima, garantira uspjeh. Poduzetnici moraju uvijek biti spremni na prilagoavanje novim okolnostima svaka kriza je za njih mogunost realizacije vlastitih omiljenih rjeenja. Akteri izvan vlade Interesne grupe Uticaj interesnih grupa ovisi i o vrsti djelatnosti: u podruju ekonomije drukiji je od onoga u zdravstvu, obrazovanju, a jo se vie razlikuje od djelovanja interesnih grupa javnosti (za zatitu potroaa, okolia i sl.). Uticaj interesnih grupa prema zakonodavstvu i izvrnim rukovoditeljima usmjeren je uglavnom na sprijeavanje realizacije nekih prijedloga ili njihovog prilagoavanja odreenoj interesnoj strukturi. Najee je njihov cilj ouvanje dosadanjih odnosa koji donose privilegije, profit itd. Interesne grupe djeluju nastojei usmjeriti panju javnosti i politiara na nove probleme u drutvu ili na bolje naine rjeavanja starih tekoa. Izvori uticaja interesnih grupa nalaze se u razliitim podrujima. One mogu svoj uticaj crpiti iz izbornog uspjeha u ijoj su realizaciji uestvovali, iz mogunosti kontrole ekonomskih tokova, dobre organiziranosti i povezanosti u djelovanju. Ali, financijska sredstva i organizirano djelovanje ipak ne moraju garantirati uspjeh promjene dnevnog reda. Ponekad je mnogo vanija drutvena klima i prevladavajue ideje u zajednici. Politike stranke Uticaj politikih stranaka, naroito onih koje pobjede na izborima, izuzetno je vaan. Njezini lideri postaju politiko vodstvo drave, pa na taj nain mogu djelovati na promjenu ope politike orijentacije i prioriteta, ali i na posve konkretan izbor novih problema. Politike platforme stranaka popis su eljenih sadraja koji se u velikoj mjeri mogu podudarati, ali i ozbiljno razlikovati, posebno u sistemima s ideoloki polariziranim strankama. Parlamentarni politiki sistemi s centraliziranim i hijerarhiriziranim masovnim strankama omoguuju mnogo vei uticaj na sadraj politikog djelovanja politikim strankama nego oni u kojima postoje koalicijske vlade ili fragmentirane i slabe politike stranke. Znanstvenici, strunjaci, savjetnici Uticaj onih koji raspolau znanjem na agenda-proces posljednjih godina je sve izrazitiji. Kompleksnost socijalnih problema, njihova esta tehnoloka sofisticiranost (npr. u energetskoj politici), velike socijalne i etike dvojbe koje donose (genetski ininjering, nove tehnologije u zdravstvu), sloene financijske konstrukcije (meunarodni dugovi) i druge sline politike, uzroci su to odluitelji sve vie angairaju znanstvenike i strunjake. Posljednjih godina posebno veliki uticaj imaju politiki savjetnici kandidatima u izbornoj trci za predsjednika SAD. Tri su osnovna podruja djelatnosti: prikupljanje novca; analiza (anketom) preferencija izbornog tijela; i propaganda u medijima. Takav angaman eksperata rezultira i promjenom dominantnog obrasca moi u kojemu se sada mo realizira interakcijom politiara i strunjaka novim tipomkoalicije. Znanstvenici Uticaj ljudi sa univerziteta i drugih znanstvenih institucija vei je u procesima stvaranja i vrednovanja mogunosti negoli u samom izboru sadraja odluivanja politikih tijela. Njihov uticaj moe biti dugoroan i kratkoroan. Znanost openito rijetko ima neposredan, nezavisan i odreeno svrhovit uticaj na odluivanje. Znanstveno znanje i politika u posrednom su dugoronom meusobnom odnosu. Tekoe u odnosu znanosti i politike nisu lako premostive. One prijes vega proizilaze iz dva kultura i vrijednosna svijeta koji se po mnogo emu teko usklauju na dulji rok. Te razlike su: 1) Priroda znanja koju proizvodi znanost i kakva je potrebna politici. Znanstvene izjave su vrlo esto uvjetne, pod odreenim ogranienjima, dok politici trebaju jasni i neupitni odgovori. Politiari su u potrazi za takvim varijablama koje je mogue mijenjati administrativnim sredstvima, suprotno od onog to ine znanstvenici. 2) Politiari znanstvenu informaciju smatraju samo jednim od moguih izvora znanja za njihovo djelovanje 3) Razlika je i u vremenskoj perspektivi. Znanstvenicima treba mnogo vie vremena za realizaciju istraivakog projekta nego to sebi politiari mogu dopustiti. Problemi ne ekaju znastvene analize, na njih tereba reagirati to je bre mogue. 4) Razlike postoje i u sistemu nagrada koje se oekuju. Znanstvenici svoju primarnu satisfakciju nalaze u objavljivanju radova to im donosi presti, ugled i novac. Politiari tee, prije svega, ponovnom izboru na funkciju . 5) Suprotstavljenost u vrijednosnoj interpretaciji socijalnih problema. 6) Razlike su i u tipu i u izvoru logike djelovanja. Logika znanstvenog djelovanja je unutarnja, a politike vanjska i sklona razliitim pritiscima interesno-ideologijskog tipa. 7) Motivi znanstvenog djelovanja su opi, humanistiki, a politikog specifini, interesno i vremenski odreeni i ogranieni. Kratkoroni utjecaj znastvenog rada odreen je neposrednim pogodbama i narudbama istraivakih zadataka. Znanstvenici koji djeluju unutar vladinih tijela ee djeluju kao policy-analitiari. Policy-analitiari Policy-analitiari takoer pripadaju u policy-zajednicu strunjaka i ljudi koji djeluju u policy podruju. Unutar takve zajednice ljudi stalno se razmjenjuju podaci, informacije, analize i slino.Uticaj analitiara ovisan je o fazi policy-procesa i vjerojatniji je u fazama specifikacije problema, pronalaenja mogunosti njegova rjeenja i vrednovanja implementacije. To su aktivnosti najpodobnije za primjenu tehnika i metoda struke i znanosti. U ranim fazama policy-procesa unutar policy-zajednice razvija se zajedniki pogled na problem, struni konsenzus izmeu eksperata. Policy-zajednice razlikuju se od znanstvenih zajednica i privatnih firmi na tritu. Policy-zajednica je u velikoj mjeri neovisna o politikim promjenama i ideolokim lomovima. Policy-zajednice za razliita podruja su razliite. Negdje su vee i vie fragmentirane, pa zbog toga nestabilnije i izloenije unutarnjoj diferencijaciji i sukobima (zdravstvo, energija, itd.), drugdje su manje i povezanije sa naglaenom suradnjom i zajednikim interesima (znanost). U vre struktuiranim policy-zajednicama rjee su nagle promjene agenda-statusa i moguih rjeenja.

