franjevci gotika
Post on 19-Jan-2016
73 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
Seminarski rad iz predmeta
UMJETNOST GOTIKE
Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj
Clarissa Alessandra Gambuzza
24. siječnja 2014.
Sadržaj
1. Uvod ....................................................................................................................... 3
2. Franjevački red .......................................................................................................... 4
3. Franjevci u Hrvatskoj ................................................................................................ 5
4. Značajke arhitekture .................................................................................................. 7
5. Najznačajniji spomenici franjevačke arhitekture ...................................................... 9
6. Ruševne crkve ........................................................................................................... 11
7. Skulptura ................................................................................................................... 13
Popis literature .......................................................................................................... 14
Ilustracije ................................................................................................................... 15
2
1. Uvod
Gotički stil započinje u blizini Pariza, a nakon samo sto godina on će već utjecati na cijelu
Europu. Ovakva je umjetnost prihvaćena i izvan ove države, te je prilagođena različitim
regionalnim uvjetima.
U ovo vrijeme formiraju se i prosjački redovi. Njihiva je misija bila propovjedačka i kako
bi ju ostvarili, oni su gradili velike crkve za okupljanje vjernika. Često su te crkve bile
oblikovane lokalnim običajima gradnje. Prosjački su redovi mnogo putovali, te time šire
svoj utjecaj, a crkve koje grade su uglavnom u gotičkom stilu.1
Za prostore Hrvatske najznačajniji je red franjevački. Nakon što igrom slučaja sam Sv.
Franjo posjećuje ove krajeve, njegov se utjecaj počinje širiti i označen je početak gotičke
arhitekture u Hrvatskoj. Uslijediti će stoljeća utjecaja i izgradnje novih crkava. Crkve
nisu bile bogate, što odgovara franjevačkom učenju o siromaštvu, no one odražavju odlike
gotičkog stila.
U sljedećih nekoliko poglavlja detaljnije će biti objašnjeno na koji je način Sv. Franjo
dospio na ovo područje, razlog zašto su franjevci značajni za ove prostore i što donose sa
sobom. Također, navedene su i povijesne činjenice koje smještaju ova zbivanja u
socialno-ekonomski kontekst. Nadalje, navedene su najznačajniji očuvani spomenici koje
je ovaj red izgradio. Nažalost su od mnogih crkava koje je ovaj red dao podignuti mnoge
danas u ostatcima ostataka, porušene. Neke od njih nisu uopće ostale sačuvane, pa je tako
jedino sigurno da je nekada nešto postojalo u tim prostorima.
Kraj franjevačke gotičke arhitekture obilježio je prodor Turaka koji je također zaslužan za
ruševno stanje mnogih građevina.
1 J. E. Davis, W. B. Jenny, F.F. Hofrichter, J. Jacobs, A. M. Roberts, D. L. Simon, 2007., 467
3
2. Franjevački red
U ranom trinaestom stoljeću počinju se formirati prosjački redovi. Oni najznačajniji jesu
dominikanski i franjevački red koji nastaju na području Italije. Oni se ne distanciraju od
tadašnjeg svijeta, već sudjeluju u svakodnevnici. Za potrebe propovijedanja i pomaganja
laicima grade se brojne crkve. Glavna odlika koja se ističe kod ovoga reda jest siromaštvo.
Franjo Asiški, tako nazvan po rodnom mjestu Assisiju u Italiji, smatra se utemeljiteljem
triju franjevačkih redova: franjevaca, klarisa i tzv. trećoredaca.2 Franjevački je red
osnovao 1209. godine. Glavni je cilj franjevačkog reda bio produbljivanje duhovnosti i
pomaganje siromašnima. Smatrali su da je najbolji način postizanja navedenog zavjet na
siromašno i duhovno usmjeravanje laika. 3
Za prostore Hrvatske franjevci su značajni jer su upravo oni ti koji grade gotičke
građevine na ovim prostorima. Gotika kao novi stil dolazi na prostore Dalmacije sa
dominikancima i franjevcima, da bi se onda proširila na prostore kontinentalne Hrvatske,
ali i šire. Međutim, u jednom će trenutku dominikanci izgubiti interes za ove prostore, da
bi njihovo mjesto zauzeli franjevci i tu dalje širili svoje djelovanje. 4
2 F.E. Hoško, 2000., 15.3 P. J. E. Davis, W. B. Jenny, F.F. Hofrichter, J. Jacobs, A. M. Roberts, D. L. Simon, 2007., 439.4 D. Vukičević-Samaržija, 2000., 161.
