adventpress newsletter - adventisti hrvatska · prema tradiciji pjesama slavljenja, glazba je...

1

Adventpress newsletter, broj 24/VI/12, 29.06.2012.

U OVOM BROJU

HRVATSKA ⇒ Duhovna tržnica praktičnih ideja

SVIJET ⇒ BBC predstavlja adventističke

glazbenike

⇒ Malo vjere nije sve što vam treba

SLUŽBENE IZJAVE ⇒ Zabrana prodaje vatrenog oružja

građanstvu

⇒ Načela djelovanja zdravstvenih ustanova

⇒ Izjava o skrbi za umiruće

" A bez vjere nije mogu će ugoditi Bogu; jer onaj, koji ho će da dođe k Bogu, valja da vjeruje, da ima Bog i

da plaća onima, koji ga traže.."

Hebrejima 11;6.

ZABILJEŽITE U KALENDARU

01.-07.07.2012.

LJETNI BIBLIJSKI TEČAJ Maruševec

29.07.-10.08.2012.

RELAY PROGRAM Split

Osma Misijska konferencija

Duhovna tržnica praktičnih ideja

Adventističko učilište u Maruševcu ugostilo je osmu Misijsku konferenciju od 22. do 25. lipnja 2012. godine. “Evo ja vas šaljem” (Matej 10,16) bio je naslov ovog susreta koji je privukao oko dvije stotine sudionika. Glavni organizator mr. Zlatko Musija, predsjednik

Hrvatske konferencije i voditelj Misijskog odjela, istaknuo je da je svrha ove misijske konferencije obučavanje za misijsku službu učenjem od Isusa, savršenog primjera i Učitelja. Konferencija je bila vrlo bogata sadržajima i programom. Brojni gosti govornici — međunarodno priznati adventistički stručnjaci s područja misije — podijelili su s nazočnima svoja znanja i iskustva u ukupno sedam propovijedi, pet plenarnih predavanja i 26 radionica u šest termina. Rick McEdward , voditelj Centra za izučavanje religija pri Generalnoj konferenciji Kršćanske adventističke crkve, iz Sjedinjenih Američkih Država, govorio je o “inkarnacijskom” pristupu rada u misiji crkve. Laszlo Szabo, vodeći europski adventistički stručnjak za misiologiju, profesor na Sveučilištu u Friedensauu u Njemačkoj, usredotočio je svoja izlaganja na to što je istinska misija i na koji način ljude približiti Bogu. Bjorn Ottesen, pastor, profesor i predsjednik Danske unije adventističkih crkava i Siniša Horvat, pastor iz Londona (Engleska), usmjerili su svoja predavanja na socijalni vid crkvenog djelovanja i nazočnost u društvu. David Currie, iskusni evangelizator iz Australije, govorio je o mogućnostima javne evangelizacije, a Leo Nils Espana, misionar podrijetlom iz El Salvadora, trenutno predsjednik Albanske misije, govorio je o obiteljskoj evangelizaciji. Zmago Godina, pastor i predsjednik Slovenske konferencije, ukazao je na odnos misije i nekih etičkih izazova u društvu. Predavači iz Hrvatske Irena Stipešević Rakamarić, voditeljica djelatnosti javnog zdravstva i socijalne medicine Varaždinske županije i Dejan Stanjević, pastor u Maruševcu, istaknuli su važnost prepoznavanja zdravstvenih odnosno društvenih potreba, njihovog zadovoljavanja te učinkovito osobno svjedočenje u postmodernom društvu. U subotu navečer, na takozvanoj tržnici misijskih ideja, polaznici kongresa imali su priliku iznijeti svoju misijsku ideju koja im se čini uspješna i koju su već primijenili u svojoj sredini. Glazbeni tim za proslavljanje Boga predvodio je zajedničko pjevanje i na taj način pridonio duhovnom i poticajnom ozračju konferencije. Dojmovi sudionika kongresa Gentian Mano (Albanija): “Vrlo praktično — a sve što je praktično je i vrlo korisno!” Tomaž Plečko (Slovenija): “Snažno! Mislim da je tu trebao biti svaki vjernik, jer je bilo govora o puno boljim načinima rada od onih koje ovog trenutka radimo u našim crkvama.”

ADVENTPRESS NEWSLETTER GLASNIK KRŠĆANSKE ADVENTISTIČKE CRKVE / Odjel za komunikacije / [email protected] / 01/2361-900

2


Andrea Bistrović (Hrvatska): “Naučila sam da je prvi korak istinskoga širenja Evanđelja — istinska ljubav prema čovjeku.” Tomo Konjačić (Hrvatska): “Da bi crkva mogla biti Božje sredstvo spašavanja ljudi, svi se trebamo staviti na raspolaganje ne čekajući nekog drugog da to učini prvi. Predavači su pokazali veliku stručnost i otvorenost Duhu Svetome. Svojom vedrinom i zanimanjem za nas, kao i strpljivim čekanjem u redu za obrok, ostavili su na mene dubok dojam.” Ivana Martinović (Hrvatska): „Svidjela mi se misao koju su zaista svi predavači naglašavali da je misiju potrebno dizajnirati holistički i to na način da se najprije provodi vrijeme s ljudima s iskrenom željom da ih upoznamo i razumijemo, da služimo njihovim potrebama i zadobijemo njihovo povjerenje i tek tada ih pozovemo da slijede Krista.“ Tonja Korosteljev (Hrvatska): „Mislim da je jako primjenjiva ideja o tome da bi vjernici trebali biti aktivniji. Nije sve na pastoru, starješinama, vođama misionstva i mladih, već je Krist svakoga od nas izabrao da širi Radosnu Vijest i naviješta Njegovo Kraljevstvo. Završna riječ predsjednika Jadranske unije konferencija Branka Bistrovića bila je ohrabrenje da se pozitivno ozračje s misijske konferencije, stečeno znanje i prepričana iskustva prenesu u mjesne crkve i da na taj način duh misijske konferencije nastavi djelovati u misiji naših crkava. (Darko Kovačević)