METODE ZA IZRADU POLICY- RJEENJA Zapamtite: Policy rjeenja su odgovori na policy probleme! KAKO ODABRATI POLICY-RJEENJE Tri nivoa policy-analize (1) Nivo policy-ciljeva. Opi i dugoroni ciljevi prihvatljivi irokoj javnosti (smanjenje zagaenja, poboljanje primarne zdravstvene zatite, poveanje zaposlenosti, poboljanje javnog prevoza...); (2) Drugi nivo analize: Kriteriji koji dodatno definiraju policy-ciljeve: trokovi, koristi, efikasnost, legalnost, pravednost, dostupnost, politika podobnost,... (3) Trei (najnii) nivo : Jedinice mjere koje se koriste za operacionalizaciju postavljenih kriterija. (cijene proizvoda, prisutnost hlora u vodi, broj bolnikih dana, utroak energije, vrijeme ekanja na uslugu, broj putnika, kilometraa, broj diplomiranih studenata...ili bilo koja druga primjerena JEDINICA MJERENJA Naruilac policy-analize nastoji zadovoljiti razliite interesne grupe i zbog toga esto govori o opim ciljevima (ekonomski napredak, poboljanje uvjeta, unapreenje demokracije, ivotni standard isl.) Takva najavljena javna politika esto sadri vieznane i nepodudarne ciljeve, kao npr.istodobna najava smanjena poreza i poveanje dravnih izdajanja ?! Koristei se trinim analogijama, mogue je u prijedlog rjeenja ugraditi kombinacju poticaja(nagrada) i kazni (trokova) koji e usmjeravati ponaanje prema poeljnom cilju. Pet naina poticanja i ogranienja Poveati koristi od poeljnog ponaanja; Smanjiti trokove za poeljno ponaanje; Poveati trokove za nepoeljno ponaanje; Smanjiti koristi od nepoeljnog ponaanja; Poveati vjerojatnost da e trokovi i koristi biti realizirani. Trokovi i policy-rjeenja Ekonomskom analizom trokova se nastoji: Jasno utvrditi izvore sredstava za neki policy-cilj; Usporediti mogua rjeenja kako bi se odabralo najefikasnije; Utvrditi jesu li koristi od rjeenja vee od trokova. Utvrivanje trokova poetni je korak u izboru policy-rjeenja. TROKOVI I KORISTI Neposredni trokovi: plae, odravanje, najam prostorija, energija, popravci,... Posredni trokovi: npr. gradnjom Doma zdravlja dolazi do poveanog prometa automobila, potreba za otvaranjem nove autobuske stanice, povean odvoz smea,... Trokovi proputene prilike: to su izgubljene dobiti od programa koji nismo odabrali ili od poslova koje smo mogli napraviti da se nismo odluili za program koji se provodi. Trokovima odabranog programa A treba pribrojiti izgubljene dobiti programa B za koje se naruitelj nije odluio. Privatni trokovi: to su trokovi koje moraju podmiriti korisnici nekog programa da bi u njemu mogli sudjelovati, npr. kolarina, participacija u zdravstvenim uslugama, itd. Trokovna efektivnost Za razliku od cost-benefit analize trokovna aktivnost je openitija i njezin cilj nije sve ulazne i izlazne stavke odrediti financijski. TROKOVNA EFEKTIVNOST je metoda kojom se moe poblie odrediti koji nain rjeavanja problema je najbolji u smislu trokova i uinkovitosti u ostvarivanju postavljenih ciljeva javne politike ANALIZA MARGINALNE AKTIVNOSTI - AM(rubne) korisnosti treba pokazati kolika je cijena usluge za svakog novog korisnika - Marginalni troak nastaje proizvodnjom svake nove dodatne jedinice usluge. PRAVEDNOST U POLICY-RJEENJU Ekonomski visokoefikasni programi mogu biti politiki i socijalno neprihvatljivi jer zanemaruju kriterij pravednosti. Pravednost se odnosi na raspodjelu poeljnih vrijednosti izmeu socijalnih grupa ili izmeu pripadnika iste socijalne kategorije. Dvije dimenzije kriterija pravednosti: (1) horizontalna-odnosi se na jednak tretman slinih subjekata u istoj socijalnoj grupi; i (2) vertikalna-odnosi se na distribuciju izmeu nejednakih drutvenih slojeva, koji se najee razlikuju prema imovinskom stanju. TRI UVJETA ZA USPJENO POLICY-RJEENJE - Tehnika provedivost - Postojanje dovoljnih financijskih sredstava i ekonomskih izvora - Politika podobnost policy-alternative