4
3. Franjevci u Hrvatskoj
Franjo Asiški bio je 1212. godine primoran otići u Siriju radi mirovne misije. Na tom
putovanju omelo ga je nevrijeme, zbog kojeg se brod morao skloniti u jednu od luka
hrvatskog priobalja. Sv. Franjo je na ovim prostorima čekao mogućnost povratka u
Anconu, grad iz kojeg je prvotno krenuo. Nije sigurno koliko je on točno vremena ovdje
proveo niti u kojem se točno gradu zadržao. Ljudi koje je tamo sreo pomogli su mu
ukrcati se na brod kao slijepi putnik. S ovim je događajem povezano i jedno od čuda sv.
Franje. 5
Ovaj će događaj upoznati franjevački svijet sa ovim područjem. Samo nekoliko godina
kasnije u Trogiru je podignuto i prvo boravište za franjevce. Odavde će se ovaj red širiti i
na brojnim područjima osnivati svoje samostane i podizati mnogobrojne crkve. 6
Širenju franjevaca među Hrvatima pomaže podjela na banovine Slavoniju, Hrvatsku i
Bosnu. Naime, u banovini Slavoniji bilo je potrebno u 13. stoljeću obnoviti vjerski život
nakon razaranja zemlje od tatara. Kada prvi franjevci dolaze u hrvatske zemlje, nositelji
političke i zakonodavne vlasti su kraljevi. Uz njih, tadašnje društvo formirali su i feudalci,
sitni plemići i gradske općine. Unatoč činjenici da su se ove skupine često međusobno
sukobljavale, franjevce su svi jednoglasno prihvatili. Društvo i crkva bili su im skloni i na
taj način oni su mogli pronaći i veliko područje rada. Broj članova im naglo raste, a
preuzimaju i važne službe u društvu i crkvi. 7
Postoji mnogo nesuglasica kada je u pitanju vrijeme i način nastanka prve franjevačke
provincije na prostorima Hrvatske. Kada se istražuju početci razvoja franjevaca u
Hrvatskoj, često se zanemaruje kontinentalna Hrvatska. Činjenica je, međutim, da su oni
ovamo stigli još dok je sv. Franjo bio na životu (┼ 1226.) 8
Franjevci nisu odmah počeli graditi samostane. Oni su u svojim početcima živjeli po
kućama i gostionicama. Tek kada je njihov broj dovoljno porasao, oni kreću u stvaranje
arhitekture. Omogućile su im to i brojne darovnice kraljeva i velikaša. Jednom kada se
ovaj red ukorijenio na prostoru Hrvatske, on je započeo i sa osnivanjem prvih provincija.
5 Nepoznati dobročinitelj dao je posadi na brodu hrane za siromašne putnike. Kada je brod zadesila oluja i putovanje je potrajalo duže nego očekivano, svim je putnicima ponestalo hrane. Sv. Franjo je onaj koji je umnožio hranu dovoljno da se svi najedu.6 J. Gudelj, Lj. Mavračić, M. Pelc, T. Premerl, N. M. Roščić, E. Stipčević, R. Tomić, 2010., 25.-26.7 F. E. Hoško, 2000., 18.-19. 8 F. E. Hoško, 1987., 117.-118.
5
Gradnja samostana i crkava biti će intenzivna nekoliko stoljeća. Međutim, Krbavska će
bitka svojim krajem prouzročiti i smanjenu graditeljsku aktivnost. Novi samostani neće se
više osnivati. Novi stilski osječaj javlja se samo na kratko, i to od oko 1500. do početka
Mohačke bitke. Međutim, bez velikog uspjeha.
Crkvena arhitektura većinu je vremena građena u predgrađu naselja. Kada dolazi do
sukoba s Turcima, franjevci će utočište potražiti unutar gradskih zidina. To dokazuju
ostatci crkava koji se smještaju u prijelaz sa 15. na 16. stoljeće.9
9 Zorislav Horvat, 2000., 186-187
6
4. Značajke arhitekture
Dolaskom franjevačkog i dominikanskog reda gotički stil došao je na prostore Hrvatske.