Kvaliteta adventističke glazbe

BBC predstavlja adventističke glazbenike

Dva posebna izdanja programa BBC 1, Songs of Praise (Pjesme slavljenja), predstavila su gledateljima adventističku glazbu. Prva emisija prikazana je u nedjelju 20. svibnja, a tema joj je bila crnačka duhovna glazba (negro spirituals). Crnačke duhovne pjesme

odjekuju adventističkom porukom, jer su čvrsto usmjerene na temu napuštanja ove Zemlje i odlaska na Nebo. Budući da su nastale u razdoblju američkog robovlasništva, crnačke duhovne pjesme su u bîti priča svakog pojedinca, jer svima nam je čežnja da se vozimo u nebeskim kočijama “Ride in that chariot”, i svi želimo vidjeti

Gospodina “To see our Lord”, i svi možemo pronaći utjehu u pomasti iz Gileada “Balm in Gillead” koji zacjeljuje rane i liječi grešnu dušu. Druga emisija, prikazana u nedjelju, 27. svibnja, bila je na temu Duhova (Pentecost). To izdanje snimljeno je pred gledateljstvom koje je barem u šezdeset postotaka bilo adventističko, a osnovu programa sačinjavale su uglavnom gospel pjesme i himne poput “Revive Us Again”, “Soon and Very Soon”, i “There's A Sweet, Sweet

Spirit ” (Obnovi nas ponovno, Uskoro, vrlo uskoro, Ovdje je dragi, dragi Duh). Prema tradiciji pjesama slavljenja, glazba je popraćena razgovorima. Direktor za komunikacije Britanske unije konferencija, pastor Victor Hulbert, predložio je nekoliko priča, od kojih se svjedočanstvo o vozaču autobusa koji je bio adventist i volio pjevati posebno svidjela uredniku programa. Intervjuirani su i pjevači zbora kako bi se čulo i njihovo mišljenje. Gledateljstvu su se pridružile dvije pjevačice — Kym Mazelle, iz grada Gary, Indiana. Ona je odrasla blizu svjetski poznate obitelji Jackson. Nekadašnja pjevačica visokoenergične klupske glazbe zvane “house”, doživjela je susret s Gospodinom. Surađivao sam s njom u nekoliko navrata u prošlosti i mogu iskreno reći da su njezina ljubav i oduševljenje Gospodinom doista snažni. Nazvala me dan prije snimanja kako bi mi jednostavno rekla da se moli za Božji blagoslov za sve uključene, te da ima osjećaj da noć prije emisije neće moći spavati jer je toliko ispunjena radošću. Program je snimljen u crkvi St John-at-Hackney, a program za Duhove uključivao je pet glazbenika, koje je predvodio adventistički glazbenik George Acquah na klavijaturi, zajedno s Andyjom Kyddom, koji je svirao gitaru, iz tima za slavljenje (worship team) Newbold College Moore Closea.

3


Četiri adventističke glazbene skupine nastupile su tijekom dvaju programa: muški kvartet Tessera, u kojemu pjevaju Bobby Carr, Paul Lee, Paul Boldeau i Ken Burton. Kvartet je okupljen za nastupe u programu Pjesame

slavljenja, i doista su ostvarili zadivljujući nastup u ovom programu; Jeharna South iz Wolverhamptona, koji su pjevali u oba programa; i ženski kvartet Resurrection, čije su izvođačice bivše i sadašnje članice zbora London Adventist Chorale. Glavna skupina izvođača u obje emisije bila je Adventist Vocal Ensemble. Kroz desetljeće programa Pjesama

slavljenja taj je ansambl izveo gotovo dvije stotine i pedeset različitih solističkih i zbornih pjesama. To je zbor koji redovito nastupa na godišnjem Songs of Praise Big Sing (Velikom pjevanju pjesama slavljenja) u Royal Albert Hallu, i zovu ga “stalnim zborom” u emisiji BBC-a Radio 2 i Dobro jutro nedjeljo, s pjevačkom zvijezdom Aledom Jonesom. Ansambl za ovu emisiju bio je najveći skup pjevača ikad okupljen — gotovo pedesetoro njih. Rezultati su bili zaista posebni, počevši od iskrene acapella duhovne glazbe do slobodnog radosnog izričaja gospel repertoara. Osoblje BBC-a stalno komentira kako se uvijek raduju radu s pjevačima. Glazbenik Ken Burton je bio istinski uključen u oba programa. On kaže: “Moja osobna uloga bila je upaliti svijeću na oba kraja — i u sredini! Obavljao sam posao glazbenog direktora, glazbenog aranžera, voditelja orkestra, dirigenta zbora, klavirista, pjevača Tessere i producenta. Moje geslo je (dakako, poštujući vlastito zdravlje i obitelj): Na ovoj Zemlji ću biti marljiv jer za odmor imam cijelu vječnost.” Oba programa ističu vrijednost kvalitete adventističke glazbe unutar šireg društvenog konteksta na britanskom otočju. Ken izjavljuje: “Ovo nisu programi o adventizmu, ili samo o adventističkoj glazbi; većina glasova, izvedbi i neki intervju su iz naših crkava. Ovo je povijesni trenutak za našu crkvu. Na nacionalnoj televiziji nije nikada posvećeno toliko minuta isključivo adventističkim glazbenim izvedbama.” London, United Kingdom [BUC NEWS]

