lektira i - zsv.weebly.com · priča s gestama. više o ovome u: vladimira velički, pričanje...

doc. dr. sc. Marina Gabelica

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

marina.gabelica@gmail.com

Sažetak predavanja

Lektira i pripovijedanje

• Lektira – obavezno čitanje.

• Lektira (nastala od latinskoga legere) znači čitanje, pročitano štivo.

• Ipak, lektira je – sredstvo poticanja čitanja; sredstvo poticanja čitanja iz užitka.

• U jednom trenutku, sredstvo je postalo ciljem.

• Lektira koja bi trebala biti poticaj da postanemo samostalni čitatelji, zbog drugih razloga u tome zapravo – odmaže.

• Pripovijedanje kao govorni čin – poticaj na slušanje, govorenje, čitanje i pisanje.

• U nastavku – nekoliko ideja kako pripovijedati.

Zvučna priča

• Zvučna priča – priča ispričana SAMO zvukovima.

• Može nam poslužiti kao vježba slušanja, motivacija prije čitanja priče ili kao poticaj na pripovijedanje.

Soundscape

• Soundscape – „zvučni pejzaž”

• Soundscape – zvuk ili kombinacija zvukova koja stvara ili proizlazi iz (imerzivnog) okoliša.

• Termin osmislio kanadski skladatelj R. Murray Schafer.

• Akustična ekologija – disciplina koja proučava odnos živih bića i njihovog okoliša posredovan zvukom.

• Soundscape – također se odnosi na zvučni zapis (snimku) ili izvedbu zvukova koji stvaraju doživljaj određenog akustičnog okoliša.

Soundscape

• Varijanta 1 – stvaranje zvukova (ugođaja) kiše, oluje, morske obale, šume, livade…

primjer: https://www.youtube.com/watch?v=VOU5gAFV9v8

Soundscape

• Varijanta 2 – stvaranje zvukova kao podloga za recitiranje pjesme (onomatopejsko ozvučivanje pjesme).

Soundscape

• Varijanta 3

• snimka pripovijedanja uz zvučnu podlogu –opuštajuća glazba, zvukovi

- vođeno maštanje

Soundscape

• program Audacity

• zvukovi: www.freesound.org

Soundscape

Slikopriča

• Varijanta 1 – fotografija/slika kao poticaj na pripovijedanje

- STATIČNA

• Varijanta 2 – fotografija kao poticaj na pripovijedanje

- STATIČNA, prikazuje nešto DINAMIČNO

Slikopriča

• Varijanta 3 – niz fotografija koje čine priču.

Slikopriča

• Varijanta 4 – fotografije obogaćene zvukovima.

Slikopriča

• Fotografije su neiscrpni izvor motivacije za pripovijedanje priče i poticaj na stvaranje priče.

Pričanje (uživo) priče pomoću slika.

Slikopriča

• Pripovijedanje gestama – stare priče u novome ruhu.

Pripovijedanje

PRIMJER: Mala zvijezda

• Pripovijedanje gestama i rekvizitima –

okusi, mirisi; biljke, hrana…

Pripovijedanje

• Priča na leđima – poticaj na maštanje i opuštanje.

Pripovijedanje

• Ambijentalno pripovijedanje – stvaranje drugačijeg ozračja (pomoću glazbe, mirisa, rekvizita).

Pripovijedanje

Pripovijedanje rekvizitima –

• Slikama

• Lutkama

Pripovijedanje

Pripovijedanje rekvizitima –

• Kazalište sjena

• Stolna predstava.

Pripovijedanje

• Nekoliko ideja poticaja na učeničko izražavanje i stvaranje.

• Prostor – prepričavanje

• Rukavica – prepričavanje

• Crtež – prepričavanje

• Crtež – stvaranje priče

• Matematika – prepričavanje

• Stvaranje priče prema poticaju

• Stvaranje priče prema poticaju

• Priča iz vrećice

Once upon a time

IZRADA PRIPOVJEDNIH KARTICA

5 realističnih likova (kraljica, seljak, djevojčica…)

5 čudesnih likova (vila, zmaj, vještica…)

5 čudesnih predmeta (magični štapić, čizme)

5 čudesnih događaja (letenje, pretvaranje u životinju i sl.)

5 mjesta radnje (dvorac, začarana šuma)

1. Varijanta – pričanje po karticama

Npr. Karte: dječak šuma ptica

2. Varijanta – odabiremo dvije karte – dva lika. Kako je jedan lik postao drugi?

Npr. Karte: dijete čarobnjak

3. Varijanta – odabiremo tri karte – dva lika i 1 predmet. Opis konflikta.

Npr. Karte: dijete ključ čarobnjak

• Ideja za pripovijedanje ima zaista mnogo.

• Storytelling – pripovijedanje – stvaranje vlastitih priča, ali i davanje „novoga ruha” nekim poznatim pričama.

ZAKLJUČAK

• Književno djelo (lektira) mora biti predstavljen na način da potiče imerziju djeteta.

• Zatim slijedi stvaralaštvo – imerzija postaje inspiracija.

ZAKLJUČAK

• Lektira za nove generacije – književna djela moraju oživjeti u našim učionicama / knjižnicama.

• Također, način obrade lektire morat će iz pasivne reprodukcije pretvoriti u aktivno istraživanje i stvaralaštvo.

ZAKLJUČAK

• Ovdje navedene ideje ubrzo će biti objavljene u knjizi „Kreativni pristup lektiri”, autorica Dubravke Težak i M. Gabelica.

• Pozivam vas da sljedeće školske godine pronađete ovu knjigu, a u međuvremenu ove i druge ideje potražite na Facebook stranici „Kreativni pristup lektiri”.

ZAKLJUČAK

Hvala na pažnji!