Franjevci su oni koji su ga proširili. Ovi su se prostori razvijali unutar dva umjetnička
kruga. Dok su sjeverni dijelovi pripadali srednjoeuropskom, južni su pripadali
mediteranskom umjetničkom krugu.10
Franjevci svoje samostane u početcima svojeg djelovanja podižu u predgrađima i
nadomak gradova. Nakon toga ulaze u gradove, u tzv. varoši. Građevine su bile vrlo
skromne, usklađene sa vjerovanjem sv. Franje i njegovih sljedbenika.11
Nastaju dva nova osnovna arhitektonska tipa. To su nenadsvođena ranije i nadsvođena
kasnija bazilika (prelazno gotička) s poligonalnim svetištem. Dok se na jugu od cistercita
preuzima i tipologija, na sjeveru se preuzima samo raspored samostanskih prostorija.
Takav rani tip elevacije pojednostavljuje se do dvoranske crkve i ima veliku važnost za
ovo područje.
Na sjeveru Hrvatske osnovni je oblik građevine jednobrodna dvoranska crkva s
poligonalnim svetištem i potpornjacima.
Opći oblik gotičke franjevačke crkve je jednobrodna i jednoapsidalna crkva svođenog
svetišta i broda. Taj oblik nastaje kao rezultat širenja jednostavnog oblika koji potječe od
templara. Kao dio srednjoeuropskog stvaralačkog kruga u kontinentalnoj Hrvatskoj,
tipološki se mogu izdvojiti dva oblika. To su jednobrodna poligonalno zaključena
dvoranska crkva (ili tzv. Saalkirche) i češće zastupljen tip jednobrodne crkve sa
poligonalno zaključenim svetištem koje je uže i niže. Ovaj posljednji tip biti će prihvaćen
kao opći model i utjecati će na gradnju 14. i 15. stoljeća.12 On će odrediti opći tip crkava u
Zagrebačkoj biskupiji i također oblikovati crkvenu gradnju drugih redova.13
Rane franjevačke crkve sa kraja 13. stoljeća imale su kratko poligonalno svetište, a korska
pregrada bila je smještena duboko u prostor broda. Tijekom sljedeća dva stoljeća svetište
se izdužilo. Time crkve poput one u Našicama dobivaju karakterističan ''dugi kor'' koji
potječe iz središnje Europe.
10 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 162 11 ***(1995) Enciklopedija hrvatske umjetnosti, I. (Ur. Domljan, Ž.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža: 263., Zagreb12 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 16213 Diana Vukičević-Samardžija, 1994., 136-137
7
Kontinentalni dio bio je, za razliku od Dalmacije, zemlja burgova i castruma. Uz
castrume i biskupska središta se najčešće nalaze franjevački samostani.
Položaj tornja točno je određen, a on je preuzet od cistercinskog pravila. On se nalazi uz
bočni zid crkve, smješten između broda i svetišta. Ovaj smještaj je određen funkcijom
prostorije u prizemlju tornja; služila je kao sakristija. Na ovu se prostoriju veže
samostansko krilo. Toranj se nastoji smjestiti sa sjeverne strane, kako bi taj položaj
omogućio što veći prodor svjetla. Međutim, on može biti smješten i sa južne strane, a to
često diktira oblik terena ili urbanizam.
Zacrtan je i raspored prostorija unutar samostana. Njega su franjevci preuzeli od cistercita,
a potječe od benediktinaca u Monte Cassinu. Uz crkvu u istočnom krilu nalazi se
sakristija, potom kapitularna dvorana, dormitorij koji se nalazi preko puta crkve, dok su u
zapadno krilo smješteni refektorij i kuhinja. Pravilan klaustar oblikovan je trima krilima
samostana koja su prislonjena na crkvu.
Krajem 15. stoljeća dolazi do promjena u oblikovanju svodova. Svetišta i lađe počinju se
presvođivati mrežastim ili zvjezdastim svodovima. Radi se o kasnogotičkom
franjevačkom svodu, čiji je jedini primjerak sačuvan u Remetincu. Takvi svodovi nastaju
kao rezultat narudžbe imućnih.14
14 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 167
8
5. Najznačajniji spomenici franjevačke arhitekture (slika br.1)
Iako su franjevci došli na tlo Hrvatske vrlo rano, iz prvih desetljeća trinaestog stoljeća nije
sačuvan niti jedan spomenik.