S punim povjerenjem

Malo vjere nije sve što vam treba

Kršćansko razmišljanje ili meditacija zasniva se na značajnoj psihološkoj činjenici duhovnog života. Gledanjem se mijenjamo. Krist je Zaručnik, Crkva je zaručnica. Zato što ste privučeni Kristu promijenili ste ime i nazivate se kršćaninom. Sada ste i spremni preuzeti sve prednosti i odgovornosti što ih podrazumijeva jedan brak. Nije dovoljno to što ste samo promijenili ime. Sada ulazite u prvu presudnu godinu bračnog prilagođavanja. Promjene tek počinju. I dok vaša vjera i ljubav prema Zaručniku rastu, postajat ćete sve sličniji Njemu. Važno je ne poistovjećivati bračnu zajednicu sa svadbenom svečanošću. Ovo drugo predstavlja samo početak prvog. Kod vjenčanja nema nekih velikih promjena, osim u imenu. Vjenčanje samo pokazuje da između dvoje ljudi postoji ljubav. Nakon pedeset godina dobrog braka svaki bračni drug reći će vam koliko je ta ljubav narasla. U braku je potrebno mnogo pažnje i truda da bi se sagradio most potpunog povjerenja i odanosti. Osnova svakog značajnijeg odnosa — uspravnog i vodoravnog jest međusobno povjerenje. Bog želi da budete sigurni ne samo u Njegovu, već i u svoju odanost. A tu sigurnost neće vam pružiti neko čudo, neki znak ili neka naročita objava. Ta sigurnost stječe se samo vjerom. Možete li ikada biti sigurni da vam bračni drug neće biti nevjeran? Sigurno znate odgovor. Samo kad imate savršeno povjerenje jedno u drugo, samo tada možete biti sigurni. Stoga je najveći dio zajedništva između Boga i čovjeka zasnovan na vjeri. Ne potpuno, ali najveći. “A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu”. (Hebrejima 11,6) Što je vjera?

4


Vjera je osobno određenje. Ima vjere i vjere. Postoji nekoliko stupnjeva vjere. U Poslanici Hebrejima u 11. poglavlju predstavljena je galerija poznatih heroja vjere. U galeriji poznatih nogometaša naći ćete zapise o velikanima nogometa. Nisu svi koji igraju nogomet spomenuti u galeriji slavnih, već samo najbolji. A prije nego što pomislite kako imate dovoljno vjere, pozivam vas da uzmete biblijske junake iz galerije poznatih po vjeri i proučite kako ih je Bog vodio. Jedna od opasnosti koja prijeti novoobraćenim kršćanima jest prevelika sigurnost. “Koji misli da stoji neka se čuva da ne padne” (1. Korinćanima 10,12). Bogu nije potrebno da vas kuša kako bi vidio koliko imate vjere. On to već zna i zna da vam je potrebno još mnogo, mnogo više. Problem je u tome što sami još ne shvaćate koliko je krhka vaša sadašnja vjera. Zato Bog ima plan. “Ljubazni, ne čudite se vrućini koja vam se događa za kušanje vaše, kao da vam se što novo događa; nego se radujte što stradate s Kristom, da biste i kad se javi slava njegova, imali radost i veselje.” (1. Petrova 4,12.13) Sad vas upozoravam na to vrijeme kako onda ne biste zaključili da vas je Bog napustio. Imat ćete vatrene probe. Sumnjalice kažu: “Da postoji Bog pun ljubavi, sigurno bi se brinuo za svoje.” Bog se zaista brine za svoje. Ali na svoj način i za naše najveće dobro. Kad bismo od početka mogli sagledati kraj, sigurno ne bismo izabrali neki drugi način. Razmišljajmo, primjerice, o Josipovim doživljajima. Je li se Bog sve vrijeme brinuo o njemu — i onda kada su ga braća prodala u ropstvo? Gdje je bio Bog kad je karavana deva, u kojoj je bio i Josip, prolazila pokraj šatora njegovog oca na putu prema Egiptu? Je li Josip imao vjeru u Boga? Naravno da jest. On nije mahao uzdignutom šakom prema Bogu. Nije krivio Boga za svoju sudbinu. Ali nije mu bilo lako. To ne smijemo zaboraviti. Josip je imao vjere. Ali je nije imao dovoljno. Kao što sam rekao, postoji vjera i vjera nad vjerom. Postoji vjera koja, kad vam sve pođe nizbrdo, može biti jedino što vam preostaje. Ne želim podcijeniti vjeru koju je Josip imao do trenutka zarobljeništva. Međutim, sigurno je da je otada Josip svu svoju pažnju usmjerio na Boga. Prije toga se Josipovo vjersko iskustvo miješalo s vjerom njegova oca. Sada je došao trenutak da Josip doživi svoje osobno iskustvo s Bogom. Je li Josip u očevoj kući bio vjeran zbog očeve vjere? Josipova vjernost morala se okušati daleko od očeva utjecaja. Kako biste dobro upoznali sebe ako se ne nađete u prilikama za koje ne zna nitko osim Boga i vas? Bog nam pruža priliku da preispitamo svoje pobude. Dajemo li desetinu samo zato da bi nas crkva smatrala vjernima, ili to jednostavno proizlazi iz naše osobne vjernosti koju pokreće živa vjera u Spasitelja punog ljubavi? Bogu su već poznate naše pobude, ali bi trebale biti poznate i nama. To je razlog zbog kojega je Bog morao odvojiti Josipa od zaštitničke sjenke očeve vjernosti. Josip se morao osamostaliti i proživio je teško vrijeme osamljenosti i odvojenosti od posvećujućeg utjecaja očevog doma u mnogobožačkoj sredini. To je ono što učvršćuje ili lomi čovjekovu vjeru. Josip je pao na koljena jer mu ništa drugo nije preostalo, i od tog trenutka položio je ispit vjere. Međutim, progonstvo nije najteža proba. Nije vam potrebna najčvršća vjera kad sve pođe naopako. Najteži ispiti kršćanske vjernosti zbivaju se kad sve ide dobro. Pogledajte što se dogodilo Josipu. Stigla je nagrada za vjernost u novonastaloj situaciji i on je s položaja običnog roba dospio na mjesto upravitelja cjelokupnog gospodarovog imanja. To je bilo pošteno. Zaslužio je, nakon svega, i malo svijetlih trenutaka. Vidite li što se sada moglo dogoditi? Kad god se čovjek nađe u boljim okolnostima od onih u kojima je bio, sklon je pomisliti kako mu Bog nije više toliko potreban kao prije. Ako vas Bog iz nekog zla izbavi brzo — ili prebrzo — što ćete pomisliti? Hoćete li Mu zahvaliti i nastaviti svojim putem? Shvaćate? Možda i ne. Nije lako sve jasno sagledati. Bog nastoji djelovati tako da ne možete nastaviti svojim putem. Više zapravo nemate svoj put. Vaši putovi tiču se Boga, a ne samo vas. Potrebno vam je, međutim, određeno vrijeme da biste upravu nad svojim životom predali Bogu. Obično se ponajprije trudite oko uklanjanja grijeha iz svog života. To je, svakako, uzvišen pothvat. Ali Bog je najprije zainteresiran da preuzme vodstvo, i to što prije. Nema tu nikakvog bitnog sukoba interesa. Ciljevi se podudaraju. Ostaje samo pitanje prvenstva. Josip vjerojatno nije bio svjestan kolika je njegova vjera sve do slučaja s Potifarovom ženom. To je bila vrhunska kušnja. Do tog trenutka sve se odvijalo prilično dobro. Josipov mučni život u ropstvu nije bio ništa u usporedbi s ovim iskušenjem. Ako učini ono što ne treba, vjerojatno to neće saznati nitko osim Boga. Ako učini ono što treba, saznat će svi, i možda će izgubiti život. Isti stari problem: uspravni ili vodoravni odnos? Koji je važniji. Često navodimo Josipov slučaj kao primjer odupiranja kušnji. On se smatra primjerom “herkulske” snage volje. Ako je to mogao Josip, mogu i ja! Postavite sebi ovakvo pitanje: Je li to bila snaga njegove volje ili snaga predanja?

