pjesme, d. cesarić
Post on 11-Jul-2015
940 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Kadikad, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more.
Na vrućem čelu u taj mah
Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjas me sretnim čini.
Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem? Pišem? Što ću s njim?
Skupina poluglasnih
ljudi
Kraj odra stoji. Titra
plam
Visoko rabuktalih
svijeća,
Al u tom skupu on
je sam.
Na prozorima sunce sja.
Treperi. Ali nema moći
Da baci ma i jedan trak
U tamu beskrajne mu noći.
Govor i jecanje i plač
Tišina su njegovom uhu
Životu uzet, on tek šuti,
Tajanstven u svom crnom
ruhu.
Oko njega mirišu ruže.
On leži smiren, kao svet.
Ne osjeća ih. Njihov miris
Ne dopire u njegov svijet.
Teče i teče, teče jedan
slap;
Što u njem žnači moja
mala kap?
Gle, jedna duga u vodi
se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi
mogo sjati,
I moja kaplja pomaže
ga tkati.
top related