Jedan od najranijih primjera franjevačke gradnje potječe iz posljednje četvrtine 13.
stoljeća. To je crkva franjevaca u Požegi koja pripada prijelaznom stilu. Radi se o
jednobrodnij crkvi poligonalnog svetišta koji je izveden iz osmerokuta. Ovdje se mogu
primijetiti srednjoeuropske oznake.
Crkva u Baču potječe iz istog razdoblja, no njeno svetište čija je osnova deseterokut nema
srednjoeuropskih oznaka. Ova crkva je također značajna jer je način gradnje i upotreba
opeke karakteristika tzv. srijemske grupe crkava u gotici. Smatra se stoga da je radionica
koja je sudjelovala u izgradnji ove crkve povezana sa kasnijom crkvom u Bapskoj. 15
Iako se franjevci u Zagrebu spominju već 1260. godine, oni će ovdje svoje najznačajnije
objekte ostvariti krajem 14. i početkom 15. stoljeća.16
Najzrelije građevine srednjoeuropskog kulturnog kruga ostvarene su u Zagrebu i
Našicama. Ovdje je primjetan prije spominjani ''dugi kor''. Nakon 1460. ponavlja se
monumentalan prostor, o čemu govori svetište crkve u Kobašu.
Iločka je crkva značajna radi svoje dekorativnosti, i o njoj će biti riječi kasnije.
Vrhunac u arhitekturi kasne gotike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj postignut je crkvom u
Remetincu. (slika br.2) Radi se o razdoblju 15. stoljeća kada dolazi do promjene oblika
svoda. Tako u ovoj crkvi postoji primjer zvjezdastog svoda. Uz ovu crkvu, novosti u
oblikovanju svoda imala je i crkva u Voćinu, no ona danas više ne postoji. Stoga je od
velike važnosti naglasiti da je svod u Remetincu jedini sačuvan kasnogotički svod koji
nastaje u ovim prostorima pod utjecajem franjevačkog reda. On je u presjeku bačvast,
novost je to što nije podijeljen na jarmove. Svod podržavaju konzole, dok rebra dobivaju
ukrasnu funkciju. Kako ključni kamen nije najviša točka u svođenju, postignut je dojam
da visi. U glavnom je brodu svod viši nego onaj u svetištu i nadsvođen je usporednim
rebrima.
15 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 167
16 Diana Vukičević-Samardžija, 1994., 136
9
Svod Sv. Marije u Voćinu također je u presjeku bio bačvast i ukrašen sustavom rebara
koja gube svoju konstruktivnu ulogu. Zbog načina ukrašavanja rebara bez prijelaza i
njihovog istanjenog oblika vrlo je lako uočljivo kako oni nemaju nikakvu konstruktivnu
ulogu. Stilske oznake ovoga svoda povezane su sa onima u svečanoj dvorani kralja
Vladislava II. u Pragu.
Nakon gotovo dva stoljeća procvata i uspješnog franjevačkog stvaralaštva dolazi do
poražavajućih bitki koje će naznačiti kraj franjevačkog gotičkog stvaranja na ovim
prostorima.
Posljednja poznata srednjovjekovna crkva izgrađena prije provale Turaka jest ona Sv.
Ivana Krstitelja u Kloštru Ivaniću. Ova crkva na pročelju iznad portala ima renesansni grb
zagrebačkog biskupa Luke. Svetište joj je nešto dulje, kao oznaka redovničke arhitekture.
Iznad dva jarma izdiže se križni svod, nad svetištem nalazi se zvjezdoliki. Tlocrt, kao i
sama unutrašnjost crkve dokazuje tradicionalizam.17
17 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 168
10
6. Ruševne crkve
Osim spomenutih crkava, arheolozi su pronašli brojne nalaze građevina u razrušenom
stanju. Unatoč tome što nisu uspjele biti dokumentirane u svom cjelovitom stanju, one još
uvijek daju jasan uvid u arhitekturu onoga doba.
Jedna od takvih crkava je franjevački samostan Sv. Marije u Cetinu. Po temeljnim
zidovima odredivo je da se radi o velikom samostanu. No nije sigurno kada je točno
izgrađena ova crkva.
U Hrastovici je u drugoj polovici 15. stoljeća samostan osnovao jedan zagrebački biskup.
Smatra se da je i crkva Sv. Duha povezana s ovom djelatnošću. Samostan će, kao i brojne
druge, razrušiti turska osvajanja. Pretpostavlja se da se na ovom mjestu u 17. stoljeću
gradi novi.