5


Nisam bio tamo i ne znam potpuno sigurno. Što biste, međutim, rekli ako bih vam rekao da Josipu uopće nije bilo teško odbiti Potifarovu ženu? Bog je obećao da će nas sačuvati od iskušenja koje ne možemo podnijeti. Vjerujem da je dotad Josipov uspravni odnos s Bogom bio tako čvrst da su svi vodoravni odnosi za njega bili drugorazredni. On nije morao zastati i moliti se za snagu. Izgleda kao da je Potifarova žena pokušala iskušati Boga. To nije bila proba Josipove pravednosti, jer je njegova pravednost bila Kristova pravednost; bila je to proba Josipove vjernosti. Josip je svoju volju i svoju sposobnost donošenja odluka pokorio Bogu. On nije imao samo površnu zajednicu s Bogom. Potifarova žena nije iskušavala Josipovu pravednost — već Božju. A Bogu nije bilo teško reći “NE”. Vjerujem da je Bog znatno ranije izbavio Josipa iz ovog iskušenja. Proba je došla samo da bi Josipu otkrila jačinu njegove vjere. Smatram, nadalje, da je Josip laka srca pošao u zatvor radujući se zbog svoje vjere u Boga. To je ono što zbunjuje mnoge nekršćane. Kršćanin može pjevajući poći na lomaču. To izgleda besmisleno. Kako netko, ako nije bolesnog uma, može pjevati u jednom takvom trenutku? Bog dopušta da se iskušamo u razmjeru sa snagom svoje vjere da bismo se osjećali dobro. I ako Bog čini da se osjećate dobro, ništa što čovjek čini neće vas odvratiti i natjerati da se osjećate loše! “Josipova je stvarna narav svijetlila čak i u mraku tamnice. On se čvrsto držao svoje vjere i strpljenja, i premda mu je surovo uzvraćeno za godine vjerne službe, njega to ipak nije razočaralo, niti je izgubio vjeru.” (Ellen G. White, Patrijatsi i proroci, str. 174) Bog je dakle otkrio Josipu da je njegov odnos s Bogom jači od bilo kog drugog odnosa u bilo koje vrijeme. Uzgred, Josip se samo malo spominje u popisu velikana vjere. Njegovo ime je tek spomenuto, a o slučaju s Potifarovom ženom ne piše ništa. Kao što sam već rekao, to i nije bilo nešto jako značajno. Bar ne za Josipa. Stoga ni vi ne preuveličavajte svoje grijehe. To je samo pitanje prvenstva. Učinite značajnim vaš osobni odnos s Isusom Kristom. Važna je vaša vjera, a ne vaša pravednost. Sigurno je da nemate nikakvu svoju pravednost, ali zato vjerujte u Njegovu pravednost. Vaša vjera na početku izgleda kao sjeme gorušice, ali ne treba takvom i ostati. Ona mora početi rasti u razgranato drvo. Na kraju morate dostići tu nepokolebljivu, postojanu i čvrstu vjeru. Đavao vas optužuje zbog grijeha da bi vas obeshrabrio, jer zna da vam je vjera slaba. Ponekad može upotrijebiti i nekog inače dobronamjernog vjernika da bi privukao vašu pozornost. “Znam”, reći će, “ne možeš biti kršćanin i slušati rock and roll.” I sada: Upss! Sve vrijeme mislili ste da ste kršćanin. Kako to može biti? U kršteničkom zavjetu nije stajalo ništa o rock-glazbi. Otkud ste mogli znati? Ili ste možda i znali, ali to niste smatrali važnim ... još uvijek! Ne uzbuđujte se. Bog se brine o razvojnom programu vaše vjere. Prepustite sve Njemu. Sveti Duh će vas osvjedočiti o vašim grijesima. Sotona optužuje, ali Sveti Duh osvjedočuje. Uviđate li razliku? Utjecaj prvog proizvodi uništavajući osjećaj krivice i samoprijezira. Utjecaj drugog pobuđuje pravo pokajanje koje vas vodi bliže Spasitelju koji oprašta. Postoji više stupnjeva vjere. Primjerice, ne treba mnogo vjere kad Bog traži od nas da učinimo ono što već želimo. Možda će vas Sveti Duh osvjedočiti da biste trebali popraviti odnose s članovima svoje obitelji. Znate da biste trebali češće nazvati majku ili joj pisati. Vi to želite. Bog to želi. I sada je pravo vrijeme da se to učini. Međutim ispit vjere dolazi kad Bog traži da učinite ono što vi u bîti ne želite. Možda je primjer navike pušenja najbolja slika ovog stupnja vjere. (Izaberite sami svoju omiljenu grešnu naviku!) Znate da bi Bog želio da se odreknete te navike. Ali vi doista uživate u njoj. I što sada trebate učiniti? Trebate li još upornije pokušavati ostaviti pušenje? Već ste ranije nekoliko puta ostavljali pušenje. Hoće ovaj put biti drugačije? Ovaj put to nije ispit snage vaše volje, već vaše vjere. Ovo nije samo jezična razlika. Snaga vjere nije usredotočena na cigaretu. Vaša stara snaga volje gledala je mnogo puta u prošlosti kako vaši napori propadaju jer ste bili preslabi. Ali sada je vaša pozornost usmjerena na Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Kad biste ranije bili u iskušenju da pušite, niste se molili u vezi s tim. U trenutku kad ste zaželjeli pušiti, već je bilo prekasno za molitvu. Ako ste i uspjeli uputiti kakvu kratku molitvu prije nego što ste se mašili cigarete, ta molitva je samo pokrenula neizbježne misli o pušenju. Postoji i bolji način. To je poznato psihološko načelo: gledanjem se mijenjamo. Ako cigareta predstavlja centralni krug između tri koncentrične kružnice vašeg života, prirodno je da ćete odmah pomisliti na cigarete. Ali ako je sva vaša pozornost usmjerena samo na Isusa Krista, nećete poželjeti ni misliti o cigaretama! Kako to u stvarnosti izgleda? Kako se primjenjuje? Kad vam vaš Gospodin kaže da bi vam želio podariti dar oslobađanja od duhana, zahvalite Mu. Tijekom tog presudnog razdoblja oslobađanja bit će neobično važno da