Primjer Priče na leđima – više o ovome u:

Vladimira Velički, Pričanje priča – stvaranje priča, Alfa, 2013.

Sunce je sjalo zlatno, veliko i toplo.

Zec je skakutao po livadi.

Ptičice su letjele i pjevale.

Jelen je pasao travu.

Medo se gegao, polako, polako....

Počeo je puhati vjetar – prvo slabiji, a zatim sve jači.

Zatim je polako počela padati kiša – kap kap, kap po kap.

Kiša se ubrzo pretvorila u tuču!

Životinje su brzo pobjegle u skrovišta.

Tuča je padala – jako, a zatim sve slabije.

I vjetar je postajao sve slabiji, i nježniji, i topliji....

Životinje su se počele vraćati.

Prvo su se vratile ptice.

Zatim se vratio jelen i počeo je pasti travu.

Doskakutao je zeko i prošao po cijeloj livadi.

Dogegao se i medo, šapu po šapu.

Na kraju je i sunce ponovno zasjalo, zlatno, veliko i toplo.

Priča s gestama

Više o ovome u: Vladimira Velički, Pričanje priča – stvaranje priča, Alfa, 2013. (priča Mala usamljena zvijezda, str. 157) Originalna priča nepoznatog autora

Mala usamljena zvijezda (Prije pričanja priče treba pripremiti jabuku koju ćemo kasnije razrezati vodoravno) Jednom davno noćno nebo je bilo jako tamno. Nije bilo zvijezda ... osim jedne ... vrlo male zvijezde. Mala zvijezda bila je sasvim sama i osjećala se jako usamljeno tamo na nebu. Jednoga je dana ta mala usamljena zvijezda otišla posjetiti vrlo mudroga i vrlo, vrlo staroga čovjeka koji je živio na Zemlji, na vrhu visoke planine. Mala usamljena zvijezda pitala je starca može li joj pomoći. Budući da je starac volio malu zvijezdu i budući da je bio vrlo mudar, obećao joj je da će napraviti dvije stvari: Prvo, posegnuo je rukom iza sebe i izvukao prekrasnu, sjajnu, crnu torbu. Otvorio ju je, posegnuo u nju i izvadio pregršt sjajnih, svjetlucavih zvijezda. Jednim zamahom ruke bacio ih je u visinu i cijelo nebo ispunilo se tisućama zvijezda. „Evo!" rekao je starac. ,,Sada više nisi sama. Imaš tisuće zvjezdica koje ti mogu biti prijatelji. Ali budući da si bila tako jako usamljena, napravit ću za tebe još nešto. Stavit ću tebe na jedno jako posebno mjesto na Zemlji." Pucnuo je prstima i napravio što je obećao. Kamo je čovjek stavio malu usamljenu zvijezdu? (Jabuku koju smo pripremili prerežemo vodoravno, tako da napravimo dvije potpuno jednake polovice. Razdvojimo ih i pokažemo djeci. Zvijezda je u jabuci.)

Prema priči nepoznatog autora, doradila M. Gabelica

Mala zvijezda

Nekoć davno, davno, svijet nije bio onakav kakvim ga danas znamo. Bilo je to

doba kad su ljudi još znali razgovarati s nebom. Ipak, kad bi pala noć... Nebo je bilo veliko i tamno. Na njemu je bila samo jedna jedina mala zvijezda. Zato su i noći bile crne, tamne i mračne. Ljudi su se bojali noćnoga mraka. Zato bi prije spavanja: navukli zastore, zaklopili oči, prekrili glave prekrivačima. I znali su da nije dobro.

Na jednome brežuljku, u kućici, živio je mudri starac. I znao je starac da nije dobro da se ljudi mraka boje. Zato se jedne noći popeo na vrh brijega i počeo zazivati zvjezdicu: - Zvijezdo, zvjezdice, hajde priđi bliže. Istog smo roda, zvijezde i ljudi. Dođi k nama, tračak svjetla nam budi.

Zvijezde su, kao što znate, stara nebeska bića i vrlo, vrlo mudra. A onaj tko je mudar dobro zna – želje djece i staraca moraju se uslišiti. Zato je zvjezdica napregnula uši, ali starca nije mogla dobro čuti – bio je predaleko. Stoga se stala sve više i više približavati, a starac ju je nastavio dozivati: - Zvijezdo, zvjezdice, hajde priđi bliže. Istog smo roda, zvijezde i ljudi. Dođi k nama, tračak svjetla nam budi.

Kako se zvijezda približavala, noćno se nebo počelo osvjetljavati – malo, pomalo... i potpuno je zasjalo! Noć se pretvorila u dan! Nekoć mala zvjezdica bila je tako velika i tako sjajna da je svake noći sjala kao sunce. Zato bi ljudi prije spavanja: navukli zastore, zaklopili oči, prekrili glave prekrivačima. I znali su da nije dobro. I starac i zvijezda znali su da nije dobro... Tada se zvjezdica sjeti: Ponekad je dovoljna samo mala zraka svjetlosti da se razbije mrak. Stoga ću se ja rasprsnuti u dva milijuna malih zvjezdica.

Tako i bi. Zvijezda se rasprsne i pretvori u dva milijuna i jednu malu, sjajnu zvjezdicu. Starac dograbi jedan milijun zvjezdica i prospe ih po nebu. One ostanu tamo i nastave svijetliti kako bi izgubljenim putnicima-namjernicima osvjetljavale put. Starac uze drugi milijun zvjezdica i prospe ih po zemlji. One se pretvore u krijesnice i odlete. I tada uzme onu jednu, najmanju i sakrije je u malu crvenu kućicu da tamo ostane i podsjeća nas na dane kad su nebesa i ljudi još znali razgovarati. Znate li gdje ova zvjezdica danas živi?