Samostan u Kostajnici nalazio se na mjestu današnjeg groblja i kapele Sv. Ane. Naime,
nakon što su krajem prošloga stoljeća srušeni zidovi kapele, pronađen je materijal s
franjevačkog samostana. Zaključeno je kako je kapela Sv. Ane utemeljena na starijem
objektu, a čini se da se radi o južnom krilu samostana. Arhitektonska plastika koja je
ovdje pronađena odgovara 15. stoljeću. Na crtežu Fra Ivana Petacija iz 1653. (slika br. 3)
jasno je vidljivo da je u doba njegovog nastanka samostan stajao upravo na mjestu
današnjeg groblja. Crkva se nalazila na sjevernoj strani samostana, dok je zvonik bio
prislonjen uz zapadno pročelje.
Ostatci franjevačke crkve Sv. Duha u Modrušu (slika br. 4) otkrivaju tlocrt
srednjovjekovne franjevačke crkve. Ona se sastojala od izduljenog svetišta i jednostavnog
pravokutnog broda. Bila je zidana kamenom lomljenkom, uz južnu se stranu svetišta
nalazila neka prostorija, a zidovi svetišta bili su poduprti kontraforima. Svod je bio križni,
što je zaključivo po tragovima uzidavanja službi.
U Podgrađu-Varalya nalazi se samostan Uznesenja Marijina (slika br. 5). Ono što je danas
ostalo pokazuje da je on nekada bio okružen vodom, ali i zidinama. Zidine su mjestimično
vidljive, njihov je oblik sličan trapezu, a materijal je kamen lomljenac. Unutar zidina
nalazi se samostan s crkvom i klaustrom. Ovaj se samostan spominje 1460. godine, i to
kao već završeno zdanje.
11
U samom Sisku također se spominje samostan. No, ne postaje nikakve indicije o mogućoj
lokaciji ovoga samostana.
Franjevačka crkva Sv. Benedikta u Slunju (slika br. 6) zazidana je kamenom lomljencem.
Uske monofore u svetištu imale su prozorske profilacije i troliste u nadvoju. Crkva je
orijentirana svetištem prema jugozapadu, a srednjovjekovni se zvonik nalazio kao
slobodnostojeći ispred crkve.
Samostan u Steničnjaku nalazi se izvan naselja i osnovan je u 15. stoljeća. Ono što je
danas od njega ostalo jesu ostatci ostataka jer je njegovo kamenje bilo iskorišteno za
gradnju modernih podruma.
U Zrinu se još u 16. stoljeću spominje i franjevački samostan Sv. Katarine, a danas se
naziva crkvom Sv. Margarete (slika br.7). Crkva je naravno porušena tijekom turskih
prodora. Samostan nije ostao sačuvan. Pretpostavlja se da se nalazio uz južnu stranu crkve
koju čine poligonalno svetište i brod. Uz južnu stranu svetišta nalazila se sakristija. Da je
samostan bio na južnom zidu broda dokazuje nepostojanje prozora na tom dijelu. Svetište
i brod bili su poduprti kontraforima, a između kontrafora svetišta djelomično su ostali
sačuvani prozori sa sačuvanim jednostavnim kružištima. Svod je bio križni. Posebnu
pozornost iziskuju ulomak rebra svoda i jednostavna kružišta prozora, jer su oni
usporedivi sa drugim gotičkim franjevačkim crkvama.18
18 Zorislav Horvat, 2000., 175-186
12
7. Skulptura
Za gotiku je karakteristično da svetište na oltarnoj menzi dobiva krilni oltar. Jedini takav
oltar koji je do danas ostao sačuvan je Remetinečki oltar. On je nastao oko 1470. godine i
smatra se da ga je napravio majstor iz kruga njemačkog kipara Jorga Syrlinna.
Vjerojatno su središnji dio kompozicije krilnih oltara često bile Madone (slika br. 8), kao
vrlo favoriziran motiv u franjevačkoj umjetnosti. Marija Osječka i Marija Slunjska
smatraju se primjerom tzv. umilne Madone. Ona svoje korijene vuče iz bizantskog tipa
bogorodice Eleousi. Njezina desna ruka drži dijete, a lijevom se rukom igra s njim. Marija
Gorica smatra se tipom putokazateljice. Ona drži dijete na lijevoj ruci i potječe iz tipa
hodegitrije.