6


Isus uvijek kraljuje na prijestolju vaših misli. To nije lako. Nema ničeg težeg u životu od odolijevanja Sotoninim nastojanjima da vam skrene misli s Isusa. Ali isplatit će se. Vi preuzimate inicijativu. Niste više pasivni, već aktivni. Umjesto da jednostavno čekate da đavao izabere svoj trenutak i priliku kako bi vas iskušao u onome u čemu ste najslabiji, smanjujete opasnost od iznenadnog napada. Što više svakodnevno svoje misli usmjeravate na Isusa, to će vas manje đavao moći kušati da razmišljate o cigaretama. Čak ako vas i uhvati nespremne, ne morate se moliti o cigaretama. Samo se predajte Isusu. Čovjek ne može istodobno služiti Bogu i cigaretama. Kad ovaj put ostavite pušenje, postat ćete svjesni i nekoliko prekrasnih prednosti. Prvo, oslobođeni ste na razini volje. Sad vaša želja da pušite nije tako jaka kao želja da ne pušite. To znači da nećete popustiti sve dok se Isus nalazi na prijestolju vašeg srca. Drugo, vaša vjera počela je jačati i rasti. Sad vam je poznato tko je zaslužan za vaše oslobođenje, i zaključit ćete da za Isusa nema ničeg teškog, jer vas je tako lako mogao osloboditi od omiljenog grijeha. Ali nemojte biti previše samopouzdani. Vaša vjera i pokornost Bogu nisu još okušani na najdubljoj razini. “Vjerom je Abram, kad je bio stavljen na kušnju, prinio Izaka, i taj koji je jedinorođenca prinosio bio je onaj koji je primio obećanje, kojemu bijaše upravljena riječ: ‘Po Izaku ćeš imati potomstvo.’ Mislio je da Bog može i mrtvace uskrisivati. Zato ga dobi sa slikovitim značenjem. (Hebrejima 11,17-19) Sigurno ne mislite da je Abraham slučajno bio vjeran. Ili da je imao toliko veliku vjeru da nije postavljao nikakva pitanja u vezi s božanskim zahtjevom da žrtvuje svog sina! Abraham je znao za Božje pravilo o ubojstvu. Takav zahtjev nije bio nimalo jasan starom čovjeku. A možda je baš u tome bît. Bezuvjetna vjera najdublja je razina vjernosti. Abrahamov uspravni odnos s nebeskim Ocem bio je takav da je bio siguran da mu je Bog progovorio. U tome je bît, zar ne? Je li bio stopostotno siguran da je to bio Božji zahtjev ili ne? Samo kad Bog zna da je naša vjera dovoljno jaka, On će je okušati i ta kušnja donijet će vam novu sigurnost. Kad je Abraham uzmahnuo nožem nad Izakom, u njegovom umu nije bilo nimalo sumnje i kolebanja. Bog ga je vodio, u potpunosti ga je vodio, i Bog se nije stidio nazvati se Abrahamovim Bogom! Zapravo, Bog je Abrahama nazvao svojim prijateljem. (Dick Jewett)

7


Službene izjave vodstva Kršćanske adventističke crkve

** Zabrana prodaje vatrenog oružja gra đanstvu

Automatsko ili poluautomatsko vatreno oružje sve je dostupnije civilima. U nekim krajevima svijeta se pištolji ili puške razmjerno lako nabavljaju. Viđamo ih ne samo na ulici, već i u rukama maloljetnika u školi. Uporabom te vrste oružja počinjeni su mnogi zločini. Ono je proizvedeno za ubijanje ljudi i nije namijenjeno legitimnoj rekreacijskoj uporabi. Kristovo učenje i primjer vodič su suvremenim kršćanima. Krist je došao na svijet spasiti, a ne uništiti ljudske živote (Luka 9,56). Kad je Petar posegnuo za oružjem, Isus mu je rekao: “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu.” (Matej 26,52) Isus nije pribjegavao nasilju. Neki tvrde da zabrana oružja ograničava ljudska prava i da puške ne čine zločine, već ih čine ljudi. Premda je točno da sklonost nasilju i zločinu vode do oružja, isto je tako točno da dostupnost oružja dovodi do nasilja. Mogućnost da civili kupnjom ili na drugi način nabave automatske ili poluatomatske puške samo povećava broj smrtnih slučajeva koji su posljedica zločina. U posljednje četiri godine u Sjedinjenim Američkim Državama broj civila koji imaju oružje povećao se za tristo posto. Tijekom istog razdoblja došlo je do golemog povećanja oružanih napada u kojima su smrtno stradali ljudi. U većini zemalja u svijetu takvo se oružje ne može nabaviti nikakvim zakonitim načinom. Crkva je alarmirana razmjernom lakoćom kojom se ono može nabaviti u nekim zemljama. Njegova dostupnost samo otvara mogućnost daljnjih tragedija. Zalaganje za mir i očuvanje života trebaju biti ciljevi kršćana. Zlo se ne može djelotvorno iskorijeniti zlom, već ga mora nadvladati dobro. Adventisti sedmog dana, zajedno s drugim ljudima dobre volje, žele surađivati u korištenju svih zakonitih sredstava kako bi se smanjili, i uklonili gdje je to moguće, osnovni uzroci zločina. Držeći na umu javnu sigurnost i vrijednost ljudskog života, treba strogo nadzirati prodaju automatskog i poluautomatskog oružja. To će smanjiti mogućnost uporabe oružja duševno poremećenim ljudima i kriminalcima, posebno onima koji su uključeni u poslove s drogom, i bandama. Ovu je izjavu za javnost dao predsjednik Generalne konferencije Neal C. Wilson nakon savjetovanja sa šestnaest

potpredsjednika Crkve adventista sedmog dana, 5. srpnja 1990., na zasjedanju Generalne konferencije u

Indianapolisu, saveznoj državi Indiani u SAD-u.

8


*** Načela djelovanja zdravstvenih ustanova

1. Krist je služio čitavom čovjeku. Prema Njegovom primjeru, zadaća Adventističke crkve obuhvaća liječenje čitavog čovjeka — tijela, uma i duha. Služba liječenja uključuje njegu i sućut za bolesne i one koji pate. U nju je uključeno i održavanje zdravlja. Služba liječenja obuhvaća i poučavanje o koristi što je pruža poštivanje zdravstvenih zakona, o čovjekovoj odgovornosti prema tim zakonima i Božjoj milosti koja osigurava pobjedonosni život. 2. Zdravstvene ustanove (bolnice, zubne ambulante, domovi za umirovljenike i starije osobe, rehabilitacijski centri i drugo) sastavni su dio cjelovite službe Crkve i slijede crkvena načela, uključujući svetost subote promicanjem subotnjeg ozračja za osoblje i pacijente, izbjegavajući subotom rutinske poslove, dijagnostičke službe i izborne terapije. Ova načela uključuju i promicanje lakto-ovovegetarijanske prehrane oslobođene stimulansa i alkohola te osiguranje sredine oslobođene duhanskog dima. Treba promicati nadzor nad apetitom, nadzirati uporabu droga s obzirom na mogućnost zlouporabe, te zabraniti tehnike za kontrolu tuđeg uma. Ustanove predočavaju djelovanje Crkve s aktivnostima i praksom koja nosi jasne oznake jedinstvenog kršćanskog adventističkog svjedočenja. 3. U skladu s Kristovom potvrdom čovjekova dostojanstva i prikazom Njegove ljubavi koja oprašta i skrbi, bez obzira na prošlost, a zadržava pravo individualnog izbora u budućnosti, adventističke zdravstvene ustanove posebice polažu važnost na osobno dostojanstvo i ljudske odnose. To obuhvaća odgovarajuće dijagnoze i liječenje od stručnog osoblja, sigurno okružje njege koje pridonosi ozdravljenju uma, tijela i duha te poučavanje u zdravim životnim navikama. Obuhvaća i skrb za pacijenta i obitelj tijekom procesa umiranja. 4. Propisi vezani uz zdravstvenu njegu i medicinske procedure moraju uvijek biti odraz velike skrbi za dragocjenost čovjekova života i za pojedinčevo dostojanstvo. 5. Adventističke zdravstvene ustanove funkcioniraju kao dio društvene zajednice i pučanstva u kojemu djeluju. Svaka takva ustanova pokazuje da joj je stalo do zdravlja društva i naroda te tako prikazuje Kristovu ljubav. Poštuje zakone zemlje i propise vezane uz djelovanje ustanova i izdavanje dozvola za osoblje. 6. Ustanove su otvorene za posjet crkvenih osoba pacijentima, bez obzira na vjeru. 7. Zadaća ustanova u prikazivanju Krista društvu i osobito onima koji koriste njihove službe, ostvaruje se zahvaljujući sućutnom, stručnom osoblju koje zagovara praksu i načela Adventističke crkve. Da bi unaprijedile osoblje, ustanove redovito održavaju predavanja koja omogućuju da se ide ukorak sa strukom, stječe bolje razumijevanje i prikazuje Božja ljubav. Dugoročno planiranje kadrova pomaže školovanju budućeg osoblja, uključujući i korištenje neke ustanove za kliničku praksu učenika i studenata. 8. Zdravstvene ustanove moraju poslovati financijski odgovorno i u skladu s Radnim propisima Crkve adventista sedmog dana. 9. Primarna prevencija i zdravstveno obrazovanje trebaju biti sastavni dijelovi promicanja zdravlja u našim ustanovama. 10. Upravljanje i djelovanje pojedine zdravstvene ustanove mora se redovito i stalno provoditi u dogovoru s Odjelom za zdravstvo i umjerenost. Treba uključiti i Odjele za zdravstvo i umjerenost misije/konferencije, unije, divizije i Generalne konferencije, ovisno o okolnostima i prilikama. Otvaranje i zatvaranje zdravstvenih ustanova Kad se razmatra otvaranje neke nove ustanove, izgradnja veće, proširenje ili ocjenjivanje rada već postojeće ustanove, treba razmotriti: a. dugoročne planove Crkve u tom području i opravdava li ustanova misiju Crkve, b. zdravstvene potrebe tog područja, c. raspoloživa sredstva, posebno financijska, u osoblju i opremi, za funkcioniranje ustanove, d. propise vlasti za djelovanje ustanove, e. propise vlasti za zatvaranje ustanove, f. posljedice koje će otvaranje ili zatvaranje ove ustanove imati na Crkvu u tom kraju i društvo u cjelini, g. obrazovne potrebe Crkve. Ovu je izjavu odobrio i prihvatio Izvršni odbor Generalne konferencije Crkve adventista sedmog dana u listopadu