U franjevačkoj crkvi u Iloku bitno je primijetiti kamene fragmente. Značajni su tri
polukapitela cilindričnog oblika koja na tijelu imaju dekoraciju u obliku horizontalno
postavljenih grančica s rastvorenim hrastovim listom na vrhu. Ovi se kapiteli povezuju sa
ranogotičkim kapitelima iz crkve Naše Gospe u Budimu. I dok je lišće kapitela u Iloku
klesano sa više naturalizma, motiv i način klesanja približavaju ove dvije crkve. Konzole,
izvorno kapiteli, a produljivanjem crkve dobivaju ovu funkciju, datiraju se u 14. stoljeće.
Postoji želja da se tijelo konzole ispuni biljnim motivom ili figuralnim prikazom.
Isklesano lice Sotone, lice nemani i privid maski odaje kako je kipar imao smisla za
groteskno. Oblikovanje koje suprotstavlja čiste forme stilizaciji, te se igra sa svjetlom i
sjenom postiže dramatičnost. U oblikovanju ''čvorasto nadignutih'' listova, vražjeg lica i
lica nemani može se primijetiti bliskost Parlerove radionice.
Sv. Ivan Krstitelj u Kloštru Ivaniću još je jedna crkva značajna za razvoj srednjovjekovne
skulpture. U unutrašnjosti ove crkve javljaju se heterogene konzole kao rad majstora koji
je savladao formu. Skulpture ne djeluju istančano jer odnos svjetla i sjene nije tankoćutan.
Pretpostavlja se da su klesari čijih je ovo ruku djelo vidjeli u blizini slične skulpture
ranijeg vremena. 19
U Zrinu je u crkvi Sv. Margarete pronađena nadgrobna ploča Nikole III. Zrinskog (slika
br. 9). Ona se donedavno nalazila nad zapadnim ulazom i vjerojatno označava da je
upravo on taj koji je osnovao ovaj samostan.20
19 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 166-168
20 Zorislav Horvat, 2000., 175-186
13
Popis literature
***(1995.), Enciklopedija hrvatske umjetnosti, I. (ur. Domljan, Žarko), Leksikografski zavod
Miroslav Krleža: 263-265, Zagreb
14
Penelope J. Davis, Walter B. Denny, Frima Fox Hofrichter, Joseph Jacobs, Ann M. Roberts,
David L. Simon: Jansonova povijest umjetnosti, Stanek, Varaždin 2008.
Hoško, Franjo Emanuel: Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljeća, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb 2000.
Hoško, Franjo Emanuel: Franjevci u Srijemu, Slavoniji i Bačkoj potkraj srednjeg vijeka, u:
Croatica Christiana Periodica, Vol.11 No.19 Lipanj 1987.
Pelc, Milan (urednik): Veličina malenih, Hrvatska provincija Sv. Jeronima franjevaca
konventualaca, Zagreb 2010.
Vukičević-Samardžija, Diana: Umjetnost kasnog srednjeg vijeka, u: Sveti trag. Devetsto
godina umjetnosti zagrebačke nadbiskupije 1094.-1994., MGC – Muzej Mimara, Zagreb
1994.
Vukičević-Samardžija, Diana: Srednjovjekovna umjetnost u franjevačkim samostanima koji
su pripali provinciji Sv. Ćirila i Metoda, u: Mir i Dobro, Umjetničko i kulturno naslijeđe
Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 2000.
Horvat, Zorislav: Arhitektura franjevačkih samostana u dotursko doba na prostoru
kontinentalne Hrvatske i Slavonije (Arheološki stadij), u: Mir i Dobro, Umjetničko i kulturno
naslijeđe Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 2000.
Ilustracije
Slika br. 1 – Srednjovjekovni franjevački samostani u Hrvata od 13. st. do 1526.
15
Slika br. 3 – Samostan u Kostajnici, prema crtežu fra I. Petacija
Slika br. 4 – Modruš, tlocrt crkve Sv. Duha
17
Slika br. 5 – Podgrađe (Varalya), zidine i situacija franjevačkog samostana
Slika br. 6 – Tlocrt franjevačke crkve Sv. Benedikta (rasterom je označeno ziđe stare crkve,
točkasta mjesta su peta svoda)
18
Slika br. 7 – Tlocrt crkve Sv. Margarete u Zrinu
Slika br. 8 – Madone: Marija Gorica, Marija Osječka, Gospa Slunjska
19
top related