1988., na godišnjem zasjedanju u Nairobiju, u Keniji.

9


** Izjava o skrbi za umiru će

Ljudi koji žive prema uputama Biblije smatraju stvarnost smrti dijelom trenutačnog stanja ljudskog roda izloženog grijehu (Postanak 2,17; Rimljanima 5; Hebrejima 9,27). Ima “vrijeme rađanja i vrijeme umiranja” (Propovjednik 3,2). Premda je vječni život dar zajamčen svima koji prihvate spasenje po Isusu Kristu, vjerni kršćani očekuju Isusov drugi dolazak kad će potpuno ostvariti svoju besmrtnost (Ivan 3,16, Rimljanima 3,23; 1. Korinćanima 15,51-54). U očekivanju Isusovog ponovnog dolaska kršćani mogu biti pozvani skrbiti za umiruće i osobno se sučeliti sa smrti. Život svakog čovjeka izložen je boli i patnji. Tjelesne, umne i duševne traume svuda su prisutne. Međutim, ljudske patnje nemaju obilježja okajanja ili zasluga. Biblija uči da se nikakvom količinom ni veličinom ljudskih patnji ne može okajati grijeh. Za to su dostatne jedino Kristove patnje. Sveto pismo poziva kršćane da ne očajavaju u nevoljama, već da se u njima uče poslušnosti (Hebrejima 5,7-8), strpljivosti (Jakov 1,2-4) i ustrajnosti (Rimljanima 5,3). Biblija svjedoči i o pobjedničkoj snazi Isusa Krista (Ivan 16,33) i uči da je služenje napaćenom čovječanstvu važna kršćanska dužnost (Matej 25,34-40). Tako je Isus učio i pokazivao primjerom (Matej 9,35; Luka 10,34-36) i to je Njegova volja za nas (Luka 10,37). Kršćani s radošću očekuju dan kad će Bog zauvijek učiniti kraj patnjama (Otkrivenje 21,4). Napredak suvremene medicine učinio je odluke o skrbi za umiruće složenijima. U prošlim vremenima se malo toga moglo učiniti za produženje ljudskog života, no moć suvremene medicine da odloži smrt stvorila je teška moralna i etička pitanja. Koja ograničenja kršćanska vjera stavlja pred uporabu takve moći? Kad cilj odlaganja trenutka smrti treba ustupiti pred ciljem olakšanja boli pri kraju života? Tko ima pravo odlučiti o tome? Koja ograničenja, ako ih uopće ima, kršćanska ljubav treba staviti postupcima namijenjenim okončanju ljudske patnje? Postalo je uobičajeno da se o takvim pitanjima raspravlja pod nazivom eutanazija. Glede tog izraza postoji dosta zbrke. Izvorno i doslovno značenje tog izraza bilo je “dobra smrt” ili “blaga smrt”. Danas se izraz rabi u dvama bitno različitim značenjima. Pod eutanazijom se često misli na “milosrdno ubojstvo” ili namjerno oduzimanje života pacijentu kako bi izbjegao bolno umiranje ili da bi se olakšali tereti njegovoj obitelji ili društvu. (To je takozvana aktivna eutanazija.) Međutim, izraz eutanazija također se uzima, prema adventističkom gledištu neodgovarajuće, za uskraćivanje ili odustajanje od medicinskih intervencija koje umjetno produžuju ljudski život, čime se osobi dopušta da umre prirodnom smrću. (To je takozvana pasivna eutanazija.) Adventisti vjeruju da se dopuštenje pacijentu da umre izostavljanjem medicinskih intervencija koje samo produžuju patnje i odlažu trenutak smrti, moralno razlikuje od postupaka kojima je primarna nakana izravno oduzimanje života. Adventisti nastoje riješiti etičke probleme na kraju života načinima koji otkrivaju njihovu vjeru u Boga kao Stvoritelja i Otkupitelja života i pokazuju da ih je Božja milost osnažila za djela ljubavi prema bližnjima. Adventisti priznaju da je Bog stvoritelj čovjekova života, tog predivnog dara koji je vrijedno čuvati i održavati (Postanak 1—2). Priznaju i Božji čudesni dar otkupljenja koji osigurava vječni život onima koji vjeruju (Ivan 3,15; 17,3). Zato podupiru uporabu suvremene medicine da produži ljudski život na ovom svijetu. Međutim, tu moć treba rabiti milosrdno kako bi se, umanjujući patnje, otkrila Božju milost. Budući da imaju Božje obećanje vječnog života na obnovljenoj Zemlji, kršćani se ne moraju grozničavo držati posljednjih mrva života na ovoj Zemlji. Nije potrebno prihvatiti ili primijeniti sve moguće medicinske tretmane samo da bi se produžio proces umiranja. Zbog svoje spremnosti na skrb o cijelom čovjeku, adventisti su zainteresirani za tjelesnu, duševnu i duhovnu skrb o umirućima. Zbog toga nude sljedeća biblijski utemeljena načela: 1. Osoba koja se približava kraju života, a sposobna je razumjeti, zaslužuje znati istinu o svojemu stanju, mogućnostima tretmana i mogućim rezultatima. Ne treba skrivati istinu, već je iznijeti u kršćanskoj ljubavi i osjetljivosti prema pacijentovim osobnim i kulturnim prilikama (Efežanima 4,15). 2. Bog je ljudskim bićima dao slobodu izbora i očekuje da tu slobodu odgovorno koriste. Adventisti vjeruju da se ta sloboda odnosi i na odluke o medicinskoj skrbi. Nakon što zatraži božansko vodstvo, razmotri interese svih koji će biti zahvaćeni odlukom (Rimljanima 14,7) i dobije medicinski savjet, osoba koja je sposobna sama odlučiti treba zaključiti hoće li prihvatiti ili odbaciti medicinske intervencije za produženje života. Takve ljude ne treba prisiljavati da se podvrgnu medicinskom tretmanu koji smatraju neprihvatljivim. 3. Božji je plan za ljude da budu njegovani u obitelji i vjerskoj zajednici. Odluke vezane uz ljudski život najbolje je donijeti u okviru zdravih obiteljskih odnosa nakon razmatranja medicinskih savjeta (Postanak 2,18; Marko 10,6-9; Izlazak 20,12; Efežanima 5—6). Kad umiruća osoba nije sposobna dati pristanak ili odlučiti koja bi joj medicinska intervencija više odgovarala, takve odluke treba donijeti osoba koju je samrtnik izabrao. Ako takva osoba nije izabrana, odluku treba donijeti netko blizak umirućoj osobi. Osim u iznimnim prilikama, odluke o medicinskim intervencijama za umiruću osobu zdravstveni ili pravni stručnjaci trebaju prepustiti onima koji su najbliži umirućoj osobi. Želje i odluke najbolje je izraziti pisano nastojeći da budu u skladu s postojećim zakonskim propisima. cilj skrbi prelazi na olakšanje patnje.

10


Impressum:

glavni i odgovorni urednik izvršni urednik suradnici uredništva lektura design

Branko Bistrović Kristina Hleb Darko Kovačević Neven Klačmer

Miroslav Vukmanić Kristina Hleb

adresa

e-mail

Rakovčeva 26, 10000 ZAGREB, Hrvatska [email protected]

ADVENTPRESS NEWSLETTER izdaje Odjel za komunikacije Jadranske unije konferencija Kršćanske adventističke crkve. Dopušteno je citirati bilo koji dio ovog glasila bez prethodne suglasnosti. Pritom svakako treba navesti izvor informacije Adventpress newsletter, odnosno agenciju od koje je vijest preuzeta.

4. Kršćanska ljubav je praktična i odgovorna (Rimljanima 13,8-10; 1. Korinćanima 13; Jakiv 1,27; 2,14-17). Ona ne niječe vjeru niti zahtijeva da ponudimo ili prihvatimo medicinske intervencije čije opterećenje nadilazi moguće dobrobiti. Primjerice, kad medicinska skrb samo održava tjelesne funkcije, bez nade da će se pacijentu vratiti svijest, beskorisna je i može se čiste savjesti uskratiti ili povući. Isto tako se medicinski tretman u svrhu produživanja života može izostaviti ili zaustaviti ako samo povećava pacijentove patnje ili nepotrebno produžuje proces umiranja. Svaki postupak treba biti učinjen u skladu sa zakonskim ovlastima. 5. Premda kršćanska ljubav može dovesti do uskraćivanja ili povlačenja medicinskih intervencija koje samo povećavaju patnje ili produžuju umiranje, adventisti ne primjenjuju “milosrdno umorstvo” niti pomažu u samoubojstvu (Postanak 9,5.6; Izlazak 20,13; 23,7). Adventisti se protive aktivnoj eutanaziji, namjernom oduzimanju života osobi koja pati ili umire. 6. Kršćanska sućut zahtijeva olakšanje patnji (Matej 25,34-40; Luka 10,29-37). U skrbi za umirućeg kršćanska je dužnost olakšati bol i patnju koliko je to god moguće, ali bez aktivne eutanazije. Kad postane jasno da medicinska intervencija neće izliječiti pacijenta, primarni cilj skrbi prelazi na olakšanje patnje. 7. Biblijsko načelo pravde nalaže da se osobita pozornost posveti potrebama nezaštićenih i ovisnih o drugome (Psalam 82,3.4; Izreke 24,11.12; Izaija 1,1-18; Mihej 6,8; Luka 1,53-54). Zbog njihove ranjivosti treba posebice nastojati prema umirućim osobama postupati čuvanjem njihova dostojanstva i bez diskriminacije. Skrb za umirućeg treba biti zasnovana na duhovnim i medicinskim potrebama i odlukama koje su izrazili, a ne na ocjeni njihove društvene vrijednosti (Jakov 2,1-9). U nastojanju da primijene ova načela, adventisti crpe nadu i hrabrost iz činjenice da Bog odgovara na molitve svoje djece i da može činiti čuda za njihovo dobro (Psalam 103,1-3; Jakov 5,13-16). Slijedeći Isusov primjer, oni mole da u svemu prihvate Božju volju (Matej 26,39). Sigurni su da se mogu pozvati na Božju snagu da im pomogne u skrbi za tjelesne i duhovne potrebe onih koji pate i umiru. Svjesni su da je Božja milost dostatna da ih osposobi za trpljenje (Psalam 50,14.15). Uvjereni su da je vječni život za sve koji vjeruju u Isusa osiguran u trijumfu Božje ljubavi. Ovu je izjavu odobrio i prihvatio Izvršni odbor Generalne konferencije Crkve adventista sedmog dana, 9. listopada

1992., na godišnjem zasjedanju u Silver Springsu, saveznoj državi Maryland u SAD-u.

adventpress newsletter - adventisti hrvatska · prema tradiciji pjesama slavljenja, glazba je...

Documents